Rješenje o imenovanju Povjerenstva za izradu Projektnog zadatka za javnu kampanju u okviru II. Projekta upravljanja čvrstim otpadom
184 Na temelju ~lanaka 56. i 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 35/05) i to~ke IV i V Odluke o na~inu obrazovanja i utvr|ivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovoditelja federalnih organa dr`avne slu`be ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 80/07, 84/07 i 6/08), federalni ministar okoli{a i turizma donosi Srijeda, 11.3.2009. Broj 14 – Strana 23 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH RJE[ENJE O IMENOVANJU POVJERENSTVA ZA IZRADU PROJEKTNOG ZADATKA ZA JAVNU KAMPANJU U OKVIRU II. PROJEKTA UPRAVLJANJA ^VRSTIM OTPADOM I. ^lanovi Povjerenstva: 1. TOMISLAV LUKI], predsjednik 2. [UHRA [EHAGI], ~lan 3. VESNA ILI], ~lan 4. EDINA \ONKO, ~lan. Zadatak Povjerenstva je izrada Projektnog zadatka za javnu kampanju u okviru II Projekta upravljanja ~vrstim otpadom. Rok za izvr{enje zadatka je 30 dana od dana imenovanja. II. Po izvr{enju zadatka i prihvatanja izvje{}a o radu od strane federalnog ministra okoli{a i turizma, predsjedniku i ~lanovima Povjerenstva pripada pravo na naknadu o ~emu }e po prijedlogu predsjednika Povjerenstva federalni ministar donijeti posebni akt. III. Ovo Rje{enje stupa na snagu danom dono{enja, a objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 07-23-384/09 3. o`ujka/marta 2009. godine Ministar Sarajevo Dr. sc. Nevenko Herceg, v. r. SUDSKA POLICIJA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na temelju ~lanka 4. stavka 2. Zakona o sudskoj policiji ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 19/96 i 37/04), ~lanka 13. stavka 2. Uredbe o organiziranju i na~inu vr{enja arhivskih poslova u organima uprave i slu`bama za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 22/03) i to~ke 1. stavka 2. alineje 3. i to~ke 2. stavka 1. alineje 7. Odluke o na~inu obrazovanja i utvr|ivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i rukovoditelja federalnih organa dr`avne slu`be ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 80/07, 84/07 i 6/08), glavni zapovjednik Sudske policije Federacije Bosne i Hercegovine donosi RJE[ENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA IZRADU LISTE KATEGORIJA REGISTRATURNE GRA\E U SUDSKOJ POLICIJI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I. Imenuje se Komisija za izradu Liste kategorija registraturne gra|e u Sudskoj policiji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), u sastavu: 1. MARIJAN BILETI], predsjednik Komisije, slu`benik Sudske policije F BiH; 2. MUHAREM BEGI], ~lan Komisije, slu`benik Sudske policije F BiH; 3. FRANO DOKO, ~lan Komisije, slu`benik Sudske policije F BiH; 4. MIRELA ]URI], sekretar Komisije, slu`benik Sudske policije F BiH. II. Zadatak Komisije iz to~ke I. Rje{enja je da u roku 30 dana od dana dono{enja Rje{enja izradi Listu kategorija registraturne gra|e u Sudskoj policiji Federacije BiH sa rokovima ~uvanja, a sukladno odredbama Uredbe o organiziranju i na~inu vr{enja arhivskih poslova u organima i slu`bama za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 22/03). III. Za sudjelovanje u radu Komisije predsjedniku i njenim ~lanovima pripada naknada sukladno odredbama to~aka IV. i V. Odluke o na~inu obrazovanja i utvr|ivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i rukovoditelja federalnih organa dr`avne slu`be ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 80/07, 84/07 i 6/08), o ~emu }e se donijeti posebno rje{enje. IV. Ovo Rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj Sp-01-281/09 Glavni zapovjednik 27. velja~e/februara 2009. godine Sudske policije FBiH Sarajevo Edin Vehabovi}, v. r. USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlu~uju}i o ustavnom pitanju koje je predo~io Kantonalni sud u [irokom Brijegu, za utvr|ivanje ustavnosti Odluke o op}inskim porezima Op}inskog vije}a Ljubu{ki, na osnovu ~lana IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanima LII i XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici odr`anoj 16. decembra 2008. godine, donio je PRESUDU Utvr|uje se da ~lan 2. Odluke o op}inskim porezima ("Slu`beni glasnik Op}ine Ljubu{ki", broj 4/02) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Presudu objaviti u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Op}ine Ljubu{ki". OBRAZLO@ENJE Kantonalni sud u [irokom Brijegu u postupku rje{avanja upravnih sporova pod brojem: 08 0 U 000023 08 U po tu`bi tu`ioca "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg, protiv tu`enog Federalnog ministarstva finansija/Federalnog ministarstva financija Sarajevo, radi poni{tenja rje{enja broj 07-15-1465/07 od 4.3.2008. godine, 08 0 U 000021 08 U tu`ioca "Derby Games" d.o.o. Mostar, protiv tu`enog Federalnog ministarstva finansija/Federalnog ministarstva financija Sarajevo, radi poni{tenja rje{enja broj 07-15-1501/07 od 14.3.2008. godine, 08 0 U 000022 08 U tu`ioca "Intersport" d.o. Mostar, protiv tu`enog Federalnog ministarstva finansija/Federalnog ministarstva financija Sarajevo, radi poni{tenja rje{enja, broj 07-15-1500/07 od 13.3.2008. godine, predo~io je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 15.07.2008. godine ustavno pitanje u vezi sa utvr|ivanjem ustavnosti Odluke o op}inskim porezima Op}inskog vije}a Ljubu{ki (u daljnjem tekstu: Odluka). U zahtjevu se, pored ostalog, navodi da je Amandmanom VIII d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano da je dono{enje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije Bosne i Hercegovine i fiskalna politika u isklju~ivoj nadle`nosti Federacije. Temeljem te ustavne nadle`nosti, Federacija Bosne i Hercegovine je donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 26/98 i 32/98), kojim je ure|ena pripadnost javnih prihoda koji su ustanovljeni zakonima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, kao i odnosi u oblasti sistema finansiranja Ustavom utvr|enih funkcija Federacije i kantona. ^lanom 8. stav 1. navedenog Zakona propisano je da op}inama pripadaju javni prihodi u skladu sa kantonalnim propisima, a stavom 2. da op}inska vije}a donose propise o Broj 14 – Strana 24 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH op}inskim taksama. Kako je ~lanom II. 2. (1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano, da sve osobe na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom, podnosilac zahtjeva smatra da je Odlukom visina godi{njeg iznosa poreza na firmu ili naziv odre|ena u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih utvr|enih kriterija, zbog ~ega imaoci istaknutih firmi nisu u jednakom polo`aju. Kantonalni sud u [irokom Brijegu predla`e da Ustavni sud Federacije, nakon odr`ane rasprave donese presudu i utvrdi da navedena Odluka nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Odgovor na zahtjev su dostavili Op}insko vije}e Ljubu{ki, "Derby Games" d.o.o. Mostar i "Intersport" d.o.o. Mostar, dok Federalno ministarstvo finansija/Federalno ministarstvo financija Sarajevo i "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg to nisu u~inili. Tu`ioci u upravnom sporu "Derby Games" d.o.o. Mostar i "Intersport" d.o.o. Mostar po advokatu Mirzeti Duljkovi} u svom odgovoru od 18.09.2008. godine su istakli da im je spornom Odlukom razrezan porez na firmu ili naziv u bitno razli~itim iznosima samo prema vrsti djelatnosti koju obavljaju imaoci firmi, dakle bez bilo kakvih realno utvr|enih kriterija, pa se na taj na~in stavljaju u neravnopravan polo`aj, odnosno ne u`ivaju jednakost pred zakonom, {to je suprotno odrebi ~lana II.2. (1) c) Ustava Fedearacije Bosne i Hercegovine. Predlo`ili su da Ustavni sud Federacije odlu~i kao u presudi U-4/07 od 07.06.2007. godine kojom je utvr|eno da Odluka Op}inskog vije}a Posu{je, ~ije su odredbe, koje se ti~u visine poreza na firmu, gotovo identi~ne odredbama sporne Odluke, nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U odgovoru na zahtjev Op}insko vije}e Ljubu{ki je navelo da je osnov za dono{enje Odluke odredba ~lana VI.4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je propisano da op}ine usvajaju op}inske bud`ete i donose propise o oporezivanju i na drugi na~in osiguravaju potrebno finansiranje koje nije osigurala kantonalna i federalna vlast. ^lanom 36., a u vezi sa ~lanom 37. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 49/06) propisano je da jedinice lokalne samouprave donose propise o porezima i naknadama, kao i provedbene propise o oporezivanju u zakonom propisanim okvirima. Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Kantonu Zapadnohercegova~kom i finansiranju Kantona Zapadnohercegova~kog u ~lanu 7., pored ostalih op}inskih poreza, propisan je porez na firmu ili naziv, a ~lanom 8. stav 2. istog Zakona propisano je da je op}ina du`na da donese propise o visini op}inskih poreza, zbog ~ega Op}insko vije}e Ljubu{ki smatra da je postojalo ovla{tenje za dono{enje predmetne Odluke. Op}insko vije}e Ljubu{ki, tako|e isti~e da dono{enjem Odluke nije do{lo do nejednakosti gra|ana pred zakonom, jer je Op}insko vije}e Ljubu{ki prilikom propisivanja godi{njeg iznosa poreza na firmu ili naziv vodilo ra~una o vrsti djelatnosti kao realnom kriteriju za propisivanje visine poreza na firmu ili naziv, a u skladu sa Standardnom klasifikacijom djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 28/98). Zbog svega navedenog, Op}insko vije}e Ljubu{ki, predla`e da Ustavni sud Federacije utvrdi da je navedena Odluka u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U ovom predmetu odr`ana je javna rasprava 16.12.2008. godine. Javnoj raspravi prisustvovala je ovla{tena osoba za zastupanje Op}inskog vije}a Ljubu{ki, koja je izjavila da u cijelosti ostaje kod navoda istaknutih u odgovoru na zahtjev. Ustavni sud Federacije odlu~io je kao u izreci presude iz sljede}ih razloga: Razmatraju}i pitanje ustavnosti odluka o porezu na firmu u svjetlu stavova ovog Suda u vezi sa ustavnim pitanjima koja su se odnosila na ocjenu ustavnosti odluka op}inskih vije}a o taksi na firmu (npr. U-1/06, U-2/07, U-10/08 i dr.), Ustavni sud Srijeda, 11.3.2009. Federacije je mi{ljenja da se i kod poreza na firmu i kod takse na firmu radi o su{tinski identi~noj obavezi pla}anja fizi~kih i pravnih lica za isticanje firme. Amandmanom VIII ta~ka d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da je u isklju~ivoj nadle`nosti Federacije "dono{enje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije". Na osnovu ovog ustavnog ovla{tenja Federacija je donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 22/06). ^lanom 13. ovog Zakona propisano je da jedinicama lokalne samouprave op}inama, pored ostalog, pripadaju javni prihodi i to: naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave (~lan 13.c.); drugi prihodi predvi|eni zakonom i drugim propisma Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (~lan 13.h.); te da op}inska vije}a donose propise kojim se ure|uje visina naknada po osnovu kori{tenja i ure|enja zemlji{ta, kao i visina drugih naknada, nov~anih kazni i taksa u njihovoj nadle`nosti (~lan 13.stav 3.). ^lanom VI.4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da op}insko vije}e, pored ostalog, "usvaja bud`et i donosi propise o oporezivanju i na druge na~ine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast". Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, pored ostalog, propisano je da "u zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju" (~lan 36.), te da jedinicama lokalne samouprave pripadaju, izme|u ostalog, "lokalne takse i naknade ~ije iznose utvr|uje vije}e, u skladu sa zakonom" (~lan 37.). Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Kantonu Zapadnohercegova~kom i finansiranju Kantona Zapadnohercegova~kog ("Narodne novine Kantona Zapadnohercegova~kog", broj 3/97) propisano je da su op}inski porezi, izme|u ostalog, i porezi na firmu ili naziv (~lan 7. stav 1. ta~ka 2.), a da je op}ina du`na donijeti propise o visini op}inskih poreza u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona ( ~lan 8. stav 2.). Polaze}i od relevantnih ustavnih i zakonskih odredbi, Ustavni sud Federacije ocijenio je da je, u konkretnom slu~aju, Op}insko vije}e Ljubu{ki ovla{teno da donosi propise - odluke o uvo|enju poreza na firmu ili naziv na svom podru~ju. Nasuprot tome, kada je u pitanju dio sporne Odluke, kojom se ure|uje visina poreza zavisno od djelatnosti firme, Ustavni sud Federacije utvrdio je da ona nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, ~lanom II.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da sva lica na teritoriji Federacije u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom. U konkretnom slu~aju, ~lanom 2. Odluke kojim se utvr|uje visina poreza na firmu ili naziv, visina godi{njeg poreza odre|ena je u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih realno navedenih kriterija za razli~ito utvr|ene iznose - visina poreza (kao npr. podru~je grada - gradska zona gdje je istaknuta firma, veli~ina, dimenzija istaknute firme, i sl.). Iz tih razloga Ustavni sud Federacije cijeni da imaoci firmi nisu u jednakom polo`aju pri utvr|ivanju visine godi{njeg poreza na firmu na na~in kako je to propisano navedenom Odlukom, a {to po ocjeni Ustavnog suda Federacije nije u skladu sa pomenutom odredbom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, odlu~eno je kao u izreci presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarevi}, mr. Ranka Cviji}, Domin Malba{i}, prof. dr. Kasim Trnka i mr. Faris Vehabovi}, sudije Suda. Predsjednica Broj U-16/08 Ustavnog suda 16. decembra 2008. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Kata Senjak, s. r. Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlu~uju}i o ustavnom pitanju koje je predo~io Kantonalni sud u [irokom Brijegu, za utvr|ivanje ustavnosti Odluke o op}inskim porezima Op}inskog vije}a Ljubu{ki, na temelju ~lanka IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u svezi s Amandmanima LII i XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici odr`anoj 16. prosinca 2008. godine, donio je PRESUDU Utvr|uje se da ~lanak 2. Odluke o op}inskim porezima ("Slu`beni glasnik Op}ine Ljubu{ki", broj 4/02) nije sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Presudu objaviti u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Op}ine Ljubu{ki". OBRAZLO@ENJE Kantonalni sud u [irokom Brijegu u postupku rje{avanja upravnih sporova pod brojem: 08 0 U 000023 08 U po tu`bi tu`itelja "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg, protiv tu`enika Federalnog ministarstva financija/Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, radi poni{tenja rje{enja broj 07-15-1465/07 od 4.3.2008. godine, 08 0 U 000021 08 U tu`itelja "Derby Games" d.o.o. Mostar, protiv tu`enika Federalnog ministarstva finansija/Federalnog ministarstva financija Sarajevo, radi poni{tenja rje{enja broj: 07-15-1501/07 od 14.3.2008. godine, 08 0 U 000022 08 U tu`itelja "Intersport" d.o. Mostar, protiv tu`enika Federalnog ministarstva financija/Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, radi poni{tenja rje{enja, broj 07-15-1500/07 od 13.3.2008. godine, predo~io je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 15.07.2008. godine ustavno pitanje u svezi sa utvr|ivanjem ustavnosti Odluke o op}inskim porezima Op}inskog vije}a Ljubu{ki (u daljnjem tekstu: Odluka). U zahtjevu se, pored ostalog, navodi da je Amandmanom VIII d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano da je dono{enje propisa o financijama i financijskim institucijama Federacije Bosne i Hercegovine i fiskalna politika u isklju~ivoj nadle`nosti Federacije. Temeljem te ustavne nadle`nosti, Federacija Bosne i Hercegovine je donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 26/98 i 32/98), kojim je ure|ena pripadnost javnih prihoda koji su ustanovljeni zakonima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, kao i odnosi u oblasti sustava financiranja Ustavom utvr|enih funkcija Federacije i kantona. ^lankom 8. stavak 1. navedenog Zakona propisano je da op}inama pripadaju javni prihodi sukladno kantonalnim propisima, a stavkom 2. da op}inska vije}a donose propise o op}inskim pristojbama. Kako je ~lankom II. 2. (1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano, da sve osobe na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom, podnositelj zahtjeva smatra da je Odlukom visina godi{njeg iznosa poreza na tvrtku ili naziv odre|ena u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih utvr|enih kriterija, zbog ~ega imatelji istaknutih tvrtki nisu u jednakom polo`aju. Kantonalni sud u [irokom Brijegu predla`e da Ustavni sud Federacije, nakon odr`ane rasprave donese presudu i utvrdi da navedena Odluka nije sukladna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Odgovor na zahtjev su dostavili Op}insko vije}e Ljubu{ki, "Derby Games" d.o.o. Mostar i "Intersport" d.o.o. Mostar, dok Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija Sarajevo i "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg to nisu u~inili. Tu`itelji u upravnom sporu "Derby Games" d.o.o. Mostar i "Intersport" d.o.o. Mostar po odvjetnici Mirzeti Duljkovi} u svom odgovoru od 18.09.2008. godine su istakli da im je spornom Odlukom razrezan porez na tvrtku ili naziv u bitno Broj 14 – Strana 25 razli~itim iznosima samo prema vrsti djelatnosti koju obavljaju imatelji tvrtki, dakle bez bilo kakvih realno utvr|enih kriterija, pa se na taj na~in stavljaju u neravnopravan polo`aj, odnosno ne u`ivaju jednakost pred zakonom, {to je suprotno odrebi ~lanka II.2. (1) c) Ustava Fedearacije Bosne i Hercegovine. Predlo`ili su da Ustavni sud Federacije odlu~i kao u presudi U-4/07 od 07.06.2007. godine kojom je utvr|eno da Odluka Op}inskog vije}a Posu{je, ~ije su odredbe, koje se ti~u visine poreza na tvrtku, gotovo istovjetne odredbama sporne Odluke, nisu sukladne Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. U odgovoru na zahtjev Op}insko vije}e Ljubu{ki je navelo da je temelj za dono{enje Odluke odredba ~lanka VI.4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je propisano da op}ine usvajaju op}inske prora~une i donose propise o oporezivanju i na drugi na~in osiguravaju potrebno financiranje koje nije osigurala kantonalna i federalna vlast. ^lankom 36., a u svezi s ~lankom 37. Zakona o na~elima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj: 49/06) propisano je da jedinice lokalne samouprave donose propise o porezima i naknadama, kao i provedbene propise o oporezivanju u zakonom propisanim okvirima. Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Kantonu Zapadnohercegova~kom i financiranju Kantona Zapadnohercegova~kog u ~lanku 7., pored ostalih op}inskih poreza, propisan je porez na tvrtku ili naziv, a ~lankom 8. stavak 2. istog Zakona propisano je da je op}ina du`na da donese propise o visini op}inskih poreza, zbog ~ega Op}insko vije}e Ljubu{ki smatra da je postojalo ovla{tenje za dono{enje predmetne Odluke. Op}insko vije}e Ljubu{ki, tako|e isti~e da dono{enjem Odluke nije do{lo do nejednakosti gra|ana pred zakonom, jer je Op}insko vije}e Ljubu{ki prilikom propisivanja godi{njeg iznosa poreza na tvrtku ili naziv vodilo ra~una o vrsti djelatnosti kao realnom kriteriju za propisivanje visine poreza na tvrtku ili naziv, a sukladno Standardnoj klasifikacijom djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 28/98). Zbog svega navedenog, Op}insko vije}e Ljubu{ki, predla`e da Ustavni sud Federacije utvrdi da je navedena Odluka sukladna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. U ovom predmetu odr`ana je javna rasprava 16.12.2008. godine. Javnoj raspravi prisustvovala je ovla{tena osoba za zastupanje Op}inskog vije}a Ljubu{ki, koja je izjavila da u cijelosti ostaje kod navoda istaknutih u odgovoru na zahtjev. Ustavni sud Federacije odlu~io je kao u izreci presude iz slijede}ih razloga: Razmatraju}i pitanje ustavnosti odluka o porezu na tvrtku u svjetlu stavova ovog Suda u svezi sa ustavnim pitanjima koja su se odnosila na cjenu ustavnosti odluka op}inskih vije}a o pristojbi na tvrtku (npr. U-1/06, U-2/07, U-10/08 i dr.), Ustavni sud Federacije je mi{ljenja da se i kod poreza na tvrtku i kod pristojbe na tvrtku radi o su{tinski istovjetnoj obvezi pla}anja fizi~kih i pravnih osoba za isticanje tvrtke. Amandmanom VIII to~ka d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da je u isklju~ivoj nadle`nosti Federacije "dono{enje propisa o financijama i financijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije". Na temelju ovog ustavnog ovla{tenja Federacija je donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 22/06). ^lankom 13. ovog Zakona propisano je da jedinicama lokalne samouprave op}inama, pored ostalog, pripadaju javni prihodi i to: naknade i pristojbe sukladno propisima jedinica lokalne samouprave (~lanak 13.c.); drugi prihodi predvi|eni zakonom i drugim propisma Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (~lanak 13.h.); te da op}inska vije}a donose propise kojim se ure|uje visina naknada po osnovu kori{tenja i ure|enja zemlji{ta, kao i visina drugih naknada, nov~anih kazni i pristojbi u njihovoj nadle`nosti (~lanak 13.stavak 3.). ^lankom VI.4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da op}insko vije}e, pored ostalog, "usvaja prora~un Broj 14 – Strana 26 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH i donosi propise o oporezivanju i na druge na~ine osigurava potrebno financiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast". Zakonom o na~elima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, pored ostalog, propisano je da "u zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i pristojbama, kao i provedbene propise o oporezivanju" (~lanak 36.), te da jedinicama lokalne samouprave pripadaju, izme|u ostalog, "lokalne pristojbe i naknade ~ije iznose utvr|uje vije}e, sukladno zakonu" (~lanak 37.). Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Kantonu Zapadnohercegova~kom i financiranju Kantona Zapadnohercegova~kog ("Narodne novine Kantona Zapadnohercegova~kog", broj 3/97) propisano je da su op}inski porezi, izme|u ostalog, i porezi na tvrtku ili naziv (~lanak 7. stavak 1. to~ka 2.), a da je op}ina du`na donijeti propise o visini op}inskih poreza u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona ( ~lanak 8. stavak 2.). Polaze}i od relevantnih ustavnih i zakonskih odredbi, Ustavni sud Federacije ocijenio je da je, u konkretnom slu~aju, Op}insko vije}e Ljubu{ki ovla{teno da donosi propise - odluke o uvo|enju poreza na tvrtku ili naziv na svom podru~ju. Nasuprot tome, kada je u pitanju dio sporne Odluke, kojom se ure|uje visina poreza zavisno od djelatnosti tvrtke, Ustavni sud Federacije utvrdio je da ona nije sukladna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, ~lankom II.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da sva lica na teritoriji Federacije u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom. U konkretnom slu~aju, ~lankom 2. Odluke kojim se utvr|uje visina poreza na tvrtku ili naziv, visina godi{njeg poreza odre|ena je u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih realno navedenih kriterija za razli~ito utvr|ene iznose - visina poreza (kao npr. podru~je grada - gradska zona gdje je istaknuta tvrtka, veli~ina, dimenzija istaknute tvrtke, i sl.). Iz tih razloga Ustavni sud Federacije cijeni da imatelji tvrtki nisu u jednakom polo`aju pri utvr|ivanju visine godi{njeg poreza na tvrtku na na~in kako je to propisano navedenom Odlukom, a {to po ocjeni Ustavnog suda Federacije nije sukladno pomenutoj odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, odlu~eno je kao u izreci presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarevi}, mr. Ranka Cviji}, Domin Malba{i}, prof. dr. Kasim Trnka i mr. Faris Vehabovi}, suci Suda. Predsjednica Broj U-16/08 Ustavnog suda 16. prosinca 2008. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Kata Senjak, v. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlu~uju}i o ustavnom pitawu koje je predo~io Kantonalni sud u [irokom Brijegu, za utvr|ivawe ustavnosti Odluke o op{tinskim porezima Op{tinskog vije}a Qubu{ki, na osnovu ~lana IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanima LII i XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici odr`anoj 16. decembra 2008. godine, donio je PRESUD U Utvr|uje se da ~lan 2. Odluke o op{tinskim porezima ("Slu`beni glasnik Op{tine Qubu{ki", broj 4/02) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Presudu objaviti u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Op{tine Qubu{ki". OBRAZLO@EWE Kantonalni sud u [irokom Brijegu u postupku rje{avawa upravnih sporova pod brojem: 08 0 U 000023 08 U po tu`bi tu`ioca "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg, protiv Srijeda, 11.3.2009. tu`enog Federalnog ministarstva finansija/Federalnog ministarstva financija Sarajevo, radi poni{tewa rje{ewa broj 07-15-1465/07 od 4.3.2008. godine, 08 0 U 000021 08 U tu`ioca "Derby Games" d.o.o. Mostar, protiv tu`enog Federalnog ministarstva finansija/Federalnog ministarstva financija Sarajevo, radi poni{tewa rje{ewa broj 07-15-1501/07 od 14.3.2008. godine, 08 0 U 000022 08 U tu`ioca "Intersport" d.o. Mostar, protiv tu`enog Federalnog ministarstva finansija/Federalnog ministarstva financija Sarajevo, radi poni{tewa rje{ewa, broj 07-15-1500/07 od 13.3.2008. godine, predo~io je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 15.07.2008. godine ustavno pitawe u vezi sa utvr|ivawem ustavnosti Odluke o op{tinskim porezima Op{tinskog vije}a Qubu{ki (u daqwem tekstu: Odluka). U zahtjevu se, pored ostalog, navodi da je Amandmanom VIII d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano da je dono{ewe propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije Bosne i Hercegovine i fiskalna politika u iskqu~ivoj nadle`nosti Federacije. Temeqem te ustavne nadle`nosti, Federacija Bosne i Hercegovine je donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 26/98 i 32/98), kojim je ure|ena pripadnost javnih prihoda koji su ustanovqeni zakonima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, kao i odnosi u oblasti sistema finansirawa Ustavom utvr|enih funkcija Federacije i kantona. ^lanom 8. stav 1. navedenog Zakona propisano je da op{tinama pripadaju javni prihodi u skladu sa kantonalnim propisima, a stavom 2. da op{tinska vije}a donose propise o op{tinskim taksama. Kako je ~lanom II. 2. (1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano, da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom, podnosilac zahtjeva smatra da je Odlukom visina godi{weg iznosa poreza na firmu ili naziv odre|ena u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih utvr|enih kriterija, zbog ~ega imaoci istaknutih firmi nisu u jednakom polo`aju. Kantonalni sud u [irokom Brijegu predla`e da Ustavni sud Federacije, nakon odr`ane rasprave donese presudu i utvrdi da navedena Odluka nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Odgovor na zahtjev su dostavili Op{tinsko vije}e Qubu{ki, "Derby Games" d.o.o. Mostar i "Intersport" d.o.o. Mostar, dok Federalno ministarstvo finansija/Federalno ministarstvo financija Sarajevo i "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg to nisu u~inili. Tu`ioci u upravnom sporu "Derby Games" d.o.o. Mostar i "Intersport" d.o.o. Mostar po advokatu Mirzeti Duqkovi} u svom odgovoru od 18.09.2008. godine su istakli da im je spornom Odlukom razrezan porez na firmu ili naziv u bitno razli~itim iznosima samo prema vrsti djelatnosti koju obavqaju imaoci firmi, dakle bez bilo kakvih realno utvr|enih kriterija, pa se na taj na~in stavqaju u neravnopravan polo`aj, odnosno ne u`ivaju jednakost pred zakonom, {to je suprotno odrebi ~lana II.2.(1) c) Ustava Fedearacije Bosne i Hercegovine. Predlo`ili su da Ustavni sud Federacije odlu~i kao u presudi U-4/07 od 07.06.2007. godine kojom je utvr|eno da Odluka Op{tinskog vije}a Posu{je, ~ije su odredbe, koje se ti~u visine poreza na firmu, gotovo identi~ne odredbama sporne Odluke, nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U odgovoru na zahtjev Op{tinsko vije}e Qubu{ki je navelo da je osnov za dono{ewe Odluke odredba ~lana VI.4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je propisano da op{tine usvajaju op{tinske buxete i donose propise o oporezivawu i na drugi na~in osiguravaju potrebno finansirawe koje nije osigurala kantonalna i federalna vlast. ^lanom 36., a u vezi sa ~lanom 37. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine Srijeda, 11.3.2009. Broj 14 – Strana 27 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 49/06) propisano je da jedinice lokalne samouprave donose propise o porezima i naknadama, kao i provedbene propise o oporezivawu u zakonom propisanim okvirima. Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Kantonu Zapadnohercegova~kom i finansirawu Kantona Zapadnohercegova~kog u ~lanu 7., pored ostalih op{tinskih poreza, propisan je porez na firmu ili naziv, a ~lanom 8. stav 2. istog Zakona propisano je da je op{tina du`na da donese propise o visini op{tinskih poreza, zbog ~ega Op{tinsko vije}e Qubu{ki smatra da je postojalo ovla{}ewe za dono{ewe predmetne Odluke. Op{tinsko vije}e Qubu{ki, tako|e isti~e da dono{ewem Odluke nije do{lo do nejednakosti gra|ana pred zakonom, jer je Op{tinsko vije}e Qubu{ki prilikom propisivawa godi{weg iznosa poreza na firmu ili naziv vodilo ra~una o vrsti djelatnosti kao realnom kriteriju za propisivawe visine poreza na firmu ili naziv, a u skladu sa Standardnom klasifikacijom djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 28/98). Zbog svega navedenog, Op{tinsko vije}e Qubu{ki, predla`e da Ustavni sud Federacije utvrdi da je navedena Odluka u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U ovom predmetu odr`ana je javna rasprava 16.12.2008. godine. Javnoj raspravi prisustvovalo je ovla{}eno lice za zastupawe Op{tinskog vije}a Qubu{ki, koje je izjavio da u cijelosti ostaje kod navoda istaknutih u odgovoru na zahtjev. Ustavni sud Federacije odlu~io je kao u izreci presude iz sqede}ih razloga: Razmatraju}i pitawe ustavnosti odluka o porezu na firmu u svjetlu stavova ovog Suda u vezi sa ustavnim pitawima koja su se odnosila na ocjenu ustavnosti odluka op{tinskih vije}a o taksi na firmu (npr. U-1/06, U-2/07, U-10/08 i dr.), Ustavni sud Federacije je mi{qewa da se i kod poreza na firmu i kod takse na firmu radi o su{tinski identi~noj obavezi pla}awa fizi~kih i pravnih lica za isticawe firme. Amandmanom VIII ta~ka d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da je u iskqu~ivoj nadle`nosti Federacije "dono{ewe propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije". Na osnovu ovog ustavnog ovla{}ewa Federacija je donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 22/06). ^lanom 13. ovog Zakona propisano je da jedinicama lokalne samouprave - op{tinama, pored ostalog, pripadaju javni prihodi i to: naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave (~lan 13.c.); drugi prihodi predvi|eni zakonom i drugim propisma Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (~lan 13.h.); te da op{tinska vije}a donose propise kojim se ure|uje visina naknada po osnovu kori{}ewa i ure|ewa zemqi{ta, kao i visina drugih naknada, nov~anih kazni i taksa u wihovoj nadle`nosti (~lan 13.stav 3.). ^lanom VI.4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da op{tinsko vije}e, pored ostalog, "usvaja buxet i donosi propise o oporezivawu i na druge na~ine osigurava potrebno finansirawe koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast". Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, pored ostalog, propisano je da "u zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivawu" (~lan 36.), te da jedinicama lokalne samouprave pripadaju, izme|u ostalog, "lokalne takse i naknade ~ije iznose utvr|uje vije}e, u skladu sa zakonom" (~lan 37.). Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Kantonu Zapadnohercegova~kom i finansirawu Kantona Zapadnohercegova~kog ("Narodne novine Kantona Zapadnohercegova~kog", broj 3/97) propisano je da su op{tinski porezi, izme|u ostalog, i porezi na firmu ili naziv (~lan 7. stav 1. ta~ka 2.), a da je op{tina du`na donijeti propise o visini op{tinskih poreza u roku od 30 dana od dana stupawa na snagu ovog Zakona ( ~lan 8. stav 2.). Polaze}i od relevantnih ustavnih i zakonskih odredbi, Ustavni sud Federacije ocijenio je da je, u konkretnom slu~aju, Op{tinsko vije}e Qubu{ki ovla{}eno da donosi propise odluke o uvo|ewu poreza na firmu ili naziv na svom podru~ju. Nasuprot tome, kada je u pitawu dio sporne Odluke, kojom se ure|uje visina poreza zavisno od djelatnosti firme, Ustavni sud Federacije utvrdio je da ona nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, ~lanom II.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da sva lica na teritoriji Federacije u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom. U konkretnom slu~aju, ~lanom 2. Odluke kojim se utvr|uje visina poreza na firmu ili naziv, visina godi{weg poreza odre|ena je u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih realno navedenih kriterija za razli~ito utvr|ene iznose - visina poreza (kao npr. podru~je grada - gradska zona gdje je istaknuta firma, veli~ina, dimenzija istaknute firme, i sl.). Iz tih razloga Ustavni sud Federacije cijeni da imaoci firmi nisu u jednakom polo`aju pri utvr|ivawu visine godi{weg poreza na firmu na na~in kako je to propisano navedenom Odlukom, a {to po ocjeni Ustavnog suda Federacije nije u skladu sa pomenutom odredbom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, odlu~eno je kao u izreci presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: mr Kata Sewak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarevi}, mr Ranka Cviji}, Domin Malba{i}, prof. dr Kasim Trnka i mr Faris Vehabovi}, sudije Suda. Broj U-16/08 16. decembra 2008. godine Sarajevo Predsjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Mr Kata Sewak, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlu~uju}i o ustavnom pitanju koje je predo~io Kantonalni sud u Zenici, za utvr|ivanje ustavnosti Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada; Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada i Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada Op}inskog vije}a @ep~e, na osnovu ~lana IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanima LII i XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici odr`anoj 27. januara 2009. godine, donio je PRESUDU Utvr|uje se da Odluka o visini komunalne takse i drugih naknada, broj 01-02-362/01 od 13.7.2001. godine, u dijelu koji se odnosi na Tarifu komunalne takse - Tarifni broj 1; Odluka o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada, ~lan 1. ("Slu`beni glasnik Op}ine @ep~e", broj 3/04) i Odluka o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada, ~lan 1. ("Slu`beni glasnik Op}ine @ep~e", broj 6/06) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Presudu objaviti u "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Slu`benom glasniku Op}ine @ep~e". OBRAZLO@ENJE Kantonalni sud u Zenici u postupku rje{avanja upravnog spora broj 004-0-U-07-000 466 tu`ioca "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg iz [irokog Brijega, protiv rje{enja tu`enoga Federalnog ministarstva finansija/Federalnog ministarstva financija Sarajevo, broj 07-15-965/07 od 5.11.2007. godine, predo~io je dana 18.9.2008. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije), ustavno pitanje u vezi utvr|ivanja ustavnosti Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada, broj 01-02-362/01 od 13.7.2001., Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada broj 01-15-65/04 od 29.4.2004. i Odluke o Broj 14 – Strana 28 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada broj 01-15-97/06 od 11.10.2006. godine (u daljnjem tekstu: Odluke). U zahtjevu se, pored ostalog, navodi da se ustavno pitanje pojavilo iz razloga kojim se rukovodio Ustavni sud Federacije u postupku ocjene ustavnosti Odluke o komunalnim taksama Op}ine Kakanj ("Slu`bene novine Op}ine Kakanj", broj 1/02) i Odluke o izmjenama i dopunama te Odluke, broj 0-01/1-26/04 od 28.12.2004. godine, iznesenim u presudi Ustavnog suda Federacije, broj U-1/06 od 9.6.2006. godine, a kojom je utvr|eno da navedene Odluke Op}inskog vije}a Kakanj nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Kako je ~lanom II.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, izme|u ostalog, propisano da sve osobe na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom, podnosilac zahtjeva smatra da je u Tarifi navedenih Odluka visina godi{nje takse odre|ena u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih realno utvr|enih kriterija za razli~ito utvr|ene iznose, {to ukazuje na njezinu neuskla|enost sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud u Zenici predla`e da Ustavni sud Federacije, nakon odr`ane rasprave donese presudu kojom }e utvrditi da li su navedene Odluke u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Odgovor na zahtjev je dostavilo Op}insko vije}e @ep~e, dok "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg i Federalno ministarstvo finansija/Federalno ministarstvo financija Sarajevo to nisu u~inili. U odgovoru na zahtjev Op}insko vije}e @ep~e, izme|u ostalog isti~e, da je nesporna nadle`nost op}ine za dono{enje osporenih odluka, po odredbama Zakona o komunalnim taksama ("Slu`beni list SRBiH", broj 21/77, 35/88 i 26/89) koji je bio na snazi u vijeme dono{enja odluka, Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 22/06), ~lanom 13, te Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 49/06), ~lanom 8. stav 2. alineja 28., te ~lanom 36. i 37. istog zakona, utvr|ena je nadle`nost jedinica lokalne samouprave za dono{enje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama. Kod utvr|ivanja takse, kao kriteriji, iako nisu izri~ito navedeni, uzeti su: vrsta djelatnosti, obim djelatnosti koji je razli~it za fizi~ka i pravna lica, mjesto djelatnosti (jedno ili vi{e), na jednom ili u vi{e lokacijski izdvojenih jedinica. U ovom predmetu odr`ana je javna rasprava 27.1.2009. godine. Javnoj raspravi nije pristupio niko od pozvanih stranaka, iako su uredno pozvani. Ustavni sud Federacije odlu~io je kao u izreci ove presude iz sljede}ih razloga: Amandmanom VIII ta~ka d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da je u isklju~ivoj nadle`nosti Federacije "dono{enje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije". Temeljem ovoga ustavnog ovla{tenja Federacija je donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine. ^lanom 13. ovoga Zakona propisano je da jedinicama lokalne samouprave - op}inama, pored ostaloga, pripadaju javni prihodi i to: naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave (~lan 13.c.), drugi prihodi predvi|eni zakonom i drugim propisima Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (~lan 13.h.); te da op}inska vije}a donose propise kojima se ure|uje visina naknada po osnovu kori{tenja i ure|enja zemlji{ta, kao i visina drugih naknada, nov~anih kazni i taksa u njihovoj nadle`nosti (~lan 13. stav 3.). ^lanom VI.4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da op}insko vije}e, pored ostalog, "usvaja bud`et i donosi propise o oporezivanju i na druge na~ine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast". Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, pored ostaloga, propisano je da: "u Srijeda, 11.3.2009. zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao provedbene propise o oporezivanju (~lan 36.), te da jedinicama lokalne samouprave pripadaju", izme|u ostalog, "lokalne takse i naknade ~ije iznose utvr|uje vije}e, u skladu sa zakonom"( ~lan 37.). Polaze}i od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, Ustavni sud Federacije ocijenio je da je u konkretnom slu~aju, Op}insko vije}e @ep~e ovla{teno donositi propise - odluke o uvo|enju naknada i taksa na svom podru~ju. Nasuprot tome, kada su u pitanju osporene Odluke, Ustavni sud Federacije utvrdio je da iste nisu u dijelu koji se odnosi na Tarifu takse na firmu ili naziv u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, ~lanom II.2.(1) c). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je, pored ostaloga, da sve osobe na teritoriju Federacije u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom. U konkretnom slu~aju Odluke Op}inskog vije}a @ep~e o op}inskim komunalnim taksama i Tarifi komunalnih taksi kojim se utvr|uje visina takse za istaknutu firmu ili naziv na poslovnim prostorijama kojim se ozna~ava da odre|eno pravno ili fizi~ko lice obavlja odre|enu djelatnost ili zanimanje, visina godi{nje takse odre|ena je u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih realno utvr|enih kriterija za razli~ito utvr|ene iznose visine takse (npr. podru~je op}ine, gdje je istaknuta firma, dimenzija-veli~ina istaknute firme i sl.). Zbog toga, Ustavni sud Federacije cijeni da imaoci firmi nisu u jednakom polo`aju pri utvr|ivanju visine godi{nje takse na na~in kako je to propisano u navedenim Odlukama, a {to po ocjeni Ustavnog suda Federacije nije u skladu sa navedenom odredbom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno odlu~eno je kao u izreci presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarevi}, mr. Ranka Cviji}, Domin Malba{i}, Aleksandra Martinovi}, prof. dr. Kasim Trnka i mr. Faris Vehabovi}, sudije Suda. Predsjednica Broj U-21/08 Ustavnog suda 27. januara 2009. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Kata Senjak, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlu~uju}i o ustavnom pitanju koje je predo~io Kantonalni sud u Zenici, za utvr|ivanje ustavnosti Odluke o visini komunalne pristojbe i drugih naknada; Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne pristojbe i drugih naknada i Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne pristojbe i drugih naknada Op}inskog vije}a @ep~e, na temelju ~lanka IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u svezi s Amandmanima LII i XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici odr`anoj 27. sije~nja 2009. godine, donio je PRESUDU Utvr|uje se da Odluka o visini komunalne pristojbe i drugih naknada, broj 01-02-362/01 od 13.7.2001. godine, u dijelu koji se odnosi na Tarifu komunalne pristojbe - Tarifni broj 1; Odluka o izmjeni Odluke o visini komunalne pristojbe i drugih naknada, ~lanak 1. ("Slu`beni glasnik Op}ine @ep~e", broj 3/04) i Odluka o izmjeni Odluke o visini komunalne pristojbe i drugih naknada, ~lanak 1. ("Slu`beni glasnik Op}ine @ep~e", broj 6/06) nisu sukladne Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Presudu objaviti u "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Slu`benom glasniku Op}ine @ep~e". OBRAZLO@ENJE Kantonalni sud u Zenici u postupku rje{avanja upravnog spora broj 004-0-U-07-000 466 tu`itelja "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg iz [irokog Brijega, protiv rje{enja tu`enika Federalnog ministarstva financija/Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, broj 07-15-965/07 od 5.11.2007. godine, predo~io je dana 18.9.2008. godine Ustavnom sudu Federacije Srijeda, 11.3.2009. Broj 14 – Strana 29 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije), ustavno pitanje u svezi utvr|ivanja ustavnosti Odluke o visini komunalne pristojbe i drugih naknada, broj 01-02-362/01 od 13.7.2001., Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne pristojbe i drugih naknada broj 01-15-65/04 od 29.4.2004. i Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne pristojbe i drugih naknada broj 01-15-97/06 od 11.10.2006. godine (u daljnjem tekstu: Odluke). U zahtjevu se, pored ostalog, navodi da se ustavno pitanje pojavilo iz razloga kojim se rukovodio Ustavni sud Federacije u postupku ocjene ustavnosti Odluke o komunalnim pristojbama Op}ine Kakanj ("Slu`bene novine Op}ine Kakanj", broj 1/02) i Odluke o izmjenama i dopunama te Odluke, broj 0-01/1-26/04 od 28.12.2004. godine, iznesenim u presudi Ustavnog suda Federacije, broj U-1/06 od 9.6.2006. godine, a kojom je utvr|eno da navedene Odluke Op}inskog vije}a Kakanj nisu sukladne Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Kako je ~lankom II.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, izme|u ostalog, propisano da sve osobe na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom, podnositelj zahtjeva smatra da je u Tarifi navedenih Odluka visina godi{nje pristojbe odre|ena u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih realno utvr|enih kriterija za razli~ito utvr|ene iznose, {to ukazuje na njezinu neuskla|enost s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud u Zenici predla`e da Ustavni sud Federacije, nakon odr`ane rasprave donese presudu kojom }e utvrditi da li su navedene Odluke u suglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Odgovor na zahtjev je dostavilo Op}insko vije}e @ep~e, dok "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg i Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija Sarajevo to nisu u~inili. U odgovoru na zahtjev Op}insko vije}e @ep~e, izme|u ostalog isti~e, da je nesporna nadle`nost op}ine za dono{enje osporenih odluka, po odredbama Zakona o komunalnim pristojbama ("Slu`beni list SRBiH", broj 21/77, 35/88 i 26/89) koji je bio na snazi u vijeme dono{enja odluka, Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 22/06), ~lankom 13, te Zakonom o na~elima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 49/06), ~lankom 8. stavkom 2. alineja 28., te ~lankom 36. i 37. istog zakona, utvr|ena je nadle`nost jedinica lokalne samouprave za dono{enje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i pristojbama. Kod utvr|ivanja pristojbe, kao kriteriji, iako nisu izri~ito navedeni, uzeti su: vrsta djelatnosti, obim djelatnosti koji je razli~it za fizi~ke i pravne osobe, mjesto djelatnosti (jedno ili vi{e), na jednom ili u vi{e lokacijski izdvojenih jedinica. U ovom predmetu odr`ana je javna rasprava 27.1.2009. godine. Javnoj raspravi nije pristupio nitko od pozvanih stranaka, iako su uredno pozvani. Ustavni sud Federacije odlu~io je kao u izreci ove presude iz slijede}ih razloga: Amandmanom VIII to~ka d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da je u isklju~ivoj nadle`nosti Federacije "dono{enje propisa o financijama i financijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije". Temeljem ovoga ustavnog ovla{tenja Federacija je donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine. ^lankom 13. ovoga Zakona propisano je da jedinicama lokalne samouprave - op}inama, pored ostaloga, pripadaju javni prihodi i to: naknade i pristojbe sukladno propisima jedinica lokalne samouprave (~lanak 13.c.), drugi prihodi predvi|eni zakonom i drugim propisima Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (~lanak 13.h.); te da op}inska vije}a donose propise kojima se ure|uje visina naknada po osnovu kori{tenja i ure|enja zemlji{ta, kao i visina drugih naknada, nov~anih kazni i pristojbi u njihovoj nadle`nosti (~lanak 13. stavak 3.). ^lankom VI.4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da op}insko vije}e, pored ostalog, "usvaja prora~un i donosi propise o oporezivanju i na druge na~ine osigurava potrebno financiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast". Zakonom o na~elima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, pored ostaloga, propisano je da: "u zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i pristojbama, kao provedbene propise o oporezivanju (~lanak 36.), te da jedinicama lokalne samouprave pripadaju", izme|u ostalog, "lokalne pristojbe i naknade ~ije iznose utvr|uje vije}e, sukladno zakonu"( ~lanak 37.). Polaze}i od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, Ustavni sud Federacije ocijenio je da je u konkretnom slu~aju, Op}insko vije}e @ep~e ovla{teno donositi propise - odluke o uvo|enju naknada i pristojbi na svom podru~ju. Nasuprot tome, kada su u pitanju osporene Odluke, Ustavni sud Federacije utvrdio je da iste nisu u dijelu koji se odnosi na Tarifu pristojbe na tvrtku ili naziv sukladne Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, ~lankom II.2.(1) c). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je, pored ostaloga, da sve osobe na teritoriju Federacije u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom. U konkretnom slu~aju Odluke Op}inskog vije}a @ep~e o op}inskim komunalnim pristojbama i Tarifi komunalnih pristojbi kojim se utvr|uje visina pristojbe za istaknutu tvrtku ili naziv na poslovnim prostorijama kojim se ozna~ava da odre|ena pravna ili fizi~ka osoba obavlja odre|enu djelatnost ili zanimanje, visina godi{nje pristojbe odre|ena je u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih realno utvr|enih kriterija za razli~ito utvr|ene iznose - visine pristojbe (npr. podru~je op}ine, gdje je istaknuta tvrtka, dimenzija-veli~ina istaknute tvrtke i sl.). Stoga, Ustavni sud Federacije cijeni da imatelji tvrtki nisu u jednakom polo`aju pri utvr|ivanju visine godi{nje pristojbe na na~in kako je to propisano u navedenim Odlukama, a {to po ocjeni Ustavnog suda Federacije nije sukladno navedenoj odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno odlu~eno je kao u izreci presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarevi}, mr. Ranka Cviji}, Domin Malba{i}, Aleksandra Martinovi}, prof. dr. Kasim Trnka i mr. Faris Vehabovi}, suci Suda. Broj U-21/08 27. sije~nja 2009. godine Sarajevo Predsjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Mr. Kata Senjak, v. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlu~uju}i o ustavnom pitawu koje je predo~io Kantonalni sud u Zenici, za utvr|ivawe ustavnosti Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada; Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada i Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada Op{tinskog vije}a @ep~e, na osnovu ~lana IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanima LII i XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici odr`anoj 27. januara 2009. godine, donio je PRESUDU Utvr|uje se da Odluka o visini komunalne takse i drugih naknada, broj 01-02-362/01 od 13.7.2001. godine, u dijelu koji se odnosi na Tarifu komunalne takse -Tarifni broj 1; Odluka o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada, ~lan 1. ("Slu`beni glasnik Op{tine @ep~e", broj 3/04) i Odluka o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada, ~lan 1. ("Slu`beni glasnik Op{tine @ep~e", broj 6/06) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Broj 14 – Strana 30 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Presudu objaviti u "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Slu`benom glasniku Op{tine @ep~e". OBRAZLO@EWE Kantonalni sud u Zenici u postupku rje{avawa upravnog spora broj 004-0-U-07-000 466 tu`ioca "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg iz [irokog Brijega, protiv rje{ewa tu`enoga Federalnog ministarstva financija/Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, broj 07-15-965/07 od 5.11.2007. godine, predo~io je dana 18.9.2008. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud Federacije), ustavno pitawe u vezi utvr|ivawa ustavnosti Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada, broj 01-02-362/01 od 13.7.2001., Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada broj 01-15-65/04 od 29.4.2004. i Odluke o izmjeni Odluke o visini komunalne takse i drugih naknada broj 01-15-97/06 od 11.10.2006. godine (u daqwem tekstu: Odluke). U zahtjevu se, pored ostalog, navodi da se ustavno pitawe pojavilo iz razloga kojim se rukovodio Ustavni sud Federacije u postupku ocjene ustavnosti Odluke o komunalnim taksama Op{tine Kakaw ("Slu`bene novine Op{tine Kakaw", broj 1/02) i Odluke o izmjenama i dopunama te Odluke, broj 0-01/1-26/04 od 28.12.2004. godine, iznesenim u presudi Ustavnog suda Federacije, broj U-1/06 od 9.6.2006. godine, a kojom je utvr|eno da navedene Odluke Op{tinskog vije}a Kakaw nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Kako je ~lanom II.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, izme|u ostalog, propisano da sve osobe na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom, podnosilac zahtjeva smatra da je u Tarifi navedenih Odluka visina godi{we takse odre|ena u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih realno utvr|enih kriterija za razli~ito utvr|ene iznose, {to ukazuje na wezinu neuskla|enost sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud u Zenici predla`e da Ustavni sud Federacije, nakon odr`ane rasprave donese presudu kojom }e utvrditi da li su navedene Odluke u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Odgovor na zahtjev je dostavilo Op{tinsko vije}e @ep~e, dok "Williams kladionica" d.o.o. [iroki Brijeg i Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija Sarajevo to nisu u~inili. U odgovoru na zahtjev Op{tinsko vije}e @ep~e, izme|u ostalog isti~e, da je nesporna nadle`nost op{tine za dono{ewe osporenih odluka, po odredbama Zakona o komunalnim taksama ("Slu`beni list SRBiH", broj 21/77, 35/88 i 26/89) koji je bio na snazi u vijeme dono{ewa odluka. Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 22/06), ~lanom 13, te Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 49/06), ~lanom 8. stav 2. alineja 28., te ~lanom 36. i 37. istog zakona, utvr|ena je nadle`nost jedinica lokalne samouprave za dono{ewe propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama. Kod utvr|ivawa takse, kao kriteriji, iako nisu izri~ito navedeni, uzeti su: vrsta djelatnosti, obim djelatnosti koji je razli~it za fizi~ka i pravna lica, mjesto djelatnosti (jedno ili vi{e), na jednom ili u vi{e lokacijski izdvojenih jedinica. U ovom predmetu odr`ana je javna rasprava 27.1.2009. godine. Javnoj raspravi nije pristupio niko od pozvanih stranaka, iako su uredno pozvani. Ustavni sud Federacije odlu~io je kao u izreci ove presude iz sqede}ih razloga: Amandmanom VIII ta~ka d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da je u iskqu~ivoj nadle`nosti Federacije "dono{ewe propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije". Temeqem ovoga ustavnog ovla{}ewa Federacija je donijela Srijeda, 11.3.2009. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine. ^lanom 13. ovoga Zakona propisano je da jedinicama lokalne samouprave - op{tinama, pored ostaloga, pripadaju javni prihodi i to: naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave (~lan 13.c.), drugi prihodi predvi|eni zakonom i drugim propisima Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (~lan 13.h.); te da op{tinska vije}a donose propise kojima se ure|uje visina naknada po osnovu kori{}ewa i ure|ewa zemqi{ta, kao i visina drugih naknada, nov~anih kazni i taksa u wihovoj nadle`nosti (~lan 13. stav 3.). ^lanom VI.4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da op{tinsko vije}e, pored ostalog, "usvaja buxet i donosi propise o oporezivawu i na druge na~ine osigurava potrebno finansirawe koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast". Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, pored ostaloga, propisano je da: "u zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao provedbene propise o oporezivawu (~lan 36.), te da jedinicama lokalne samouprave pripadaju", izme|u ostalog, "lokalne takse i naknade ~ije iznose utvr|uje vije}e, u skladu sa zakonom"( ~lan 37.). Polaze}i od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, Ustavni sud Federacije ocijenio je da je u konkretnom slu~aju, Op{tinsko vije}e @ep~e ovla{}eno donositi propise odluke o uvo|ewu naknada i taksa na svom podru~ju. Nasuprot tome, kada su u pitawu osporene Odluke, Ustavni sud Federacije utvrdio je da iste nisu u dijelu koji se odnosi na Tarifu takse na firmu ili naziv u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, ~lanom II.2.(1) c). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je, pored ostaloga, da sve osobe na teritoriju Federacije u`ivaju pravo na jednakost pred zakonom. U konkretnom slu~aju Odluke Op{tinskog vije}a @ep~e o op{tinskim komunalnim taksama i Tarifi komunalnih taksi kojim se utvr|uje visina takse za istaknutu firmu ili naziv na poslovnim prostorijama kojim se ozna~ava da odre|eno pravno ili fizi~ko lice obavqa odre|enu djelatnost ili zanimawe, visina godi{we takse odre|ena je u bitno razli~itim iznosima, bez bilo kakvih realno utvr|enih kriterija za razli~ito utvr|ene iznose visine takse (npr. podru~je op{tine, gdje je istaknuta firma, dimenzija-veli~ina istaknute firme i sl.). Zbog toga, Ustavni sud Federacije cijeni da imaoci firmi nisu u jednakom polo`aju pri utvr|ivawu visine godi{we takse na na~in kako je to propisano u navedenim Odlukama, a {to po ocjeni Ustavnog suda Federacije nije u skladu sa navedenom odredbom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno odlu~eno je kao u izreci presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: mr Kata Sewak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarevi}, mr Ranka Cviji}, Domin Malba{i}, Aleksandra Martinovi}, prof. dr Kasim Trnka i mr Faris Vehabovi}, sudije Suda. Broj U-21/08 27. januara 2009. godine Sarajevo Predsjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Mr Kata Sewak, s. r. FEDERALNA UPRAVA ZA GEODETSKE I IMOVINSKO-PRAVNE POSLOVE Temeljem ~lanka 94. Zakona o izmjeri i katastru nekretnina ("Slu`beni list SR BiH", broj 22/84, 12/87, 26/90 i 36/90 i "Slu`beni list RBiH", broj 4/93 i 13/94), koji se na osnovu ~lanka IX.5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine primjenjuje kao federalni propis, Federalna uprava za geodetske i imovinskopravne poslove donosi Srijeda, 11.3.2009. Broj 14 – Strana 31 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH RJE[ENJE O IZMJENI RJE[ENJA O IZRADI I STUPANJU NA SNAGU KATASTRA NEKRETNINA PODRU^JA OP]INE BANOVI]I 1. U Rje{enju o izradi i stupanju na snagu katastra nekretnina podru~ja op}ine Banovi}i ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 60/02) u to~ki 2. dispozitiva Rje{enja rije~: "Tre{tenica", zamjenjuje se rije~ima: "Tre{tenica - dio koji pripada Op}ini Banovi}i". 2. Ovo Rje{enje stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-30-3-290/09 23. velja~e/februara 2009. godine Direktor Sarajevo @eljko Obradovi}, v. r. Na osnovu ~lana 210. Zakona o premjeru i katastru nekretnina ("Slu`beni list SR BiH", broj 22/84, 12/87, 26/90 i 36/90 i "Slu`beni list RBiH", broj 4/93 i 13/94), koji se primjenjuje kao federalni propis na osnovu ~lana IX.5.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, direktor Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove donosi PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O BAZI PODATAKA KATASTRA NEKRETNINA ^lan 1. U Pravilniku o bazi podataka katastra nekretnina ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/08) u ~lanu 18. stav 1. druga re~enica bri{e se. Stav 2. bri{e se. ^lan 2. U ~lanu 48. stav 3. bri{e se. ^lan 3. U Modelu podataka katastra nekretnina, koji je sastavni dio Pravilnika, iza Objektne kategorije: ZGRADE dodaje se nova Objektna kategorija koja glasi: Objektna kategorija TEKSTUALNI OPISI I NAZIVI OBJEKT: KAT_Toponim Stereotip: "Feature" Atributi: oid: Unlimitedlnteger jedinstveni identifikator unutar sustava 0 ^lan 4. Ova Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-30-3-280/09 26. februara 2009. godine Sarajevo Direktor @eljko Obradovi}, s. r. Na temelju ~lanka 21. Zakona o premjeru i katastru nekretnina ("Slu`beni list SR BiH", broj 22/84, 12/87, 26/90 i 36/90 i "Slu`beni list RBiH", broj 4/93 i 13/94), koji se primjenjuje kao federalni propis na temelju ~lanka IX.5.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ravnatelj Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove donosi PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O BAZI PODATAKA KATASTRA NEKRETNINA ^lanak 1. U Pravilniku o bazi podataka katastra nekretnina ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/08) u ~lanku 18. stavak 1. druga re~enica bri{e se. Stavak 2. bri{e se. ^lanak 2. U ~lanku 48. stavak 3. bri{e se. ^lanak 3. U Modelu podataka katastra nekretnina, koji je sastavni dio Pravilnika, iza Objektne kategorije: ZGRADE dodaje se nova Objektna kategorija koja glasi: Objektna kategorija TEKSTUALNI OPISI I NAZIVI OBJEKT: KAT_Toponim Stereotip: "Feature" Atributi: oid: Unlimitedlnteger jedinstveni identifikator unutar sustava 0 transactionTime: TM_Duration vremenski period (interval trajanja") objekta unutar sustava 0 validTime: TM_Duration vremenski period (interval trajanja") objekta u stvarnom svijetu o transactionTime: TM_Duration vremenski period (interval trajanja") objekta unutar sustava 0 napomena: CharacterString napomena bilo koje vrste vezana uz toponim n validTime: TM_Duration vremenski period (interval trajanja") objekta u stvarnom svijetu o naziv: CharacterString naziv/{ifra simbola u knji`nici simbola o geometrija: GM-Point o napomena: CharacterString napomena bilo koje vrste vezana uz toponim n o= obvezni atribut, n= neobvezni atribut naziv: CharacterString naziv/{ifra simbola u knji`nici simbola o geometrija: GM-Point o U objektnoj kategoriji: PRO[IRENI SADR@AJ, OBJEKT: KAT_Toponim, bri{e se. U LISTU VRIJEDNOSTI CL_KZ_Na~in Kori{tenja na po~etku liste dodate se novi red koji glasi: o= obvezni atribut, n= neobvezni atribut U objektnoj kategoriji: PRO[IRENI SADR@AJ, OBJEKT: KAT_Toponim, bri{e se. U LISTU VRIJEDNOSTI CL_KZ_Na~in Kori{tenja na po~etku liste dodaje se novi red koji glasi: Ku}a i zgrada 2 Ku}a i zgrada 2 ^lanak 4. Ova Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-30-3-280/09 26. velja~e 2009. godine Sarajevo Direktor @eljko Obradovi}, v. r. Broj 14 – Strana 32 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH AGENCIJA ZA DR@AVNU SLU@BU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu ~lana 33. stav 5. Zakona o dr`avnoj slu`bi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05 i 8/06), Agencija za dr`avnu slu`bu Federacije Bosne i Hercegovine donosi PRAVILNIK O IZMJENAMA PRAVILNIKA O OCJENJIVANJU RADA DR@AVNIH SLU@BENIKA U ORGANIMA DR@AVNE SLU@BE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ^lan l. U Pravilniku o ocjenjivanju rada dr`avnih slu`benika u organima dr`avne slu`be u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 34/07) u ~lanu 5. druga re~enica mijenja se i glasi: "Ocjena rada donosi se najkasnije do kraja narednog mjeseca koji slijedi poslije perioda za koji se dr`avni slu`benik ocjenjuje". ^lan 2. ^lan 6. mijenja se i glasi: "Ne ocjenjuju se dr`avni slu`benici koji su radili manje od jedne polovine perioda za koji se ocjenjuje". ^lan 3. Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-676-1/06-09 26. februara/velja~e 2009. godine Direktor Sarajevo Dr. sc. Enver I{eri}, s. r. KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu ~lana 19. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04) i ~lana 251. stav 2. ta~ka b) Zakona o tr`i{tu vrijednosnih papira ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 85/08), Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na 229. sjednici odr`anoj 27. februara 2009. godine, donosi ODLUKU O TARIFI NAKNADA A) Op}e odredbe ^lan 1. (1) Ovom Odlukom se odre|uju visine naknada za odlu~ivanje o pojedina~nim zahtjevima pravnih i fizi~kih lica, izdavanje odobrenja i dozvola, upis u registre koje vodi Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) i visine naknada za nadzor koje su du`na pla}ati pravna lica nad kojima Komisija vr{i nadzor i izvr{ava druge nadle`nosti, odre|ene: Zakonom o tr`i{tu vrijednosnih papira ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 85/08; u daljnjem tekstu: ZTVP), Zakonom o privrednim dru{tvima ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08; u daljnjem tekstu: ZPD), Zakonom o investicijskim fondovima ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 85/08; u daljnjem tekstu: ZIF), Zakonom o Komisiji za vrijednosne papire ("Slu`bene novine Federacije BiH" , br. 39/98, 36/99 i 33/04; u daljnjem tekstu: ZKVP), Srijeda, 11.3.2009. Zakonom o registru vrijednosnih papira ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 39/98, 36/99 i 33/04; u daljnjem tekstu: ZRVP), Zakonom o preuzimanju dioni~kih dru{tava ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 7/06; u daljnjem tekstu: ZPDD) i propisima Komisije. ^lan 2. (1) Tarifa naknada je sastavni dio ove Odluke. (2) Obveznik pla}anja naknade je podnosilac zahtjeva, a obveznik naknade za nadzor su pravna lica nad kojima Komisija vr{i nadzor. (3) Ako ovom Odlukom nije druga~ije ure|eno obveza izvr{enja pla}anja naknade nastaje s danom podno{enja zahtjeva. (4) Ako obveznik ne plati naknadu u roku i iznosu utvr|enom ovom Odlukom, Komisija donosi rje{enje za obveznika koje predstavlja izvr{nu ispravu prema Zakonu o izvr{nom postupku. ^lan 3. (1) Visina naknade, odnosno vrijednost osnove za visinu naknade se odre|uju u bodovima, osim ako ovom Odlukom i Tarifom naknada nije odre|eno druga~ije. (2) Vrijednost boda iznosi 10 KM. ^lan 4. (1) Dokaz o izvr{enoj uplati naknade iz ove Odluke mora biti prilo`en uz zahtjev koji se podnosi. (2) Iznos naknade, koji se pla}a u KM, utvr|uje se mno`enjem broja bodova sa vrijedno{}u boda. (3) Naknade su prihodi Komisije i pla}aju se na ra~un Komisije. (4) Za naknade koje se uplate za bilo koji od zahtjeva iz ove Odluke ne vr{i se povrat, ako odlukom Komisije nije odre|eno druga~ije. (5) Iznosi pojedinih naknada mogu se umanjiti odlukom Komisije, ovisno o stanju na tr`i{tu kapitala. ^lan 5. (1) Organi uprave, organi pravosu|a i drugi organi koji vr{e inspekcijski nadzor i druge vrste nadzora oslobo|eni su od pla}anja naknade za izdavanje izvoda o podacima iz registara koje vodi Komisija. (2) Predsjednik Komisije mo`e osloboditi od pla}anja naknade za izdavanje izvoda iz registara koje vodi Komisija, ako podnosilac zahtjeva za njihovo izdavanje potvrdi da }e ih upotrijebiti u nau~ne ili stru~ne svrhe ili za informisanje javnosti. ^lan 6. Danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje da va`i Odluka o utvr|ivanju tarife naknada ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 15/07, 65/07, 16/08, 40/08). ^lan 7. Tarife naknada utvr|ene ovom Odlukom primjenjuju se od dana stupanja na snagu ove Odluke. ^lan 8. Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjednik Broj 01-02-536/09 Komisije za vrijednosne papire 27. februara 2009. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Hasan ]elam, s. r. B) Tarife naknada 1. Naknade za odlu~ivanje po zahtjevima Tarifni broj 1. Za zahtjev: za odobrenje emisije vrijednosnih papira javnom ponudom (ZTVP), naknada iznosi 0,15% od ponu|ene nominalne Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH vrijednosti ukupne emisije, ali ne manje od 100 bodova, a najvi{e 1500 bodova. Tarifni broj 2. Za zahtjev: za odobrenje skra}enog prospekta kod emisije vrijednosnih papira putem zatvorene prodaje (ZTVP), naknada iznosi 0,1% od ponu|ene nominalne vrijednosti ukupne emisije, ali ne manje od 50 bodova, a najvi{e 1000 bodova. Tarifni broj 3. Za zahtjev: za produ`enje roka za upis i uplatu vrijednosnih papira putem javne ponude ili zahtjev za odobrenje dopune, izmjene ili ispravke prospekta kod izdavanja vrijednosnog papira (ZTVP), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 4. Za zahtjev: za odobrenje dopune, izmjene ili ispravke skra}enog prospekta kod izdavanja vrijednosnog papira (ZTVP), naknada iznosi 50 bodova. Tarifni broj 5. (1) Za zahtjev: za odobrenje preuzimanja dru{tva putem tender ponude (ZPDD), naknada iznosi 0,1% cjelokupne nominalne vrijednosti vrijednosnih papira za koje je data ponuda, ali ne manje od 100 bodova, a najvi{e 1000 bodova. (2) Ako je podnosiocu zahtjeva prije odobrenja preuzimanja izdato rje{enje o utvr|ivanju obaveze provo|enja tender ponude (~lan 35. ta~ka b) ZPDD) naknada iz stava 1. ovog tarifnog broja uve}ava se za 50%.". Tarifni broj 6. Za zahtjev: za izdavanje dozvole za osnivanje i rad berze (ZTVP), naknada iznosi 1000 bodova, za izdavanje dozvole za osnivanje i rad drugog ure|enog javnog tr`i{ta (ZTVP), naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 7. (1) Za zahtjev za odobrenje statuta ili pravila berze ili odobrenje promjena tih akata (ZTVP), naknada iznosi 300 bodova. (2) Za odobrenje drugih op}ih akata berze ili odobrenje njihove promjene, naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 8. Za zahtjev: za odobrenje primarne emisije vrijednosnih papira na berzi (ZTVP), naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 9. Za zahtjev: za odobrenje pravila i standarda strukovnih udru`enja ovla{tenih u~esnika ili odobrenje izmjene tih akata (ZTVP), naknada iznosi 200 bodova. Tarifni broj 10. (1) Za zahtjev: za izdavanje dozvole fizi~kom licu za obavljanje poslova profesionalnog posrednika (ZTVP), naknada iznosi 100 bodova, (2) Za odr`avanje dozvole i nadzor nad radom fizi~kog lica koje ima dozvolu za obavljanje poslova profesionalnog posrednika, naknada iznosi 60 bodova za jednu godinu dana. Tarifni broj 11. (1) Za zahtjev: Broj 14 – Strana 33 za izdavanje dozvole pravnom licu za obavljanje brokerskih poslova (ZKVP), naknada iznosi 800 bodova, za izdavanje dozvole pravnom licu za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova (ZKVP), naknada iznosi 1200 bodova, za izdavanje dozvole za obavljanje dilerskih poslova pravnom licu koje ima dozvolu za obavljanje brokerskih poslova (ZKVP), naknada iznosi 400 bodova. (2) Za odr`avanje dozvole i nadzor nad radom pravnog lica koje ima dozvolu za obavljanje brokerskih poslova, naknada iznosi 400 bodova za jednu godinu dana. (3) Za odr`avanje dozvole i nadzor nad radom pravnog lica koje ima dozvolu za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova, naknada iznosi 600 bodova za jednu godinu dana. Tarifni broj 12. (1) Za zahtjev: za izdavanje dozvole za obavljanje poslova investicijskog savjetnika i investicijskog menad`era (ZTVP), naknada iznosi 300 bodova. (2) Za izdavanje dozvole pravnom licu koje ima brokersku i/ili dilersku dozvolu da mo`e obavljati i poslove investicionog savjetovanja i investicijskog menad`era (ZTVP), naknada iznosi 300 bodova (3) Za odr`avanje dozvole i nadzor nad radom investicijskog savjetnika i investicijskog menad`era, naknada iznosi 100 bodova za jednu godinu dana. (4) Za odr`avanje dozvole i nadzor nad radom pravnog lica koje ima dozvolu za obavljanje poslova investicijskog savjetovanja i investicijskog menad`era, naknada iznosi 100 bodova za jednu godinu dana. Tarifni broj 13. (1) Za zahtjev: za izdavanje dozvole pravnom licu koje ima brokersku i/ili dilersku dozvolu da mo`e obavljati i poslove upravljanja portfeljem vrijednosnih papira (ZTVP), naknada iznosi 400 bodova, za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova upravljanja portfeljem, naknada iznosi 200 bodova. (2) Za zahtjev: za izdavanje dozvole profesionalnom posredniku ili banci da mo`e obavljati poslove agenta emisije (ZTVP), naknada iznosi 400 bodova, za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova agenta emisije, naknada iznosi 200 bodova. (3) Za zahtjev: za izdavanje dozvole pravnom licu koje ima brokersku dozvolu da mo`e obavljati i poslove podr{ke tr`i{tu-market making (ZTVP), naknada iznosi 400 bodova, za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova podr{ke tr`i{tu-market making, naknada iznosi 200 bodova. Tarifni broj 14. (1) Za zahtjev: za izdavanje dozvole profesionalnom posredniku ili banci da mo`e obavljati poslove osiguravatelja emisije vrijednosnih papira (ZTVP), naknada iznosi 500 bodova. (2) Za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova osiguravatelja emisije, naknada iznosi 300 bodova. Tarifni broj 15. Za zahtjev: za polaganje stru~nog ispita za profesionalnog posrednikabrokera/dilera (ZKVP, ZTVP), naknada iznosi 100 bodova. Broj 14 – Strana 34 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Tarifni broj 16. Za zahtjev: za polaganje stru~nog ispita za investicijskog savjetnika i investicijskog menad`era (ZKVP, ZTVP), naknada iznosi 150 bodova, za polaganje stru~nog ispita za investicijskog savjetnika, odnosno investicijskog menad`era, ako lice ima polo`en stru~ni ispit za brokera/dilera, naknada iznosi 50 bodova. Tarifni broj 17. Za zahtjev: za odobrenje konverzije ili denominacije vrijednosnih papira, spajanja ili podjele dionica, za svaki zahtjev (ZTVP), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 18. Za zahtjev: za izdavanje dozvole za osnivanje dru{tva za upravljanje fondovima (ZIF), naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 19. Za prigovor protiv odluke Komisije o pokretanju postupka oduzimanja dozvole dru{tvu za upravljanje fondovima (ZIF), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 20. Za zahtjev: za odobrenje pravila upravljanja uzajamnim fondom ili njihovih izmjena i dopuna (ZIF), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 21. Za zahtjev: za izdavanje dozvole za osnivanje investicijskog fonda, za svaki fond (ZIF), naknada iznosi 1000 bodova, za odobrenje transformacije privatizacijskog investicijskog fonda u investicijski fond, naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 22. Za zahtjev: za izdavanje dozvole za upravljanje investicijskim fondom ili izdavanje dozvole za upravljanje uzajamnim fondom (ZIF), naknada iznosi 1000 bodova, za izdavanje dozvole za upravljanje investicijskim fondom nastalog transformacijom iz privatizacijskog investicijskog fonda, naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 23. Za zahtjev: za izdavanje odobrenja za prenos upravljanja fondom na drugo dru{tvo za upravljanje fondovima (ZIF), naknada iznosi 300 bodova. Tarifni broj 24. Za zahtjev: za izdavanje odobrenja stranom fizi~kom ili pravnom licu da mo`e imati vi{e od 10% dionica ili udjela dru{tva za upravljanje fondovima (ZIF), naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 25. Za zahtjev: za odobrenje jednokratne razmjene dionica u imovini investicijskih fondova (ZIF), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 26. (1) Za zahtjev: za izdavanje dozvole za obavljanje poslova banke depozitara fonda (ZIF) ili dozvole za poslove banke depozitara u emisiji i prometu vrijednosnih papira, naknada iznosi 400 bodova. Srijeda, 11.3.2009. (2) Za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova banke depozitara, naknada iznosi 200 bodova. (3) Za zahtjev: za izdavanje dozvole za poslove skrbnika, naknada iznosi 500 bodova, (4) Za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova skrbnika, naknada iznosi 200 bodova. Tarifni broj 27. (1) Za zahtjev: za upis u registar kod Komisije pove}anja osnovnog kapitala privatizacijskog investicionog fonda za 5% kojim pla}a dio provizije za upravljanje i naknadu tro{kova upravljanja (ZIF), naknada iznosi 150 bodova. (2) Za upis u registar kod Komisije pove}anja ili smanjenja osnovnog kapitala dru{tva za upravljanje organizovanog u obliku d.o.o., naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 28. (1) Za prijavu za registraciju emitenta vrijednosnih papira u registru emitenata vrijednosnih papira kod Komisije (ZPD), naknada iznosi 100 bodova. (2) Za prvi upis u registar fondova (ZIF), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 29. Za prijavu za upis promjene u registru emitenata vrijednosnih papira i registru fondova kod Komisije (ZPD), naknada iznosi 10 bodova. Tarifni broj 30. (1) Za zahtjev: za odobrenje promjene oblika dru{tva iz d.d. u d.o.o.(ZPD), naknada iznosi 300 bodova. (2) Za zahtjev: za odobrenje promjene oblika dru{tva iz d.o.o. u d.d.(ZPD), naknada iznosi 150 bodova. Tarifni broj 31. Za zahtjev: za odobrenje spajanja ili pripajanja dru{tva (ZPD), naknada iznosi 300 bodova. Tarifni broj 32. Za zahtjev: za odobravanje smanjenja osnovnog kapitala dru{tva (ZPD), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 33. Za zahtjev: za odobravanje uslovnog pove}anja osnovnog kapitala dru{tva (ZPD), naknada iznosi 100 bodova, za odobrenje promjene pove}anja osnovnog kapitala, iz dobiti i/ili iz vlastitih sredstava, u registru emitenata vrijednosnih papira kod Komisije (ZPD), naknada iznosi 50 bodova. Tarifni broj 34. Za zahtjev: za dono{enje rje{enja Komisije o imenovanju vanjskog revizora (ZPD), naknada iznosi 10 bodova. Tarifni broj 35. Za zahtjev: za izdavanje izvoda ili uvjerenja iz registra emitenata vrijednosnih papira kod Komisije ili iz drugog registra kojeg vodi Komisija, naknada iznosi 5 bodova. Tarifni broj 36. Za zahtjev: Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH za izdavanje duplikata rje{enja, odluka ili uvjerenja izdatih u Komisiji, naknada iznosi 2 boda. Tarifni broj 37. (1) Za zahtjev pravnih lica ili fizi~kih lica koja obavljaju profesionalnu djelatnost, za davanje mi{ljenja o primjeni zakona ili tuma~enja propisa Komisije, naknada iznosi 10 bodova. (2) Za ostale pojedina~ne zahtjeve koji se podnose Komisiji, naknada iznosi 5 bodova. 2. Naknade za obavljanje nadzora Tarifni broj 38. (1) Za vr{enje nadzora nad radom Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Registar), (ZKVP, ZTVP), Registar pla}a naknadu u visini od 0,8% od ukupnog prihoda Registra, ostvarenog u prethodnom obra~unskom periodu. (2) Naknada se pla}a mjese~no do desetog dana u mjesecu i to za period januar-juni akontativno 1/12 naknade po godi{njem obra~unu, a za period juli-decembar akontativno 1/6 naknade po polugodi{njem obra~unu. Tarifni broj 39. (1) Naknada za obavljanje nadzora nad radom fonda i dru{tva za upravljanje fondom (ZKVP, ZTVP, ZIF) iznosi 0,04% od prosje~ne godi{nje neto vrijednosti imovine fonda kojim dru{tvo upravlja. (2) Naknadu pla}a dru{tvo mjese~no do desetog dana u mjesecu. Tarifni broj 40. (1) Naknada za obavljanje stalnog nadzora nad radom berze (ZKVP, ZTVP) u cilju za{tite investitora i javnosti, sigurnosti prometa vrijednosnih papira i zakonitosti odluka organa upravljanja i drugih organa berze, za jednu godinu dana iznosi 0,027% od ukupne transakcijske vrijednosti prometa na berzi. (2) Naknadu pla}a berza mjese~no do desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, prema podacima o ostvarenoj vrijednosti prometa na berzi za prethodni mjesec. Predsjednik Broj 01-02-536/09 Komisije za vrijednosne papire 27. februara 2009. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Hasan ]elam, s. r. Na temelju ~lanka 19. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04) i ~lanka 251. stavak 2. to~ka b) Zakona o tr`i{tu vrijednosnih papira ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 85/08), Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na 229. sjednici odr`anoj 27. velja~e 2009. godine, donosi ODLUKU O TARIFI NAKNADA A) Op}e odredbe ^lanak 1. (1) Ovom Odlukom se odre|uju visine naknada za odlu~ivanje o pojedina~nim zahtjevima pravnih i fizi~kih osoba, izdavanje odobrenja i dozvola, upis u registre koje vodi Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) i visine naknada za nadzor koje su du`ne pla}ati pravne osobe nad kojima Komisija vr{i nadzor i izvr{ava druge ovlasti, odre|ene: Zakonom o tr`i{tu vrijednosnih papira ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 85/08; u daljnjem tekstu: ZTVP), Zakonom o gospodarskim dru{tvima ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08; u daljnjem tekstu: ZPD), Broj 14 – Strana 35 Zakonom o investicijskim fondovima ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 85/08; u daljnjem tekstu: ZIF), Zakonom o Komisiji za vrijednosne papire ("Slu`bene novine Federacije BiH" , br. 39/98, 36/99 i 33/04; u daljnjem tekstu: ZKVP), Zakonom o registru vrijednosnih papira ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 39/98, 36/99 i 33/04; u daljnjem tekstu: ZRVP), Zakonom o preuzimanju dioni~kih dru{tava ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 7/06; u daljnjem tekstu: ZPDD) i propisima Komisije. ^lanak 2. (1) Tarifa naknada je sastavni dio ove Odluke. (2) Obveznik pla}anja naknade je podnositelj zahtjeva, a obveznik naknade za nadzor su pravne osobe nad kojima Komisija vr{i nadzor. (3) Ako ovom Odlukom nije druga~ije ure|eno obveza izvr{enja pla}anja naknade nastaje s danom podno{enja zahtjeva. (4) Ako obveznik ne plati naknadu u roku i iznosu utvr|enom ovom Odlukom, Komisija donosi rje{enje za obveznika koje prestavlja izvr{nu ispravu prema Zakonu o izvr{nom postupku. ^lanak 3. (1) Visina naknade, odnosno vrijednost osnovice za visinu naknade se odre|uju u bodovima, osim ako ovom Odlukom i Tarifom naknada nije odre|eno druga~ije. (2) Vrijednost boda iznosi 10 KM. ^lanak 4. (1) Dokaz o izvr{enoj uplati naknade iz ove Odluke mora biti prilo`en uz zahtjev koji se podnosi. (2) Iznos naknade, koji se pla}a u KM, utvr|uje se mno`enjem broja bodova sa vrijednosti boda. (3) Naknade su prihodi Komisije i pla}aju se na ra~un Komisije. (4) Za naknade koje se uplate za bilo koji od zahtjeva iz ove Odluke ne vr{i se povrat, ako odlukom Komisije nije odre|eno druga~ije. (5) Iznosi pojedinih naknada mogu se umanjiti odlukom Komisije, ovisno o stanju na tr`i{tu kapitala. ^lanak 5. (1) Organi uprave, pravosudni organi i drugi organi koji vr{e inspekcijski nadzor i druge vrste nadzora oslobo|eni su od pla}anja naknade za izdavanje izvoda o podacima iz registara koje vodi Komisija. (2) Predsjednik Komisije mo`e osloboditi od pla}anja naknade za izdavanje izvoda iz registara koje vodi Komisija, ako podnositelj zahtjeva za njihovo izdavanje potvrdi da }e ih uporabiti u znanstvene ili stru~ne svrhe ili za informiranje javnosti. ^lanak 6. Danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje da va`i Odluka o utvr|ivanju tarife naknada ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 15/07, 65/07, 16/08, 40/08). ^lanak 7. Tarife naknada utvr|ene ovom Odlukom primjenjuju se od dana stupanja na snagu ove Odluke. ^lanak 8. Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjednik Broj 01-02-536/09 Komisije za vrijednosne papire 27. velja~e 2009. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Hasan ]elam, v. r. Broj 14 – Strana 36 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH B) Tarife naknada 1. Naknade za odlu~ivanje po zahtjevima Tarifni broj 1. Za zahtjev: za odobrenje emisije vrijednosnih papira javnom ponudom (ZTVP), naknada iznosi 0,15% od ponu|ene nominalne vrijednosti ukupne emisije, ali ne manje od 100 bodova, a najvi{e 1500 bodova. Tarifni broj 2. Za zahtjev: za odobrenje skra}enog prospekta kod emisije vrijednosnih papira putom zatvorene prodaje (ZTVP), naknada iznosi 0,1% od ponu|ene nominalne vrijednosti ukupne emisije, ali ne manje od 50 bodova, a najvi{e 1000 bodova. Tarifni broj 3. Za zahtjev: za produ`enje roka za upis i uplatu vrijednosnih papira putom javne ponude ili zahtjev za odobrenje dopune, izmjene ili ispravke prospekta kod izdavanja vrijednosnog papira (ZTVP), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 4. Za zahtjev: za odobrenje dopune, izmjene ili ispravke skra}enog prospekta kod izdavanja vrijednosnog papira (ZTVP), naknada iznosi 50 bodova. Tarifni broj 5. (1) Za zahtjev: za odobrenje preuzimanja dru{tva putom tender ponude (ZPDD), naknada iznosi 0,1% cjelokupne nominalne vrijednosti vrijednosnih papira za koje je data ponuda, ali ne manje od 100 bodova, a najvi{e 1000 bodova. (2) Ako je podnositelju zahtjeva prije odobrenja preuzimanja izdato rje{enje o utvr|ivanju obveze provo|enja tender ponude (~lanak 35. to~ka b) ZPDD) naknada iz stavka 1. ovog tarifnog broja uve}ava se za 50%.". Tarifni broj 6. Za zahtjev: za izdavanje dozvole za osnivanje i rad burze (ZTVP), naknada iznosi 1000 bodova, za izdavanje dozvole za osnivanje i rad drugog ure|enog javnog tr`i{ta (ZTVP), naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 7. (1) Za zahtjev za odobrenje statuta ili pravila burze ili odobrenje promjena tih akata (ZTVP), naknada iznosi 300 bodova. (2) Za odobrenje drugih op}ih akata burze ili odobrenje njihove promjene, naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 8. Za zahtjev: za odobrenje primarne emisije vrijednosnih papira na burzi (ZTVP), naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 9. Za zahtjev: za odobrenje pravila i standarda strukovnih udruga ovla{}enih sudionika ili odobrenje izmjene tih akata (ZTVP), naknada iznosi 200 bodova. Tarifni broj 10. (1) Za zahtjev: za izdavanje dozvole fizi~koj osobi za obavljanje poslova profesionalnog posrednika (ZTVP), naknada iznosi 100 bodova, Srijeda, 11.3.2009. (2) Za odr`avanje dozvole i nadzor nad radom fizi~ke osobe koja ima dozvolu za obavljanje poslova profesionalnog posrednika, naknada iznosi 60 bodova za jednu godinu dana. Tarifni broj 11. (1) Za zahtjev: za izdavanje dozvole pravnoj osobi za obavljanje brokerskih poslova (ZKVP), naknada iznosi 800 bodova, za izdavanje dozvole pravnoj osobi za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova (ZKVP), naknada iznosi 1200 bodova, za izdavanje dozvole za obavljanje dilerskih poslova pravnoj osobi koja ima dozvolu za obavljanje brokerskih poslova (ZKVP), naknada iznosi 400 bodova. (2) Za odr`avanje dozvole i nadzor nad radom pravne osobe koja ima dozvolu za obavljanje brokerskih poslova, naknada iznosi 400 bodova za jednu godinu dana. (3) Za odr`avanje dozvole i nadzor nad radom pravne osobe koja ima dozvolu za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova, naknada iznosi 600 bodova za jednu godinu dana. Tarifni broj 12. (1) Za zahtjev: za izdavanje dozvole za obavljanje poslova investicijskog savjetnika i investicijskog menad`era (ZTVP), naknada iznosi 300 bodova. (2) Za izdavanje dozvole pravnoj osobi koja ima brokersku i/ili dilersku dozvolu da mo`e obavljati i poslove investicijskog savjetovanja i investicijskog menad`era (ZTVP), naknada iznosi 300 bodova (3) Za odr`avanje dozvole i nadzor nad radom investicijskog savjetnika i investicijskog menad`era, naknada iznosi 100 bodova za jednu godinu dana. (4) Za odr`avanje dozvole i nadzor nad radom pravne osobe koja ima dozvolu za obavljanje poslova investicijskog savjetovanja i investicijskog menad`era, naknada iznosi 100 bodova za jednu godinu dana. Tarifni broj 13. (1) Za zahtjev: za izdavanje dozvole pravnoj osobi koja ima brokersku i/ili dilersku dozvolu da mo`e obavljati i poslove upravljanja portfeljem vrijednosnih papira (ZTVP), naknada iznosi 400 bodova, za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova upravljanja portfeljem, naknada iznosi 200 bodova. (2) Za zahtjev: za izdvanje dozvole profesionalnom posredniku ili banci da mo`e obavljati poslove agenta emisije (ZTVP), naknada iznosi 400 bodova, za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova agenta emisije, naknada iznosi 200 bodova. (3) Za zahtjev: za izdavanje dozvole pravnoj osobi koja ima brokersku dozvolu da mo`e obavljati i poslove potpore tr`i{tu-market making (ZTVP), naknada iznosi 400 bodova, za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova potpore tr`i{tu-market making, naknada iznosi 200 bodova. Tarifni broj 14. (1) Za zahtjev: za izdavanje dozvole profesionalnom posredniku ili banci da mo`e obavljati poslove osiguravatelja emisije vrijednosnih papira (ZTVP), naknada iznosi 500 bodova. (2) Za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova osiguravatelja emisije, naknada iznosi 300 bodova. Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Tarifni broj 15. Za zahtjev: za polaganje stru~nog ispita za profesionalnog posrednikabrokera/dilera (ZKVP, ZTVP), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 16. Za zahtjev: za polaganje stru~nog ispita za investicijskog savjetnika i investicijskog menad`era (ZKVP, ZTVP), naknada iznosi 150 bodova, za polaganje stru~nog ispita za investicijskog savjetnika, odnosno investicijskog menad`era, ako osoba ima polo`en stru~ni ispit za brokera/dilera, naknada iznosi 50 bodova. Tarifni broj 17. Za zahtjev: za odobrenje konverzije ili denominacije vrijednosnih papira, spajanja ili podjele dionica, za svaki zahtjev (ZTVP), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 18. Za zahtjev: za izdavanje dozvole za osnivanje dru{tva za upravljanje fondovima (ZIF), naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 19. Za prigovor protiv odluke Komisije o pokretanju postupka oduzimanja dozvole dru{tvu za upravljanje fondovima (ZIF), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 20. Za zahtjev: za odobrenje pravila upravljanja uzajamnim fondom ili njihovih izmjena i dopuna (ZIF), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 21. Za zahtjev: za izdavanje dozvole za osnivanje investicijskog fonda, za svaki fond (ZIF), naknada iznosi 1000 bodova, za odobrenje transformacije privatizacijskog investicijskog fonda u investicijski fond, naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 22. Za zahtjev: za izdavanje dozvole za upravljanje investicijskim fondom ili izdavanje dozvole za upravljanje uzajamnim fondom (ZIF), naknada iznosi 1000 bodova, za izdavanje dozvole za upravljanje investicijskim fondom nastalog transformacijom iz privatizacijskog investicijskog fonda, naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 23. Za zahtjev: za izdavanje odobrenja za prijenos upravljanja fondom na drugo dru{tvo za upravljanje fondovima (ZIF), naknada iznosi 300 bodova. Tarifni broj 24. Za zahtjev: za izdavanje odobrenja stranoj fizi~koj ili pravnoj osobi da mo`e imati vi{e od 10% dionica ili udjela dru{tva za upravljanje fondovima (ZIF), naknada iznosi 500 bodova. Tarifni broj 25. Za zahtjev: za odobrenje jednokratne razmjene dionica u imovini investicijskih fondova (ZIF), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 26. (1) Za zahtjev: Broj 14 – Strana 37 za izdavanje dozvole za obavljanje poslova banke depozitara fonda (ZIF) ili dozvole za poslove banke depozitara u emisiji i prometu vrijednosnih papira, naknada iznosi 400 bodova. (2) Za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova banke depozitara, naknada iznosi 200 bodova. (3) Za zahtjev: za izdavanje dozvole za poslove skrbnika, naknada iznosi 500 bodova, (4) Za godi{nje obnavljanje, za nadzor i odr`avanje dozvole za obavljanje poslova skrbnika, naknada iznosi 200 bodova. Tarifni broj 27. (1) Za zahtjev: za upis u registar kod Komisije pove}anja temeljnog kapitala privatizacijskog investiciojskog fonda za 5% kojim pla}a dio provizije za upravljanje i naknadu tro{kova upravljanja (ZIF), naknada iznosi 150 bodova. (2) Za upis u registar kod Komisije pove}anja ili smanjenja temeljnog kapitala dru{tva za upravljanje organiziranog u obliku d.o.o., naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 28. (1) Za prijavu za registraciju emitenta vrijednosnih papira u registru emitenata vrijednosnih papira kod Komisije (ZPD), naknada iznosi 100 bodova. (2) Za prvi upis u registar fondova (ZIF), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 29. Za prijavu za upis promjene u registru emitenata vrijednosnih papira i registru fondova kod Komisije (ZPD), naknada iznosi 10 bodova. Tarifni broj 30. (1) Za zahtjev: za odobrenje promjene oblika dru{tva iz d.d. u d.o.o.(ZPD), naknada iznosi 300 bodova. (2) Za zahtjev: za odobrenje promjene oblika dru{tva iz d.o.o. u d.d.(ZPD), naknada iznosi 150 bodova. Tarifni broj 31. Za zahtjev: za odobrenje spajanja ili pripajanja dru{tva (ZPD), naknada iznosi 300 bodova. Tarifni broj 32. Za zahtjev: za odobravanje smanjenja temeljnog kapitala dru{tva (ZPD), naknada iznosi 100 bodova. Tarifni broj 33. Za zahtjev: za odobravanje uvjetnog pove}anja temeljnog kapitala dru{tva (ZPD), naknada iznosi 100 bodova, za odobrenje promjene pove}anja temeljnog kapitala, iz dobiti i/ili iz vlastitih sredstava, u registru emitenata vrijednosnih papira kod Komisije (ZPD), naknada iznosi 50 bodova. Tarifni broj 34. Za zahtjev: za dono{enje rje{enja Komisije o imenovanju vanjskog revizora (ZPD), naknada iznosi 10 bodova. Tarifni broj 35. Za zahtjev: za izdavanje izvoda ili uvjerenja iz registra emitenata vrijednosnih papira kod Komisije ili iz drugog registra kojeg vodi Komisija, naknada iznosi 5 bodova. Broj 14 – Strana 38 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Tarifni broj 36. Za zahtjev: za izdavanje duplikata rje{enja, odluka ili uvjerenja izdatih u Komisiji, naknada iznosi 2 boda. Tarifni broj 37. (1) Za zahtjev pravnih osoba ili fizi~kih osoba koje obavljaju profesionalnu djelatnost, za davanje mi{ljenja o primjeni zakona ili tuma~enja propisa Komisije, naknada iznosi 10 bodova. (2) Za ostale pojedina~ne zahtjeve koji se podnose Komisiji, naknada iznosi 5 bodova. 2. Naknade za obavljanje nadzora Tarifni broj 38. (1) Za vr{enje nadzora nad radom Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Registar), (ZKVP, ZTVP), Registar pla}a naknadu u visini od 0,8% od ukupnog prihoda Registra, ostvarenog u prethodnom obra~unskom razdoblju. (2) Naknada se pla}a mjese~no do desetog dana u mjesecu i to za razdoblje sije~anj-lipanj akontativno 1/12 naknade po godi{njem obra~unu, a za razdoblje srpanj-prosinac akontativno 1/6 naknade po polugodi{njem obra~unu. Tarifni broj 39. (1) Naknada za obavljanje nadzora nad radom fonda i dru{tva za upravljanje fondom (ZKVP, ZTVP, ZIF) iznosi 0,04% od prosje~ne godi{nje neto vrijednosti imovine fonda kojim dru{tvo upravlja. (2) Naknadu pla}a dru{tvo mjese~no do desetog dana u mjesecu. Tarifni broj 40. (1) Naknada za obavljanje stalnog nadzora nad radom burze (ZKVP, ZTVP) u cilju za{tite investitora i javnosti, sigurnosti prometa vrijednosnih papira i zakonitosti odluka organa upravljanja i drugih organa burze, za jednu godinu dana iznosi 0,027% od ukupne transakcijske vrijednosti prometa na burzi. (2) Naknadu pla}a burza mjese~no do desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, prema podacima o ostvarenoj vrijednosti prometa na burzi za prethodni mjesec. Predsjednik Broj 01-02-536/09 Komisije za vrijednosne papire 27. velja~e 2009. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Hasan ]elam, v. r. Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana 12. stav 1. ta~ka 13., a u vezi sa ~lanom 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04), ~lana 95. stav 2., ~lana 101. stav 5. Zakona o tr`i{tu vrijednosnih papira ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 85/08) i ~lana 22. stav 1. ta~ka 4. Pravilnika o uvjetima i postupku izdavanja, obustavljanja i ukidanja dozvola fizi~kim osobama i gospodarskim dru{tvima za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/04, 10/05, 68/05 i 65/06), postupaju}i po zahtjevu za prestanak va`enja dozvole pravnoj osobi za obavljanje brokerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima, podnesenom od strane dru{tva ICM Cap i tal doo Sarajevo, kojeg zastupa direktor Esma Hamzagi}, na 228. sjednici odr`anoj 24. februara 2009. godine, donijela je RJE[ENJE 1. PRESTAJE va`enje dozvole za obavljanje brokerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima na tr`i{tu vrijednosnih papira Federacije BiH broj 04-19-142/05 od 14.04.2005. godine dru{tvu ICM Capital doo Sarajevo, sa danom dono{enja ovog Rje{enja. Srijeda, 11.3.2009. 2. Rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjednik Broj 04/3-19-28/09 Komisije za vrijednosne papire 24. februara/velja~e 2009. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Hasan ]elam, s. r. Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana 11. i 12., a u vezi sa ~lanom 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04) i ~lana 22. stav 1. ta~ka 4. Pravilnika o uvjetima i postupku izdavanja, obustavljanja i ukidanja dozvola fizi~kim osobama i gospodarskim dru{tvima za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/04, 10/05, 68/05 i 65/06), postupaju}i po zahtjevu za obustavljanje dozvole pravnoj osobi za obavljanje dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima, podnesenom od strane dru{tva Kvantum d.d. Sarajevo kojeg zastupa direktor Aleksandra Tomi} ]ato, na 226. sjednici odr`anoj 4. februara 2009. godine, donijela je RJE[ENJE 1. OBUSTAVLJA SE DOZVOLA dru{tvu Kvantum d.d. Sarajevo, na vlastiti zahtjev, za obavljanje dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima na tr`i{tu vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine broj 04-19-358/05 od 21.07.2005. godine. 2. Rje{enje stupa na snagu na dan dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjednik Broj 04/3-19-29/09 Komisije za vrijednosne papire 4. februara/velja~e 2009. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Hasan ]elam, s. r. Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana 11. i 12., a u vezi sa ~lanom 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04) i ~lana 22. stav 1. ta~ka 4. Pravilnika o uvjetima i postupku izdavanja, obustavljanja i ukidanja dozvola fizi~kim osobama i gospodarskim dru{tvima za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/04, 10/05, 68/05 i 65/06), postupaju}i po zahtjevu za obustavljanje dozvole pravnoj osobi za obavljanje dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima, podnesenom od strane dru{tva FIMA International doo Sarajevo, kojeg zastupa direktor Ahmed Hod`i}, na 223. sjednici odr`anoj 8. januara 2009. godine, donijela je RJE[ENJE 1. OBUSTAVLJA SE DOZVOLA dru{tvu FIMA International doo Sarajevo, na vlastiti zahtjev, za obavljanje dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima na tr`i{tu vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine broj 04/1-19-338/06 od 20.07.2006. godine. 2. Rje{enje stupa na snagu na dan dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjednik Broj 04/3-19-606/09 Komisije za vrijednosne papire 8. januara/sije~nja 2009. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Hasan ]elam, s. r. Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu ~1. 11. i 12. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04), ~lana 102. Zakona o tr`i{tu vrijednosnih papira ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 85/08) i ~lana 9. Pravilnika o uslovima i postupku izdavanja, obustavljanja i Srijeda, 11.3.2009. ukidanja dozvola fizi~kim licima i privrednim dru{tvima za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/04, 10/05, 68/05 i 65/06), na zahtjev Cero ([a}ir) Maida, na 228. sjednici odr`anoj 24. februara 2009. godine, donijela je odluku da se izda DOZVOLA ZA OBAVLJANJE BROKERSKIH I DILERSKIH POSLOVA U PROMETU VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA 1. MAIDU ([a}ir) CERO, ro|en 1981. godine u Travniku stalno nastanjen u Sarajevu na adresi Grada Kalgarija 4., koji je stru~ni ispit za sticanje dozvole polo`io dana 27.11.2007. godine, dozvoljava se obavljanje brokerskih i dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima. 2. Dozvola stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjednik Broj 04/3-19-39/09 Komisije za vrijednosne papire 24. februara/velja~e 2009. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Hasan ]elam, s. r. REGULATORNA KOMISIJA ZA ELEKTRI^NU ENERGIJU U FEDERACIJI BiH - FERK Na osnovu ~lana 14. i ~lana 15. Zakona o elektri~noj energiji ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 41/02, 24/05 i 38/05), ~lana 5, ~lana 6, ~lana 12. stav (1) i ~lana 14. stav (1) Statuta Regulatorne komisije za elektri~ne energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 13/04) i ~lana 31. stav (2) i ~lana 37. stav (3) Poslovnika o radu Regulatorne komisije za elektri~nu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 59/04), Regulatorna komisija za elektri~nu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine - FERK je, na III. redovnoj sjednici odr`anoj u Mostaru 27. februara 2009. godine, donijela ODLUKU O STAVLJANJU VAN SNAGE ODLUKE FERK-a BROJ 01-07-49-01/09 OD 19. 01. 2009. GODINE ^lan 1. Stavlja se van snage Odluka FERK-a, broj 01-07-49-01/09 od 19. 01. 2009. godine objavljena u "Slu`benim novinama Federacije BiH", broj 5/09. ^lan 2. Ova Odluka stupa na snagu danom dono{enja i objavljuje se na oglasnoj tabli i web stranici FERK-a, a dispozitiv ove Odluke i u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-07-195-03/09 27. februara 2009. godine Predsjednica FERK-a Mostar \ulizara Had`imustafi}, s. r. Na temelju ~lanka 14. i ~lanka 15. Zakona o elektri~noj energiji ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 41/02, 24/05 i 38/05), ~lanka 5., ~lanka 6, ~lanka 12. stavak (1) i ~lanka 14. stavak (1) Statuta Regulatorne komisije za elektri~ne energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 13/04) i ~lanka 31. stavak (2) i ~lanka 37. stavak (3) Poslovnika o radu Regulatorne komisije za elektri~nu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 59/04), Regulatorna komisija za elektri~nu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine - FERK je, na III. redovitoj sjednici odr`anoj u Mostaru 27. velja~e 2009. godine, donijela 1 Broj 14 – Strana 39 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Pravilnik objavljen u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 ODLUKU O STAVLJANJU VAN SNAGE ODLUKE FERK-a BROJ 01-07-49-01/09 OD 19. 01. 2009. GODINE ^lanak 1. Stavlja se van snage Odluka FERK-a, broj 01-07-49-01/09 od 19. 01. 2009. godine objavljena u "Slu`benim novinama Federacije BiH", broj 5/09. ^lanak 2. Ova Odluka stupa na snagu danom dono{enja i objavljuje se na oglasnoj plo~i i web stranici FERK-a, a dispozitiv ove Odluke i u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-07-195-03/09 27. velja~e 2009. godine Predsjednica FERK-a Mostar \ulizara Had`imustafi}, v. r. Na osnovu ~lana 14. i ~lana 15. Zakona o elektri~noj energiji ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 41/02, 24/05 i 38/05), ~lana 5, ~lana 6, ~lana 12. stav (1) i ~lana 14. stav (1) Statuta Regulatorne komisije za elektri~ne energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 13/04) i ~lana 31. stav (2) i ~lana 37. stav (3) Poslovnika o radu Regulatorne komisije za elektri~nu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 59/04), Regulatorna komisija za elektri~nu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine - FERK je, na III. redovnoj sjednici odr`anoj u Mostaru 27. februara 2009. godine, donijela ODLUKU O STAVQAWU VAN SNAGE ODLUKE FERK-a BROJ 01-07-49-01/09 OD 19. 01. 2009. GODINE ^lan 1. Stavqa se van snage Odluka FERK-a, broj 01-07-49-01/09 od 19. 01. 2009. godine objavqena u "Slu`benim novinama Federacije BiH", broj 5/09. ^lan 2. Ova Odluka stupa na snagu danom dono{ewa i objavquje se na oglasnoj tabli i web stranici FERK-a, a dispozitiv ove Odluke i u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-07-195-03/09 27. februara 2009. godine Predsjednica FERK-a Mostar \ulizara Haximustafi}, s. r. CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA/ SREDI[NJE IZBORNO POVJERENSTVO BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu ~lana 17. stav 1. ta~ka c) Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", br. 16/02, 14/03, 12/04 i 63/08), Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je, na 6. sjednici odr`anoj 29. januara 2009. godine, donijela PRAVILNIK1 O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NA^INU VO\ENJA REGISTRA ^lan 1. ^lan 1. Pravilnika o na~inu vo|enja registra ("Slu`beni glasnik BiH", br. 39/05), u daljnjem tekstu: Pravilnik, mijenja se i glasi: Broj 14 – Strana 40 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH "^lan 1. (1) Ovim pravilnikom propisuje se na~in i postupak upisa pokrenutih postupaka i izre~enih sankcija izabranim zvani~nicima, nosiocima izvr{ne funkcije i savjetnicima (u daljnjem tekstu: Subjekat upisa) u knjige Registra o vo|enju postupka (u daljnjem tekstu: Registar postupka) i Registra izre~enih sankcija, kao i postupak upisa poklona u Centralni registar poklona (u daljnjem tekstu: Registar poklona), koje su Subjekti upisa primili u obavljanju javne fukcije. (2) Vo|enje Registra postupka i Registra izre~enih sankcija zbog kr{enja odredbi Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, Zakona o sukobu interesa u organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakona o sukobu interesa u institucijama Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, kao i Registra poklona, u skladu sa Zakonom o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, u islju~ivoj je nadle`nosti Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Centralna izborna komisija BiH)." Red. Prezime/ Nespojivost Odluka/ br. Ime JMB sadr`aj Datum odluke Tu`ba Datum tu`be Srijeda, 11.3.2009. ^lan 2. U cijelom tekstu Pravilnika rije~i: "Izborna komisija BiH" zamjenjuju se rije~ima: "Centralna izborna komisija BiH" u odgovaraju}em pade`nom obliku. ^lan 3. U ~lanu 2. stav 2. Pravilnika dodaje se nova alineja koja glasi: "Registar poklona". ^lan 4. Iza ~lana 5. dodaje se poglavlje "V" pod nazivom: "Postupak upisa u Registar poklona", u okviru kojeg se dodaje novi ~lan 6. koji glasi: "^lan 6. (1) Upis u Registar poklona vr{i ovla{teno lice Sekretarijata Centralne izborne komisije BiH po slu`benoj du`nosti, a nakon dostavljanja informacije o predatim poklonima od strane institucija vlasti. (2) Dosada{nja poglavlja "V. do VIII." postaju poglavlja "VI. do IX.", a postoje}i ~lanovi "6. do18." postaju ~lanovi "7. do 19.". ^lan 5. (1) U ~lanu 6. koji je ovim izmjenama postao ~lan 7. u stavu 1. tabela Registra izre~enih sankcija mijenja se na na~in da se u koloni prezime i ime dodaju rije~i "i jedinstveni mati~ni broj", tako da tabela izgleda ovako: Dostava Odluka odgovora suda sudu/datum Datum Izvr{enje Datum Izvr{enje Datum Datum odluke izvr{enja odluke izvr{enja- isteka SIP BiH/ -1 SIP 2 sankcije mandat-1 BiH/nov~ana kazna-2 (2) Iza tablice Registra izre~enih sankcija dodaju se rije~i: "Registar darova", a iza rije~i: "Registar darova" dodaje se tablica koja izgleda ovako: R.br. Prezime i ime Funkcija koju Opis dara primatelja poklona obna{a Datum prijma dara Vrijednost dara ^lan 6. ^lan 16., koji ovim izmjenama postaje ~lan 17. Pravilnika, mijenja se i glasi: "^lan 16. (1) Brisanje izre~ene sankcije provodi ovla{teno lice Centralne izborne komisije BiH po slu`benoj du`nosti, a na osnovu odluke Centralne izborne komisije BiH, o ~emu se obavje{tava lice na koje se ta odluka odnosi." ^lan 7. ^lan 17., koji ovim izmjenama postaje ~lan 18. Pravilnika, mijenja se i glasi: "^lan 17. (1) Prije brisanja izre~ene sankcije provodi se postupak utvr|ivanja da li su se stekli uslovi za brisanje. (2) Sankcija nepodobnosti za kandidiranje za bilo koju funkciju izabranog zvani~nika, nosioca izvr{ne funkcije ili savjetnika bit }e brisana: a) b) Podatak od koga je Institucija od koje je dostavljena primljen dar informacija o primljenim darovima nakon proteka roka na koji je sankcija izre~ena u slu~aju da Centralna izborna komisija BiH preina~i odluku c) u slu~aju smrti lica kojem je sankcija izre~ena d) u svim drugim slu~ajevima u kojima se steknu uslovi za brisanje sankcije, o ~emu odlu~uje Centralna izborna komisija BiH. (3) Nov~ana sankcija ne}e biti brisana iz Registra izre~enih sankcija sve dok se ona vodi kao dug u tom registru." ^lan 8. Ovaj pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o na~inu vo|enja registra stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH", a bit }e objavljen i u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta BiH". Broj 05-2-07-8-716/09 29. januara 2009. godine Predsjednik Sarajevo Dr. Suad Arnautovi}, s. r. Srijeda, 11.3.2009. Broj 14 – Strana 41 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Temeljem ~lanka 17. stavak 1. to~ka c) Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", br. 16/02, 14/03, 12/04 i 63/08), Sredi{nje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine je, na 6. sjednici odr`anoj 29. sije~nja 2009. godine, donijelo PRAVILNIK1 O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NA^INU VO\ENJA REGISTRA ^lanak 1. ^lanak 1. Pravilnika o na~inu vo|enja registra ("Slu`beni glasnik BiH", broj 39/05), u daljnjem tekstu: Pravilnik, mijenja se i glasi: "^lanak 1. (1) Ovim Pravilnikom propisuje se na~in i postupak upisa pokrenutih postupaka i izre~enih sankcija izabranim du`nosnicima, nositeljima izvr{ne funkcije i savjetnicima (u daljnjem tekstu: Subjekt upisa) u knjige Registra o vo|enju postupka (u daljnjem tekstu: Registar postupka) i Registra izre~enih sankcija, te postupak upisa darova u Sredi{nji registar dara (u daljnjem tekstu: Registar darova), koje su Subjekti upisa primili tijekom obna{anja javne fukcije. (2) Vo|enje Registra postupka i Registra izre~enih sankcija zbog kr{enja odredaba Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, Zakona o sukobu interesa u tijelima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakona o sukobu interesa u institucijama Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, kao i Registra darova, sukladno Red. Prezime/ Nespojivost Odluka/ br. Ime JMB sadr`aj Datum odluke Tu`ba Datum tu`be Zakonu o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, u islju~ivoj je nadle`nosti Sredi{njeg izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sredi{nje izborno povjerenstvo BiH)." ^lanak 2. Cijelim tekstom Pravilnika rije~i: "Izborno povjerenstvo BiH" zamjenjuju se rije~ima: "Sredi{nje izborno povjerenstvo BiH" u odgovaraju}em pade`u. ^lanak 3. U ~lanku 2. stavak 2. Pravilnika dodaje se nova alineja, koja glasi: "Registar darova". ^lanak 4. Iza ~lanka 5. dodaje se poglavlje "V." pod nazivom: "Postupak upisa u Registar darova", u koji se dodaje novi ~lanak 6, koji glasi: "^lanak 6. (1) Upis u Registar darova obavlja ovla{tena osoba Tajni{tva Sredi{njeg izbornog povjerenstva BiH po slu`benoj du`nosti, a nakon {to institucije vlasti dostave informacije o predanim darovima. (2) Dosada{nja poglavlja od V. do VIII. postaju poglavlja od VI. do IX, a postoje}i ~lanci od 6. do18. postaju ~lanci od 7. do 19." ^lanak 5. (1) U ~lanku 6, koji je ovim izmjenama postao ~lanak 7. Pravilnika, u stavku 1. tablica Registra izre~enih sankcija mijenja se na na~in da se u stupcu "Prezime i ime" dodaju rije~i: "i jedinstveni mati~ni broj", tako da tablica izgleda ovako: Dostava Odluka odgovora suda sudu/datum Datum Izvr{enje Datum Izvr{enje Datum Datum odluke izvr{enja odluke izvr{enja- isteka SIP BiH/ -1 SIP 2 sankcije mandat-1 BiH/nov~ana kazna-2 (2) Iza tablice Registra izre~enih sankcija dodaju se rije~i: "Registar darova", a iza rije~i: "Registar darova" dodaje se tablica koja izgleda ovako: R.br. Prezime i ime Funkcija koju Opis dara primatelja poklona obna{a Datum prijma dara Vrijednost dara ^lanak 6. ^lanak 16, koji ovim izmjenama postaje ~lanak 17. Pravilnika, mijenja se i glasi: "^lanak 16. (1) Brisanje izre~ene sankcije provodi ovla{tena osoba Sredi{njeg izbornog povjerenstva BiH po slu`benoj du`nosti, a na temelju odluke Sredi{njeg izbornog povjerenstva BiH, o ~emu se obavje{tava osoba na koju se ta odluka odnosi." ^lanak 7. ^lanak 17, koji ovim izmjenama postaje ~lanak 18. Pravilnika, mijenja se i glasi: "^lanak 17. (1) Prije brisanja izre~ene sankcije provodi se postupak kojim se utvr|uje jesu li se stekli uvjeti za brisanje. (2) Sankcija nepodobnosti za kandidiranje za bilo koju funkciju izabranog du`nosnika, nositelja izvr{ne funkcije ili savjetnika bit }e brisana: a) nakon proteka roka na koji je sankcija izre~ena; 1 Pravilnik objavljen u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 b) c) d) Podatak od koga je Institucija od koje je dostavljena primljen dar informacija o primljenim darovima u slu~aju kada Sredi{nje izborno povjerenstvo BiH preina~i odluku; u slu~aju smrti osobe kojoj je sankcija izre~ena; u svim drugim slu~ajevima u kojima se steknu uvjeti za brisanje sankcije, o ~emu odlu~uje Sredi{nje izborno povjerenstvo BiH. (3) Nov~ana sankcija ne}e biti brisana iz Registra izre~enih sankcija sve dok se vodi kao dug u tom Registru." ^lanak 8. Ovaj Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o na~inu vo|enja registra stupa na snagu osmoga dana nakon objave u "Slu`benom glasniku BiH", a objavljuje se i u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta BiH". Broj 05-2-07-8-716/09 29. sije~nja 2009. godine Sarajevo Predsjednik Dr. Suad Arnautovi}, v. r. Broj 14 – Strana 42 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Na osnovu ~lana 17. stav 1. ta~ka c) Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", br. 16/02, 14/03, 12/04 i 63/08), Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je, na 6. sjednici odr`anoj 29. januara 2009. godine, donijela PRAVILNIK1 O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NA^INU VO\EWA REGISTRA ^lan 1. ^lan 1. Pravilnika o na~inu vo|ewa registra ("Slu`beni glasnik BiH", broj 39/05), u daqwem tekstu: Pravilnik, mijewa se i glasi: "^lan 1. (1) Ovim pravilnikom propisuju se na~in i postupak upisa pokrenutih postupaka i izre~enih sankcija izabranim zvani~nicima, nosiocima izvr{ne funkcije i savjetnicima (u daqem tekstu: Subjekt upisa) u kwige Registra o vo|ewu postupka (u daqwem tekstu: Registar postupka) i Registra izre~enih sankcija, kao i postupak upisa poklona u Centralni registar poklona (u daqwem tekstu: Registar poklona), koje su Subjekti upisa primili u obavqawu javne fukcije. (2) Vo|ewe Registra postupka i Registra izre~enih sankcija zbog kr{ewa odredaba Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, Zakona o sukobu interesa u organima vlasti u Federaciji Bosne i HercegoRed. Prezime/ Nespojivost Odluka/ br. Ime JMB sadr`aj Datum odluke Tu`ba Datum tu`be Srijeda, 11.3.2009. vine i Zakona o sukobu interesa u institucijama Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, kao i Registra poklona, u skladu sa Zakonom o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, u isqu~ivoj je nadle`nosti Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Centralna izborna komisija BiH)." ^lan 2. U cijelom tekstu Pravilnika rije~i: "Izborna komisija BiH" zamjewuju se rije~ima: "Centralna izborna komisija BiH" u odgovaraju}em pade`u. ^lan 3. U ~lanu 2. stav 2. Pravilnika dodaje se nova alineja koja glasi "Registar poklona". ^lan 4. Iza ~lana 5. dodaje se poglavqe "V" pod nazivom "Postupak upisa u Registar poklona", u okviru kojeg se dodaje novi ~lan 6. koji glasi: "^lan 6. (1) Upis u Registar poklona vr{i ovla{}eno lice Sekretarijata Centralne izborne komisije BiH po slu`benoj du`nosti, a nakon {to institucije vlasti dostave informacije o predatim poklonima. (2) Dosada{wa poglavqa "V" do "VIII" postaju poglavqa "VI" do "IX", a postoje}i ~lanovi "6 do 18" postaju ~lanovi "7 do 19"." ^lan 5. (1) U ~lanu 6, koji je ovim izmjenama postao ~lan 7, u stavu 1. tabela Registra izre~enih sankcija mijewa se na na~in da se u koloni prezime i ime dodaju rije~i: "i jedinstveni mati~ni broj", tako da tabela izgleda ovako: DostavOdluka qawe suda odgovora sudu/ datum Datum Izvr{e- Datum we odluke izvr{eCIK wa-1 BiH/ mandat-1 Izvr{e- Datum we odluke izvr{eCIK wa-2 BiH/nov~ana kazna-2 Datum isteka sankcije (2) Iza tabele Registra izre~enih sankcija dodaju se rije~i: "Registar poklona", a iza rije~i: "Registar poklona" dodaje se tabela koja izgleda ovako: R.br. Prezime i ime Funkcija koju Opis poklona primaoca poklona obavqa Datum prijema poklona ^lan 6. ^lan 16, koji ovim izmjenama postaje ~lan 17. Pravilnika, mijewa se i glasi: "^lan 16. (1) Brisawe izre~ene sankcije sprovodi ovla{}eno lice Centralne izborne komisije BiH po slu`benoj du`nosti, a na osnovu odluke Centralne izborne komisije BiH, o ~emu se obavje{tava lice na koje se ta odluka odnosi." ^lan 7. ^lan 17, koji ovim izmjenama postaje ~lan 18. Pravilnika, mijewa se i glasi: "^lan 17. (1) Prije brisawa izre~ene sankcije sprovodi se postupak utvr|ivawa da li su se stekli uslovi za brisawe. (2) Sankcija nepodobnosti za kandidovawe za bilo koju funkciju izabranog zvani~nika, nosioca izvr{ne funkcije ili savjetnika bi}e brisana: a) nakon proteka roka na koji je sankcija izre~ena 1 Pravilnik objavljen u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Vrijednost poklona Podatak od koga je Institucija od koje je dostavqena primqen poklon informacija o primqenim poklonima b) u slu~aju da Centralna izborna komisija BiH preina~i odluku c) u slu~aju smrti lica kojem je sankcija izre~ena d) u svim drugim slu~ajevima u kojima se steknu uslovi za brisawe sankcije, o ~emu odlu~uje Centralna izborna komisija BiH. (3) Nov~ana sankcija ne}e biti brisana iz Registra izre~enih sankcija sve dok se ona vodi kao dug u tom registru." ^lan 8. Ovaj pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o na~inu vo|ewa registra stupa na snagu osmog dana nakon objavqivawa u "Slu`benom glasniku BiH", a bi}e objavqen i u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta BiH". Broj 05-2-07-8-716/09 29. januara 2009. godine Sarajevo Predsjednik Dr Suad Arnautovi}, s. r. Srijeda, 11.3.2009. DR@AVNA REGULATORNA KOMISIJA ZA ELEKTRI^NU ENERGIJU - DERK Na osnovu ~l. 4.2, 4.7. i 7. Zakona o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 7/02 i 13/03), ~lana 33. Poslovnika o radu Dr`avne regulatorne komisije za elektri~nu energiju ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/05) i ~l. 16. i 38. Pravilnika o licencama ("Slu`beni glasnik BiH", broj 38/05), Dr`avna regulatorna komisija za elektri~nu energiju, na sjednici odr`anoj 26. februara 2009. godine, donijela je ODLUKU1 1. 2. 3. 4. O IZDAVANJU PRIVREMENE LICENCE ZA DJELATNOST ME\UNARODNE TRGOVINE ELEKTRI^NOM ENERGIJOM Izdaje se privremena licenca GEN-I d.o.o. Sarajevo za obavljanje djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom. Privremena licenca iz ta~ke 1. ove odluke izdaje se za period od 1. marta 2009. godine do 28. februara 2011. godine. Sastavni dio licence su Uvjeti za kori{tenje privremene licence za obavljanje djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom. Ova odluka stupa na snagu danom dono{enja i bit }e objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" i slu`benim glasilima entiteta. OBRAZLO@ENJE GEN-I d.o.o. Dru{tvo sa trgovinu i prodaju elektri~ne energije, Sarajevo (u daljnjem tekstu: GEN-I d.o.o. Sarajevo) podnio je Dr`avnoj regulatornoj komisiji za elektri~nu energiju (u daljnjem tekstu: DERK) zahtjev za izdavanje licence za obavljanje djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom, zaprimljen pod brojem: 05-28-396/08 od 23. oktobra 2008. godine. Shodno ~lanu 7. Zakona o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema elektri~ne enegije u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 7/02 i 13/03) za aktivnost me|unarodne trgovine elektri~nom energijom potrebna je licenca DERK-a, a podnosilac zahtjeva je du`an zadovoljiti uvjete i kriterije za dobivanje licence koje svojim pravilima i propisima odredi DERK. Zahtjev GEN-I d.o.o. Sarajevo je podnijet na propisanim obrascima, sa dokazom o prethodno izvr{enoj uplati naknade za rje{avanje zahtjeva i relevantnim dokumentima koji su omogu}ili DERK-u da razumije, razmotri i odlu~i o podnijetom zahtjevu. U ovom smislu, u skladu sa ~lanom 8. stav 2. Pravilnika o licencama, DERK je obavijestio podnosioca zahtjeva svojim aktom broj: 05-28-396-4/08 od 6. novembra 2008. godine. Po pregledu i provjeri svih formalnih elemenata zahtjeva DERK je najprije, u skladu sa obavezom iz ~lana 10. Pravilnika o licencama, 10. novembra 2008. godine objavio u dnevnim novinama i na svojoj internet stranici kratku obavijest za javnost sumiraju}i zahtjev za licencu i odredio rok do 24. novembra 2008. godine za dostavljanje komentara javnosti na podnijeti zahtjev za izdavanje licence. DERK je konstatirao da nisu dostavljani komentari javnosti u vezi podnijetog zahtjeva za dodjelu privremene licence, niti je na javni poziv DERK-a bilo koje lice kandidiralo svoj interes da u~estvuje u postupku u svojstvu umje{a~a. DERK je izvr{io provjeru podataka, dokumenata i informacija prilo`enih uz zahtjev i utvrdio da isti svjedo~e o tehni~kim, pravnim i finansijskim mogu}nostima podnosioca zahtjeva da ispuni sve kriterije, uvjete i standarde propisane zakonom, pravilima i propisima DERK-a za dodjelu licence za obavljanje me|unarodne trgovine. DERK je stoga pripremio 1 2 Broj 14 – Strana 43 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 po~etnu verziju Uvjeta za kori{tenje privremene licence za obavljanje djelatnosti me|unarodne trgovine. Ovaj dokument je od 13. decembra 2008. godine u~injen dostupnim podnosiocu zahtjeva, kao i svim drugim zainteresiranim ~lanovima javnosti, a omogu}ena im je prilika da iznesu svoje komentare i na op}oj raspravi obavljenoj 18. decembra 2008. godine u sjedi{tu DERK-a u Tuzli, uz prethodnu objavu odgovaraju}e obavijesti u dnevnim novinama i objavu dokumenta na internet stranici DERK-a. Kako su na odr`anoj op}oj raspravi izostali bilo ~iji komentari koji su mogli utjecati da neki od uvjeta za kori{tenje licence budu ure|eni na druga~iji na~in, pripremljen je prijedlog da se zatra`ena licenca izda i dostavljen podnosiocu zahtjeva aktom DERK-a, broj: 05-28-396-19/08 od 19. decembra 2008. godine. Ni u ostavljenom roku do 26. decembra 2008. godine, podnosilac zahtjeva nije istakao bilo kakav komentar pa je bilo osnovano zaklju~iti da prijedlog smatra sa~injenim u skladu sa Zakonom o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini i podzakonskim propisima koji reguliraju predmetnu materiju. Na osnovu svega naprijed izlo`enog, te respektiraju}i i dokaz da je podnosilac zahtjeva prethodno ishodio dozvolu Regulatorne komisije za elektri~nu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine za obavljanje djelatnosti snabdijevanja elektri~nom energijom drugog reda na teritoriji Bosne i Hercegovine, registracijski broj: 06-03-1075/19/08 od 28. januara 2009. godine, DERK je odlu~io da GEN-I d.o.o. Sarajevo izda privremenu licencu za obavljanje djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom. U skladu sa ~lanom 9.2 Zakona o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini, protiv ove odluke mo`e se pokrenuti postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine podno{enjem tu`be u roku od 60 dana od dana objave ove odluke. Broj 05-28-396-21/08 26. februara 2009. godine Tuzla Predsjedavaju}i Komisije Nikola Peji}, s. r. Na temelju ~lanka 4.2, 4.7. i 7. Zakona o prijenosu, regulatoru i operatoru sustava elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 7/02 i 13/03), ~lanka 33. Poslovnika o radu Dr`avne regulatorne komisije za elektri~nu energiju ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/05) i ~lanaka 16. i 38. Pravilnika o licencama ("Slu`beni glasnik BiH", broj 38/05), Dr`avna regulatorna komisija za elektri~nu energiju, na sjednici odr`anoj 26. velja~e 2009. godine, donijela je ODLUKU2 O IZDAVANJU PRIVREMENE LICENCE ZA DJELATNOST ME\UNARODNE TRGOVINE ELEKTRI^NOM ENERGIJOM 1. Izdaje se privremena licenca GEN-I d.o.o. Sarajevo za obavljanje djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom. 2. Privremena licenca iz to~ke 1. ove odluke izdaje se za razdoblje od 1. o`ujka 2009. godine do 28. velja~e 2011. godine. 3. Sastavni dio licence su Uvjeti za kori{tenje privremene licence za obavljanje djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom. Broj 14 – Strana 44 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 4. Ova odluka stupa na snagu danom dono{enja i bit }e objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" i slu`benim glasilima entiteta. OBRAZLO@ENJE GEN-I d.o.o. Dru{tvo sa trgovinu i prodaju elektri~ne energije, Sarajevo (u daljnjem tekstu: GEN-I d.o.o. Sarajevo) podnio je Dr`avnoj regulatornoj komisiji za elektri~nu energiju (u daljnjem tekstu: DERK) zahtjev za izdavanje licence za obavljanje djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom, zaprimljen pod brojem: 05-28-396/08 od 23. listopada 2008. godine. Smisleno ~lanku 7. Zakona o prijenosu, regulatoru i operatoru sustava elektri~ne enegije u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 7/02 i 13/03) za aktivnost me|unarodne trgovine elektri~nom energijom potrebna je licenca DERK-a, a podnositelj zahtjeva je du`an zadovoljiti uvjete i kriterije za dobivanje licence koje svojim pravilima i propisima odredi DERK. Zahtjev GEN-I d.o.o. Sarajevo je podnijet na propisanim obrascima, sa dokazom o prethodno izvr{enoj uplati naknade za rje{avanje zahtjeva i relevantnim dokumentima koji su omogu}ili DERK-u da razumije, razmotri i odlu~i o podnijetom zahtjevu. U ovom smislu, u skladu sa ~lanom 8. stavak 2. Pravilnika o licencama, DERK je obavijestio podnositelja zahtjeva svojim aktom broj: 05-28-396-4/08 od 6. studenoga 2008. godine. Po pregledu i provjeri svih formalnih elemenata zahtjeva DERK je najprije, u skladu sa obvezom iz ~lanka 10. Pravilnika o licencama, 10. studenoga 2008. godine objavio u dnevnim novinama i na svojoj mre`noj stranici kratku obavijest za javnost sumiraju}i zahtjev za licencu i odredio rok do 24. studenoga 2008. godine za dostavljanje komentara javnosti na podnijeti zahtjev za izdavanje licence. DERK je konstatirao da nisu dostavljani komentari javnosti u vezi podnijetog zahtjeva za dodjelu privremene licence, niti je na javni poziv DERK-a bilo koja osoba kandidirala svoj interes da sudjeluje u postupku u svojstvu umje{a~a. DERK je izvr{io provjeru podataka, dokumenata i informacija prilo`enih uz zahtjev i utvrdio da isti svjedo~e o tehni~kim, pravnim i financijskim mogu}nostima podnositelja zahtjeva da ispuni sve kriterije, uvjete i standarde propisane zakonom, pravilima i propisima DERK-a za dodjelu licence za obavljanje me|unarodne trgovine. DERK je stoga pripremio po~etnu verziju Uvjeta za kori{tenje privremene licence za obavljanje djelatnosti me|unarodne trgovine. Ovaj dokument je od 13. prosinca 2008. godine u~injen dostupnim podnositelju zahtjeva, kao i svim drugim zainteresiranim ~lanovima javnosti, a omogu}ena im je prilika da iznesu svoje komentare i na op}oj raspravi obavljenoj 18. prosinca 2008. godine u sjedi{tu DERK-a u Tuzli, uz prethodnu objavu odgovaraju}e obavijesti u dnevnim novinama i objavu dokumenta na mre`noj stranici DERK-a. Kako su na odr`anoj op}oj raspravi izostali bilo ~iji komentari koji su mogli utjecati da neki od uvjeta za kori{tenje licence budu ure|eni na druga~iji na~in, pripremljen je prijedlog da se zatra`ena licenca izda i dostavljen podnositelju zahtjeva aktom DERK-a, broj: 05-28-396-19/08 od 19. prosinca 2008. godine. Ni u ostavljenom roku do 26. prosinca 2008. godine, podnositelj zahtjeva nije istakao bilo kakav komentar pa je bilo osnovano zaklju~iti da prijedlog smatra sa~injenim u skladu sa Zakonom o prijenosu, regulatoru i operatoru sustava elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini i podzakonskim propisima koji reguliraju predmetnu materiju. Na osnovu svega naprijed izlo`enog, te respektiraju}i i dokaz da je podnositelj zahtjeva prethodno ishodio dozvolu Regulatorne komisije za elektri~nu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine za obavljanje djelatnosti opskrbe elektri~nom energijom drugog reda na teritoriju Bosne i Hercegovine, registracijski broj: 06-03-1075/19/08 od 28. sije~nja 2009. godine, DERK je odlu~io da GEN-I d.o.o. Sarajevo izda 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Srijeda, 11.3.2009. privremenu licencu za obavljanje djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom. U skladu sa ~lankom 9.2 Zakona o prijenosu, regulatoru i operatoru sustava elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini, protiv ove odluke mo`e se pokrenuti postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine podno{enjem tu`be u roku od 60 dana od dana objave ove odluke. Broj 05-28-396-21/08 26. velja~e 2009. godine Predsjedatelj Komisije Tuzla Nikola Peji}, v. r. Na osnovu ~l. 4.2, 4.7. i 7. Zakona o prenosu, regulatoru i operatoru sistema elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 7/02 i 13/03), ~lana 33. Poslovnika o radu Dr`avne regulatorne komisije za elektri~nu energiju ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/05) i ~l. 16. i 38. Pravilnika o licencama ("Slu`beni glasnik BiH", broj 38/05), Dr`avna regulatorna komisija za elektri~nu energiju, na sjednici odr`anoj 26. februara 2009. godine, donijela je ODLUKU1 1. 2. 3. 4. O IZDAVAWU PRIVREMENE LICENCE ZA DJELATNOST ME\UNARODNE TRGOVINE ELEKTRI^NOM ENERGIJOM Izdaje se privremena licenca GEN-I d.o.o. Sarajevo za obavqawe djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom. Privremena licenca iz ta~ke 1. ove odluke izdaje se za period od 1. marta 2009. godine do 28. februara 2011. godine. Sastavni dio licence su Uslovi za kori{}ewe licence za obavqawe djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom. Ova odluka stupa na snagu danom dono{ewa i bi}e objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" i slu`benim glasilima entiteta. OBRAZLO@EWE GEN-I d.o.o. Dru{tvo za trgovinu i prodaju elektri~ne energije, Sarajevo (u daqwem tekstu: GEN-I d.o.o Sarajevo) podnio je Dr`avnoj regulatornoj komisiji za elektri~nu energiju (u daqwem tekstu: DERK) zahtjev za izdavawe licence za obavqawe djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom, zaprimqen pod brojem: 05-28-396/08 od 23. oktobra 2008. godine. Shodno ~lanu 7. Zakona o prenosu, regulatoru i operatoru sistema elektri~ne enegije u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 7/02 i 13/03) za aktivnost me|unarodne trgovine elektri~nom energijom potrebna je licenca DERK-a, a podnosilac zahtjeva je du`an zadovoqiti uslove i kriterijume za dobivawe licence koje svojim pravilima i propisima odredi DERK. Zahtjev GEN-I d.o.o. Sarajevo je podnijet na propisanim obrascima, sa dokazom o prethodno izvr{enoj uplati naknade za rje{avawe zahtjeva i relevantnim dokumentima koji su omogu}ili DERK-u da razumije, razmotri i odlu~i o podnijetom zahtjevu. U ovom smislu, u skladu sa ~lanom 8. stav 2. Pravilnika o licencama, DERK je obavijestio podnositeqa zahtjeva svojim aktom broj: 05-28-396-4/08 od 6. novembra 2008. godine. Po pregledu i provjeri svih formalnih elemenata zahtjeva DERK je najprije, u skladu sa obavezom iz ~lana 10. Pravilnika o licencama, 10. novembra 2008. godine objavio u dnevnim novinama i na svojoj internet stranici kratko obavje{tewe za javnost sumiraju}i zahtjev za licencu i odredio rok do 24. Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH novembra 2008. godine za dostavqawe komentara javnosti na podnijeti zahtjev za izdavawe licence. DERK je konstatovao da nisu dostavqani komentari javnosti u vezi podnijetog zahtjeva za dodjelu privremene licence, niti je na javni poziv DERK-a bilo koje lice kandidovalo svoj interes da u~estvuje u postupku u svojstvu umje{a~a. DERK je izvr{io provjeru podataka, dokumenata i informacija prilo`enih uz zahtjev i utvrdio da isti svjedo~e o tehni~kim, pravnim i finansijskim mogu}nostima podnosioca zahtjeva da ispuni sve kriterijume, uslove i standarde propisane zakonom, pravilima i propisima DERK-a za dodjelu licence za obavqawe me|unarodne trgovine. DERK je stoga pripremio po~etnu verziju Uslova za kori{}ewe privremene licence za obavqawe djelatnosti me|unarodne trgovine. Ovaj dokumenat je od 13. decembra 2008. godine u~iwen dostupnim podnosiocu zahtjeva, kao i svim drugim zainteresovanim ~lanovima javnosti, a omogu}ena im je prilika da iznesu svoje komentare i na op{toj raspravi obavqenoj 18. decembra 2008. godine u sjedi{tu DERK-a u Tuzli, uz prethodnu objavu odgovaraju}eg obavje{tewa u dnevnim novinama i objavu dokumenta na internet stranici DERK-a. Kako su na odr`anoj op{toj raspravi izostali bilo ~iji komentari koji su mogli uticati da neki od uvjeta za kori{}ewe licence budu ure|eni na druga~iji na~in, pripremqen je prijedlog da se zatra`ena licenca izda i dostavqen podnosiocu zahtjeva aktom DERK-a, broj: 05-28-396-19/08 od 19. decembra 2008. godine. Ni u ostavqenom roku do 26. decembra 2008. godine, podnosilac zahtjeva nije istakao bilo kakav komentar pa je bilo osnovano zakqu~iti da prijedlog smatra sa~iwenim u skladu sa Zakonom o prenosu, regulatoru i operatoru sistema elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini i podzakonskim propisima koji reguli{u predmetnu materiju. Na osnovu svega naprijed izlo`enog, te respektuju}i i dokaz da je podnosilac zahtjeva prethodno ishodio dozvolu Regulatorne komisije za elektri~nu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine za obavqawe djelatnosti snabdijevawa elektri~nom energijom drugog reda na teritoriji Bosne i Hercegovine, registarski broj: 06-03-1075/19/08 od 28. januara 2009. godine, DERK je odlu~io da GEN-I d.o.o. Sarajevo izda privremenu licencu za obavqawe djelatnosti me|unarodne trgovine elektri~nom energijom. U skladu sa ~lanom 9.2 Zakona o prenosu, regulatoru i operatoru sistema elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini, protiv ove odluke mo`e se pokrenuti postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine podno{ewem tu`be u roku od 60 dana od dana objave ove odluke. Broj 05-28-396-21/08 26. februara 2009. godine Tuzla Predsjedavaju}i Komisije Nikola Peji}, s. r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1928/06, rje{avaju}i apelaciju Ervina Bari{i}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Krstan Simi}, sudija na sjednici odr`anoj 18. decembra 2008. godine donio je 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 Broj 14 – Strana 45 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Ervina Bari{i}a podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-101/05 od 13. aprila 2006. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Ervin Bari{i} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koga zastupa Sean Spahi}, advokat iz Zenice, podnio je 4. jula 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-101/05 od 13. aprila 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Op}inskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) i u~esnika u postupku Federacije Bosne i Hercegovine, koju zastupa Federalno pravobranila{tvo (u daljnjem tekstu: tu`ena), zatra`eno je 19. decembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. januara 2008. godine, tu`ena 26. decembra 2007. godine, a Kantonalni i Op}inski sud nisu dostavili odgovore na apelaciju. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i tu`ene dostavljeni su apelantu 1. septembra 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Presudom Op}inskog suda broj P-1372/01 od 5. januara 2004. godine tu`ena je obavezana da apelantu na ime naknade nematerijalne {tete isplati iznos od 75.000 KM sa zateznim kamatama i tro{kovima postupka. U obrazlo`enju prvostepene presude se navodi da je me|u strankama nesporno da je apelant neosnovano bio u pritvoru od 13. aprila 1994. godine do 16. decembra 1995. godine. Tako|er, navedeno je da je uvidom u Presudu Vrhovnog suda broj K`-449/96-1 od 5. februara 1997. godine utvr|eno da je u odnosu na apelanta preina~ena Presuda Okru`nog vojnog suda u Zenici broj IK 320/95 od 16. decembra 1995. godine, te da mu je izre~ena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Uvidom u Potvrdu broj IK-320/95 od 2. februara 1996. godine utvr|eno je da je apelant bio u pritvoru u periodu od 13. aprila 1994. godine do 16. decembra 1995. godine. 7. Prvostepeni sud je zaklju~io da je neosnovan prigovor tu`ene u pogledu nedostatka aktivne legitimacije apelanta kao lica koje je pretrpjelo {tetu navedenom presudom. Tako|er je utvrdio da je neosnovan prigovor tu`ene u pogledu njene pasivne legitimacije, navode}i da je tu`ena pasivno legitimirana u smislu odredaba iz ~lana 525. stav 3. Zakona o krivi~nom postupku FBiH ("Slu`bene novine FBiH" broj 43/98, u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), kojim je odre|ena legitimacija tu`ene, tako {to je propisano da se tu`ba za naknadu {tete podnosi protiv Federacije. Pri tome je sud uzeo u obzir i ~injenicu da je, prema obavijesti Federalnog ministarstva pravde broj 03-06-3636/01 od 24. septembra 2001. godine, apelant upu}en da pokrene postupak za naknadu {tete. Tako|er, prvostepeni sud je istakao da ni odredbama novog ZKPFBiH nije propisano da se naknada {tete zahtijeva od kantona, ve} od Federacije BiH. Dalje je utvr|eno da predmetno potra`ivanje nije zastarjelo, jer pravo na naknadu {tete, prema odredbi iz ~lana 542. stav 1. ZKP, koji je bio na snazi u vrijeme pravosna`nosti sporne presude, zastarijeva za tri godine od dana pravosna`nosti presude kojom je okrivljeni Broj 14 – Strana 46 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH oslobo|en optu`be, a ako je povodom `albe rje{avao vi{i sud - od dana prijema odluke vi{eg suda. 8. Prvostepeni sud je utvrdio da apelantu pripada nematerijalna {teta za pretrpljene du{evne bolove zbog povrede ~asti, slobode prava li~nosti, koje je pretrpio u krivi~nom postupku koji je vo|en protiv njega zbog krivi~nog djela napada na slu`beno lice iz ~lana 199. stav 2. Krivi~nog zakona RBiH. Taj postupak je pravosna`no okon~an tako {to je Presudom Vrhovnog suda broj K`-449/96-1 od 5. februara 1997. godine preina~ena Presuda Okru`nog vojnog suda u Zenici broj IK-320/95 od 16. decembra 1995. godine, te mu je izre~ena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Navedeno je da je apelant neosnovano u pritvoru proveo 10 mjeseci i 27 dana. Pri tome je sud imao u vidu da je apelant bio o`enjen i da je imao jedno dijete od ~etiri godine, da je bio uzoran sportista za vrijeme biv{e Jugoslavije, te ja~inu du{evnih bolova i straha kod apelanta, njihovo trajanje za vrijeme pritvora, kao i nakon izlaska iz pritvora, te povredu slobode i ~asti. 9. Kantonalni sud je Presudom broj G`-467/04 od 22. novembra 2004. godine djelimi~no uva`io `albu tu`ene i prvostepenu presudu preina~io tako {to je na ime naknade nematerijalne {tete apelantu dosudio iznos od 32.700,00 KM sa kamatama i tro{kovima postupka. U preostalom dijelu `alba je odbijena i prvostepena presuda potvr|ena. 10. Polaze}i od odredbe ~lana 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, drugostepeni sud je u obrazlo`enju svoje presude naveo da je prvostepeni sud, ocjenjuju}i sve okolnosti u smislu navedene odredbe, ispravno utvrdio osnovanost tu`benog zahtjeva. Me|utim, po mi{ljenju drugostepenog suda, prvostepeni sud je nerealno i previsoko dosudio nov~anu naknadu, navode}i da bi nov~ana naknada u predmetnom slu~aju trebalo da iznosi 32.700,00 KM, uzimaju}i pri tome u obzir sve okolnosti, a posebno ja~inu i du`inu trajanja du{evnih bolova. Stoga je drugostepeni sud zaklju~io da bi navedeni iznos naknade predstavljao za apelanta dovoljnu satisfakciju za posljedice nastale neosnovanim pritvorom, te da tako utvr|ena visina {tete ne odstupa od va`e}e sudske prakse u sli~nim slu~ajevima. 11. Protiv drugostepene presude apelant i tu`ena su izjavili revizije, pa je Vrhovni sud Presudom broj Rev-101/05 od 13. aprila 2006. godine apelantovu reviziju odbio, reviziju tu`ene uva`io, te su time ni`estepene presude preina~ene tako da je apelantov tu`beni zahtjev odbijen kao neosnovan. 12. Vrhovni sud nije prihvatio pravni stav drugostepenog suda prema kojem apelantu pripada pravo na naknadu {tete koju je pretrpio boravkom u pritvoru zbog odgovornosti tu`ene kao pravnog sljednika RBiH, ne uzimaju}i u obzir da li je {teta nastala prije stupanja na snagu ZKP iz 1998. godine. Pri tome je Vrhovni sud zaklju~io da se pravni osnov tu`benog zahtjeva u navedenom predmetu zasniva na odredbi ~lana 545. stav 1. ta~ka 1. preuzetog ZKP ("Slu`beni list RBiH" broj 2/92) kojom je bilo propisano da pravo na naknadu {tete pripada i licu koje je bilo u pritvoru, a pravosna`nom presudom je oslobo|eno optu`be. Me|utim, Vrhovni sud je utvrdio da je u vrijeme nastanka sporne {tete, odnosno pritvora kao {tetnog doga|aja, na pravnoj snazi bila odredba ~lana 13. Zakona o primjeni ZKP, koji je preuzet kao republi~ki zakon ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 9/92, 13/94 i 33/95). Spomenutom odredbom je izri~ito propisano da se ne primjenjuju odredbe ZKP koje se odnose na postupak za naknadu {tete licima neopravdano osu|enim i neosnovano li{enim slobode, a {to je predmetni slu~aj. Tako|er, utvr|eno je da je odredba ~lana 13. navedenog zakona (prvobitno Uredba sa zakonskom snagom) va`ila do stupanja na snagu ZKPFBiH ("Slu`bene novine FBiH" broj 43/98), dakle, 29. novembra 1998. godine. Vrhovni sud je istakao da odredbe ZKPFBiH iz 1998. godine nemaju retroaktivnu primjenu, ve} se one primjenjuju na odnose nakon stupanja na snagu tog zakona, a to nije situacija u predmetnom slu~aju. 13. Stoga je Vrhovni sud naveo da, pri ~injenici da je apelantu {teta nastala za vrijeme kada je zakonodavac navedenom odredbom iz ~lana 13. Zakona o primjeni ZKP derogirao iz Srijeda, 11.3.2009. pravnog sistema odredbu ~lana 545. stav 1. ta~ka 1. preuzetog ZKP ("Slu`beni list RBiH" broj 2/92), apelant ne mo`e od tu`ene ostvariti naknadu {tete zbog posljedica neosnovanog pritvora u trajanju od 327 dana, u periodu od 13. januara 1994. godine do 16. decembra 1995. godine. 14. Tako|er, Vrhovni sud je ukazao da je, prema ustavnom pravilu iz ~lana IX.5.(1) Ustava Federacije BiH o vremenskom i prostornom va`enju ranijih zakona, navedeni ~lan 13. spomenutog zakona valjalo primijeniti na konkretan slu~aj, jer je on bio na snazi u vrijeme nastanka {tete. Stoga je tu`beni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda prekr{eno pravo na li~nu slobodu i sigurnost iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije i prava iz ~l. 1. do 3. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Smatra da su odlukom Vrhovnog suda derogirana njegova osnovna prava iz ~lana 5. Evropske konvencije, a posebno pravo na obe{te}enje iz ~lana 5. stav 5. Evropske konvencije, koje je, kako navodi, uvijek postojalo, a i sada je obuhva}eno u ZKP. Apelant, tako|er, navodi da je odlukom Vrhovnog suda doveden u diskriminiraju}i polo`aj u odnosu na druga lica koja su ve} ostvarila pravo na naknadu {tete po istom osnovu i u istom periodu (prije stupanja na snagu ZKP iz 1998. godine). b) Odgovor na apelaciju 16. U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ostaje pri razlozima datim u obrazlo`enju svoje odluke. 17. U svom odgovoru na apelaciju tu`ena navodi da osporenom presudom Vrhovnog suda nisu povrije|ena apelantova ustavna prava, te stoga predla`e da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana. V. Relevantni propisi 18. Ustav Bosne i Hercegovine ^lan II/1. Ljudska prava Bosna i Hercegovina i oba entiteta }e osigurati najvi{i nivo me|unarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. [...] ^lan II/2. Prava i slobode predvi|eni u Evropskoj konvenciji za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. [...] 19. U Zakonu o primjeni Zakona o krivi~nom postupku ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 9/92, 13/94 i 33/95) relevantne odredbe glase: ^lan 13. Odredbe Zakona o krivi~nom postupku, koje se odnose na postupak opozivanja uvjetne osude, postupak za dono{enje odluke o brisanju osude ili prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude, postupak za naknadu {tete, rehabilitaciju i postupak ostvarivanja drugih prava lica neopravdano osu|enih i neosnovano li{enih slobode, ne primjenjuju se. VI. Dopustivost 20. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 21. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Srijeda, 11.3.2009. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 22. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-101/05 od 13. aprila 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 18. maja 2006. godine, a apelacija je podnesena 4. jula 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 24. Apelant osporava Presudu Vrhovnog suda, tvrde}i da mu je tom presudom povrije|eno pravo na li~nu slobodu i sigurnost iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije, te pravo iz ~l. 1. do 3. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. 25. Ustavni sud je u Odluci broj AP 2666/06 od 28. novembra 2008. godine razmatrao isto ~injeni~no i pravno pitanje na koje se poziva i apelant u konkretnom slu~aju. Ispituju}i apelaciju sa aspekta povrede ~lana 5. stav 5. Evropske konvencije, Ustavni sud je odbio apelaciju kao neosnovanu. Pri tome je ukazao na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pravo na naknadu {tete iz ~lana 5. stav 5. Evropske konvencije ima samo ono lice koje je bilo `rtva hap{enja ili pritvaranja suprotno bilo kojoj odredbi iz st. 1. do 4. ~lana 5. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Ciulla protiv Italije, presuda od 22. februara 1989). Ustavni sud je zaklju~io da su neosnovani navodi o povredi prava iz ~lana 5. stav 5. Evropske konvencije, budu}i da apelant Ustavnom sudu nije ponudio dokaze da je u redovnom sudskom postupku, koji je okon~an osporenom presudom, osporavao zakonitost pritvora u smislu st. 1. do 4. ~lana 5. Evropske konvencije. Sud smatra da je to bilo neophodno kako bi se utvrdilo da li je pritvor bio nezakonit, odnosno da li ima pravo na obe{te}enje iz stava 5. ~lana 5. Evropskog suda. 26. Ustavni sud je u citiranoj odluci, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, utvrdio da apelant nije mogao imati legitimno o~ekivanje da }e, u smislu doma}eg zakonodavstva, imati pravo na obe{te}enje zbog vremena provedenog u pritvoru u situaciji kada je kasnijom odlukom suda oslobo|en optu`be. Sud je utvrdio da su apelantovi navodi u pogledu povrede navedenog prava neosnovani. Tako|er, navode o povredi prava na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz ~l. 1, 2. i 3. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju Ustavni sud je odbio kao neosnovane, jer apelant nije ponudio nikakve argumente, niti dokaze o postojanju povreda navedenih prava. 27. S obzirom na to da se razlozi dati u Odluci broj AP 2666/06 odnose i na konkretan slu~aj, Ustavni sud u cijelosti se poziva na obrazlo`enje koje je dato u ovoj odluci, te zaklju~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo iz ~lana 5. stav 5. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije, kao i pravo iz ~lana 1, 2. i 3. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. 1 Broj 14 – Strana 47 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 VIII. Zaklju~ak 28. Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na li~nu slobodu i sigurnost iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. Evropske konvencije. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da su neosnovani apelantovi navodi u pogledu povrede prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz ~l. 1, 2. i 3. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. 43. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 44. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 1928/06, rje{avaju}i apelaciju Ervina Bari{i}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, dopredsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Krstan Simi}, sudac na sjednici odr`anoj 18. prosinca 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neutemeljena apelacija Ervina Bari{i}a podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-101/05 od 13. travnja 2006. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Ervin Bari{i} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Sean Spahi}, odvjetnik iz Zenice, podnio je 4. srpnja 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-101/05 od 13. travnja 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Op}inskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) i sudionika u postupku Federacije Bosne i Hercegovine, koju zastupa Federalno pravobraniteljstvo (u daljnjem tekstu: tu`ena), zatra`eno je 19. prosinca 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. sije~nja 2008. godine, tu`ena 26. prosinca 2007. godine, a Kantonalni i Op}inski sud nisu dostavili odgovore na apelaciju. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i tu`ene dostavljeni su apelantu 1. rujna 2008. godine. Broj 14 – Strana 48 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Presudom Op}inskog suda broj P-1372/01 od 5. sije~nja 2004. godine tu`ena je obvezana apelantu na ime naknade nematerijalne {tete isplatiti iznos od 75.000 KM sa zateznim kamatama i tro{kovima postupka. U obrazlo`enju prvostupanjske presude se navodi da je me|u strankama nepobitno da je apelant neutemeljeno bio u pritvoru od 13. travnja 1994. godine do 16. prosinca 1995. godine. Tako|er, navedeno je da je uvidom u Presudu Vrhovnog suda broj K`-449/96-1 od 5. velja~e 1997. godine utvr|eno da je u odnosu na apelanta preina~ena Presuda Okru`nog vojnog suda u Zenici broj IK 320/95 od 16. prosinca 1995. godine, te da mu je izre~ena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Uvidom u Potvrdu broj IK-320/95 od 2. velja~e 1996. godine utvr|eno je da je apelant bio u pritvoru u razdoblju od 13. travnja 1994. godine do 16. prosinca 1995. godine. 7. Prvostupanjski sud je zaklju~io da je neutemeljen prigovor tu`ene glede nedostatka aktivne legitimacije apelanta kao osobe koja je pretrpjela {tetu navedenom presudom. Tako|er je utvrdio da je neutemeljen prigovor tu`ene glede njezine pasivne legitimacije, navode}i da je tu`ena pasivno legitimirana u smislu odredaba iz ~lanka 525. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku FBiH ("Slu`bene novine FBiH" broj 43/98, u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), kojim je odre|ena legitimacija tu`ene, tako {to je propisano da se tu`ba za naknadu {tete podnosi protiv Federacije. Pri tomu je sud uzeo u obzir i ~injenicu da je, prema obavijesti Federalnog ministarstva pravde broj 03-06-3636/01 od 24. rujna 2001. godine, apelant upu}en da pokrene postupak za naknadu {tete. Tako|er, prvostupanjski sud je istaknuo da ni odredbama novog ZKPFBiH nije propisano da se naknada {tete zahtijeva od kantona, ve} od Federacije BiH. Dalje je utvr|eno da predmetno potra`ivanje nije zastarjelo, jer pravo na naknadu {tete, prema odredbi iz ~lanka 542. stavak 1. ZKP, koji je bio na snazi u vrijeme pravomo}nosti upitne presude, zastarijeva za tri godine od dana pravomo}nosti presude kojom je okrivljeni oslobo|en optu`be, a ako je povodom priziva rje{avao vi{i sud - od dana primitka odluke vi{eg suda. 8. Prvostupanjski sud je utvrdio da apelantu pripada nematerijalna {teta za pretrpljene du{evne bolove zbog povrede ~asti, slobode, prava li~nosti, koje je pretrpio u kaznenom postupku koji je vo|en protiv njega zbog kaznenog djela napada na slu`benu osobu iz ~lanka 199. stavak 2. Kaznenog zakona RBiH. Taj postupak je pravomo}no okon~an tako {to je Presudom Vrhovnog suda broj K`-449/96-1 od 5. velja~e 1997. godine preina~ena Presuda Okru`nog vojnog suda u Zenici broj IK-320/95 od 16. prosinca 1995. godine, te mu je izre~ena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Navedeno je da je apelant neutemeljeno u pritvoru proveo 10 mjeseci i 27 dana. Pri tomu je sud imao u vidu da je apelant bio o`enjen i da je imao jedno dijete od ~etiri godine, da je bio uzoran sportist za vrijeme biv{e Jugoslavije, te ja~inu du{evnih bolova i straha kod apelanta, njihovo trajanje za vrijeme pritvora, kao i nakon izlaska iz pritvora, te povredu slobode i ~asti. 9. Kantonalni sud je Presudom broj G`-467/04 od 22. studenoga 2004. godine djelomi~no uva`io priziv tu`ene i prvostupanjsku presudu preina~io tako {to je na ime naknade nematerijalne {tete apelantu dosudio iznos od 32.700,00 KM sa kamatama i tro{kovima postupka. U preostalom dijelu priziv je odbijen i prvostupanjska presuda potvr|ena. 10. Polaze}i od odredbe ~lanka 200. stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima, drugostupanjski sud je u obrazlo`enju svoje presude naveo da je prvostupanjski sud, ocjenjuju}i sve okolnosti u smislu navedene odredbe, ispravno utvrdio utemeljenost tu`benog zahtjeva. Me|utim, po mi{ljenju drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je nerealno i previsoko dosudio nov~anu naknadu, navode}i da bi nov~ana naknada u predmetnom slu~aju trebala iznositi 32.700,00 KM, Srijeda, 11.3.2009. uzimaju}i pri tomu u obzir sve okolnosti, a posebice ja~inu i duljinu trajanja du{evnih bolova. Stoga je drugostupanjski sud zaklju~io da bi navedeni iznos naknade predstavljao za apelanta dovoljnu satisfakciju za posljedice nastale neutemeljenim pritvorom, te da tako utvr|ena visina {tete ne odstupa od va`e}e sudbene prakse u sli~nim slu~ajevima. 11. Protiv drugostupanjske presude apelant i tu`ena su izjavili revizije, pa je Vrhovni sud Presudom broj Rev-101/05 od 13. travnja 2006. godine apelantovu reviziju odbio, reviziju tu`ene uva`io, te su time ni`estupanjske presude preina~ene tako da je apelantov tu`beni zahtjev odbijen kao neutemeljen. 12. Vrhovni sud nije prihvatio pravni stav drugostupanjskog suda prema kojem apelantu pripada pravo na naknadu {tete koju je pretrpio boravkom u pritvoru zbog odgovornosti tu`ene kao pravnog sljednika RBiH, ne uzimaju}i u obzir je li {teta nastala prije stupanja na snagu ZKP iz 1998. godine. Pri tomu je Vrhovni sud zaklju~io da se pravni temelj tu`benog zahtjeva u navedenom predmetu zasniva na odredbi ~lanka 545. stavak 1. to~ka 1. preuzetog ZKP ("Slu`beni list RBiH" broj 2/92) kojom je bilo propisano da pravo na naknadu {tete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a pravomo}nom presudom je oslobo|ena optu`be. Me|utim, Vrhovni sud je utvrdio da je u vrijeme nastanka sporne {tete, odnosno pritvora kao {tetnog doga|aja, na pravnoj snazi bila odredba ~lanka 13. Zakona o primjeni ZKP, koji je preuzet kao republi~ki zakon ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 9/92, 13/94 i 33/95). Spomenutom odredbom je izri~ito propisano da se ne primjenjuju odredbe ZKP koje se odnose na postupak za naknadu {tete osobama neopravdano osu|enim i neutemeljeno li{enim slobode, a {to je predmetni slu~aj. Tako|er, utvr|eno je da je odredba ~lanka 13. navedenog zakona (prvobitno Uredba sa zakonskom snagom) va`ila do stupanja na snagu ZKPFBiH ("Slu`bene novine FBiH" broj 43/98), dakle, 29. studenoga 1998. godine. Vrhovni sud je istaknuo da odredbe ZKPFBiH iz 1998. godine nemaju retroaktivnu primjenu, ve} se one primjenjuju na odnose nakon stupanja na snagu tog zakona, a to nije situacija u predmetnom slu~aju. 13. Stoga je Vrhovni sud naveo da, pri ~injenici da je apelantu {teta nastala za vrijeme kada je zakonodavac navedenom odredbom iz ~lanka 13. Zakona o primjeni ZKP derogirao iz pravnog sustava odredbu ~lanka 545. stavak 1. to~ka 1. preuzetog ZKP ("Slu`beni list RBiH" broj 2/92), apelant ne mo`e od tu`ene ostvariti naknadu {tete zbog posljedica neutemeljenog pritvora u trajanju od 327 dana, u razdoblju od 13. sije~nja 1994. godine do 16. prosinca 1995. godine. 14. Tako|er, Vrhovni sud je ukazao da je, prema ustavnom pravilu iz ~lanka IX.5.(1) Ustava Federacije BiH o vremenskom i prostornom va`enju ranijih zakona, navedeni ~lanak 13. spomenutog zakona valjalo primijeniti na konkretan slu~aj, jer je on bio na snazi u vrijeme nastanka {tete. Stoga je tu`beni zahtjev trebalo odbiti kao neutemeljen. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelant smatra da mu je pobijanom presudom Vrhovnog suda prekr{eno pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije i prava iz ~l. 1. do 3. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju. Smatra da su odlukom Vrhovnog suda derogirana njegova temeljna prava iz ~lanka 5. Europske konvencije, a posebice pravo na obe{te}enje iz ~lanka 5. stavak 5. Europske konvencije, koje je, kako navodi, uvijek postojalo, a i sada je obuhva}eno u ZKP. Apelant, tako|er, navodi da je odlukom Vrhovnog suda doveden u diskriminiraju}i polo`aj u odnosu na druge osobe koje su ve} ostvarile pravo na naknadu {tete po istoj osnovi i u istom razdoblju (prije stupanja na snagu ZKP iz 1998. godine). Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH b) Odgovor na apelaciju 16. U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ostaje pri razlozima danim u obrazlo`enju svoje odluke. 17. U svom odgovoru na apelaciju tu`ena navodi da pobijanom presudom Vrhovnog suda nisu povrije|ena apelantova ustavna prava, te stoga predla`e da se predmetna apelacija odbije kao neutemeljena. V. Relevantni propisi 18. Ustav Bosne i Hercegovine ^lanak II/1. Ljudska prava Bosna i Hercegovina i oba entiteta }e osigurati najvi{u razinu me|unarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. [...] ^lanak II/2. Prava i slobode predvi|eni u Europskoj konvenciji za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u njezinim protokolima se izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. [...] 19. U Zakonu o primjeni Zakona o kaznenom postupku ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 9/92, 13/94 i 33/95) relevantne odredbe glase: ^lanak 13. Odredbe Zakona o kaznenom postupku, koje se odnose na postupak opoziva uvjetne osude, postupak za dono{enje odluke o brisanju osude ili prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude, postupak za naknadu {tete, rehabilitaciju i postupak ostvarivanja drugih prava osoba neopravdano osu|enih i neutemeljeno li{enih slobode, ne primjenjuju se. VI. Dopustivost 20. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 21. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 22. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-101/05 od 13. travnja 2006. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelant je primio 18. svibnja 2006. godine, a apelacija je podnesena 4. srpnja 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 24. Apelant pobija Presudu Vrhovnog suda, tvrde}i da mu je tom presudom povrije|eno pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. Europske konvencije, pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije, te pravo iz ~l. 1. do 3. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju. 25. Ustavni sud je u Odluci broj AP 2666/06 od 28. studenoga 2008. godine razmatrao isto ~injeni~no i pravno pitanje na koje se poziva i apelant u konkretnom slu~aju. Ispituju}i apelaciju sa aspekta povrede ~lanka 5. stavak 5. Europske konvencije, Ustavni sud je odbio apelaciju kao neutemeljenu. Pri tomu je Broj 14 – Strana 49 ukazao na praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj pravo na naknadu {tete iz ~lanka 5. stavak 5. Europske konvencije ima samo ona osoba koja je bila `rtva uhi}enja ili pritvaranja opre~no bilo kojoj odredbi iz st. 1. do 4. ~lanka 5. Europske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Europski sud za ljudska prava, Ciulla protiv Italije, presuda od 22. velja~e 1989). Ustavni sud je zaklju~io da su neutemeljeni navodi o povredi prava iz ~lanka 5. stavak 5. Europske konvencije, budu}i da apelant Ustavnom sudu nije ponudio dokaze da je u redovitom sudbenom postupku, koji je okon~an pobijenom presudom, osporavao zakonitost pritvora u smislu st. 1. do 4. ~lanka 5. Europske konvencije. Sud smatra da je to bilo neophodno kako bi se utvrdilo je li pritvor bio nezakonit, odnosno ima li pravo na obe{te}enje iz stavka 5. ~lanka 5. Europskog suda. 26. Ustavni sud je u citiranoj odluci, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, utvrdio da apelant nije mogao imati legitimno o~ekivanje da }e, u smislu doma}eg zakonodavstva, imati pravo na obe{te}enje zbog vremena provedenog u pritvoru u situaciji kada je kasnijom odlukom suda oslobo|en optu`be. Sud je utvrdio da su apelantovi navodi glede povrede navedenog prava neutemeljeni. Tako|er, navode o povredi prava na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije, kao i prava iz ~l. 1, 2. i 3. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju Ustavni sud je odbio kao neutemeljene, jer apelant nije ponudio nikakve argumente, niti dokaze o postojanju povreda navedenih prava. 27. Obzirom na to da se razlozi dani u Odluci broj AP 2666/06 odnose i na konkretan slu~aj, Ustavni sud u cijelosti se poziva na obrazlo`enje koje je dano u ovoj odluci, te zaklju~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo iz ~lanka 5. stavak 5. Europske konvencije, pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije, kao i pravo iz ~lanka 1, 2. i 3. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju. VIII. Zaklju~ak 28. Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. Europske konvencije. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da su neutemeljeni apelantovi navodi glede povrede prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije, kao i prava iz ~l. 1, 2. i 3. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju. 43. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 44. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1928/06, rje{avaju}i apelaciju Ervina Bari{i}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Broj 14 – Strana 50 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Mato Tadi}, sudija Krstan Simi}, sudija na sjednici odr`anoj 18. decembra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Ervina Bari{i}a podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-101/05 od 13. aprila 2006. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Ervin Bari{i} (u daqwem tekstu: apelant) iz Zenice, kog zastupa Sean Spahi}, advokat iz Zenice, podnio je 4. jula 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-101/05 od 13. aprila 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog suda u Zenici (u daqwem tekstu: Kantonalni sud), Op{tinskog suda u Zenici (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) i u~esnika u postupku Federacije Bosne i Hercegovine, koju zastupa Federalno pravobranila{tvo (u daqwem tekstu: tu`ena), zatra`eno je 19. decembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. januara 2008. godine, tu`ena 26. decembra 2007. godine, a Kantonalni i Op{tinski sud nisu dostavili odgovore na apelaciju. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i tu`ene dostavqeni su apelantu 1. septembra 2008. godine. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in: 6. Presudom Op{tinskog suda broj P-1372/01 od 5. januara 2004. godine tu`ena je obavezana da apelantu na ime naknade nematerijalne {tete isplati iznos od 75.000 KM sa zateznim kamatama i tro{kovima postupka. U obrazlo`ewu prvostepene presude se navodi da je me|u strankama nesporno da je apelant neosnovano bio u pritvoru od 13. aprila 1994. godine do 16. decembra 1995. godine. Tako|e, navedeno je da je uvidom u Presudu Vrhovnog suda broj K`-449/96-1 od 5. februara 1997. godine utvr|eno da je u odnosu na apelanta preina~ena Presuda Okru`nog vojnog suda u Zenici broj IK 320/95 od 16. decembra 1995. godine, te da mu je izre~ena kazna zatvora u trajawu od jedne godine. Uvidom u Potvrdu broj IK-320/95 od 2. februara 1996. godine utvr|eno je da je apelant bio u pritvoru u periodu od 13. aprila 1994. godine do 16. decembra 1995. godine. 7. Prvostepeni sud je zakqu~io da je neosnovan prigovor tu`ene u pogledu nedostatka aktivne legitimacije apelanta kao lica koje je pretrpjelo {tetu navedenom presudom. Tako|e je utvrdio da je neosnovan prigovor tu`ene u pogledu wene pasivne legitimacije, navode}i da je tu`ena pasivno legitimisana u smislu odredbi iz ~lana 525 stav 3 Zakona o krivi~nom postupku FBiH ("Slu`bene novine FBiH" broj 43/98, u daqwem tekstu: ZKPFBiH), kojim je odre|ena legitimacija tu`ene, tako {to je propisano da se tu`ba za naknadu {tete podnosi protiv Federacije. Pri tome je sud uzeo u obzir i ~iwenicu da je, shodno obavje{tewu Federalnog ministarstva pravde broj 03-06-3636/01 od 24. septembra 2001. godine, apelant upu}en da pokrene postupak za naknadu {tete. Tako|e, prvostepeni sud je istakao da ni odredbama novog 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 Srijeda, 11.3.2009. ZKPFBiH nije propisano da se naknada {tete zahtijeva od kantona, ve} od Federacije BiH. Daqe je utvr|eno da predmetno potra`ivawe nije zastarjelo, jer pravo na naknadu {tete, shodno odredbi iz ~lana 542 stav 1 ZKP, koji je bio na snazi u vrijeme pravosna`nosti sporne presude, zastarijeva za tri godine od dana pravosna`nosti presude kom je okrivqeni oslobo|en optu`be, a ako je povodom `albe rje{avao vi{i sud od dana prijema odluke vi{eg suda. 8. Prvostepeni sud je utvrdio da apelantu pripada nematerijalna {teta za pretrpqene du{evne bolove zbog povrede ~asti, slobode, prava li~nosti, koje je pretrpio u krivi~nom postupku koji je vo|en protiv wega zbog krivi~nog djela napada na slu`beno lice iz ~lana 199 stav 2 Krivi~nog zakona RBiH. Taj postupak je pravosna`no okon~an tako {to je Presudom Vrhovnog suda broj K`-449/96-1 od 5. februara 1997. godine preina~ena Presuda Okru`nog vojnog suda u Zenici broj IK-320/95 od 16. decembra 1995. godine, te mu je izre~ena kazna zatvora u trajawu od jedne godine. Navedeno je da je apelant neosnovano u pritvoru proveo 10 mjeseci i 27 dana. Pri tome je sud imao u vidu da je apelant bio o`ewen i da je imao jedno dijete od ~etiri godine, da je bio uzoran sportista za vrijeme biv{e Jugoslavije, te ja~inu du{evnih bolova i straha kod apelanta, wihovo trajawe za vrijeme pritvora, kao i nakon izlaska iz pritvora, te povredu slobode i ~asti. 9. Kantonalni sud je Presudom broj G`-467/04 od 22. novembra 2004. godine djelimi~no uva`io `albu tu`ene i prvostepenu presudu preina~io tako {to je na ime naknade nematerijalne {tete apelantu dosudio iznos od 32.700,00 KM sa kamatama i tro{kovima postupka. U preostalom dijelu `alba je odbijena i prvostepena presuda potvr|ena. 10. Polaze}i od odredbe ~lana 200 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima, drugostepeni sud je u obrazlo`ewu svoje presude naveo da je prvostepeni sud, ocjewuju}i sve okolnosti u smislu navedene odredbe, ispravno utvrdio osnovanost tu`benog zahtjeva. Me|utim, prema mi{qewu drugostepenog suda, prvostepeni sud je nerealno i previsoko dosudio nov~anu naknadu, navode}i da bi nov~ana naknada u predmetnom slu~aju trebalo da iznosi 32.700,00 KM, uzimaju}i pri tome u obzir sve okolnosti, a posebno ja~inu i du`inu trajawa du{evnih bolova. Stoga je drugostepeni sud zakqu~io da bi navedeni iznos naknade predstavqao za apelanta dovoqnu satisfakciju za posqedice nastale neosnovanim pritvorom, te da tako utvr|ena visina {tete ne odstupa od va`e}e sudske prakse u sli~nim slu~ajevima. 11. Protiv drugostepene presude apelant i tu`ena su izjavili revizije, pa je Vrhovni sud Presudom broj Rev-101/05 od 13. aprila 2006. godine apelantovu reviziju odbio, reviziju tu`ene uva`io, te su time ni`estepene presude preina~ene tako da je apelantov tu`beni zahtjev odbijen kao neosnovan. 12. Vrhovni sud nije prihvatio pravni stav drugostepenog suda prema kom apelantu pripada pravo na naknadu {tete koju je pretrpio boravkom u pritvoru zbog odgovornosti tu`ene kao pravnog sqednika RBiH, ne uzimaju}i u obzir da li je {teta nastala prije stupawa na snagu ZKP iz 1998. godine. Pri tome je Vrhovni sud zakqu~io da se pravni osnov tu`benog zahtjeva u navedenom predmetu zasniva na odredbi ~lana 545 stav 1 ta~ka 1 preuzetog ZKP ("Slu`beni list RBiH" broj 2/92) kom je bilo propisano da pravo na naknadu {tete pripada i licu koje je bilo u pritvoru, a pravosna`nom presudom je oslobo|eno optu`be. Me|utim, Vrhovni sud je utvrdio da je u vrijeme nastanka sporne {tete, odnosno pritvora kao {tetnog doga|aja, na pravnoj snazi bila odredba ~lana 13 Zakona o primjeni ZKP, koji je preuzet kao republi~ki zakon ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 9/92, 13/94 i 33/95). Pomenutom odredbom je izri~ito propisano da se ne primjewuju odredbe ZKP koje se odnose na postupak za naknadu {tete licima neopravdano osu|enim i neosnovano li{enim slobode, a {to je predmetni slu~aj. Tako|e, utvr|eno je da je odredba ~lana 13 navedenog zakona (prvobitno Uredba sa zakonskom snagom) Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH va`ila do stupawa na snagu ZKPFBiH ("Slu`bene novine FBiH" broj 43/98), dakle, 29. novembra 1998. godine. Vrhovni sud je istakao da odredbe ZKPFBiH iz 1998. godine nemaju retroaktivnu primjenu, ve} se one primjewuju na odnose nakon stupawa na snagu tog zakona, a to nije situacija u predmetnom slu~aju. 13. Stoga je Vrhovni sud naveo da, pri ~iwenici da je apelantu {teta nastala za vrijeme kada je zakonodavac navedenom odredbom iz ~lana 13 Zakona o primjeni ZKP derogirao iz pravnog sistema odredbu ~lana 545 stav 1 ta~ka 1 preuzetog ZKP ("Slu`beni list RBiH" broj 2/92), apelant ne mo`e od tu`ene da ostvari naknadu {tete zbog posqedica neosnovanog pritvora u trajawu od 327 dana, u periodu od 13. januara 1994. godine do 16. decembra 1995. godine. 14. Tako|e, Vrhovni sud je ukazao da je, prema ustavnom pravilu iz ~lana IX.5.(1) Ustava Federacije BiH o vremenskom i prostornom va`ewu ranijih zakona, navedeni ~lan 13 pomenutog zakona vaqalo primijeniti na konkretan slu~aj, jer je on bio na snazi u vrijeme nastanka {tete. Stoga je tu`beni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda prekr{eno pravo na li~nu slobodu i bezbjednost iz ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije i prava iz ~l. 1 do 3 Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Smatra da su odlukom Vrhovnog suda derogirana wegova osnovna prava iz ~lana 5 Evropske konvencije, a posebno pravo na obe{te}ewe iz ~lana 5 stav 5 Evropske konvencije, koje je, kako navodi, uvijek postojalo, a i sada je obuhva}eno u ZKP. Apelant, tako|e, navodi da je odlukom Vrhovnog suda doveden u diskrimini{u}i polo`aj u odnosu na druga lica koja su ve} ostvarila pravo na naknadu {tete po istom osnovu i u istom periodu (prije stupawa na snagu ZKP iz 1998. godine). b) Odgovor na apelaciju 16. U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ostaje pri razlozima datim u obrazlo`ewu svoje odluke. 17. U svom odgovoru na apelaciju tu`ena navodi da osporenom presudom Vrhovnog suda nisu povrije|ena apelantova ustavna prava, te stoga predla`e da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana. V. Relevantni propisi 18. Ustav Bosne i Hercegovine ^lan II/1 Qudska prava Bosna i Hercegovina i oba entiteta }e obezbijediti najvi{i nivo me|unarodno priznatih qudskih prava i osnovnih sloboda. [...] ^lan II/2 Prava i slobode predvi|eni u Evropskoj konvenciji za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda i u wenim protokolima se direktno primjewuju u Bosni i Hercegovini. [...] 19. U Zakonu o primjeni Zakona o krivi~nom postupku ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 9/92, 13/94 i 33/95) relevantne odredbe glase: ^lan 13 Odredbe Zakona o krivi~nom postupku, koje se odnose na postupak opozivawa uslovne osude, postupak za dono{ewe odluke o brisawu osude ili prestanku mjera bezbjednosti i Broj 14 – Strana 51 pravnih posqedica osude, postupak za naknadu {tete, rehabilitaciju i postupak ostvarivawa drugih prava lica neopravdano osu|enih i neosnovano li{enih slobode, ne primjewuju se. VI. Dopustivost 20. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 21. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. 22. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-101/05 od 13. aprila 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 18. maja 2006. godine, a apelacija je podnesena 4. jula 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 24. Apelant osporava Presudu Vrhovnog suda, tvrde}i da mu je tom presudom povrije|eno pravo na li~nu slobodu i bezbjednost iz ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije, te pravo iz ~l. 1 do 3 Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. 25. Ustavni sud je u Odluci broj AP 2666/06 od 28. novembra 2008. godine razmatrao isto ~iweni~no i pravno pitawe na koje se poziva i apelant u konkretnom slu~aju. Ispituju}i apelaciju sa aspekta povrede ~lana 5 stav 5 Evropske konvencije, Ustavni sud je odbio apelaciju kao neosnovanu. Pri tome je ukazao na praksu Evropskog suda za qudska prava prema kojoj pravo na naknadu {tete iz ~lana 5 stav 5 Evropske konvencije ima samo ono lice koje je bilo `rtva hap{ewa ili pritvarawa suprotno bilo kojoj odredbi iz st. 1 do 4 ~lana 5 Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za qudska prava, Ciulla protiv Italije, presuda od 22. februara 1989). Ustavni sud je zakqu~io da su neosnovani navodi o povredi prava iz ~lana 5 stav 5 Evropske konvencije, budu}i da apelant Ustavnom sudu nije ponudio dokaze da je u redovnom sudskom postupku, koji je okon~an osporenom presudom, osporavao zakonitost pritvora u smislu st. 1 do 4 ~lana 5 Evropske konvencije. Sud smatra da je to bilo neophodno kako bi se utvrdilo da li je pritvor bio nezakonit, odnosno da li ima pravo na obe{te}ewe iz stava 5 ~lana 5 Evropskog suda. 26. Ustavni sud je u citiranoj odluci, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, utvrdio da apelant nije mogao imati legitimno o~ekivawe da }e, u smislu doma}eg zakonodavstva, imati pravo na obe{te}ewe zbog vremena provedenog u pritvoru u situaciji kada je kasnijom odlukom suda oslobo|en optu`be. Sud je utvrdio da su apelantovi navodi u pogledu povrede navedenog prava neosnovani. Tako|e, navode o povredi prava na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i Broj 14 – Strana 52 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH ~lana 14 Evropske konvencije, kao i prava iz ~l. 1, 2 i 3 Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju Ustavni sud je odbio kao neosnovane, jer apelant nije ponudio nikakve argumente, niti dokaze o postojawu povreda navedenih prava. 27. S obzirom na to da se razlozi dati u Odluci broj AP 2666/06 odnose i na konkretan slu~aj, Ustavni sud u cijelosti se poziva na obrazlo`ewe koje je dato u ovoj odluci, te zakqu~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo iz ~lana 5 stav 5 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije, kao i pravo iz ~lana 1, 2 i 3 Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. VIII. Zakqu~ak 28. Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na li~nu slobodu i bezbjednost iz ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 Evropske konvencije. Daqe, Ustavni sud je utvrdio da su neosnovani apelantovi navodi u pogledu povrede prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije, kao i prava iz ~l. 1, 2 i 3 Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. 43. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 44. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 2758/06, rje{avaju}i apelaciju Mirjane Kova~evi}, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 1. i 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Krstan Simi}, sudija na sjednici odr`anoj 18. decembra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Mirjane Kova~evi}. Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelanticino pravo na dono{enje odluke u razumnom roku. Nala`e se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese meritornu odluku po zahtjevu Mirjane Kova~evi} za povrat u posjed stana u ulici Trg Merhemi}a broj 12/IV-76. Nala`e se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, u skladu sa ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Na osnovu ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavezuje se Kanton Sarajevo da na ime nematerijalne {tete isplati Mirjani Kova~evi} iznos od 1.500 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 Srijeda, 11.3.2009. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Mirjana Kova~evi} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 3. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne du`ine trajanja postupka pred upravnim organima po njenom zahtjevu za povrat stana u posjed. Apelantica je 27. jula 2007. godine dostavila dopunu apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatra`eno je 6. oktobra 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Odgovor na apelaciju Ministarstvo i Uprava su dostavili 20. oktobra 2006. godine, a Kantonalni sud 19. oktobra 2006. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu zahtjeva 20. novembra 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Apelantica je nositeljica stanarskog prava na stanu u ulici Trg Merhemi}a broj 12/IV-76 u Sarajevu (u daljnjem tekstu: sporni stan), za koji je 3. oktobra 1991. godine zaklju~ila Ugovor o kori{tenju broj 55-661. 7. Apelantica je 25. maja 1998. godine podnijela zahtjev Upravi za povrat u posjed spornog stana. Odlu~uju}i o apelanticinom zahtjevu, Uprava je donijela Rje{enje broj 23/1-372-522/98 od 18. januara 2000. godine, kojim je apelanticin zahtjev odbila kao neosnovan i odredila da odluku o daljem raspolaganju stanom donese Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: Ministarstvo odbrane). U obrazlo`enju rje{enja Uprava je utvrdila da je apelantica primljena u slu`bu Vojske Jugoslavije i da se, u smislu ~lana 3.a. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima, kojim je propisano da se nosilac stanarskog prava na stanu koji je progla{en napu{tenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a koji je na raspolaganju Ministarstva odbrane, "ne smatra […] izbjeglicom ukoliko je poslije 14. decembra 1995. godine ostao u oru`anim snagama van Bosne i Hercegovine", pa stoga apelantica i nema pravo na povrat stana na kojem je bila nositeljica stanarskog prava. Apelantica je protiv rje{enja podnijela `albu Ministarstvu. 8. Odlu~uju}i o apelanticinoj `albi, Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj 27/02-23-568/00 od 3. aprila 2000. godine kojim je apelanticina `alba odbijena kao neosnovana. U obrazlo`enju je navedeno da je prvostepeni organ potpuno i pravilno utvrdio ~injeni~no stanje i na tako utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno primijenio zakon. Protiv Rje{enja Ministarstva broj 27/02-23-568/00 od 3. aprila 2000. godine apelantica je pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom. Apelantica je tu`bom tra`ila poni{tenje spomenutog rje{enja Ministarstva. 9. Odlu~uju}i o apelanticinoj tu`bi, Kantonalni sud je donio Presudu broj U-376/00 od 3. aprila 2001. godine kojom je apelanticinu tu`bu uva`io, osporeno i prvostepeno rje{enje poni{tio i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazlo`enju presude je navedeno da u postupku koji je prethodio dono{enju osporenog rje{enja nije utvr|ena odlu~na ~injenica za primjenu odredbe na koju se tu`eni pozvao, odnosno da li je apelantica bila Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH aktivno lice u Vojsci Jugoslavije, iz ~ega proizlazi da ~injeni~no stanje nije utvr|eno, a saglasno tome ni pravilno primijenjen zakon, pa je i osporeno i prvostepeno rje{enje poni{teno. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da u ponovnom postupku, a u zavisnosti od utvr|enja je li apelantica bila aktivno lice u Vojsci Jugoslavije ili kao civilno lice Ministarstva, Uprava treba donijeti novu odluku i dati odgovaraju}e razloge. Protiv presude Kantonalnog suda od 3. aprila 2000. godine Ministarstvo odbrane je podnijelo 5. juna 2001. godine `albu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. 10. Uprava je donijela Zaklju~ak broj 23/1-372-522/98 od 27. septembra 2001. godine kojim se prekida postupak po zahtjevu za povrat stana u posjed do pravosna`nog okon~anja spora pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je Rje{enjem broj U`-244/01 od 11. januara 2002. godine `albu Ministarstva odbrane odbacio kao nedozvoljenu. 11. U ponovnom postupku, a postupaju}i po presudi Kantonalnog suda, Uprava je na osnovu dokaza utvrdila da je apelantica civilno lice u Vojsci Jugoslavije. Donijela je Rje{enje broj 23/1-372-522/98, od 3. jula 2002. godine, kojim je potvrdila da je apelantica nositeljica stanarskog prava na stanu u ulici Trg Merhemi}a 12/IV-76 i utvrdila da apelantici pripada pravo na povrat stana, a privremenom korisniku prestaje pravo privremenog kori{tenja predmetnog stana. Protiv rje{enja od 3. jula 2002. godine Ministarstvo odbrane podnijelo je `albu Upravi. 12. Uprava je Rje{enje broj 23/1-372-522/98 od 8. augusta 2002. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Ministarstva broj 27/02-23-4219/02, od 14. novembra 2002. godine, poni{tila rje{enje od 3. jula 2002. godine i zahtjev za povrat stana odbila kao neosnovan. U obrazlo`enju rje{enja je navedeno da je odluka prvostepenog organa pravilna i na zakonu utemeljena, odnosno prvostepeni organ je pravilno i potpuno utvrdio ~injeni~no stanje i pravilno primijenio materijalni propis. 13. Apelantica je 30. decembra 2002. godine tu`bom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rje{enja od 14. novembra 2002. godine. Kantonalni sud je donio Rje{enje broj U-732/02 od 10. aprila 2003. godine, kojim se postupak obustavlja jer je predmetna tu`ba povu~ena s obzirom da je Ministarstvo Rje{enjem broj 27/02-23-4219/02 od 25. februara 2003. godine, poni{tilo osporeno rje{enje i Rje{enje Uprave broj 23/1-372-522/98 od 8. augusta 2002. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. 14. U ponovnom postupku Uprava je, rje{avaju}i zahtjev za povrat stana, donijela Rje{enje broj 23/1-372-522/98 od 10. februara 2004. godine kojim je zahtjev za povrat stana odbijen kao neosnovan. U obrazlo`enju je navedeno da je apelantica poslije 19. maja 1992. godine ostala u slu`bi Vojske Jugoslavije, pa se imenovana u skladu sa ~lanom 3.a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima ("Slu`bene novine FBiH" br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99,27/99, 43/99, 56/01 i 29/03) ne smatra izbjeglicom. 15. Apelantica je podnijela `albu Ministarstvu protiv Rje{enja Uprave broj 23/1-372-522/98 od 10. februara 2004. godine. Razmatraju}i apelanticinu `albu Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj 27/02-23-1936/04 od 24. augusta 2004. godine, kojim je apelanticina `alba odbijena kao neosnovana. 16. Apelantica je 13. oktobra 2004. godine tu`bom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv Rje{enja Ministarstva broj 27/02-23-1936/04 od 24. augusta 2004. godine. Odlu~uju}i o apelanticinoj tu`bi Kantonalni sud je donio Presudu broj U-874/04 od 21. augusta 2006. godine kojom je tu`bu uva`io, osporeno i prvostepeno rje{enje poni{tio i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je naveo da prvostepeni organ treba sa sigurno{}u utvrditi je li apelantica otkupila predmetni stan, tj. je li zaklju~ila valjan ugovor o otkupu stana, odnosno, je li isplatila kupoprodajnu cijenu (kako je u tu`bi tvrdila) i druge okolnosti iz kojih se mo`e zaklju~iti da je predmetni stan njena imovina u smislu ~lana 1. Broj 14 – Strana 53 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U presudi je Kantonalni sud, tako|er, naveo da je potrebno da prvostepeni organ pozove apelanticu da dostavi isprave na koje se poziva i druge dokaze iz kojih bi se moglo zaklju~iti da je apelantica vlasnica predmetnog stana. Nadalje je navedeno da, ukoliko apelantica ne udovolji pozivu prvostepenog organa, odnosno, u odre|enom roku ne dostavi odgovaraju}e dokaze, prvostepeni organ treba meritorno raspraviti predmetnu upravnu stvar, tj. apelanticin zahtjev odbiti ako utvrdi da relevantne ~injenice nisu dokazane. 17. Rje{avaju}i u ponovnom postupku po Presudi Kantonalnog suda broj U-874/04 21. augusta 2006. godine, Uprava je donijela Rje{enje broj 23/1-372-522/98 od 18. oktobra 2006. godine kojim je apelanticin zahtjev odbila kao neosnovan. U obrazlo`enju Uprava je navela da je apelantica 4. oktobra 2006. godine dostavila fotokopiju priznanice o uplati za otkup stana od 12. februara 1992. i 14. marta 1992. godine, fotokopiju potvrde YU GRANT Banke A.D. Beograd od 10. marta 1998. godine, da je navedenih datuma izvr{ena uplata za otkup stana i fotokopiju zahtjeva za otkup stana iz stambenog fonda JNA. Dalje obrazla`u}i, Uprava je navela da je zahtjev odbijen kao neosnovan jer apelantica nije dostavila isprave kako je odre|eno u presudi Kantonalnog suda (odnosno nije dostavila Ugovor o otkupu predmetnog stana, potvrdu o upla}enoj cijeni i druge dokaze iz kojih bi se moglo zaklju~iti da je njegova vlasnica). 18. Apelantica je u dopisu od 27. jula 2007. godine navela da je `alba na Rje{enje Uprave broj 23/1-372-522/98 od 18. oktobra 2006. godine pred Ministarstvom odbijena, te je u toku postupak po njenoj tu`bi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. IV. Apelacija a) Navodi iz zahtjeva 19. Nezadovoljna nedono{enjem kona~ne odluke ni nakon 10 godina i {est mjeseci ra~unaju}i od dana kada je postupak pokrenula do dana podno{enja apelacije, apelantica je podnijela apelaciju u periodu kada je Uprava po uputama Kantonalnog suda trebala da meritorno odlu~i o njenom zahtjevu. Apelantica je 27. jula 2007. godine precizirala apelaciju u tom smislu da se `ali samo na nerazumnu du`inu trajanja postupka po njenom zahtjevu za povrat stana s obzirom da je u toku upravni spor pred Kantonalnim sudom, ~iju }e presudu, koja }e kako je navela sigurno biti na njenu {tetu, osporiti posebnom apelacijom. U apelaciji i dopuni apelacije apelantica ukazuje na nedono{enje odluke u razumnom roku, smatraju}i da se radi o jednostavnom pravnom pitanju koje je moglo biti odavno rije{eno u meritumu na osnovu ve} provedenih dokaza, bilo na prvostepenom, bilo na drugostepenom organu u upravnom postupku, pa ~ak i sudu u kojem se odlu~uje o njenom zahtjevu. Apelantica tra`i da Ustavni sud donese odluku u njenu korist i odredi kompenzaciju u iznosu od 10.000 KM zbog nedono{enja odluke u razumnom roku, jer joj je na taj na~in povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. b) Odgovor na apelaciju 20. Kantonalni sud je u svom odgovoru od 19. oktobra 2006. godine naveo da u konkretnom slu~aju nije mogao rije{iti u meritumu, jer u spisu nije bila kompletirana sva relevantna dokumentacija vezana za tvrdnju da je stan apelanticino vlasni{tvo. Kantonalni sud je, dalje, naveo da je tu`bu uva`io, prvostepeno rje{enje poni{tio i predmet vratio na ponovni postupak sa preciznim uputama prvostepenom organu koje dokaze treba izvesti i cijeniti u ponovnom postupku, a u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku, te odlu~iti u skladu sa zakonom i Evropskom konvencijom. 21. Ministarstvo, odnosno Uprava, su u odgovoru od 20. oktobra 2006. godine naveli da je nesporna ~injenica da je apelantica zahtjev za povrat stan podnijela u maju 1998. godine, kao i da je o zahtjevu vi{e puta rje{avano, ali da je apelanticin navod da postupak pred Upravom, odnosno Ministarstvom, nije rije{en u zakonskom roku neosnovan. Broj 14 – Strana 54 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH V. Relevantni propisi 22. U Zakonu o upravnom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: "^lan 6. Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rje{avaju u upravnim stvarima, du`ni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa gra|ana, preduze}a (dru{tava, ustanova i drugih pravnih lica, {to obuhvata dobru organizaciju na izvr{avanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rje{avanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] ^lan 14. Postupak se ima voditi brzo i sa {to manje tro{kova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja u~estvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve {to je potrebno za pravilno utvr|ivanje ~injeni~nog stanja i za dono{enje zakonitog i pravilnog rje{enja. [...]" VI. Dopustivost 23. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 24. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 25. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog ~injenice da postupak po njenom zahtjevu za povrat stana traje nerazumno dugo, odnosno da u njenom slu~aju nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slu~aju, u smislu ~lana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema ~lanu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i temeljnih sloboda koja {tite Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Kona~no, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 26. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b), te ~lana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaklju~uje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije. VII. Meritum 27. Apelantica se `ali da postupak po njenom zahtjevu za povrat stana nije zavr{en u "razumnom roku", te da joj je povrije|eno pravo na pravi~an postupak, koje je za{ti}eno ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.1. Pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku 28. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: […] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Srijeda, 11.3.2009. "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]" VII.1.a) Relevantni principi 29. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na kona~nu odluku u razumnom roku u postupku utvr|ivanja njegovih gra|anskih prava i obaveza. Na Bosni i Hercegovini je da svoj pravni sistem organizira tako da njeni sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, serija A, broj 206-A, str. 10. i 11, stav 19). Ustavni sud nagla{ava da svako nepotrebno odugovla~enje prakti~no li{ava pojedinca njegovih prava, ~ime se dovode u pitanje efikasnost pravnog sistema i pravna sigurnost pojedinaca. 30. U konkretnom slu~aju postupak se odnosi na povrat stana u posjed na kojem postoji stanarsko pravo. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi sa ovim pitanjem potpadaju pod pojam "gra|anskih prava i obaveza" (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 20/99) pa, stoga, Ustavni sud smatra da je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. 31. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 32. Osim toga, prema praksi ovih sudova, veliki broj predmeta na kojima se radi nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud za ljudska prava, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV). 33. Kona~no, Evropski sud za ljudska prava je ukazao da je potrebna naro~ita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud za ljudska prava, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). VII.1.b) Period koji se uzima u obzir 34. Predmetni postupak po apelanticinom zahtjevu za povrat stana u posjed pokrenut je 25. maja 1998. godine i do danas nije zavr{en. Prema tome, period u kojem je pokrenut navedeni postupak ubraja se u nadle`nost Ustavnog suda s obzirom na to da je zapo~eo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon {to je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Dakle, postupak (do dono{enja ove odluke) traje 10 godina i {est mjeseci. VII.1.c) Slo`enost predmeta 35. Slo`enost postupka se mora razmatrati u okviru ~injeni~nog i pravnog aspekta upravnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. Ustavni sud zapa`a da se u konkretnom slu~aju radi o postupku u kojem se odlu~uje o apelanticinom zahtjevu o povratu stana u posjed. Tako|er, Ustavni sud nagla{ava da se u predmetnom postupku apelanticin slu~aj ne mo`e opisati kao slo`en kako u pogledu ~injeni~nog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja. Ovakav zaklju~ak o slo`enosti se u izvjesnoj mjeri relativizira ~injenicom da se pravna osnova za odlu~enje predmetnog slu~aja mijenjala vi{e puta. Ipak, Ustavni sud smatra da je u pitanju relativno jednostavan predmet i da pitanje njegove slo`enosti Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH nije odlu~uju}e za nedono{enje kona~ne meritorne odluke u periodu od 10 godina i {est mjeseci. VII.1.d) Pona{anje strana u postupku a) Apelanticino pona{anje 36. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zapa`a da se du`ina postupka, u principu, ne mo`e pripisati apelantici, jer nije koristila bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovla~enja postupka. Naime, apelantica je aktivno u~estvovala u toku postupka pred organom uprave, koriste}i sve zakonom predvi|ene mjere koje su joj bile na raspolaganju kako bi se utvrdila osnovanost njenog zahtjeva i postupak okon~ao. Dakle, apelantica je koristila pravna sredstva koja su joj bila na raspolaganju u okviru Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima da bi u {to kra}em roku dobila kona~nu meritornu odluku. Ono {to se apelantici mo`e staviti na teret jeste ~injenica da nije dostavila u potpunosti svu dokumentaciju potrebnu za utvr|enje ~injeni~nog stanja. Ipak, Ustavni sud ne nalazi u apelanticinom pona{anju bilo kakve elemente koji bi ukazivali na to da je na bilo koji na~in znatno doprinijela sveukupnoj du`ini konkretnog upravnog postupka. b) Pona{anje javnih vlasti 37. Na osnovu utvr|enih ~injenica, Ustavni sud, prije svega, primje}uje da je predmetni slu~aj vi{e puta i{ao od ni`ih do vi{ih upravnih organa i sudova, da bi se nakon toga opet vra}ao ni`im organima. Sud koji je odlu~ivao u upravnom sporu nije meritorno odlu~ivao u smislu okon~anja slu~aja, ve} je poni{tavao akte i vra}ao predmet na ponovni postupak i odlu~enje. U vezi s tim, Ustavni sud nagla{ava da ukidanje odluka ni`ih organa pred Kantonalnim sudom i vra}anje na ponovni postupak ne ~ini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi mutatis mutandis Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/99 od 29. septembra 2000. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 36/00). Me|utim, stalno vra}anje na ponovni postupak mo`e u~initi pravne lijekove iluzornim, a postupak beskona~nim i bespredmetnim. Samo u izuzetnim slu~ajevima ukidanje i poni{tavanje odlu~enja, vra}anje ni`estepenim organima i ponavljanje postupka mo`e biti opravdano, o ~emu pogotovo treba voditi ra~una ako se radi o hitnim postupcima. Primjenjuju}i ovo pravilo na konkretan slu~aj, Ustavni sud zaklju~uje da apelantica nije do{la do kona~ne i pravosna`ne odluke upravo zbog stalnog poni{tavanja upravnih akata i vra}anja predmeta na ponovni postupak. To zna~i da ni sud nije bio efikasan. Konkretno, Kantonalni sud je tri puta odlu~ivao u predmetu, dok je predmet trenutno po ~etvrti put pred Kantonalnim sudom. Niti jednom taj sud nije donio kona~nu meritornu odluku kojom bi postupak bio okon~an, ve} je svaki put vra}ao predmet na ponovni upravni postupak. Ni ~injenica da je postupak trajao tako dugo nije bila presudna za sud da okon~a predmet. [tavi{e, i sami upravni sporovi su dugo trajali: ukupno, tri upravna spora su trajala punih 39 mjeseci, a rezultat nije bio okon~anje predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da Zakon o upravnim sporovima, u ~lanu 35. stav 4, propisuje obavezu da sud, u odre|enim slu~ajevima, sam odlu~i u meritumu predmeta, ~ak i kada ~injenice predmeta nisu u potpunosti utvr|ene. Takve situacije su, inter alia, kada je predmet ve} jednom vra}an na ponovni postupak, jer je poni{ten upravni akt, ili kada upravni organ nije postupio u potpunosti po presudi upravnog suda. U konkretnom slu~aju, kona~ni upravni akt je poni{tavan tri puta, a Kantonalni sud je uporno vra}ao predmet na ponovni upravni postupak. 38. U vezi s gore navedenim, dva osnovna razloga za neefikasno postupanje Kantonalnog suda i upravnih organa jesu da ovi organi nisu uop}e sami, ili nisu pravilno, utvr|ivali relevantne ~injenice s ciljem da okon~aju predmet, iako one nisu bile slo`ene i njihovo utvr|ivanje ne bi zahtijevalo du`e vrijeme. Drugi razlog jeste da upravni organi, uprkos jasnoj i preciznoj uputi nadle`nog upravnog suda koje dokaze treba izvesti i cijeniti u ponovnom postupku, te odlu~iti u skladu sa zakonom i Evropskom konvencijom (naprimjer, Presuda Kantonalnog suda Broj 14 – Strana 55 broj U-874/04 od 21. augusta 2006. godine), nisu postupali po uputama Kantonalnog suda, zbog ~ega su kona~na rje{enja upravnih organa bila stalno predmet upravnih sporova. 39. Ne treba zanemariti ni ~injenicu da su odre|eni postupci, gledaju}i ih izolirano, trajali van zakonskih rokova. Tako je prvostepeni upravni organ, nakon {to je apelantica 25. maja 1998. godine podnijela predmetni zahtjev, odlu~io tek nakon jedne godine i osam mjeseci. Sli~no, u drugom ponovljenom postupku, upravni organ je donio rje{enje tek nakon 10 mjeseci (broj 23/1-372-522/98, od 10. februara 2004. godine). Ovih primjera ima vi{e, {to se jasno mo`e vidjeti iz ~injeni~nog stanja. Ustavni sud nagla{ava da upravni postupak funkcionira po na~elu efikasnosti (~lan 6. Zakona o upravnom postupku FBiH). Prvostepeni postupak, prema ~lanu 216. stav 1. navedenog zakona, traje 60 dana, dok drugostepeni postupak, prema ~lanu 244, traje najdu`e 30 dana. Uzimaju}i u obzir ~ak i mogu}nost vo|enja upravnog spora, navedeni rokovi i stvarne du`ine postupaka nisu u razumnom odnosu. 40. U vezi sa naprijed navedenim, Ustavni sud zaklju~uje da su upravni organi bili nedjelotvorni i da su postupali protivno svojim zakonskim obavezama, jer nisu donijeli kona~nu i pravomo}nu odluku o zahtjevu podnosioca prijave za povrat stana u posjed u periodu od 10 godina i {est mjeseci od dana podno{enja zahtjeva. Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje nadle`nih upravnih organa, te da se period odlu~ivanja u upravnom postupku o apelanticinom zahtjevu ne mo`e smatrati "razumnim" u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Na osnovu izlo`enog Ustavni sud smatra da se ovako neprimjereno dugo trajanje postupka mo`e u cijelosti staviti na teret nadle`nim upravnim organima. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne va`nosti vo|enje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovla~enje ~esto dovodi do de facto li{avanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. 41. In conclusio, s obzirom na ~injenicu da upravni postupak povodom apelanticinog zahtjeva do dana dono{enja odluke Ustavnog suda traje vi{e od 10 godina i {est mjeseci, kao i da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost mo`e, u cijelosti, pripisati nadle`nim upravnim organima, Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno pravo na "su|enje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.1.e) Pitanje naknade nematerijalne {tete 42. Apelantica je zatra`ila da joj se naknadi nematerijalna {teta zbog du`ine trajanja upravnog postupka. Prema ~lanu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u simboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 43. Prilikom odlu~ivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en princip odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom principu, apelantici bi za svaku godinu odga|anja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150 KM. Imaju}i u vidu ~injenicu da je postupak povodom apelanticine tu`be trajao, do dono{enja odluke Ustavnog suda, 10 godina i {est mjeseci, apelantici se odre|uje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj iznos apelantici je du`na da isplati Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zaklju~ak 44. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na pravi~an postupak u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak dono{enja rje{enja povodom apelantovog zahtjeva za Broj 14 – Strana 56 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH povrat stana nije okon~an ni nakon 10 godina {est mjeseci od dana podno{enja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka se mo`e, u cijelosti, pripisati pona{anju nadle`nih javnih vlasti. Apelantici je dodijeljena naknada nematerijalne {tete u iznosu od 1.500 KM. 45. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 46. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 2758/06, rje{avaju}i apelaciju Mirjane Kova~evi}, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 1. i 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, dopredsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Krstan Simi}, sudac na sjednici odr`anoj 18. prosinca 2008. godine donio ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Mirjane Kova~evi}. Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na apelanti~ino pravo na dono{enje odluke u razumnom roku. Nala`e se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po `urnom postupku donese meritornu odluku po zahtjevu Mirjane Kova~evi} za povrat u posjed stana u ulici Trg Merhemi}a broj 12/IV-76. Nala`e se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Na temelju ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obvezuje se Kanton Sarajevo da na ime nematerijalne {tete isplati Mirjani Kova~evi} iznos od 1.500 KM u roku od 30 dana od dana dostave ove odluke. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Mirjana Kova~evi} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva je podnijela 3. listopada 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne duljine trajanja postupka pred upravnim tijelima po njezinome zahtjevu za povrat stana u posjed. Apelantica je 27. srpnja 2007. godine dostavila dopunu apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Kantonalnog suda u Sarajevu (u 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 Srijeda, 11.3.2009. daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatra`ena je 6. listopada 2006. godine dostava odgovora na apelaciju. 3. Odgovor na apelaciju Ministarstvo i Uprava su dostavili 20. listopada 2006. godine, a Kantonalni sud 19. listopada 2006. godine. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnositelju zahtjeva 20. studenoga 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanti~inih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Apelantica je nositeljica stanarskoga prava na stanu u ulici Trg Merhemi}a broj 12/IV-76 u Sarajevu (u daljnjem tekstu: prijeporni stan), za koji je 3. listopada 1991. godine zaklju~ila Ugovor o kori{tenju broj 55-661. 7. Apelantica je 25. svibnja 1998. godine podnijela zahtjev Upravi za povrat u posjed prijepornoga stana. Odlu~uju}i o apelanti~inom zahtjevu, Uprava je donijela Rje{enje broj 23/1-372-522/98 od 18. sije~nja 2000. godine, kojim je apelanti~in zahtjev odbila kao neutemeljen i odredila da odluku o daljem raspolaganju stanom donese Federalno ministarstvo obrane (u daljnjem tekstu: Ministarstvo obrane). U obrazlo`enju rje{enja Uprava je utvrdila da je apelantica primljena u slu`bu Vojske Jugoslavije i da se, u smislu ~lanka 3.a. stavak 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima, kojim je propisano da se nositelj stanarskoga prava na stanu koji je progla{en napu{tenim na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine a koji je na raspolaganju Ministarstva obrane, "ne smatra […] izbjeglicom ukoliko je poslije 14. prosinca 1995. godine ostao u oru`anim snagama van Bosne i Hercegovine", pa stoga apelantica i nema pravo na povrat stana na kojemu je bila nositeljica stanarskoga prava. Apelantica je protiv rje{enja podnijela priziv Ministarstvu. 8. Odlu~uju}i o apelanti~inom prizivu, Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj 27/02-23-568/00 od 3. travnja 2000. godine, kojim je apelanti~in priziv odbijen kao neutemeljen. U obrazlo`enju je navedeno kako je prvostupanjsko tijelo potpuno i pravilno utvrdio ~injeni~no stanje i na tako utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno primijenilo zakon. Protiv Rje{enja Ministarstva broj 27/02-23-568/00 od 3. travnja 2000. godine apelantica je pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom. Apelantica je tu`bom tra`ila poni{tenje spomenutoga rje{enja Ministarstva. 9. Odlu~uju}i o apelanti~inoj tu`bi, Kantonalni je sud donio Presudu broj U-376/00 od 3. travnja 2001. godine kojom je apelanti~inu tu`bu uva`io, pobijano i prvostupanjsko rje{enje poni{tio i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazlo`enju presude je navedeno kako u postupku koji je prethodio dono{enju pobijanoga rje{enja nije utvr|ena odlu~na ~injenica za primjenu odredbe na koju se tu`eni pozvao, odnosno je li apelantica bila aktivna osoba u Vojsci Jugoslavije, iz ~ega proizlazi da ~injeni~no stanje nije utvr|eno, a suglasno tome ni pravilno primijenjen zakon, pa je i pobijano i prvostupanjsko rje{enje poni{teno. Nadalje, Kantonalni je sud naveo da u ponovnome postupku, a u ovisnosti o utvr|enju je li apelantica bila aktivna osoba u Vojsci Jugoslavije ili kao civilna osoba Ministarstva, Uprava treba donijeti novu odluku i dati odgovaraju}e razloge. Protiv presude Kantonalnog suda od 3. travnja 2000. godine Ministarstvo obrane je podnijelo 5. lipnja 2001. godine priziv Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. 10. Uprava je donijela Zaklju~ak broj 23/1-372-522/98 od 27. rujna 2001. godine kojim se prekida postupak po zahtjevu za povratom stana u posjed do pravomo}noga okon~anja spora pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je Rje{enjem broj U`-244/01 od 11. sije~nja 2002. godine priziv Ministarstva obrane odbacio kao nedopu{ten. 11. U ponovnome postupku, a postupaju}i po presudi Kantonalnog suda, Uprava je na temelju dokaza utvrdila da je Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH apelantica civilna osoba u Vojsci Jugoslavije. Donijela je Rje{enje broj 23/1-372-522/98 od 3. srpnja 2002. godine kojim je potvrdila da je apelantica nositeljica stanarskoga prava na stanu u ulici Trg Merhemi}a 12/IV-76 i utvrdila kako apelantici pripada pravo na povrat stana, a privremenom korisniku prestaje pravo privremenog kori{tenja predmetnoga stana. Protiv rje{enja od 3. srpnja 2002. godine Ministarstvo obrane je podnijelo priziv Upravi. 12. Uprava je Rje{enje broj 23/1-372-522/98 od 8. kolovoza 2002. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Ministarstva broj 27/02-23-4219/02, od 14. studenoga 2002. godine, poni{tila rje{enje od 3. srpnja 2002. godine i zahtjev za povratom stana odbila kao neutemeljen. U obrazlo`enju rje{enja je navedeno kako je odluka prvostupanjskoga tijela pravilna i na zakonu utemeljena, odnosno prvostupanjsko je tijelo pravilno i potpuno utvrdio ~injeni~no stanje i pravilno primijenilo materijalni propis. 13. Apelantica je 30. prosinca 2002. godine tu`bom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rje{enja od 14. studenoga 2002. godine. Kantonalni je sud donio Rje{enje broj U-732/02 od 10. travnja 2003. godine, kojim se postupak obustavlja jer je predmetna tu`ba povu~ena obzirom da je Ministarstvo Rje{enjem broj 27/02-23-4219/02 od 25. velja~e 2003. godine poni{tilo pobijano rje{enje i Rje{enje Uprave broj 23/1-372-522/98 od 8. kolovoza 2002. godine i predmet vratilo prvostupanjskome tijelu na ponovni postupak. 14. U ponovnome postupku je Uprava, rje{avaju}i zahtjev za povratom stana, donijela Rje{enje broj 23/1-372-522/98 od 10. velja~e 2004. godine kojim je zahtjev za povratom stana odbijen kao neutemeljen. U obrazlo`enju je navedeno kako je apelantica poslije 19. svibnja 1992. godine ostala u slu`bi Vojske Jugoslavije, pa se imenovana sukladno ~lanku 3.a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima ("Slu`bene novine FBiH" br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99,27/99, 43/99, 56/01 i 29/03) ne smatra izbjeglicom. 15. Apelantica je podnijela priziv Ministarstvu protiv Rje{enja Uprave broj 23/1-372-522/98 od 10. velja~e 2004. godine. Razmatraju}i apelanti~in priziv Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj 27/02-23-1936/04 od 24. kolovoza 2004. godine, kojim je apelanti~in priziv odbijen kao neutemeljen. 16. Apelantica je 13. listopada 2004. godine tu`bom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv Rje{enja Ministarstva broj 27/02-23-1936/04 od 24. kolovoza 2004. godine. Odlu~uju}i o apelanti~inoj tu`bi Kantonalni je sud donio Presudu broj U-874/04 od 21. kolovoza 2006. godine kojom je tu`bu uva`io, pobijano i prvostupanjsko rje{enje poni{tio i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazlo`enju presude Kantonalni je sud naveo da prvostupanjsko tijelo treba sa sigurno{}u utvrditi je li apelantica otkupila predmetni stan, tj. je li zaklju~ila valjan ugovor o otkupu stana, odnosno, je li isplatila kupoprodajnu cijenu (kako je u tu`bi tvrdila) i druge okolnosti iz kojih se mo`e zaklju~iti kako je predmetni stan njezina imovina u smislu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U presudi je Kantonalni sud, tako|er, naveo kako je potrebno da prvostupanjsko tijelo pozove apelanticu da dostavi isprave na koje se poziva i druge dokaze iz kojih bi se moglo zaklju~iti kako je apelantica vlasnica predmetnoga stana. Nadalje je navedeno da, ukoliko apelantica ne udovolji pozivu prvostupanjskog tijela, odnosno, u odre|enom roku ne dostavi odgovaraju}e dokaze, prvostupanjsko tijelo treba meritorno raspraviti predmetnu upravnu stvar, tj. apelanti~in zahtjev odbiti ako utvrdi da relevantne ~injenice nisu dokazane. 17. Rje{avaju}i u ponovnome postupku po Presudi Kantonalnog suda broj U-874/04 21. kolovoza 2006. godine, Uprava je donijela Rje{enje broj 23/1-372-522/98 od 18. listopada 2006. godine kojim je apelanti~in zahtjev odbila kao neutemeljen. U obrazlo`enju Uprava je navela da je apelantica 4. listopada 2006. godine dostavila presliku priznanice o uplati za otkup stana od 12. velja~e 1992. i 14. o`ujka 1992. godine, presliku potvrde YU GRANT Banke A.D. Beograd od 10. o`ujka 1998. godine da je navedenih datuma izvr{ena uplata za otkup Broj 14 – Strana 57 stana i presliku zahtjeva za otkup stana iz stambenog fonda JNA. Dalje obrazla`u}i, Uprava je navela kako je zahtjev odbijen kao neutemeljen jer apelantica nije dostavila isprave kako je odre|eno u presudi Kantonalnog suda (odnosno nije dostavila Ugovor o otkupu predmetnoga stana, potvrdu o upla}enoj cijeni i druge dokaze iz kojih bi se moglo zaklju~iti da je njegova vlasnica). 18. Apelantica je u dopisu od 27. srpnja 2007. godine navela da je priziv na Rje{enje Uprave broj 23/1-372-522/98 od 18. listopada 2006. godine pred Ministarstvom odbijen, te je u tijeku postupak po njezinoj tu`bi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. IV. Apelacija a) Navodi iz zahtjeva 19. Nezadovoljna nedono{enjem kona~ne odluke ni nakon 10 godina i {est mjeseci ra~unaju}i od dana kada je postupak pokrenula do dana podno{enja apelacije, apelantica je podnijela apelaciju u razdoblju kada je Uprava po uputama Kantonalnog suda trebala meritorno odlu~iti o njezinome zahtjevu. Apelantica je 27. srpnja 2007. godine precizirala apelaciju u tome smislu da se `ali samo na nerazumnu duljinu trajanja postupka po njezinome zahtjevu za povratom stana obzirom da je u tijeku upravni spor pred Kantonalnim sudom, ~iju }e presudu, koja }e kako je navela sigurno biti na njezinu {tetu, pobijati posebnom apelacijom. U apelaciji i dopuni apelacije apelantica ukazuje na nedono{enje odluke u razumnome roku, smatraju}i kako se radi o jednostavnom pravnom pitanju koje je moglo biti odavno rije{eno u meritumu na temelju ve} provedenih dokaza, bilo na prvostupanjskome, bilo na drugostupanjskome tijelu u upravnom postupku, pa ~ak i sudu u kojemu se odlu~uje o njezinome zahtjevu. Apelantica tra`i da Ustavni sud donese odluku u njezinu korist i odredi kompenzaciju u iznosu od 10.000 KM zbog nedono{enja odluke u razumnome roku, jer joj je na taj na~in povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. b) Odgovor na apelaciju 20. Kantonalni je sud u svome odgovoru od 19. listopada 2006. godine naveo kako u konkretnom slu~aju nije mogao rije{iti u meritumu, jer u spisu nije bila kompletirana sva relevantna dokumentacija vezana za tvrdnju da je stan apelanti~ino vlasni{tvo. Kantonalni je sud, dalje, naveo da je tu`bu uva`io, prvostupanjsko rje{enje poni{tio i predmet vratio na ponovni postupak sa preciznim uputama prvostupanjskome tijelu koje dokaze treba izvesti i cijeniti u ponovnome postupku, a sukladno odredbama Zakona o upravnome postupku, te odlu~iti sukladno zakonu i Europskoj konvenciji. 21. Ministarstvo, odnosno Uprava, su u odgovoru od 20. listopada 2006. godine naveli kako je neprijeporna ~injenica da je apelantica zahtjev za povratom stan podnijela u svibnju 1998. godine, kao i da je o zahtjevu vi{e puta rje{avano, ali da je apelanti~in navod da postupak pred Upravom, odnosno Ministarstvom, nije rije{en u zakonskom roku neutemeljen. V. Relevantni propisi 22. Zakonu o upravnom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: "^lanak 6. Kada tijela i institucije koje imaju javne ovlasti rje{avaju u upravnim stvarima, du`ni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa gra|ana, poduze}a (dru{tava, ustanova i drugih pravnih osoba, {to obuhva}a dobru organizaciju na izvr{avanju poslova tijela, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rje{avanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] ^lanak 14. Postupak se ima voditi brzo i sa {to manje tro{kova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali tako da se pribavi sve {to je potrebno za pravilno utvr|ivanje Broj 14 – Strana 58 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH ~injeni~noga stanja i za dono{enje zakonitoga i pravilnoga rje{enja. [...]" VI. Dopustivost 23. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 24. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. 25. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog ~injenice da postupak po njezinome zahtjevu za povratom stana traje nerazumno dugo, odnosno da u njezinome slu~aju nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa je u konkretnom slu~aju, u smislu ~lanka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema ~lanku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`noga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i temeljnih sloboda koja {tite Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Kona~no, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 26. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b), te ~lanka 16. stavak 1. i stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaklju~uje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije. VII. Meritum 27. Apelantica se `ali kako postupak po njezinome zahtjevu za povratom stana nije zavr{en u "razumnome roku", te kako joj je povrije|eno pravo na pravi~an postupak, koje je za{ti}eno ~lankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije. VII.1. Pravo na pravi~no su|enje u razumnome roku 28. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi: "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: […] (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke." ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi: "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]" VII.1.a) Relevantna na~ela 29. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije garantira svakome pravo na kona~nu odluku u razumnome roku u postupku utvr|ivanja njegovih gra|anskih prava i obveza. Na Bosni i Hercegovini je da svoj pravni sustav organizira tako da njezini sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Europski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. svibnja 1991. godine, serija A, broj 206-A, str. 10. i 11, stavak 19). Ustavni sud nagla{ava da svako nepotrebno odugovla~enje prakti~no li{ava pojedinca njegovih prava, ~ime se dovode u pitanje efikasnost pravnoga sustava i pravna sigurnost pojedinaca. Srijeda, 11.3.2009. 30. U konkretnom slu~aju postupak se odnosi na povrat stana u posjed na kojemu postoji stanarsko pravo. Ustavni je sud ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u svezi ovoga pitanja potpadaju pod pojam "gra|anskih prava i obveza" (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. rujna 1999. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 20/99) pa, stoga, Ustavni sud smatra da je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. 31. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka se mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinoga predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a osobito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`noga suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud za ljudska prava, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38). 32. Osim toga, prema praksi ovih sudova, veliki broj predmeta na kojima se radi nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskoga sustava (vidi Europski sud za ljudska prava, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvje{}a 1997-IV). 33. Kona~no, Europski sud za ljudska prava je ukazao da je potrebna osobita marljivost mjerodavnih vlasti u svim predmetima koji se ti~u osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju `uran karakter (vidi Europski sud za ljudska prava, Borgese protiv Italije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A broj 228-B, stavak 18). VII.1.b) Razdoblje koje se uzima u obzir 34. Predmetni postupak po apelanti~inom zahtjevu za povratom stana u posjed je pokrenut 25. svibnja 1998. godine i do danas nije zavr{en. Prema tome, razdoblje u kojemu je pokrenut navedeni postupak se ubraja u nadle`nost Ustavnog suda obzirom na to da je zapo~eo nakon 14. prosinca 1995. godine, tj. nakon {to je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Dakle, postupak (do dono{enja ove odluke) traje 10 godina i {est mjeseci. VII.1.c) Slo`enost predmeta 35. Slo`enost postupka se mora razmatrati u okviru ~injeni~noga i pravnoga aspekta upravnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne naravi spora. Ustavni sud zapa`a kako se u konkretnom slu~aju radi o postupku u kojemu se odlu~uje o apelanti~inom zahtjevu o povratu stana u posjed. Tako|er, Ustavni sud nagla{ava kako se u predmetnome postupku apelanti~in slu~aj ne mo`e opisati kao slo`en kako glede ~injeni~noga stanja, tako i glede pravnih pitanja. Ovakav se zaklju~ak o slo`enosti u izvjesnoj mjeri relativizira ~injenicom da se pravna osnova za odlu~enje predmetnog slu~aja mijenjala vi{e puta. Ipak, Ustavni sud smatra kako je u pitanju relativno jednostavan predmet i kako pitanje njegove slo`enosti nije odlu~uju}e za nedono{enje kona~ne meritorne odluke u razdoblju od 10 godina i {est mjeseci. VII.1.d) Pona{anje strana u postupku a) Apelanti~ino pona{anje 36. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zapa`a da se duljina postupka, u na~elu, ne mo`e pripisati apelantici, jer nije koristila bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovla~enja postupka. Naime, apelantica je aktivno sudjelovala tijekom postupka pred tijelom uprave, koriste}i sve zakonom predvi|ene mjere koje su joj bile na raspolaganju kako bi se utvrdila utemeljenost njezinoga zahtjeva i postupak okon~ao. Dakle, apelantica je koristila pravna sredstva koja su joj bila na raspolaganju u okviru Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima kako bi u {to kra}em roku dobila kona~nu meritornu odluku. Ono {to se apelantici mo`e staviti na teret jeste ~injenica da nije dostavila u potpunosti svu dokumentaciju Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH potrebnu za utvr|enje ~injeni~noga stanja. Ipak, Ustavni sud ne nalazi u apelanti~inom pona{anju bilo kakve elemente koji bi ukazivali na to da je na bilo koji na~in znatno doprinijela sveukupnoj duljini konkretnoga upravnoga postupka. b) Pona{anje javnih vlasti 37. Na temelju utvr|enih ~injenica, Ustavni sud, prije svega, primje}uje kako je predmetni slu~aj vi{e puta i{ao od ni`ih do vi{ih upravnih tijela i sudova, da bi se nakon toga opet vra}ao ni`im tijelima. Sud koji je odlu~ivao u upravnome sporu nije meritorno odlu~ivao u smislu okon~anja slu~aja, ve} je poni{tavao akte i vra}ao predmet na ponovni postupak i odlu~enje. U svezi s tim, Ustavni sud nagla{ava kako ukidanje odluka ni`ih tijela pred Kantonalnim sudom i vra}anje na ponovni postupak ne ~ini pravne lijekove neu~inkovitim (vidi mutatis mutandis Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluku broj U 14/99 od 29. rujna 2000. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 36/00). Me|utim, stalno vra}anje na ponovni postupak mo`e u~initi pravne lijekove iluzornim, a postupak beskona~nim i bespredmetnim. Samo u iznimnim slu~ajevima ukidanje i poni{tavanje odlu~enja, vra}anje ni`estupanjskim tijelima i ponavljanje postupka mo`e biti opravdano, o ~emu pogotovu treba voditi ra~una ako se radi o `urnim postupcima. Primjenjuju}i ovo pravilo na konkretan slu~aj, Ustavni sud zaklju~uje kako apelantica nije do{la do kona~ne i pravomo}ne odluke upravo zbog stalnog poni{tavanja upravnih akata i vra}anja predmeta na ponovni postupak. To zna~i da ni sud nije bio u~inkovit. Konkretno, Kantonalni sud je tri puta odlu~ivao u predmetu, dok je predmet trenuta~no po ~etvrti put pred Kantonalnim sudom. Niti jednom taj sud nije donio kona~nu meritornu odluku kojom bi postupak bio okon~an, ve} je svaki put vra}ao predmet na ponovni upravni postupak. Ni ~injenica da je postupak trajao tako dugo nije bila presudna za sud da okon~a predmet. [tovi{e, i sami upravni sporovi su dugo trajali: ukupno, tri upravna spora su trajala punih 39 mjeseci, a rezultat nije bio okon~anje predmeta. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje kako Zakon o upravnim sporovima, u ~lanku 35. stavak 4, propisuje obvezu da sud, u odre|enim slu~ajevima, sam odlu~i u meritumu predmeta, ~ak i kada ~injenice predmeta nisu u potpunosti utvr|ene. Takve situacije su, inter alia, kada je predmet ve} jednom vra}an na ponovni postupak, jer je poni{ten upravni akt, ili kada upravno tijelo nije postupilo u potpunosti po presudi upravnoga suda. U konkretnom slu~aju, kona~ni upravni akt je poni{tavan tri puta, a Kantonalni je sud uporno vra}ao predmet na ponovni upravni postupak. 38. U svezi gore navedenoga, dva temeljna razloga za neefikasno postupanje Kantonalnog suda i upravnih tijela jesu da ova tijela nisu uop}e sama, ili nisu pravilno, utvr|ivala relevantne ~injenice s ciljem okon~avanja predmeta, iako one nisu bile slo`ene i njihovo utvr|ivanje ne bi zahtijevalo dulje vrijeme. Drugi razlog jeste {to upravna tijela, unato~ razvidnoj i preciznoj uputi mjerodavnoga upravnoga suda koje dokaze treba izvesti i cijeniti u ponovnome postupku, te odlu~iti sukladno zakonu i Europskoj konvenciji (primjerice, Presuda Kantonalnog suda broj U-874/04 od 21. kolovoza 2006. godine), nisu postupala po uputama Kantonalnog suda, zbog ~ega su kona~na rje{enja upravnih tijela bila stalno predmetom upravnih sporova. 39. Ne treba zanemariti ni ~injenicu kako su odre|eni postupci, gledaju}i ih izolirano, trajali izvan zakonskih rokova. Tako je prvostupanjsko upravno tijelo, nakon {to je apelantica 25. svibnja 1998. godine podnijela predmetni zahtjev, odlu~ilo tek nakon jedne godine i osam mjeseci. Sli~no, u drugom ponovljenom postupku, upravno je tijelo donijelo rje{enje tek nakon 10 mjeseci (broj 23/1-372-522/98, od 10. velja~e 2004. godine). Ovih primjera ima vi{e, {to se razvidno mo`e vidjeti iz ~injeni~noga stanja. Ustavni sud nagla{ava kako upravni postupak funkcionira po na~elu efikasnosti (~lanak 6. Zakona o upravnom postupku FBiH). Prvostupanjski postupak, prema ~lanku 216. stavak 1. navedenoga zakona, traje 60 dana, dok drugostupanjski postupak, prema ~lanku 244, traje najdulje 30 Broj 14 – Strana 59 dana. Uzimaju}i u obzir ~ak i mogu}nost vo|enja upravnoga spora, navedeni rokovi i stvarne duljine postupaka nisu u razumnom odnosu. 40. U svezi sa naprijed navedenim, Ustavni sud zaklju~uje kako su upravna tijela bila neu~inkovita i kako su postupali protivno svojim zakonskim obvezama, jer nisu donijeli kona~nu i pravomo}nu odluku o zahtjevu podnositelja prijave za povratom stana u posjed u razdoblju od 10 godina i {est mjeseci od dana podno{enja zahtjeva. Ustavni sud smatra kako ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje mjerodavnih upravnih tijela, te kako se razdoblje odlu~ivanja u upravnome postupku o apelantovome zahtjevu ne mo`e smatrati "razumnim" u smislu ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Na temelju izlo`enoga Ustavni sud smatra kako se ovako neprimjereno dugo trajanje postupka mo`e u cijelosti staviti na teret mjerodavnim upravnim tijelima. Ustavni sud mora naglasiti kako je za pravni sustav od fundamentalne va`nosti vo|enje postupka u okviru razumnoga vremena, jer svako nepotrebno odugovla~enje ~esto dovodi do de facto li{avanja pojedinca njegovih prava i gubitka u~inkovitosti i povjerenja u pravni sustav. 41. In conclusio, obzirom na ~injenicu kako upravni postupak povodom apelanti~inoga zahtjeva do dana dono{enja odluke Ustavnog suda traje vi{e od 10 godina i {est mjeseci, kao i da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost mo`e, u cijelosti, pripisati mjerodavnim upravnim tijelima, Ustavni sud zaklju~uje kako je povrije|eno pravo na "su|enje u razumnome roku" kao jedan od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. VII.1.e) Pitanje naknade nematerijalne {tete 42. Apelantica je zatra`ila da joj se naknadi nematerijalna {teta zbog duljine trajanja upravnoga postupka. Prema ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a kako, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u simboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 43. Prigodom odlu~ivanja o zahtjevu za naknadom nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|eno na~elo odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom na~elu, apelantici bi za svaku godinu odga|anja dono{enja odluka trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150 KM. Imaju}i u vidu ~injenicu da je postupak povodom apelanti~ine tu`be trajao, do dono{enja odluke Ustavnog suda, 10 godina i {est mjeseci, apelantici se odre|uje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj je iznos apelantici du`na isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. VIII. Zaklju~ak 44. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na pravi~an postupak u razumnome roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kada postupak dono{enja rje{enja povodom apelanti~inoga zahtjeva za povratom stana nije okon~an ni nakon 10 godina {est mjeseci od dana podno{enja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje sveukupnoga postupka se mo`e, u cijelosti, pripisati pona{anju mjerodavnih javnih vlasti. Apelantici je dodijeljena naknada nematerijalne {tete u iznosu od 1.500 KM. 45. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. Broj 14 – Strana 60 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 46. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 2758/06, rje{avaju}i apelaciju Mirjane Kova~evi}, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 1 i 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Krstan Simi}, sudija na sjednici odr`anoj 18. decembra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Mirjane Kova~evi}. Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantkiwino pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku. Nala`e se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese meritornu odluku po zahtjevu Mirjane Kova~evi} za povra}aj u posjed stana u ulici Trg Merhemi}a broj 12/IV-76. Nala`e se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem izvr{ewa ove odluke, u skladu sa ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Na osnovu ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavezuje se Kanton Sarajevo da na ime nematerijalne {tete isplati Mirjani Kova~evi} iznos od 1.500 KM u roku od 30 dana od dana dostavqawa ove odluke. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Mirjana Kova~evi} (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz Sarajeva podnijela je 3. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne du`ine trajawa postupka pred upravnim organima po wenom zahtjevu za povra}aj stana u posjed. Apelantkiwa je 27. jula 2007. godine dostavila dopunu apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Uprave za stambena pitawa Kantona Sarajevo (u daqwem tekstu: Uprava), Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daqwem tekstu: Ministarstvo) i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) zatra`eno je 6. oktobra 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Odgovor na apelaciju Ministarstvo i Uprava su dostavili 20. oktobra 2006. godine, a Kantonalni sud 19. oktobra 2006. godine. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 Srijeda, 11.3.2009. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavqen je podnosiocu zahtjeva 20. novembra 2008. godine. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 6. Apelantkiwa je nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Trg Merhemi}a broj 12/IV-76 u Sarajevu (u daqwem tekstu: sporni stan), za koji je 3. oktobra 1991. godine zakqu~ila Ugovor o kori{}ewu broj 55-661. 7. Apelantkiwa je 25. maja 1998. godine podnijela zahtjev Upravi za povra}aj u posjed spornog stana. Odlu~uju}i o apelantkiwinom zahtjevu, Uprava je donijela Rje{ewe broj 23/1-372-522/98 od 18. januara 2000. godine, kojim je apelantkiwin zahtjev odbila kao neosnovan i odredila da odluku o daqem raspolagawu stanom donese Federalno ministarstvo odbrane (u daqwem tekstu: Ministarstvo odbrane). U obrazlo`ewu rje{ewa Uprava je utvrdila da je apelantkiwa primqena u slu`bu Vojske Jugoslavije i da se, u smislu ~lana 3a. stav 2 Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima, kojim je propisano da se nosilac stanarskog prava na stanu koji je progla{en napu{tenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a koji je na raspolagawu Ministarstva odbrane, "ne smatra […] izbjeglicom ukoliko je poslije 14. decembra 1995. godine ostao u oru`anim snagama van Bosne i Hercegovine", pa stoga apelantkiwa i nema pravo na povra}aj stana na kom je bila nosilac stanarskog prava. Apelantkiwa je protiv rje{ewa podnijela `albu Ministarstvu. 8. Odlu~uju}i o apelantkiwinoj `albi, Ministarstvo je donijelo Rje{ewe broj 27/02-23-568/00 od 3. aprila 2000. godine kojim je apelantkiwina `alba odbijena kao neosnovana. U obrazlo`ewu je navedeno da je prvostepeni organ potpuno i pravilno utvrdio ~iweni~no stawe i na tako utvr|eno ~iweni~no stawe pravilno primijenio zakon. Protiv Rje{ewa Ministarstva broj 27/02-23-568/00 od 3. aprila 2000. godine apelantkiwa je pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom. Apelantkiwa je tu`bom tra`ila poni{tewe pomenutog rje{ewa Ministarstva. 9. Odlu~uju}i o apelantkiwinoj tu`bi, Kantonalni sud je donio Presudu broj U-376/00 od 3. aprila 2001. godine kojom je apelantkiwinu tu`bu uva`io, osporeno i prvostepeno rje{ewe poni{tio i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazlo`ewu presude je navedeno da u postupku koji je prethodio dono{ewu osporenog rje{ewa nije utvr|ena odlu~na ~iwenica za primjenu odredbe na koju se tu`eni pozvao, odnosno da li je apelantkiwa bila aktivno lice u Vojsci Jugoslavije, iz ~ega proizilazi da ~iweni~no stawe nije utvr|eno, a saglasno tome ni pravilno primijewen zakon, pa je i osporeno i prvostepeno rje{ewe poni{teno. Daqe, Kantonalni sud je naveo da u ponovnom postupku, a u zavisnosti od utvr|ewa da li je apelantkiwa bila aktivno lice u Vojsci Jugoslavije ili kao civilno lice Ministarstva, Uprava treba da donese novu odluku i da odgovaraju}e razloge. Protiv presude Kantonalnog suda od 3. aprila 2000. godine Ministarstvo odbrane podnijelo je 5. juna 2001. godine `albu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. 10. Uprava je donijela Zakqu~ak broj 23/1-372-522/98 od 27. septembra 2001. godine kojim se prekida postupak po zahtjevu za povra}aj stana u posjed do pravosna`nog okon~awa spora pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je Rje{ewem broj U`-244/01 od 11. januara 2002. godine `albu Ministarstva odbrane odbacio kao nedozvoqenu. 11. U ponovnom postupku, a postupaju}i po presudi Kantonalnog suda, Uprava je na osnovu dokaza utvrdila da je apelantkiwa civilno lice u Vojsci Jugoslavije. Donijela je Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Rje{ewe broj 23/1-372-522/98, od 3. jula 2002. godine, kojim je potvrdila da je apelantkiwa nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Trg Merhemi}a 12/IV-76 i utvrdila da apelantkiwi pripada pravo na povra}aj stana, a privremenom korisniku prestaje pravo privremenog kori{}ewa predmetnog stana. Protiv rje{ewa od 3. jula 2002. godine Ministarstvo odbrane podnijelo je `albu Upravi. 12. Uprava je Rje{ewe broj 23/1-372-522/98 od 8. avgusta 2002. godine, koje je potvr|eno Rje{ewem Ministarstva broj 27/02-23-4219/02, od 14. novembra 2002. godine, poni{tila rje{ewe od 3. jula 2002. godine i zahtjev za povra}aj stana odbila kao neosnovan. U obrazlo`ewu rje{ewa navedeno je da je odluka prvostepenog organa pravilna i na zakonu zasnovana, odnosno prvostepeni organ je pravilno i potpuno utvrdio ~iweni~no stawe i pravilno primijenio materijalni propis. 13. Apelantkiwa je 30. decembra 2002. godine tu`bom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rje{ewa od 14. novembra 2002. godine. Kantonalni sud je donio Rje{ewe broj U-732/02 od 10. aprila 2003. godine, kojim se postupak obustavqa jer je predmetna tu`ba povu~ena s obzirom da je Ministarstvo Rje{ewem broj 27/02-23-4219/02 od 25. februara 2003. godine, poni{tilo osporeno rje{ewe i Rje{ewe Uprave broj 23/1-372-522/98 od 8. avgusta 2002. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. 14. U ponovnom postupku Uprava je, rje{avaju}i zahtjev za povra}aj stana, donijela Rje{ewe broj 23/1-372-522/98 od 10. februara 2004. godine kojim je zahtjev za povra}aj stana odbijen kao neosnovan. U obrazlo`ewu je navedeno da je apelantkiwa poslije 19. maja 1992. godine ostala u slu`bi Vojske Jugoslavije, pa se imenovana u skladu sa ~lanom 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima ("Slu`bene novine FBiH" br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99,27/99, 43/99, 56/01 i 29/03) ne smatra izbjeglicom. 15. Apelantkiwa je podnijela `albu Ministarstvu protiv Rje{ewa Uprave broj 23/1-372-522/98 od 10. februara 2004. godine. Razmatraju}i apelantkiwinu `albu Ministarstvo je donijelo Rje{ewe broj 27/02-23-1936/04 od 24. avgusta 2004. godine, kojim je apelantkiwina `alba odbijena kao neosnovana. 16. Apelantkiwa je 13. oktobra 2004. godine tu`bom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv Rje{ewa Ministarstva broj 27/02-23-1936/04 od 24. avgusta 2004. godine. Odlu~uju}i o apelantkiwinoj tu`bi Kantonalni sud je donio Presudu broj U-874/04 od 21. avgusta 2006. godine kojom je tu`bu uva`io, osporeno i prvostepeno rje{ewe poni{tio i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazlo`ewu presude Kantonalni sud je naveo da prvostepeni organ treba sa sigurno{}u da utvrdi da li je apelantkiwa otkupila predmetni stan, tj. da li je zakqu~ila vaqan ugovor o otkupu stana, odnosno, da li je isplatila kupoprodajnu cijenu (kako je u tu`bi tvrdila) i druge okolnosti iz kojih mo`e da se zakqu~i da je predmetni stan wena imovina u smislu ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U presudi Kantonalni sud je, tako|e, naveo da je potrebno da prvostepeni organ pozove apelantkiwu da dostavi isprave na koje se poziva i druge dokaze iz kojih bi moglo da se zakqu~i da je apelantkiwa vlasnica predmetnog stana. Daqe je navedeno da, ukoliko apelantkiwa ne udovoqi pozivu prvostepenog organa, odnosno, u odre|enom roku ne dostavi odgovaraju}e dokaze, prvostepeni organ treba meritorno da raspravi predmetnu upravnu stvar, tj. da apelantkiwin zahtjev odbije ako utvrdi da relevantne ~iwenice nisu dokazane. 17. Rje{avaju}i u ponovnom postupku po Presudi Kantonalnog suda broj U-874/04 21. augusta 2006. godine, Uprava je donijela Rje{ewe broj 23/1-372-522/98 od 18. oktobra 2006. godine kojim je apelantkiwin zahtjev odbila kao neosnovan. U obrazlo`ewu Uprava je navela da je apelantkiwa 4. oktobra 2006. godine dostavila foto-kopiju priznanice o uplati za otkup stana od 12. februara 1992. i 14. marta 1992. godine, Broj 14 – Strana 61 foto-kopiju potvrde YU GRANT Banke A.D. Beograd od 10. marta 1998. godine, da je navedenih datuma izvr{ena uplata za otkup stana i foto-kopiju zahtjeva za otkup stana iz stambenog fonda JNA. Daqe obrazla`u}i, Uprava je navela da je zahtjev odbijen kao neosnovan jer apelantkiwa nije dostavila isprave kako je odre|eno u presudi Kantonalnog suda (odnosno nije dostavila Ugovor o otkupu predmetnog stana, potvrdu o upla}enoj cijeni i druge dokaze iz kojih bi moglo da se zakqu~i da je wegova vlasnica). 18. Apelantkiwa je u dopisu od 27. jula 2007. godine navela da je `alba na Rje{ewe Uprave broj 23/1-372-522/98 od 18. oktobra 2006. godine pred Ministarstvom odbijena, te je u toku postupak po wenoj tu`bi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. IV. Apelacija a) Navodi iz zahtjeva 19. Nezadovoqna nedono{ewem kona~ne odluke ni nakon 10 godina i {est mjeseci ra~unaju}i od dana kada je postupak pokrenula do dana podno{ewa apelacije, apelantkiwa je podnijela apelaciju u periodu kada je Uprava po uputstvima Kantonalnog suda trebala da meritorno odlu~i o wenom zahtjevu. Apelantkiwa je 27. jula 2007. godine precizirala apelaciju u tom smislu da se `ali samo na nerazumnu du`inu trajawa postupka po wenom zahtjevu za povra}aj stana s obzirom da je u toku upravni spor pred Kantonalnim sudom, ~iju }e presudu, koja }e kako je navela sigurno biti na wenu {tetu, osporiti posebnom apelacijom. U apelaciji i dopuni apelacije apelantkiwa ukazuje na nedono{ewe odluke u razumnom roku, smatraju}i da se radi o jednostavnom pravnom pitawu koje je moglo da bude odavno rije{eno u meritumu na osnovu dokaza koji su ve} provedeni, bilo na prvostepenom, bilo na drugostepenom organu u upravnom postupku, pa ~ak i sudu u kom se odlu~uje o wenom zahtjevu. Apelantkiwa tra`i da Ustavni sud donese odluku u wenu korist i odredi kompenzaciju u iznosu od 10.000 KM zbog nedono{ewa odluke u razumnom roku, jer joj je na taj na~in povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1. Evropske konvencije. b) Odgovor na apelaciju 20. Kantonalni sud je u svom odgovoru od 19. oktobra 2006. godine naveo da u konkretnom slu~aju nije mogao da rije{i u meritumu, jer u spisu nije bila kompletirana sva relevantna dokumentacija vezana za tvrdwu da je stan apelantkiwina svojina. Kantonalni sud je, daqe, naveo da je tu`bu uva`io, prvostepeno rje{ewe poni{tio i predmet vratio na ponovni postupak sa preciznim uputstvima prvostepenom organu koje dokaze treba da izvede i cijeni u ponovnom postupku, a u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku, te da odlu~i u skladu sa zakonom i Evropskom konvencijom. 21. Ministarstvo, odnosno Uprava, su u odgovoru od 20. oktobra 2006. godine naveli da je nesporna ~iwenica da je apelantkiwa zahtjev za povra}aj stan podnijela u maju 1998. godine, kao i da je o zahtjevu vi{e puta rje{avano, ali da je apelantkiwin navod da postupak pred Upravom, odnosno Ministarstvom, nije rije{en u zakonskom roku neosnovan. V. Relevantni propisi 22. U Zakonu o upravnom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: "^lan 6 Kad organi i institucije koje imaju javna ovla{}ewa rje{avaju u upravnim stvarima, du`ni su da obezbijede efikasno ostvarivawe prava i interesa gra|ana, preduze}a (dru{tava, ustanova i drugih pravnih lica, {to obuhvata dobru organizaciju na izvr{avawu poslova organa, koja obezbje|uje brzo, potpuno i kvalitetno rje{avawe upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatrawe tih stvari. [...] Broj 14 – Strana 62 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH ^lan 14 Postupak treba da se ima vodi brzo i sa {to mawe tro{kova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja u~estvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve {to je potrebno za pravilno utvr|ivawe ~iweni~nog stawa i za dono{ewe zakonitog i pravilnog rje{ewa. [...]" VI. Dopustivost 23. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 24. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 25. Apelantkiwa se Ustavnom sudu obratila zbog ~iwenice da postupak po wenom zahtjevu za povra}aj stana traje nerazumno dugo, odnosno da u wenom slu~aju nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa je u konkretnom slu~aju, u smislu ~lana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, shodno ~lanu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kr{ewa prava i osnovnih sloboda koja {tite Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjewuju u Bosni i Hercegovini. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 26. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b), te ~lana 16 stav 1 i stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zakqu~uje da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije. VII. Meritum 27. Apelantkiwa se `ali da postupak po wenom zahtjevu za povra}aj stana nije zavr{en u "razumnom roku", te da joj je povrije|eno pravo na pravi~an postupak, koje je za{ti}eno ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije. Srijeda, 11.3.2009. Hercegovini je da svoj pravni sistem organizuje tako da weni sudovi mogu da ispune ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za qudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, serija A, broj 206-A, str. 10 i 11, stav 19). Ustavni sud nagla{ava da svako nepotrebno odugovla~ewe prakti~no li{ava pojedinca wegovih prava, ~ime se dovode u pitawe efikasnost pravnog sistema i pravna sigurnost pojedinaca. 30. U konkretnom slu~aju postupak se odnosi na povra}aj stana u posjed na kom postoji stanarsko pravo. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi sa ovim pitawem potpadaju pod pojam "gra|anskih prava i obaveza" (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 20/99) pa, stoga, Ustavni sud smatra da je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv. 31. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda za qudska prava i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajawa postupka mora da se ocjewuje u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijumima koji su uspostavqeni praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za qudska prava, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 32. Sem toga, shodno praksi ovih sudova, veliki broj predmeta na kojima se radi nije vaqano opravdawe za prekomjerno odugovla~ewe postupka, a stalno vra}awe odluke na ponovno su|ewe mo`e da poka`e da postoje ozbiqni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud za qudska prava, Probmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997- IV). 33. Na kraju, Evropski sud za qudska prava je ukazao da je potrebna naro~ita marqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud za qudska prava, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). VII.1.b) Period koji se uzima u obzir 34. Predmetni postupak po apelantkiwinom zahtjevu za povra}aj stana u posjed pokrenut je 25. maja 1998. godine i do danas nije zavr{en. Shodno tome, period u kom je pokrenut navedeni postupak ubraja se u nadle`nost Ustavnog suda s obzirom na to da je zapo~eo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon {to je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Dakle, postupak (do dono{ewa ove odluke) traje 10 godina i {est mjeseci. VII.1. Pravo na pravi~no su|ewe u razumnom roku 28. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: […] e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovqenim sudom. […]" VII.1.c) Slo`enost predmeta 35. Slo`enost postupka mora da se razmatra u okviru ~iweni~nog i pravnog aspekta upravnog postupka, tj. dokaza koje sud treba da izvede i procijeni u okviru pravne prirode spora. Ustavni sud zapa`a da se u konkretnom slu~aju radi o postupku u kom se odlu~uje o apelantkiwinom zahtjevu o povra}aju stana u posjed. Tako|e, Ustavni sud nagla{ava da u predmetnom postupku apelantkiwin slu~aj ne mo`e da se opi{e kao slo`en kako u pogledu ~iweni~nog stawa, tako i u pogledu pravnih pitawa. Ovakav zakqu~ak o slo`enosti se u izvjesnoj mjeri relativizuje ~iwenicom da se pravni osnov za odlu~ewe predmetnog slu~aja mijewao vi{e puta. Ipak, Ustavni sud smatra da je u pitawu relativno jednostavan predmet i da pitawe wegove slo`enosti nije odlu~uju}e za nedono{ewe kona~ne meritorne odluke u periodu od 10 godina i {est mjeseci. VII.1.a) Relevantni principi 29. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije garantuje svakom pravo na kona~nu odluku u razumnom roku u postupku utvr|ivawa wegovih gra|anskih prava i obaveza. Na Bosni i VII.1.d) Pona{awe strana u postupku a) Apelantkiwino pona{awe 36. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zapa`a da du`ina postupka, u principu, ne mo`e da se pripi{e apelantkiwi, jer Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH nije koristila bilo kakve metode koje bi mogle da dovedu do odugovla~ewa postupka. Naime, apelantkiwa je aktivno u~estvovala u toku postupka pred organom uprave, koriste}i sve zakonom predvi|ene mjere koje su joj bile na raspolagawu kako bi se utvrdila osnovanost wenog zahtjeva i postupak okon~ao. Dakle, apelantkiwa je koristila pravna sredstva koja su joj bila na raspolagawu u okviru Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima da bi u {to kra}em roku dobila kona~nu meritornu odluku. Ono {to apelantkiwi mo`e da se stavi na teret jeste ~iwenica da nije dostavila u potpunosti svu dokumentaciju koja je potrebna za utvr|ivawe ~iweni~nog stawa. Ipak, Ustavni sud ne nalazi u apelantkiwinom pona{awu bilo kakve elemente koji bi ukazivali na to da je na bilo koji na~in znatno doprinijela sveukupnoj du`ini konkretnog upravnog postupka. b) Pona{awe javnih vlasti 37. Na osnovu utvr|enih ~iwenica, Ustavni sud, prije svega, primje}uje da je predmetni slu~aj vi{e puta i{ao od ni`ih do vi{ih upravnih organa i sudova, da bi se nakon toga opet vra}ao ni`im organima. Sud koji je odlu~ivao u upravnom sporu nije meritorno odlu~ivao u smislu okon~awa slu~aja, ve} je poni{tavao akte i vra}ao predmet na ponovni postupak i odlu~ewe. U vezi s tim, Ustavni sud nagla{ava da ukidawe odluka ni`ih organa pred Kantonalnim sudom i vra}awe na ponovni postupak ne ~ini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi mutatis mutandis Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/99 od 29. septembra 2000. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 36/00). Me|utim, stalno vra}awe na ponovni postupak mo`e da u~ini pravne lijekove iluzornim, a postupak beskona~nim i bespredmetnim. Samo u izuzetnim slu~ajevima ukidawe i poni{tavawe odlu~ewa, vra}awe ni`estepenim organima i ponavqawe postupka mo`e da bude opravdano, o ~emu pogotovo treba da se vodi ra~una ako se radi o hitnim postupcima. Primjewuju}i ovo pravilo na konkretan slu~aj, Ustavni sud zakqu~uje da apelantkiwa nije do{la do kona~ne i pravosna`ne odluke upravo zbog stalnog poni{tavawa upravnih akata i vra}awa predmeta na ponovni postupak. To zna~i da ni sud nije bio efikasan. Konkretno, Kantonalni sud je tri puta odlu~ivao u predmetu, dok je predmet trenutno po ~etvrti put pred Kantonalnim sudom. Niti jednom taj sud nije donio kona~nu meritornu odluku kojom bi postupak bio okon~an, ve} je svaki put vra}ao predmet na ponovni upravni postupak. Ni ~iwenica da je postupak trajao tako dugo nije bila presudna za sud da okon~a predmet. [tavi{e, i sami upravni sporovi su dugo trajali: ukupno, tri upravna spora su trajala punih 39 mjeseci, a rezultat nije bio okon~awe predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da Zakon o upravnim sporovima, u ~lanu 35 stav 4, propisuje obavezu da sud, u odre|enim slu~ajevima, sam odlu~i u meritumu predmeta, ~ak i kada ~iwenice predmeta nisu u potpunosti utvr|ene. Takve situacije su, inter alia, kada je predmet ve} jednom vra}an na ponovni postupak, jer je poni{ten upravni akt, ili kada upravni organ nije postupio u potpunosti po presudi upravnog suda. U konkretnom slu~aju, kona~ni upravni akt je poni{tavan tri puta, a Kantonalni sud je uporno vra}ao predmet na ponovni upravni postupak. 38. U vezi s gore navedenim, dva osnovna razloga za neefikasno postupawe Kantonalnog suda i upravnih organa jesu da ovi organi nisu uop{te sami, ili nisu pravilno, utvr|ivali relevantne ~iwenice s ciqem da okon~aju predmet, iako one nisu bile slo`ene i wihovo utvr|ivawe ne bi zahtijevalo du`e vrijeme. Drugi razlog jeste da upravni organi, uprkos jasnom i preciznom uputstvu nadle`nog upravnog suda koji dokazi treba da se izvedu i cijene u ponovnom postupku, te da odlu~i u skladu sa zakonom i Evropskom konvencijom (na primjer, Presuda Kantonalnog suda broj U-874/04 od 21. avgusta 2006. godine), nisu postupali po uputstvima Kantonalnog suda, zbog ~ega su kona~na rje{ewa upravnih organa bila stalno predmet upravnih sporova. Broj 14 – Strana 63 39. Ne treba da se zanemari ni ~iwenica da su odre|eni postupci, gledaju}i ih izolovano, trajali van zakonskih rokova. Tako je prvostepeni upravni organ, nakon {to je apelantkiwa 25. maja 1998. godine podnijela predmetni zahtjev, odlu~io tek nakon jedne godine i osam mjeseci. Sli~no, u drugom ponovqenom postupku, upravni organ je donio rje{ewe tek nakon 10 mjeseci (broj 23/1-372-522/98, od 10. februara 2004. godine). Ovih primjera ima vi{e, {to jasno mo`e da se vidi iz ~iweni~nog stawa. Ustavni sud nagla{ava da upravni postupak funkcioni{e po principu efikasnosti (~lan 6 Zakona o upravnom postupku FBiH). Prvostepeni postupak, shodno ~lanu 216 stav 1 navedenog zakona, traje 60 dana, dok drugostepeni postupak, shodno ~lanu 244, traje najdu`e 30 dana. Uzimaju}i u obzir ~ak i mogu}nost vo|ewa upravnog spora, navedeni rokovi i stvarne du`ine postupaka nisu u razumnom odnosu. 40. U vezi sa naprijed navedenim, Ustavni sud zakqu~uje da su upravni organi bili nedjelotvorni i da su postupali protivno svojim zakonskim obavezama, jer nisu donijeli kona~nu i pravosna`nu odluku o zahtjevu podnosioca prijave za povra}aj stana u posjed u periodu od 10 godina i {est mjeseci od dana podno{ewa zahtjeva. Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdawe za ovakvo djelovawe nadle`nih upravnih organa, te da period odlu~ivawa u upravnom postupku o apelantovom zahtjevu ne mo`e da se smatra "razumnim" u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na osnovu izlo`enog Ustavni sud smatra da ovako neprimjereno dugo trajawe postupka mo`e u cijelosti da se stavi na teret nadle`nim upravnim organima. Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem od fundamentalne va`nosti vo|ewe postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovla~ewe ~esto dovodi do de facto li{avawa pojedinca wegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerewa u pravni sistem. 41. In conclusio, s obzirom na ~iwenicu da upravni postupak povodom apelantkiwinog zahtjeva do dana dono{ewa odluke Ustavnog suda traje vi{e od 10 godina i {est mjeseci, kao i da za tako dugo trajawe postupka odgovornost mo`e, u cijelosti, da se pripi{e nadle`nim upravnim organima, Ustavni sud zakqu~uje da je povrije|eno pravo na "su|ewe u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.1.e) Pitawe naknade nematerijalne {tete 42. Apelantkiwa je zatra`ila da joj se naknadi nematerijalna {teta zbog du`ine trajawa upravnog postupka. Shodno ~lanu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u simboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{ewa zagarantovanih qudskih prava i sloboda. 43. Prilikom odlu~ivawa o zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en princip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvr|enom principu, apelantkiwi bi za svaku godinu odga|awa da se donese odluka trebalo da se isplati iznos od pribli`no 150 KM. Imaju}i u vidu ~iwenicu da je postupak povodom apelantkiwine tu`be trajao, do dono{ewa odluke Ustavnog suda, 10 godina i {est mjeseci, apelantkiwi se odre|uje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj iznos apelantkiwi je du`na da isplati Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke. VIII. Zakqu~ak 44. Ustavni sud zakqu~uje da postoji povreda prava na pravi~an postupak u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Broj 14 – Strana 64 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak dono{ewa rje{ewa povodom apelantkiwinog zahtjeva za povra}aj stana nije okon~an ni nakon 10 godina {est mjeseci od dana podno{ewa zahtjeva, a takvo neopravdano trajawe sveukupnog postupka mo`e, u cijelosti, da se pripi{e pona{awu nadle`nih javnih vlasti. Apelantkiwi je dodijeqena naknada nematerijalne {tete u iznosu od 1.500 KM. 45. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 46. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 25/07, rje{avaju}i apelaciju Gorenje "Commerca" d.o.o. Sarajevo, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Krstan Simi}, sudija na sjednici odr`anoj 18. decembra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Gorenje "Commerca" d.o.o. Sarajevo. Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku. Nala`e se Vladi Republike Srpske da Gorenje "Commercu" d.o.o. Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne {tete zbog nedono{enja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa ~lanom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Gorenje "Commerce" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedi{tem u Bla`uju, kojeg zastupa Edina Demirovi}, dipl. pravnica, podnio je 29. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{enja odluke u razumnom roku u izvr{nom postupku koji je okon~an Rje{enjem Okru`nog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj P@-59/04 od 15. novembra 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okru`nog suda zatra`eno je 30. januara 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju. 3. Okru`ni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. februara 2007. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 10. decembra 2008. godine. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 Srijeda, 11.3.2009. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Apelant je kao povjerilac Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) 9. juna 2003. godine podnio prijedlog za dozvolu izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave radi naplate nov~anog potra`ivanja protiv "B-Sistema" d.o.o. (u daljnjem tekstu: izvr{enik). 7. Osnovni sud je Rje{enjem o izvr{enju broj IP-799/03 od 2. jula 2003. godine odredio predlo`eno izvr{enje radi naplate nov~anog potra`ivanja sa kamatom i tro{kovima izvr{enja. 8. Odlu~uju}i o prigovoru koji je protiv navedenog rje{enja o izvr{enju izjavio izvr{enik 10. jula 2003. godine, Osnovni sud je Rje{enjem broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine stavio van snage Rje{enje tog suda broj IP-799/03 od 2. jula 2003. godine, doneseno u smislu ~lana 21. Zakona o izvr{nom postupku, a na osnovu vjerodostojne isprave, te ukinuo sve provedene radnje u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje. Navedenim rje{enjem sud je, tako|er, odlu~io da }e se postupak po prijedlogu za izvr{enje nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. 9. Apelant je 4. septembra 2003. godine dostavio odgovor na prigovor izvr{enika sa zahtjevom da se postupak po prigovoru provede pred nadle`nim sudom u Sarajevu prema ugovorenoj mjesnoj nadle`nosti suda. Apelant je, tako|er, predlo`io da se, ukoliko Osnovni sud ne dostavi spis na odlu~ivanje nadle`nom sudu u Sarajevu, podnesak smatra `albom Okru`nom sudu s prijedlogom da se `alba usvoji i Rje{enje Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine preina~i ili da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlu~ivanje. 10. Osnovni sud je cio spis dostavio Okru`nom sudu 4. marta 2004. godine, kao nadle`nom sudu za rje{avanje o apelantovoj `albi. 11. Apelant je podneskom od 21. februara 2006. godine urgirao da se predmet uzme u rad. 12. Okru`ni sud je dopisom broj 011-0-Su-06-000 353 od 13. marta 2006. godine obavijestio apelanta da se predmeti rje{avaju isklju~ivo prema starosti inicijalnog akta i da se predvi|a da }e se predmet rije{iti do kraja aprila 2006. godine. 13. Apelant je ponovo podneskom od 17. maja 2006. godine urgirao da se predmet uzme u rad. 14. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, po zatra`enom odgovoru od Okru`nog suda, 23. februara 2007. godine, obavije{ten je da je predmetni postupak okon~an dono{enjem Rje{enja broj P@-59/04 od 15. novembra 2006. godine, dakle, neposredno prije izjavljene apelacije. Rje{enjem broj P@-59/04 od 15. novembra 2006. godine Okru`ni sud je apelantovu `albu odbio kao neosnovanu i potvrdio Rje{enje Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine. U obrazlo`enju ove odluke Okru`ni sud je naveo da je ~lanom 55. Zakona o izvr{nom postupku, koji se primjenjivao na dan dono{enja osporenog rje{enja, predvi|ena situacija da }e rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, u slu~aju kada izvr{enik protiv tog rje{enja ulo`i prigovor, sud staviti van snage i ukinuti provedene radnje a pod uvjetom da je tra`ilac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje, koje se podnosi na osnovu vjerodostojne isprave, tra`io da se u slu~aju ulaganja prigovora prijedlog smatra tu`bom. Takav prijedlog, istakao je sud, ima se smatrati tu`bom, te se po njemu nastavlja redovan postupak. Sud je, tako|er, naveo da apelant neosnovano tra`i da o prigovoru izjavljenom na rje{enje o izvr{enju odlu~uje sud u Sarajevu, jer je nadle`nost tog suda ugovorena za redovan postupak, a o prigovoru izjavljenom na rje{enje o izvr{enju odlu~uje izvr{ni sud, tj. sud koji je odlu~io o prijedlogu za izvr{enje. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelant je naveo da mu je nedono{enjem odluke Okru`nog suda o `albi u izvr{nom postupku povodom njegovog Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH prijedloga za izvr{enje povrije|eno pravo na su|enje u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije. Apelant je istakao da postupak pred Okru`nim sudom traje nepravi~no dugo iako je u vi{e navrata ulagao zamolnice da se spor rije{i u razumnom roku. Apelant je predlo`io da Ustavni sud donese odluku kojom }e usvojiti apelaciju i narediti Okru`nom sudu da bez odga|anja uzme predmet u rad i da obave`e Republiku Srpsku na naknadu nematerijalne {tete zbog kr{enja prava na pravi~no su|enje u razumnom roku. b) Odgovor na apelaciju 16. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je naglasio da je ovaj predmet uzet u rad prema starosti inicijalnog akta a prema programu rada u sudu. Sud je istakao da je formirano i privredno odjeljenje da bi se postigla a`urnost i dostignut je trend pribli`ne a`urnosti i mogu}nosti da se predmeti hitne prirode odmah uzmu u rad. Osim navedenog, sud je istakao da treba imati u vidu ~injenicu da je sam apelant, ula`u}i `albu na Rje{enje Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine, prouzrokovao `albeni postupak zbog toga {to je zahtijevao da o prigovoru izjavljenom na rje{enje kojim je odobreno izvr{enje odlu~uje sud u Sarajevu. Ina~e, sam apelant je postupak izvr{enja pokrenuo kod Osnovnog suda u Banjoj Luci, te nije bilo mogu}e da o prigovoru odlu~uje sud u Sarajevu, jer tek po pravosna`nosti nazna~enog rje{enja prvostepeni sud bi odmah dostavio spis u nadle`nost redovnom sudu, i to onom koji je ugovoren Ugovorom o poslovnoj saradnji stranaka. V. Relevantni propisi 17. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05) ^lan 5. Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvr{enja sud je du`an da postupa hitno. 18. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) ^lan 10. Sud je du`an da nastoji da se postupak provede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova i da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. ^lan 217. st. 3. i 4. Drugostepeni sud odr`at }e sjednicu vije}a, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon {to od prvostepenog suda primi spise po `albi. Drugostepeni sud }e donijeti odluku u roku od 30 dana od dana odr`avanja sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o `albi, odnosno ako je odr`ana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaklju~enja rasprave. VI. Dopustivost 19. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 20. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 21. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog ~injenice da postupak povodom njegove `albe pred Okru`nim sudom nerazumno dugo traje, odnosno da u njegovom slu~aju nije donesena odluka u "razumnom roku" u smislu ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, u konkretnom slu~aju, u smislu ~lana Broj 14 – Strana 65 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila je dopustiva i u vrijeme njenog podno{enja iako je u me|uvremenu doneseno rje{enje u izvr{nom postupku. Naime, prema ~lanu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i osnovnih sloboda koje {titi Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Kona~no, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 22. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 23. Apelant je naveo da je, zbog nerazumno dugog trajanja `albenog postupka pred Okru`nim sudom u postupku izvr{enja radi naplate nov~anog potra`ivanja, do{lo do povrede njegovog prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 24. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: […] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 25. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a.a) Relevantni principi 26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 27. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV). 28. Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). 29. Kona~no, Evropski sud je ukazao da dr`ava ima obavezu da organizira sistem izvr{enja presuda koji je djelotvoran kako na nivou prava, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvr{enje bez neopravdanog odugovla~enja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Fuklev protiv Ukrajine od 7. juna 2005. godine broj 71186/01, stav 84). Sud je, tako|er, istakao da se sa izvr{nim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC] broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV). Broj 14 – Strana 66 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH a.b) Period koji se uzima u obzir 30. U konkretnom slu~aju, apelant je podnio apelaciju 29. decembra 2006. godine zbog toga {to Okru`ni sud nije donio odluku povodom `albe koju je ovaj sud primio 4. marta 2004. godine. Okru`ni sud je tra`enu odluku donio neposredno prije podno{enja apelacije 15. novembra 2006. godine, {to zna~i da je postupak povodom `albe trajao dvije godine i osam mjeseci. a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka 31. U konkretnom slu~aju radi se o apelantovoj `albi izjavljenoj u izvr{nom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate nov~anog potra`ivanja. Prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, ovaj postupak je hitne prirode i stoga zahtijeva dodatnu a`urnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvr{ni postupak provede bez nepotrebnih odugovla~enja i zastoja. 32. Ustavni sud zapa`a da je Okru`nom sudu trebalo dvije godine i osam mjeseci da odlu~i o apelantovoj `albi izjavljenoj protiv prvostepenog rje{enja donesenog u izvr{nom postupku, koji je apelant pokrenuo kao tra`ilac izvr{enja radi naplate nov~anog potra`ivanja protiv izvr{enika. Ustavni sud ne mo`e prihvatiti kao valjane argumente koje je naveo Okru`ni sud u svom odgovoru na apelaciju, a apelant ni na koji na~in nije utjecao na trajanje `albenog postupka, ve} je u dva navrata podnescima urgirao da se predmet uzme u rad. Ustavni sud je svjestan ~injenice da, generalno gledaju}i, sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Okru`ni sud u Banjoj Luci, imaju veliki broj nerije{enih predmeta. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da Evropska konvencija ~ini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, {to je propisano ~lanom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, dosljedno tome, dr`ava obavezna da svim licima pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode utvr|ene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizira tako da osigura uskla|enost sa zahtjevima iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, uklju~uju}i i zahtjev za su|enje u razumnom roku. U ovom kontekstu Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda u slu~aju Mahmutovi} protiv Hrvatske (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 15. februara 2007. godine, aplikacija broj 9505/03). U njemu je, tako|er, utvr|eno kr{enje prava na su|enje u razumnom roku u izvr{nom postupku, gdje je, izme|u ostalog, navedeno: "..me|utim, tvrdnje Vlade koje se odnose na slo`enost predmeta i na pona{anje podnosilaca zahtjeva ne mogu dovoljno objasniti takvo bitno odugovla~enje, koje je bilo, prema mi{ljenju Suda, uzrokovano uglavnom time {to doma}i sudovi nisu djelotvorno kontrolirali izvr{ni postupak." 33. Ustavni sud smatra da, s obzirom na hitnost izvr{nog postupka, relevantne odredbe Zakona o parni~nom postupku, relevantne principe navedene u ta~ki 29. i prethodno elaborirane stavove odluke, nije nu`no upu{tati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je o~igledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti obja{njenja zbog ~ega Okru`ni sud nije u periodu od dvije godine i osam mjeseci okon~ao postupak povodom apelantove `albe. 34. Prema navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da je u ovom slu~aju nedono{enjem odluke u navedenom vremenskom periodu do{lo do povrede prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Budu}i da je `albeni postupak okon~an, Ustavni sud smatra da nije potrebno nalagati da se preduzmu bilo kakve konkretne mjere u ovom slu~aju osim u odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne {tete. Ostali navodi 35. U okviru zaklju~ka u pogledu povrede ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da nije neophodno posebno razmatrati navodne povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 Srijeda, 11.3.2009. Pitanje naknade nematerijalne {tete 36. Apelant je zatra`io da mu se naknadi nematerijalna {teta zbog du`ine trajanja postupka povodom `albe pred Okru`nim sudom. Prema ~lanu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u simboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 37. Prilikom odlu~ivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en princip odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom principu, apelantu bi za svaku godinu odga|anja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imaju}i u vidu ~injenicu da je postupak povodom apelantove `albe trajao dvije godine i osam mjeseci, apelantu se odre|uje naknada u visini od 900,00 KM. Ustavni sud je uzeo u obzir ~injenicu da se radilo o izvr{nom postupku koji je hitne prirode. Ovaj iznos apelantu je du`na isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zaklju~ak 38. Postupak povodom `albe koju je apelant izjavio u izvr{nom postupku pred Okru`nim sudom i koji je trajao dvije godine i osam mjeseci, a apelant ni na koji na~in nije doprinio du`ini postupka, trajao je nerazumno dugo, ~ime su povrije|eni ~lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. 39. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 40. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 25/07, rje{avaju}i apelaciju Gorenje "Commerca" d.o.o. Sarajevo, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, dopredsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Krstan Simi}, sudac na sjednici odr`anoj 18. prosinca 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Gorenje "Commerca" d.o.o. Sarajevo. Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku. Nala`e se Vladi Republike Srpske da Gorenje "Commercu" d.o.o. Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne {tete zbog nedono{enja sudbene odluke u razumnom roku, sukladno ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Gorenje "Commerce" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedi{tem u Bla`uju, kojeg zastupa Edina Demirovi}, dipl. pravnica, podnio je 29. prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{enja odluke u razumnom roku u ovr{nom postupku koji je okon~an Rje{enjem Okru`nog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj P@-59/04 od 15. studenog 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Okru`nog suda zatra`eno je 30. sije~nja 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju. 3. Okru`ni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. velja~e 2007. godine. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 10. prosinca 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Apelant je kao vjerovnik Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) 9. lipnja 2003. godine podnio prijedlog za dozvolu ovrhe na osnovi vjerodostojne isprave radi naplate nov~ane tra`bine protiv "B-Sistema" d.o.o. (u daljnjem tekstu: ovr{enik). 7. Osnovni sud je Rje{enjem o ovrsi broj IP-799/03 od 2. srpnja 2003. godine odredio predlo`enu ovrhu radi naplate nov~ane tra`bine sa kamatom i tro{kovima ovrhe. 8. Odlu~uju}i o prigovoru koji je protiv navedenog rje{enja o ovrsi izjavio ovr{enik 10. srpnja 2003. godine, Osnovni sud je Rje{enjem broj IP-799/03 od 21. srpnja 2003. godine stavio izvan snage Rje{enje tog suda broj IP-799/03 od 2. srpnja 2003. godine, doneseno u smislu ~lanka 21. Zakona o ovr{nom postupku, a na osnovi vjerodostojne isprave, te ukinuo sve provedene radnje u dijelu kojim je odre|ena ovrha. Navedenim rje{enjem sud je, tako|er, odlu~io da }e se postupak po prijedlogu za ovrhu nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. 9. Apelant je 4. rujna 2003. godine dostavio odgovor na prigovor ovr{enika sa zahtjevom da se postupak po prigovoru provede pred nadle`nim sudom u Sarajevu prema ugovorenoj mjesnoj nadle`nosti suda. Apelant je, tako|er, predlo`io da se, ukoliko Osnovni sud ne dostavi spis na odlu~ivanje nadle`nom sudu u Sarajevu, podnesak smatra prizivom Okru`nom sudu s prijedlogom da se priziv usvoji i Rje{enje Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. srpnja 2003. godine preina~i ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlu~ivanje. 10. Osnovni sud je cio spis dostavio Okru`nom sudu 4. o`ujka 2004. godine, kao nadle`nom sudu za rje{avanje o apelantovom prizivu. 11. Apelant je podneskom od 21. velja~e 2006. godine urgirao da se predmet uzme u rad. 12. Okru`ni sud je dopisom broj 011-0-Su-06-000 353 od 13. o`ujka 2006. godine obavijestio apelanta da se predmeti rje{avaju isklju~ivo prema starosti inicijalnog akta i da se predvi|a da }e se predmet rije{iti do konca travnja 2006. godine. 13. Apelant je ponovno podneskom od 17. svibnja 2006. godine urgirao da se predmet uzme u rad. 14. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, po zatra`enom odgovoru od Okru`nog suda, 23. velja~e 2007. godine, obavije{ten je da je predmetni postupak okon~an dono{enjem Rje{enja broj P@-59/04 od 15. studenog 2006. godine, dakle, neposredno prije ulo`ene apelacije. Rje{enjem broj P@-59/04 od 15. studenog 2006. godine Okru`ni sud je apelantov priziv odbio Broj 14 – Strana 67 kao neutemeljen i potvrdio Rje{enje Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. srpnja 2003. godine. U obrazlo`enju ove odluke Okru`ni sud je naveo da je ~lankom 55. Zakona o ovr{nom postupku, koji se primjenjivao na dan dono{enja pobijanog rje{enja, predvi|ena situacija da }e rje{enje o ovrsi doneseno na osnovi vjerodostojne isprave, u slu~aju kada ovr{enik protiv tog rje{enja ulo`i prigovor, sud staviti izvan snage i ukinuti provedene radnje a pod uvjetom da je tra`itelj ovrhe u prijedlogu za ovrhu, koja se podnosi na osnovi vjerodostojne isprave, tra`io da se u slu~aju ulaganja prigovora prijedlog smatra tu`bom. Takav prijedlog, istaknuo je sud, ima se smatrati tu`bom, te se po njemu nastavlja redovit postupak. Sud je, tako|er, naveo da apelant neutemeljeno tra`i da o prigovoru ulo`enom na rje{enje o ovrsi odlu~uje sud u Sarajevu, jer je nadle`nost tog suda ugovorena za redovit postupak, a o prigovoru ulo`enom na rje{enje o ovrsi odlu~uje ovr{ni sud, tj. sud koji je odlu~io o prijedlogu za ovrhu. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelant je naveo da mu je nedono{enjem odluke Okru`nog suda o prizivu u ovr{nom postupku glede njegovog prijedloga za ovrhu povrije|eno pravo na su|enje u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije. Apelant je istaknuo da postupak pred Okru`nim sudom traje nepravi~no dugo iako je u vi{e navrata ulagao zamolnice da se spor rije{i u razumnom roku. Apelant je predlo`io da Ustavni sud donese odluku kojom }e usvojiti apelaciju i narediti Okru`nom sudu da bez odga|anja uzme predmet u rad i da obve`e Republiku Srpsku na naknadu nematerijalne {tete zbog kr{enja prava na pravi~no su|enje u razumnom roku. b) Odgovor na apelaciju 16. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je naglasio da je ovaj predmet uzet u rad prema starosti inicijalnog akta a prema programu rada u sudu. Sud je istaknuo da je formiran i gospodarski odjel da bi se postigla a`urnost i dostignut je trend pribli`ne a`urnosti i mogu}nosti da se predmeti `urne prirode odmah uzmu u rad. Osim navedenog, sud je istaknuo da treba imati u vidu ~injenicu da je sam apelant, ula`u}i priziv na Rje{enje Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. srpnja 2003. godine, prouzro~io prizivni postupak zbog toga {to je zahtijevao da o prigovoru ulo`enom na rje{enje kojim je odobrena ovrha odlu~uje sud u Sarajevu. Ina~e, sam apelant je postupak ovrhe pokrenuo kod Osnovnog suda u Banjaluci, te nije bilo mogu}e da o prigovoru odlu~uje sud u Sarajevu, jer tek po pravomo}nosti nazna~enog rje{enja prvostupanjski sud bi odmah dostavio spis u nadle`nost redovitom sudu, i to onom koji je ugovoren Ugovorom o poslovnoj suradnji stranaka. V. Relevantni propisi 17. Zakon o ovr{nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05) ^lanak 5. @urnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je du`an postupati `urno. 18. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) ^lanak 10. Sud je du`an nastojati da se postupak provede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova i onemogu}iti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. ^lanak 217. st. 3. i 4. Drugostupanjski sud odr`at }e sjednicu vije}a, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon {to od prvostupanjskog suda primi spise po prizivu. Broj 14 – Strana 68 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Drugostupanjski sud }e donijeti odluku u roku od 30 dana od dana odr`avanja sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o prizivu, odnosno ako je odr`ana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaklju~enja rasprave. VI. Dopustivost 19. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 20. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 21. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog ~injenice da postupak povodom njegovog priziva pred Okru`nim sudom nerazumno dugo traje, odnosno da u njegovom slu~aju nije donesena odluka u "razumnom roku" u smislu ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Prema tomu, u konkretnom slu~aju, u smislu ~lanka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila je dopustiva i u vrijeme njezinog podno{enja iako je u me|uvremenu doneseno rje{enje u ovr{nom postupku. Naime, prema ~lanku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i temeljnih sloboda koje {titi Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Kona~no, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 22. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 23. Apelant je naveo da je, zbog nerazumno dugog trajanja prizivnog postupka pred Okru`nim sudom u postupku ovrhe radi naplate nov~ane tra`bine, do{lo do povrede njegovog prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 24. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: […] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 25. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prigodom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega svatko ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a.a) Relevantna na~ela 26. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudbenom praksom Europskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}a broj 2002-I, stavak 38). Srijeda, 11.3.2009. 27. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u ustroju sudbenog sustava (vidi, Europski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvje{}a 1997-IV). 28. Europski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudbeni postupci imaju `uran karakter (vidi, Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A broj 228-B, stavak 18). 29. Kona~no, Europski sud je ukazao da dr`ava ima obvezu organizirati sustav izvr{enja presuda koji je u~inkovit kako na razini prava, tako i u praksi, te osigurati njihovo izvr{enje bez neopravdanog odugovla~enja (vidi, Europski sud za ljudska prava, presuda Fuklev protiv Ukrajine od 7. lipnja 2005. godine broj 71186/01, stavak 84). Sud je, tako|er, istaknuo da se sa izvr{nim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi, Europski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC] broj 35382/97, stavak 23, ECHR 2000-IV). a.b) Razdoblje koje se uzima u obzir 30. U konkretnom slu~aju, apelant je podnio apelaciju 29. prosinca 2006. godine zbog toga {to Okru`ni sud nije donio odluku povodom priziva kojeg je ovaj sud primio 4. o`ujka 2004. godine. Okru`ni sud je tra`enu odluku donio neposredno prije podno{enja apelacije 15. studenog 2006. godine, {to zna~i da je postupak povodom priziva trajao dvije godine i osam mjeseci. a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka 31. U konkretnom slu~aju radi se o apelantovom prizivu ulo`enom u ovr{nom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate nov~ane tra`bine. Prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Europskog suda, ovaj postupak je `urne prirode i stoga zahtijeva dodatnu a`urnost suda u odnosu na zakonsku obvezu suda da ovr{ni postupak provede bez nepotrebnih odugovla~enja i zastoja. 32. Ustavni sud zapa`a da su Okru`nom sudu trebale dvije godine i osam mjeseci da odlu~i o apelantovom prizivu ulo`enom protiv prvostupanjskog rje{enja donesenog u ovr{nom postupku, koji je apelant pokrenuo kao tra`itelj ovrhe radi naplate nov~ane tra`bine protiv ovr{enika. Ustavni sud ne mo`e prihvatiti kao valjane argumente koje je naveo Okru`ni sud u svom odgovoru na apelaciju, a apelant ni na koji na~in nije utjecao na trajanje prizivnog postupka, ve} je u dva navrata podnescima urgirao da se predmet uzme u rad. Ustavni sud je svjestan ~injenice da, generalno gledaju}i, sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Okru`ni sud u Banjaluci, imaju veliki broj nerije{enih predmeta. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da Europska konvencija ~ini sastavni dio pravnog sustava Bosne i Hercegovine, {to je propisano ~lankom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, dosljedno tomu, dr`ava obvezna svim osobama pod svojom jurisdikcijom osigurati prava i slobode utvr|ene u Europskoj konvenciji, te svoj pravni sustav organizirati tako da osigura uskla|enost sa zahtjevima iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, uklju~uju}i i zahtjev za su|enje u razumnom roku. U ovom kontekstu Ustavni sud ukazuje na stajali{te Europskog suda u slu~aju Mahmutovi} protiv Hrvatske ( vidi, Europski sud za ljudska prava, presuda od 15. velja~e 2007. godine, aplikacija broj 9505/03). U njemu je, tako|er, utvr|eno kr{enje prava na su|enje u razumnom roku u ovr{nom postupku, gdje je, izme|u ostalog, navedeno: "..me|utim, tvrdnje Vlade koje se odnose na slo`enost predmeta i na pona{anje podnositelja zahtjeva ne mogu dovoljno objasniti takvo bitno odugovla~enje, koje je bilo, prema mi{ljenju Suda, uzrokovano uglavnom time {to doma}i sudovi nisu u~inkovito kontrolirali izvr{ni postupak." Srijeda, 11.3.2009. 33. Ustavni sud smatra da, obzirom na `urnost ovr{nog postupka, relevantne odredbe Zakona o parni~nom postupku, relevantna na~ela navedena u to~ki 29. i prethodno elaborirane stavove odluke, nije nu`no upu{tati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je o~igledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti obja{njenja zbog ~ega Okru`ni sud nije u razdoblju od dvije godine i osam mjeseci okon~ao postupak povodom apelantovog priziva. 34. Prema navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da je u ovom slu~aju nedono{enjem odluke u navedenom vremenskom razdoblju do{lo do povrede prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Budu}i da je prizivni postupak okon~an, Ustavni sud smatra da nije potrebno nalagati da se poduzmu bilo kakve konkretne mjere u ovom slu~aju osim u odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne {tete. Ostali navodi 35. U okviru zaklju~ka glede povrede ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da nije neophodno posebice razmatrati navodne povrede prava na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne {tete 36. Apelant je zatra`io da mu se naknadi nematerijalna {teta zbog duljine trajanja postupka povodom priziva pred Okru`nim sudom. Prema ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u simboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 37. Prigodom odlu~ivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|eno na~elo odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom na~elu, apelantu bi za svaku godinu odga|anja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150,00 KM, a ukoliko se radi o `urnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imaju}i u vidu ~injenicu da je postupak povodom apelantovog priziva trajao dvije godine i osam mjeseci, apelantu se odre|uje naknada u visini od 900,00 KM. Ustavni sud je uzeo u obzir ~injenicu da se radilo o ovr{nom postupku koji je `urne prirode. Ovaj iznos apelantu je du`na isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. VIII. Zaklju~ak 38. Postupak glede priziva koji je apelant ulo`io u ovr{nom postupku pred Okru`nim sudom i koji je trajao dvije godine i osam mjeseci, a apelant ni na koji na~in nije doprinio duljini postupka, trajao je nerazumno dugo, ~ime su povrije|eni ~lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. 39. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 40. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 25/07, rje{avaju}i apelaciju Gorewe 1 Broj 14 – Strana 69 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 "Commerca" d.o.o. Sarajevo, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Krstan Simi}, sudija na sjednici odr`anoj 18. decembra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Gorewe " Commerca " d.o.o. Sarajevo. Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku. Nala`e se Vladi Republike Srpske da Gorewe "Commercu" d.o.o. Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne {tete zbog nedono{ewa sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa ~lanom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Gorewe "Commerce" d.o.o. Sarajevo (u daqwem tekstu: apelant) sa sjedi{tem u Bla`uju, kog zastupa Edina Demirovi}, dipl. pravnica, podnio je 29. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{ewa odluke u razumnom roku u izvr{nom postupku koji je okon~an Rje{ewem Okru`nog suda u Bawoj Luci (u daqwem tekstu: Okru`ni sud) broj P@-59/04 od 15. novembra 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Okru`nog suda zatra`eno je 30. januara 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju. 3. Okru`ni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. februara 2007. godine. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavqen je apelantu 10. decembra 2008. godine. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in: 6. Apelant je kao povjerilac Osnovnom sudu u Bawoj Luci (u daqwem tekstu: Osnovni sud) 9. juna 2003. godine podnio predlog za dozvolu izvr{ewa na osnovu vjerodostojne isprave radi naplate nov~anog potra`ivawa protiv "B-Sistema" d.o.o. (u daqwem tekstu: izvr{enik). 7. Osnovni sud je Rje{ewem o izvr{ewu broj IP-799/03 od 2. jula 2003. godine odredio predlo`eno izvr{ewe radi naplate nov~anog potra`ivawa sa kamatom i tro{kovima izvr{ewa. 8. Odlu~uju}i o prigovoru koji je protiv navedenog rje{ewa o izvr{ewu izjavio izvr{enik 10. jula 2003. godine, Osnovni sud je Rje{ewem broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine stavio van snage Rje{ewe tog suda broj IP-799/03 od 2. jula 2003. godine, doneseno u smislu ~lana 21 Zakona o izvr{nom postupku, a na osnovu vjerodostojne isprave, te ukinuo sve sprovedene radwe u dijelu kojim je odre|eno izvr{ewe. Navedenim rje{ewem sud je, Broj 14 – Strana 70 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH tako|e, odlu~io da }e se postupak po predlogu za izvr{ewe nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. 9. Apelant je 4. septembra 2003. godine dostavio odgovor na prigovor izvr{enika sa zahtjevom da se postupak po prigovoru sprovede pred nadle`nim sudom u Sarajevu prema ugovorenoj mjesnoj nadle`nosti suda. Apelant je, tako|e, predlo`io da se, ukoliko Osnovni sud ne dostavi spis na odlu~ivawe nadle`nom sudu u Sarajevu, podnesak smatra `albom Okru`nom sudu s predlogom da se `alba usvoji i Rje{ewe Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine preina~i ili da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlu~ivawe. 10. Osnovni sud je cio spis dostavio Okru`nom sudu 4. marta 2004. godine, kao nadle`nom sudu za rje{avawe o apelantovoj `albi. 11. Apelant je podneskom od 21. februara 2006. godine urgirao da se predmet uzme u rad. 12. Okru`ni sud je dopisom broj 011-0-Su-06-000 353 od 13. marta 2006. godine obavijestio apelanta da se predmeti rje{avaju iskqu~ivo prema starosti inicijalnog akta i da se predvi|a da }e se predmet rije{iti do kraja aprila 2006. godine. 13. Apelant je ponovo podneskom od 17. maja 2006. godine urgirao da se predmet uzme u rad. 14. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, po zatra`enom odgovoru od Okru`nog suda, 23. februara 2007. godine, obavije{ten je da je predmetni postupak okon~an dono{ewem Rje{ewa broj P@-59/04 od 15. novembra 2006. godine, dakle, neposredno prije izjavqene apelacije. Rje{ewem broj P@-59/04 od 15. novembra 2006. godine Okru`ni sud je apelantovu `albu odbio kao neosnovanu i potvrdio Rje{ewe Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine. U obrazlo`ewu ove odluke Okru`ni sud je naveo da je ~lanom 55 Zakona o izvr{nom postupku, koji se primjewivao na dan dono{ewa osporenog rje{ewa, predvi|ena situacija da }e rje{ewe o izvr{ewu doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, u slu~aju kada izvr{enik protiv tog rje{ewa ulo`i prigovor, sud staviti van snage i ukinuti sprovedene radwe a pod uslovom da je tra`ilac izvr{ewa u predlogu za izvr{ewe, koje se podnosi na osnovu vjerodostojne isprave, tra`io da se u slu~aju ulagawa prigovora predlog smatra tu`bom. Takav predlog, istakao je sud, ima da se smatra tu`bom, te se po wemu nastavqa redovan postupak. Sud je, tako|e, naveo da apelant neosnovano tra`i da o prigovoru izjavqenom na rje{ewe o izvr{ewu odlu~uje sud u Sarajevu, jer je nadle`nost tog suda ugovorena za redovan postupak, a o prigovoru izjavqenom na rje{ewe o izvr{ewu odlu~uje izvr{ni sud, tj. sud koji je odlu~io o predlogu za izvr{ewe. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelant je naveo da mu je nedono{ewem odluke Okru`nog suda o `albi u izvr{nom postupku povodom wegovog predloga za izvr{ewe povrije|eno pravo na su|ewe u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije. Apelant je istakao da postupak pred Okru`nim sudom traje nepravi~no dugo iako je u vi{e navrata ulagao zamolnice da se spor rije{i u razumnom roku. Apelant je predlo`io da Ustavni sud donese odluku kom }e usvojiti apelaciju i narediti Okru`nom sudu da bez odlagawa uzme predmet u rad i da obave`e Republiku Srpsku na naknadu nematerijalne {tete zbog kr{ewa prava na pravi~no su|ewe u razumnom roku. b) Odgovor na apelaciju 16. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je naglasio da je ovaj predmet uzet u rad prema starosti inicijalnog akta a shodno programu rada u sudu. Sud je istakao da je formirano i privredno odjeqewe da bi se postigla a`urnost i dostignut je trend pribli`ne a`urnosti i mogu}nosti da se predmeti hitne prirode odmah uzmu u rad. Osim navedenog, sud je istakao da treba imati u vidu ~iwenicu da je sam apelant, ula`u}i `albu na Srijeda, 11.3.2009. Rje{ewe Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine, prouzrokovao `albeni postupak zbog toga {to je zahtijevao da o prigovoru izjavqenom na rje{ewe kojim je odobreno izvr{ewe odlu~uje sud u Sarajevu. Ina~e, sam apelant je postupak izvr{ewa pokrenuo kod Osnovnog suda u Bawoj Luci, te nije bilo mogu}e da o prigovoru odlu~uje sud u Sarajevu, jer tek po pravosna`nosti nazna~enog rje{ewa prvostepeni sud bi odmah dostavio spis u nadle`nost redovnom sudu, i to onom koji je ugovoren Ugovorom o poslovnoj saradwi stranaka. V. Relevantni propisi 17. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05) ^lan 5 Hitnost i redoslijed postupawa (1) U postupku izvr{ewa sud je du`an da postupa hitno. 18. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) ^lan 10 Sud je du`an da nastoji da se postupak sprovede bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova i da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. ^lan 217 st. 3 i 4 Drugostepeni sud }e odr`ati sjednicu vije}a, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon {to od prvostepenog suda primi spise po `albi. Drugostepeni sud }e donijeti odluku u roku od 30 dana od dana odr`avawa sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o `albi, odnosno ako je odr`ana rasprava, u roku od 30 dana od dana zakqu~ewa rasprave. VI. Dopustivost 19. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 20. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. 21. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog ~iwenice da postupak povodom wegove `albe pred Okru`nim sudom nerazumno dugo traje, odnosno da u wegovom slu~aju nije donesena odluka u "razumnom roku" u smislu ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Shodno tome, u konkretnom slu~aju, u smislu ~lana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila je dopustiva i u vrijeme wenog podno{ewa iako je u me|uvremenu doneseno rje{ewe u izvr{nom postupku. Naime, shodno ~lanu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kr{ewa prava i osnovnih sloboda koje {titi Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodna dokumenta koja se primjewuju u Bosni i Hercegovini. Kona~no, apelacija, u ovom dijelu, ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 22. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 23. Apelant je naveo da je, zbog nerazumno dugog trajawa `albenog postupka pred Okru`nim sudom u postupku izvr{ewa radi naplate nov~anog potra`ivawa, do{lo do povrede wegovog Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 14 – Strana 71 prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 24. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: […] e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 25. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. […] a.a) Relevantni principi 26. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajawa postupka mora da se ocjewuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijumima uspostavqenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 27. Osim toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije vaqano opravdawe za prekomjerno odugovla~ewe postupka, a stalno vra}awe odluke na ponovno su|ewe mo`e da poka`e da postoje ozbiqni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV). 28. Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). 29. Kona~no, Evropski sud je ukazao da dr`ava ima obavezu da organizuje sistem izvr{ewa presuda koji je djelotvoran kako na nivou prava, tako i u praksi, te da obezbijedi wihovo izvr{ewe bez neopravdanog odugovla~ewa (vidi, Evropski sud za qudska prava, presuda Fuklev protiv Ukrajine od 7. juna 2005. godine broj 71186/01, stav 84). Sud je, tako|e, istakao da se sa izvr{nim postupkom, zbog same wegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi, Evropski sud za qudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugalije [GC] broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV). koji je apelant pokrenuo kao tra`ilac izvr{ewa radi naplate nov~anog potra`ivawa protiv izvr{enika. Ustavni sud ne mo`e da prihvati kao vaqane argumente koje je naveo Okru`ni sud u svom odgovoru na apelaciju, a apelant ni na koji na~in nije uticao na trajawe `albenog postupka, ve} je u dva navrata podnescima urgirao da se predmet uzme u rad. Ustavni sud je svjestan ~iwenice da, generalno gledaju}i, sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Okru`ni sud u Bawoj Luci, imaju veliki broj nerije{enih predmeta. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da Evropska konvencija ~ini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, {to je propisano ~lanom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, dosqedno tome, dr`ava obavezna da svim licima pod svojom jurisdikcijom obezbijedi prava i slobode utvr|ene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizuje tako da obezbijedi uskla|enost sa zahtjevima iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, ukqu~uju}i i zahtjev za su|ewe u razumnom roku. U ovom kontekstu Ustavni sud ukazuje na stanovi{te Evropskog suda u slu~aju Mahmutovi} protiv Hrvatske (vidi, Evropski sud za qudska prava, presuda od 15. februara 2007. godine, aplikacija broj 9505/03). U wemu je, tako|e, utvr|eno kr{ewe prava na su|ewe u razumnom roku u izvr{nom postupku, gdje je, izme|u ostalog, navedeno: "..me|utim, tvrdwe Vlade koje se odnose na slo`enost predmeta i na pona{awe podnosilaca zahtjeva ne mogu dovoqno da objasne takvo bitno odugovla~ewe, koje je bilo, prema mi{qewu Suda, uzrokovano uglavnom time {to doma}i sudovi nisu djelotvorno kontrolisali izvr{ni postupak." 33. Ustavni sud smatra da, s obzirom na hitnost izvr{nog postupka, relevantne odredbe Zakona o parni~nom postupku, relevantne principe navedene u ta~ki 29 i prethodno elaborirane stavove odluke, nije nu`no upu{tati se u daqwu analizu razumnosti trajawa postupka, jer je o~igledno da nema nikakvog razumnog opravdawa, niti obja{wewa zbog ~ega Okru`ni sud nije u periodu od dvije godine i osam mjeseci okon~ao postupak povodom apelantove `albe. 34. Shodno navedenom, Ustavni sud zakqu~uje da je u ovom slu~aju nedono{ewem odluke u navedenom vremenskom periodu do{lo do povrede prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Budu}i da je `albeni postupak okon~an, Ustavni sud smatra da nije potrebno nalagati da se preduzmu bilo kakve konkretne mjere u ovom slu~aju osim u odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne {tete. a.b) Period koji se uzima u obzir 30. U konkretnom slu~aju, apelant je podnio apelaciju 29. decembra 2006. godine zbog toga {to Okru`ni sud nije donio odluku povodom `albe koju je ovaj sud primio 4. marta 2004. godine. Okru`ni sud je tra`enu odluku donio neposredno prije podno{ewa apelacije 15. novembra 2006. godine, {to zna~i da je postupak povodom `albe trajao dvije godine i osam mjeseci. Pitawe naknade nematerijalne {tete 36. Apelant je zatra`io da mu se naknadi nematerijalna {teta zbog du`ine trajawa postupka povodom `albe pred Okru`nim sudom. Shodno ~lanu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u simboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{ewa zagarantovanih qudskih prava i sloboda. 37. Prilikom odlu~ivawa o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en princip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvr|enom principu, apelantu bi za svaku godinu odlagawa da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imaju}i u vidu ~iwenicu da je a.c) Analiza razumnosti trajawa postupka 31. U konkretnom slu~aju radi se o apelantovoj `albi izjavqenoj u izvr{nom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate nov~anog potra`ivawa. Shodno relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, ovaj postupak je hitne prirode i stoga zahtijeva dodatnu a`urnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvr{ni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovla~ewa i zastoja. 32. Ustavni sud zapa`a da je Okru`nom sudu trebalo dvije godine i osam mjeseci da odlu~i o apelantovoj `albi izjavqenoj protiv prvostepenog rje{ewa donesenog u izvr{nom postupku, Ostali navodi 35. U okviru zakqu~ka u pogledu povrede ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud zakqu~uje da nije neophodno posebno razmatrati navodne povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije. Broj 14 – Strana 72 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH postupak povodom apelantove `albe trajao dvije godine i osam mjeseci, apelantu se odre|uje naknada u visini od 900,00 KM. Ustavni sud je uzeo u obzir ~iwenicu da se radilo o izvr{nom postupku koji je hitne prirode. Ovaj iznos apelantu je du`na da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke. VIII. Zakqu~ak 38. Postupak povodom `albe koju je apelant izjavio u izvr{nom postupku pred Okru`nim sudom i koji je trajao dvije godine i osam mjeseci, a apelant ni na koji na~in nije doprinio du`ini postupka, trajao je nerazumno dugo, ~ime su povrije|eni ~lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. 39. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 40. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 677/08, rje{avaju}i apelaciju "Avanti" d.o.o. Sarajevo, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Krstan Simi}, sudija na sjednici odr`anoj 18. decembra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija "Avanti" d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine, Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-P`-06-000004 od 30. novembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. "Avanti" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mirsad Sipovi}, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine, Presude Vrhovnog suda broj 070-0-P`-06-000004 od 30. novembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za dono{enje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvr{enje Presude zbog izostanka Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine do dono{enja odluke o apelaciji. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 Srijeda, 11.3.2009. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda i u~esnika u postupku "Sava-Tires" d.o.o. Kranj, Republika Slovenija (u daljnjem tekstu: tu`ilac) zatra`eno je 18. marta 2008. godine i 6. oktobra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je odgovor dostavio 26. marta 2008. godine, Kantonalni sud 28. marta 2008. godine, a tu`ilac 13. oktobra 2008. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 9. jula 2008. godine i 16. oktobra 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Kantonalni sud je donio Presudu zbog izostanka broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine o tu`benom zahtjevu tu`ioca kojom je obavezao apelanta, kao tu`enog, da isplati tu`iocu iznos od 63.750,77 KM sa zateznim kamatama i tro{kovima postupka. Apelant je izjavio `albu protiv navedene presude zbog izostanka. Prije toga, apelant je podnio prijedlog za povrat u prija{nje stanje. Povodom ovoga prijedloga za povrat u prija{nje stanje, Kantonalni sud je donio Rje{enje broj PS-146/02 od 10. jula 2003. godine kojim je odbacio prijedlog kao nedopu{ten, jer je apelant propustio ro~i{te koje je sud zakazao u povodu podnesenog prijedloga. Ovu odluku Kantonalnog suda Vrhovni sud je potvrdio svojim Rje{enjem broj P`-2/04 od 31. augusta 2004. godine, a o izjavljenoj reviziji je isti sud donio rje{enje kojim je reviziju odbacio kao nedopu{tenu. 7. Drugostepenom Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-P`-06-000004 od 30. novembra 2006. godine apelantova `alba je odbijena i potvr|ena je prvostepena Presuda Kantonalnog suda broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine. 8. Apelant je protiv drugostepene presude pravovremeno izjavio reviziju, koju je kao neosnovanu odbio Vrhovni sud Presudom broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine. 9. U obrazlo`enju osporene presude se navodi da nije osnovan revizijski prigovor o bitnoj povredi odredaba parni~nog postupka putem navoda da je drugostepeni sud u obrazlo`enju osporene odluke samo pau{alno naveo da su ispunjeni uvjeti iz ~lana 314. Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99; u daljnjem tekstu: ZPP) za dono{enje presude zbog izostanka. Po{to tu`eni u svojoj `albi nije naveo razloge zbog kojih osporava presudu zbog izostanka, to je pri odlu~ivanju o njegovoj `albi Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, prvostepenu presudu ispitao u granicama koje nala`e ~lan 347. stav 2. ZPP i ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava. U odnosu na apelantovu `albu da je prvostepenu presudu trebalo donijeti Vije}e, a ne predsjednik Vije}a, Vrhovni sud navodi da, prema ~lanu 260. ZPP, predsjednik Vije}a mo`e u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu zbog izostanka. Stoga se ne mogu prihvatiti apelantovi revizijski prigovori da je drugostepeni sud u~inio bitnu povredu odredaba parni~nog postupka putem navoda da taj sud nije pravilno ocijenio da se u konkretnom slu~aju radilo o privrednom sporu u kojem je, s obzirom na ozna~enu visinu spora, presudu trebalo donijeti Vije}e, a ne predsjednik Vije}a. Ovo zbog toga {to, prema ~lanu 314. stav 1. ZPP, predsjednik vije}a mo`e donijeti presudu zbog izostanka i na prvom ro~i{tu za glavnu raspravu ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, a {to je slu~aj u konkretnom predmetu, bez obzira na to {to se radi o sporu o kojem bi, ina~e, trebalo odlu~iti vije}e (Komentar ZPP, dr. sci. Mihajlo Dika i mr. sci. Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000. godina, strana 466). 10. U obrazlo`enju se, tako|er, navodi da nisu osnovani revizioni prigovori pozivanjem na ~lan 63. stav 1. ta~ka 4. ZPP, odnosno da u dono{enju osporene presude Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji nisu mogli odlu~ivati ~lanovi Vije}a (tri Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH sudije) koji su ve} odlu~ivali o apelantovoj `albi, odnosno reviziji protiv prija{njeg rje{enja zbog odbacivanja prijedloga za povrat u prija{nje stanje. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, sudija ne mo`e suditi ako je u istom predmetu u~estvovao u dono{enju odluke ni`eg suda ili organa, a to u odnosu na trojicu sudija koje navodi apelant nije slu~aj. Naime, u dono{enju osporene presude niti jedan ~lan Vije}a nije u~estvovao u dono{enju odluke ni`eg suda, pa, stoga, nije bilo razloga da se izuzmu trojica sudija koji su na istom nivou su|enja ranije postupali u povodu pravnih lijekova (`albe i revizije) protiv rje{enja o odbacivanju prijedloga za povrat u prija{nje stanje. Ovo zbog toga {to je apelant podneskom od 12. juna 2007. godine zahtijevao, u slu~aju da ne uspije sa povratom u prija{nje stanje, da se taj podnesak istovremeno smatra `albom protiv presude zbog izostanka. Stoga, sticanjem takvih procesnih okolnosti nije bilo procesnih smetnji da o tome sudi i odlu~i jedno (isto) vije}e, odnosno sudije istog nivoa odlu~ivanja. Time drugostepeni sud, prema mi{ljenju revizionog suda, nije u~inio bitnu povredu odredaba parni~nog postupka (~lan 336. stav 2. ta~ka 2. ZPP). Vrhovni sud zaklju~uje da je neprihvatljiv stav iznesen u reviziji da su pri dono{enju osporene presude dovedene u pitanje nepristranost i objektivnost drugostepenog suda, jer ta tvrdnja nije osnovana, pa kao takva nije dovela u sumnju pravi~nost i zakonitost drugostepene presude. 11. Osim toga, Vrhovni sud je zaklju~io da su pravilno postupili ni`estepeni sudovi kada su, u granicama mogu}nosti koje predvi|aju pravila parni~nog postupka (svi uvjeti iz ~lana 314. ZPP su bili kumulativno ispunjeni), presudom zbog izostanka usvojili tu`beni zahtjev, jer su izveli pravilan zaklju~ak da su parni~ne stranke bile u obligacionopravnom odnosu na osnovu kupoprodajnog ugovora, da osnovanost tu`benog zahtjeva proizlazi iz ~injenica navedenih u tu`bi, te da te ~injenice nisu suprotne ni sa dokazima koje je sam tu`ilac prilo`io uz predmetnu tu`bu (postoji i materijalnopravna pretpostavka za dono{enje presude zbog izostanka). Stoga je prigovor naveden u reviziji, u smislu ~lana 367. stav 1. ta~ka 3. ZPP, valjalo odbiti kao neosnovan. Ostali revizijski prigovori, naveo je Vrhovni sud, upu}uju na nepotpuno i nepravilno utvr|eno ~injeni~no stanje zbog ~ega se revizija ne mo`e izjaviti, kako je propisano ~lanom 367. stav 3. ZPP. 12. U vezi sa postupkom koji je vo|en povodom apelantovog prijedloga za povrat u prija{nje stanje, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, registriranu pod brojem AP 2743/06, koja je, na sjednici Ustavnog suda odr`anoj 15. februara 2007. godine, odba~ena zbog toga {to je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 13. Apelant smatra da je Vrhovni sud osporenom odlukom povrijedio njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz ~lana 14. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant isti~e da su redovni sudovi pogre{no utvrdili ~injenice, da su pogre{no primijenili materijalno i procesno pravo, te da nisu dali potrebna obrazlo`enja stavova usvojenih u svojim odlukama, a naru{en je i princip nepristranosti i objektivnosti u odlu~ivanju, jer je prvostepenu presudu zbog izostanka donio predsjednik Vije}a, umjesto Vije}e. Osim toga, iste sudije Vrhovnog suda su u~estvovale u postupku koji je vo|en povodom prijedloga za povrat u prija{nje stanje i u postupku o osnovanosti presude zbog izostanka. b) Odgovor na apelaciju 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi da u osporenim presudama tog suda nisu po~injene povrede prava na Broj 14 – Strana 73 koje se apelant `ali. Predla`u da se apelacija odbije kao neosnovana. 15. Kantonalni sud u odgovoru je naveo da je postupak pred tim sudom vo|en korektno i potpuno u skladu s va`e}im zakonskim propisima, te smatra da nikakva apelantova prava pred tim sudom nisu povrije|ena. 16. U odgovoru na apelaciju tu`ilac je naveo da se parni~ni postupak pred Kantonalnim sudom vodio prema odredbama tada va`e}eg ZPP, te da iz relevantnih odredaba ~lana 314. ZPP proizlazi da, budu}i da tu`eni nije osporio pismenim podneskom tu`beni zahtjev, niti pristupio glavnoj raspravi zakazanoj za 28. maj 2002. godine, sud je donio presudu zbog izostanka. Osim toga, on navodi da pri dono{enju presude zbog izostanka nije potrebno da se dostave dokazi uz tu`bu, nego da se samo navedu. Naime, pri dono{enju presude zbog izostanka sud ne ocjenjuje i ne provodi dokaze, pa je prigovor da su fakture prilo`ene na slovena~kom jeziku neosnovan, jer i bez njihovog prilaganja uz tu`bu postojali su uvjeti za dono{enje presude zbog izostanka. Smatra da se zakonitost osporenih presuda ne mo`e dovesti u sumnju. V. Relevantni propisi 17. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99; u daljnjem tekstu: ZPP) ^lan 260. Predsjednik vije}a mo`e u toku pripremanja glavne rasprave donijeti [...] presudu zbog izostanka [...]. ^lan 314. st.1. i 5. 1. Kad tu`eni ne do|e na pripremno ro~i{te do njegovog zaklju~enja, ili na prvo ro~i{te za glavnu raspravu ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, ili ako do|e na ta ro~i{ta ali ne}e da se upusti u raspravljanje, ili se udalji s ro~i{ta, a ne ospori tu`beni zahtjev, donijet }e se presuda kojom se prihva}a tu`beni zahtjev (presuda zbog izostanka), ako je udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako je tu`eni bio uredno pozvan; 2) ako tu`ilac predlo`i dono{enje presude zbog izostanka; 3) ako tu`eni nije podneskom osporio tu`beni zahtjev; 4) ako osnovanost tu`benog zahtjeva proizlazi iz ~injenica navedenih u tu`bi; 5) ako ~injenice na kojima se zasniva tu`beni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tu`ilac podnio ili s ~injenicama koje su op}epoznate; 6) ako ne postoje op}epoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tu`enog sprije~ili opravdani razlozi da do|e na ro~i{te. 5. Dono{enje presude zbog izostanka mo`e se odgoditi i ako nema dokaza da je tu`eni uredno pozvan, a nesumnjivo je da mu je poziv upu}en. U tom slu~aju predsjednik vije}a odredit }e rok, koji ne mo`e biti du`i od trideset dana za dostavljanje u zemlji, odnosno du`i od {est mjeseci za dostavljanje u inozemstvu, da se izvidi da li je tu`eni uredno pozvan. Ako se u tom roku utvrdi da je tu`eni bio uredno pozvan, predsjednik vije}a donijet }e presudu zbog izostanka. ^lan 336. stav 2. u relevantnom dijelu glasi: Bitna povreda parni~nog postupka uvijek postoji: 1) ako je sud bio nepropisno sastavljen [...]; [...]; 6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu zbog izostanka [...]; [...]. ^lan 347. stav 2. glasi: Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u `albi paze}i po slu`benoj du`nosti na bitne povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana 336. stav 2. ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. ^lan 485. U postupku u privrednim sporovima sudija pojedinac sudi ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 30.000 KM i u sporovima za pla}anje kamata, bez obzira na vrijednost spora. Broj 14 – Strana 74 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH U toku postupka stranke se mogu sporazumjeti da privredne sporove sudi sudija pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora. Sudija pojedinac provodi postupak i donosi odluke u predmetima pravne pomo}i i osiguranja dokaza. VI. Dopustivost 18. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 19. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 20. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 3. januara 2008. godine, a apelacija je podnesena 3. marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 22. Apelant se `ali da mu je osporenim presudama Vrhovnog i Kantonalnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravi~no su|enje 23. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: (…) e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] 24. Razmatraju}i konkretan slu~aj, Ustavni sud, prije svega, podsje}a da je njegova nadle`nost u apelacionim postupcima ograni~ena "na pitanja koja su sadr`ana u ovom ustavu" i da Ustavni sud nije nadle`an preispitivati ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slu~ajevima u kojima odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogre{no protuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 39/01, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 25/02). 25. U konkretnom predmetu apelant se `ali na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim Ustavni sud podsje}a da je zadatak Ustavnog suda ispitati da Srijeda, 11.3.2009. li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovo, dalje, zna~i da Ustavni sud treba ispitati da li je apelant imao mogu}nost da svoje `albe u pogledu konkretnog sudskog postupka podnese vi{im sudskim instancama, koje su bile du`ne da ih ispitaju i otklone eventualne povrede u konkretnom su|enju. 26. Razmatraju}i predmetnu apelaciju, Ustavni sud konstatira da se, izme|u ostalog, apelant `ali da je u predmetnoj parnici u prvostepenom postupku povodom tu`benog zahtjeva tu`ioca odlu~io predsjednik Vije}a, a ne Vije}e, kako je predvi|eno zakonom, te da zbog toga nije imao pravi~no su|enje. 27. Ustavni sud konstatira da je apelant, tako|er, svoje `albene navode istakao u `albenom i revizionom postupku pred Vrhovnim sudom, odnosno da su apelantovi `albeni navodi o nepropisno sastavljenom sudu ispitani na drugoj i tre}oj instanci Vrhovnog suda. Naime Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, odlu~io je o apelantovoj `albi u vije}u od pet sudija, a zatim je odlu~ivao o apelantovoj reviziji u novom vije}u od pet sudija. 28. U odnosu na apelantovu `albu da je prvostepenu presudu trebalo da donese Vije}e, a ne predsjednik Vije}a, Vrhovni sud je smatrao da, prema ~lanu 260. ZPP, predsjednik Vije}a mo`e u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu zbog izostanka. Stoga se ne mogu prihvatiti apelantovi revizijski prigovori da je drugostepeni sud u~inio bitnu povredu odredaba parni~nog postupka, jer nije pravilno ocijenio da se u konkretnom slu~aju radilo o privrednom sporu u kojem je, s obzirom na ozna~enu visinu spora, presudu trebalo da donese Vije}e, a ne predsjednik Vije}a. Vrhovni sud je, dalje, obrazlo`io da, prema ~lanu 314. stav 1. ZPP, predsjednik Vije}a mo`e donijeti presudu zbog izostanka i na prvom ro~i{tu za glavnu raspravu ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, {to je slu~aj u konkretnom predmetu, bez obzira na to {to se radi o sporu o kojem bi, ina~e, trebalo da odlu~i Vije}e, i pri tome se Vrhovni sud pozvao na komentar ZPP. 29. U pogledu apelantove `albe da nisu postojali uvjeti za dono{enje presude zbog izostanka, u obrazlo`enju osporene presude Vrhovnog suda je navedeno da nije osnovan revizijski prigovor o bitnoj povredi odredaba parni~nog postupka kada apelant navodi da je drugostepeni sud samo pau{alno naveo da su ispunjeni uvjeti iz ~lana 314. ZPP za dono{enje presude zbog izostanka. Odlu~uju}i o apelantovoj reviziji Vrhovni sud je smatrao, po{to apelant u svojoj `albi nije naveo razloge zbog kojih osporava presudu zbog izostanka, niti postojanje bilo koje bitne povrede odredaba parni~nog postupka, niti bilo kojeg navoda o pogre{noj primjeni materijalnog prava, da je kao drugostepeni sud pravilno ispitao prvostepenu presudu u granicama koje nala`e ~lan 347. stav 2. ZPP i pravilno ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava. Sudovi su utvrdili da je u ovoj pravnoj stvari pravilno primijenjeno materijalno pravo i da prvostepeni sud nije po~inio bitne povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana 336. stav 2. ZPP. 30. Sagledav{i konkretni postupak u cjelini, Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovi prigovori u pogledu sastava suda ispitani u `albenom i revizionom postupku, kao drugoj i tre}oj instanci su|enja, i to u vije}ima Vrhovnog suda od pet sudija. Osim toga, Ustavni sud konstatira da su oba vije}a Vrhovnog suda ispitala da li su postojali uvjeti za dono{enje presude zbog izostanka, a {to je, prema ZPP, jedino mogao i utvr|ivati prvostepeni sud. Osim toga, Vrhovni sud je dao jasno obrazlo`enje svoje presude, odnosno presuda nije arbitrarna, jer je Vrhovni sud dao jasne razloge za svoje odlu~ivanje. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 31. U pogledu apelantovih navoda da su iste sudije Vrhovnog suda u~estvovale u postupku koji je vo|en povodom prijedloga za povrat u prija{nje stanje i u postupku o osnovanosti presude zbog izostanka, Ustavni sud konstatira da se radilo o razli~itim vije}ima na razli~itim nivoima odlu~ivanja u dva razli~ita apelantova predmeta, te da su apelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|enje neosnovani. Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ostali navodi 32. Apelant se, tako|er, `ali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije. ^lan 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To zna~i da ~lan 13. Evropske konvencije ne garantira pravo na djelotvoran pravni lijek sâm po sebi, niti se mo`e posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. U konkretnom slu~aju apelantovi navodi o kr{enju ovog prava odnose se na povredu prava na pravi~no su|enje. Me|utim, apelant je imao mogu}nost, koju je i koristio, da na prvostepenu sudsku odluku izjavi `albu, a, zatim, da na drugostepenu odluku izjavi reviziju, tako da je u konkretnom predmetu odlu~ivano na tri sudske instance. Stoga, Ustavni sud smatra i ovaj navod apelacije neosnovanim. 33. Apelant se poziva i na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije. Me|utim, apelant ove navode nije obrazlo`io, niti je u vezi s tim dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati da se, zaista, radi o diskriminaciji prema bilo kom osnovu, kako je navedeno u ~lanu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, niti to proizlazi iz informacija i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu. Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o diskriminaciji pau{alni, a eventualna proizvoljnost i diskriminiraju}a primjena zakona nisu o~igledne. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kr{enju prava na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije, tako|er, neosnovani. 34. Apelant se, osim toga, `ali da mu je osporenim presudama povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Njegovi navodi o kr{enju prava na imovinu zasnivaju se na tvrdnjama o nepotpuno i pogre{no utvr|enom ~injeni~nom stanju i pogre{noj primjeni materijalnog prava. S obzirom na to da se, u su{tini, navodi o kr{enju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kr{enju prava na pravi~no su|enje, o kojim je Ustavni sud ve} iznio svoj stav u prethodnim ta~kama ove odluke, te da u apelaciji nisu dostavljeni bilo kakvi dokazi koji bi mogli ukazati da su navodi o kr{enju ovog prava mogu}i i vjerovatni, Ustavni sud zaklju~uje da su navodi o povredi prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, tako|er, neosnovani. VIII. Zaklju~ak 35. Sagledav{i konkretni postupak u cjelini, Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovi prigovori u vezi sa sastavom suda ispitani u `albenom i revizionom postupku, kao drugoj i tre}oj instanci su|enja, i to u vije}ima Vrhovnog suda od pet sudija. Osim toga, Ustavni sud konstatira da su oba vije}a Vrhovnog suda ispitala da li su postojali uvjeti za dono{enje presude zbog izostanka, a {to je, prema ZPP, jedino mogao i utvr|ivati prvostepeni sud. Osim toga, Vrhovni sud je dao jasno obrazlo`enje svoje presude, odnosno da presuda nije arbitrarna, jer je Vrhovni sud dao jasne razloge za svoje odlu~ivanje. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 36. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za dono{enje privremene mjere. 37. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 38. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 Broj 14 – Strana 75 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 677/08, rje{avaju}i apelaciju "Avanti" d.o.o. Sarajevo, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, dopredsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Krstan Simi}, sudac na sjednici odr`anoj 18. prosinca 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neutemeljena apelacija "Avanti" d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. studenog 2007. godine, Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-P`-06-000004 od 30. studenog 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj PS-146/02 od 28. svibnja 2002. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. "Avanti" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mirsad Sipovi}, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 3. o`ujka 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. studenog 2007. godine, Presude Vrhovnog suda broj 070-0-P`-06-000004 od 30. studenog 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj PS-146/02 od 28. svibnja 2002. godine. Apelant je istodobno podnio zahtjev za dono{enje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvr{enje Presude zbog izostanka Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj PS-146/02 od 28. svibnja 2002. godine do dono{enja odluke o apelaciji. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda i sudionika u postupku "Sava-Tires" d.o.o. Kranj, Republika Slovenija (u daljnjem tekstu: tu`itelj) zatra`eno je 18. o`ujka 2008. godine i 6. listopada 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je odgovor dostavio 26. o`ujka 2008. godine, Kantonalni sud 28. o`ujka 2008. godine, a tu`itelj 13. listopada 2008. godine. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 9. srpnja 2008. godine i 16. listopada 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Kantonalni sud je donio Presudu zbog izostanka broj PS-146/02 od 28. svibnja 2002. godine o tu`benom zahtjevu tu`itelja kojom je obvezao apelanta, kao tu`enog, da isplati tu`itelju iznos od 63.750,77 KM sa zateznim kamatama i tro{kovima postupka. Apelant je ulo`io priziv protiv navedene presude zbog izostanka. Prije toga, apelant je podnio prijedlog za povrat u prija{nje stanje. Povodom ovoga prijedloga za povrat u prija{nje stanje, Kantonalni sud je donio Rje{enje broj PS-146/02 Broj 14 – Strana 76 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH od 10. srpnja 2003. godine kojim je odbacio prijedlog kao nedopu{ten, jer je apelant propustio ro~i{te koje je sud zakazao glede podnesenog prijedloga. Ovu odluku Kantonalnog suda Vrhovni sud je potvrdio svojim Rje{enjem broj P`-2/04 od 31. kolovoza 2004. godine, a o ulo`enoj reviziji je isti sud donio rje{enje kojim je reviziju odbacio kao nedopu{tenu. 7. Drugostupanjskom Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-P`-06-000004 od 30. studenog 2006. godine apelantov priziv je odbijen i potvr|ena je prvostupanjska Presuda Kantonalnog suda broj PS-146/02 od 28. svibnja 2002. godine. 8. Apelant je protiv drugostupanjske presude pravodobno ulo`io reviziju, koju je kao neutemeljenu odbio Vrhovni sud Presudom broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. studenog 2007. godine. 9. U obrazlo`enju pobijane presude se navodi da nije utemeljen revizijski prigovor o bitnoj povredi odredaba parni~nog postupka putem navoda da je drugostupanjski sud u obrazlo`enju pobijane odluke samo pau{alno naveo da su ispunjeni uvjeti iz ~lanka 314. Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99; u daljnjem tekstu: ZPP) za dono{enje presude zbog izostanka. Po{to tu`eni u svom prizivu nije naveo razloge zbog kojih pobija presudu uslijed izostanka, to je prigodom odlu~ivanja o njegovom prizivu Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, prvostupanjsku presudu ispitao u granicama koje nala`e ~lanak 347. stavak 2. ZPP i ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija. U odnosu na apelantov priziv da je prvostupanjsku presudu trebalo donijeti Vije}e, a ne predsjednik Vije}a, Vrhovni sud navodi da, prema ~lanku 260. ZPP, predsjednik Vije}a mo`e u tijeku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu zbog izostanka. Stoga se ne mogu prihvatiti apelantovi revizijski prigovori da je drugostupanjski sud u~inio bitnu povredu odredaba parni~nog postupka putem navoda da taj sud nije pravilno ocijenio da se u konkretnom slu~aju radilo o gospodarskom sporu u kojem je, obzirom na ozna~enu visinu spora, presudu trebalo donijeti Vije}e, a ne predsjednik Vije}a. Ovo zbog toga {to, prema ~lanku 314. stavak 1. ZPP, predsjednik vije}a mo`e donijeti presudu zbog izostanka i na prvom ro~i{tu za glavnu raspravu ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, a {to je slu~aj u konkretnom predmetu, bez obzira na to {to se radi o sporu o kojem bi, ina~e, trebalo odlu~iti vije}e (Komentar ZPP, dr. sci. Mihajlo Dika i mr. sci. Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000. godina, strana 466). 10. U obrazlo`enju se, tako|er, navodi da nisu utemeljeni revizijski prigovori pozivanjem na ~lanak 63. stavak 1. to~ka 4. ZPP, odnosno da u dono{enju pobijane presude Vrhovnog suda o ulo`enoj reviziji nisu mogli odlu~ivati ~lanovi Vije}a (tri suca) koji su ve} odlu~ivali o apelantovom prizivu, odnosno reviziji protiv prija{njeg rje{enja zbog odbacivanja prijedloga za povrat u prija{nje stanje. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, sudac ne mo`e suditi ako je u istom predmetu sudjelovao u dono{enju odluke ni`eg suda ili tijela, a to u odnosu na trojicu sudaca koje navodi apelant nije slu~aj. Naime, u dono{enju pobijane presude niti jedan ~lan Vije}a nije sudjelovao u dono{enju odluke ni`eg suda, pa, stoga, nije bilo razloga da se izuzmu trojica sudaca koji su na istoj razini su|enja ranije postupali u povodu pravnih lijekova (priziva i revizije) protiv rje{enja o odbacivanju prijedloga za povrat u prija{nje stanje. Ovo zbog toga {to je apelant podneskom od 12. lipnja 2007. godine zahtijevao, u slu~aju da ne uspije sa povratom u prija{nje stanje, da se taj podnesak istodobno smatra prizivom protiv presude zbog izostanka. Stoga, sticanjem takvih procesnih okolnosti nije bilo procesnih smetnji da o tomu sudi i odlu~i jedno (isto) vije}e, odnosno suci iste razine odlu~ivanja. Time drugostupanjski sud, prema mi{ljenju revizijskog suda, nije u~inio bitnu povredu odredaba parni~nog postupka (~lanak 336. stavak 2. to~ka 2. ZPP). Vrhovni sud zaklju~uje da je neprihvatljivo stajali{te izneseno u reviziji da su prigodom dono{enja pobijane presude dovedene u pitanje nepristranost i objektivnost drugostupanjskog suda, jer ta tvrdnja nije utemeljena, pa kao takva nije dovela u sumnju pravi~nost i zakonitost drugostupanjske presude. Srijeda, 11.3.2009. 11. Osim toga, Vrhovni sud je zaklju~io da su pravilno postupili ni`estupanjski sudovi kada su, u granicama mogu}nosti koje predvi|aju pravila parni~nog postupka (svi uvjeti iz ~lanka 314. ZPP su bili kumulativno ispunjeni), presudom zbog izostanka usvojili tu`beni zahtjev, jer su izveli pravilan zaklju~ak da su parni~ne stranke bile u obligacijskopravnom odnosu na temelju kupoprodajnog ugovora, da utemeljenost tu`benog zahtjeva proizlazi iz ~injenica navedenih u tu`bi, te da te ~injenice nisu opre~ne ni sa dokazima koje je sam tu`itelj prilo`io uz predmetnu tu`bu (postoji i materijalnopravna pretpostavka za dono{enje presude zbog izostanka). Stoga je prigovor naveden u reviziji, u smislu ~lanka 367. stavak 1. to~ka 3. ZPP, valjalo odbiti kao neutemeljen. Ostali revizijski prigovori, naveo je Vrhovni sud, upu}uju na nepotpuno i nepravilno utvr|eno ~injeni~no stanje zbog ~ega se revizija ne mo`e ulo`iti, kako je propisano ~lankom 367. stavak 3. ZPP. 12. Glede postupka koji je vo|en povodom apelantovog prijedloga za povrat u prija{nje stanje, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, registriranu pod brojem AP 2743/06, koja je, na sjednici Ustavnog suda odr`anoj 15. velja~e 2007. godine, odba~ena zbog toga {to je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 13. Apelant smatra da je Vrhovni sud pobijanom odlukom povrijedio njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz ~lanka 14. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant isti~e da su redoviti sudovi pogre{no utvrdili ~injenice, da su pogre{no primijenili materijalno i procesno pravo, te da nisu dali potrebna obrazlo`enja stajali{ta usvojenih u svojim odlukama, a naru{eno je i na~elo nepristranosti i objektivnosti u odlu~ivanju, jer je prvostupanjsku presudu zbog izostanka donio predsjednik Vije}a, umjesto Vije}e. Osim toga, isti suci Vrhovnog suda su sudjelovali u postupku koji je vo|en povodom prijedloga za povrat u prija{nje stanje i u postupku o utemeljenosti presude zbog izostanka. b) Odgovor na apelaciju 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi da u pobijanim presudama tog suda nisu po~injene povrede prava na koje se apelant `ali. Predla`u da se apelacija odbije kao neutemeljena. 15. Kantonalni sud u odgovoru je naveo da je postupak pred tim sudom vo|en korektno i potpuno sukladno va`e}im zakonskim propisima, te smatra da nikakva apelantova prava pred tim sudom nisu povrije|ena. 16. U odgovoru na apelaciju tu`itelj je naveo da se parni~ni postupak pred Kantonalnim sudom vodio prema odredbama tada va`e}eg ZPP, te da iz relevantnih odredaba ~lanka 314. ZPP proizlazi da, budu}i da tu`eni nije pobio pismenim podneskom tu`beni zahtjev, niti pristupio glavnoj raspravi zakazanoj za 28. svibanj 2002. godine, sud je donio presudu zbog izostanka. Osim toga, on navodi da prigodom dono{enja presude zbog izostanka nije potrebno da se dostave dokazi uz tu`bu, nego da se samo navedu. Naime, prigodom dono{enja presude zbog izostanka sud ne ocjenjuje i ne provodi dokaze, pa je prigovor da su fakture prilo`ene na slovena~kom jeziku neutemeljen, jer i bez njihova prilaganja uz tu`bu postojali su uvjeti za dono{enje presude zbog izostanka. Smatra da se zakonitost pobijanih presuda ne mo`e dovesti u sumnju. V. Relevantni propisi 17. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99; u daljnjem tekstu: ZPP) Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH ^lanak 260. Predsjednik vije}a mo`e u tijeku pripremanja glavne rasprave donijeti [...] presudu zbog izostanka [...]. ^lanak 314. st.1. i 5. 1. Kad tu`eni ne do|e na pripremno ro~i{te do njegova zaklju~enja, ili na prvo ro~i{te za glavnu raspravu ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, ili ako do|e na ta ro~i{ta ali ne}e da se upusti u raspravljanje, ili se udalji s ro~i{ta, a ne pobije tu`beni zahtjev, donijet }e se presuda kojom se prihva}a tu`beni zahtjev (presuda zbog izostanka), ako je udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako je tu`eni bio uredno pozvan; 2) ako tu`itelj predlo`i dono{enje presude zbog izostanka; 3) ako tu`eni nije podneskom pobio tu`beni zahtjev; 4) ako utemeljenost tu`benog zahtjeva proizlazi iz ~injenica navedenih u tu`bi; 5) ako ~injenice na kojima se temelji tu`beni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tu`itelj podnio ili s ~injenicama koje su op}epoznate; 6) ako ne postoje op}epoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tu`enog sprije~ili opravdani razlozi da do|e na ro~i{te. 5. Dono{enje presude zbog izostanka mo`e se odgoditi i ako nema dokaza da je tu`eni uredno pozvan, a nedvojbeno je da mu je poziv upu}en. U tome slu~aju predsjednik vije}a odredit }e rok, koji ne mo`e biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno dulji od {est mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi je li tu`eni uredno pozvan. Ako se u tome roku utvrdi da je tu`eni bio uredno pozvan, predsjednik vije}a donijet }e presudu zbog izostanka. ^lanak 336. stavak 2. u relevantnom dijelu glasi: Bitna povreda parni~nog postupka uvijek postoji: 1) ako je sud bio nepropisno sastavljen [...]; [...]; 6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu zbog izostanka [...]; [...]. ^lanak 347. stavak 2. glasi: Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u prizivu paze}i po slu`benoj du`nosti na bitne povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lanka 336. stavak 2. ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. ^lanak 485. U postupku u gospodarskim sporovima sudac pojedinac sudi ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 30.000 KM i u sporovima za pla}anje kamata, bez obzira na vrijednost spora. U tijeku postupka stranke se mogu sporazumjeti da gospodarske sporove sudi sudac pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora. Sudac pojedinac provodi postupak i donosi odluke u predmetima pravne pomo}i i osiguranja dokaza. VI. Dopustivost 18. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 19. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 20. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. studenog 2007. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelant je primio 3. sije~nja 2008. godine, a apelacija je podnesena 3. o`ujka 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je Broj 14 – Strana 77 propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 22. Apelant se `ali da mu je pobijanim presudama Vrhovnog i Kantonalnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravi~no su|enje 23. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: (…) e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prigodom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega svatko ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] 24. Razmatraju}i konkretan slu~aj, Ustavni sud, prije svega, podsje}a da je njegova nadle`nost u apelacijskim postupcima ograni~ena "na pitanja koja su sadr`ana u ovome ustavu" i da Ustavni sud nije nadle`an preispitivati ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, osim u slu~ajevima u kojima odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava, tj. ukoliko je neki redoviti sud pogre{no protuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na u~inkovit pravni lijek i u drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 39/01, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 25/02). 25. U konkretnom predmetu apelant se `ali na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. U svezi s tim Ustavni sud podsje}a da je zada}a Ustavnog suda ispitati je li postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. Ovo, dalje, zna~i da Ustavni sud treba ispitati je li apelant imao mogu}nost da svoje prizive glede konkretnog sudbenog postupka podnese vi{im sudbenim instancama, koje su bile du`ne ispitati ih i otkloniti eventualne povrede u konkretnom su|enju. 26. Razmatraju}i predmetnu apelaciju, Ustavni sud konstatira da se, izme|u ostalog, apelant `ali da je u predmetnoj parnici u prvostupanjskom postupku povodom tu`benog zahtjeva tu`itelja odlu~io predsjednik Vije}a, a ne Vije}e, kako je predvi|eno zakonom, te da zbog toga nije imao pravi~no su|enje. 27. Ustavni sud konstatira da je apelant, tako|er, svoje prizivne navode istaknuo u prizivnom i revizijskom postupku pred Vrhovnim sudom, odnosno da su apelantovi prizivni navodi o nepropisno sastavljenom sudu ispitani na drugoj i tre}oj instanci Vrhovnog suda. Naime, Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, odlu~io je o apelantovom prizivu u vije}u od pet sudaca, a potom je odlu~ivao o apelantovoj reviziji u novom vije}u od pet sudaca. 28. U odnosu na apelantov priziv da je prvostupanjsku presudu trebalo donijeti Vije}e, a ne predsjednik Vije}a, Vrhovni sud je smatrao da, prema ~lanku 260. ZPP, predsjednik Vije}a Broj 14 – Strana 78 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH mo`e u tijeku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu zbog izostanka. Stoga se ne mogu prihvatiti apelantovi revizijski prigovori da je drugostupanjski sud u~inio bitnu povredu odredaba parni~nog postupka, jer nije pravilno ocijenio da se u konkretnom slu~aju radilo o gospodarskom sporu u kojem je, obzirom na ozna~enu visinu spora, presudu trebalo donijeti Vije}e, a ne predsjednik Vije}a. Vrhovni sud je, dalje, obrazlo`io da, prema ~lanku 314. stavak 1. ZPP, predsjednik Vije}a mo`e donijeti presudu zbog izostanka i na prvom ro~i{tu za glavnu raspravu ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, {to je slu~aj u konkretnom predmetu, bez obzira na to {to se radi o sporu o kojem bi, ina~e, trebalo odlu~iti Vije}e, i pri tomu se Vrhovni sud pozvao na komentar ZPP. 29. Glede apelantovog priziva da nisu postojali uvjeti za dono{enje presude zbog izostanka, u obrazlo`enju pobijane presude Vrhovnog suda je navedeno da nije utemeljen revizijski prigovor o bitnoj povredi odredaba parni~nog postupka kada apelant navodi da je drugostupanjski sud samo pau{alno naveo da su ispunjeni uvjeti iz ~lanka 314. ZPP za dono{enje presude zbog izostanka. Odlu~uju}i o apelantovoj reviziji, Vrhovni sud je smatrao, po{to apelant u svom prizivu nije naveo razloge zbog kojih pobija presudu zbog izostanka, niti postojanje bilo koje bitne povrede odredaba parni~nog postupka, niti bilo kojeg navoda o pogre{noj primjeni materijalnog prava, da je kao drugostupanjski sud pravilno ispitao prvostupanjsku presudu u granicama koje nala`e ~lanak 347. stavak 2. ZPP i pravilno ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija. Sudovi su utvrdili da je u ovoj pravnoj stvari pravilno primijenjeno materijalno pravo i da prvostupanjski sud nije po~inio bitne povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lanka 336. stavak 2. ZPP. 30. Sagledav{i konkretni postupak u cjelini, Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovi prigovori glede sastava suda ispitani u prizivnom i revizijskom postupku, kao drugoj i tre}oj instanci su|enja, i to u vije}ima Vrhovnog suda od pet sudaca. Osim toga, Ustavni sud konstatira da su oba vije}a Vrhovnog suda ispitala jesu li postojali uvjeti za dono{enje presude zbog izostanka, a {to je, prema ZPP, jedino mogao i utvr|ivati prvostupanjski sud. Osim toga, Vrhovni sud je dao jasno obrazlo`enje svoje presude, odnosno presuda nije arbitrarna, jer je Vrhovni sud dao jasne razloge za svoje odlu~ivanje. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 31. Glede apelantovih navoda da su isti suci Vrhovnog suda sudjelovali u postupku koji je vo|en povodom prijedloga za povrat u prija{nje stanje i u postupku o utemeljenosti presude zbog izostanka, Ustavni sud konstatira da se radilo o razli~itim vije}ima na razli~itim razinama odlu~ivanja u dva razli~ita apelantova predmeta, te da su apelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|enje neutemeljeni. Ostali navodi 32. Apelant se, tako|er, `ali na povredu prava na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije. ^lanak 13. Europske konvencije ima supsidijaran karakter. To zna~i da ~lanak 13. Europske konvencije ne garantira pravo na u~inkovit pravni lijek sâm po sebi, niti se mo`e promatrati samostalno i neovisno od nekog od prava garantiranih Europskom konvencijom. U konkretnom slu~aju apelantovi navodi o kr{enju ovog prava odnose se na povredu prava na pravi~no su|enje. Me|utim, apelant je imao mogu}nost, koju je i koristio, na prvostupanjsku sudbenu odluku ulo`iti priziv, a, potom, na drugostupanjsku odluku ulo`iti reviziju, tako da je u konkretnom predmetu odlu~ivano na tri sudbene instance. Stoga, Ustavni sud smatra i ovaj navod apelacije neutemeljenim. 33. Apelant se poziva i na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije. Me|utim, apelant ove navode nije obrazlo`io, niti je u svezi s tim dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati da 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/09 Srijeda, 11.3.2009. se, odista, radi o diskriminaciji prema bilo kojoj osnovi, kako je navedeno u ~lanku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, niti to proizlazi iz informacija i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu. Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o diskriminaciji pau{alni, a eventualna proizvoljnost i diskriminiraju}a primjena zakona nisu o~igledne. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kr{enju prava na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije, tako|er, neutemeljeni. 34. Apelant se, osim toga, `ali da mu je pobijanim presudama povrije|eno pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Njegovi navodi o kr{enju prava na imovinu temelje se na tvrdnjama o nepotpuno i pogre{no utvr|enom ~injeni~nom stanju i pogre{noj primjeni materijalnog prava. Obzirom na to da se, u biti, navodi o kr{enju prava na imovinu temelje na navodima o kr{enju prava na pravi~no su|enje, o kojim je Ustavni sud ve} iznio svoje stajali{te u prethodnim to~kama ove odluke, te da u apelaciji nisu dostavljeni bilo kakvi dokazi koji bi mogli ukazati da su navodi o kr{enju ovog prava mogu}i i vjerojatni, Ustavni sud zaklju~uje da su navodi o povredi prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, tako|er, neutemeljeni. VIII. Zaklju~ak 35. Sagledav{i konkretni postupak u cjelini, Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovi prigovori u svezi sa sastavom suda ispitani u prizivnom i revizijskom postupku, kao drugoj i tre}oj instanci su|enja, i to u vije}ima Vrhovnog suda od pet sudaca. Osim toga, Ustavni sud konstatira da su oba vije}a Vrhovnog suda ispitala jesu li postojali uvjeti za dono{enje presude zbog izostanka, a {to je, prema ZPP, jedino mogao i utvr|ivati prvostupanjski sud. Osim toga, Vrhovni sud je dao jasno obrazlo`enje svoje presude, odnosno presuda nije arbitrarna, jer je Vrhovni sud dao jasne razloge za svoje odlu~ivanje. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 36. Obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebice razmatrati apelantov prijedlog za dono{enje privremene mjere. 37. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 38. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 677/08, rje{avaju}i apelaciju "Avanti" d.o.o. Sarajevo, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Krstan Simi}, sudija na sjednici odr`anoj 18. decembra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija "Avanti" d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 2007. godine, Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-P`-06-000004 od 30. novembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. "Avanti" d.o.o. Sarajevo (u daqwem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kog zastupa Mirsad Sipovi}, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine, Presude Vrhovnog suda broj 070-0-P`-06-000004 od 30. novembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za dono{ewe privremene mjere kom bi Ustavni sud odlo`io izvr{ewe Presude zbog izostanka Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine do dono{ewa odluke o apelaciji. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda i u~esnika u postupku "Sava-Tires" d.o.o. Kraw, Republika Slovenija (u daqwem tekstu: tu`ilac) zatra`eno je 18. marta 2008. godine i 6. oktobra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je odgovor dostavio 26. marta 2008. godine, Kantonalni sud 28. marta 2008. godine, a tu`ilac 13. oktobra 2008. godine. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantu 9. jula 2008. godine i 16. oktobra 2008. godine. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in: 6. Kantonalni sud je donio Presudu zbog izostanka broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine o tu`benom zahtjevu tu`ioca kom je obavezao apelanta, kao tu`enog, da isplati tu`iocu iznos od 63.750,77 KM sa zateznim kamatama i tro{kovima postupka. Apelant je izjavio `albu protiv navedene presude zbog izostanka. Prije toga, apelant je podnio predlog za povrat u pre|a{we stawe. Povodom ovoga predloga za povrat u pre|a{we stawe, Kantonalni sud je donio Rje{ewe broj PS-146/02 od 10. jula 2003. godine kojim je odbacio predlog kao nedozvoqen, jer je apelant propustio ro~i{te koje je sud zakazao u povodu podnesenog predloga. Ovu odluku Kantonalnog suda Vrhovni sud je potvrdio svojim Rje{ewem broj P`-2/04 od 31. avgusta 2004. godine, a o izjavqenoj reviziji je isti sud donio rje{ewe kojim je reviziju odbacio kao nedozvoqenu. 7. Drugostepenom Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-P`-06-000004 od 30. novembra 2006. godine apelantova `alba je odbijena i potvr|ena je prvostepena Presuda Kantonalnog suda broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine. 8. Apelant je protiv drugostepene presude blagovremeno izjavio reviziju, koju je kao neosnovanu odbio Vrhovni sud Presudom broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine. 9. U obrazlo`ewu osporene presude se navodi da nije osnovan revizioni prigovor o bitnoj povredi odredbi parni~nog postupka putem navoda da je drugostepeni sud u obrazlo`ewu osporene odluke samo pau{alno naveo da su ispuweni uslovi iz ~lana 314 Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99; u daqwem tekstu: ZPP) za dono{ewe presude zbog izostanka. Po{to tu`eni u Broj 14 – Strana 79 svojoj `albi nije naveo razloge zbog kojih osporava presudu zbog izostanka, to je pri odlu~ivawu o wegovoj `albi Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, prvostepenu presudu ispitao u granicama koje nala`e ~lan 347 stav 2 ZPP i ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava. U odnosu na apelantovu `albu da je prvostepenu presudu trebalo da donese Vije}e, a ne predsjednik Vije}a, Vrhovni sud navodi da, shodno ~lanu 260 ZPP, predsjednik Vije}a mo`e u toku pripremawa glavne rasprave da donese presudu zbog izostanka. Stoga ne mogu da se prihvate apelantovi revizioni prigovori da je drugostepeni sud u~inio bitnu povredu odredbi parni~nog postupka putem navoda da taj sud nije pravilno ocijenio da se u konkretnom slu~aju radilo o privrednom sporu u kom je, s obzirom na ozna~enu visinu spora, presudu trebalo da donese Vije}e, a ne predsjednik Vije}a. Ovo zbog toga {to, shodno ~lanu 314 stav 1 ZPP, predsjednik vije}a mo`e da donese presudu zbog izostanka i na prvom ro~i{tu za glavnu raspravu ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, a {to je slu~aj u konkretnom predmetu, bez obzira na to {to se radi o sporu o kom bi, ina~e, trebalo da odlu~i vije}e (Komentar ZPP, dr sci. Mihajlo Dika i mr sci. Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000. godina, strana 466). 10. U obrazlo`ewu se, tako|e, navodi da nisu osnovani revizioni prigovori pozivawem na ~lan 63 stav 1 ta~ka 4 ZPP, odnosno da u dono{ewu osporene presude Vrhovnog suda o izjavqenoj reviziji nisu mogli da odlu~uju ~lanovi Vije}a (tri sudije) koji su ve} odlu~ivali o apelantovoj `albi, odnosno reviziji protiv prija{weg rje{ewa zbog odbacivawa predloga za povrat u pre|a{we stawe. Shodno navedenoj zakonskoj odredbi, sudija ne mo`e da sudi ako je u istom predmetu u~estvovao u dono{ewu odluke ni`eg suda ili organa, a to u odnosu na trojicu sudija koje navodi apelant nije slu~aj. Naime, u dono{ewu osporene presude niti jedan ~lan Vije}a nije u~estvovao u dono{ewu odluke ni`eg suda, pa, stoga, nije bilo razloga da se izuzmu trojica sudija koji su na istom nivou su|ewa ranije postupali u povodu pravnih lijekova (`albe i revizije) protiv rje{ewa o odbacivawu predloga za povrat u pre|a{we stawe. Ovo zbog toga {to je apelant podneskom od 12. juna 2007. godine zahtijevao, u slu~aju da ne uspije sa povratom u pre|a{we stawe, da se taj podnesak istovremeno smatra `albom protiv presude zbog izostanka. Stoga, sticawem takvih procesnih okolnosti nije bilo procesnih smetwi da o tome sudi i odlu~i jedno (isto) vije}e, odnosno sudije istog nivoa odlu~ivawa. Time drugostepeni sud, prema mi{qewu revizionog suda, nije u~inio bitnu povredu odredbi parni~nog postupka (~lan 336 stav 2 ta~ka 2 ZPP). Vrhovni sud zakqu~uje da je neprihvatqivo stanovi{te izneseno u reviziji da su pri dono{ewu osporene presude dovedene u pitawe nepristrasnost i objektivnost drugostepenog suda, jer ta tvrdwa nije osnovana, pa kao takva nije dovela u sumwu pravi~nost i zakonitost drugostepene presude. 11. Osim toga, Vrhovni sud je zakqu~io da su pravilno postupili ni`estepeni sudovi kada su, u granicama mogu}nosti koje predvi|aju pravila parni~nog postupka (svi uslovi iz ~lana 314 ZPP su bili kumulativno ispuweni), presudom zbog izostanka usvojili tu`beni zahtjev, jer su izveli pravilan zakqu~ak da su parni~ne stranke bile u obligacionopravnom odnosu na osnovu kupoprodajnog ugovora, da osnovanost tu`benog zahtjeva proizilazi iz ~iwenica navedenih u tu`bi, te da te ~iwenice nisu suprotne ni sa dokazima koje je sam tu`ilac prilo`io uz predmetnu tu`bu (postoji i materijalnopravna pretpostavka za dono{ewe presude zbog izostanka). Stoga je prigovor naveden u reviziji, u smislu ~lana 367 stav 1 ta~ka 3 ZPP, vaqalo odbiti kao neosnovan. Ostali revizioni prigovori, naveo je Vrhovni sud, upu}uju na nepotpuno i nepravilno utvr|eno ~iweni~no stawe zbog ~ega se revizija ne mo`e da izjavi, kako je propisano ~lanom 367 stav 3 ZPP. 12. U vezi sa postupkom koji je vo|en povodom apelantovog predloga za povrat u pre|a{we stawe, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, registrovanu pod brojem AP 2743/06, Broj 14 – Strana 80 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH koja je, na sjednici Ustavnog suda odr`anoj 15. februara 2007. godine, odba~ena zbog toga {to je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 13. Apelant smatra da je Vrhovni sud osporenom odlukom povrijedio wegovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz ~lana 14 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant isti~e da su redovni sudovi pogre{no utvrdili ~iwenice, da su pogre{no primijenili materijalno i procesno pravo, te da nisu dali potrebna obrazlo`ewa stavova usvojenih u svojim odlukama, a naru{en je i princip nepristrasnosti i objektivnosti u odlu~ivawu, jer je prvostepenu presudu zbog izostanka donio predsjednik Vije}a, umjesto Vije}e. Osim toga, iste sudije Vrhovnog suda su u~estvovale u postupku koji je vo|en povodom predloga za povrat u pre|a{we stawe i u postupku o osnovanosti presude zbog izostanka. b) Odgovor na apelaciju 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi da u osporenim presudama tog suda nisu po~iwene povrede prava na koje se apelant `ali. Predla`u da se apelacija odbije kao neosnovana. 15. Kantonalni sud u odgovoru je naveo da je postupak pred tim sudom vo|en korektno i potpuno u skladu s va`e}im zakonskim propisima, te smatra da nikakva apelantova prava pred tim sudom nisu povrije|ena. 16. U odgovoru na apelaciju tu`ilac je naveo da se parni~ni postupak pred Kantonalnim sudom vodio shodno odredbama tada va`e}eg ZPP, te da iz relevantnih odredbi ~lana 314 ZPP proizilazi da, budu}i da tu`eni nije osporio pismenim podneskom tu`beni zahtjev, niti pristupio glavnoj raspravi zakazanoj za 28. maj 2002. godine, sud je donio presudu zbog izostanka. Osim toga, on navodi da pri dono{ewu presude zbog izostanka nije potrebno da se dostave dokazi uz tu`bu, nego da se samo navedu. Naime, pri dono{ewu presude zbog izostanka sud ne ocjewuje i ne sprovodi dokaze, pa je prigovor da su fakture prilo`ene na slovena~kom jeziku neosnovan, jer i bez wihovog prilagawa uz tu`bu postojali su uslovi za dono{ewe presude zbog izostanka. Smatra da se zakonitost osporenih presuda ne mo`e da dovede u sumwu. V. Relevantni propisi 17. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99; u daqwem tekstu: ZPP) ^lan 260 Predsjednik vije}a mo`e u toku pripremawa glavne rasprave da donese [...] presudu zbog izostanka [...]. ^lan 314 st.1 i 5 1. Kad tu`eni ne do|e na pripremno ro~i{te do wegovog zakqu~ewa, ili na prvo ro~i{te za glavnu raspravu ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, ili ako do|e na ta ro~i{ta ali ne}e da se upusti u raspravqawe, ili se udaqi s ro~i{ta, a ne ospori tu`beni zahtjev, donije}e se presuda kom se prihva}a tu`beni zahtjev (presuda zbog izostanka), ako je udovoqeno ovim uslovima: 1) ako je tu`eni bio uredno pozvan; 2) ako tu`ilac predlo`i dono{ewe presude zbog izostanka; 3) ako tu`eni nije podneskom osporio tu`beni zahtjev; 4) ako osnovanost tu`benog zahtjeva proizilazi iz ~iwenica navedenih u tu`bi; Srijeda, 11.3.2009. 5) ako ~iwenice na kojima se zasniva tu`beni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tu`ilac podnio ili s ~iwenicama koje su op{tepoznate; 6) ako ne postoje op{tepoznate okolnosti iz kojih proizilazi da su tu`enog sprije~ili opravdani razlozi da do|e na ro~i{te. 5. Dono{ewe presude zbog izostanka mo`e da se odlo`i i ako nema dokaza da je tu`eni uredno pozvan, a nesumwivo je da mu je poziv upu}en. U tom slu~aju predsjednik vije}a odredi}e rok, koji ne mo`e biti du`i od trideset dana za dostavqawe u zemqi, odnosno du`i od {est mjeseci za dostavqawe u inostranstvu, da se izvidi da li je tu`eni uredno pozvan. Ako se u tom roku utvrdi da je tu`eni bio uredno pozvan, predsjednik vije}a donije}e presudu zbog izostanka. ^lan 336 stav 2 u relevantnom dijelu glasi: Bitna povreda parni~nog postupka uvijek postoji: 1) ako je sud bio nepropisno sastavqen [...]; [...]; 6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu zbog izostanka [...]; [...]. ^lan 347 stav 2 glasi: Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u `albi paze}i po slu`benoj du`nosti na bitne povrede odredbi parni~nog postupka iz ~lana 336 stav 2 ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. ^lan 485 U postupku u privrednim sporovima sudija pojedinac sudi ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 30.000 KM i u sporovima za pla}awe kamata, bez obzira na vrijednost spora. U toku postupka stranke mogu da se sporazumiju da privredne sporove sudi sudija pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora. Sudija pojedinac sprovodi postupak i donosi odluke u predmetima pravne pomo}i i obezbje|ewa dokaza. VI. Dopustivost 18. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 19. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. 20. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 3. januara 2008. godine, a apelacija je podnesena 3. marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 22. Apelant se `ali da mu je osporenim presudama Vrhovnog i Kantonalnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Pravo na pravi~no su|ewe 23. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. […] 24. Razmatraju}i konkretan slu~aj, Ustavni sud, prije svega, podsje}a da je wegova nadle`nost u apelacionim postupcima ograni~ena "na pitawa koja su sadr`ana u ovom ustavu" i da Ustavni sud nije nadle`an da preispituje ~iweni~no stawe ili tuma~ewe i na~in na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slu~ajevima u kojima odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogre{no protuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminaciona, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~iweni~no stawe ukazuje na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 39/01, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 25/02). 25. U konkretnom predmetu apelant se `ali na povredu prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. U vezi s tim Ustavni sud podsje}a da je zadatak Ustavnog suda da ispita da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. Ovo, daqe, zna~i da Ustavni sud treba da ispita da li je apelant imao mogu}nost da svoje `albe u pogledu konkretnog sudskog postupka podnese vi{im sudskim instancama, koje su bile du`ne da ih ispitaju i otklone eventualne povrede u konkretnom su|ewu. 26. Razmatraju}i predmetnu apelaciju, Ustavni sud konstatuje da se, izme|u ostalog, apelant `ali da je u predmetnoj parnici u prvostepenom postupku povodom tu`benog zahtjeva tu`ioca odlu~io predsjednik Vije}a, a ne Vije}e, kako je predvi|eno zakonom, te da zbog toga nije imao pravi~no su|ewe. 27. Ustavni sud konstatuje da je apelant, tako|e, svoje `albene navode istakao u `albenom i revizionom postupku pred Vrhovnim sudom, odnosno da su apelantovi `albeni navodi o nepropisno sastavqenom sudu ispitani na drugoj i tre}oj instanci Vrhovnog suda. Naime, Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, odlu~io je o apelantovoj `albi u vije}u od pet sudija, a zatim je odlu~ivao o apelantovoj reviziji u novom vije}u od pet sudija. 28. U odnosu na apelantovu `albu da je prvostepenu presudu trebalo da donese Vije}e, a ne predsjednik Vije}a, Vrhovni sud je smatrao da, shodno ~lanu 260 ZPP, predsjednik Vije}a mo`e u toku pripremawa glavne rasprave da donese presudu zbog izostanka. Stoga ne mogu da se prihvate apelantovi revizioni prigovori da je drugostepeni sud u~inio bitnu povredu odredbi parni~nog postupka, jer nije pravilno ocijenio da se u konkretnom slu~aju radilo o privrednom sporu u kom je, s obzirom na ozna~enu visinu spora, presudu trebalo da donese Vije}e, a ne predsjednik Vije}a. Vrhovni sud je, daqe, obrazlo`io da, shodno ~lanu 314 stav 1 ZPP, predsjednik Vije}a mo`e da donese presudu zbog izostanka i na prvom ro~i{tu za glavnu raspravu ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, {to je slu~aj u konkretnom predmetu, bez obzira na to {to se radi o sporu o kom bi, ina~e, trebalo da odlu~i Vije}e, i pri tome se Vrhovni sud pozvao na komentar ZPP. Broj 14 – Strana 81 29. U pogledu apelantove `albe da nisu postojali uslovi za dono{ewe presude zbog izostanka, u obrazlo`ewu osporene presude Vrhovnog suda je navedeno da nije osnovan revizioni prigovor o bitnoj povredi odredbi parni~nog postupka kada apelant navodi da je drugostepeni sud samo pau{alno naveo da su ispuweni uslovi iz ~lana 314 ZPP za dono{ewe presude zbog izostanka. Odlu~uju}i o apelantovoj reviziji, Vrhovni sud je smatrao, po{to apelant u svojoj `albi nije naveo razloge zbog kojih osporava presudu zbog izostanka, niti postojawe bilo koje bitne povrede odredbi parni~nog postupka, niti bilo kog navoda o pogre{noj primjeni materijalnog prava, da je kao drugostepeni sud pravilno ispitao prvostepenu presudu u granicama koje nala`e ~lan 347 stav 2 ZPP i pravilno ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava. Sudovi su utvrdili da je u ovoj pravnoj stvari pravilno primijeweno materijalno pravo i da prvostepeni sud nije po~inio bitne povrede odredbi parni~nog postupka iz ~lana 336 stav 2 ZPP. 30. Sagledav{i konkretni postupak u cjelini, Ustavni sud zakqu~uje da su apelantovi prigovori u pogledu sastava suda ispitani u `albenom i revizionom postupku, kao drugoj i tre}oj instanci su|ewa, i to u vije}ima Vrhovnog suda od pet sudija. Osim toga, Ustavni sud konstatuje da su oba vije}a Vrhovnog suda ispitala da li su postojali uslovi za dono{ewe presude zbog izostanka, a {to je, shodno ZPP, jedino mogao i utvr|ivati prvostepeni sud. Osim toga, Vrhovni sud je dao jasno obrazlo`ewe svoje presude, odnosno presuda nije arbitrarna, jer je Vrhovni sud dao jasne razloge za svoje odlu~ivawe. Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 31. U pogledu apelantovih navoda da su iste sudije Vrhovnog suda u~estvovale u postupku koji je vo|en povodom predloga za povrat u pre|a{we stawe i u postupku o osnovanosti presude zbog izostanka, Ustavni sud konstatuje da se radilo o razli~itim vije}ima na razli~itim nivoima odlu~ivawa u dva razli~ita apelantova predmeta, te da su apelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|ewe neosnovani. Ostali navodi 32. Apelant se, tako|e, `ali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije. ^lan 13 Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To zna~i da ~lan 13 Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sâm po sebi, niti mo`e da se posmatra samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slu~aju apelantovi navodi o kr{ewu ovog prava odnose se na povredu prava na pravi~no su|ewe. Me|utim, apelant je imao mogu}nost, koju je i koristio, da na prvostepenu sudsku odluku izjavi `albu, a, zatim, da na drugostepenu odluku izjavi reviziju, tako da je u konkretnom predmetu odlu~ivano na tri sudske instance. Stoga, Ustavni sud smatra i ovaj navod apelacije neosnovanim. 33. Apelant se poziva i na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije. Me|utim, apelant ove navode nije obrazlo`io, niti je u vezi s tim dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao da poka`e da se, zaista, radi o diskriminaciji prema bilo kom osnovu, kako je navedeno u ~lanu II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, niti to proizilazi iz informacija i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu. Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o diskriminaciji pau{alni, a eventualna proizvoqnost i diskrimini{u}a primjena zakona nisu o~igledne. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kr{ewu prava na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije, tako|e, neosnovani. 34. Apelant se, osim toga, `ali da mu je osporenim presudama povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Broj 14 – Strana 82 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Wegovi navodi o kr{ewu prava na imovinu zasnivaju se na tvrdwama o nepotpuno i pogre{no utvr|enom ~iweni~nom stawu i pogre{noj primjeni materijalnog prava. S obzirom na to da se, u su{tini, navodi o kr{ewu prava na imovinu zasnivaju na navodima o kr{ewu prava na pravi~no su|ewe, o kojim je Ustavni sud ve} iznio svoje stanovi{te u prethodnim ta~kama ove odluke, te da u apelaciji nisu dostavqeni bilo kakvi dokazi koji bi mogli da uka`u da su navodi o kr{ewu ovog prava mogu}i i vjerovatni, Ustavni sud zakqu~uje da su navodi o povredi prava na imovinu-roj 1 uz Evropsku konvenciju, tako|e, neosnovani. VIII. Zakqu~ak 35. Sagledav{i konkretni postupak u cjelini, Ustavni sud zakqu~uje da su apelantovi prigovori u vezi sa sastavom suda ispitani u `albenom i revizionom postupku, kao drugoj i tre}oj instanci su|ewa, i to u vije}ima Vrhovnog suda od pet sudija. Osim toga, Ustavni sud konstatuje da su oba vije}a Vrhovnog suda ispitala da li su postojali uslovi za dono{ewe presude zbog izostanka, a {to je, shodno ZPP, jedino mogao i utvr|ivati prvostepeni sud. Osim toga, Vrhovni sud je dao jasno obrazlo`ewe svoje presude, odnosno da presuda nije arbitrarna, jer je Vrhovni sud dao jasne razloge za svoje odlu~ivawe. Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 36. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov predlog za dono{ewe privremene mjere. 37. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 38. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 651/08, rje{avaju}i apelaciju Du{ana Boljanovi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Krstan Simi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 28. oktobra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Du{ana Boljanovi}a podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. decembra 2007. godine i Presude Okru`nog suda u Trebinju broj 015-0-K-07-000 003 od 12. jula 2007. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Du{an Boljanovi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, kojeg zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Srijeda, 11.3.2009. februara 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. decembra 2007. godine i Presude Okru`nog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj 015-0-K-07-000 003 od 12. jula 2007. godine. Apelant je, tako|er, podnio zahtjev za dono{enje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo izvr{enje kazne zatvora apelantu po pravomo}noj presudi Okru`nog suda do dono{enja kona~ne odluke o apelaciji. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Okru`nog suda, te od u~esnika u postupku, Okru`nog tu`ila{tva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Tu`ila{tvo), zatra`eno je 5. marta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. marta, Okru`ni sud 26. marta, a Tu`ila{tvo 17. marta 2008. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 1. oktobra 2008. godine dostavljeni apelantu. 5. Ustavni sud je Odlukom broj AP 651/08 od 3. aprila 2008. godine odbio apelantov zahtjev za dono{enje privremene mjere. III. ^injeni~no stanje 6. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 7. Presudom Okru`nog suda broj 015-0-K-07-000 003 od 12. jula 2007. godine apelant je progla{en krivim za krivi~no djelo neovla{}ene proizvodnje i promet opojnih droga iz ~lana 224. stav 1. Krivi~nog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), za koje mu je utvr|ena kazna zatvora od dvije godine, u stjecaju s krivi~nim djelom te{ko ubistvo iz ~lana 149. stav 1. ta~ka 7. u vezi sa ~lanom 20. KZRS, za koje mu je utvr|ena kazna zatvora od 6 godina, pa je osu|en na jedinstvenu kaznu zatvora od 7 godina. U kaznu mu je ura~unato vrijeme provedeno u pritvoru, a obavezan je da naknadi i tro{kove krivi~nog postupka. 8. Tokom prvostepenog postupka sud je proveo predlo`ene dokaze, pa je, nakon analize tih dokaza, zaklju~io da je nesumnjivo utvr|eno da je apelant po~inio krivi~na djela koja su mu stavljena na teret. Naime, prvostepeni sud je utvrdio da je apelant 14. decembra 2005. godine u ve~ernjim satima u mjestu Stepen, op}ina Gacko, nosio dvije najlonske vre}e napunjene biljnom materijom za koju je vje{ta~enjem utvr|eno da predstavlja opojnu drogu. Nakon {to ga je presrela patrola policije PS Gacko, apelant je te vre}e bacio i pobjegao. Malo kasnije policijska patrola je sustigla apelanta u blizini njegove ku}e. Nakon {to ga je policija pozvala da se zaustavi i preda i nakon {to ga je jedan od policajaca Ivan Maljevi} (u daljnjem tekstu: o{te}eni) sustigao i uhvatio za ramena, apelant se okrenuo prema o{te}enom i, pucaju}i iz pi{tolja nepoznate marke, ranio o{te}enog, koji nije bio naoru`an, u predio natkoljenice lijeve noge. Nakon toga su obojica pali, a apelant je, zatim, iz le`e}eg polo`aja, sa udaljenosti od oko 2 m, ponovo pucao u pravcu o{te}enog koji je le`ao na zemlji. Tom prilikom apelant je ispalio tri metka od kojih su dva pogodila o{te}enog u predio lijevog slabinskog dijela, a jedan metak u predio natkoljenice desne noge, ~ime mu je nanio te{ke tjelesne povrede opasne po `ivot. 9. Prvostepeni sud je, tako|er, utvrdio da se apelant nakon toga udaljio sa mjesta doga|aja u nepoznatom pravcu i da je bio nedostupan organima gonjenja sve do 29. septembra 2006. godine, kada je uhap{en u Nik{i}u, Republika Crna Gora, a zatim, 28. decembra 2006. godine, izru~en nadle`nim vlastima, odnosno pripadnicima Sudske policije u Trebinju. Prvostepeni sud je detaljno u presudi analizirao na~in izvr{enja krivi~nog djela, uzimaju}i u obzir brojne provedene dokaze koje su izveli i optu`ba i odbrana, a koji su detaljno pobrojani u prvostepenoj presudi. Prvostepeni sud je, tako|er, obrazlo`io zbog ~ega nije prihvatio apelantovu odbranu koja se zasnivala na alibiju, Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH odnosno tvrdnji da se apelant u vrijeme kriti~nog doga|aja nalazio na drugom mjestu, ta~nije u Nik{i}u. Sud je u vezi s tim ukazao na nedostatke iskaza svjedoka odbrane, dr. Velimira Vukasanovi}a, te na niz nelogi~nosti i kontradiktornosti u njegovom iskazu, a naro~ito u nemogu}nosti ovog svjedoka da objasni neke sporne ~injenice u vezi sa svojim svjedo~enjem, kao {to je, npr., tvrdnja da je apelanta u kriti~no vrijeme uputio na pregled u Radiolo{ku slu`bu Op}e bolnice Nik{i}. Naime, prvostepeni sud je utvrdio da je na uputnici `ig Doma zdravlja Nik{i} iako se kriti~ne ve~eri ovaj svjedok nalazio u bolnici kao de`urni ljekar, a svjedok nije mogao objasniti ovu ~injenicu. Dalje, sud je, tako|er, utvrdio da apelant kao pacijent nije evidentiran u protokole ni bolnice, niti Doma zdravlja Nik{i}, kao i da su zvani~na obavje{tenja nadle`nih institucija potvrdila da broj pod kojim je ova navodna uputnica zavedena ne postoji u slu`benim knjigama. Sud je ocijenio da obrazlo`enja koja je ponudio ovaj svjedok nisu uvjerljiva, da su ~ak kontradiktorna i drugim svjedo~enjima koje je odbrana izvela a ~iji je cilj da podr`e apelantovu tvrdnju da je u kriti~no vrijeme bio na pregledu u Nik{i}u. 10. Tako|er, prvostepeni sud je detaljno obrazlo`io i zbog ~ega nije prihvatio kao vjerodostojne druge iskaze svjedoka odbrane, naro~ito isti~u}i iskaz svjedokinje Sanele Dokni}, koja je jedina od svjedoka odbrane ispitana neposredno nakon kriti~nog doga|aja. Naime, iskaz koji je ova svjedokinja dala na glavnom pretresu razlikovao se, kako to navodi prvostepeni sud, od iskaza koji je ista svjedokinja dala u istrazi i u kojem je tvrdila da joj je apelant kriti~nog dana rekao da ide u Nik{i}. Prvostepeni sud je ocijenio da je ova svjedokinja svoj iskaz u istrazi, koji je svojeru~no potpisala bez primjedaba, dala neposredno nakon kriti~nog doga|aja "kada nije postojala mogu}nost dogovora sa optu`enim i svjedocima odbrane", a da je iskaz koji je dala na glavnom pretresu prilagodila potrebama podr`avanja apelantovog alibija, zbog ~ega njenom iskazu na glavnom pretresu sud nije poklonio vjeru. 11. Dalje, prvostepeni sud je analizirao i iskaz vje{taka, dr. Mihajla Kuli{a, kojeg je anga`irala odbrana, pa je tom iskazu poklonio vjeru ocijeniv{i ga stru~nim i zasnovanim na obimnoj medicinskoj dokumentaciji. Me|utim, sud je obrazlo`io da ~injenica koju je vje{tak konstatirao, da apelant ima odre|eno ograni~enje fizi~kih sposobnosti, ne mo`e voditi zaklju~ku da apelant nije mogao po~initi krivi~na djela koja su mu stavljena na teret. Tako|er, sud je naro~ito uzeo u obzir da je apelant vi{e od 10 mjeseci bio u bjekstvu, ocijeniv{i da ovakvo njegovo pona{anje "nije u skladu sa rezoniranjem ~ovjeka koji se ne osje}a krivim i koji napu{tanjem svog mjesta prebivali{ta `rtvuje radno mjesto, koje je, prema vlastitom priznanju, te{ko dobio nekoliko mjeseci prije kriti~nog doga|aja". Prvostepeni sud je, tako|er, zaklju~io da je apelantova odbrana, koja je zasnovana na tezi da je "cjelokupan doga|aj inscenirala policija, da je kompletan doga|aj [apelantu] namje{ten, da su policajci pucali jedni na druge i me|usobno se izranjavali", pau{alna i ~injeni~no nezasnovana. 12. Odlu~uju}i o `albama apelanta i okru`nog tu`ioca u Trebinju, Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. decembra 2007. godine apelantovu `albu odbio, a tu`io~evu `albu djelimi~no uva`io i preina~io prvostepenu presudu tako {to je apelantu, osim izre~ene jedinstvene kazne zatvora, izrekao i mjeru sigurnosti oduzimanja 27,329 kg opojne droge psihoaktivne supstance tetrahidrokanabinola, kao predmeta za izvr{enje krivi~nog djela. 13. U obrazlo`enju svoje odluke Vrhovni sud je, izme|u ostalog, naveo da apelantovi `albeni navodi o bitnim povredama odredaba krivi~nog postupka nemaju osnova. Vrhovni sud je obrazlo`io i da su neosnovani apelantovi `albeni navodi o povredi prava na odbranu, odnosno tvrdnje da se prvostepena presuda zasniva na dokazima koji su dostavljeni odbrani na samom glavnom pretresu, dokazima koji nikad nisu dostavljeni i na dokazima koji su pribavljeni povredama ljudskih prava i sloboda. Naime, Vrhovni sud je utvrdio da je odbrana predlo`ila da se saslu{a svjedokinja Sanela Dokni}, pa je ova svjedokinja Broj 14 – Strana 83 saslu{ana na glavnom pretresu odr`anom 29. maja 2007. godine. Tom prilikom svjedoka je direktno ispitao apelantov branilac, a zatim ga je unakrsno ispitao tu`ilac. Prilikom osporavanja navoda ove svjedokinje iznesenih na glavnom pretresu, tu`ilac je pro~itao dio iskaza koji je ova svjedokinja dala u istrazi, data joj je mogu}nost da objasni svoj prethodni iskaz, a taj iskaz je predat i sudu. Prema zaklju~ku Vrhovnog suda, na ovaj na~in je ispo{tovana odredba ~lana 280. stav 1. Zakona o krivi~nom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZKP), a nedostavljanje ovog dokaza odbrani, odnosno dostavljanje samo sudu na glavnom pretresu, ne predstavlja kr{enje apelantovog prava na odbranu. Tako|er, Vrhovni sud je utvrdio da je i vje{tak, dr. Slobodan Prtilo direktno i unakrsno ispitan na glavnom pretresu odr`anom 24. januara 2007. godine, kada je Tu`ila{tvo predalo sudu izvje{taj i zaklju~ak ovog vje{taka. 14. Vrhovni sud, dalje, konstatira da "nema zakonske obaveze tu`ioca da dostavlja spise i dokaze optu`enom i njegovom braniocu ni u toku provo|enja istrage, ni nakon potvr|ivanja optu`nice, niti u toku glavnog pretresa". Vrhovni sud je ovaj stav dalje obrazlo`io time da je dokazni postupak, kao klju~ni dio glavnog pretresa, primarni i osnovni na~in utvr|ivanja istine, koji se realizira "kroz su~eljavanje dviju suprotstavljenih strana koje izvode svoje dokaze i imaju punu dokaznu inicijativu", a pri tome je kontradiktornost vode}i princip izvo|enja dokaza na glavnom pretresu. Nakon {to je detaljno obrazlo`io procesne propise u vezi sa izvo|enjem dokaza, Vrhovni sud je konstatirao da je nesporno da je tu`ilac imao u posjedu iskaz svjedokinje Sanele Dokni}, koji je dala ovla{tenom licu CJB Trebinje neposredno nakon kriti~nog doga|aja, te da je taj iskaz tu`ilac koristio prilikom unakrsnog ispitivanja ove svjedokinje na glavnom pretresu, kada ga je predao i sudu. Vrhovni sud je zaklju~io da je tu`ilac na zakonit na~in koristio raniji iskaz ove svjedokinje, odnosno da je dokazni materijal iznio na na~in dopu{ten zakonom i predao ga u sudski spis, te da su svi apelantovi `albeni prigovori u vezi sa ovim neosnovani. 15. Tako|er, Vrhovni sud je ustanovio i da je prvostepeni sud obrazlo`io odbijanje prijedloga odbrane da se izvede rekonstrukcija doga|aja jo{ na glavnom pretresu od 22. juna 2007. godine u rje{enju koje je povodom ovog prijedloga doneseno. U vezi s tim Vrhovni sud je ukazao da je sud ovla{ten, prema odredbi ~lana 270. stav 2. ZKP, da odbije da se izvede predlo`eni dokaz ukoliko ocijeni da taj dokaz nije zna~ajan za predmet ili je predlo`eni dokaz nepotreban, kako je to sud i uradio u odnosu na predlo`eni dokaz rekonstrukcijom doga|aja. Vrhovni sud je, tako|er, zaklju~io da je prvostepeni sud pa`ljivo analizirao sve provedene dokaze, te da je pravilno utvrdio sve odlu~ne ~injenice, razjasniv{i sve bitne okolnosti zna~ajne za pravilno presu|enje u konkretnoj pravnoj stvari. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 16. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekr{eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. i stav 3.b) Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U obrazlo`enju ovih tvrdnji apelant navodi da tu`ilac nije nikada apelantu, odnosno njegovim braniocima, dostavio odre|ene izjave i druge dokaze, niti je braniocima omogu}en uvid u te dokaze prije samog kraja glavnog pretresa, iako je o~igledno, kako apelant navodi, da je "rije~ o dokazu koji prvostepeni sud smatra veoma zna~ajnim za dono{enje svoje odluke". Apelant smatra da mu na ovaj na~in nije pru`eno adekvatno vrijeme i uvjeti za pripremanje odbrane, {to je suprotno odredbi ~lana 6. stav 3.b) Evropske konvencije. Apelant, tako|er, navodi da mu je dostavljena izjava neposrednog hirur{kog pregleda vje{taka, dr. Slobodana Prtila, i to na glavnom pretresu, kada je ovaj vje{tak branio svoj nalaz i mi{ljenje i kada je izjavio da je digitalne fotografije predao Tu`ila{tvu. Me|utim, apelant navodi da mu disketa sa ovim fotografijama nikada nije dostavljena. Tako|er, apelant navodi da su mu odre|eni dokazi u vezi sa izjavom svjedoka, dr. Broj 14 – Strana 84 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Velimira Vukasinovi}a, odnosno zvani~ni dopisi Op}e bolnice u Nik{i}u i Doma zdravlja Nik{i} dostavljeni tek 12. jula 2007. godine, neposredno pred zavr{etak glavnog pretresa. 17. Tako|er, apelant navodi da sud nije dopustio da se izvedu odre|eni dokazi, koje je odbrana najavila ve} na po~etku glavnog pretresa, a koje apelant i dalje smatra krucijalnim za dono{enje pravilne odluke, kao {to je rekonstrukcija doga|aja. Tako|er, apelant navodi da mu je jo{ 1999. godine dijagnosticirano oboljenje bubrega i zglobova, poznato kao "sindrom Rieter", a 2000. godine "prolap mitralnog sr~anog zaliska" i "hroni~ni perikarditis", pa bi rekonstrukcija pokazala da, zbog tih oboljenja, apelant nije mogao izvr{iti krivi~no djelo na na~in kako je to u osporenim presudama zaklju~eno. Apelant smatra da je odbijanje da se provedu odre|eni dokazi koje je on predlo`io bilo proizvoljno, te da je zbog toga i odluka o apelantovoj krivici proizvoljna, budu}i da smatra da se do ispravnog zaklju~ka o eventualnoj apelantovoj krivi~noj odgovornosti nije moglo do}i bez rekonstrukcije, naro~ito zato {to se apelant, kako navodi, "branio alibijem". Apelant smatra i da su "te`ina optu`be protiv apelanta i publicitet oko ovog krivi~nog postupka utjecali na to da su sudije koje su sudile u ovom predmetu bile vo|ene li~nim emocijama, a ne objektivnim stanjem stvari", ~ime apelant u su{tini u pitanje dovodi i nepristranost suda. b) Odgovori na apelaciju 18. Vrhovni sud je osporio navode iz apelacije, isti~u}i da su navodi koji su izneseni u apelaciji "gotovo doslovno prepisani iz `albe", a da je te navode Vrhovni sud ve} razmotrio u svojoj odluci i o njima usvojio stav. Vrhovni sud smatra da apelantovi navodi o kr{enju prava na pravi~no su|enje nisu ni~im obrazlo`eni, ve} da se su{tinski radi o "isticanju prigovora bitnih povreda odredaba krivi~nog postupka i pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja, za koje Ustavni sud BiH nije nadle`an". Na osnovu toga, Vrhovni sud predla`e da Ustavni sud odbije apelaciju. 19. Okru`ni sud je, tako|er, osporio navode iz apelacije navode}i da osporenim presudama nisu prekr{ena prava na koja se apelant poziva. Okru`ni sud je naveo da se iz apelantovih navoda ne mo`e zaklju~iti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminatorska, te predla`e da Ustavni sud apelaciju odbije. 20. Tu`ila{tvo je, tako|er, osporilo navode iz apelacije, isti~u}i da su svi apelantovi navodi neosnovani, zato {to osporenim presudama nije prekr{eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje. Stoga predla`e da se apelacija odbije. V. Relevantni propisi 21. U Zakonu o krivi~nom postupku Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) relevantne odredbe glase: ^lan 15. Pravo suda, tu`ioca i drugih organa koji u~estvuju u krivi~nom postupku da ocjenjuje postojanje ili nepostojanje ~injenica nije vezano ni ograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima. ^lan 165. Vje{tak dostavlja nalaz i mi{ljenje, kao i radni materijal, skice i zabilje{ke organu koji ga je odredio. ^lan 259. (1) Osim u slu~ajevima predvi|enim ovim zakonom, sudija, odnosno predsjednik glavnog vije}a mo`e prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optu`be ili odbrane. [...] ^lan 270. [...] (2) Ako sudija, odnosno predsjednik vije}a zaklju~i da okolnosti koje stranka ili branilac `eli da doka`e nemaju zna~aja za predmet ili da je ponu|eni dokaz nepotreban, odbit }e izvo|enje dokaza. Srijeda, 11.3.2009. ^lan 277. [...] (5) Vje{tak iznosi svoj nalaz i mi{ljenje usmeno na glavnom pretresu. U tom slu~aju }e vje{tak biti direktno, unakrsno, odnosno dodatno ispitan od obje stranke i branioca, odnosno suda. (6) Pisani nalaz i mi{ljenje vje{taka bit }e prihva}eni kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vje{tak svjedo~io na pretresu. ^lan 280. (1) Iskazi dati u istrazi dopu{teni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti kori{}eni prilikom direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili osporavanja iznesenih navoda ili u odgovoru na osporavanje ili dodatno ispitivanje. U ovom slu~aju, licu se mo`e dati mogu}nost da objasni ili osporava svoj prethodni iskaz. [...] ^lan 296. [...] (2) Sud je du`an savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedina~no i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaklju~ak da li je neka ~injenica dokazana. VI. Dopustivost 22. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 24. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. decembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 4. januara 2008. godine, a apelacija je podnesena 28. februara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 25. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelant se `ali da je osporenim presudama povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava BiH i ~lana 6. stav 1. i 3.b) Evropske konvencije. 27. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: [...] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 28. ^lan 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izri~e javno, ali se novinari i javnost mogu isklju~iti iz cijelog ili jednog dijela su|enja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom dru{tvu, kada to nala`u interesi maloljetnika, ili za{tite privatnog `ivota strana u sporu, ili kada to sud smatra izri~ito neophodnim zato {to bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti {tetu interesima pravde. [...] 3. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo ima sljede}a minimalna prava: Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH [...] b) da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane; 29. Ustavni sud zapa`a da se osnovni apelantovi prigovori odnose na navodnu nemogu}nost da ima odgovaraju}e vrijeme za pripremanje odbrane, jer mu odre|eni iskazi nisu nikada ili su kasno dostavljeni, te na odbijanje njegovog prijedloga da se izvede dokaz rekonstrukcijom doga|aja. Dakle, apelant, u su{tini, isti~e prigovor da mu je uskra}ena ravnopravnost u postupku ~iji su rezultat osporene presude, zato {to mu je, kako tvrdi, uskra}en pristup odre|enim dokazima. Tako|er, apelant smatra da su, zbog publiciteta koji je, kako tvrdi, dat krivi~nom postupku protiv njega, sudije bile vo|ene li~nim emocijama, ~ime osporava njihovu nepristranost u konkretnom slu~aju. 30. Ustavni sud, prije svega, isti~e da pravo na pravi~no su|enje podrazumijeva, inter alia, i princip kontradiktornosti kao karakteristiku postupka zajedno sa principom ravnopravnosti strana u postupku. Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, svaka strana u postupku mora, u principu, imati priliku ne samo da bude upoznata sa svim dokazima koji su neophodni kako bi odbrana bila uspje{na nego i da zna i da mo`e komentirati sve dokaze koji su izvedeni ili opservacije koje su ulo`ene u spis s ciljem utjecanja na odluku suda (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Lobo Machado protiv Portugala, presuda od 20. februara 1996. godine, Izvje{taji o presudama i odlukama 1996-I, stav 31). Ono {to je klju~no jeste da stranke treba u pravom smislu da u~estvuju u postupku pred sudom (vidi, mutatis mutandis, Kerojärvi protiv Finske, presuda od 19. jula 1995. godine, serija A broj 322, stav 42. do kraja). 31. Tako|er, Ustavni sud podsje}a i na praksu Evropskog suda prema kojoj je prihvatljivost dokaza prvenstveno materija koju reguliraju doma}i zakoni i da kao op}e pravilo va`i da su doma}i sudovi ti koji procjenjuju dokaze koji su im prezentirani. Zadatak Evropskog i Ustavnog suda, prema Evropskoj konvenciji, nije da odlu~uju da li su izjave svjedoka bile prihvatljive u smislu dokaza, nego da utvrde da li je postupak u cijelosti, uklju~uju}i i na~in na koji su pribavljeni dokazi, bio pravi~an (vidi, Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, Izvje{taji o presudama i odlukama 1996-II, stav 78). U vezi s tim, Ustavni sud se ne}e mije{ati u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene. To je isklju~ivo uloga redovnih sudova ~ak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, i Evropski sud, idem.). 32. Imaju}i u vidu navedene standarde, Ustavni sud zapa`a da u konkretnom slu~aju nema ni{ta {to bi ukazalo na to da je apelantu uskra}ena mogu}nost da pozove i saslu{a svjedoke i da izvede i druge dokaze. Apelant je, tako|er, imao i koristio mogu}nost da unakrsno ispita sve svjedoke Tu`ila{tva, te da ospori i druge dokaze koje je Tu`ila{tvo izvelo. Ustavni sud zapa`a da apelant smatra da su mu odre|eni dokazi potpuno uskra}eni i u vezi s tim navodi da izjava svjedokinje Sanele Dokni} koja je data u istrazi nije bila data na uvid odbrani, ve} da je samo predata sudu. Me|utim, Ustavni sud zapa`a da je navedena svjedokinja bila svjedokinja odbrane, da je saslu{ana na glavnom pretresu, a njen iskaz koji je dala u istrazi kori{ten je u unakrsnom ispitivanju u skladu sa relevantnim odredbama ZKP, i to nakon {to je odbrana direktno ispitala ovu svjedokinju. Osim toga, iz osporenih presuda ne proizlazi da je ovaj dokaz imao klju~ni i odlu~uju}i utjecaj na odluku sudova o apelantovoj krivici, ve} je on ocijenjen samostalno i u odnosu na druge izvedene dokaze, {to su sudovi detaljno obrazlo`ili u osporenim odlukama. 33. Dalje, ~injenica da je iskaz navedene svjedokinje koji je dala u istrazi tu`ilac predao u sudski spis na glavnom pretresu ne zna~i sama po sebi da je apelantu uskra}ena mogu}nost uvida u ovaj dokaz. Naime, tu`ilac je prilikom unakrsnog ispitivanja ove svjedokinje ~itao dijelove njenog ranijeg iskaza, a od nje je Broj 14 – Strana 85 zatra`eno i da se izjasni o razli~itostima u odnosu na iskaz koji je dala na glavnom pretresu, na na~in koji je propisao ZKP. Ovo zna~i da navodi iz ranijeg iskaza nisu apelantu ostali nepoznati i da ih je mogao dovesti u pitanje prema principu kontradiktornosti. Apelant, me|utim, ni u `albi protiv prvostepene odluke, ni u apelaciji ni~im nije ukazao na to da je od suda zatra`io da mu se taj dokaz posebno dostavi, niti se mo`e zaklju~iti da mu je uvid u taj dokaz onemogu}en, ili da su njegova procesna prava u vezi s tim na bilo koji na~in povrije|ena. 34. Tako|er, apelant navodi da je ovaj dokaz ulo`en u sudski spis neposredno prije davanja zavr{nih rije~i, te smatra da mu na taj na~in nije ostavljeno dovoljno vremena da pripremi odbranu. U vezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje da je apelant mogao, ako je smatrao da se radi o klju~nom i odlu~uju}em dokazu, zatra`iti od suda da prekine postupak radi pripremanja odbrane u svjetlu tog dokaza, {to apelant nije u~inio. Osim toga, u konkretnom slu~aju se ne radi o podno{enju nekog potpuno novog dokaza za koji apelant nije znao, niti mogao znati, budu}i da apelantu nije moglo ostati nepoznato da je svjedokinja odbrane dala iskaz u istrazi. Ustavni sud ukazuje da se isto odnosi i na ulaganje u spis drugih dokaza, odnosno obavje{tenja i izvje{taja Op}e bolnice u Nik{i}u i Doma zdravlja Nik{i}, jer su svi ovi dokazi pribavljeni da bi se osporila apelantova odbrana zasnovana na alibiju. Ovi dokazi su izneseni na glavnom pretresu i ulo`eni u spis, a apelant nije zatra`io da mu se ta obavje{tenja posebno dostave, niti je naveo da mu je u svjetlu tih dokaza potrebno dodatno vrijeme za pripremanje odbrane. Osim toga, sudovi su jasno i razlo`no obrazlo`ili da je na~in predaje ovih dokaza u sudski spis izvr{en u skladu sa zakonom, a apelant ne navodi niti dokazuje da nije imao mogu}nost da o svakom od tih dokaza iznese mi{ljenje. 35. Ustavni sud, tako|er, zapa`a da je na glavnom pretresu odr`anom 29. maja 2007. godine u spis dostavljen nalaz vje{taka medicinske struke koji je na tom istom pretresu i saslu{an. Apelant smatra da mu je princip ravnopravnosti prekr{en zato {to mu nisu dostavljene digitalne fotografije koje je vje{tak predao Tu`ila{tvu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su ovi navodi neosnovani. Naime, ZKP propisuje u ~lanu 277. stav 5. da se vje{tak mora saslu{ati na glavnom pretresu, te da }e biti "direktno, unakrsno, odnosno dodatno ispitan od obje stranke i branioca, odnosno suda", a u stavu 6. istog ~lana propisuje da }e pismeni nalaz i mi{ljenje vje{taka biti prihva}eni kao dokazni materijal samo ukoliko je vje{tak svjedo~io na pretresu. Primjenu ovih odredaba apelant i ne dovodi u pitanje, ve} svoje navode o kr{enju prava na pravi~no su|enje zasniva isklju~ivo na tvrdnji da mu nisu dostavljene digitalne fotografije, mada ne obrazla`e va`nost uvida u te fotografije, nakon {to je imao mogu}nost da unakrsno ispituje vje{taka i daje komentare na njegov nalaz i mi{ljenje. Osim toga, od svjedo~enja vje{taka i predaje pismenog nalaza u spis do zaklju~enja glavnog pretresa pro{lo je vi{e od mjesec dana, a apelant nije naveo, niti dokazao da je tra`io da mu se dostave sporne fotografije, ili da je ukazivao sudu na to da je to neophodno za njegovu efikasniju odbranu, pa da je proizvoljno odbijen takav zahtjev. Ustavni sud, tako|er, isti~e da bi prihvatanje ovakvih apelantovih navoda i argumenata o navodnom uskra}ivanju prava na odbranu i kr{enju principa ravnopravnosti strana u postupku predstavljalo puki formalizam koji je suprotan duhu i smislu prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. Evropske konvencije. 36. Apelant, tako|er, navodi da mu je uskra}ena mogu}nost da izvede dokaz rekonstrukcijom doga|aja, {to on smatra klju~nim dokazom u konkretnom slu~aju, koji bi pokazao da apelant nije imao fizi~ke kapacitete da po~ini krivi~no djelo na na~in koji je naveden u presudama. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da ~lan 6. Evropske konvencije ne daje stranci neograni~eno pravo da saslu{ava svjedoke i izvodi druge dokaze pred sudom, ve} je, u pravilu, zadatak redovnih sudova da procijene da li je potrebno saslu{ati odre|ene svjedoke i izvesti odre|ene dokaze, te da li bi izjave predlo`enih svjedoka ili izvo|enje drugih predlo`enih dokaza bili relevantni za odlu~ivanje u konkretnom slu~aju (vidi, mutatis mutandis, Broj 14 – Strana 86 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Evropski sud, Harutyunyan protiv Armenije, Djelimi~na odluka o dopustivosti od 5. jula 2005. godine, aplikacija broj 36549/03). Sud koji vodi postupak mora imati odre|enu diskreciju o ovim pitanjima, a iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije slijedi da stranka u postupku ne mo`e imati prednost u odnosu na drugu stranu u pogledu mogu}nosti da iznese dokaze (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 628/04 od 12. aprila 2005. godine). 37. U tom smislu, Ustavni sud zapa`a da apelant nije u konkretnom slu~aju dostavio bilo kakav dokaz kojim bi dokazao da je prvostepeni sud proizvoljno odbio njegov prijedlog za rekonstrukciju doga|aja, niti u predmetu postoji bilo {ta {to bi ukazalo na takvu proizvoljnost, ili da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu {tetu. Naprotiv, kako je ve} re~eno, iz prvostepene presude proizlazi da je apelant imao i koristio mogu}nost da izvodi svoje dokaze na isti na~in kao i Tu`ila{tvo, kao i da ispituje dokaze optu`be. Prvostepeni sud je obrazlo`io zbog ~ega nije izveo ovaj dokaz, Vrhovni sud je to pitanje detaljno i pa`ljivo razmotrio u `albenom postupku, a Ustavni sud smatra da su obrazlo`enja sudova u vezi s tim detaljna i logi~na i ne ostavljaju bilo kakav utisak proizvoljnosti. 38. U vezi s navodima o nepristranosti suda, Ustavni sud ukazuje da, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristran, mora konkretno navesti u ~emu se sastoji ta pristranost, te u tom pravcu prilo`iti valjane dokaze (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 45/01 od 25. februara 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). U konkretnom slu~aju Ustavni sud zapa`a da apelant ne nudi nikakve konkretne dokaze u tom pravcu, ve} ovaj svoj prigovor zasniva na pau{alnoj tvrdnji da je sud bio pristran zbog navodnog publiciteta koji je ovaj krivi~ni postupak imao. Stoga, Ustavni sud smatra da su ovi apelantovi navodi neosnovani i da ne pokre}u pitanje prava na pravi~no su|enje u smislu ~lana 6. stav 2. Evropske konvencije. 39. Tako|er, Ustavni sud zapa`a da su navodi apelacije su{tinski isti kao i apelantovi `albeni navodi protiv prvostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su nadzorni organi ustanovljeni Evropskom konvencijom ve} na po~etku njene primjene ukazali da, prema quatrième instance doktrini, ti organi ne mogu predstavljati jo{ jedan `albeni stepen i biti sudovi "~etvrte instance". Isto tako, apelaciona nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ne daje Ustavnom sudu nadle`nost ili mogu}nost da kao sud "~etvrte instance" ponovo razmotri iste `albene navode koji su u cijelosti razmotreni na ranijim instancama. Naprotiv, kako je ve} navedeno, Ustavni sud se u okviru apelacione nadle`nosti bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, {to je druga~ije pitanje od onog koje apelant su{tinski postavlja. Imaju}i ovo u vidu, Ustavni sud ne}e iz dokaza koji su provedeni u krivi~nom postupku samostalno utvr|ivati ~injeni~no stanje, niti }e ocjenjivati da li su sudovi u tom postupku pravilno donijeli zaklju~ke iz provedenih dokaza, ali }e ispitati da li su standardi prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije bili ispo{tovani. 40. U vezi s navedenim, Ustavni sud, tako|er, ukazuje da je redovni sud du`an savjesno ocijeniti sve dokaze pojedina~no i u vezi sa ostalim dokazima, pa onda, na osnovu takve, bri`ljive ocjene, izvesti zaklju~ak da li je neka ~injenica dokazana ili ne (~lan 296. stav 2. ZKP). Pri tome, prema ~lanu 15. ZKP, sud i drugi organi nisu vezani, ni ograni~eni posebnim formalnim dokaznim pravilima, ve}, prema principu slobodne ocjene dokaza, ocjenjuju da li postoji ili ne postoji neka ~injenica. Ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazlo`enje kako svakog dokaza pojedina~no, tako i svih dokaza zajedno, te dovo|enje svih provedenih dokaza u uzajamnu logi~nu vezu. U konkretnom slu~aju iz osporenih presuda nesumnjivo proizlazi da ovakva sveobuhvatna analiza dokaza nije izostala, te da su sudovi dali obrazlo`enja u osporenim presudama koja ni na koji na~in ne ostavljaju utisak proizvoljnosti. Naprotiv, Ustavni sud smatra da su sudovi u osporenim presudama u potpunosti opisali proces 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Srijeda, 11.3.2009. pojedina~ne ocjene dokaza, njihovog dovo|enja u me|usobnu vezu i izvo|enje zaklju~ka o dokazanosti da je apelant kriv za krivi~no djelo koje mu je stavljeno na teret. Osim toga, kako je ve} re~eno, svi dokazi su izvedeni na javnoj raspravi, a apelant je imao priliku da ispita sve dokaze optu`be i ospori ih li~no i posredstvom branioca. Ustavni sud je ve} zaklju~io da nije bilo procesnih nedostataka koji bi vodili kr{enju prava na pravi~no su|enje, a apelantovo nezadovoljstvo osporenim presudama ne predstavlja samo po sebi kr{enje prava na pravi~no su|enje. 41. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom predmetu nije do{lo do povrede ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. st. 1. i 3.b) Evropske konvencije. VIII. Zaklju~ak 42. Ustavni sud zaklju~uje da nema kr{enja prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno principa ravnopravnosti strana u postupku, kada je osu|uju}a presuda zasnovana na dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu i kada apelant nije bio onemogu}en da ispita sve dokaze Tu`ila{tva uz po{tivanje principa kontradiktornosti ili izvede svoje dokaze koje je sud ocijenio kao neophodne za dono{enje odluke. Tako|er, nema kr{enja prava na odgovaraju}e vrijeme za pripremanje odbrane iz ~lana 6. stav 3.b) Evropske konvencije, kada se takve tvrdnje zasnivaju isklju~ivo na argumentima da dokazi koji su izvedeni na glavnoj raspravi i dostavljeni u sudski spis nisu dostavljeni direktno apelantu, u situaciji kada je apelant te dokaze unakrsno ispitao, a nije od suda tra`io dodatno vrijeme za pripremu odbrane. Osim toga, nema kr{enja ni principa nepristranosti suda kad apelant takve tvrdnje nije objektivno opravdao i dokazao. 43. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 44. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 651/08, rje{avaju}i apelaciju Du{ana Boljanovi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, dopredsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Krstan Simi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 28. listopada 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neutemeljena apelacija Du{ana Boljanovi}a podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. prosinca 2007. godine i Presude Okru`nog suda u Trebinju broj 015-0-K-07-000 003 od 12. srpnja 2007. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Du{an Boljanovi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, kojeg zastupa Fahrija Karkin, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 28. velja~e 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. prosinca 2007. godine i Presude Okru`nog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj 015-0-K-07-000 003 od 12. srpnja 2007. godine. Apelant je, tako|er, podnio zahtjev za dono{enje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo izvr{enje kazne zatvora apelantu po pravomo}noj presudi Okru`nog suda do dono{enja kona~ne odluke o apelaciji. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Okru`nog suda, te od sudionika u postupku, Okru`nog tu`iteljstva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Tu`iteljstvo), zatra`eno je 5. o`ujka 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. o`ujka, Okru`ni sud 26. o`ujka, a Tu`iteljstvo 17. o`ujka 2008. godine. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 1. listopada 2008. godine dostavljeni apelantu. 5. Ustavni sud je Odlukom broj AP 651/08 od 3. travnja 2008. godine odbio apelantov zahtjev za dono{enje privremene mjere. III. ^injeni~no stanje 6. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 7. Presudom Okru`nog suda broj 015-0-K-07-000 003 od 12. srpnja 2007. godine apelant je progla{en krivim za kazneno djelo neovla{tene proizvodnje i promet opojnih droga iz ~lanka 224. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), za koje mu je utvr|ena kazna zatvora od dvije godine, u stjecaju s kaznenim djelom te{ko ubojstvo iz ~lanka 149. stavak 1. to~ka 7. u svezi sa ~lankom 20. KZRS, za koje mu je utvr|ena kazna zatvora od 6 godina, pa je osu|en na jedinstvenu kaznu zatvora od 7 godina. U kaznu mu je ura~unato vrijeme provedeno u pritvoru, a obvezan je naknaditi i tro{kove kaznenog postupka. 8. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je proveo predlo`ene dokaze, pa je, nakon analize tih dokaza, zaklju~io da je nedvojbeno utvr|eno da je apelant po~inio kaznena djela koja su mu stavljena na teret. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je apelant 14. prosinca 2005. godine u ve~ernjim satima u mjestu Stepen, op}ina Gacko, nosio dvije najlonske vre}e napunjene biljnom tvari za koju je vje{ta~enjem utvr|eno da predstavlja opojnu drogu. Nakon {to ga je presrela ophodnja policije PP Gacko, apelant je te vre}e bacio i pobjegao. Malo kasnije policijska ophodnja je sustigla apelanta u blizini njegove ku}e. Nakon {to ga je policija pozvala da se zaustavi i preda i nakon {to ga je jedan od policajaca Ivan Maljevi} (u daljnjem tekstu: o{te}eni) sustigao i uhvatio za ramena, apelant se okrenuo prema o{te}enom i, pucaju}i iz pi{tolja nepoznate marke, ranio o{te}enog, koji nije bio naoru`an, u predio natkoljenice lijeve noge. Nakon toga su obojica pali, a apelant je, potom, iz le`e}eg polo`aja, sa udaljenosti od oko 2 m, ponovno pucao u pravcu o{te}enog koji je le`ao na zemlji. Tom prigodom apelant je ispalio tri metka od kojih su dva pogodila o{te}enog u predio lijevog slabinskog dijela, a jedan metak u predio natkoljenice desne noge, ~ime mu je nanio te{ke tjelesne povrede opasne po `ivot. 9. Prvostupanjski sud je, tako|er, utvrdio da se apelant nakon toga udaljio sa mjesta doga|aja u nepoznatom pravcu i da je bio nedostupan tijelima gonjenja sve do 29. rujna 2006. godine, kada je uhi}en u Nik{i}u, Republika Crna Gora, a potom, 28. prosinca 2006. godine, izru~en nadle`nim vlastima, odnosno pripadnicima Sudbene policije u Trebinju. Prvostupanjski sud je detaljno u presudi analizirao na~in izvr{enja kaznenog djela, uzimaju}i u obzir brojne provedene dokaze koje su izveli i optu`ba i obrana, a koji su detaljno pobrojani u prvostupanjskoj presudi. Prvostupanjski sud je, tako|er, obrazlo`io zbog ~ega Broj 14 – Strana 87 nije prihvatio apelantovu obranu koja se temeljila na alibiju, odnosno tvrdnji da se apelant u vrijeme kriti~nog doga|aja nalazio na drugom mjestu, to~nije u Nik{i}u. Sud je u svezi s tim ukazao na nedostatke iskaza svjedoka obrane, dr. Velimira Vukasanovi}a, te na niz nelogi~nosti i kontradiktornosti u njegovom iskazu, a osobito u nemogu}nosti ovog svjedoka da objasni neke upitne ~injenice u svezi sa svojim svjedo~enjem, kao {to je, primjerice, tvrdnja da je apelanta u kriti~no vrijeme uputio na pregled u Radiolo{ku slu`bu Op}e bolnice Nik{i}. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je na uputnici `ig Doma zdravlja Nik{i} iako se kriti~ne ve~eri ovaj svjedok nalazio u bolnici kao de`urni lije~nik, a svjedok nije mogao objasniti ovu ~injenicu. Dalje, sud je, tako|er, utvrdio da apelant kao pacijent nije evidentiran u protokole ni bolnice, niti Doma zdravlja Nik{i}, kao i da su slu`bene obavijesti nadle`nih institucija potvrdile da broj pod kojim je ova navodna uputnica zavedena ne postoji u slu`benim knjigama. Sud je ocijenio da obrazlo`enja koja je ponudio ovaj svjedok nisu uvjerljiva, da su ~ak kontradiktorna i drugim svjedo~enjima koje je obrana izvela a ~iji je cilj podr`ati apelantovu tvrdnju da je u kriti~no vrijeme bio na pregledu u Nik{i}u. 10. Tako|er, prvostupanjski sud je detaljno obrazlo`io i zbog ~ega nije prihvatio kao vjerodostojne druge iskaze svjedoka obrane, naro~ito isti~u}i iskaz svjedokinje Sanele Dokni}, koja je jedina od svjedoka obrane ispitana izravno nakon kriti~nog doga|aja. Naime, iskaz koji je ova svjedokinja dala na glavnom pretresu razlikovao se, kako to navodi prvostupanjski sud, od iskaza koji je ista svjedokinja dala u istrazi i u kojem je tvrdila da joj je apelant kriti~nog dana rekao da ide u Nik{i}. Prvostupanjski sud je ocijenio da je ova svjedokinja svoj iskaz u istrazi, koji je svojeru~no potpisala bez primjedaba, dala izravno nakon kriti~nog doga|aja "kada nije postojala mogu}nost dogovora sa optu`enim i svjedocima obrane", a da je iskaz koji je dala na glavnom pretresu prilagodila potrebama podr`avanja apelantovog alibija, zbog ~ega njezinom iskazu na glavnom pretresu sud nije poklonio vjeru. 11. Dalje, prvostupanjski sud je analizirao i iskaz vje{taka, dr. Mihajla Kuli{a, kojeg je anga`irala obrana, pa je tom iskazu poklonio vjeru ocijeniv{i ga stru~nim i utemeljenim na opse`noj medicinskoj dokumentaciji. Me|utim, sud je obrazlo`io da ~injenica koju je vje{tak konstatirao, da apelant ima odre|eno ograni~enje fizi~kih sposobnosti, ne mo`e voditi zaklju~ku da apelant nije mogao po~initi kaznena djela koja su mu stavljena na teret. Tako|er, sud je osobito uzeo u obzir da je apelant vi{e od 10 mjeseci bio u bjekstvu, ocijeniv{i da ovakvo njegovo pona{anje "nije sukladno rezoniranju ~ovjeka koji se ne osje}a krivim i koji napu{tanjem svog mjesta prebivali{ta `rtvuje radno mjesto, koje je, prema vlastitom priznanju, te{ko dobio nekoliko mjeseci prije kriti~nog doga|aja". Prvostupanjski sud je, tako|er, zaklju~io da je apelantova obrana, koja je utemeljena na tezi da je "cjelokupan doga|aj inscenirala policija, da je kompletan doga|aj [apelantu] namje{ten, da su policajci pucali jedni na druge i me|usobno se izranjavali", pau{alna i ~injeni~no neutemeljena. 12. Odlu~uju}i o prizivima apelanta i okru`nog tu`itelja u Trebinju, Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. prosinca 2007. godine apelantov priziv odbio, a tu`iteljev priziv djelomi~no uva`io i preina~io prvostupanjsku presudu tako {to je apelantu, osim izre~ene jedinstvene kazne zatvora, izrekao i mjeru sigurnosti oduzimanja 27,329 kg opojne droge psihoaktivne supstance tetrahidrokanabinola, kao predmeta za izvr{enje kaznenog djela. 13. U obrazlo`enju svoje odluke Vrhovni sud je, izme|u ostalog, naveo da apelantovi prizivni navodi o bitnim povredama odredaba kaznenog postupka nemaju osnove. Vrhovni sud je obrazlo`io i da su neutemeljeni apelantovi prizivni navodi o povredi prava na obranu, odnosno tvrdnje da se prvostupanjska presuda temelji na dokazima koji su dostavljeni obrani na samom glavnom pretresu, dokazima koji nikad nisu dostavljeni i na dokazima koji su pribavljeni povredama ljudskih prava i sloboda. Naime, Vrhovni sud je utvrdio da je obrana predlo`ila da se saslu{a svjedokinja Sanela Dokni}, pa je ova svjedokinja Broj 14 – Strana 88 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH saslu{ana na glavnom pretresu odr`anom 29. svibnja 2007. godine. Tom prigodom svjedoka je izravno ispitao apelantov branitelj, a potom ga je unakrsno ispitao tu`itelj. Prigodom pobijanja navoda ove svjedokinje iznesenih na glavnom pretresu, tu`itelj je pro~itao dio iskaza koji je ova svjedokinja dala u istrazi, dana joj je mogu}nost da objasni svoj prethodni iskaz, a taj iskaz je predan i sudu. Prema zaklju~ku Vrhovnog suda, na ovaj na~in je ispo{tovana odredba ~lanka 280. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZKP), a nedostavljanje ovog dokaza obrani, odnosno dostavljanje samo sudu na glavnom pretresu, ne predstavlja kr{enje apelantovog prava na obranu. Tako|er, Vrhovni sud je utvrdio da je i vje{tak, dr. Slobodan Prtilo izravno i unakrsno ispitan na glavnom pretresu odr`anom 24. sije~nja 2007. godine, kada je Tu`iteljstvo predalo sudu izvje{}e i zaklju~ak ovog vje{taka. 14. Vrhovni sud, dalje, konstatira da "nema zakonske obveze tu`itelja da dostavlja spise i dokaze optu`enom i njegovom branitelju ni u tijeku provedbe istrage, ni nakon potvr|ivanja optu`nice, niti u tijeku glavnog pretresa". Vrhovni sud je ovo stajali{te dalje obrazlo`io time da je dokazni postupak, kao klju~ni dio glavnog pretresa, primarni i osnovni na~in utvr|ivanja istine, koji se realizira "kroz su~eljavanje dviju suprotstavljenih strana koje izvode svoje dokaze i imaju punu dokaznu inicijativu", a pri tomu je kontradiktornost vode}e na~elo izvo|enja dokaza na glavnom pretresu. Nakon {to je detaljno obrazlo`io procesne propise u svezi sa izvo|enjem dokaza, Vrhovni sud je konstatirao da je nepobitno da je tu`itelj imao u posjedu iskaz svjedokinje Sanele Dokni}, koji je dala ovla{tenoj osobi CJS Trebinje izravno nakon kriti~nog doga|aja, te da je taj iskaz tu`itelj koristio prigodom unakrsnog ispitivanja ove svjedokinje na glavnom pretresu, kada ga je predao i sudu. Vrhovni sud je zaklju~io da je tu`itelj na zakonit na~in koristio raniji iskaz ove svjedokinje, odnosno da je dokazni materijal iznio na na~in dopu{ten zakonom i predao ga u sudbeni spis, te da su svi apelantovi prizivni prigovori u svezi sa ovim neutemeljeni. 15. Tako|er, Vrhovni sud je ustanovio i da je prvostupanjski sud obrazlo`io odbijanje prijeglasniku dloga obrane da se izvede rekonstrukcija doga|aja jo{ na glavnom pretresu od 22. lipnja 2007. godine u rje{enju koje je povodom ovog prijedloga doneseno. U svezi s tim Vrhovni sud je ukazao da je sud ovla{ten, prema odredbi ~lanka 270. stavak 2. ZKP, odbiti da se izvede predlo`eni dokaz ukoliko ocijeni da taj dokaz nije zna~ajan za predmet ili je predlo`eni dokaz nepotreban, kako je to sud i uradio u odnosu na predlo`eni dokaz rekonstrukcijom doga|aja. Vrhovni sud je, tako|er, zaklju~io da je prvostupanjski sud pa`ljivo analizirao sve provedene dokaze, te da je pravilno utvrdio sve odlu~ne ~injenice, razjasniv{i sve bitne okolnosti zna~ajne za pravilno presu|enje u konkretnoj pravnoj stvari. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 16. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama prekr{eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak 1. i stavak 3.b) Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). U obrazlo`enju ovih tvrdnji apelant navodi da tu`itelj nije nikada apelantu, odnosno njegovim braniteljima, dostavio odre|ene izjave i druge dokaze, niti je braniteljima omogu}en uvid u te dokaze prije samog konca glavnog pretresa, iako je o~igledno, kako apelant navodi, da je "rije~ o dokazu koji prvostupanjski sud smatra veoma zna~ajnim za dono{enje svoje odluke". Apelant smatra da mu na ovaj na~in nije pru`eno adekvatno vrijeme i uvjeti za pripremanje obrane, {to je suprotno odredbi ~lanka 6. stavak 3.b) Europske konvencije. Apelant, tako|er, navodi da mu je dostavljena izjava izravnog kirur{kog pregleda vje{taka, dr. Slobodana Prtila, i to na glavnom pretresu, kada je ovaj vje{tak branio svoj nalaz i mi{ljenje i kada je izjavio da je digitalne fotografije predao Tu`iteljstvu. Me|utim, apelant navodi da mu disketa sa ovim fotografijama nikada nije dostavljena. Tako|er, apelant navodi da su mu odre|eni dokazi u svezi sa izjavom svjedoka, dr. Velimira Vukasinovi}a, odnosno Srijeda, 11.3.2009. slu`beni dopisi Op}e bolnice u Nik{i}u i Doma zdravlja Nik{i} dostavljeni tek 12. srpnja 2007. godine, neposredno pred zavr{etak glavnog pretresa. 17. Tako|er, apelant navodi da sud nije dopustio da se izvedu odre|eni dokazi, koje je obrana najavila ve} na po~etku glavnog pretresa, a koje apelant i dalje smatra krucijalnim za dono{enje pravilne odluke, kao {to je rekonstrukcija doga|aja. Tako|er, apelant navodi da mu je jo{ 1999. godine dijagnosticirano oboljenje bubrega i zglobova, poznato kao "sindrom Rieter", a 2000. godine "prolap mitralnog sr~anog zaliska" i "kroni~ni perikarditis", pa bi rekonstrukcija pokazala da, zbog tih oboljenja, apelant nije mogao izvr{iti kazneno djelo na na~in kako je to u pobijanim presudama zaklju~eno. Apelant smatra da je odbijanje da se provedu odre|eni dokazi koje je on predlo`io bilo proizvoljno, te da je zbog toga i odluka o apelantovoj krivnji proizvoljna, budu}i da smatra da se do ispravnog zaklju~ka o eventualnoj apelantovoj kaznenoj odgovornosti nije moglo do}i bez rekonstrukcije, osobito zato {to se apelant, kako navodi, "branio alibijem". Apelant smatra i da su "te`ina optu`be protiv apelanta i publicitet oko ovog kaznenog postupka utjecali na to da su suci koji su sudili u ovom predmetu bili vo|eni osobnim emocijama, a ne objektivnim stanjem stvari", ~ime apelant u biti u pitanje dovodi i nepristranost suda. b) Odgovori na apelaciju 18. Vrhovni sud je pobio navode iz apelacije, isti~u}i da su navodi koji su izneseni u apelaciji "gotovo doslovno prepisani iz priziva", a da je te navode Vrhovni sud ve} razmotrio u svojoj odluci i o njima usvojio stajali{te. Vrhovni sud smatra da apelantovi navodi o kr{enju prava na pravi~no su|enje nisu ni~im obrazlo`eni, ve} da se su{tinski radi o "isticanju prigovora bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja, za koje Ustavni sud BiH nije nadle`an". Na temelju toga, Vrhovni sud predla`e da Ustavni sud odbije apelaciju. 19. Okru`ni sud je, tako|er, pobio navode iz apelacije navode}i da pobijanim presudama nisu prekr{ena prava na koja se apelant poziva. Okru`ni sud je naveo da se iz apelantovih navoda ne mo`e zaklju~iti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminatorska, te predla`e da Ustavni sud apelaciju odbije. 20. Tu`iteljstvo je, tako|er, pobila navode iz apelacije, isti~u}i da su svi apelantovi navodi neutemeljeni, zato {to pobijanim presudama nije prekr{eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje. Stoga predla`e da se apelacija odbije. V. Relevantni propisi 21. U Zakonu o kaznenom postupku Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) relevantne odredbe glase: ^lanak 15. Pravo suda, tu`itelja i drugih tijela koji sudjeluju u kaznenom postupku da ocjenjuje postojanje ili nepostojanje ~injenica nije vezano ni ograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima. ^lanak 165. Vje{tak dostavlja nalaz i mi{ljenje, kao i radni materijal, skice i zabilje{ke tijelu koje ga je odredilo. ^lanak 259. (1) Osim u slu~ajevima predvi|enim ovim zakonom, sudac, odnosno predsjednik glavnog vije}a mo`e prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optu`be ili obrane. [...] ^lanak 270. [...] (2) Ako sudac, odnosno predsjednik vije}a zaklju~i da okolnosti koje stranka ili branitelj `eli dokazati nemaju zna~aja za predmet ili da je ponu|eni dokaz nepotreban, odbit }e izvo|enje dokaza. ^lanak 277. [...] (5) Vje{tak iznosi svoj nalaz i mi{ljenje usmeno na glavnom pretresu. U tom slu~aju }e vje{tak biti izravno, Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH unakrsno, odnosno dodatno ispitan od obje stranke i branitelja, odnosno suda. (6) Pisani nalaz i mi{ljenje vje{taka bit }e prihva}eni kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vje{tak svjedo~io na pretresu. ^lanak 280. (1) Iskazi dani u istrazi dopu{teni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti kori{teni prigodom izravnog ili unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje ili dodatno ispitivanje. U ovom slu~aju, osobi se mo`e dati mogu}nost da objasni ili pobija svoj prethodni iskaz. [...] ^lanak 296. [...] (2) Sud je du`an savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedina~no i u svezi sa ostalim dokazima i na osnovi takve ocjene izvesti zaklju~ak li je neka ~injenica dokazana. VI. Dopustivost 22. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 24. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. prosinca 2007. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelant je primio 4. sije~nja 2008. godine, a apelacija je podnesena 28. velja~e 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 25. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelant se `ali da je pobijanim presudama povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava BiH i ~lanka 6. stavak 1. i 3.b) Europske konvencije. 27. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: [...] (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 28. ^lanak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prigodom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega svatko ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izri~e javno, ali se novinari i javnost mogu isklju~iti iz cijelog ili jednog dijela su|enja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom dru{tvu, kada to nala`u interesi malodobnika, ili za{tite privatnog `ivota strana u sporu, ili kada to sud smatra izri~ito neophodnim zato {to bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti {tetu interesima pravde. [...] 3. Svatko tko je optu`en za kazneno djelo ima sljede}a minimalna prava: Broj 14 – Strana 89 [...] b) da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje obrane; 29. Ustavni sud zapa`a da se temeljni apelantovi prigovori odnose na navodnu nemogu}nost da ima odgovaraju}e vrijeme za pripremanje obrane, jer mu odre|eni iskazi nisu nikada ili su kasno dostavljeni, te na odbijanje njegovog prijedloga da se izvede dokaz rekonstrukcijom doga|aja. Dakle, apelant, u biti, isti~e prigovor da mu je uskra}ena jednakopravnost u postupku ~iji su rezultat pobijane presude, zato {to mu je, kako tvrdi, uskra}en pristup odre|enim dokazima. Tako|er, apelant smatra da su, zbog publiciteta koji je, kako tvrdi, dan kaznenom postupku protiv njega, suci bili vo|eni osobnim emocijama, ~ime pobija njihovu nepristranost u konkretnom slu~aju. 30. Ustavni sud, prije svega, isti~e da pravo na pravi~no su|enje podrazumijeva, inter alia, i na~elo kontradiktornosti kao karakteristiku postupka zajedno sa na~elom jednakopravnosti strana u postupku. Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, svaka strana u postupku mora, u na~elu, imati priliku ne samo da bude upoznata sa svim dokazima koji su neophodni kako bi obrana bila uspje{na nego i da zna i da mo`e komentirati sve dokaze koji su izvedeni ili opservacije koje su ulo`ene u spis s ciljem utjecanja na odluku suda (vidi, mutatis mutandis, Europski sud, Lobo Machado protiv Portugala, presuda od 20. velja~e 1996. godine, Izvje{}a o presudama i odlukama 1996-I, stavak 31). Ono {to je klju~no jeste da stranke trebaju u pravom smislu sudjelovati u postupku pred sudom (vidi, mutatis mutandis, Kerojärvi protiv Finske, presuda od 19. srpnja 1995. godine, serija A broj 322, stavak 42. do konca). 31. Tako|er, Ustavni sud podsje}a i na praksu Europskog suda prema kojoj je prihvatljivost dokaza prvenstveno materija koju reguliraju doma}i zakoni i da kao op}e pravilo va`i da su doma}i sudovi ti koji procjenjuju dokaze koji su im prezentirani. Zada}a Europskog i Ustavnog suda, prema Europskoj konvenciji, nije da odlu~uju jesu li izjave svjedoka bile prihvatljive u smislu dokaza, nego da utvrde je li postupak u cijelosti, uklju~uju}i i na~in na koji su pribavljeni dokazi, bio pravi~an (vidi, Europski sud, Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. o`ujka 1996. godine, Izvje{}a o presudama i odlukama 1996-II, stavak 78). U svezi s tim, Ustavni sud se ne}e mije{ati u to kojim dokazima strana u postupku redoviti sudovi poklanjaju povjerenje na temelju slobodne suda~ke procjene. To je isklju~ivo uloga redovitih sudova ~ak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom opre~ne jedna drugoj (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. studenog 2004. godine, i Europski sud, idem.). 32. Imaju}i u vidu navedene standarde, Ustavni sud zapa`a da u konkretnom slu~aju nema ni{ta {to bi ukazalo na to da je apelantu uskra}ena mogu}nost da pozove i saslu{a svjedoke i da izvede i druge dokaze. Apelant je, tako|er, imao i koristio mogu}nost da unakrsno ispita sve svjedoke Tu`iteljstva, te da pobije i druge dokaze koje je Tu`iteljstvo izvelo. Ustavni sud zapa`a da apelant smatra da su mu odre|eni dokazi potpuno uskra}eni i u svezi s tim navodi da izjava svjedokinje Sanele Dokni} koja je dana u istrazi nije bila dana na uvid obrani, ve} da je samo predana sudu. Me|utim, Ustavni sud zapa`a da je navedena svjedokinja bila svjedokinja obrane, da je saslu{ana na glavnom pretresu, a njezin iskaz koji je dala u istrazi kori{ten je u unakrsnom ispitivanju sukladno relevantnim odredbama ZKP, i to nakon {to je obrana izravno ispitala ovu svjedokinju. Osim toga, iz pobijanih presuda ne proizlazi da je ovaj dokaz imao klju~ni i odlu~uju}i utjecaj na odluku sudova o apelantovoj krivnji, ve} je on ocijenjen samostalno i u odnosu na druge izvedene dokaze, {to su sudovi detaljno obrazlo`ili u pobijanim odlukama. 33. Dalje, ~injenica da je iskaz navedene svjedokinje koji je dala u istrazi tu`itelj predao u sudbeni spis na glavnom pretresu ne zna~i sama po sebi da je apelantu uskra}ena mogu}nost uvida u ovaj dokaz. Naime, tu`itelj je prigodom unakrsnog ispitivanja ove svjedokinje ~itao dijelove njezinog ranijeg iskaza, a od nje je Broj 14 – Strana 90 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH zatra`eno i da se izjasni o razli~itostima u odnosu na iskaz koji je dala na glavnom pretresu, na na~in koji je propisao ZKP. Ovo zna~i da navodi iz ranijeg iskaza nisu apelantu ostali nepoznati i da ih je mogao dovesti u pitanje prema na~elu kontradiktornosti. Apelant, me|utim, ni u prizivu protiv prvostupanjske odluke, ni u apelaciji ni~im nije ukazao na to da je od suda zatra`io da mu se taj dokaz posebice dostavi, niti se mo`e zaklju~iti da mu je uvid u taj dokaz onemogu}en, ili da su njegova procesna prava u svezi s tim na bilo koji na~in povrije|ena. 34. Tako|er, apelant navodi da je ovaj dokaz ulo`en u sudbeni spis neposredno prije davanja zavr{nih rije~i, te smatra da mu na taj na~in nije ostavljeno dovoljno vremena da pripremi obranu. U svezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje da je apelant mogao, ako je smatrao da se radi o klju~nom i odlu~uju}em dokazu, zatra`iti od suda da prekine postupak radi pripremanja obrane u svjetlu tog dokaza, {to apelant nije u~inio. Osim toga, u konkretnom slu~aju se ne radi o podno{enju nekog potpuno novog dokaza za koji apelant nije znao, niti mogao znati, budu}i da apelantu nije moglo ostati nepoznato da je svjedokinja obrane dala iskaz u istrazi. Ustavni sud ukazuje da se isto odnosi i na ulaganje u spis drugih dokaza, odnosno obavijesti i izvje{}a Op}e bolnice u Nik{i}u i Doma zdravlja Nik{i}, jer su svi ovi dokazi pribavljeni da bi se pobila apelantova obrana utemeljena na alibiju. Ovi dokazi su izneseni na glavnom pretresu i ulo`eni u spis, a apelant nije zatra`io da mu se te obavijesti posebice dostave, niti je naveo da mu je u svjetlu tih dokaza potrebno dodatno vrijeme za pripremanje obrane. Osim toga, sudovi su jasno i razlo`no obrazlo`ili da je na~in predaje ovih dokaza u sudbeni spis izvr{en sukladno zakonu, a apelant ne navodi niti dokazuje da nije imao mogu}nost o svakom od tih dokaza iznijeti mi{ljenje. 35. Ustavni sud, tako|er, zapa`a da je na glavnom pretresu odr`anom 29. svibnja 2007. godine u spis dostavljen nalaz vje{taka medicinske struke koji je na tom istom pretresu i saslu{an. Apelant smatra da mu je na~elo jednakopravnosti prekr{eno zato {to mu nisu dostavljene digitalne fotografije koje je vje{tak predao Tu`iteljstvu. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su ovi navodi neutemeljeni. Naime, ZKP propisuje u ~lanku 277. stavak 5. da se vje{tak mora saslu{ati na glavnom pretresu, te da }e biti "izravno, unakrsno, odnosno dodatno ispitan od obje stranke i branitelja, odnosno suda", a u stavku 6. istog ~lanka propisuje da }e pismeni nalaz i mi{ljenje vje{taka biti prihva}eni kao dokazni materijal samo ukoliko je vje{tak svjedo~io na pretresu. Primjenu ovih odredaba apelant i ne dovodi u pitanje, ve} svoje navode o kr{enju prava na pravi~no su|enje temelji isklju~ivo na tvrdnji da mu nisu dostavljene digitalne fotografije, mada ne obrazla`e va`nost uvida u te fotografije, nakon {to je imao mogu}nost unakrsno ispitivati vje{taka i dati komentare na njegov nalaz i mi{ljenje. Osim toga, od svjedo~enja vje{taka i predaje pismenog nalaza u spis do zaklju~enja glavnog pretresa pro{lo je vi{e od mjesec dana, a apelant nije naveo, niti dokazao da je tra`io da mu se dostave upitne fotografije, ili da je ukazivao sudu na to da je to neophodno za njegovu efikasniju obranu, pa da je proizvoljno odbijen takav zahtjev. Ustavni sud, tako|er, isti~e da bi prihva}anje ovakvih apelantovih navoda i argumenata o navodnom uskra}ivanju prava na obranu i kr{enju na~ela jednakopravnosti strana u postupku predstavljalo puki formalizam koji je opre~an duhu i smislu prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. Europske konvencije. 36. Apelant, tako|er, navodi da mu je uskra}ena mogu}nost da izvede dokaz rekonstrukcijom doga|aja, {to on smatra klju~nim dokazom u konkretnom slu~aju, koji bi pokazao da apelant nije imao fizi~ke kapacitete da po~ini kazneno djelo na na~in koji je naveden u presudama. U svezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da ~lanak 6. Europske konvencije ne daje stranci neograni~eno pravo da saslu{ava svjedoke i izvodi druge dokaze pred sudom, ve} je, u pravilu, zada}a redovitih sudova da procijene je li potrebno saslu{ati odre|ene svjedoke i izvesti odre|ene dokaze, te bi li izjave predlo`enih svjedoka ili izvo|enje drugih predlo`enih dokaza bili relevantni za odlu~ivanje u konkretnom slu~aju (vidi, mutatis mutandis, Srijeda, 11.3.2009. Europski sud, Harutyunyan protiv Armenije, Djelomi~na odluka o dopustivosti od 5. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 36549/03). Sud koji vodi postupak mora imati odre|enu diskreciju o ovim pitanjima, a iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije slijedi da stranka u postupku ne mo`e imati prednost u odnosu na drugu stranu glede mogu}nosti da iznese dokaze (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 628/04 od 12. travnja 2005. godine). 37. U tome smislu, Ustavni sud zapa`a da apelant nije u konkretnom slu~aju dostavio bilo kakav dokaz kojim bi dokazao da je prvostupanjski sud proizvoljno odbio njegov prijedlog za rekonstrukciju doga|aja, niti u predmetu postoji bilo {ta {to bi ukazalo na takvu proizvoljnost, ili da je dokazni postupak zlouporabljen na apelantovu {tetu. Naprotiv, kako je ve} re~eno, iz prvostupanjske presude proizlazi da je apelant imao i koristio mogu}nost da izvodi svoje dokaze na isti na~in kao i Tu`iteljstvo, kao i da ispituje dokaze optu`be. Prvostupanjski sud je obrazlo`io zbog ~ega nije izveo ovaj dokaz, Vrhovni sud je to pitanje detaljno i pozorno razmotrio u prizivnom postupku, a Ustavni sud smatra da su obrazlo`enja sudova u svezi s tim detaljna i logi~na i ne ostavljaju bilo kakav utisak proizvoljnosti. 38. U svezi s navodima o nepristranosti suda, Ustavni sud ukazuje da, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristran, mora konkretno navesti u ~emu se sastoji ta pristranost, te u tom pravcu prilo`iti valjane dokaze (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 45/01 od 25. velja~e 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). U konkretnom slu~aju Ustavni sud zapa`a da apelant ne nudi nikakve konkretne dokaze u tom pravcu, ve} ovaj svoj prigovor temelji na pau{alnoj tvrdnji da je sud bio pristran zbog navodnog publiciteta koji je ovaj kazneni postupak imao. Stoga, Ustavni sud smatra da su ovi apelantovi navodi neutemeljeni i da ne pokre}u pitanje prava na pravi~no su|enje u smislu ~lanka 6. stavak 2. Europske konvencije. 39. Tako|er, Ustavni sud zapa`a da su navodi apelacije su{tinski isti kao i apelantovi prizivni navodi protiv prvostupanjske presude. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su nadzorna tijela ustanovljena Europskom konvencijom ve} na po~etku njezine primjene ukazala da, prema quatrième instance doktrini, ta tijela ne mogu predstavljati jo{ jedan prizivni stupanj i biti sudovi "~etvrte instance". Isto tako, apelacijska nadle`nost Ustavnog suda iz ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine ne daje Ustavnom sudu nadle`nost ili mogu}nost da kao sud "~etvrte instance" ponovno razmotri iste prizivne navode koji su u cijelosti razmotreni na ranijim instancama. Naprotiv, kako je ve} navedeno, Ustavni sud se u okviru apelacijske nadle`nosti bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, {to je druga~ije pitanje od onog koje apelant su{tinski postavlja. Imaju}i ovo u vidu, Ustavni sud ne}e iz dokaza koji su provedeni u kaznenom postupku samostalno utvr|ivati ~injeni~no stanje, niti }e ocjenjivati jesu li sudovi u tom postupku pravilno donijeli zaklju~ke iz provedenih dokaza, ali }e ispitati jesu li standardi prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije bili ispo{tovani. 40. U svezi s navedenim, Ustavni sud, tako|er, ukazuje da je redoviti sud du`an savjesno ocijeniti sve dokaze pojedina~no i u svezi sa ostalim dokazima, pa onda, na temelju takve, bri`ljive ocjene, izvesti zaklju~ak je li neka ~injenica dokazana ili ne (~lanak 296. stavak 2. ZKP). Pri tomu, prema ~lanku 15. ZKP, sud i druga tijela nisu vezani, ni ograni~eni posebnim formalnim dokaznim pravilima, ve}, prema na~elu slobodne ocjene dokaza, ocjenjuju postoji li ili ne postoji neka ~injenica. Ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazlo`enje kako svakog dokaza pojedina~no, tako i svih dokaza zajedno, te dovo|enje svih provedenih dokaza u uzajamnu logi~nu vezu. U konkretnom slu~aju iz pobijanih presuda nedvojbeno proizlazi da ovakva sveobuhvatna analiza dokaza nije izostala, te da su sudovi dali obrazlo`enja u pobijanim presudama koja ni na koji na~in ne ostavljaju dojam proizvoljnosti. Naprotiv, Ustavni sud smatra da su sudovi u pobijanim presudama u potpunosti opisali proces Srijeda, 11.3.2009. pojedina~ne ocjene dokaza, njihovog dovo|enja u me|usobnu vezu i izvo|enje zaklju~ka o dokazanosti da je apelant kriv za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Osim toga, kako je ve} re~eno, svi dokazi su izvedeni na javnoj raspravi, a apelant je imao priliku ispitati sve dokaze optu`be i pobiti ih osobno i posredstvom branitelja. Ustavni sud je ve} zaklju~io da nije bilo procesnih nedostataka koji bi vodili kr{enju prava na pravi~no su|enje, a apelantovo nezadovoljstvo pobijanim presudama ne predstavlja samo po sebi kr{enje prava na pravi~no su|enje. 41. Na temelju svega navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom predmetu nije do{lo do povrede ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. st. 1. i 3.b) Europske konvencije. VIII. Zaklju~ak 42. Ustavni sud zaklju~uje da nema kr{enja prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno na~ela jednakopravnosti strana u postupku, kada je osu|uju}a presuda utemeljena na dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu i kada apelant nije bio onemogu}en ispitati sve dokaze Tu`iteljstva uz po{tivanje na~ela kontradiktornosti ili izvesti svoje dokaze koje je sud ocijenio kao neophodne za dono{enje odluke. Tako|er, nema kr{enja prava na odgovaraju}e vrijeme za pripremanje obrane iz ~lanka 6. stavak 3.b) Europske konvencije, kada se takve tvrdnje temelje isklju~ivo na argumentima da dokazi koji su izvedeni na glavnoj raspravi i dostavljeni u sudbeni spis nisu dostavljeni izravno apelantu, u situaciji kada je apelant te dokaze unakrsno ispitao, a nije od suda tra`io dodatno vrijeme za pripremu obrane. Osim toga, nema kr{enja ni na~ela nepristranosti suda kad apelant takve tvrdnje nije objektivno opravdao i dokazao. 43. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 44. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednica Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 651/08, rje{avaju}i apelaciju Du{ana Boqanovi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Krstan Simi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 28. oktobra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Du{ana Boqanovi}a podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. decembra 2007. godine i Presude Okru`nog suda u Trebiwu broj 015-0-K-07-000 003 od 12. jula 2007. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 1 Broj 14 – Strana 91 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Du{an Boqanovi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Gacka, kog zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. februara 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. decembra 2007. godine i Presude Okru`nog suda u Trebiwu (u daqwem tekstu: Okru`ni sud) broj 015-0-K-07-000 003 od 12. jula 2007. godine. Apelant je, tako|e, podnio zahtjev za dono{ewe privremene mjere kom bi Ustavni sud prekinuo izvr{ewe kazne zatvora apelantu po pravosna`noj presudi Okru`nog suda do dono{ewa kona~ne odluke o apelaciji. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Okru`nog suda, te od u~esnika u postupku, Okru`nog tu`ila{tva u Trebiwu (u daqwem tekstu: Tu`ila{tvo), zatra`eno je 5. marta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. marta, Okru`ni sud 26. marta, a Tu`ila{tvo 17. marta 2008. godine. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 1. oktobra 2008. godine dostavqeni apelantu. 5. Ustavni sud je Odlukom broj AP 651/08 od 3. aprila 2008. godine odbio apelantov zahtjev za dono{ewe privremene mjere. III. ^iweni~no stawe 6. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in: 7. Presudom Okru`nog suda broj 015-0-K-07-000 003 od 12. jula 2007. godine apelant je progla{en krivim za krivi~no djelo neovla{}ene proizvodwe i promet opojnih droga iz ~lana 224 stav 1 Krivi~nog zakona Republike Srpske (u daqwem tekstu: KZRS), za koje mu je utvr|ena kazna zatvora od dvije godine, u sticaju s krivi~nim djelom te{ko ubistvo iz ~lana 149 stav 1 ta~ka 7 u vezi sa ~lanom 20 KZRS, za koje mu je utvr|ena kazna zatvora od 6 godina, pa je osu|en na jedinstvenu kaznu zatvora od 7 godina. U kaznu mu je ura~unato vrijeme provedeno u pritvoru, a obavezan je da naknadi i tro{kove krivi~nog postupka. 8. Tokom prvostepenog postupka sud je sproveo predlo`ene dokaze, pa je, nakon analize tih dokaza, zakqu~io da je nesumwivo utvr|eno da je apelant po~inio krivi~na djela koja su mu stavqena na teret. Naime, prvostepeni sud je utvrdio da je apelant 14. decembra 2005. godine u ve~erwim ~asovima u mjestu Stepen, op{tina Gacko, nosio dvije najlonske vre}e napuwene biqnom materijom za koju je vje{ta~ewem utvr|eno da predstavqa opojnu drogu. Nakon {to ga je presrela patrola policije PS Gacko, apelant je te vre}e bacio i pobjegao. Malo kasnije policijska patrola je sustigla apelanta u blizini wegove ku}e. Nakon {to ga je policija pozvala da se zaustavi i preda i nakon {to ga je jedan od policajaca Ivan Maqevi} (u daqwem tekstu: o{te}eni) sustigao i uhvatio za ramena, apelant se okrenuo prema o{te}enom i, pucaju}i iz pi{toqa nepoznate marke, ranio o{te}enog, koji nije bio naoru`an, u predio natkoqenice lijeve noge. Nakon toga su obojica pali, a apelant je, zatim, iz le`e}eg polo`aja, sa udaqenosti od oko 2 m, ponovo pucao u pravcu o{te}enog koji je le`ao na zemqi. Tom prilikom apelant je ispalio tri metka od kojih su dva pogodila o{te}enog u predio lijevog slabinskog dijela, a jedan metak u predio natkoqenice desne noge, ~ime mu je nanio te{ke tjelesne povrede opasne po `ivot. 9. Prvostepeni sud je, tako|e, utvrdio da se apelant nakon toga udaqio sa mjesta doga|aja u nepoznatom pravcu i da je bio nedostupan organima gowewa sve do 29. septembra 2006. godine, Broj 14 – Strana 92 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH kada je uhap{en u Nik{i}u, Republika Crna Gora, a zatim, 28. decembra 2006. godine, izru~en nadle`nim vlastima, odnosno pripadnicima Sudske policije u Trebiwu. Prvostepeni sud je detaqno u presudi analizirao na~in izvr{ewa krivi~nog djela, uzimaju}i u obzir brojne Sprovedene dokaze koje su izveli i optu`ba i odbrana, a koji su detaqno pobrojani u prvostepenoj presudi. Prvostepeni sud je, tako|e, obrazlo`io zbog ~ega nije prihvatio apelantovu odbranu koja se zasnivala na alibiju, odnosno tvrdwi da se apelant u vrijeme kriti~nog doga|aja nalazio na drugom mjestu, ta~nije u Nik{i}u. Sud je u vezi s tim ukazao na nedostatke iskaza svjedoka odbrane, dr Velimira Vukasanovi}a, te na niz nelogi~nosti i kontradiktornosti u wegovom iskazu, a naro~ito u nemogu}nosti ovog svjedoka da objasni neke sporne ~iwenice u vezi sa svojim svjedo~ewem, kao {to je, npr., tvrdwa da je apelanta u kriti~no vrijeme uputio na pregled u Radiolo{ku slu`bu Op{te bolnice Nik{i}. Naime, prvostepeni sud je utvrdio da je na uputnici pe~at Doma zdravqa Nik{i} iako se kriti~ne ve~eri ovaj svjedok nalazio u bolnici kao de`urni qekar, a svjedok nije mogao da objasni ovu ~iwenicu. Daqe, sud je, tako|e, utvrdio da apelant kao pacijent nije evidentovan u protokole ni bolnice, niti Doma zdravqa Nik{i}, kao i da su zvani~na obavje{tewa nadle`nih institucija potvrdila da broj pod kojim je ova navodna uputnica zavedena ne postoji u zvani~nim kwigama. Sud je ocijenio da obrazlo`ewa koja je ponudio ovaj svjedok nisu uvjerqiva, da su ~ak kontradiktorna i drugim svjedo~ewima koje je odbrana izvela a ~iji je ciq da podr`e apelantovu tvrdwu da je u kriti~no vrijeme bio na pregledu u Nik{i}u. 10. Tako|e, prvostepeni sud je detaqno obrazlo`io i zbog ~ega nije prihvatio kao vjerodostojne druge iskaze svjedoka odbrane, naro~ito isti~u}i iskaz svjedoka Sanele Dokni}, koja je jedina od svjedoka odbrane ispitana direktno nakon kriti~nog doga|aja. Naime, iskaz koji je ovaj svjedok dao na glavnom pretresu razlikovao se, kako to navodi prvostepeni sud, od iskaza koji je isti svjedok dao u istrazi i u kom je tvrdio da mu je apelant kriti~nog dana rekao da ide u Nik{i}. Prvostepeni sud je ocijenio da je ovaj svjedok svoj iskaz u istrazi, koji je svojeru~no potpisao bez primjedbi, dao direktno nakon kriti~nog doga|aja "kada nije postojala mogu}nost dogovora sa optu`enim i svjedocima odbrane", a da je iskaz koji je dao na glavnom pretresu prilagodio potrebama podr`avawa apelantovog alibija, zbog ~ega wegovom iskazu na glavnom pretresu sud nije poklonio vjeru. 11. Daqe, prvostepeni sud je analizirao i iskaz vje{taka, dr Mihajla Kuli{a, kog je anga`ovala odbrana, pa je tom iskazu poklonio vjeru ocijeniv{i ga stru~nim i zasnovanim na obimnoj medicinskoj dokumentaciji. Me|utim, sud je obrazlo`io da ~iwenica koju je vje{tak konstatovao, da apelant ima odre|eno ograni~ewe fizi~kih sposobnosti, ne mo`e da vodi zakqu~ku da apelant nije mogao da po~ini krivi~na djela koja su mu stavqena na teret. Tako|e, sud je naro~ito uzeo u obzir da je apelant vi{e od 10 mjeseci bio u bjekstvu, ocijeniv{i da ovakvo wegovo pona{awe "nije u skladu sa rezonovawem ~ovjeka koji se ne osje}a krivim i koji napu{tawem svog mjesta prebivali{ta `rtvuje radno mjesto, koje je, prema sopstvenom priznawu, te{ko dobio nekoliko mjeseci prije kriti~nog doga|aja". Prvostepeni sud je, tako|e, zakqu~io da je apelantova odbrana, koja je zasnovana na tezi da je "cjelokupan doga|aj inscenirala policija, da je kompletan doga|aj [apelantu] namje{ten, da su policajci pucali jedni na druge i me|usobno se izrawavali", pau{alna i ~iweni~no nezasnovana. 12. Odlu~uju}i o `albama apelanta i okru`nog tu`ioca u Trebiwu, Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. decembra 2007. godine apelantovu `albu odbio, a tu`io~evu `albu djelimi~no uva`io i preina~io prvostepenu presudu tako {to je apelantu, osim izre~ene jedinstvene kazne zatvora, izrekao i mjeru sigurnosti oduzimawa 27,329 kg opojne droge psihoaktivne supstance tetrahidrokanabinola, kao predmeta za izvr{ewe krivi~nog djela. Srijeda, 11.3.2009. 13. U obrazlo`ewu svoje odluke Vrhovni sud je, izme|u ostalog, naveo da apelantovi `albeni navodi o bitnim povredama odredbi krivi~nog postupka nemaju osnova. Vrhovni sud je obrazlo`io i da su neosnovani apelantovi `albeni navodi o povredi prava na odbranu, odnosno tvrdwe da se prvostepena presuda zasniva na dokazima koji su dostavqeni odbrani na samom glavnom pretresu, dokazima koji nikad nisu dostavqeni i na dokazima koji su pribavqeni povredama qudskih prava i sloboda. Naime, Vrhovni sud je utvrdio da je odbrana predlo`ila da se saslu{a svjedok Sanela Dokni}, pa je ovaj svjedok saslu{an na glavnom pretresu odr`anom 29. maja 2007. godine. Tom prilikom svjedoka je direktno ispitao apelantov branilac, a zatim ga je unakrsno ispitao tu`ilac. Prilikom osporavawa navoda ovog svjedoka iznesenih na glavnom pretresu, tu`ilac je pro~itao dio iskaza koji je ovaj svjedok dao u istrazi, data mu je mogu}nost da objasni svoj prethodni iskaz, a taj iskaz je predat i sudu. Shodno zakqu~ku Vrhovnog suda, na ovaj na~in je ispo{tovana odredba ~lana 280 stav 1 Zakona o krivi~nom postupku RS (u daqwem tekstu: ZKP), a nedostavqawe ovog dokaza odbrani, odnosno dostavqawe samo sudu na glavnom pretresu, ne predstavqa kr{ewe apelantovog prava na odbranu. Tako|e, Vrhovni sud je utvrdio da je i vje{tak, dr Slobodan Prtilo direktno i unakrsno ispitan na glavnom pretresu odr`anom 24. januara 2007. godine, kada je Tu`ila{tvo predalo sudu izvje{taj i zakqu~ak ovog vje{taka. 14. Vrhovni sud, daqe, konstatuje da "nema zakonske obaveze tu`ioca da dostavqa spise i dokaze optu`enom i wegovom braniocu ni u toku sprovo|ewa istrage, ni nakon potvr|ivawa optu`nice, niti u toku glavnog pretresa". Vrhovni sud je ovo stanovi{te daqe obrazlo`io time da je dokazni postupak, kao kqu~ni dio glavnog pretresa, primarni i osnovni na~in utvr|ivawa istine, koji se realizuje "kroz su~eqavawe dviju suprotstavqenih strana koje izvode svoje dokaze i imaju punu dokaznu inicijativu", a pri tome je kontradiktornost vode}i princip izvo|ewa dokaza na glavnom pretresu. Nakon {to je detaqno obrazlo`io procesne propise u vezi sa izvo|ewem dokaza, Vrhovni sud je konstatovao da je nesporno da je tu`ilac imao u posjedu iskaz svjedoka Sanele Dokni}, koji je dao ovla{}enom licu CJB Trebiwe direktno nakon kriti~nog doga|aja, te da je taj iskaz tu`ilac koristio prilikom unakrsnog ispitivawa ovog svjedoka na glavnom pretresu, kada ga je predao i sudu. Vrhovni sud je zakqu~io da je tu`ilac na zakonit na~in koristio raniji iskaz ovog svjedoka, odnosno da je dokazni materijal iznio na na~in dozvoqen zakonom i predao ga u sudski spis, te da su svi apelantovi `albeni prigovori u vezi sa ovim neosnovani. 15. Tako|e, Vrhovni sud je ustanovio i da je prvostepeni sud obrazlo`io odbijawe predloga odbrane da se izvede rekonstrukcija doga|aja jo{ na glavnom pretresu od 22. juna 2007. godine u rje{ewu koje je povodom ovog predloga doneseno. U vezi s tim Vrhovni sud je ukazao da je sud ovla{}en, shodno odredbi ~lana 270 stav 2 ZKP, da odbije da se izvede predlo`eni dokaz ukoliko ocijeni da taj dokaz nije zna~ajan za predmet ili je predlo`eni dokaz nepotreban, kako je to sud i uradio u odnosu na predlo`eni dokaz rekonstrukcijom doga|aja. Vrhovni sud je, tako|e, zakqu~io da je prvostepeni sud pa`qivo analizirao sve sprovedene dokaze, te da je pravilno utvrdio sve odlu~ne ~iwenice, razjasniv{i sve bitne okolnosti zna~ajne za pravilno presu|ewe u konkretnoj pravnoj stvari. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 16. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekr{eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 i stav 3b) Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). U obrazlo`ewu ovih tvrdwi apelant navodi da tu`ilac nije nikada apelantu, odnosno wegovim braniocima, dostavio odre|ene izjave i druge dokaze, niti je braniocima omogu}en Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH uvid u te dokaze prije samog kraja glavnog pretresa, iako je o~igledno, kako apelant navodi, da je "rije~ o dokazu koji prvostepeni sud smatra veoma zna~ajnim za dono{ewe svoje odluke". Apelant smatra da mu na ovaj na~in nije pru`eno adekvatno vrijeme i uslovi za pripremawe odbrane, {to je suprotno odredbi ~lana 6 stav 3b) Evropske konvencije. Apelant, tako|e, navodi da mu je dostavqena izjava direktnog hirur{kog pregleda vje{taka, dr Slobodana Prtila, i to na glavnom pretresu, kada je ovaj vje{tak branio svoj nalaz i mi{qewe i kada je izjavio da je digitalne fotografije predao Tu`ila{tvu. Me|utim, apelant navodi da mu disketa sa ovim fotografijama nikada nije dostavqena. Tako|e, apelant navodi da su mu odre|eni dokazi u vezi sa izjavom svjedoka, dr Velimira Vukasinovi}a, odnosno zvani~ni dopisi Op{te bolnice u Nik{i}u i Doma zdravqa Nik{i} dostavqeni tek 12. jula 2007. godine, direktno pred zavr{etak glavnog pretresa. 17. Tako|e, apelant navodi da sud nije dopustio da se izvedu odre|eni dokazi, koje je odbrana najavila ve} na po~etku glavnog pretresa, a koje apelant i daqe smatra krucijalnim za dono{ewe pravilne odluke, kao {to je rekonstrukcija doga|aja. Tako|e, apelant navodi da mu je jo{ 1999. godine dijagnosticirano oboqewe bubrega i zglobova, poznato kao "sindrom Rieter", a 2000. godine "prolap mitralnog sr~anog zaliska" i "hroni~ni perikarditis", pa bi rekonstrukcija pokazala da, zbog tih oboqewa, apelant nije mogao da izvr{i krivi~no djelo na na~in kako je to u osporenim presudama zakqu~eno. Apelant smatra da je odbijawe da se sprovedu odre|eni dokazi koje je on predlo`io bilo proizvoqno, te da je zbog toga i odluka o apelantovoj krivici proizvoqna, budu}i da smatra da se do ispravnog zakqu~ka o eventualnoj apelantovoj krivi~noj odgovornosti nije moglo da do|e bez rekonstrukcije, naro~ito zato {to se apelant, kako navodi, "branio alibijem". Apelant smatra i da su "te`ina optu`be protiv apelanta i publicitet oko ovog krivi~nog postupka uticali na to da su sudije koje su sudile u ovom predmetu bile vo|ene li~nim emocijama, a ne objektivnim stawem stvari", ~ime apelant u su{tini u pitawe dovodi i nepristrasnost suda. b) Odgovori na apelaciju 18. Vrhovni sud je osporio navode iz apelacije, isti~u}i da su navodi koji su izneseni u apelaciji "gotovo doslovno prepisani iz `albe", a da je te navode Vrhovni sud ve} razmotrio u svojoj odluci i o wima usvojio stanovi{te. Vrhovni sud smatra da apelantovi navodi o kr{ewu prava na pravi~no su|ewe nisu ni~im obrazlo`eni, ve} da se su{tinski radi o "isticawu prigovora bitnih povreda odredbi krivi~nog postupka i pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~iweni~nog stawa, za koje Ustavni sud BiH nije nadle`an". Na osnovu toga, Vrhovni sud predla`e da Ustavni sud odbije apelaciju. 19. Okru`ni sud je, tako|e, osporio navode iz apelacije navode}i da osporenim presudama nisu prekr{ena prava na koja se apelant poziva. Okru`ni sud je naveo da se iz apelantovih navoda ne mo`e da zakqu~i da je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminatorska, te predla`e da Ustavni sud apelaciju odbije. 20. Tu`ila{tvo je, tako|e, osporilo navode iz apelacije, isti~u}i da su svi apelantovi navodi neosnovani, zato {to osporenim presudama nije prekr{eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe. Stoga predla`e da se apelacija odbije. V. Relevantni propisi 21. U Zakonu o krivi~nom postupku Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) relevantne odredbe glase: ^lan 15 Pravo suda, tu`ioca i drugih organa koji u~estvuju u krivi~nom postupku da ocjewuje postojawe ili nepostojawe ~iwenica nije vezano ni ograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima. Broj 14 – Strana 93 ^lan 165 Vje{tak dostavqa nalaz i mi{qewe, kao i radni materijal, skice i zabiqe{ke organu koji ga je odredio. ^lan 259 (1) Osim u slu~ajevima predvi|enim ovim zakonom, sudija, odnosno predsjednik glavnog vije}a mo`e da prekine glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremawa optu`be ili odbrane. [...] ^lan 270 [...] (2) Ako sudija, odnosno predsjednik vije}a zakqu~i da okolnosti koje stranka ili branilac `eli da doka`e nemaju zna~aja za predmet ili da je ponu|eni dokaz nepotreban, odbi}e izvo|ewe dokaza. ^lan 277 [...] (5) Vje{tak iznosi svoj nalaz i mi{qewe usmeno na glavnom pretresu. U tom slu~aju }e vje{tak biti direktno, unakrsno, odnosno dodatno ispitan od obje stranke i branioca, odnosno suda. (6) Pisani nalaz i mi{qewe vje{taka bi}e prihva}eni kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vje{tak svjedo~io na pretresu. ^lan 280 (1) Iskazi dati u istrazi dozvoqeni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu da budu kori{}eni prilikom direktnog ili unakrsnog ispitivawa ili osporavawa iznesenih navoda ili u odgovoru na osporavawe ili dodatno ispitivawe. U ovom slu~aju, licu mo`e da se da mogu}nost da objasni ili osporava svoj prethodni iskaz. [...] ^lan 296 [...] (2) Sud je du`an savjesno da ocijeni svaki dokaz pojedina~no i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvede zakqu~ak da li je neka ~iwenica dokazana. VI. Dopustivost 22. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 23. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. 24. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-K`-07-000 211 od 4. decembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 4. januara 2008. godine, a apelacija je podnesena 28. februara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 25. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelant se `ali da je osporenim presudama povrije|eno wegovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava BiH i ~lana 6 stav 1 i 3b) Evropske konvencije. 27. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: Broj 14 – Strana 94 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH [...] e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 28. ^lan 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. Presuda se izri~e javno, ali se novinari i javnost mogu da iskqu~e iz cijelog ili jednog dijela su|ewa u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom dru{tvu, kada to nala`u interesi maloqetnika, ili za{tite privatnog `ivota strana u sporu, ili kada to sud smatra izri~ito neophodnim zato {to bi u posebnim okolnostima publicitet mogao da nanese {tetu interesima pravde. [...] 3. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo ima sqede}a minimalna prava: [...] b) da mu se obezbijede vrijeme i uslovi neophodni za pripremawe odbrane; 29. Ustavni sud zapa`a da se osnovni apelantovi prigovori odnose na navodnu nemogu}nost da ima odgovaraju}e vrijeme za pripremawe odbrane, jer mu odre|eni iskazi nisu nikada ili su kasno dostavqeni, te na odbijawe wegovog predloga da se izvede dokaz rekonstrukcijom doga|aja. Dakle, apelant, u su{tini, isti~e prigovor da mu je uskra}ena ravnopravnost u postupku ~iji su rezultat osporene presude, zato {to mu je, kako tvrdi, uskra}en pristup odre|enim dokazima. Tako|e, apelant smatra da su, zbog publiciteta koji je, kako tvrdi, dat krivi~nom postupku protiv wega, sudije bile vo|ene li~nim emocijama, ~ime osporava wihovu nepristrasnost u konkretnom slu~aju. 30. Ustavni sud, prije svega, isti~e da pravo na pravi~no su|ewe podrazumijeva, inter alia, i princip kontradiktornosti kao karakteristiku postupka zajedno sa principom ravnopravnosti strana u postupku. Naime, shodno praksi Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, svaka strana u postupku mora, u principu, da ima priliku ne samo da bude upoznata sa svim dokazima koji su neophodni kako bi odbrana bila uspje{na nego i da zna i da mo`e da komentari{e sve dokaze koji su izvedeni ili opservacije koje su ulo`ene u spis s ciqem uticawa na odluku suda (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Lobo Machado protiv Portugalije, presuda od 20. februara 1996. godine, Izvje{taji o presudama i odlukama 1996-I, stav 31). Ono {to je kqu~no jeste da stranke treba u pravom smislu da u~estvuju u postupku pred sudom (vidi, mutatis mutandis, Kerojärvi protiv Finske, presuda od 19. jula 1995. godine, serija A broj 322, stav 42 do kraja). 31. Tako|e, Ustavni sud podsje}a i na praksu Evropskog suda shodno kojoj je prihvatqivost dokaza prvenstveno materija koju reguli{u doma}i zakoni i da kao op{te pravilo va`i da su doma}i sudovi ti koji procjewuju dokaze koji su im prezentovani. Zadatak Evropskog i Ustavnog suda, shodno Evropskoj konvenciji, nije da odlu~uju da li su izjave svjedoka bile prihvatqive u smislu dokaza, nego da utvrde da li je postupak u cijelosti, ukqu~uju}i i na~in na koji su pribavqeni dokazi, bio pravi~an (vidi, Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, Izvje{taji o presudama i odlukama 1996-II, stav 78). U vezi s tim, Ustavni sud ne}e da se mije{a u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklawaju povjerewe na osnovu slobodne sudijske procjene. To je iskqu~ivo uloga redovnih sudova ~ak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, i Evropski sud, idem.). 32. Imaju}i u vidu navedene standarde, Ustavni sud zapa`a da u konkretnom slu~aju nema ni{ta {to bi ukazalo na to da je apelantu uskra}ena mogu}nost da pozove i saslu{a svjedoke i da Srijeda, 11.3.2009. izvede i druge dokaze. Apelant je, tako|e, imao i koristio mogu}nost da unakrsno ispita sve svjedoke Tu`ila{tva, te da ospori i druge dokaze koje je Tu`ila{tvo izvelo. Ustavni sud zapa`a da apelant smatra da su mu odre|eni dokazi potpuno uskra}eni i u vezi s tim navodi da izjava svjedoka Sanele Dokni} koja je data u istrazi nije bila data na uvid odbrani, ve} da je samo predata sudu. Me|utim, Ustavni sud zapa`a da je navedeni svjedok bio svjedok odbrane, da je saslu{an na glavnom pretresu, a wegov iskaz koji je dao u istrazi kori{}en je u unakrsnom ispitivawu u skladu sa relevantnim odredbama ZKP, i to nakon {to je odbrana direktno ispitala ovog svjedoka. Osim toga, iz osporenih presuda ne proizilazi da je ovaj dokaz imao kqu~ni i odlu~uju}i uticaj na odluku sudova o apelantovoj krivici, ve} je on ocijewen samostalno i u odnosu na druge izvedene dokaze, {to su sudovi detaqno obrazlo`ili u osporenim odlukama. 33. Daqe, ~iwenica da je iskaz navedenog svjedoka koji je dao u istrazi tu`ilac predao u sudski spis na glavnom pretresu ne zna~i sama po sebi da je apelantu uskra}ena mogu}nost uvida u ovaj dokaz. Naime, tu`ilac je prilikom unakrsnog ispitivawa ovog svjedoka ~itao dijelove wegovog ranijeg iskaza, a od wega je zatra`eno i da se izjasni o razli~itostima u odnosu na iskaz koji je dao na glavnom pretresu, na na~in koji je propisao ZKP. Ovo zna~i da navodi iz ranijeg iskaza nisu apelantu ostali nepoznati i da je mogao da ih dovede u pitawe prema principu kontradiktornosti. Apelant, me|utim, ni u `albi protiv prvostepene odluke, ni u apelaciji ni~im nije ukazao na to da je od suda zatra`io da mu se taj dokaz posebno dostavi, niti mo`e da se zakqu~i da mu je uvid u taj dokaz onemogu}en, ili da su wegova procesna prava u vezi s tim na bilo koji na~in povrije|ena. 34. Tako|e, apelant navodi da je ovaj dokaz ulo`en u sudski spis neposredno prije davawa zavr{nih rije~i, te smatra da mu na taj na~in nije ostavqeno dovoqno vremena da pripremi odbranu. U vezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje da je apelant mogao, ako je smatrao da se radi o kqu~nom i odlu~uju}em dokazu, da zatra`i od suda da prekine postupak radi pripremawa odbrane u svjetlu tog dokaza, {to apelant nije u~inio. Osim toga, u konkretnom slu~aju se ne radi o podno{ewu nekog potpuno novog dokaza za koji apelant nije znao, niti mogao da zna, budu}i da apelantu nije moglo da ostane nepoznato da je svjedok odbrane dao iskaz u istrazi. Ustavni sud ukazuje da se isto odnosi i na ulagawe u spis drugih dokaza, odnosno obavje{tewa i izvje{taja Op{te bolnice u Nik{i}u i Doma zdravqa Nik{i}, jer su svi ovi dokazi pribavqeni da bi se osporila apelantova odbrana zasnovana na alibiju. Ovi dokazi su izneseni na glavnom pretresu i ulo`eni u spis, a apelant nije zatra`io da mu se ta obavje{tewa posebno dostave, niti je naveo da mu je u svjetlu tih dokaza potrebno dodatno vrijeme za pripremawe odbrane. Osim toga, sudovi su jasno i razlo`no obrazlo`ili da je na~in predaje ovih dokaza u sudski spis izvr{en u skladu sa zakonom, a apelant ne navodi niti dokazuje da nije imao mogu}nost da o svakom od tih dokaza iznese mi{qewe. 35. Ustavni sud, tako|e, zapa`a da je na glavnom pretresu odr`anom 29. maja 2007. godine u spis dostavqen nalaz vje{taka medicinske struke koji je na tom istom pretresu i saslu{an. Apelant smatra da mu je princip ravnopravnosti prekr{en zato {to mu nisu dostavqene digitalne fotografije koje je vje{tak predao Tu`ila{tvu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su ovi navodi neosnovani. Naime, ZKP propisuje u ~lanu 277 stav 5 da se vje{tak mora da saslu{a na glavnom pretresu, te da }e biti "direktno, unakrsno, odnosno dodatno ispitan od obje stranke i branioca, odnosno suda", a u stavu 6 istog ~lana propisuje da }e pismeni nalaz i mi{qewe vje{taka biti prihva}eni kao dokazni materijal samo ukoliko je vje{tak svjedo~io na pretresu. Primjenu ovih odredbi apelant i ne dovodi u pitawe, ve} svoje navode o kr{ewu prava na pravi~no su|ewe zasniva iskqu~ivo na tvrdwi da mu nisu dostavqene digitalne fotografije, mada ne obrazla`e va`nost uvida u te fotografije, nakon {to je imao mogu}nost da unakrsno ispituje vje{taka i daje komentare na wegov nalaz i mi{qewe. Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Osim toga, od svjedo~ewa vje{taka i predaje pismenog nalaza u spis do zakqu~ewa glavnog pretresa pro{lo je vi{e od mjesec dana, a apelant nije naveo, niti dokazao da je tra`io da mu se dostave sporne fotografije, ili da je ukazivao sudu na to da je to neophodno za wegovu efikasniju odbranu, pa da je proizvoqno odbijen takav zahtjev. Ustavni sud, tako|e, isti~e da bi prihvatawe ovakvih apelantovih navoda i argumenata o navodnom uskra}ivawu prava na odbranu i kr{ewu principa ravnopravnosti strana u postupku predstavqalo puki formalizam koji je suprotan duhu i smislu prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 Evropske konvencije. 36. Apelant, tako|e, navodi da mu je uskra}ena mogu}nost da izvede dokaz rekonstrukcijom doga|aja, {to on smatra kqu~nim dokazom u konkretnom slu~aju, koji bi pokazao da apelant nije imao fizi~ke kapacitete da po~ini krivi~no djelo na na~in koji je naveden u presudama. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da ~lan 6 Evropske konvencije ne daje stranci neograni~eno pravo da saslu{ava svjedoke i izvodi druge dokaze pred sudom, ve} je, u pravilu, zadatak redovnih sudova da procijene da li je potrebno saslu{ati odre|ene svjedoke i izvesti odre|ene dokaze, te da li bi izjave predlo`enih svjedoka ili izvo|ewe drugih predlo`enih dokaza bili relevantni za odlu~ivawe u konkretnom slu~aju (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Harutyunyan protiv Armenije, Djelimi~na odluka o dopustivosti od 5. jula 2005. godine, aplikacija broj 36549/03). Sud koji vodi postupak mora da ima odre|enu diskreciju o ovim pitawima, a iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije slijedi da stranka u postupku ne mo`e da ima prednost u odnosu na drugu stranu u pogledu mogu}nosti da iznese dokaze (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 628/04 od 12. aprila 2005. godine). 37. U tom smislu, Ustavni sud zapa`a da apelant nije u konkretnom slu~aju dostavio bilo kakav dokaz kojim bi dokazao da je prvostepeni sud proizvoqno odbio wegov predlog za rekonstrukciju doga|aja, niti u predmetu postoji bilo {ta {to bi ukazalo na takvu proizvoqnost, ili da je dokazni postupak zloupotrijebqen na apelantovu {tetu. Naprotiv, kako je ve} re~eno, iz prvostepene presude proizilazi da je apelant imao i koristio mogu}nost da izvodi svoje dokaze na isti na~in kao i Tu`ila{tvo, kao i da ispituje dokaze optu`be. Prvostepeni sud je obrazlo`io zbog ~ega nije izveo ovaj dokaz, Vrhovni sud je to pitawe detaqno i pa`qivo razmotrio u `albenom postupku, a Ustavni sud smatra da su obrazlo`ewa sudova u vezi s tim detaqna i logi~na i ne ostavqaju bilo kakav utisak proizvoqnosti. 38. U vezi s navodima o nepristrasnosti suda, Ustavni sud ukazuje da, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristran, mora konkretno da navede u ~emu se sastoji ta pristrasnost, te u tom pravcu prilo`i vaqane dokaze (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 45/01 od 25. februara 2002. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). U konkretnom slu~aju Ustavni sud zapa`a da apelant ne nudi nikakve konkretne dokaze u tom pravcu, ve} ovaj svoj prigovor zasniva na pau{alnoj tvrdwi da je sud bio pristrasan zbog navodnog publiciteta koji je ovaj krivi~ni postupak imao. Stoga, Ustavni sud smatra da su ovi apelantovi navodi neosnovani i da ne pokre}u pitawe prava na pravi~no su|ewe u smislu ~lana 6 stav 2 Evropske konvencije. 39. Tako|e, Ustavni sud zapa`a da su navodi apelacije su{tinski isti kao i apelantovi `albeni navodi protiv prvostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su nadzorni organi ustanovqeni Evropskom konvencijom ve} na po~etku wene primjene ukazali da, prema quatrième instance doktrini, ti organi ne mogu da predstavqaju jo{ jedan `albeni stepen i da budu sudovi "~etvrte instance". Isto tako, apelaciona nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine ne daje Ustavnom sudu nadle`nost ili mogu}nost da kao sud "~etvrte instance" ponovo razmotri iste `albene navode koji su u cijelosti razmotreni na ranijim Broj 14 – Strana 95 instancama. Naprotiv, kako je ve} navedeno, Ustavni sud se u okviru apelacione nadle`nosti bavi iskqu~ivo pitawem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, {to je druga~ije pitawe od onog koje apelant su{tinski postavqa. Imaju}i ovo u vidu, Ustavni sud ne}e iz dokaza koji su sprovedeni u krivi~nom postupku samostalno utvr|ivati ~iweni~no stawe, niti }e ocjewivati da li su sudovi u tom postupku pravilno donijeli zakqu~ke iz sprovedenih dokaza, ali }e ispitati da li su standardi prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije bili ispo{tovani. 40. U vezi s navedenim, Ustavni sud, tako|e, ukazuje da je redovni sud du`an savjesno da ocijeni sve dokaze pojedina~no i u vezi sa ostalim dokazima, pa onda, na osnovu takve, bri`qive ocjene, da izvede zakqu~ak da li je neka ~iwenica dokazana ili ne (~lan 296 stav 2 ZKP). Pri tome, shodno ~lanu 15 ZKP, sud i drugi organi nisu vezani, ni ograni~eni posebnim formalnim dokaznim pravilima, ve}, prema principu slobodne ocjene dokaza, ocjewuju da li postoji ili ne postoji neka ~iwenica. Ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazlo`ewe kako svakog dokaza pojedina~no, tako i svih dokaza zajedno, te dovo|ewe svih sprovedenih dokaza u uzajamnu logi~nu vezu. U konkretnom slu~aju iz osporenih presuda nesumwivo proizilazi da ovakva sveobuhvatna analiza dokaza nije izostala, te da su sudovi dali obrazlo`ewa u osporenim presudama koja ni na koji na~in ne ostavqaju utisak proizvoqnosti. Naprotiv, Ustavni sud smatra da su sudovi u osporenim presudama u potpunosti opisali proces pojedina~ne ocjene dokaza, wihovog dovo|ewa u me|usobnu vezu i izvo|ewe zakqu~ka o dokazanosti da je apelant kriv za krivi~no djelo koje mu je stavqeno na teret. Osim toga, kako je ve} re~eno, svi dokazi su izvedeni na javnoj raspravi, a apelant je imao priliku da ispita sve dokaze optu`be i ospori ih li~no i posredstvom branioca. Ustavni sud je ve} zakqu~io da nije bilo procesnih nedostataka koji bi vodili kr{ewu prava na pravi~no su|ewe, a apelantovo nezadovoqstvo osporenim presudama ne predstavqa samo po sebi kr{ewe prava na pravi~no su|ewe. 41. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom predmetu nije do{lo do povrede ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 st. 1 i 3b) Evropske konvencije. VIII. Zakqu~ak 42. Ustavni sud zakqu~uje da nema kr{ewa prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, odnosno principa ravnopravnosti strana u postupku, kada je osu|uju}a presuda zasnovana na dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu i kada apelant nije bio onemogu}en da ispita sve dokaze Tu`ila{tva uz po{tivawe principa kontradiktornosti ili izvede svoje dokaze koje je sud ocijenio kao neophodne za dono{ewe odluke. Tako|e, nema kr{ewa prava na odgovaraju}e vrijeme za pripremawe odbrane iz ~lana 6 stav 3b) Evropske konvencije, kada se takve tvrdwe zasnivaju iskqu~ivo na argumentima da dokazi koji su izvedeni na glavnoj raspravi i dostavqeni u sudski spis nisu dostavqeni direktno apelantu, u situaciji kada je apelant te dokaze unakrsno ispitao, a nije od suda tra`io dodatno vrijeme za pripremu odbrane. Osim toga, nema kr{ewa ni principa nepristrasnosti suda kad apelant takve tvrdwe nije objektivno opravdao i dokazao. 43. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 44. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Broj 14 – Strana 96 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1615/06, rje{avaju}i apelaciju Tomislava Ramljaka, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Krstan Simi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 28. oktobra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Tomislava Ramljaka. Utvr|uje se povreda prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj G`-2019/05 od 17. marta 2006. godine. Predmet se vra}a Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je du`an da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa ~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, u skladu sa ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Tomislav Ramljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Zlatko Gari}, advokat iz Tuzle, podnio je 31. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-2019/05 od 17. marta 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i u~esnika u postupku, Tuzlanskog kantona, koga zastupa Kantonalno pravobranila{tvo (u daljnjem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 8. maja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. maja 2008. godine, a tu`eni 4. juna 2008. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tu`enog su 3. septembra 2008. godine dostavljeni apelantu. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Rje{enjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj R-134/03 od 9. septembra 2003. godine Op}inski sud I u Sarajevu je odre|en da sudi u predmetnoj pravnoj stvari, povodom prijedloga za delegaciju nadle`nosti Op}inskog suda u Tuzli. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Srijeda, 11.3.2009. 7. Presudom Op}inskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-2291/03 od 15. aprila 2005. godine tu`eni je obavezan da apelantu, kao sudiji Op}inskog suda u Tuzli, na ime neispla}ene razlike pla}a za juni i juli 2000. godine isplati iznos od 2.302,00 KM i na ime neispla}enog regresa za kori{tenje godi{njeg odmora iznos od 3.383,10 KM, {to ukupno iznosi 5.685,10 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, po~ev{i od 21. oktobra 2004. godine pa do isplate, te da nadoknadi tro{kove postupka u iznosu od 1.978,10 KM, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvr{enja. 8. Op}inski sud je u obrazlo`enju presude naveo da je uvidom u potvrdu Op}inskog suda u Tuzli od 20. juna 2003. godine utvrdio da je apelantu ispla}ena pla}a za maj i juni 2000. godine u iznosu od po 748,50 KM i za juli 2000. godine u iznosu od 798,50 KM. Sud je dalje utvrdio da apelantu za isti period nije ispla}ena razlika ostvarene pla}e u iznosu od 2.468,10 KM, i to za maj 2000. godine iznos od 166,10 KM, te za juni i juli 2000. godine iznos od po 1.151,00 KM. U pogledu regresa, sud je utvrdio da dugovanja na osnovu navedene potvrde iznose za 2000. godinu 859,70 KM, za 2001. godinu 1.472,70 KM, za 2002. godinu 1.591,90 KM i za 2003. godinu 1.791,20. KM. Ocjenjuju}i izneseni prigovor o nepravovremenosti tu`be, sud je ustanovio da on nije osnovan, jer tu`eni svojom odlukom nije uskratio tra`eno pravo apelantu na isplatu pla}a i regresa za sporni period, nego nije isplatio ve} utvr|ena dospjela potra`ivanja, pa se u ovoj pravnoj stvari ne mo`e primijeniti rok zastare potra`ivanja od jedne godine iz odredbe ~lana 103. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o radu FBiH, "Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03), ve} rok od tri godine iz ~lana 106. Zakona o radu FBiH. 9. U obrazlo`enju prvostepene presude je, dalje, navedeno da je ~lanom 164. Zakona o radnim odnosima i pla}ama slu`benika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 13/98) utvr|eno da se na pitanja pla}a i drugih primanja i naknada na osnovu rada, a koja nisu ure|ena Zakonom o sudijskoj i tu`ila~koj funkciji, primjenjuju op}i propisi o radu i odredbe Kolektivnog ugovora za slu`benike organa uprave i sudske vlasti. ^lanom 32. Kolektivnog ugovora za slu`benike organa uprave i sudske vlasti u FBiH je odre|eno da slu`beniku pripada naknada za kori{tenje godi{njeg odmora (regres) najmanje u visini 70% od njegove pla}e ili najmanje u visini prosje~ne pla}e ispla}ene u FBiH za prethodna tri mjeseca prije dono{enja odluke o regresu, ako je to za slu`benika povoljnije. S obzirom na to da je tu`eni tek 2. aprila 2002. godine potpisao navedeni Kolektivni ugovor, od tada su, prema mi{ljenju Op}inskog suda, po~ele i te}i obaveze tu`enog, pa tako i obaveza da isplati regres apelantu. Stoga, Sud je odbio apelantov dio zahtjeva za naknadu iznosa od 2.332,40 KM, na ime regresa za 2000. i 2001. godinu, budu}i da Kanton Tuzla nije bio potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora, a u pogledu regresa za 2002. i 2003. godinu usvojio je tu`beni zahtjev i nalo`io tu`enom da apelantu isplati tra`eni iznos prema ovom osnovu. 10. Presudom Kantonalnog suda broj G`-2019/05 od 17. marta 2006. godine apelantova `alba je odbijena kao neosnovana, a `alba tu`enog je djelimi~no uva`ena i prvostepena presuda preina~ena u dijelu odluke o regresu i tro{kovima parni~nog postupka. U preostalom dijelu `alba tu`enog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvr|ena. Naime, istom presudom je odbijen dio tu`benog zahtjeva za isplatu regresa sa zakonskom zateznom kamatom za 2002. i 2003. godinu u iznosu od 3.383,10 KM. Kona~no, u pogledu tro{kova parni~nog postupka, sud je odlu~io da svaka stranka snosi tro{kove parni~nog postupka, a u ostalom dijelu `alba tu`enog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvr|ena. 11. Kantonalni sud je zaklju~io da nije bilo osnova da se pozivanjem na ~lan 32. Kolektivnog ugovora tu`eni obave`e da isplati regres za 2002. i 2003. godinu, jer je Sporazumom o Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH ure|enju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za slu`benike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH od 2. aprila 2002. godine, kojim je tu`eni pristupio Kolektivnom ugovoru, odgo|ena primjena navedenog ~lana Kolektivnog ugovora koja se ticala ure|enja isplata pojedinih naknada, uklju~uju}i i regres. U pogledu prigovora o nedostatku pasivne legitimacije, Kantonalni sud je odbio `albu tu`enog sa obrazlo`enjem da se prvostepeni sud ispravno pozvao na ~lan 106. Zakona o sudovima ("Slu`bene novine Tuzlanskog kantona" br. 3/96, 7/96, 2/97, 9/97, 7/99, 13/99, 8/00 i 15/02) kojim je propisano da Kanton, izme|u ostalog, osigurava i sredstva za rad sudova kojim su obuhva}ena i sredstva za pla}anje radnika i sredstva za materijalne rashode i drugo. Tako|er, u odnosu na apelantovu tvrdnju da rok zastarijevanja, koji su sudovi ra~unali, u ovom slu~aju iznosi jednu godinu, Kantonalni sud je potvrdio odluku prvostepenog suda da se u ovome dijelu radi o roku zastarijevanja od tri godine, koji je predvi|en ~lanom 106. Zakona o radu FBiH. Najzad, s obzirom na postignuti uspjeh u parnici, primjenom odredbe ~lana 386. stav 2. Zakona o parni~nom postupku FBiH ("Slu`bene novine FBiH" broj 59/03) odlu~eno je da svaka stranka snosi svoje tro{kove. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelant navodi da mu je osporenom presudom povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je on imao pravo na naknadu regresa na ime kori{tenja godi{njeg odmora, jer je na sporni odnos proizvoljno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredbe ~lana 41. Zakona o sudijskoj i tu`ila~koj funkciji u FBiH ("Slu`bene novine FBiH" br. 20/01 i 57/01), kao i ~lan 2. Sporazuma o ure|enju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za slu`benike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine od 2. aprila 2002. godine. Primjena ovih op}ih akata, kako navodi apelant, onemogu}ila ga je da naplati Zakonom utvr|enu nov~anu naknadu po osnovu regresa za godi{nji odmor u periodu navedenom u tu`bi. Apelant smatra da su neprihvatljivi navodi u drugostepenoj presudi da on, u pogledu regresa za 2000. i 2001. godinu, nije predo~io dokaze o kori{tenju godi{njeg odmora kad je vidljivo da je Op}inskom sudu predo~io potvrdu Op}inskog suda u Tuzli broj Su-307/04, kojom su potvr|eni njegovi navodi o datumu kori{tenja godi{njih odmora. Dalje, u pogledu regresa za 2002. i 2003. godinu, apelant smatra da je trebalo primijeniti ~lan 32. Kolektivnog ugovora s obzirom na to da je to akt donesen na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, koji Vlada Tuzlanskog kantona ne mo`e mijenjati, niti selektivno primjenjivati. Apelant predla`e da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine Presudu Kantonalnog suda broj G`-2019/05 od 17. marta 2006. godine, te odlu~i o meritumu. b) Odgovori na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se navodi da ovaj sud osporenom presudom nije povrijedio apelantova ustavna prava. 14. U odgovoru na apelaciju tu`enog se, tako|er, navodi da nisu povrije|ena apelantova ustavna prava, jer nijednim propisom ili aktom nije utvr|ena visina, niti na~in obra~una regresa. Zbog toga, tu`eni predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. V. Relevantni propisi 15. U Zakonu o sudijskoj i tu`ila~koj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" br. 20/01 i 57/01) relevantne odredbe glase: ^lan 41. Sudija, odnosno tu`ilac, ima pravo na naknadu za odre|ene specijalne tro{kove: 3. regres za godi{nji odmor. Broj 14 – Strana 97 16. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i tu`ila~koj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 63/03) relevantne odredbe glase: ^lan 2. ^lan 41. mijenja se i glasi: Sudija, odnosno tu`ilac, ima pravo na sljede}e naknade: 1. otpremninu pri odlasku u penziju, 2. regres za godi{nji odmor i 3. jubilarne nagrade. ^lan 3. Poslije ~lana 41. dodaje se novi ~lan 41.a koji glasi: ^lan 41.a Kantoni su du`ni u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona svoje zakone, odnosno druge propise kojima su ure|ena pitanja iz ~l. 1. i 2. ovog zakona, za sudije kantonalnih i op}inskih sudova, odnosno za kantonalne i op}inske tu`ioce, uskladiti sa odredbama ovog zakona. 17. U Zakonu o parni~nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: ^lan 211. (1) Pogre{na primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio. ^lan 217. (1) Drugostepeni sud odlu~uje o `albi na sjednici vije}a ili na osnovu odr`ane rasprave. (2) Drugostepeni sud }e zakazati raspravu kada ocijeni da je, radi pravilnog utvr|ivanja ~injeni~nog stanja, potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove ~injenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti ve} izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je, radi povrede odredaba parni~nog postupka, u prvostepenom postupku potrebno odr`ati raspravu pred drugostepenim sudom. ^lan 224. Drugostepeni sud mo`e na sjednici vije}a ili na osnovu odr`ane rasprave: 2) odbiti `albu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu; 5) preina~iti prvostepenu presudu. ^lan 229. (1) Drugostepeni sud }e na sjednici vije}a ili na osnovu odr`ane rasprave presudom preina~iti prvostepenu presudu ako utvrdi da postoji jedan od sljede}ih razloga iznesenih u `albi: [...] 4) ako smatra da je ~injeni~no stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvr|eno, ali da je prvostepeni sud pogre{no primijenio materijalno pravo. 18. U Zakonu o radu FBiH („Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: ^lan 103. Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa mo`e u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrije|eno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.[....] ^lan 106. Apsolutna zastara potra`ivanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potra`ivanja, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. 19. Kolektivni ugovor za slu`benike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 32. Slu`beniku pripada naknada pla}e za kori{tenje godi{njeg odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove pla}e ili Broj 14 – Strana 98 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH najmanje u visini prosje~ne pla}e ispla}ene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije dono{enja odluke o regresu, ako je to za slu`benika povoljnije. 20. Sporazum o ure|enju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za slu`benike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH, koji su 2. aprila 2002. godine u Tuzli zaklju~ili Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sindikat slu`benika organa uprave i sudske vlasti u FBiH, u relevantnom dijelu glasi: ^lan 1. Ovim sporazumom bli`e se ure|uju odredbe i pitanja provo|enja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za slu`benike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), koji se odnose na poglavlje V - Pla}e i dodaci na pla}e i naknade po osnovu rada za podru~je Tuzlanskog kantona, a za ~lanove Sindikata zaposlene u slu`bama i tijelima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona u (daljnjem tekstu: slu`benici). ^lan 2. Sporazumne strane su saglasne da se odgodi primjena odredaba Kolektivnog ugovora, i to ~l. 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Pla}e i dodaci na pla}e i naknade po osnovu rada, dok se u bud`etu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za slu`benike organa uprave i sudske vlasti. ^lan 4. Isplata regresa slu`benicima }e biti regulirana na isti na~in kao i za sve druge bud`etske korisnike, prema mogu}nostima bud`eta Tuzlanskog kantona, u teku}oj kalendarskoj godini, a u skladu sa Op}im kolektivnim ugovorom. VI. Dopustivost 21. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 22. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 23. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj G`-2019/05 od 17. marta 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 4. aprila 2006. godine, a apelacija je podnesena 31. maja 2006. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 24. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelant osporava presudu Kantonalnog suda, tvrde}i da je tom presudom povrije|eno njegovo pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 26. Ustavni sud je isto pravno pitanje ve} razmatrao u Odluci broj AP 2587/05 od 23. maja 2007. godine (objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 70/07 od 18. septembra 2007. godine ), pa se umjesto posebnog obrazlo`enja merituma ove odluke u pogledu apelantovih `albenih navoda Ustavni sud poziva na obrazlo`enje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 2587/05 u cijelosti se odnose i na ovu 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Srijeda, 11.3.2009. odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 27. Ustavni sud zaklju~uje da je u konkretnom slu~aju do{lo do povrede apelantovog prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII. Zaklju~ak 28. Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slu~aju, zbog arbitrarne primjene prava redovnog suda, kada se nedostatak prate}ih propisa protuma~i tako da se izgubi neko pravo zasnovano na zakonu, povrije|en princip "zakonitosti" osporene odluke zbog ~ega je do{lo do povrede apelantovog prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 29. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 30. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 1615/06, rje{avaju}i apelaciju Tomislava Ramljaka, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, dopredsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Krstan Simi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 28. listopada 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Tomislava Ramljaka. Utvr|uje se povreda prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj G`-2019/05 od 17. o`ujka 2006. godine. Predmet se vra}a Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je du`an po `urnom postupku donijeti novu odluku, sukladno ~lanku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nala`e se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Tomislav Ramljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Zlatko Gari}, odvjetnik iz Tuzle, podnio je 31. svibnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-2019/05 od 17. o`ujka 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i sudionika u postupku, Tuzlanskog kantona, kojeg zastupa Kantonalno pravobraniteljstvo (u daljnjem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 8. svibnja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. svibnja 2008. godine, a tu`eni 4. lipnja 2008. godine. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tu`enog su 3. rujna 2008. godine dostavljeni apelantu. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Rje{enjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj R-134/03 od 9. rujna 2003. godine Op}inski sud I u Sarajevu je odre|en da sudi u predmetnoj pravnoj stvari, glede prijedloga za delegaciju nadle`nosti Op}inskog suda u Tuzli. 7. Presudom Op}inskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-2291/03 od 15. travnja 2005. godine tu`eni je obvezan apelantu, kao sucu Op}inskog suda u Tuzli, na ime neispla}ene razlike pla}a za lipanj i srpanj 2000. godine isplatiti iznos od 2.302,00 KM i na ime neispla}enog regresa za kori{tenje godi{njeg odmora iznos od 3.383,10 KM, {to ukupno iznosi 5.685,10 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, po~ev{i od 21. listopada 2004. godine pa do isplate, te nadoknaditi tro{kove postupka u iznosu od 1.978,10 KM, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvr{enja. 8. Op}inski sud je u obrazlo`enju presude naveo da je uvidom u potvrdu Op}inskog suda u Tuzli od 20. lipnja 2003. godine utvrdio da je apelantu ispla}ena pla}a za svibanj i lipanj 2000. godine u iznosu od po 748,50 KM i za srpanj 2000. godine u iznosu od 798,50 KM. Sud je dalje utvrdio da apelantu za isto razdoblje nije ispla}ena razlika ostvarene pla}e u iznosu od 2.468,10 KM, i to za svibanj 2000. godine iznos od 166,10 KM, te za lipanj i srpanj 2000. godine iznos od po 1.151,00 KM. Glede regresa, sud je utvrdio da dugovanja na temelju navedene potvrde iznose za 2000. godinu 859,70 KM, za 2001. godinu 1.472,70 KM, za 2002. godinu 1.591,90 KM i za 2003. godinu 1.791,20. KM. Ocjenjuju}i izneseni prigovor o nepravodobnosti tu`be, sud je ustanovio da on nije utemeljen, jer tu`eni svojom odlukom nije uskratio tra`eno pravo apelantu na isplatu pla}a i regresa za upitno razdoblje, nego nije isplatio ve} utvr|ene dospjele tra`bine, pa se u ovoj pravnoj stvari ne mo`e primijeniti rok zastarijevanja tra`bine od jedne godine iz odredbe ~lanka 103. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o radu FBiH, "Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03), ve} rok od tri godine iz ~lanka 106. Zakona o radu FBiH. 9. U obrazlo`enju prvostupanjske presude je, dalje, navedeno da je ~lankom 164. Zakona o radnim odnosima i pla}ama slu`benika tijela uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 13/98) utvr|eno da se na pitanja pla}a i drugih primanja i naknada na temelju rada, a koja nisu ure|ena Zakonom o suda~koj i tu`iteljskoj funkciji, primjenjuju op}i propisi o radu i odredbe Kolektivnog ugovora za slu`benike tijela uprave i sudbene vlasti. ^lankom 32. Kolektivnog ugovora za slu`benike tijela uprave i sudbene vlasti u FBiH je odre|eno da slu`beniku pripada naknada za kori{tenje Broj 14 – Strana 99 godi{njeg odmora (regres) najmanje u visini 70% od njegove pla}e ili najmanje u visini prosje~ne pla}e ispla}ene u FBiH za prethodna tri mjeseca prije dono{enja odluke o regresu, ako je to za slu`benika povoljnije. Obzirom na to da je tu`eni tek 2. travnja 2002. godine potpisao navedeni Kolektivni ugovor, od tada su, prema mi{ljenju Op}inskog suda, po~ele i te}i obveze tu`enog, pa tako i obveza da isplati regres apelantu. Stoga, Sud je odbio apelantov dio zahtjeva za naknadu iznosa od 2.332,40 KM, na ime regresa za 2000. i 2001. godinu, budu}i da Kanton Tuzla nije bio potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora, a glede regresa za 2002. i 2003. godinu usvojio je tu`beni zahtjev i nalo`io tu`enom da apelantu isplati tra`eni iznos prema ovoj osnovi. 10. Presudom Kantonalnog suda broj G`-2019/05 od 17. o`ujka 2006. godine apelantov priziv je odbijen kao neutemeljen, a priziv tu`enog je djelomi~no uva`en i prvostupanjska presuda preina~ena u dijelu odluke o regresu i tro{kovima parni~nog postupka. U preostalom dijelu priziv tu`enog je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda potvr|ena. Naime, istom presudom je odbijen dio tu`benog zahtjeva za isplatu regresa sa zakonskom zateznom kamatom za 2002. i 2003. godinu u iznosu od 3.383,10 KM. Kona~no, glede tro{kova parni~nog postupka, sud je odlu~io da svaka stranka snosi tro{kove parni~nog postupka, a u ostalom dijelu priziv tu`enog je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda potvr|ena. 11. Kantonalni sud je zaklju~io da nije bilo temelja da se pozivanjem na ~lanak 32. Kolektivnog ugovora tu`eni obve`e isplatiti regres za 2002. i 2003. godinu, jer je Sporazumom o ure|enju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za slu`benike u tijelima uprave i sudbene vlasti u FBiH od 2. travnja 2002. godine, kojim je tu`eni pristupio Kolektivnom ugovoru, odgo|ena primjena navedenog ~lanka Kolektivnog ugovora koja se ticala ure|enja isplata pojedinih naknada, uklju~uju}i i regres. Glede prigovora o nedostatku pasivne legitimacije, Kantonalni sud je odbio priziv tu`enog sa obrazlo`enjem da se prvostupanjski sud ispravno pozvao na ~lanak 106. Zakona o sudovima ("Slu`bene novine Tuzlanskog kantona" br. 3/96, 7/96, 2/97, 9/97, 7/99, 13/99, 8/00 i 15/02) kojim je propisano da Kanton, izme|u ostalog, osigurava i sredstva za rad sudova kojim su obuhva}ena i sredstva za pla}anje djelatnika i sredstva za materijalne rashode i drugo. Tako|er, u odnosu na apelantovu tvrdnju da rok zastarijevanja, koji su sudovi ra~unali, u ovom slu~aju iznosi jednu godinu, Kantonalni sud je potvrdio odluku prvostupanjskog suda da se u ovome dijelu radi o roku zastarijevanja od tri godine, koji je predvi|en ~lankom 106. Zakona o radu FBiH. Najzad, obzirom na postignuti uspjeh u parnici, primjenom odredbe ~lanka 386. stavak 2. Zakona o parni~nom postupku FBiH ("Slu`bene novine FBiH" broj 59/03) odlu~eno je da svaka stranka snosi svoje tro{kove. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelant navodi da mu je pobijanom presudom povrije|eno pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant navodi da je on imao pravo na naknadu regresa na ime kori{tenja godi{njeg odmora, jer je na upitni odnos proizvoljno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredbe ~lanka 41. Zakona o suda~koj i tu`iteljskoj funkciji u FBiH ("Slu`bene novine FBiH" br. 20/01 i 57/01), kao i ~lanak 2. Sporazuma o ure|enju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za slu`benike u tijelima uprave i sudbene vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine od 2. travnja 2002. godine. Primjena ovih op}ih akata, kako navodi apelant, onemogu}ila ga je da naplati Zakonom utvr|enu nov~anu naknadu po osnovi regresa za godi{nji odmor u razdoblju navedenom u tu`bi. Apelant smatra da su neprihvatljivi navodi u drugostupanjskoj presudi da on, glede regresa za 2000. i 2001. godinu, nije predo~io dokaze o kori{tenju godi{njeg odmora kad je vidljivo da je Op}inskom sudu predo~io potvrdu Op}inskog suda u Tuzli Broj 14 – Strana 100 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH broj Su-307/04, kojom su potvr|eni njegovi navodi o nadnevku kori{tenja godi{njih odmora. Dalje, glede regresa za 2002. i 2003. godinu, apelant smatra da je trebalo primijeniti ~lanak 32. Kolektivnog ugovora obzirom na to da je to akt donesen na razini Federacije Bosne i Hercegovine, koji Vlada Tuzlanskog kantona ne mo`e mijenjati, niti selektivno primjenjivati. Apelant predla`e da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine Presudu Kantonalnog suda broj G`-2019/05 od 17. o`ujka 2006. godine, te odlu~i o meritumu. b) Odgovori na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se navodi da ovaj sud pobijanom presudom nije povrijedio apelantova ustavna prava. 14. U odgovoru na apelaciju tu`enog se, tako|er, navodi da nisu povrije|ena apelantova ustavna prava, jer nijednim propisom ili aktom nije utvr|ena visina, niti na~in obra~una regresa. Zbog toga, tu`eni predla`e da se apelacija odbije kao neutemeljena. V. Relevantni propisi 15. U Zakonu o suda~koj i tu`iteljskoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" br. 20/01 i 57/01) relevantne odredbe glase: ^lanak 41. Sudac, odnosno tu`itelj, ima pravo na naknadu za odre|ene specijalne tro{kove: 3. regres za godi{nji odmor. 16. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o suda~koj i tu`iteljskoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 63/03) relevantne odredbe glase: ^lanak 2. ^lanak 41. mijenja se i glasi: Sudac, odnosno tu`itelj, ima pravo na sljede}e naknade: 1. otpremninu pri odlasku u mirovinu, 2. regres za godi{nji odmor i 3. jubilarne nagrade. ^lanak 3. Poslije ~lanka 41. dodaje se novi ~lanak 41.a koji glasi: ^lanak 41.a Kantoni su du`ni u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona svoje zakone, odnosno druge propise kojima su ure|ena pitanja iz ~l. 1. i 2. ovog zakona, za suce kantonalnih i op}inskih sudova, odnosno za kantonalne i op}inske tu`itelje, uskladiti sa odredbama ovog zakona. 17. U Zakonu o parni~nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: ^lanak 211. (1) Pogre{na primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio. ^lanak 217. (1) Drugostupanjski sud odlu~uje o prizivu na sjednici vije}a ili na temelju odr`ane rasprave. (2) Drugostupanjski sud }e zakazati raspravu kada ocijeni da je, radi pravilnog utvr|ivanja ~injeni~nog stanja, potrebno pred drugostupanjskim sudom utvrditi nove ~injenice ili izvesti nove dokaze ili ponovno izvesti ve} izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je, radi povrede odredaba parni~nog postupka, u prvostupanjskom postupku potrebno odr`ati raspravu pred drugostupanjskim sudom. ^lanak 224. Drugostupanjski sud mo`e na sjednici vije}a ili na osnovi odr`ane rasprave: 2) odbiti priziv kao neutemeljen i potvrditi prvostupanjsku presudu; 5) preina~iti prvostupanjsku presudu. Srijeda, 11.3.2009. ^lanak 229. (1) Drugostupanjski sud }e na sjednici vije}a ili na osnovi odr`ane rasprave presudom preina~iti prvostupanjsku presudu ako utvrdi da postoji jedan od sljede}ih razloga iznesenih u prizivu: [...] 4) ako smatra da je ~injeni~no stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvr|eno, ali da je prvostupanjski sud pogre{no primijenio materijalno pravo. 18. U Zakonu o radu FBiH ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: ^lanak 103. Uposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa mo`e u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrije|eno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.[...] ^lanak 106. Apsolutna zastara tra`bina iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka tra`bine, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. 19. Kolektivni ugovor za slu`benike tijela uprave i sudbene vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi: ^lanak 32. Slu`beniku pripada naknada pla}e za kori{tenje godi{njeg odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove pla}e ili najmanje u visini prosje~ne pla}e ispla}ene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije dono{enja odluke o regresu, ako je to za slu`benika povoljnije. 20. Sporazum o ure|enju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za slu`benike u tijelima uprave i sudbene vlasti u FBiH, koji su 2. travnja 2002. godine u Tuzli zaklju~ili Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sindikat slu`benika tijela uprave i sudbene vlasti u FBiH, u relevantnom dijelu glasi: ^lanak 1. Ovim sporazumom bli`e se ure|uju odredbe i pitanja provedbe i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za slu`benike u tijelima uprave i sudbene vlasti u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), koji se odnose na poglavlje V - Pla}e i dodaci na pla}e i naknade po osnovi rada za podru~je Tuzlanskog kantona, a za ~lanove Sindikata uposlene u slu`bama i tijelima organa uprave i sudbene vlasti Tuzlanskog kantona u (daljnjem tekstu: slu`benici). ^lanak 2. Sporazumne strane su suglasne da se odgodi primjena odredaba Kolektivnog ugovora, i to ~l. 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Pla}e i dodaci na pla}e i naknade po osnovi rada, dok se u prora~unu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna financijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za slu`benike tijela uprave i sudbene vlasti. ^lanak 4. Isplata regresa slu`benicima }e biti regulirana na isti na~in kao i za sve druge prora~unske korisnike, prema mogu}nostima prora~una Tuzlanskog kantona, u teku}oj kalendarskoj godini, a sukladno Op}em kolektivnom ugovoru. VI. Dopustivost 21. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 22. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. Srijeda, 11.3.2009. 23. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj G`-2019/05 od 17. o`ujka 2006. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Pobijanu presudu apelant je primio 4. travnja 2006. godine, a apelacija je podnesena 31. svibnja 2006. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 24. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelant pobija presudu Kantonalnog suda, tvrde}i da je tom presudom povrije|eno njegovo pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 26. Ustavni sud je isto pravno pitanje ve} razmatrao u Odluci broj AP 2587/05 od 23. svibnja 2007. godine (objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 70/07 od 18. rujna 2007. godine ), pa se umjesto posebnog obrazlo`enja merituma ove odluke glede apelantovih prizivnih navoda Ustavni sud poziva na obrazlo`enje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 2587/05 u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 27. Ustavni sud zaklju~uje da je u konkretnom slu~aju do{lo do povrede apelantovog prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII. Zaklju~ak 28. Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slu~aju, zbog arbitrarne primjene prava redovitog suda, kada se nedostatak prate}ih propisa protuma~i tako da se izgubi neko pravo utemeljeno na zakonu, povrije|eno na~elo "zakonitosti" pobijane odluke zbog ~ega je do{lo do povrede apelantovog prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 29. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 30. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednica Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1615/06, rje{avaju}i apelaciju Tomislava Ramqaka, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Krstan Simi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 28. oktobra 2008. godine donio je 1 Broj 14 – Strana 101 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Tomislava Ramqaka. Utvr|uje se povreda prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj G`-2019/05 od 17. marta 2006. godine. Predmet se vra}a Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je du`an da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa ~lanom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciqem izvr{ewa ove odluke, u skladu sa ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Tomislav Ramqak (u daqwem tekstu: apelant) iz Tuzle, kog zastupa Zlatko Gari}, advokat iz Tuzle, podnio je 31. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-2019/05 od 17. marta 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i u~esnika u postupku, Tuzlanskog kantona, koga zastupa Kantonalno pravobranila{tvo (u daqwem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 8. maja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. maja 2008. godine, a tu`eni 4. juna 2008. godine. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tu`enog su 3. septembra 2008. godine dostavqeni apelantu. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizIlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in: 6. Rje{ewem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj R-134/03 od 9. septembra 2003. godine Op{tinski sud I u Sarajevu je odre|en da sudi u predmetnoj pravnoj stvari, povodom predloga za delegaciju nadle`nosti Op{tinskog suda u Tuzli. 7. Presudom Op{tinskog suda u Sarajevu (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj P-2291/03 od 15. aprila 2005. godine tu`eni je obavezan da apelantu, kao sudiji Op{tinskog suda u Tuzli, na ime neispla}ene razlike plata za juni i juli 2000. godine isplati iznos od 2.302,00 KM i na ime neispla}enog regresa za kori{}ewe godi{weg odmora iznos od 3.383,10 KM, {to ukupno iznosi 5.685,10 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, po~ev od 21. oktobra 2004. godine pa do isplate, te da nadoknadi tro{kove postupka u iznosu od 1.978,10 KM, sve u roku od 15 dana, pod prijetwom izvr{ewa. 8. Op{tinski sud je u obrazlo`ewu presude naveo da je uvidom u potvrdu Op{tinskog suda u Tuzli od 20. juna 2003. godine utvrdio da je apelantu ispla}ena plata za maj i juni 2000. godine u iznosu od po 748,50 KM i za juli 2000. godine u iznosu od 798,50 KM. Sud je daqe utvrdio da apelantu za isti period nije ispla}ena razlika ostvarene plate u iznosu od 2.468,10 KM, i to Broj 14 – Strana 102 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH za maj 2000. godine iznos od 166,10 KM, te za juni i juli 2000. godine iznos od po 1.151,00 KM. U pogledu regresa, sud je utvrdio da dugovawa na osnovu navedene potvrde iznose za 2000. godinu 859,70 KM, za 2001. godinu 1.472,70 KM, za 2002. godinu 1.591,90 KM i za 2003. godinu 1.791,20. KM. Ocjewuju}i izneseni prigovor o neblagovremenosti tu`be, sud je ustanovio da on nije osnovan, jer tu`eni svojom odlukom nije uskratio tra`eno pravo apelantu na isplatu plata i regresa za sporni period, nego nije isplatio ve} utvr|ena dospjela potra`ivawa, pa se u ovoj pravnoj stvari ne mo`e da primijeni rok zastarijevawa potra`ivawa od jedne godine iz odredbe ~lana 103 Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Zakon o radu FBiH, "Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03), ve} rok od tri godine iz ~lana 106 Zakona o radu FBiH. 9. U obrazlo`ewu prvostepene presude je, daqe, navedeno da je ~lanom 164 Zakona o radnim odnosima i platama slu`benika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 13/98) utvr|eno da se na pitawa plata i drugih primawa i naknada na osnovu rada, a koja nisu ure|ena Zakonom o sudijskoj i tu`ila~koj funkciji, primjewuju op{ti propisi o radu i odredbe Kolektivnog ugovora za slu`benike organa uprave i sudske vlasti. ^lanom 32 Kolektivnog ugovora za slu`benike organa uprave i sudske vlasti u FBiH je odre|eno da slu`beniku pripada naknada za kori{}ewe godi{weg odmora (regres) najmawe u visini 70% od wegove plate ili najmawe u visini prosje~ne plate ispla}ene u FBiH za prethodna tri mjeseca prije dono{ewa odluke o regresu, ako je to za slu`benika povoqnije. S obzirom na to da je tu`eni tek 2. aprila 2002. godine potpisao navedeni Kolektivni ugovor, od tada su, prema mi{qewu Op{tinskog suda, po~ele i te}i obaveze tu`enog, pa tako i obaveza da isplati regres apelantu. Stoga, Sud je odbio apelantov dio zahtjeva za naknadu iznosa od 2.332,40 KM, na ime regresa za 2000. i 2001. godinu, budu}i da Kanton Tuzla nije bio potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora, a u pogledu regresa za 2002. i 2003. godinu usvojio je tu`beni zahtjev i nalo`io tu`enom da apelantu isplati tra`eni iznos prema ovom osnovu. 10. Presudom Kantonalnog suda broj G`-2019/05 od 17. marta 2006. godine apelantova `alba je odbijena kao neosnovana, a `alba tu`enog je djelimi~no uva`ena i prvostepena presuda preina~ena u dijelu odluke o regresu i tro{kovima parni~kog postupka. U preostalom dijelu `alba tu`enog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvr|ena. Naime, istom presudom je odbijen dio tu`benog zahtjeva za isplatu regresa sa zakonskom zateznom kamatom za 2002. i 2003. godinu u iznosu od 3.383,10 KM. Kona~no, u pogledu tro{kova parni~kog postupka, sud je odlu~io da svaka stranka snosi tro{kove parni~kog postupka, a u ostalom dijelu `alba tu`enog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvr|ena. 11. Kantonalni sud je zakqu~io da nije bilo osnova da se pozivawem na ~lan 32 Kolektivnog ugovora tu`eni obave`e da isplati regres za 2002. i 2003. godinu, jer je Sporazumom o ure|ewu odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za slu`benike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH od 2. aprila 2002. godine, kojim je tu`eni pristupio Kolektivnom ugovoru, odlo`ena primjena navedenog ~lana Kolektivnog ugovora koja se ticala ure|ewa isplata pojedinih naknada, ukqu~uju}i i regres. U pogledu prigovora o nedostatku pasivne legitimacije, Kantonalni sud je odbio `albu tu`enog sa obrazlo`ewem da se prvostepeni sud ispravno pozvao na ~lan 106 Zakona o sudovima ("Slu`bene novine Tuzlanskog kantona" br. 3/96, 7/96, 2/97, 9/97, 7/99, 13/99, 8/00 i 15/02) kojim je propisano da Kanton, izme|u ostalog, obezbje|uje i sredstva za rad sudova kojim su obuhva}ena i sredstva za pla}awe radnika i sredstva za materijalne rashode i drugo. Tako|e, u odnosu na apelantovu tvrdwu da rok zastarijevawa, koji su sudovi ra~unali, u ovom slu~aju iznosi jednu godinu, Kantonalni sud je potvrdio odluku prvostepenog suda da se u ovome dijelu radi o roku zastarijevawa od tri godine, koji je predvi|en ~lanom 106 Zakona o radu FBiH. Najzad, s obzirom na postignuti uspjeh u parnici, primjenom odredbe ~lana 386 stav 2 Zakona o Srijeda, 11.3.2009. parni~kom postupku FBiH ("Slu`bene novine FBiH" broj 59/03) odlu~eno je da svaka stranka snosi svoje tro{kove. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelant navodi da mu je osporenom presudom povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je on imao pravo na naknadu regresa na ime kori{}ewa godi{weg odmora, jer je na sporni odnos proizvoqno primijeweno materijalno pravo, odnosno odredbe ~lana 41 Zakona o sudijskoj i tu`ila~koj funkciji u FBiH ("Slu`bene novine FBiH" br. 20/01 i 57/01), kao i ~lan 2 Sporazuma o ure|ewu odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za slu`benike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine od 2. aprila 2002. godine. Primjena ovih op{tih akata, kako navodi apelant, onemogu}ila ga je da naplati Zakonom utvr|enu nov~anu naknadu po osnovu regresa za godi{wi odmor u periodu navedenom u tu`bi. Apelant smatra da su neprihvatqivi navodi u drugostepenoj presudi da on, u pogledu regresa za 2000. i 2001. godinu, nije predo~io dokaze o kori{}ewu godi{weg odmora kad je vidqivo da je Op{tinskom sudu predo~io potvrdu Op{tinskog suda u Tuzli broj Su-307/04, kom su potvr|eni wegovi navodi o datumu kori{}ewa godi{wih odmora. Daqe, u pogledu regresa za 2002. i 2003. godinu, apelant smatra da je trebalo primijeniti ~lan 32 Kolektivnog ugovora s obzirom na to da je to akt donesen na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, koji Vlada Tuzlanskog kantona ne mo`e da mijewa, niti selektivno primjewuje. Apelant predla`e da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine Presudu Kantonalnog suda broj G`-2019/05 od 17. marta 2006. godine, te odlu~i o meritumu. b) Odgovori na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se navodi da ovaj sud osporenom presudom nije povrijedio apelantova ustavna prava. 14. U odgovoru na apelaciju tu`enog se, tako|e, navodi da nisu povrije|ena apelantova ustavna prava, jer nijednim propisom ili aktom nije utvr|ena visina, niti na~in obra~una regresa. Zbog toga, tu`eni predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. V. Relevantni propisi 15. U Zakonu o sudijskoj i tu`ila~koj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" br. 20/01 i 57/01) relevantne odredbe glase: ^lan 41 Sudija, odnosno tu`ilac, ima pravo na naknadu za odre|ene specijalne tro{kove: 3. regres za godi{wi odmor. 16. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i tu`ila~koj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 63/03) relevantne odredbe glase: ^lan 2 ^lan 41 mijewa se i glasi: Sudija, odnosno tu`ilac, ima pravo na sqede}e naknade: 1. otpremninu pri odlasku u penziju, 2. regres za godi{wi odmor i 3. jubilarne nagrade. ^lan 3 Poslije ~lana 41 dodaje se novi ~lan 41a koji glasi: ^lan 41a Kantoni su du`ni u roku od 30 dana od stupawa na snagu ovog zakona svoje zakone, odnosno druge propise kojima su ure|ena pitawa iz ~l. 1 i 2 ovog zakona, za sudije kantonalnih i op{tinskih sudova, odnosno za kantonalne i op{tinske tu`ioce, uskladiti sa odredbama ovog zakona. Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 17. U Zakonu o parni~kom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: ^lan 211 (1) Pogre{na primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio. ^lan 217 (1) Drugostepeni sud odlu~uje o `albi na sjednici vije}a ili na osnovu odr`ane rasprave. (2) Drugostepeni sud }e zakazati raspravu kada ocijeni da je, radi pravilnog utvr|ivawa ~iweni~nog stawa, potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove ~iwenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti ve} izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je, radi povrede odredaba parni~kog postupka, u prvostepenom postupku potrebno odr`ati raspravu pred drugostepenim sudom. ^lan 224 Drugostepeni sud mo`e na sjednici vije}a ili na osnovu odr`ane rasprave: 2) da odbije `albu kao neosnovanu i potvrdi prvostepenu presudu; 5) preina~i prvostepenu presudu. ^lan 229 (1) Drugostepeni sud }e na sjednici vije}a ili na osnovu odr`ane rasprave presudom preina~iti prvostepenu presudu ako utvrdi da postoji jedan od sqede}ih razloga iznesenih u `albi: [...] 4) ako smatra da je ~iweni~no stawe u prvostepenoj presudi pravilno utvr|eno, ali da je prvostepeni sud pogre{no primijenio materijalno pravo. 18. U Zakonu o radu FBiH ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: ^lan 103 Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa mo`e u roku od 15 dana od dana dostave odluke kom je povrije|eno wegovo pravo, odnosno od dana saznawa za povredu prava, da zahtijeva od poslodavca ostvarivawe tog prava.[....] ^lan 106 Apsolutno zastarijevawe potra`ivawa iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potra`ivawa, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. 19. Kolektivni ugovor za slu`benike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 32 Slu`beniku pripada naknada plate za kori{}ewe godi{weg odmora (regres) najmawe u visini 70% wegove plate ili najmawe u visini prosje~ne plate ispla}ene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije dono{ewa odluke o regresu, ako je to za slu`benika povoqnije. 20. Sporazum o ure|ewu odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za slu`benike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH, koji su 2. aprila 2002. godine u Tuzli zakqu~ili Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sindikat slu`benika organa uprave i sudske vlasti u FBiH, u relevantnom dijelu glasi: ^lan 1 Ovim sporazumom bli`e se ure|uju odredbe i pitawa sprovo|ewa i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za slu`benike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH (u daqwem tekstu: Kolektivni ugovor), koji se odnose na poglavqe V - Plate i dodaci na plate i naknade po osnovu rada za podru~je Tuzlanskog kantona, a za ~lanove Sindikata zaposlene u slu`bama i tijelima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona u (daqwem tekstu: slu`benici). Broj 14 – Strana 103 ^lan 2 Sporazumne strane su saglasne da se odlo`i primjena odredaba Kolektivnog ugovora, i to ~l. 24, 31 i 32 iz poglavqa V - Plate i dodaci na plate i naknade po osnovu rada, dok se u buxetu Tuzlanskog kantona ne obezbijede potrebna finansijska sredstva i steknu uslovi za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za slu`benike organa uprave i sudske vlasti. ^lan 4 Isplata regresa slu`benicima }e biti regulisana na isti na~in kao i za sve druge buxetske korisnike, prema mogu}nostima buxeta Tuzlanskog kantona, u teku}oj kalendarskoj godini, a u skladu sa Op{tim kolektivnim ugovorom. VI. Dopustivost 21. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 22. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. 23. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj G`-2019/05 od 17. marta 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 4. aprila 2006. godine, a apelacija je podnesena 31. maja 2006. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 24. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelant osporava presudu Kantonalnog suda, tvrde}i da je tom presudom povrije|eno wegovo pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 26. Ustavni sud je isto pravno pitawe ve} razmatrao u Odluci broj AP 2587/05 od 23. maja 2007. godine (objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 70/07 od 18. septembra 2007. godine ), pa se umjesto posebnog obrazlo`ewa merituma ove odluke u pogledu apelantovih `albenih navoda Ustavni sud poziva na obrazlo`ewe i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 2587/05 u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zakqu~uje da je povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 27. Ustavni sud zakqu~uje da je u konkretnom slu~aju do{lo do povrede apelantovog prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII. Zakqu~ak 28. Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slu~aju, zbog arbitrarne primjene prava redovnog suda, kada se nedostatak prate}ih propisa protuma~i tako da se izgubi neko pravo zasnovano na zakonu, povrije|en princip "zakonitosti" osporene odluke zbog ~ega je do{lo do povrede apelantovog prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Broj 14 – Strana 104 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 29. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 30. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1966/08, rje{avaju}i apelaciju Predraga Kujund`i}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Krstan Simi}, sudija na sjednici odr`anoj 28. oktobra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Predraga Kujund`i}a podnesena protiv Rje{enja Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR-07/442 od 3. juna 2008. godine i Rje{enja broj X-KR-07/442 od 28. aprila 2008. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Predrag Kujund`i} (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno u Pritvorskoj jedinici Suda Bosne i Hercegovine, kojeg zastupa Miroslav Risti}, advokat iz Doboja, podnio je 29. juna 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rje{enja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-KR-07/442 od 3. juna 2008. godine i Rje{enja broj X-KR-07/442 od 28. aprila 2008. godine. Apelant je, tako|er, podnio zahtjev za dono{enje privremene mjere kojom bi Ustavni sud nalo`io da apelant odmah bude pu{ten na slobodu. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i u~esnika u postupku Tu`ila{tva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tu`ila{tvo BiH) zatra`eno je 29. jula 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Sud BiH nije dostavio odgovor, a Tu`ila{tvo BiH je odgovor dostavilo 12. augusta 2008. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 9. oktobra 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Apelant je, nakon provedene istrage zbog osnovane sumnje da je po~inio krivi~no djelo zlo~in protiv ~ovje~nosti iz ~lana 172. stav 1. ta~ka h) u vezi sa ta~. a), c), d), e), f), g) i k) Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), li{en slobode 10. oktobra 2007. godine, a pritvor mu je prvi put odre|en Rje{enjem Suda BiH broj X-KRN-07/442 od 11. oktobra 2007. godine. Nakon {to je potvr|ena optu`nica 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Srijeda, 11.3.2009. protiv apelanta, Sud BiH je Rje{enjem isti broj od 3. januara 2008. godine produ`io pritvor apelantu na osnovu ~lana 132. stav 1. ta~. a) i b) Zakona o krivi~nom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKPBiH). Me|utim, Vije}e Apelacionog odjeljenja Suda BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciono vije}e) djelimi~no je uva`ilo apelantovu `albu protiv ovog rje{enja tako da je pritvor apelantu produ`en samo zbog postojanja razloga iz ~lana 132. stav 1. ta~ka b). Sljede}a kontrola pritvora izvr{ena je 3. marta 2008. godine, kada je Sud BiH zaklju~io da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju zadr`avanje apelanta u pritvoru, a apelantova `alba protiv ove odluke je odbijena. 7. Nakon toga, Sud BiH je Rje{enjem od 28. aprila 2008. godine apelantu ponovo produ`io pritvor prema istom zakonskom osnovu. U obrazlo`enju ovog rje{enja je navedeno da je Tu`ila{tvo BiH dostavilo dokaze da je odre|eni broj svjedoka, na ~ijim se iskazima u najve}oj mjeri zasniva optu`nica protiv apelanta, izrazilo strah za li~nu i sigurnost ~lanova svojih porodica. Identitet velikog broja svjedoka je za{ti}en, kako dalje navodi Sud BiH, ali, i pored toga, jedan od za{ti}enih svjedoka je tokom glavnog pretresa tra`io posebnu za{titu od Tu`ila{tva zato {to su mu upu}ivane prijetnje zbog njegovog svjedo~enja u ovom predmetu. Tako|er, Sud BiH je naveo da je veliki broj svjedoka direktna ili indirektna `rtva zlo~ina koje su navodno po~inili apelant i njegovi pomaga~i, da su pretrpjeli velike traume i da je "sasvim logi~no da bi eventualno prisustvo [apelanta] na slobodi kod njih izazvalo jake emocije straha i uznemirenosti". Tako|er, Sud BiH je zaklju~io da i dalje postoje posebne okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant, u slu~aju da bude pu{ten na slobodu, ometao postupak utje~u}i na sau~esnike. Naime, u konkretnom slu~aju se radi o predmetu u kojem postoji veliki broj navodnih saizvr{ilaca protiv kojih Tu`ila{tvo BiH vodi istragu i koji tek treba da budu procesuirani, a ~ije su radnje usko povezane sa radnjama krivi~nog djela koje se apelantu stavlja na teret. U vezi s tim, Sud BiH je naglasio da bi, u slu~aju da se na|e na slobodi, apelant "zasigurno iskoristio mre`u tih saizvr{ilaca i zajedno s njima utjecao da daljnji tok postupka, kako je zaklju~ilo i Vije}e Apelacionog odjeljenja Suda prilikom odlu~ivanja o `albi na rje{enje o kontroli opravdanosti pritvora od 3. marta 2008. godine". 8. Dalje, Sud BiH je naveo da je ispitao i mogu}nost da se odrede bla`e mjere propisane zakonom za osiguranje apelantovog prisustva. Pri tome, kako je naveo Sud BiH, u obzir je uzeta i odredba ~lana 5. stav 3. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ~lana 9. Me|unarodnog pakta o gra|anskim i politi~kim pravima, te relevantne odredbe ZKPBiH. Me|utim, Sud BiH navodi da je detaljnom analizom okolnosti, imaju}i u vidu te`inu krivi~nog djela koje je apelantu stavljeno na teret, kao i ~injenicu da je to krivi~no djelo izvr{ilo vi{e lica, zaklju~io da "postoje objektivni razlozi koji opravdavaju daljnje trajanje najte`e mjere, odnosno mjere pritvora" s ciljem osiguranja uspje{nog vo|enja postupka. 9. Apelaciono vije}e je Rje{enjem broj X-KR-07/442 od 3. juna 2008. godine odbilo apelantovu `albu protiv navedenog rje{enja o produ`enju mjere pritvora. U obrazlo`enju ovog rje{enja je navedeno da je prvostepeno vije}e ispravno zaklju~ilo da i dalje postoje posebni razlozi iz ta~ke b) stav 1. ~lana 132. ZKPBiH, zato {to je odre|eni broj svjedoka, koji su prete`no `rtve zlo~ina, u vi{e navrata izrazio strah za li~nu i sigurnost ~lanova svojih porodica, zbog ~ega je njihov identitet za{ti}en. Tako|er, u obrazlo`enju je naro~ito ukazano na to da je jedan svjedok tra`io za{titu Tu`ila{tva BiH usljed prijetnji koje su mu upu}ene zbog svjedo~enja u ovom predmetu. Sud BiH je naveo da je cilj prijetnji na koje su svjedoci ukazali i sa ~ime je sud upoznat prvenstveno odvra}anje svjedoka od svjedo~enja ili ubla`avanje iskaza u korist optu`enog, {to su okolnosti koje mogu ometati krivi~ni postupak. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da se mora omogu}iti da svjedoci pred Pretresnim vije}em Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH svjedo~e bez straha i pritisaka, kako bi iznijeli sve {to im je poznato o predmetu i omogu}ili sudu da ispravno utvrdi sve relevantne ~injenice i donese ispravne zaklju~ke, a naro~ito imaju}i u vidu da se presuda mo`e zasnivati samo na ~injenicama i dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu. Tako|er, Apelaciono vije}e je zaklju~ilo da je prvostepeno vije}e pravilno ocijenilo da i dalje postoje posebne okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant, ukoliko bi bio pu{ten na slobodu, ometao postupak i tako {to bi vr{io utjecaj na saizvr{ioce. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da mu je osporenim rje{enjima prekr{eno pravo na li~nu slobodu iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije. U obrazlo`enju ovih navoda apelant je istakao da u osporenim odlukama nije navedena niti jedna konkretna ~injenica i dokaz koji idu u prilog tvrdnjama da bi apelant boravkom na slobodi izvr{io utjecaj na svjedoke i saizvr{ioce. Apelant smatra da su razlozi koji su navedeni u osporenim odlukama apstraktni, a da eventualni utjecaj mora biti konkretiziran navo|enjem ~injenica i dokaza koji nedvosmisleno ukazuju na to da je apelant poku{ao utjecati na nekog svjedoka, saizvr{ioca ili sau~esnika ili da je to poku{ano preko drugog lica. U vezi s tim, apelant isti~e da odluka o tome da }e on izvr{iti utjecaj na svjedoke "mora da obuhvata svijest i volju lica da tako ne{to i u~ini", tj. da u odnosu na to postoji njegov umi{ljaj. Apelant, tako|er, ukazuje da je prije podno{enja optu`nice Tu`ila{tvo saslu{alo sve svjedoke, ta da su u odnosu na ~ak 16 svjedoka odre|ene mjere za{tite identiteta, a u toku glavnog pretresa ova mjera je odre|ena za jo{ jednog svjedoka. Apelant smatra da ~injenica da se radi o `rtvama krivi~nog djela koje se njemu stavlja na teret ne mo`e biti dovoljna da bi se zadovoljio kriterij iz ~lana 5. stav 3. Evropske konvencije, zato {to se razlozi prema ovom osnovu moraju da posmatraju u okviru konkretnih okolnosti. Stoga, apelant smatra da je dono{enjem mjera za{tite svjedoka "realno otklonjena opasnost u pogledu osje}anja straha i nesigurnosti tih svjedoka". 11. Osim toga, apelant isti~e da je gotovo polovina tih svjedoka ve} saslu{ana u toku glavnog pretresa, pa i to pokazuje da je, kako navodi, ocjena suda pau{alna. Tako|er, apelant smatra da je neprihvatljiva i ocjena suda da }e apelant izvr{iti utjecaj na saizvr{ioce, zato {to sud ne navodi o kojim se licima konkretno radi, niti navodi na osnovu ~ega sud tvrdi da bi ta lica "trebalo da budu procesuirana", jer ~injenica da se protiv nekoga vodi istraga ne zna~i i da }e neko biti procesuiran. b) Odgovor na apelaciju 12. U odgovoru na apelaciju Tu`ila{tvo BiH je ocijenilo da su apelantovi navodi neosnovani. Tu`ila{tvo BiH je naro~ito ukazalo na neosnovanost apelantovog navoda o tome da Sud BiH nije ni na koji na~in konkretizirao opasnost utjecaja na svjedoke, navode}i da je Sud BiH u osporenim rje{enjima posebno ukazao na ~injenicu da je jedan od za{ti}enih svjedoka ve} tra`io za{titu od Tu`ila{tva BiH zato {to su mu upu}ivane prijetnje zbog svjedo~enja u ovom predmetu. Tako|er, Tu`ila{tvo je ukazalo da su jo{ u fazi istrage upu}ene telefonske prijetnje za{ti}enom svjedoku "18", te da je Tu`ila{tvu BiH dostavljeno anonimno pismo "gra|ana Doboja" u kojem se navodi da apelant, posredstvom ro|aka i prijatelja, prijeti da }e pobiti svjedoke kada iza|e iz pritvora. Ovaj dokument Tu`ila{tvo BiH je dostavilo uz odgovor. 13. Osim toga, Tu`ila{tvo navodi da je pred sami po~etak glavnog pretresa prijete}a poruka upu}ena putem SMS-a za{ti}enom svjedoku "2", a da je jedna od prijete}ih SMS poruka stigla i na mobitel postupaju}eg tu`ioca. Dalje, Tu`ila{tvo BiH je istaklo da je za{ti}eni svjedok "16" dobio poziv Suda BiH za svjedo~enje, a da je u telefonskom razgovoru, koji su 30. juna 2008. godine zajedni~ki obavili Odjeljenje za podr{ku svjedocima i Odjeljenje za sudsku upravu Suda BiH, ovaj svjedok rekao "da prima prijetnje putem telefona posljednja tri dana", da zna da advokati i apelant znaju njegov identitet i da Broj 14 – Strana 105 ne}e da svjedo~i zbog straha i bojazni. O ovome je sa~injena slu`bena bilje{ka koja je dostavljena Tu`ila{tvu BiH i predsjedavaju}em Pretresnog vije}a Suda BiH. Tu`ila{tvo je navelo da su preduzete sve istra`ne radnje koje zakon predvi|a s ciljem otkrivanja lica ili lica koja upu}uju ovakve prijetnje, a sa tim radnjama je upoznat i Sud BiH. Tako|er, Tu`ila{tvo je dokumente u vezi s navedenim preduzetim radnjama dostavilo i uz odgovor na apelaciju. 14. Dalje, Tu`ila{tvo BiH navodi da nesumnjivo postoje objektivne ~injenice koje jasno ukazuju na to da su svjedocima upu}ene prijetnje u konkretnom slu~aju, te da su neosnovani navodi o tome da se o utjecaju na svjedoke ne mo`e govoriti ako apelant nije direktno ili indirektno preduzeo aktivnosti koje ukazuju da `eli izvr{iti pritisak na svjedoke i sau~esnike. Ovo zbog toga {to objektivne okolnosti koje su navedene predstavljaju naro~ite okolnosti zbog kojih postoji sumnja da je on takve radnje preduzeo. Naime, kako navodi Tu`ila{tvo BiH, ~lan 132. stav 1. ta~ka b) ZKPBiH jasno propisuje da je za odre|ivanje pritvora prema tom osnovu dovoljno da postoje "naro~ite okolnosti koje ukazuju da }e [apelant] ometati krivi~ni postupak", a ne i da je konkretno krivi~no djelo ('Ometanje rada pravosu|a' iz ~lana 241. KZBiH) - izvr{eno". Tako|er, ~injenica da su svjedoci dali iskaze u istrazi ne zna~i da se na njih vi{e ne mo`e izvr{iti utjecaj s obzirom na to da sud svoju odluku mo`e zasnovati samo na neposredno izvedenim dokazima u toku glavnog pretresa, kao i da se utjecaj ne mo`e izvr{iti samo na svjedoke optu`be ve} i odbrane s ciljem davanja la`nog iskaza u apelantovu korist. Pri tome se ne koriste samo sila, prijetnja ili zastra{ivanje ve} i davanje ili obe}anje dara ili druge koristi. 15. [to se ti~e navoda o utjecaju na saizvr{ioce, Tu`ila{tvo je ukazalo da se apelant tereti i po osnovu komandne odgovornosti, a da su neka od tih lica bila pod apelantovom kontrolom, "{to ukazuje da bi [apelant] sa sposobnostima koje je mogao izgraditi kao vo|a bio u stanju da iskoristi mre`u kontakata u svrhu ometanja postupka utjecajem na svjedoke, pomaga~e i sau~esnike". V. Relevantni propisi 16. U Zakonu o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07 i 76/06) relevantne odredbe glase: ^lan 131. (1) Pritvor se mo`e odrediti samo pod uvjetima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne mo`e ostvariti drugom mjerom. (2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkra}e nu`no vrijeme. Ako se optu`eni nalazi u pritvoru, du`nost je svih organa koji u~estvuju u krivi~nom postupku i organa koji im pru`aju pravnu pomo} da postupaju s posebnom hitnosti. (3) U toku cijelog postupka pritvor }e se ukinuti ~im prestanu razlozi na osnovu kojih je odre|en, a pritvorenik }e se odmah pustiti na slobodu. ^lan 132. (1) Ako postoji osnovana sumnja da je odre|eno lice u~inilo krivi~no djelo, pritvor mu se mo`e odrediti: [...] b) ako postoji osnovana bojazan da }e uni{titi, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove va`ne za krivi~ni postupak, ili ako naro~ite okolnosti ukazuju da }e ometati krivi~ni postupak utjecajem na svjedoke, sau~esnike ili prikriva~e, [...] ^lan 137. (1) Pritvor se mo`e odrediti, produ`iti ili ukinuti i nakon potvr|ivanja optu`nice. Kontrola opravdanosti pritvora se vr{i po isteku svaka dva mjeseca od dana dono{enja posljednjeg rje{enja o pritvoru. @alba protiv ovog rje{enja ne zadr`ava njegovo izvr{enje. (2) Nakon potvr|ivanja optu`nice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor mo`e trajati najdu`e: Broj 14 – Strana 106 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH [...] tri godine u slu~aju krivi~nog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora. [...] VI. Dopustivost 17. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 18. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 19. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Rje{enje Suda BiH broj X-KR-07/442 od 3. juna 2008. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporeno rje{enje apelant je primio 12. juna 2008. godine, a apelacija je podnesena 28. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 20. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 21. Apelant osporava navedena rje{enja, tvrde}i da su njima povrije|ena njegova prava iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije. 22. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: d) Pravo na li~nu slobodu i sigurnost. [...] 23. ^lan 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost li~nosti. Niko ne smije biti li{en slobode izuzev u ni`e navedenim slu~ajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom: [...] c. Zakonitog hap{enja ili li{avanja slobode povodom privo|enja nadle`noj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je to lice izvr{ilo krivi~no djelo ili kada postoje valjani razlozi da se lice sprije~i da izvr{i krivi~no djelo ili da, nakon izvr{enja krivi~nog djela, pobjegne; [...] 3. Svako ko je uhap{en ili li{en slobode prema odredbama stava 1(c) ovog ~lana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo slu`beno lice zakonom ovla{teno da vr{i sudsku vlast i mora imati pravo na su|enje u razumnom roku ili na pu{tanje na slobodu do su|enja. Pu{tanje na slobodu mo`e se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na su|enju. 4. Svako kome je uskra}ena sloboda hap{enjem ili li{avanjem slobode ima pravo ulo`iti `albu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost li{avanja slobode i, ukoliko ono nije bilo zakonito, nalo`io osloba|anje.[...] 24. Apelant smatra da je odluka kojom je protiv apelanta produ`en pritvor suprotna ~lanu 5. stav 3. Evropske konvencije zato {to, kako navodi, Sud BiH nije konkretizirao postojanje stvarne opasnosti da }e apelant, ukoliko bude pu{ten na slobodu, utjecajem na svjedoke i eventualne saizvr{ioce ometati krivi~ni postupak. 25. Ustavni sud je i u svojoj jurisprudenciji ukazao da odredba ~lana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da lice bude li{eno slobode u skladu sa ~lanom 5. stav 1.c) Evropske konvencije, tj. da li{avanje bude "zakonito" u smislu navedenog ~lana, a obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu za{titu takvih lica. Evropski sud je zaklju~io da po{tivanje ~lana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva Srijeda, 11.3.2009. pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivaju}i se na objektivne, zakonom predvi|ene kriterije. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice li{eno slobode po~inilo krivi~no djelo koje mu se stavlja na teret conditio sine qua non za odre|ivanje ili produ`enje pritvora. Ali, to nakon odre|enog vremena nije dovoljno, ve} se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). 26. Ustavni sud, tako|er, ukazuje na praksu Evropskog suda, koji je zaklju~io da je pri odlu~ivanju o opravdanosti odre|ivanja pritvora protiv osumnji~enog ili optu`enog te`ina krivi~nog djela koje mu se stavlja na teret svakako relevantan element za odlu~ivanje, zbog ~ega Evropski sud prihvata da ozbiljnost optu`bi i te`ina zaprije}ene kazne predstavljaju inicijalni rizik koji nadle`ni organi mogu opravdano uzeti u obzir. Me|utim, Evropski sud je, istovremeno, naglasio da ozbiljnost i te`ina optu`bi ne mogu biti argument koji, sam po sebi, mo`e opravdati produ`enje pritvora (vidi, Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, presuda od 26. jula 2001. godine, aplikacija broj 33977/96, st. 80-81). 27. U konkretnom slu~aju apelant i ne osporava da je odluka o pritvoru zasnovana na osnovanoj sumnji da je po~inio krivi~no djelo koje mu je stavljeno na teret, pa se Ustavni sud ne}e ni baviti ovim pitanjem. Apelant osporava da su postojali drugi relevantni razlozi da njemu bude produ`en pritvor nakon podno{enja optu`nice, odnosno navodi da sud u odluci o pritvoru nije konkretizirao i objektivizirao razloge zbog kojih smatra da postoje naro~ite okolnosti koje ukazuju na to da }e apelant ometati krivi~ni postupak utjecajem na svjedoke i saizvr{ioce ukoliko bude pu{ten da se brani sa slobode. U vezi s tim navodima, Ustavni sud zapa`a da je apelantu pritvor odre|en jo{ u istrazi, te da je odluka o produ`enju pritvora nakon potvr|ivanja optu`nice donesena samo zbog razloga predvi|enog u ~lanu 132. stav 1. ta~ka b) ZKP, odnosno zbog tzv. koluzijske opasnosti. Ustavni sud, tako|er, zapa`a da je u tom pravcu Tu`ila{tvo ponudilo Sudu brojne dokaze o postojanju takvih naro~itih okolnosti, te da je Sud osporene odluke donio nakon detaljnog razmatranja tih dokaza. Iz osporenih odluka i raspolo`ivih dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu nesumnjivo proizlazi da je Sud utvrdio da su svjedocima, pa ~ak i onim koji su za{ti}eni, upu}ivane prijetnje na razne na~ine, a neke od prijete}ih poruka su stigle i tu`iocu koji vodi predmet. Na osnovu toga, kao i ~injenice da je jedan za{ti}eni svjedok dobio prijete}u poruku putem SMS-a, a da je drugi za{ti}eni svjedok odbio svjedo~iti na glavnom pretresu zbog prijetnji koje je primio i ~injenice da je njegov identitet otkriven, Sud BiH je zaklju~io da postoje "naro~ite okolnosti" iz navedenog ~lana ZKP koje ukazuju na to da }e apelant "ometati krivi~ni postupak utjecajem na svjedoke, sau~esnike ili prikriva~e". 28. Tako|er, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode da je Sud BiH morao utvrditi da apelant direktno ili indirektno prijeti svjedocima i da u odnosu na ometanje krivi~nog postupka postupa sa umi{ljajem. Kad bi se prihvatilo takvo tuma~enje, to bi zna~ilo da bi sud pri utvr|ivanju postojanja koluzijske opasnosti morao utvr|ivati ~injenice koje se, ustvari, ti~u izvr{enja krivi~nog djela "Ometanje rada pravosu|a" iz ~lana 241. KZBiH, kako je to i Tu`ila{tvo BiH ukazalo, za {ta bi apelant onda morao biti, eventualno, posebno optu`en. Me|utim, u svrhu odre|ivanja, odnosno produ`enja pritvora potrebno je, u smislu ~lana 132. stav 1. ta~ka b) ZKP, utvrditi da postoje "naro~ite okolnosti" koje ukazuju na to da je mogu}e da bi apelant na takav na~in poku{ao ometati krivi~ni postupak, a ne mora biti sa sigurno{}u dokazano da je on to, zaista, na odre|eni na~in i uradio. Tako|er, Ustavni sud ne mo`e prihvatiti ni apelantove navode da je ve} polovina svjedoka saslu{ana, odnosno da su mjere za{tite koje su odre|ene dovoljne da pritvor ne bi bio produ`en. Naime, ~injenica je da se, u smislu ~lana 5. stav 3. Evropske konvencije, razlozi za pritvor moraju posmatrati u svjetlu konkretnih okolnosti, a jedna od tih okolnosti je i ~injenica da su svjedocima koji osje}aju nelagodu i Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH nesigurnost ve} odre|ene mjere za{tite. Me|utim, Sud BiH je uzeo u obzir dokaze iz kojih je nesumnjivo zaklju~io da je nekim svjedocima prije}eno ~ak i pored mjera za{tite koje su preduzete, {to je naro~ito uznemiruju}e i {to je, kako je ve} re~eno, dovelo do toga da jedan za{ti}eni svjedok odbija da svjedo~i. 29. Ustavni sud smatra da je Sud BiH u konkretnom slu~aju ocijenio sve odlu~ne ~injenice koje su mu prezentirane s ciljem utvr|ivanja da postoje "naro~ite okolnosti" koje opravdavaju produ`enje pritvora apelantu po osnovu koluzijske opasnosti, da je svoje zaklju~ke konkretizirao i zasnovao na objektivnim saznanjima, te da je o tome u osporenim rje{enjima dao obrazlo`enja koja zadovoljavaju standarde ~lana 5. stav 3. Evropske konvencije. Tako|er, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u osporenim odlukama dovoljno i jasno obrazlo`io i bojazan da bi apelant, ukoliko bi bio pu{ten na slobodu, mogao izvr{iti utjecaj na saizvr{ioce i sau~esnike, te da je u obzir uzeo sve odlu~uju}e okolnosti, uklju~uju}i i interes istrage koja se protiv njih, tako|er, vodi. 30. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije prekr{eno apelantovo pravo iz ~lana 5. stav 3. Evropske konvencije. 31. Apelant smatra da mu je prekr{eno i pravo iz ~lana 5. stav 4. Evropske konvencije, ali ove navode ni~im ne obrazla`e. Ustavni sud ukazuje da ~lan 5. stav 4. Evropske konvencije predvi|a da lice li{eno slobode hap{enjem ili pritvaranjem ima pravo na osporavanje zakonitosti takvog li{avanja slobode pred sudom, odnosno pred sudskim organom koji mora biti nezavisan i nepristran i koji mora imati nadle`nost da donese obavezuju}u odluku koja mo`e voditi i pu{tanju lica na slobodu (vidi, Evropski sud, De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije, presuda od 18. novembra 1971. godine, serija A broj 12, st. 76 i 77). Me|utim, iz apelacionih navoda se ne mo`e razumjeti zbog ~ega apelant smatra da mu je pristup sudu radi preispitivanja zakonitosti produ`enja pritvora onemogu}en, naro~ito zato {to apelant upravo osporava rje{enja koja je Sud BiH donio u postupku takvog preispitivanja. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantu ni na koji na~in nije onemogu}eno da preispituje zakonitost daljnjeg pritvora, niti ima bilo kakvih elemenata koji bi ukazali na to da je prekr{ena neka procesna garancija koju zahtijeva ~lan 5. stav 4. Evropske konvencije. 32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju nije prekr{eno apelantovo pravo iz ~lana 5. stav 4. Evropske konvencije. VIII. Zaklju~ak 33. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji kr{enje ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. stav 3. Evropske konvencije ako je apelantu produ`en pritvor zbog bojazni da }e utjecajem na svjedoke ometati krivi~ni postupak, a takva bojazan je opravdana konkretnim i valjanim razlozima koji objektivno ukazuju na to da postoje poku{aji ili ozbiljni rizici da se svjedoci zastra{e, ~ak i oni prema kojima su preduzete mjere za{tite, te da se utje~e na saizvr{ioce protiv kojih se, tako|er, vodi istraga. 34. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji kr{enje ~lana 5. stav 4. Evropske konvencije kad apelant samo pau{alno iznosi navode u tom pravcu, jer je nesumnjivo da je imao mogu}nost da preispituje zakonitost odluke o pritvoru, niti ima bilo {ta {to ukazuje na eventualno kr{enje neke procesne garancije iz ~lana 5. stav 4. Evropske konvencije. 35. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 36. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati podnosio~ev prijedlog zahtjeva za dono{enje privremene mjere. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Broj 14 – Strana 107 37. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 1966/08, rje{avaju}i apelaciju Predraga Kujund`i}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, dopredsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Krstan Simi}, sudac na sjednici odr`anoj 28. listopada 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neutemeljena apelacija Predraga Kujund`i}a podnesena protiv Rje{enja Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR-07/442 od 3. lipnja 2008. godine i Rje{enja broj X-KR-07/442 od 28. travnja 2008. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Predrag Kujund`i} (u daljnjem tekstu: apelant), trenuta~no u Pritvorskoj jedinici Suda Bosne i Hercegovine, kojeg zastupa Miroslav Risti}, odvjetnik iz Doboja, podnio je 29. lipnja 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rje{enja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-KR-07/442 od 3. lipnja 2008. godine i Rje{enja broj X-KR-07/442 od 28. travnja 2008. godine. Apelant je, tako|er, podnio zahtjev za dono{enje privremene mjere kojom bi Ustavni sud nalo`io da apelant odmah bude pu{ten na slobodu. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i sudionika u postupku Tu`iteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tu`iteljstvo BiH) zatra`eno je 29. srpnja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Sud BiH nije dostavio odgovor, a Tu`iteljstvo BiH je odgovor dostavilo 12. kolovoza 2008. godine. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 9. listopada 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Apelant je, nakon provedene istrage zbog utemeljene sumnje da je po~inio kazneno djelo zlo~in protiv ~ovje~nosti iz ~lanka 172. stavak 1. to~ka h) u svezi sa to~. a), c), d), e), f), g) i k) Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), li{en slobode 10. listopada 2007. godine, a pritvor mu je prvi put odre|en Rje{enjem Suda BiH broj X-KRN-07/442 od 11. listopada 2007. godine. Nakon {to je potvr|ena optu`nica protiv apelanta, Sud BiH je Rje{enjem isti broj od 3. sije~nja 2008. godine produljio pritvor apelantu na temelju ~lanka 132. stavak 1. to~. a) i b) Zakona o kaznenom postupku BiH (u Broj 14 – Strana 108 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH daljnjem tekstu: ZKPBiH). Me|utim, Vije}e Apelacijskog odjela Suda BiH (u daljnjem tekstu: Apelacijsko vije}e) djelomi~no je uva`ilo apelantov priziv protiv ovog rje{enja tako da je pritvor apelantu produljen samo zbog postojanja razloga iz ~lanka 132. stavak 1. to~ka b). Sljede}a kontrola pritvora izvr{ena je 3. o`ujka 2008. godine, kada je Sud BiH zaklju~io da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju zadr`avanje apelanta u pritvoru, a apelantov priziv protiv ove odluke je odbijen. 7. Nakon toga, Sud BiH je Rje{enjem od 28. travnja 2008. godine apelantu ponovno produljio pritvor prema istoj zakonskoj osnovi. U obrazlo`enju ovog rje{enja je navedeno da je Tu`iteljstvo BiH dostavilo dokaze da je odre|eni broj svjedoka, na ~ijim se iskazima u najve}oj mjeri temelji optu`nica protiv apelanta, izrazilo strah za osobnu i sigurnost ~lanova svojih obitelji. Identitet velikog broja svjedoka je za{ti}en, kako dalje navodi Sud BiH, ali, i pored toga, jedan od za{ti}enih svjedoka je tijekom glavnog pretresa tra`io posebnu za{titu od Tu`iteljstva zato {to su mu upu}ivane prijetnje zbog njegovog svjedo~enja u ovom predmetu. Tako|er, Sud BiH je naveo da je veliki broj svjedoka izravna ili neizravna `rtva zlo~ina koje su navodno po~inili apelant i njegovi pomaga~i, da su pretrpjeli velike traume i da je "sasvim logi~no da bi eventualna nazo~nost [apelanta] na slobodi kod njih izazvalo jake emocije straha i uznemirenosti". Tako|er, Sud BiH je zaklju~io da i dalje postoje posebne okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant, u slu~aju da bude pu{ten na slobodu, ometao postupak utje~u}i na suu~esnike. Naime, u konkretnom slu~aju se radi o predmetu u kojem postoji veliki broj navodnih suizvr{itelja protiv kojih Tu`iteljstvo BiH vodi istragu i koji tek trebaju biti procesuirani, a ~ije su radnje usko povezane sa radnjama kaznenog djela koje se apelantu stavlja na teret. U svezi s tim, Sud BiH je naglasio da bi, u slu~aju da se na|e na slobodi, apelant "zasigurno iskoristio mre`u tih suizvr{itelja i zajedno s njima utjecao da daljnji tijek postupka, kako je zaklju~ilo i Vije}e Apelacijskoga odjela Suda prigodom odlu~ivanja o prizivu na rje{enje o kontroli opravdanosti pritvora od 3. o`ujka 2008. godine". 8. Dalje, Sud BiH je naveo da je ispitao i mogu}nost da se odrede bla`e mjere propisane zakonom za osiguranje apelantove nazo~nosti. Pri tomu, kako je naveo Sud BiH, u obzir je uzeta i odredba ~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), ~lanka 9. Me|unarodnog pakta o gra|anskim i politi~kim pravima, te relevantne odredbe ZKPBiH. Me|utim, Sud BiH navodi da je detaljnom analizom okolnosti, imaju}i u vidu te`inu kaznenog djela koje je apelantu stavljeno na teret, kao i ~injenicu da je to kazneno djelo izvr{ilo vi{e osoba, zaklju~io da "postoje objektivni razlozi koji opravdavaju daljnje trajanje najte`e mjere, odnosno mjere pritvora" s ciljem osiguranja uspje{nog vo|enja postupka. 9. Apelacijsko vije}e je Rje{enjem broj X-KR-07/442 od 3. lipnja 2008. godine odbilo apelantov priziv protiv navedenog rje{enja o produljenju mjere pritvora. U obrazlo`enju ovog rje{enja je navedeno da je prvostupanjsko vije}e ispravno zaklju~ilo da i dalje postoje posebni razlozi iz to~ke b) stavak 1. ~lanka 132. ZKPBiH, zato {to je odre|eni broj svjedoka, koji su prete`no `rtve zlo~ina, u vi{e navrata izrazio strah za osobnu i sigurnost ~lanova svojih obitelji, zbog ~ega je njihov identitet za{ti}en. Tako|er, u obrazlo`enju je naro~ito ukazano na to da je jedan svjedok tra`io za{titu Tu`iteljstva BiH uslijed prijetnji koje su mu upu}ene zbog svjedo~enja u ovom predmetu. Sud BiH je naveo da je cilj prijetnji na koje su svjedoci ukazali i sa ~ime je sud upoznat prvenstveno odvra}anje svjedoka od svjedo~enja ili ubla`avanje iskaza u korist optu`enog, {to su okolnosti koje mogu ometati kazneni postupak. U svezi s tim, Sud BiH je naveo da se mora omogu}iti da svjedoci pred Pretresnim vije}em svjedo~e bez straha i pritisaka, kako bi iznijeli sve {to im je poznato o predmetu i omogu}ili sudu da ispravno utvrdi sve relevantne ~injenice i donese ispravne zaklju~ke, a naro~ito imaju}i u vidu da se presuda mo`e temeljiti samo na ~injenicama i dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu. Tako|er, Apelacijsko vije}e je zaklju~ilo da je prvostupanjsko vije}e Srijeda, 11.3.2009. pravilno ocijenilo da i dalje postoje posebne okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant, ukoliko bi bio pu{ten na slobodu, ometao postupak i tako {to bi vr{io utjecaj na suizvr{itelje. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da mu je pobijanim rje{enjima prekr{eno pravo na osobnu slobodu iz ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. st. 3. i 4. Europske konvencije. U obrazlo`enju ovih navoda apelant je istaknuo da u pobijanim odlukama nije navedena niti jedna konkretna ~injenica i dokaz koji idu u prilog tvrdnjama da bi apelant boravkom na slobodi izvr{io utjecaj na svjedoke i suizvr{itelje. Apelant smatra da su razlozi koji su navedeni u pobijanim odlukama apstraktni, a da eventualni utjecaj mora biti konkretiziran navo|enjem ~injenica i dokaza koji nedvojbeno ukazuju na to da je apelant poku{ao utjecati na nekog svjedoka, suizvr{itelja ili suu~esnika ili da je to poku{ano posredstvom druge osobe. U svezi s tim, apelant isti~e da odluka o tomu da }e on izvr{iti utjecaj na svjedoke "mora obuhva}ati svijest i volju osobe da tako ne{to i u~ini", tj. da u odnosu na to postoji njegov umi{ljaj. Apelant, tako|er, ukazuje da je prije podno{enja optu`nice Tu`iteljstvo saslu{alo sve svjedoke, ta da su u odnosu na ~ak 16 svjedoka odre|ene mjere za{tite identiteta, a u tijeku glavnog pretresa ova mjera je odre|ena za jo{ jednog svjedoka. Apelant smatra da ~injenica da se radi o `rtvama kaznenog djela koje se njemu stavlja na teret ne mo`e biti dostatna da bi se zadovoljio kriterij iz ~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije, zato {to se razlozi prema ovoj osnovi moraju promatrati u okviru konkretnih okolnosti. Stoga, apelant smatra da je dono{enjem mjera za{tite svjedoka "realno otklonjena opasnost glede osje}anja straha i nesigurnosti tih svjedoka". 11. Osim toga, apelant isti~e da je gotovo polovica tih svjedoka ve} saslu{ana u tijeku glavnog pretresa, pa i to pokazuje da je, kako navodi, ocjena suda pau{alna. Tako|er, apelant smatra da je neprihvatljiva i ocjena suda da }e apelant izvr{iti utjecaj na suizvr{itelje, zato {to sud ne navodi o kojim se osobama konkretno radi, niti navodi na temelju ~ega sud tvrdi da bi te osobe "trebale biti procesuirane", jer ~injenica da se protiv nekoga vodi istraga ne zna~i i da }e netko biti procesuiran. b) Odgovor na apelaciju 12. U odgovoru na apelaciju Tu`iteljstvo BiH je ocijenilo da su apelantovi navodi neutemeljeni. Tu`iteljstvo BiH je naro~ito ukazalo na neutemeljenost apelantovog navoda o tomu da Sud BiH nije ni na koji na~in konkretizirao opasnost utjecaja na svjedoke, navode}i da je Sud BiH u pobijanim rje{enjima posebice ukazao na ~injenicu da je jedan od za{ti}enih svjedoka ve} tra`io za{titu od Tu`iteljstva BiH zato {to su mu upu}ivane prijetnje zbog svjedo~enja u ovom predmetu. Tako|er, Tu`iteljstvo je ukazalo da su jo{ u fazi istrage upu}ene telefonske prijetnje za{ti}enom svjedoku "18", te da je Tu`iteljstvu BiH dostavljeno anonimno pismo "gra|ana Doboja" u kojem se navodi da apelant, posredstvom ro|aka i prijatelja, prijeti da }e pobiti svjedoke kada iza|e iz pritvora. Ovaj dokument Tu`iteljstvo BiH je dostavilo uz odgovor. 13. Osim toga, Tu`iteljstvo navodi da je pred sami po~etak glavnog pretresa prijete}a poruka upu}ena putem SMS-a za{ti}enom svjedoku "2", a da je jedna od prijete}ih SMS poruka stigla i na mobitel postupaju}eg tu`itelja. Dalje, Tu`iteljstvo BiH je istaknulo da je za{ti}eni svjedok "16" dobio poziv Suda BiH za svjedo~enje, a da je u telefonskom razgovoru, koji su 30. lipnja 2008. godine zajedni~ki obavili Odjel za podr{ku svjedocima i Odjel za sudsku upravu Suda BiH, ovaj svjedok rekao "da prima prijetnje putem telefona posljednja tri dana", da zna da odvjetnici i apelant znaju njegov identitet i da ne}e svjedo~iti zbog straha i bojazni. O ovome je sa~injena slu`bena bilje{ka koja je dostavljena Tu`iteljstvu BiH i predsjedatelju Pretresnog vije}a Suda BiH. Tu`iteljstvo je navelo da su poduzete sve istra`ne radnje koje zakon predvi|a s ciljem otkrivanja osobe ili osoba koje upu}uju ovakve prijetnje, a sa tim radnjama je upoznat i Sud Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH BiH. Tako|er, Tu`iteljstvo je dokumente u svezi s navedenim poduzetim radnjama dostavilo i uz odgovor na apelaciju. 14. Dalje, Tu`iteljstvo BiH navodi da nedvojbeno postoje objektivne ~injenice koje jasno ukazuju na to da su svjedocima upu}ene prijetnje u konkretnom slu~aju, te da su neutemeljeni navodi o tomu da se o utjecaju na svjedoke ne mo`e govoriti ako apelant nije izravno ili neizravno poduzeo aktivnosti koje ukazuju da `eli izvr{iti pritisak na svjedoke i suu~esnike. Ovo zbog toga {to objektivne okolnosti koje su navedene predstavljaju naro~ite okolnosti zbog kojih postoji dvojba da je on takve radnje poduzeo. Naime, kako navodi Tu`iteljstvo BiH, ~lanak 132. stavak 1. to~ka b) ZKPBiH jasno propisuje da je za odre|ivanje pritvora prema toj osnovi dovoljno da postoje "naro~ite okolnosti koje ukazuju da }e [apelant] ometati kazneni postupak", a ne i da je konkretno kazneno djelo ('Ometanje rada pravosu|a' iz ~lanka 241. KZBiH) - izvr{eno". Tako|er, ~injenica da su svjedoci dali iskaze u istrazi ne zna~i da se na njih vi{e ne mo`e izvr{iti utjecaj obzirom na to da sud svoju odluku mo`e temeljiti samo na neposredno izvedenim dokazima u tijeku glavnog pretresa, kao i da se utjecaj ne mo`e izvr{iti samo na svjedoke optu`be ve} i obrane s ciljem davanja la`nog iskaza u apelantovu korist. Pri tomu se ne koriste samo sila, prijetnja ili zastra{ivanje ve} i davanje ili obe}anje dara ili druge koristi. 15. [to se ti~e navoda o utjecaju na suizvr{itelje, Tu`iteljstvo je ukazalo da se apelant tereti i po osnovi komandne odgovornosti, a da su neke od tih osoba bile pod apelantovom kontrolom, "{to ukazuje da bi [apelant] sa sposobnostima koje je mogao izgraditi kao vo|a bio u stanju iskoristiti mre`u kontakata u svrhu ometanja postupka utjecajem na svjedoke, pomaga~e i suu~esnike". V. Relevantni propisi 16. U Zakonu o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07 i 76/06) relevantne odredbe glase: ^lanak 131. (1) Pritvor se mo`e odrediti samo pod uvjetima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne mo`e ostvariti drugom mjerom. (2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkra}e nu`no vrijeme. Ako se optu`eni nalazi u pritvoru, du`nost je svih tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku i tijela koja im pru`aju pravnu pomo} da postupaju s posebnom `urno{}u. (3) U tijeku cijelog postupka pritvor }e se ukinuti ~im prestanu razlozi na osnovi kojih je odre|en, a pritvorenik }e se odmah pustiti na slobodu. ^lanak 132. (1) Ako postoji utemeljena sumnja da je odre|ena osoba u~inila kazneno djelo, pritvor joj se mo`e odrediti: [...] b) ako postoji utemeljena bojazan da }e uni{titi, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove va`ne za kazneni postupak, ili ako naro~ite okolnosti ukazuju da }e ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, suu~esnike ili prikriva~e, [...] ^lanak 137. (1) Pritvor se mo`e odrediti, produljiti ili ukinuti i nakon potvr|ivanja optu`nice. Kontrola opravdanosti pritvora se vr{i po isteku svaka dva mjeseca od dana dono{enja posljednjeg rje{enja o pritvoru. Priziv protiv ovog rje{enja ne zadr`ava njegovo izvr{enje. (2) Nakon potvr|ivanja optu`nice i prije izricanja prvostupanjske presude, pritvor mo`e trajati najdulje: [...] tri godine u slu~aju kaznenog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora. [...] VI. Dopustivost 17. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima Broj 14 – Strana 109 koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 18. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 19. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Rje{enje Suda BiH broj X-KR-07/442 od 3. lipnja 2008. godine, protiv kojeg nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijano rje{enje apelant je primio 12. lipnja 2008. godine, a apelacija je podnesena 28. lipnja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 20. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 21. Apelant pobija navedena rje{enja, tvrde}i da su njima povrije|ena njegova prava iz ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. st. 3. i 4. Europske konvencije. 22. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: (d) Pravo na osobnu slobodu i sigurnost. [...] 23. ^lanak 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost li~nosti. Nitko ne smije biti li{en slobode izuzev u ni`e navedenim slu~ajevima i sukladno zakonom propisanom postupku: [...] c. Zakonitog uhi}enja ili li{avanja slobode povodom privo|enja nadle`noj sudbenoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvr{ila kazneno djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba sprije~i da izvr{i kazneno djelo ili da, nakon izvr{enja kaznenog djela, pobjegne; [...] 3. Svatko tko je uhi}en ili li{en slobode prema odredbama stavka 1(c) ovog ~lanka mora odmah biti izveden pred suca ili drugu slu`benu osobu zakonom ovla{tenu da vr{i sudbenu vlast i mora imati pravo na su|enje u razumnom roku ili na pu{tanje na slobodu do su|enja. Pu{tanje na slobodu mo`e se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na su|enju. 4. Svatko kome je uskra}ena sloboda uhi}enjem ili li{avanjem slobode ima pravo ulo`iti priziv sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost li{avanja slobode i, ukoliko ono nije bilo zakonito, nalo`io osloba|anje.[...] 24. Apelant smatra da je odluka kojom je protiv apelanta produljen pritvor opre~na ~lanku 5. stavak 3. Europske konvencije zato {to, kako navodi, Sud BiH nije konkretizirao postojanje stvarne opasnosti da }e apelant, ukoliko bude pu{ten na slobodu, utjecajem na svjedoke i eventualne suizvr{itelje ometati kazneni postupak. 25. Ustavni sud je i u svojoj jurisprudenciji ukazao da odredba ~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije zahtijeva da osoba bude li{ena slobode sukladno ~lanku 5. stavak 1.c) Europske konvencije, tj. da li{avanje bude "zakonito" u smislu navedenog ~lanka, a obuhva}a podjednako i proceduralnu i materijalnu za{titu takvih osoba. Europski sud je zaklju~io da po{tivanje ~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije zahtijeva da sudbena vlast preispita sva pitanja u svezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivaju}i se na objektivne, zakonom predvi|ene kriterije. Pri tomu je postojanje utemeljene sumnje da je osoba li{ena slobode po~inila kazneno djelo koje joj se stavlja Broj 14 – Strana 110 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH na teret conditio sine qua non za odre|ivanje ili produljenje pritvora. Ali, to nakon odre|enog vremena nije dovoljno, ve} se mora procijeniti postoje li za pritvor relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Europski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. srpnja 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stavak 63). 26. Ustavni sud, tako|er, ukazuje na praksu Europskog suda, koji je zaklju~io da je prigodom odlu~ivanja o opravdanosti odre|ivanja pritvora protiv osumnji~enog ili optu`enog te`ina kaznenog djela koje mu se stavlja na teret svakako relevantan element za odlu~ivanje, zbog ~ega Europski sud prihva}a da ozbiljnost optu`bi i te`ina zaprije}ene kazne predstavljaju inicijalni rizik koji nadle`na tijela mogu opravdano uzeti u obzir. Me|utim, Europski sud je, istodobno, naglasio da ozbiljnost i te`ina optu`bi ne mogu biti argument koji, sam po sebi, mo`e opravdati produljenje pritvora (vidi, Europski sud, Ilijkov protiv Bugarske, presuda od 26. srpnja 2001. godine, aplikacija broj 33977/96, st. 80-81). 27. U konkretnom slu~aju apelant i ne pobija da je odluka o pritvoru utemeljena na osnovanoj sumnji da je po~inio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, pa se Ustavni sud ne}e ni baviti ovim pitanjem. Apelant pobija da su postojali drugi relevantni razlozi da njemu bude produljen pritvor nakon podno{enja optu`nice, odnosno navodi da sud u odluci o pritvoru nije konkretizirao i objektivizirao razloge zbog kojih smatra da postoje naro~ite okolnosti koje ukazuju na to da }e apelant ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke i suizvr{itelje ukoliko bude pu{ten da se brani sa slobode. U svezi s tim navodima, Ustavni sud zapa`a da je apelantu pritvor odre|en jo{ u istrazi, te da je odluka o produljenju pritvora nakon potvr|ivanja optu`nice donesena samo zbog razloga predvi|enog u ~lanku 132. stavak 1. to~ka b) ZKP, odnosno zbog tzv. koluzijske opasnosti. Ustavni sud, tako|er, zapa`a da je u tome pravcu Tu`iteljstvo ponudilo Sudu brojne dokaze o postojanju takvih naro~itih okolnosti, te da je Sud pobijane odluke donio nakon detaljnog razmatranja tih dokaza. Iz pobijanih odluka i raspolo`ivih dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu nedvojbeno proizlazi da je Sud utvrdio da su svjedocima, pa ~ak i onim koji su za{ti}eni, upu}ivane prijetnje na razne na~ine, a neke od prijete}ih poruka su stigle i tu`itelju koji vodi predmet. Na temelju toga, kao i ~injenice da je jedan za{ti}eni svjedok dobio prijete}u poruku putem SMS-a, a da je drugi za{ti}eni svjedok odbio svjedo~iti na glavnom pretresu zbog prijetnji koje je primio i ~injenice da je njegov identitet otkriven, Sud BiH je zaklju~io da postoje "naro~ite okolnosti" iz navedenog ~lanka ZKP koje ukazuju na to da }e apelant "ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, suu~esnike ili prikriva~e". 28. Tako|er, Ustavni sud smatra neutemeljenim apelantove navode da je Sud BiH morao utvrditi da apelant izravno ili neizravno prijeti svjedocima i da u odnosu na ometanje kaznenog postupka postupa sa umi{ljajem. Kad bi se prihvatilo takvo tuma~enje, to bi zna~ilo da bi sud prigodom utvr|ivanja postojanja koluzijske opasnosti morao utvr|ivati ~injenice koje se, u stvari, ti~u izvr{enja kaznenog djela "Ometanje rada pravosu|a" iz ~lanka 241. KZBiH, kako je to i Tu`iteljstvo BiH ukazalo, za {to bi apelant onda morao biti, eventualno, posebice optu`en. Me|utim, u svrhu odre|ivanja, odnosno produljenja pritvora potrebno je, u smislu ~lanka 132. stavak 1. to~ka b) ZKP, utvrditi da postoje "naro~ite okolnosti" koje ukazuju na to da je mogu}e da bi apelant na takav na~in poku{ao ometati kazneni postupak, a ne mora biti sa sigurno{}u dokazano da je on to, odista, na odre|eni na~in i uradio. Tako|er, Ustavni sud ne mo`e prihvatiti ni apelantove navode da je ve} polovica svjedoka saslu{ana, odnosno da su mjere za{tite koje su odre|ene dovoljne da pritvor ne bi bio produljen. Naime, ~injenica je da se, u smislu ~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije, razlozi za pritvor moraju promatrati u svjetlu konkretnih okolnosti, a jedna od tih okolnosti je i ~injenica da su svjedocima koji osje}aju nelagodu i nesigurnost ve} odre|ene mjere za{tite. Me|utim, Sud BiH je uzeo u obzir dokaze iz kojih je nedvojbeno zaklju~io da je nekim svjedocima prije}eno ~ak i pored mjera za{tite koje su poduzete, Srijeda, 11.3.2009. {to je naro~ito uznemiruju}e i {to je, kako je ve} re~eno, dovelo do toga da jedan za{ti}eni svjedok odbija svjedo~iti. 29. Ustavni sud smatra da je Sud BiH u konkretnom slu~aju ocijenio sve odlu~ne ~injenice koje su mu prezentirane s ciljem utvr|ivanja da postoje "naro~ite okolnosti" koje opravdavaju produljenje pritvora apelantu po osnovi koluzijske opasnosti, da je svoje zaklju~ke konkretizirao i utemeljio na objektivnim saznanjima, te da je o tomu u pobijanim rje{enjima dao obrazlo`enja koja zadovoljavaju standarde ~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije. Tako|er, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u pobijanim odlukama dovoljno i jasno obrazlo`io i bojazan da bi apelant, ukoliko bi bio pu{ten na slobodu, mogao izvr{iti utjecaj na suizvr{itelje i suu~esnike, te da je u obzir uzeo sve odlu~uju}e okolnosti, uklju~uju}i i interes istrage koja se protiv njih, tako|er, vodi. 30. Stoga, Ustavni sud smatra da pobijanim odlukama nije prekr{eno apelantovo pravo iz ~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije. 31. Apelant smatra da mu je prekr{eno i pravo iz ~lanka 5. stavak 4. Europske konvencije, ali ove navode ni~im ne obrazla`e. Ustavni sud ukazuje da ~lanak 5. stavak 4. Europske konvencije predvi|a da osoba li{ena slobode uhi}enjem ili pritvaranjem ima pravo na pobijanje zakonitosti takvog li{avanja slobode pred sudom, odnosno pred sudbenim tijelom koje mora biti neovisno i nepristrano i koje mora imati nadle`nost da donese obvezuju}u odluku koja mo`e voditi i pu{tanju osobe na slobodu (vidi, Europski sud, De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije, presuda od 18. studenog 1971. godine, serija A broj 12, st. 76 i 77). Me|utim, iz apelacijskih navoda se ne mo`e razumjeti zbog ~ega apelant smatra da mu je pristup sudu radi preispitivanja zakonitosti produljenja pritvora onemogu}en, naro~ito zato {to apelant upravo pobija rje{enja koja je Sud BiH donio u postupku takvog preispitivanja. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantu ni na koji na~in nije onemogu}eno da preispituje zakonitost daljnjeg pritvora, niti ima bilo kakvih elemenata koji bi ukazali na to da je prekr{ena neka procesna garancija koju zahtijeva ~lanak 5. stavak 4. Europske konvencije. 32. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju nije prekr{eno apelantovo pravo iz ~lanka 5. stavak 4. Europske konvencije. VIII. Zaklju~ak 33. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji kr{enje ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije ako je apelantu produljen pritvor zbog bojazni da }e utjecajem na svjedoke ometati kazneni postupak, a takva bojazan je opravdana konkretnim i valjanim razlozima koji objektivno ukazuju na to da postoje poku{aji ili ozbiljni rizici da se svjedoci zastra{e, ~ak i oni prema kojima su poduzete mjere za{tite, te da se utje~e na suizvr{itelje protiv kojih se, tako|er, vodi istraga. 34. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji kr{enje ~lanka 5. stavak 4. Europske konvencije kad apelant samo pau{alno iznosi navode u tome pravcu, jer je nedvojbeno da je imao mogu}nost preispitivati zakonitost odluke o pritvoru, niti ima bilo {ta {to ukazuje na eventualno kr{enje neke procesne garancije iz ~lanka 5. stavak 4. Europske konvencije. 35. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 36. Obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebice razmatrati podnositeljev prijedlog zahtjeva za dono{enje privremene mjere. 37. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednica Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, v. r. Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1966/08, rje{avaju}i apelaciju Predraga Kujunxi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Krstan Simi}, sudija na sjednici odr`anoj 28. oktobra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Predraga Kujunxi}a podnesena protiv Rje{ewa Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR-07/442 od 3. juna 2008. godine i Rje{ewa broj X-KR-07/442 od 28. aprila 2008. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Predrag Kujunxi} (u daqwem tekstu: apelant), trenutno u Pritvorskoj jedinici Suda Bosne i Hercegovine, kog zastupa Miroslav Risti}, advokat iz Doboja, podnio je 29. juna 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rje{ewa Suda Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Sud BiH) broj X-KR-07/442 od 3. juna 2008. godine i Rje{ewa broj X-KR-07/442 od 28. aprila 2008. godine. Apelant je, tako|e, podnio zahtjev da se donese privremena mjera kom bi Ustavni sud nalo`io da apelant odmah bude pu{ten na slobodu. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i u~esnika u postupku Tu`ila{tva Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Tu`ila{tvo BiH) zatra`eno je 29. jula 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Sud BiH nije dostavio odgovor, a Tu`ila{tvo BiH je odgovor dostavilo 12. avgusta 2008. godine. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavqen je apelantu 9. oktobra 2008. godine. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in: 6. Apelant je, nakon sprovedene istrage zbog osnovane sumwe da je po~inio krivi~no djelo zlo~in protiv ~ovje~nosti iz ~lana 172 stav 1 ta~ka h) u vezi sa ta~. a), c), d), e), f), g) i k) Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: KZBiH), li{en slobode 10. oktobra 2007. godine, a pritvor mu je prvi put odre|en Rje{ewem Suda BiH broj X-KRN-07/442 od 11. oktobra 2007. godine. Nakon {to je potvr|ena optu`nica protiv apelanta, Sud BiH je Rje{ewem isti broj od 3. januara 2008. godine produ`io pritvor apelantu na osnovu ~lana 132 stav 1 ta~. a) i b) Zakona o krivi~nom postupku BiH (u daqwem tekstu: ZKPBiH). Me|utim, Vije}e Apelacionog odjeqewa Suda BiH (u daqwem tekstu: Apelaciono vije}e) djelimi~no je uva`ilo apelantovu `albu protiv ovog rje{ewa tako da je pritvor apelantu produ`en samo zbog postojawa razloga iz ~lana 132 stav 1 ta~ka b). Sqede}a kontrola pritvora izvr{ena je 3. marta 2008. godine, kada je Sud BiH zakqu~io da i daqe 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Broj 14 – Strana 111 postoje okolnosti koje opravdavaju zadr`avawe apelanta u pritvoru, a apelantova `alba protiv ove odluke je odbijena. 7. Nakon toga, Sud BiH je Rje{ewem od 28. aprila 2008. godine apelantu ponovo produ`io pritvor prema istom zakonskom osnovu. U obrazlo`ewu ovog rje{ewa je navedeno da je Tu`ila{tvo BiH dostavilo dokaze da je odre|eni broj svjedoka, na ~ijim se iskazima u najve}oj mjeri zasniva optu`nica protiv apelanta, izrazilo strah za li~nu i bezbjednost ~lanova svojih porodica. Identitet velikog broja svjedoka je za{ti}en, kako daqe navodi Sud BiH, ali, i pored toga, jedan od za{ti}enih svjedoka je tokom glavnog pretresa tra`io posebnu za{titu od Tu`ila{tva zato {to su mu upu}ivane prijetwe zbog wegovog svjedo~ewa u ovom predmetu. Tako|e, Sud BiH je naveo da je veliki broj svjedoka direktna ili indirektna `rtva zlo~ina koje su navodno po~inili apelant i wegovi pomaga~i, da su pretrpjeli velike traume i da je "sasvim logi~no da bi eventualno prisustvo [apelanta] na slobodi kod wih izazvalo jake emocije straha i uznemirenosti". Tako|e, Sud BiH je zakqu~io da i daqe postoje posebne okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant, u slu~aju da bude pu{ten na slobodu, ometao postupak uti~u}i na sau~esnike. Naime, u konkretnom slu~aju se radi o predmetu u kom postoji veliki broj navodnih saizvr{ilaca protiv kojih Tu`ila{tvo BiH vodi istragu i koji tek treba da budu procesuirani, a ~ije su radwe usko povezane sa radwama krivi~nog djela koje se apelantu stavqa na teret. U vezi s tim, Sud BiH je naglasio da bi, u slu~aju da se na|e na slobodi, apelant "zasigurno iskoristio mre`u tih saizvr{ilaca i zajedno s wima uticao da daqwi tok postupka, kako je zakqu~ilo i Vije}e Apelacionog odjeqewa Suda prilikom odlu~ivawa o `albi na rje{ewe o kontroli opravdanosti pritvora od 3. marta 2008. godine". 8. Daqe, Sud BiH je naveo da je ispitao i mogu}nost da se odrede bla`e mjere propisane zakonom za obezbje|ewe apelantovog prisustva. Pri tome, kako je naveo Sud BiH, u obzir je uzeta i odredba ~lana 5 stav 3 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), ~lana 9 Me|unarodnog pakta o gra|anskim i politi~kim pravima, te relevantne odredbe ZKPBiH. Me|utim, Sud BiH navodi da je detaqnom analizom okolnosti, imaju}i u vidu te`inu krivi~nog djela koje je apelantu stavqeno na teret, kao i ~iwenicu da je to krivi~no djelo izvr{ilo vi{e lica, zakqu~io da "postoje objektivni razlozi koji opravdavaju daqwe trajawe najte`e mjere, odnosno mjere pritvora" s ciqem obezbje|ewa uspje{nog vo|ewa postupka. 9. Apelaciono vije}e je Rje{ewem broj X-KR-07/442 od 3. juna 2008. godine odbilo apelantovu `albu protiv navedenog rje{ewa o produ`ewu mjere pritvora. U obrazlo`ewu ovog rje{ewa je navedeno da je prvostepeno vije}e ispravno zakqu~ilo da i daqe postoje posebni razlozi iz ta~ke b) stav 1 ~lana 132 ZKPBiH, zato {to je odre|eni broj svjedoka, koji su prete`no `rtve zlo~ina, u vi{e navrata izrazio strah za li~nu i bezbjednost ~lanova svojih porodica, zbog ~ega je wihov identitet za{ti}en. Tako|e, u obrazlo`ewu je naro~ito ukazano na to da je jedan svjedok tra`io za{titu Tu`ila{tva BiH usqed prijetwi koje su mu upu}ene zbog svjedo~ewa u ovom predmetu. Sud BiH je naveo da je ciq prijetwi na koje su svjedoci ukazali i sa ~ime je sud upoznat prvenstveno odvra}awe svjedoka od svjedo~ewa ili ubla`avawe iskaza u korist optu`enog, {to su okolnosti koje mogu da ometaju krivi~ni postupak. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da mora da se omogu}i da svjedoci pred Pretresnim vije}em svjedo~e bez straha i pritisaka, kako bi iznijeli sve {to im je poznato o predmetu i omogu}ili sudu da ispravno utvrdi sve relevantne ~iwenice i donese ispravne zakqu~ke, a naro~ito imaju}i u vidu da presuda mo`e da se zasniva samo na ~iwenicama i dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu. Tako|e, Apelaciono vije}e je zakqu~ilo da je prvostepeno vije}e Broj 14 – Strana 112 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH pravilno ocijenilo da i daqe postoje posebne okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant, ukoliko bi bio pu{ten na slobodu, ometao postupak i tako {to bi vr{io uticaj na saizvr{ioce. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da mu je osporenim rje{ewima prekr{eno pravo na li~nu slobodu iz ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 st. 3 i 4 Evropske konvencije. U obrazlo`ewu ovih navoda apelant je istakao da u osporenim odlukama nije navedena niti jedna konkretna ~iwenica i dokaz koji idu u prilog tvrdwama da bi apelant boravkom na slobodi izvr{io uticaj na svjedoke i saizvr{ioce. Apelant smatra da su razlozi koji su navedeni u osporenim odlukama apstraktni, a da eventualni uticaj mora biti konkretizovan navo|ewem ~iwenica i dokaza koji nedvosmisleno ukazuju na to da je apelant poku{ao da uti~e na nekog svjedoka, saizvr{ioca ili sau~esnika ili da je to poku{ano preko drugog lica. U vezi s tim, apelant isti~e da odluka o tome da }e on izvr{iti uticaj na svjedoke "mora da obuhvata svijest i voqu lica da tako ne{to i u~ini", tj. da u odnosu na to postoji wegov predumi{qaj. Apelant, tako|e, ukazuje da je prije podno{ewa optu`nice Tu`ila{tvo saslu{alo sve svjedoke, ta da su u odnosu na ~ak 16 svjedoka odre|ene mjere za{tite identiteta, a u toku glavnog pretresa ova mjera je odre|ena za jo{ jednog svjedoka. Apelant smatra da ~iwenica da se radi o `rtvama krivi~nog djela koje se wemu stavqa na teret ne mo`e biti dovoqna da bi se zadovoqio kriterijum iz ~lana 5 stav 3 Evropske konvencije, zato {to se razlozi prema ovom osnovu moraju da posmatraju u okviru konkretnih okolnosti. Stoga, apelant smatra da je dono{ewem mjera za{tite svjedoka "realno otklowena opasnost u pogledu osje}awa straha i nesigurnosti tih svjedoka". 11. Osim toga, apelant isti~e da je gotovo polovina tih svjedoka ve} saslu{ana u toku glavnog pretresa, pa i to pokazuje da je, kako navodi, ocjena suda pau{alna. Tako|e, apelant smatra da je neprihvatqiva i ocjena suda da }e apelant izvr{iti uticaj na saizvr{ioce, zato {to sud ne navodi o kojim se licima konkretno radi, niti navodi na osnovu ~ega sud tvrdi da bi ta lica "trebalo da budu procesuirana", jer ~iwenica da se protiv nekoga vodi istraga ne zna~i i da }e neko biti procesuiran. b) Odgovor na apelaciju 12. U odgovoru na apelaciju Tu`ila{tvo BiH je ocijenilo da su apelantovi navodi neosnovani. Tu`ila{tvo BiH je naro~ito ukazalo na neosnovanost apelantovog navoda o tome da Sud BiH nije ni na koji na~in konkretizovao opasnost uticaja na svjedoke, navode}i da je Sud BiH u osporenim rje{ewima posebno ukazao na ~iwenicu da je jedan od za{ti}enih svjedoka ve} tra`io za{titu od Tu`ila{tva BiH zato {to su mu upu}ivane prijetwe zbog svjedo~ewa u ovom predmetu. Tako|e, Tu`ila{tvo je ukazalo da su jo{ u fazi istrage upu}ene telefonske prijetwe za{ti}enom svjedoku "18", te da je Tu`ila{tvu BiH dostavqeno anonimno pismo "gra|ana Doboja" u kom se navodi da apelant, posredstvom ro|aka i prijateqa, prijeti da }e pobiti svjedoke kada iza|e iz pritvora. Ovaj dokumenat Tu`ila{tvo BiH je dostavilo uz odgovor. 13. Osim toga, Tu`ila{tvo navodi da je pred sami po~etak glavnog pretresa prijete}a poruka upu}ena putem SMS-a za{ti}enom svjedoku "2", a da je jedna od prijete}ih SMS poruka stigla i na mobitel postupaju}eg tu`ioca. Daqe, Tu`ila{tvo BiH je istaklo da je za{ti}eni svjedok "16" dobio poziv Suda BiH za svjedo~ewe, a da je u telefonskom razgovoru, koji su 30. juna 2008. godine zajedni~ki obavili Odjeqewe za podr{ku svjedocima i Odjeqewe za sudsku upravu Suda BiH, ovaj svjedok rekao "da prima prijetwe putem telefona posqedwa tri dana", da zna da advokati i apelant znaju wegov identitet i da ne}e da svjedo~i zbog straha i bojazni. O ovome je sa~iwena zvani~na biqe{ka koja je dostavqena Tu`ila{tvu Srijeda, 11.3.2009. BiH i predsjedavaju}em Pretresnog vije}a Suda BiH. Tu`ila{tvo je navelo da su preduzete sve istra`ne radwe koje zakon predvi|a s ciqem otkrivawa lica ili lica koja upu}uju ovakve prijetwe, a sa tim radwama je upoznat i Sud BiH. Tako|e, Tu`ila{tvo je dokumente u vezi s navedenim preduzetim radwama dostavilo i uz odgovor na apelaciju. 14. Daqe, Tu`ila{tvo BiH navodi da nesumwivo postoje objektivne ~iwenice koje jasno ukazuju na to da su svjedocima upu}ene prijetwe u konkretnom slu~aju, te da su neosnovani navodi o tome da se o uticaju na svjedoke ne mo`e da govori ako apelant nije direktno ili indirektno preduzeo aktivnosti koje ukazuju da `eli da izvr{i pritisak na svjedoke i sau~esnike. Ovo zbog toga {to objektivne okolnosti koje su navedene predstavqaju naro~ite okolnosti zbog kojih postoji sumwa da je on takve radwe preduzeo. Naime, kako navodi Tu`ila{tvo BiH, ~lan 132 stav 1 ta~ka b) ZKPBiH jasno propisuje da je za odre|ivawe pritvora prema tom osnovu dovoqno da postoje "naro~ite okolnosti koje ukazuju da }e [apelant] ometati krivi~ni postupak", a ne i da je konkretno krivi~no djelo ('Ometawe rada pravosu|a' iz ~lana 241 KZBiH) - izvr{eno". Tako|e, ~iwenica da su svjedoci dali iskaze u istrazi ne zna~i da se na wih vi{e ne mo`e da izvr{i uticaj s obzirom na to da sud svoju odluku mo`e da zasnuje samo na neposredno izvedenim dokazima u toku glavnog pretresa, kao i da se uticaj ne mo`e da izvr{i samo na svjedoke optu`be ve} i odbrane s ciqem davawa la`nog iskaza u apelantovu korist. Pri tome se ne koriste samo sila, prijetwa ili zastra{ivawe ve} i davawe ili obe}awe poklona ili druge koristi. 15. [to se ti~e navoda o uticaju na saizvr{ioce, Tu`ila{tvo je ukazalo da se apelant tereti i po osnovu komandne odgovornosti, a da su neka od tih lica bila pod apelantovom kontrolom, "{to ukazuje da bi [apelant] sa sposobnostima koje je mogao da izgradi kao vo|a bio u stawu da iskoristi mre`u kontakata u svrhu ometawa postupka uticajem na svjedoke, pomaga~e i sau~esnike". V. Relevantni propisi 16. U Zakonu o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07 i 76/06) relevantne odredbe glase: ^lan 131 (1) Pritvor mo`e da se odredi samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne mo`e da ostvari drugom mjerom. (2) Trajawe pritvora mora biti svedeno na najkra}e nu`no vrijeme. Ako se optu`eni nalazi u pritvoru, du`nost je svih organa koji u~estvuju u krivi~nom postupku i organa koji im pru`aju pravnu pomo} da postupaju s posebnom hitnosti. (3) U toku cijelog postupka pritvor }e se ukinuti ~im prestanu razlozi na osnovu kojih je odre|en, a pritvorenik }e se odmah pustiti na slobodu. ^lan 132 (1) Ako postoji osnovana sumwa da je odre|eno lice u~inilo krivi~no djelo, pritvor mo`e da mu se odredi: [...] b) ako postoji osnovana bojazan da }e uni{titi, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove va`ne za krivi~ni postupak, ili ako naro~ite okolnosti ukazuju da }e ometati krivi~ni postupak uticajem na svjedoke, sau~esnike ili prikriva~e, [...] ^lan 137 (1) Pritvor mo`e da se odredi, produ`i ili ukine i nakon potvr|ivawa optu`nice. Kontrola opravdanosti pritvora se vr{i po isteku svaka dva mjeseca od dana dono{ewa posqedweg rje{ewa o pritvoru. @alba protiv ovog rje{ewa ne zadr`ava wegovo izvr{ewe. (2) Nakon potvr|ivawa optu`nice i prije izricawa prvostepene presude, pritvor mo`e da traje najdu`e: [...] tri godine u slu~aju krivi~nog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora. [...] Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH VI. Dopustivost 17. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 18. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. 19. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Rje{ewe Suda BiH broj X-KR-07/442 od 3. juna 2008. godine, protiv kog nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporeno rje{ewe apelant je primio 12. juna 2008. godine, a apelacija je podnesena 28. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 20. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 21. Apelant osporava navedena rje{ewa, tvrde}i da su wima povrije|ena wegova prava iz ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 st. 3 i 4 Evropske konvencije. 22. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: d) Pravo na li~nu slobodu i bezbjednost. [...] 23. ^lan 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost li~nosti. Niko ne smije biti li{en slobode izuzev u ni`e navedenim slu~ajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom: [...] c. Zakonitog hap{ewa ili li{avawa slobode povodom privo|ewa nadle`noj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumwa da je to lice izvr{ilo krivi~no djelo ili kada postoje vaqani razlozi da se lice sprije~i da izvr{i krivi~no djelo ili da, nakon izvr{ewa krivi~nog djela, pobjegne; [...] 3. Svako ko je uhap{en ili li{en slobode prema odredbama stava 1(c) ovog ~lana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo zvani~no lice zakonom ovla{}eno da vr{i sudsku vlast i mora da ima pravo na su|ewe u razumnom roku ili na pu{tawe na slobodu do su|ewa. Pu{tawe na slobodu mo`e da se uslovqava garancijama o pojavqivawu na su|ewu. 4. Svako kome je uskra}ena sloboda hap{ewem ili li{avawem slobode ima pravo da ulo`i `albu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost li{avawa slobode i, ukoliko ono nije bilo zakonito, nalo`io osloba|awe.[...] 24. Apelant smatra da je odluka kom je protiv apelanta produ`en pritvor suprotna ~lanu 5 stav 3 Evropske konvencije zato {to, kako navodi, Sud BiH nije konkretizovao postojawe stvarne opasnosti da }e apelant, ukoliko bude pu{ten na slobodu, uticajem na svjedoke i eventualne saizvr{ioce ometati krivi~ni postupak. 25. Ustavni sud je i u svojoj jurisprudenciji ukazao da odredba ~lana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da lice bude li{eno slobode u skladu sa ~lanom 5 stav 1c) Evropske konvencije, tj. da li{avawe bude "zakonito" u smislu navedenog ~lana, a obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu za{titu takvih lica. Evropski sud je zakqu~io da po{tivawe ~lana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast Broj 14 – Strana 113 preispita sva pitawa u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivaju}i se na objektivne, zakonom predvi|ene kriterijume. Pri tome je postojawe osnovane sumwe da je lice li{eno slobode po~inilo krivi~no djelo koje mu se stavqa na teret conditio sine qua non za odre|ivawe ili produ`ewe pritvora. Ali, to nakon odre|enog vremena nije dovoqno, ve} mora da se procijeni da li za pritvor postoje relevantni i dovoqni razlozi (vidi, Evropski sud, Trzaska protiv Poqske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). 26. Ustavni sud, tako|e, ukazuje na praksu Evropskog suda, koji je zakqu~io da je pri odlu~ivawu o opravdanosti odre|ivawa pritvora protiv osumwi~enog ili optu`enog te`ina krivi~nog djela koje mu se stavqa na teret svakako relevantan elemenat za odlu~ivawe, zbog ~ega Evropski sud prihvata da ozbiqnost optu`bi i te`ina zaprije}ene kazne predstavqaju inicijalni rizik koji nadle`ni organi mogu opravdano da uzmu u obzir. Me|utim, Evropski sud je, istovremeno, naglasio da ozbiqnost i te`ina optu`bi ne mogu biti argument koji, sam po sebi, mo`e da opravda produ`ewe pritvora (vidi, Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, presuda od 26. jula 2001. godine, aplikacija broj 33977/96, st. 80-81). 27. U konkretnom slu~aju apelant i ne osporava da je odluka o pritvoru zasnovana na osnovanoj sumwi da je po~inio krivi~no djelo koje mu je stavqeno na teret, pa se Ustavni sud ne}e ni baviti ovim pitawem. Apelant osporava da su postojali drugi relevantni razlozi da wemu bude produ`en pritvor nakon podno{ewa optu`nice, odnosno navodi da sud u odluci o pritvoru nije konkretizovao i objektivizirao razloge zbog kojih smatra da postoje naro~ite okolnosti koje ukazuju na to da }e apelant ometati krivi~ni postupak uticajem na svjedoke i saizvr{ioce ukoliko bude pu{ten da se brani sa slobode. U vezi s tim navodima, Ustavni sud zapa`a da je apelantu pritvor odre|en jo{ u istrazi, te da je odluka o produ`ewu pritvora nakon potvr|ivawa optu`nice donesena samo zbog razloga predvi|enog u ~lanu 132 stav 1 ta~ka b) ZKP, odnosno zbog tzv. koluzijske opasnosti. Ustavni sud, tako|e, zapa`a da je u tom pravcu Tu`ila{tvo ponudilo Sudu brojne dokaze o postojawu takvih naro~itih okolnosti, te da je Sud osporene odluke donio nakon detaqnog razmatrawa tih dokaza. Iz osporenih odluka i raspolo`ivih dokumenata dostavqenih Ustavnom sudu nesumwivo proizilazi da je Sud utvrdio da su svjedocima, pa ~ak i onim koji su za{ti}eni, upu}ivane prijetwe na razne na~ine, a neke od prijete}ih poruka su stigle i tu`iocu koji vodi predmet. Na osnovu toga, kao i ~iwenice da je jedan za{ti}eni svjedok dobio prijete}u poruku putem SMS-a, a da je drugi za{ti}eni svjedok odbio da svjedo~i na glavnom pretresu zbog prijetwi koje je primio i ~iwenice da je wegov identitet otkriven, Sud BiH je zakqu~io da postoje "naro~ite okolnosti" iz navedenog ~lana ZKP koje ukazuju na to da }e apelant "ometati krivi~ni postupak uticajem na svjedoke, sau~esnike ili prikriva~e". 28. Tako|e, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode da je Sud BiH morao da utvrdi da apelant direktno ili indirektno prijeti svjedocima i da u odnosu na ometawe krivi~nog postupka postupa sa predumi{qajem. Kad bi se prihvatilo takvo tuma~ewe, to bi zna~ilo da bi sud pri utvr|ivawu postojawa koluzijske opasnosti morao da utvr|uje ~iwenice koje se, u stvari, ti~u izvr{ewa krivi~nog djela "Ometawe rada sudstva" iz ~lana 241 KZBiH, kako je to i Tu`ila{tvo BiH ukazalo, za {ta bi apelant onda morao biti, eventualno, posebno optu`en. Me|utim, u svrhu odre|ivawa, odnosno produ`ewa pritvora potrebno je, u smislu ~lana 132 stav 1 ta~ka b) ZKP, utvrditi da postoje "naro~ite okolnosti" koje ukazuju na to da je mogu}e da bi apelant na takav na~in poku{ao da ometa krivi~ni postupak, a ne mora biti sa sigurno{}u dokazano da je on to, zaista, na odre|eni na~in i uradio. Tako|e, Ustavni sud ne mo`e da prihvati ni apelantove navode da je ve} polovina svjedoka saslu{ana, odnosno da su mjere za{tite koje su odre|ene dovoqne da pritvor ne bi bio Broj 14 – Strana 114 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH produ`en. Naime, ~iwenica je da se, u smislu ~lana 5 stav 3 Evropske konvencije, razlozi za pritvor moraju da posmatraju u svjetlu konkretnih okolnosti, a jedna od tih okolnosti je i ~iwenica da su svjedocima koji osje}aju nelagodu i nesigurnost ve} odre|ene mjere za{tite. Me|utim, Sud BiH je uzeo u obzir dokaze iz kojih je nesumwivo zakqu~io da je nekim svjedocima prije}eno ~ak i pored mjera za{tite koje su preduzete, {to je naro~ito uznemiruju}e i {to je, kako je ve} re~eno, dovelo do toga da jedan za{ti}eni svjedok odbija da svjedo~i. 29. Ustavni sud smatra da je Sud BiH u konkretnom slu~aju ocijenio sve odlu~ne ~iwenice koje su mu prezentovane s ciqem utvr|ivawa da postoje "naro~ite okolnosti" koje opravdavaju produ`ewe pritvora apelantu po osnovu koluzijske opasnosti, da je svoje zakqu~ke konkretizovao i zasnovao na objektivnim saznawima, te da je o tome u osporenim rje{ewima dao obrazlo`ewa koja zadovoqavaju standarde ~lana 5 stav 3 Evropske konvencije. Tako|e, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u osporenim odlukama dovoqno i jasno obrazlo`io i bojazan da bi apelant, ukoliko bi bio pu{ten na slobodu, mogao da izvr{i uticaj na saizvr{ioce i sau~esnike, te da je u obzir uzeo sve odlu~uju}e okolnosti, ukqu~uju}i i interes istrage koja se protiv wih, tako|e, vodi. 30. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije prekr{eno apelantovo pravo iz ~lana 5 stav 3 Evropske konvencije. 31. Apelant smatra da mu je prekr{eno i pravo iz ~lana 5 stav 4 Evropske konvencije, ali ove navode ni~im ne obrazla`e. Ustavni sud ukazuje da ~lan 5 stav 4 Evropske konvencije predvi|a da lice li{eno slobode hap{ewem ili pritvarawem ima pravo na osporavawe zakonitosti takvog li{avawa slobode pred sudom, odnosno pred sudskim organom koji mora biti nezavisan i nepristrasan i koji mora da ima nadle`nost da donese obavezuju}u odluku koja mo`e da vodi i pu{tawu lica na slobodu (vidi, Evropski sud, De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije, presuda od 18. novembra 1971. godine, serija A broj 12, st. 76 i 77). Me|utim, iz apelacionih navoda ne mo`e da se razumije zbog ~ega apelant smatra da mu je pristup sudu radi preispitivawa zakonitosti produ`ewa pritvora onemogu}en, naro~ito zato {to apelant upravo osporava rje{ewa koja je Sud BiH donio u postupku takvog preispitivawa. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantu ni na koji na~in nije onemogu}eno da preispituje zakonitost daqweg pritvora, niti ima bilo kakvih elemenata koji bi ukazali na to da je prekr{ena neka procesna garancija koju zahtijeva ~lan 5 stav 4 Evropske konvencije. 32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju nije prekr{eno apelantovo pravo iz ~lana 5 stav 4 Evropske konvencije. VIII. Zakqu~ak 33. Ustavni sud zakqu~uje da ne postoji kr{ewe ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 stav 3 Evropske konvencije ako je apelantu produ`en pritvor zbog bojazni da }e uticajem na svjedoke ometati krivi~ni postupak, a takva bojazan je opravdana konkretnim i vaqanim razlozima koji objektivno ukazuju na to da postoje poku{aji ili ozbiqni rizici da se svjedoci zastra{e, ~ak i oni prema kojima su preduzete mjere za{tite, te da se uti~e na saizvr{ioce protiv kojih se, tako|e, vodi istraga. 34. Ustavni sud zakqu~uje da ne postoji kr{ewe ~lana 5 stav 4 Evropske konvencije kad apelant samo pau{alno iznosi navode u tom pravcu, jer je nesumwivo da je imao mogu}nost da preispituje zakonitost odluke o pritvoru, niti ima bilo {ta {to ukazuje na eventualno kr{ewe neke procesne garancije iz ~lana 5 stav 4 Evropske konvencije. 35. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Srijeda, 11.3.2009. 36. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati podnosio~ev predlog zahtjeva za dono{ewe privremene mjere. 37. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 2698/06, rje{avaju}i apelaciju Zorana Radmana, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Krstan Simi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 28. oktobra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Zorana Radmana. Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukidaju se: - Presuda Okru`nog suda u Doboju broj 013-0-U-06-000 015 od 6. jula 2006. godine, - Rje{enje Ministarstva za prostorno ure|enje, gra|evinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 01-372-188/04 od 14. decembra 2005. godine, - Rje{enje Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove Op}ine Derventa broj 06-372-64 od 4. marta 2005. godine. Predmet se vra}a Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove Op}ine Derventa, koje je du`no da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove Op}ine Derventa da u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, u skladu sa ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Zoran Radman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Samobora, kojeg zastupa Nada Novi}, advokat iz Dervente, podnio je 19. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okru`nog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj 013-0-U-06-000 015 od 6. jula 2006. godine, Rje{enja Ministarstva za prostorno ure|enje, gra|evinarstvo i ekologiju (u daljnjem tekstu: Ministarstvo za prostorno ure|enje) broj 01-372-188/04 od 14. decembra 2005. godine i Rje{enja Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove Op}ine Derventa (u daljnjem tekstu: Op}ina Derventa) broj 06-372-64 od 4. marta 2005. godine. Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okru`nog suda, Ministarstva za prostorno ure|enje i Op}ine Derventa zatra`eno je 15. novembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okru`ni sud je 24. novembra 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, Ministarstvo za prostorno ure|enje je 5. februara 2007. godine dostavilo odgovor na apelaciju, a Op}ina Derventa 27. novembra 2006. godine je dostavila odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 8. oktobra 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Apelant je Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove Op}ine Derventa (u daljnjem tekstu: Op}ina Derventa) 10. juna 2004. godine podnio prijedlog za prijenos stanarskog prava sa umrle majke Milene Radman, navode}i da je njegova majka bila nositeljica stanarskog prava na stanu u Ulici mar{ala Tita broj 41 u Derventi (u daljnjem tekstu: sporni stan) i da su u stanu `ivjeli zajedno sve do izbijanja rata 1992. godine. Prema navodima u prijedlogu, sporni stan je u periodu od 1992. do 1998. godine bio neuseljen, zbog toga {to nije odgovarao uvjetima za stanovanje, da bi zgrada u kojoj se stan nalazio bila sru{ena 1998. godine. Apelantova majka je cijeli taj period sve do smrti 2004. godine `ivjela u razli~itim stanovima u Derventi, koji su joj bili dodijeljeni na privremeno kori{tenje. U prijedlogu je, tako|er, navedeno da je Rje{enjem Odjeljenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske u Derventi broj 05-050-14-3312/99 od 15. februara 2000. godine usvojen zahtjev za povrat spornog stana apelantovoj majci i odre|eno je da }e ona ostvariti pravo na povrat stana danom njegovog obnavljanja. Apelant je predlo`io da se, u smislu ~lana 22. Zakona o stambenim odnosima, na njega prenese stanarsko pravo na spornom stanu. 7. Op}ina Derventa je Rje{enjem broj 06-372-64 od 4. marta 2005. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Ministarstva za prostorno ure|enje broj 01-372-188/04 od 14. decembra 2005. godine, odbila apelantov zahtjev da se prenese stanarsko pravo kao neosnovan. U obrazlo`enju Rje{enja je navedeno da je u postupku utvr|eno da je apelantova majka bila nositeljica stanarskog prava na spornom stanu do po~etka ratnih djelovanja 1992. godine, a da je na osnovu Rje{enja Op}inskog sekretarijata za urbanizam, stambenu djelatnost i prostorno ure|enje od 15. jula 1999. godine zgrada u kojoj se nalazio sporni stan sru{ena zbog visokog stepena o{te}enja. Utvr|eno je i da je apelantova majka, nakon iseljenja iz spornog stana, bila privremeni korisnik napu{tenog stana u Njego{evoj ulici C-56 a, zatim, stana u Ulici M. Stojanovi}a C-24 sve do svoje smrti. U prvostepenom rje{enju je zaklju~eno da apelant od 1992. godine nije bio ~lan porodi~nog doma}instva svoje majke kao nositeljice stanarskog prava, jer sa njom nije trajno `ivio i stanovao u stanovima koji su joj po osnovu va`e}ih zakonskih propisa bili dodijeljeni na privremeno kori{tenje, ve} da je sa svojom porodicom boravio u Samoboru u Republici Hrvatskoj. Tako|er je zaklju~eno da apelant, bez obzira na to da li mu se mo`e ili ne mo`e priznati status ~lana porodi~nog doma}instva, ne mo`e na sebe prenijeti stanarsko pravo prema odredbama Zakona o stambenim odnosima na stanu koji ne postoji, jer je poru{en zajedno sa stambenom zgradom u kojoj se nalazio. U drugostepenom rje{enju je, osim toga {to su potvr|eni zaklju~ci prvostepenog organa, navedeno da je nastala pravna situacija regulirana ~lanom 52. Zakona o stambenim odnosima. Me|utim, po{to se radi o specifi~noj situaciji koja je nastala usljed ratnih djelovanja na ovim prostorima, pri rje{avanju ove upravne stvari tu zakonsku odredbu treba dovesti u vezu sa ~lanom 54. Zakona o Broj 14 – Strana 115 privatizaciji dr`avnih stanova. Apelant je protiv drugostepenog rje{enja pokrenuo upravni spor pred Okru`nim sudom. 8. Okru`ni sud je Presudom broj 013-0-U-06-000 015 od 6. jula 2006. godine odbio apelantovu tu`bu u cijelosti, potvr|uju}i pravilnost zaklju~aka do kojih su do{li ni`estepeni organi. U svojoj presudi Okru`ni sud je potvrdio stav da apelant od 1992. godine nije bio ~lan porodi~nog doma}instva umrle majke kao nositeljice stanarskog prava, jer sa njom nije trajno `ivio i stanovao u stanovima koji su joj, po osnovu tada va`e}ih zakonskih propisa, dodijeljeni na privremeno kori{tenje, kao i zbog ~injenice da nije bio naveden u zahtjevu za povrat spornog stana. U obrazlo`enju Presude je navedeno, tako|er, da je Ministarstvo pravilno postupilo kada je na konkretnu situaciju primijenilo ~lan 52. Zakona o stambenim odnosima i ~lan 54. Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, te na osnovu ~lana 225. stav 1. Zakona o op}em upravnom postupku odbilo apelantovu `albu. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant je naveo da je osporenim odlukama povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na po{tivanje doma iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema apelantovom mi{ljenju, upravni organi i sud su proizvoljno postupili kada su odbili njegov prijedlog da se prenese stanarsko pravo s obzirom na to da on nije zahtijevao da se utvrdi njegovo pravo da trajno i nesmetano koristi sporni stan, nego je tra`io da se stanarsko pravo prenese kako bi ostvario prava iz ~lana 52. Zakona o stambenim odnosima i ~lana 54. Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova. Naime, kako je apelant naveo, da bi ostvario prava u vezi sa spornim stanom koja proizlaze iz njegovog statusa ~lana porodi~nog doma}instva umrle majke, morao je na sebe prenijeti stanarsko pravo, a to mu je osporenim odlukama onemogu}eno. Tako|er, apelant je naveo da mu je u ovom postupku onemogu}eno da raspravlja, budu}i da su i upravni organi i sud proveli postupak bez odr`avanja javne rasprave. Povredu prava na po{tivanje doma apelant vidi u ~injenici da nema gdje da se vrati, jer je davalac stana na kori{tenje njegov dom poru{io. b) Odgovor na apelaciju 10. Okru`ni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri ~injeni~nim i pravnim utvr|enjima datim u osporenoj presudi, te da smatra da nisu povrije|ena apelantova prava garantirana Ustavom na koja se poziva u apelaciji. Predlo`eno je da se apelacija odbije kao neosnovana. 11. Ministarstvo za prostorno ure|enje je navelo da ostaje pri navodima iznesenim u obrazlo`enju osporenog rje{enja tog organa. 12. Op}ina Derventa, u najve}em dijelu svoga odgovora na apelaciju, ponovila je stav da od vremena kada se apelantova majka iselila iz spornog stana on nije `ivio sa njom ni u jednom stanu koji joj je dodijeljen na privremeno kori{tenje ili kao alternativni smje{taj. U tom smislu je ukazano na dokaze kojima se potvr|uje ~injenica da je apelantova majka sama `ivjela u privremenim smje{tajima, te da je u zahtjevu za povrat spornog stana navela samo jednog ~lana porodi~nog doma}instva. V. Relevantni propisi 13. Zakon o stambenim odnosima ("Slu`beni list SRBiH" broj 14/84 - pre~i{}eni tekst, br. 12/87 i 36/89): ^lan 6. Korisnici stana (~lan 6. stav 1) koji stanuju zajedno sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. ^lanovima porodi~nog doma}instva (~lan 6. stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog Broj 14 – Strana 116 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH prava, kao i kada nosilac stanarskog prava iz drugih razloga trajno prestane da koristi stan, osim ako je prestao da koristi stan na osnovu otkaza ugovora o kori{tenju stana, odnosno raskida tog ugovora, ili na osnovu ugovora o zamjeni tog stana, kao i u slu~aju kada je stekao stanarsko pravo na drugi stan koji mu je dodijeljen i za ~lanove porodi~nog doma}instva, kao i u slu~aju iz ~lana 13. ovog zakona. ^lan 22. stav 1. Kada nosilac stanarskog prava umre ili iz drugih razloga trajno prestane da koristi stan, a ~lanovi njegovog porodi~nog doma}instva nastave da koriste stan, ukoliko u stanu nije ostao bra~ni drug kao nosilac stanarskog prava, ~lanovi porodi~nog doma}instva }e sporazumno izme|u sebe odrediti jedno lice za nosioca stanarskog prava i o tome }e obavijestiti davaoca stana na kori{tenje. ^lan 52. Ugovor o kori{tenju stana prestaje ako se zgrada ili dio zgrade u kojoj je stan mora sru{iti na osnovu pravosna`nog rje{enja nadle`nog organa, ili je zgrada eksproprirana u svrhu rje{enja, kao i u slu~aju kada na osnovu takvog rje{enja treba izvr{iti iseljavanje iz stana zato {to stan ne odgovara higijenskim uvjetima ili postoji opasnost po `ivot stanara. U slu~ajevima iz prethodnog stava nosiocu stanarskog prava ne daje se otkaz, a korisnici stana mogu se iseliti na osnovu pravosna`nog rje{enja nadle`nog organa tek po{to im zainteresirano lice, odnosno stambeni organ osigura stan koji zadovoljava njihove minimalne potrebe stanovanja, a u slu~ajevima eksproprijacije po{to im se osigura odgovaraju}i stan. U skladu sa propisima skup{tine op}ine, u slu~ajevima iz prethodnog stava utvr|uje se da li drugi stan zadovoljava minimalne potrebe stanovanja. 14. Zakon o privatizaciji dr`avnih stanova - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 11/00 i 65/03): ^lan 56. (ranije ~lan 54) Nosiocu stanarskog prava, ~iji je stan u sastavu ratom uni{tene stambene zgrade, grad, odnosno op}ina du`ni su u roku od osam godina od dana stupanja na snagu ovog zakona omogu}iti otkup drugog odgovaraju}eg stana, ali ne ve}eg od stana koji je koristio, pod istim uvjetima koje je imao kao nosilac stanarskog prava. VI. Dopustivost 15. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 17. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okru`nog suda broj 013-0-U-06-000 015 od 6. jula 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 24. jula 2006. godine, a apelacija je podnesena 19. septembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. Srijeda, 11.3.2009. VII. Meritum 19. Apelant osporava navedene odluke, tvrde}i da su tim odlukama povrije|ena njegova prava iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije, te ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a) Pravo na pravi~no su|enje ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: […] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] 20. S obzirom na to da se u postupku koji je okon~an osporenim odlukama odlu~ivalo o apelantovom prijedlogu da se prenese stanarsko pravo, koje je prema svojoj su{tini gra|anske prirode, garancije prava na pravi~no su|enje koje su sadr`ane u ~lanu 6. stav 1. Evropske konvencije su primjenjive. 21. Ustavni sud }e razmotriti apelantove navode o povredi prava na pravi~no su|enje zbog proizvoljnosti u primjeni materijalnih propisa, kao i o tome da apelant nije imao mogu}nost da ostvari svoje pravo na javnu raspravu kao jedan od principa prava na pravi~no su|enje. U vezi sa prvim apelantovim navodom, upravni organi i Okru`ni sud, kao strane u ovom postupku, u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili nikakve nove argumente u odnosu na one koji su sadr`ani u obrazlo`enjima njihovih odluka. O apelantovom navodu da nije imao mogu}nost da raspravlja nisu se izjasnili. 22. U svojim brojnim odlukama Ustavni sud je ukazao, a to slijedi i prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da zadatak ovih sudova nije da preispituju zaklju~ke redovnih sudova u pogledu ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova kr{e ustavna prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine). Ovo }e biti slu~aj ako je redovni sud pogre{no protuma~io, primijenio ili zanemario neko ustavno pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava, ili ukoliko na~in na koji je utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02; Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). 23. Predmetni slu~aj ima niz elemenata koji ukazuju na to da je neophodno da Ustavni sud ispita na~in na koji je primijenjen materijalni zakon. Analiza Ustavnog suda, u tom smislu, iznesena je u narednim stavovima. 24. U svojoj po~etnoj analizi Ustavni sud je utvrdio da je apelant nadle`noj Op}ini podnio prijedlog da se prenese stanarsko pravo sa umrle majke, navode}i relevantne ~injenice i dokaze na kojima je zasnovao svoj zahtjev, uklju~uju}i navod da je on bio ~lan porodi~nog doma}instva u vrijeme kada su zbog rata morali izbje}i iz spornog stana. Op}ina Derventa je odbila apelantov prijedlog sa obrazlo`enjem da apelant nije bio ~lan porodi~nog doma}instva svoje majke, jer sa njom nije trajno Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH `ivio i stanovao u stanovima koji su joj, po osnovu tada va`e}ih zakonskih propisa, bili dodijeljeni na privremeno kori{tenje. Osim toga, Op}ina Derventa je zaklju~ila da, bez obzira na njegov status ~lana porodi~nog doma}instva, ne postoje uvjeti da se na apelanta prenese stanarsko pravo prema odredbama Zakona o stambenim odnosima, jer sporni stan ne postoji. Iako se drugostepeni upravni organ nije bavio pitanjem apelantovog statusa ~lana porodi~nog doma}instva, Okru`ni sud je potvrdio da apelant nema status ~lana porodi~nog doma}instva u smislu Zakona o stambenim odnosima, ~ime je pravosna`no odlu~eno o apelantovom statusu u odnosu na sporni stan, odnosno ~ime je apelant prakti~no onemogu}en da ostvari bilo kakvo pravo u vezi sa spornim stanom. 25. Ustavni sud smatra da je apelant nesporno bio ~lan porodi~nog doma}instva svoje majke, nositeljice stanarskog prava, sve do 1992. godine, kada su morali napustiti sporni stan zbog rata. Sporni stan je napustila i njegova majka, jer nije bilo uvjeta da ostane `ivjeti u stanu s obzirom na to da nije bio odgovaraju}i. ^injenica da apelant nije nastavio da koristi stanove koje je njegova majka dobila na privremeno kori{tenje kao raseljeno lice nema nikakav pravni zna~aj za utvr|ivanje apelantovog statusa ~lana porodi~nog doma}instva. Status ~lana porodi~nog doma}instv?, u smislu Zakona o stambenim odnosima, utvr|uje se u odnosu na stan na kojem postoji stanarsko pravo lica sa kojim ta lica `ive u porodi~nom doma}instvu. S obzirom na to da je apelantova majka, nakon {to je morala napustiti sporni stan, dobijala na privremeno kori{tenje druge stanove kao privremeno rje{enje do trajnog rje{enja svog stambenog pitanja, apelantov status ~lana porodi~nog doma}instva upravni organi su bili du`ni utvrditi isklju~ivo u odnosu na stanje kakvo je bilo 1992. godine, kada su sporni stan napustili i apelant i njegova majka. Ovakav stav Ustavni sud posebno zasniva na ~injenici da su i apelant i njegova majka napustili sporni stan zbog rata u Bosni i Hercegovini, te da je apelantov status u odnosu na sporni stan bilo nu`no razmotriti u kontekstu prava izbjeglih i raseljenih lica da se vrate u svoje domove, kako je to predvi|eno ~lanom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi za ~lanom 1. t?~ka 1. Aneksa 7. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Op}i okvirni sporazum). U vezi sa prethodnim, Ustavni sud podsje}a na svoj stav da je jedan od osnovnih ciljeva Op}eg okvirnog sporazuma povratak ljudi u mjesto prebivali{ta koje su imali 1991. godine, te da fakti~ko stanje, zate~eno 30. aprila 1991. godine, treba biti polazna ta~ka sa koje }e se razmatrati svi pravni sporovi koji proiza|u nakon mjera koje preduzmu nadle`ni organi oba entiteta i organi Bosne i Hercegovine (u okviru svojih nadle`nosti) s ciljem vra}anja imovine njihovim predratnim korisnicima (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. maja 2001. godine, stav 20, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01). Prema iznesenom, Ustavni sud smatra da je proizvoljno obrazlo`enje nadle`nih organa u dijelu osporenih odluka u kojima je utvr|eno da apelant nema status ~lana porodi~nog doma}instva svoje majke, jer je zasnovano na proizvoljnoj primjeni odredaba materijalnog zakona. 26. Ustavni sud je, dalje, utvrdio da je apelant tra`io da se na njega prenese stanarsko pravo s ciljem ostvarenja prava iz ~lana 54. (sada ~lana 56) Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, {to je i istakao u svojoj `albi na prvostepeno upravno rje{enje. Drugostepeni upravni organ i Okru`ni sud su u svojim obrazlo`enjima konstatirali da se pri rje{avanju ove upravne stvari ~lan 52. Zakona o stambenim odnosima treba dovesti u vezu sa ~lanom 54. Zakona o privatizaciji, ali taj svoj navod nisu dalje obrazlo`ili. Ovakva nedore~enost u obrazlo`enju osporenih odluka u vezi sa primjenom materijalne norme koja je su{tinski zna~ajna za apelantov prijedlog ukazuje na proizvoljnost u primjeni materijalnog zakona i u odnosu na ovaj dio obrazlo`enja osporenih odluka. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da su upravni organi, rje{avaju}i apelantov prijedlog, morali uzeti u obzir specifi~nost ovog slu~aja s obzirom na to da se radilo o stanu koji je uni{ten u toku rata. Upravni organi, odnosno sud su Broj 14 – Strana 117 apelantov prijedlog da se prenese stanarsko pravo trebali rije{iti prema ~lanu 54. (sada 56) Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, uzimaju}i u obzir ~injenicu da je apelant bio ~lan porodi~nog doma}instva na spornom stanu, da se sporni stan nalazio u stambenoj zgradi uni{tenoj u ratu i da apelantova majka, nakon napu{tanja spornog stana, nije dobila drugi stan na trajno kori{tenje, u smislu ~lana 52. stav 1. Zakona o stambenim odnosima. Kao raseljenom licu, njoj je samo dodjeljivan privremeni smje{taj. Ustavni sud smatra da su i u ovom dijelu proizvoljna obrazlo`enja osporenih odluka zbog ~ega je osnovan apelantov navod o povredi prava na pravi~no su|enje. 27. U odnosu na apelantove navode o povredi njegovog prava na javnu raspravu, Ustavni sud podsje}a da ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na javnu raspravu prilikom utvr|ivanja njegovih gra|anskih prava i obaveza. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, svako ima pravo na javnu raspravu pred tribunalom koji razmatra konkretan predmet osim ukoliko postoje izuzetne okolnosti zbog kojih je neko li{en takve rasprave (vidi, izme|u ostalih, Evropski sud za ljudska prava, Fredin protiv [vedske, presuda od 23. februara 1994. godine, serija A broj 283-A, str. 10-11, st. 21-22). U svojoj praksi Evropski sud je prihvatao da se kao izuzetne okolnosti mogu smatrati slu~ajevi kada se postupak odnosio isklju~ivo na pravna ili strogo tehni~ka pitanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Schuler-Zgraggen protiv [vajcarske, presuda od 24. juna 1993. godine, serija A broj 263, str. 19-20). 28. Polaze}i od citiranih stavova, Ustavni sud je razmotrio apelantove navode i utvrdio da ni na jednoj instanci koja je odlu~ivala o apelantovom prijedlogu da se prenese stanarsko pravo nije odr`ana javna rasprava na kojoj bi se apelantu omogu}ilo da raspravlja i tako koristi garancije prava na pravi~no su|enje u punom obimu. Ustavni sud smatra da nisu postojale nikakve izuzetne okolnosti koje bi opravdale ~injenicu da apelantu nije omogu}ena javna rasprava ni na jednoj instanci. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje u odnosu na pravo na javnu raspravu. 29. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. b) Ostali navodi 30. U okviru zaklju~aka u vezi sa povredom ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na dom i prava na imovinu. VIII. Zaklju~ak 31. Povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije postoji kada apelantu nije bila omogu}ena javna rasprava ni na jednoj instanci u postupku u kojem su se utvr|ivala njegova gra|anska prava, a da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale takvo ograni~enje ovog prava. Dalje, povreda prava na pravi~no su|enje postoji kada nadle`ni organi u postupku u kojem su rje{avali prijedlog da se prenese stanarsko pravo daju proizvoljno obrazlo`enje svojih odluka iz kojih je vidljivo da je proizvoljno primijenjen materijalni zakon. 32. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 33. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. Broj 14 – Strana 118 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 2698/06, rje{avaju}i apelaciju Zorana Radmana, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, dopredsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Krstan Simi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 28. listopada 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Zorana Radmana. Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukidaju se: - Presuda Okru`nog suda u Doboju broj 013-0-U-06-000 015 od 6. srpnja 2006. godine, - Rje{enje Ministarstva za prostorno ure|enje, gra|evinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 01-372-188/04 od 14. prosinca 2005. godine, - Rje{enje Odjela za stambeno-komunalne poslove Op}ine Derventa broj 06-372-64 od 4. o`ujka 2005. godine. Predmet se vra}a Odjelu za stambeno-komunalne poslove Op}ine Derventa, koji je du`an po `utnom postupku donijeti novu odluku, sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nala`e se Odjelu za stambeno-komunalne poslove Op}ine Derventa da u roku od 30 dana od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu izvr{enja ove odluke, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Zoran Radman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Samobora, kojeg zastupa Nada Novi}, odvjetnica iz Dervente, podnio je 19. rujna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okru`nog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj 013-0-U-06-000 015 od 6. srpnja 2006. godine, Rje{enja Ministarstva za prostorno ure|enje, gra|evinarstvo i ekologiju (u daljnjem tekstu: Ministarstvo za prostorno ure|enje) broj 01-372-188/04 od 14. prosinca 2005. godine i Rje{enja Odjela za stambeno-komunalne poslove Op}ine Derventa (u daljnjem tekstu: Op}ina Derventa) broj 06-372-64 od 4. o`ujka 2005. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okru`nog suda, Ministarstva za prostorno ure|enje i Op}ine Derventa zatra`eno je 15. studenog 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okru`ni sud je 24. studenog 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, Ministarstvo za prostorno ure|enje je 5. velja~e 2007. godine dostavilo odgovor na apelaciju, a Op}ina Derventa 27. studenog 2006. godine je dostavila odgovor na apelaciju. 1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Srijeda, 11.3.2009. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 8. listopada 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Apelant je Odjelu za stambeno-komunalne poslove Op}ine Derventa (u daljnjem tekstu: Op}ina Derventa) 10. lipnja 2004. godine podnio prijedlog za prijenos stanarskog prava sa umrle majke Milene Radman, navode}i da je njegova majka bila nositeljica stanarskog prava na stanu u Ulici mar{ala Tita broj 41 u Derventi (u daljnjem tekstu: upitni stan) i da su u stanu `ivjeli zajedno sve do izbijanja rata 1992. godine. Prema navodima u prijedlogu, upitni stan je u razdoblju od 1992. do 1998. godine bio neuseljen, zbog toga {to nije odgovarao uvjetima za stanovanje, da bi zgrada u kojoj se stan nalazio bila sru{ena 1998. godine. Apelantova majka je cijelo to razdoblje sve do smrti 2004. godine `ivjela u razli~itim stanovima u Derventi, koji su joj bili dodijeljeni na privremeno kori{tenje. U prijedlogu je, tako|er, navedeno da je Rje{enjem Odjela Ministarstva za izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske u Derventi broj 05-050-14-3312/99 od 15. velja~e 2000. godine usvojen zahtjev za povrat upitnog stana apelantovoj majci i odre|eno je da }e ona ostvariti pravo na povrat stana danom njegovog obnavljanja. Apelant je predlo`io da se, u smislu ~lanka 22. Zakona o stambenim odnosima, na njega prenese stanarsko pravo na prijepornom stanu. 7. Op}ina Derventa je Rje{enjem broj 06-372-64 od 4. o`ujka 2005. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Ministarstva za prostorno ure|enje broj 01-372-188/04 od 14. prosinca 2005. godine, odbila apelantov zahtjev da se prenese stanarsko pravo kao neutemeljen. U obrazlo`enju Rje{enja je navedeno da je u postupku utvr|eno da je apelantova majka bila nositeljica stanarskog prava na upitnom stanu do po~etka ratnih djelovanja 1992. godine, a da je na temelju Rje{enja Op}inskog tajni{tva za urbanizam, stambenu djelatnost i prostorno ure|enje od 15. srpnja 1999. godine zgrada u kojoj se nalazio upitni stan sru{ena zbog visokog stupnja o{te}enja. Utvr|eno je i da je apelantova majka, nakon iseljenja iz upitnog stana, bila privremeni korisnik napu{tenog stana u Njego{evoj ulici C-56 a, potom, stana u Ulici M. Stojanovi}a C-24 sve do svoje smrti. U prvostupanjskom rje{enju je zaklju~eno da apelant od 1992. godine nije bio ~lan obiteljskog ku}anstva svoje majke kao nositeljice stanarskog prava, jer sa njom nije trajno `ivio i stanovao u stanovima koji su joj po osnovi va`e}ih zakonskih propisa bili dodijeljeni na privremeno kori{tenje, ve} da je sa svojom obitelji boravio u Samoboru u Republici Hrvatskoj. Tako|er je zaklju~eno da apelant, bez obzira na to mo`e li mu se ili ne mo`e priznati status ~lana obiteljskog ku}anstva, ne mo`e na sebe prenijeti stanarsko pravo prema odredbama Zakona o stambenim odnosima na stanu koji ne postoji, jer je poru{en zajedno sa stambenom zgradom u kojoj se nalazio. U drugostupanjskom rje{enju je, osim toga {to su potvr|eni zaklju~ci prvostupanjskog tijela, navedeno da je nastala pravna situacija regulirana ~lankom 52. Zakona o stambenim odnosima. Me|utim, po{to se radi o specifi~noj situaciji koja je nastala usljed ratnih djelovanja na ovim prostorima, prigodom rje{avanja ove upravne stvari tu zakonsku odredbu treba dovesti u svezu sa ~lankom 54. Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova. Apelant je protiv drugostupanjskog rje{enja pokrenuo upravni spor pred Okru`nim sudom. 8. Okru`ni sud je Presudom broj 013-0-U-06-000 015 od 6. srpnja 2006. godine odbio apelantovu tu`bu u cijelosti, potvr|uju}i pravilnost zaklju~aka do kojih su do{la ni`estupanjska tijela. U svojoj presudi Okru`ni sud je potvrdio stajali{te da apelant od 1992. godine nije bio ~lan obiteljskog ku}anstva umrle majke kao nositeljice stanarskog prava, jer sa njom nije trajno `ivio i stanovao u stanovima koji su joj, po Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH osnovi tada va`e}ih zakonskih propisa, dodijeljeni na privremeno kori{tenje, kao i zbog ~injenice da nije bio naveden u zahtjevu za povrat upitnog stana. U obrazlo`enju Presude je navedeno, tako|er, da je Ministarstvo pravilno postupilo kada je na konkretnu situaciju primijenilo ~lanak 52. Zakona o stambenim odnosima i ~lanak 54. Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, te na temelju ~lanka 225. stavak 1. Zakona o op}em upravnom postupku odbilo apelantov priziv. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant je naveo da je pobijanim odlukama povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na po{tivanje doma iz ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Prema apelantovom mi{ljenju, upravna tijela i sud su proizvoljno postupili kada su odbili njegov prijedlog da se prenese stanarsko pravo obzirom na to da on nije zahtijevao da se utvrdi njegovo pravo da trajno i nesmetano koristi upitni stan, nego je tra`io da se stanarsko pravo prenese kako bi ostvario prava iz ~lanka 52. Zakona o stambenim odnosima i ~lanka 54. Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova. Naime, kako je apelant naveo, da bi ostvario prava u svezi sa upitnim stanom koja proizlaze iz njegovog statusa ~lana obiteljskog ku}anstva umrle majke, morao je na sebe prenijeti stanarsko pravo, a to mu je pobijanim odlukama onemogu}eno. Tako|er, apelant je naveo da mu je u ovom postupku onemogu}eno da raspravlja, budu}i da su i upravna tijela i sud proveli postupak bez odr`avanja javne rasprave. Povredu prava na po{tivanje doma apelant vidi u ~injenici da nema gdje da se vrati, jer je davatelj stana na kori{tenje njegov dom poru{io. b) Odgovor na apelaciju 10. Okru`ni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri ~injeni~nim i pravnim utvr|enjima danim u pobijanoj presudi, te da smatra da nisu povrije|ena apelantova prava garantirana Ustavom na koja se poziva u apelaciji. Predlo`eno je da se apelacija odbije kao neutemeljena. 11. Ministarstvo za prostorno ure|enje je navelo da ostaje pri navodima iznesenim u obrazlo`enju pobijanog rje{enja tog tijela. 12. Op}ina Derventa, u najve}em dijelu svojega odgovora na apelaciju, ponovila je stajali{te da od vremena kada se apelantova majka iselila iz upitnog stana on nije `ivio sa njom ni u jednom stanu koji joj je dodijeljen na privremeno kori{tenje ili kao alternativni smje{taj. U tome smislu je ukazano na dokaze kojima se potvr|uje ~injenica da je apelantova majka sama `ivjela u privremenim smje{tajima, te da je u zahtjevu za povrat upitnog stana navela samo jednog ~lana obiteljskog ku}anstva. V. Relevantni propisi 13. Zakon o stambenim odnosima ("Slu`beni list SRBiH" broj 14/84 - pre~i{}eni tekst, br. 12/87 i 36/89): ^lanak 6. Korisnici stana (~lanak 6. stavak 1) koji stanuju zajedno sa nositeljem stanarskog prava imaju pravo trajno i nesmetano koristiti taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. ^lanovima obiteljskog ku}anstva (~lanak 6. stavak 2) pripada pravo iz prethodnog stavka i poslije smrti nositelja stanarskog prava, kao i kada nositelj stanarskog prava iz drugih razloga trajno prestane koristiti stan, osim ako je prestao koristiti stan na osnovi otkaza ugovora o kori{tenju stana, odnosno raskida tog ugovora, ili na osnovi ugovora o zamjeni tog stana, kao i u slu~aju kada je stekao stanarsko pravo na drugi stan koji mu je dodijeljen i za ~lanove obiteljskog ku}anstva, kao i u slu~aju iz ~lanka 13. ovog zakona. ^lanak 22. stavak 1. Broj 14 – Strana 119 Kada nositelj stanarskog prava umre ili iz drugih razloga trajno prestane koristiti stan, a ~lanovi njegovog obiteljskog ku}anstva nastave koristiti stan, ukoliko u stanu nije ostao bra~ni drug kao nositelj stanarskog prava, ~lanovi obiteljskog ku}anstva }e sporazumno izme|u sebe odrediti jednu osobu za nositelja stanarskog prava i o tomu }e obavijestiti davatelja stana na kori{tenje. ^lanak 52. Ugovor o kori{tenju stana prestaje ako se zgrada ili dio zgrade u kojoj je stan mora sru{iti na temelju pravomo}nog rje{enja nadle`nog tijela, ili je zgrada eksproprirana u svrhu rje{enja, kao i u slu~aju kada na temelju takvog rje{enja treba izvr{iti iseljavanje iz stana zato {to stan ne odgovara higijenskim uvjetima ili postoji opasnost po `ivot stanara. U slu~ajevima iz prethodnog stavka nositelju stanarskog prava ne daje se otkaz, a korisnici stana mogu se iseliti na temelju pravomo}nog rje{enja nadle`nog tijela tek po{to im zainteresirana osoba, odnosno stambeno tijelo osigura stan koji zadovoljava njihove minimalne potrebe stanovanja, a u slu~ajevima eksproprijacije po{to im se osigura odgovaraju}i stan. Sukladno propisima skup{tine op}ine, u slu~ajevima iz prethodnog stavka utvr|uje se zadovoljava li drugi stan minimalne potrebe stanovanja. 14. Zakon o privatizaciji dr`avnih stanova - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 11/00 i 65/03): ^lanak 56. (ranije ~lanak 54) Nositelju stanarskog prava, ~iji je stan u sastavu ratom uni{tene stambene zgrade, grad, odnosno op}ina du`ni su u roku od osam godina od dana stupanja na snagu ovog zakona omogu}iti otkup drugog odgovaraju}eg stana, ali ne ve}eg od stana koji je koristio, pod istim uvjetima koje je imao kao nositelj stanarskog prava. VI. Dopustivost 15. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 17. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Okru`nog suda broj 013-0-U-06-000 015 od 6. srpnja 2006. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelant je primio 24. srpnja 2006. godine, a apelacija je podnesena 19. rujna 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelant pobija navedene odluke, tvrde}i da su tim odlukama povrije|ena njegova prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije, te ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Broj 14 – Strana 120 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH a) Pravo na pravi~no su|enje ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: […] (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prigodom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega svatko ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] 20. Obzirom na to da se u postupku koji je okon~an pobijanim odlukama odlu~ivalo o apelantovom prijedlogu da se prenese stanarsko pravo, koje je prema svojoj su{tini gra|anske naravi, garancije prava na pravi~no su|enje koje su sadr`ane u ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije su primjenjive. 21. Ustavni sud }e razmotriti apelantove navode o povredi prava na pravi~no su|enje zbog proizvoljnosti u primjeni materijalnih propisa, kao i o tomu da apelant nije imao mogu}nost ostvariti svoje pravo na javnu raspravu kao jedno od na~ela prava na pravi~no su|enje. U svezi sa prvim apelantovim navodom, upravna tijela i Okru`ni sud, kao strane u ovom postupku, u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili nikakve nove argumente u odnosu na one koji su sadr`ani u obrazlo`enjima njihovih odluka. O apelantovom navodu da nije imao mogu}nost raspravljati nisu se izjasnili. 22. U svojim brojnim odlukama Ustavni sud je ukazao, a to slijedi i prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), da zada}a ovih sudova nije preispitivati zaklju~ke redovitih sudova glede ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Zada}a Ustavnog suda je ispitati je li postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lanak 6. Europske konvencije, te kr{e li odluke redovitih sudova ustavna prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine). Ovo }e biti slu~aj ako je redoviti sud pogre{no protuma~io, primijenio ili zanemario neko ustavno pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava, ili ukoliko na~in na koji je utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02; Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). 23. Predmetni slu~aj ima niz elemenata koji ukazuju na to da je neophodno da Ustavni sud ispita na~in na koji je primijenjen materijalni zakon. Analiza Ustavnog suda, u tome smislu, iznesena je u narednim stavcima. 24. U svojoj po~etnoj analizi Ustavni sud je utvrdio da je apelant nadle`noj Op}ini podnio prijedlog da se prenese stanarsko pravo sa umrle majke, navode}i relevantne ~injenice i dokaze na kojima je utemeljio svoj zahtjev, uklju~uju}i navod da je on bio ~lan obiteljskog ku}anstva u vrijeme kada su zbog rata morali izbje}i iz upitnog stana. Op}ina Derventa je odbila apelantov prijedlog sa obrazlo`enjem da apelant nije bio ~lan obiteljskog ku}anstva svoje majke, jer sa njom nije trajno `ivio i stanovao u stanovima koji su joj, po osnovi tada va`e}ih zakonskih propisa, bili dodijeljeni na privremeno kori{tenje. Osim toga, Op}ina Derventa je zaklju~ila da, bez obzira na njegov status ~lana obiteljskog ku}anstva, ne postoje uvjeti da se na apelanta prenese stanarsko pravo prema odredbama Zakona o stambenim odnosima, jer upitni stan ne postoji. Iako se drugostupanjsko upravno tijelo nije bavilo pitanjem apelantovog statusa ~lana obiteljskog ku}anstva, Okru`ni sud je potvrdio da Srijeda, 11.3.2009. apelant nema status ~lana obiteljskog ku}anstva u smislu Zakona o stambenim odnosima, ~ime je pravomo}no odlu~eno o apelantovom statusu u odnosu na upitni stan, odnosno ~ime je apelant prakti~no onemogu}en ostvariti bilo kakvo pravo u svezi sa prijepornim stanom. 25. Ustavni sud smatra da je apelant nepobitno bio ~lan obiteljskog ku}anstva svoje majke, nositeljice stanarskog prava, sve do 1992. godine, kada su morali napustiti upitni stan zbog rata. Prijeporni stan je napustila i njegova majka, jer nije bilo uvjeta da ostane `ivjeti u stanu obzirom na to da nije bio odgovaraju}i. ^injenica da apelant nije nastavio koristiti stanove koje je njegova majka dobila na privremeno kori{tenje kao raseljena osoba nema nikakav pravni zna~aj za utvr|ivanje apelantovog statusa ~lana obiteljskog ku}anstva. Status ~lana obiteljskog ku}anstva, u smislu Zakona o stambenim odnosima, utvr|uje se u odnosu na stan na kojem postoji stanarsko pravo osobe sa kojom te osobe `ive u obiteljskom ku}anstvu. Obzirom na to da je apelantova majka, nakon {to je morala napustiti upitni stan, dobivala na privremeno kori{tenje druge stanove kao privremeno rje{enje do trajnog rje{enja svojeg stambenog pitanja, apelantov status ~lana obiteljskog ku}anstva upravna tijela su bila du`na utvrditi isklju~ivo u odnosu na stanje kakvo je bilo 1992. godine, kada su upitni stan napustili i apelant i njegova majka. Ovakvo stajali{te Ustavni sud posebice temelji na ~injenici da su i apelant i njegova majka napustili upitni stan zbog rata u Bosni i Hercegovini, te da je apelantov status glede upitnog stana bilo nu`no razmotriti u kontekstu prava izbjeglih i raseljenih osoba da se vrate u svoje domove, kako je to predvi|eno ~lankom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi za ~lankom 1. to~ka 1. Aneksa 7. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Op}i okvirni sporazum). U svezi sa prethodnim, Ustavni sud podsje}a na svoje stajali{te da je jedan od temeljnih ciljeva Op}eg okvirnog sporazuma povratak ljudi u mjesto prebivali{ta koje su imali 1991. godine, te da fakti~no stanje, zate~eno 30. travnja 1991. godine, treba biti polazna to~ka sa koje }e se razmatrati svi pravni sporovi koji proiza|u nakon mjera koje poduzmu nadle`na tijela oba entiteta i tijela Bosne i Hercegovine (u okviru svojih nadle`nosti) u svrhu povrata imovine njihovim predratnim korisnicima (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. svibnja 2001. godine, stavak 20, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01). Prema iznesenom, Ustavni sud smatra da je proizvoljno obrazlo`enje nadle`nih tijela u dijelu pobijanih odluka u kojima je utvr|eno da apelant nema status ~lana obiteljskog ku}anstva svoje majke, jer je utemeljeno na proizvoljnoj primjeni odredaba materijalnog zakona. 26. Ustavni sud je, dalje, utvrdio da je apelant tra`io da se na njega prenese stanarsko pravo s ciljem ostvarenja prava iz ~lanka 54. (sada ~lanka 56) Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, {to je i istaknuo u svojem prizivu na prvostupanjsko upravno rje{enje. Drugostupanjsko upravno tijelo i Okru`ni sud su u svojim obrazlo`enjima konstatirali da se prigodom rje{avanja ove upravne stvari ~lanak 52. Zakona o stambenim odnosima treba dovesti u svezu sa ~lankom 54. Zakona o privatizaciji, ali taj svoj navod nisu dalje obrazlo`ili. Ovakva nedore~enost u obrazlo`enju pobijanih odluka u svezi sa primjenom materijalne norme koja je bitno zna~ajna za apelantov prijedlog ukazuje na proizvoljnost u primjeni materijalnog zakona i u odnosu na ovaj dio obrazlo`enja pobijanih odluka. U svezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da su upravna tijela, rje{avaju}i apelantov prijedlog, morala uzeti u obzir specifi~nost ovog slu~aja obzirom na to da se radilo o stanu koji je uni{ten tijekom rata. Upravna tijela, odnosno sud su apelantov prijedlog da se prenese stanarsko pravo trebali rije{iti prema ~lanku 54. (sada 56) Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, uzimaju}i u obzir ~injenicu da je apelant bio ~lan obiteljskog ku}anstva na upitnom stanu, da se upitni stan nalazio u stambenoj zgradi uni{tenoj u ratu i da apelantova majka, nakon napu{tanja upitnog stana, nije dobila drugi stan na trajno kori{tenje, u smislu ~lanka 52. stavak 1. Zakona o stambenim odnosima. Kao raseljenoj osobi, njoj je Srijeda, 11.3.2009. samo dodjeljivan privremeni smje{taj. Ustavni sud smatra da su i u ovom dijelu proizvoljna obrazlo`enja pobijanih odluka zbog ~ega je utemeljen apelantov navod o povredi prava na pravi~no su|enje. 27. Glede apelantovih navoda o povredi njegovog prava na javnu raspravu, Ustavni sud podsje}a da ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije garantira svakome pravo na javnu raspravu prigodom utvr|ivanja njegovih gra|anskih prava i obveza. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, svatko ima pravo na javnu raspravu pred tribunalom koji razmatra konkretan predmet osim ukoliko postoje iznimne okolnosti zbog kojih je netko li{en takve rasprave (vidi, izme|u ostalih, Europski sud za ljudska prava, Fredin protiv [vedske, presuda od 23. velja~e 1994. godine, serija A broj 283-A, str. 10-11, st. 21-22). U svojoj praksi Europski sud je prihva}ao da se kao iznimne okolnosti mogu smatrati slu~ajevi kada se postupak odnosio isklju~ivo na pravna ili strogo tehni~ka pitanja (vidi, Europski sud za ljudska prava, Schuler-Zgraggen protiv [vicarske, presuda od 24. lipnja 1993. godine, serija A broj 263, str. 19-20). 28. Polaze}i od citiranih stajali{ta, Ustavni sud je razmotrio apelantove navode i utvrdio da ni na jednoj instanci koja je odlu~ivala o apelantovom prijedlogu da se prenese stanarsko pravo nije odr`ana javna rasprava na kojoj bi se apelantu omogu}ilo da raspravlja i tako koristi garancije prava na pravi~no su|enje u punom opsegu. Ustavni sud smatra da nisu postojale nikakve iznimne okolnosti koje bi opravdale ~injenicu da apelantu nije omogu}ena javna rasprava ni na jednoj instanci. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje u odnosu na pravo na javnu raspravu. 29. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. b) Ostali navodi 30. U okviru zaklju~aka u svezi sa povredom ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice razmatrati apelantove navode o povredi prava na dom i prava na imovinu. VIII. Zaklju~ak 31. Povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije postoji kada apelantu nije bila omogu}ena javna rasprava ni na jednoj instanci u postupku u kojem su se utvr|ivala njegova gra|anska prava, a da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale takvo ograni~enje ovog prava. Dalje, povreda prava na pravi~no su|enje postoji kada nadle`na tijela u postupku u kojem su rje{avala prijedlog da se prenese stanarsko pravo daju proizvoljno obrazlo`enje svojih odluka iz kojih je vidljivo da je proizvoljno primijenjen materijalni zakon. 32. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 33. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednica Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 2698/06, rje{avaju}i apelaciju Zorana Radmana, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 1 Broj 14 – Strana 121 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 18/09 Seada Palavri}, predsjednica Miodrag Simovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Krstan Simi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 28. oktobra 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Zorana Radmana. Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ukidaju se: - Presuda Okru`nog suda u Doboju broj 013-0-U-06-000 015 od 6. jula 2006. godine, - Rje{ewe Ministarstva za prostorno ure|ewe, gra|evinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 01-372-188/04 od 14. decembra 2005. godine, - Rje{ewe Odjeqewa za stambeno-komunalne poslove Op{tine Derventa broj 06-372-64 od 4. marta 2005. godine. Predmet se vra}a Odjeqewu za stambeno-komunalne poslove Op{tine Derventa, koje je du`no da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Odjeqewu za stambeno-komunalne poslove Op{tine Derventa da u roku od 30 dana od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciqem izvr{ewa ove odluke, u skladu sa ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Zoran Radman (u daqwem tekstu: apelant) iz Samobora, kog zastupa Nada Novi}, advokat iz Dervente, podnio je 19. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okru`nog suda u Doboju (u daqwem tekstu: Okru`ni sud) broj 013-0-U-06-000 015 od 6. jula 2006. godine, Rje{ewa Ministarstva za prostorno ure|ewe, gra|evinarstvo i ekologiju (u daqwem tekstu: Ministarstvo za prostorno ure|ewe) broj 01-372-188/04 od 14. decembra 2005. godine i Rje{ewa Odjeqewa za stambeno-komunalne poslove Op{tine Derventa (u daqwem tekstu: Op{tina Derventa) broj 06-372-64 od 4. marta 2005. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okru`nog suda, Ministarstva za prostorno ure|ewe i Op{tine Derventa zatra`eno je 15. novembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okru`ni sud je 24. novembra 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, Ministarstvo za prostorno ure|ewe je 5. februara 2007. godine dostavilo odgovor na apelaciju, a Op{tina Derventa 27. novembra 2006. godine je dostavila odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantu 8. oktobra 2008. godine. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in: Broj 14 – Strana 122 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 6. Apelant je Odjeqewu za stambeno-komunalne poslove Op{tine Derventa (u daqwem tekstu: Op{tina Derventa) 10. juna 2004. godine podnio predlog za prenos stanarskog prava sa umrle majke Milene Radman, navode}i da je wegova majka bila nositeqka stanarskog prava na stanu u Ulici mar{ala Tita broj 41 u Derventi (u daqwem tekstu: sporni stan) i da su u stanu `ivjeli zajedno sve do izbijawa rata 1992. godine. Shodno navodima u predlogu, sporni stan je u periodu od 1992. do 1998. godine bio neuseqen, zbog toga {to nije odgovarao uslovima za stanovawe, da bi zgrada u kojoj se stan nalazio bila sru{ena 1998. godine. Apelantova majka je cijeli taj period sve do smrti 2004. godine `ivjela u razli~itim stanovima u Derventi, koji su joj bili dodijeqeni na privremeno kori{}ewe. U predlogu je, tako|e, navedeno da je Rje{ewem Odjeqewa Ministarstva za izbjeglice i raseqena lica Republike Srpske u Derventi broj 05-050-14-3312/99 od 15. februara 2000. godine usvojen zahtjev za vra}awe spornog stana apelantovoj majci i odre|eno je da }e ona ostvariti pravo na vra}awe stana danom wegovog obnavqawa. Apelant je predlo`io da se, u smislu ~lana 22 Zakona o stambenim odnosima, na wega prenese stanarsko pravo na spornom stanu. 7. Op{tina Derventa je Rje{ewem broj 06-372-64 od 4. marta 2005. godine, koje je potvr|eno Rje{ewem Ministarstva za prostorno ure|ewe broj 01-372-188/04 od 14. decembra 2005. godine, odbila apelantov zahtjev da se prenese stanarsko pravo kao neosnovan. U obrazlo`ewu Rje{ewa je navedeno da je u postupku utvr|eno da je apelantova majka bila nositeqka stanarskog prava na spornom stanu do po~etka ratnih dejstava 1992. godine, a da je na osnovu Rje{ewa Op{tinskog sekretarijata za urbanizam, stambenu djelatnost i prostorno ure|ewe od 15. jula 1999. godine zgrada u kojoj se nalazio sporni stan sru{ena zbog visokog stepena o{te}ewa. Utvr|eno je i da je apelantova majka, nakon iseqewa iz spornog stana, bila privremeni korisnik napu{tenog stana u Wego{evoj ulici C-56 a, zatim, stana u Ulici M. Stojanovi}a C-24 sve do svoje smrti. U prvostepenom rje{ewu je zakqu~eno da apelant od 1992. godine nije bio ~lan porodi~nog doma}instva svoje majke kao nositeqke stanarskog prava, jer sa wom nije trajno `ivio i stanovao u stanovima koji su joj po osnovu va`e}ih zakonskih propisa bili dodijeqeni na privremeno kori{}ewe, ve} da je sa svojom porodicom boravio u Samoboru u Republici Hrvatskoj. Tako|e je zakqu~eno da apelant, bez obzira na to da li mu se mo`e ili ne mo`e da prizna status ~lana porodi~nog doma}instva, ne mo`e na sebe da prenese stanarsko pravo prema odredbama Zakona o stambenim odnosima na stanu koji ne postoji, jer je poru{en zajedno sa stambenom zgradom u kojoj se nalazio. U drugostepenom rje{ewu je, osim toga {to su potvr|eni zakqu~ci prvostepenog organa, navedeno da je nastala pravna situacija regulisana ~lanom 52 Zakona o stambenim odnosima. Me|utim, po{to se radi o specifi~noj situaciji koja je nastala usqed ratnih dejstava na ovim prostorima, pri rje{avawu ove upravne stvari tu zakonsku odredbu treba dovesti u vezu sa ~lanom 54 Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova. Apelant je protiv drugostepenog rje{ewa pokrenuo upravni spor pred Okru`nim sudom. 8. Okru`ni sud je Presudom broj 013-0-U-06-000 015 od 6. jula 2006. godine odbio apelantovu tu`bu u cijelosti, potvr|uju}i pravilnost zakqu~aka do kojih su do{li ni`estepeni organi. U svojoj presudi Okru`ni sud je potvrdio stanovi{te da apelant od 1992. godine nije bio ~lan porodi~nog doma}instva umrle majke kao nositeqke stanarskog prava, jer sa wom nije trajno `ivio i stanovao u stanovima koji su joj, po osnovu tada va`e}ih zakonskih propisa, dodijeqeni na privremeno kori{}ewe, kao i zbog ~iwenice da nije bio naveden u zahtjevu za vra}awe spornog stana. U obrazlo`ewu Presude je navedeno, tako|e, da je Ministarstvo pravilno postupilo kada je na konkretnu situaciju primijenilo ~lan 52 Zakona o stambenim odnosima i ~lan 54 Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, te na osnovu ~lana 225 stav 1 Zakona o op{tem upravnom postupku odbilo apelantovu `albu. Srijeda, 11.3.2009. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant je naveo da je osporenim odlukama povrije|eno wegovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na po{tivawe doma iz ~lana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema apelantovom mi{qewu, upravni organi i sud su proizvoqno postupili kada su odbili wegov predlog da se prenese stanarsko pravo s obzirom na to da on nije zahtijevao da se utvrdi wegovo pravo da trajno i nesmetano koristi sporni stan, nego je tra`io da se stanarsko pravo prenese kako bi ostvario prava iz ~lana 52 Zakona o stambenim odnosima i ~lana 54 Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova. Naime, kako je apelant naveo, da bi ostvario prava u vezi sa spornim stanom koja proizilaze iz wegovog statusa ~lana porodi~nog doma}instva umrle majke, morao je na sebe da prenese stanarsko pravo, a to mu je osporenim odlukama onemogu}eno. Tako|e, apelant je naveo da mu je u ovom postupku onemogu}eno da raspravqa, budu}i da su i upravni organi i sud sproveli postupak bez odr`avawa javne rasprave. Povredu prava na po{tivawe doma apelant vidi u ~iwenici da nema gdje da se vrati, jer je davalac stana na kori{}ewe wegov dom poru{io. b) Odgovor na apelaciju 10. Okru`ni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri ~iweni~nim i pravnim utvr|ewima datim u osporenoj presudi, te da smatra da nisu povrije|ena apelantova prava garantovana Ustavom na koja se poziva u apelaciji. Predlo`eno je da se apelacija odbije kao neosnovana. 11. Ministarstvo za prostorno ure|ewe je navelo da ostaje pri navodima iznesenim u obrazlo`ewu osporenog rje{ewa tog organa. 12. Op{tina Derventa, u najve}em dijelu svoga odgovora na apelaciju, ponovila je stanovi{te da od vremena kada se apelantova majka iselila iz spornog stana on nije `ivio sa wom ni u jednom stanu koji joj je dodijeqen na privremeno kori{}ewe ili kao alternativni smje{taj. U tom smislu je ukazano na dokaze kojima se potvr|uje ~iwenica da je apelantova majka sama `ivjela u privremenim smje{tajima, te da je u zahtjevu za vra}awe spornog stana navela samo jednog ~lana porodi~nog doma}instva. V. Relevantni propisi 13. Zakon o stambenim odnosima ("Slu`beni list SRBiH" broj 14/84 - pre~i{}eni tekst, br. 12/87 i 36/89): ^lan 6 Korisnici stana (~lan 6 stav 1) koji stanuju zajedno sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uslovima koji su propisani ovim zakonom. ^lanovima porodi~nog doma}instva (~lan 6 stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog prava, kao i kada nosilac stanarskog prava iz drugih razloga trajno prestane da koristi stan, osim ako je prestao da koristi stan na osnovu otkaza ugovora o kori{}ewu stana, odnosno raskida tog ugovora, ili na osnovu ugovora o zamjeni tog stana, kao i u slu~aju kada je stekao stanarsko pravo na drugi stan koji mu je dodijeqen i za ~lanove porodi~nog doma}instva, kao i u slu~aju iz ~lana 13 ovog zakona. ^lan 22 stav 1 Kada nosilac stanarskog prava umre ili iz drugih razloga trajno prestane da koristi stan, a ~lanovi wegovog porodi~nog doma}instva nastave da koriste stan, ukoliko u stanu nije ostao bra~ni drug kao nosilac stanarskog prava, ~lanovi porodi~nog doma}instva }e sporazumno izme|u sebe Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH odrediti jedno lice za nosioca stanarskog prava i o tome }e obavijestiti davaoca stana na kori{}ewe. ^lan 52 Ugovor o kori{}ewu stana prestaje ako se zgrada ili dio zgrade u kojoj je stan mora da sru{i na osnovu pravosna`nog rje{ewa nadle`nog organa, ili je zgrada eksproprisana u svrhu rje{ewa, kao i u slu~aju kada na osnovu takvog rje{ewa treba izvr{iti iseqavawe iz stana zato {to stan ne odgovara higijenskim uslovima ili postoji opasnost po `ivot stanara. U slu~ajevima iz prethodnog stava nosiocu stanarskog prava ne daje se otkaz, a korisnici stana mogu da se isele na osnovu pravosna`nog rje{ewa nadle`nog organa tek po{to im zainteresovano lice, odnosno stambeni organ obezbijedi stan koji zadovoqava wihove minimalne potrebe stanovawa, a u slu~ajevima eksproprijacije po{to im se obezbijedi odgovaraju}i stan. U skladu sa propisima skup{tine op{tine, u slu~ajevima iz prethodnog stava utvr|uje se da li drugi stan zadovoqava minimalne potrebe stanovawa. 14. Zakon o privatizaciji dr`avnih stanova - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 11/00 i 65/03): ^lan 56 (ranije ~lan 54) Nosiocu stanarskog prava, ~iji je stan u sastavu ratom uni{tene stambene zgrade, grad, odnosno op{tina du`ni su u roku od osam godina od dana stupawa na snagu ovog zakona da omogu}e otkup drugog odgovaraju}eg stana, ali ne ve}eg od stana koji je koristio, pod istim uslovima koje je imao kao nosilac stanarskog prava. VI. Dopustivost 15. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. 17. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Okru`nog suda broj 013-0-U-06-000 015 od 6. jula 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 24. jula 2006. godine, a apelacija je podnesena 19. septembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelant osporava navedene odluke, tvrde}i da su tim odlukama povrije|ena wegova prava iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, ~lana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije, te ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a) Pravo na pravi~no su|ewe ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: Broj 14 – Strana 123 […] e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. […] 20. S obzirom na to da se u postupku koji je okon~an osporenim odlukama odlu~ivalo o apelantovom predlogu da se prenese stanarsko pravo, koje je prema svojoj su{tini gra|anske prirode, garancije prava na pravi~no su|ewe koje su sadr`ane u ~lanu 6 stav 1 Evropske konvencije su primjewive. 21. Ustavni sud }e razmotriti apelantove navode o povredi prava na pravi~no su|ewe zbog proizvoqnosti u primjeni materijalnih propisa, kao i o tome da apelant nije imao mogu}nost da ostvari svoje pravo na javnu raspravu kao jedan od principa prava na pravi~no su|ewe. U vezi sa prvim apelantovim navodom, upravni organi i Okru`ni sud, kao strane u ovom postupku, u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili nikakve nove argumente u odnosu na one koji su sadr`ani u obrazlo`ewima wihovih odluka. O apelantovom navodu da nije imao mogu}nost da raspravqa nisu se izjasnili. 22. U svojim brojnim odlukama Ustavni sud je ukazao, a to slijedi i prema praksi Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu: Evropski sud), da zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqu~ke redovnih sudova u pogledu ~iweni~nog stawa i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6 Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova kr{e ustavna prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine). Ovo }e biti slu~aj ako je redovni sud pogre{no protuma~io, primijenio ili zanemario neko ustavno pravo, ako je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminaciona, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava, ili ukoliko na~in na koji je utvr|eno ~iweni~no stawe ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02; Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). 23. Predmetni slu~aj ima niz elemenata koji ukazuju na to da je neophodno da Ustavni sud ispita na~in na koji je primijewen materijalni zakon. Analiza Ustavnog suda, u tom smislu, iznesena je u narednim stavovima. 24. U svojoj po~etnoj analizi Ustavni sud je utvrdio da je apelant nadle`noj Op{tini podnio predlog da se prenese stanarsko pravo sa umrle majke, navode}i relevantne ~iwenice i dokaze na kojima je zasnovao svoj zahtjev, ukqu~uju}i navod da je on bio ~lan porodi~nog doma}instva u vrijeme kada su zbog rata morali da izbjegnu iz spornog stana. Op{tina Derventa je odbila apelantov predlog sa obrazlo`ewem da apelant nije bio ~lan porodi~nog doma}instva svoje majke, jer sa wom nije trajno `ivio i stanovao u stanovima koji su joj, po osnovu tada va`e}ih zakonskih propisa, bili dodijeqeni na privremeno kori{}ewe. Osim toga, Op{tina Derventa je zakqu~ila da, bez obzira na wegov status ~lana porodi~nog doma}instva, ne postoje uslovi da se na apelanta prenese stanarsko pravo prema odredbama Zakona o stambenim odnosima, jer sporni stan ne postoji. Iako se drugostepeni upravni organ nije bavio pitawem apelantovog statusa ~lana porodi~nog doma}instva, Okru`ni sud je potvrdio da apelant nema status ~lana porodi~nog doma}instva u smislu Zakona o stambenim odnosima, ~ime je pravosna`no odlu~eno o apelantovom statusu u odnosu na sporni stan, odnosno ~ime je apelant Broj 14 – Strana 124 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH prakti~no onemogu}en da ostvari bilo kakvo pravo u vezi sa spornim stanom. 25. Ustavni sud smatra da je apelant nesporno bio ~lan porodi~nog doma}instva svoje majke, nositeqke stanarskog prava, sve do 1992. godine, kada su morali da napuste sporni stan zbog rata. Sporni stan je napustila i wegova majka, jer nije bilo uslova da ostane da `ivi u stanu s obzirom na to da nije bio odgovaraju}i. ^iwenica da apelant nije nastavio da koristi stanove koje je wegova majka dobila na privremeno kori{}ewe kao raseqeno lice nema nikakav pravni zna~aj za utvr|ivawe apelantovog statusa ~lana porodi~nog doma}instva. Status ~lana porodi~nog doma}instva, u smislu Zakona o stambenim odnosima, utvr|uje se u odnosu na stan na kom postoji stanarsko pravo lica sa kojim ta lica `ive u porodi~nom doma}instvu. S obzirom na to da je apelantova majka, nakon {to je morala da napusti sporni stan, dobijala na privremeno kori{}ewe druge stanove kao privremeno rje{ewe do trajnog rje{ewa svog stambenog pitawa, apelantov status ~lana porodi~nog doma}instva upravni organi su bili du`ni da utvrde iskqu~ivo u odnosu na stawe kakvo je bilo 1992. godine, kada su sporni stan napustili i apelant i wegova majka. Ovakvo stanovi{te Ustavni sud posebno zasniva na ~iwenici da su i apelant i wegova majka napustili sporni stan zbog rata u Bosni i Hercegovini, te da je apelantov status u odnosu na sporni stan bilo nu`no razmotriti u kontekstu prava izbjeglih i raseqenih lica da se vrate u svoje domove, kako je to predvi|eno ~lanom II/5 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi za ~lanom 1 ta~ka 1 Aneksa 7. Op{teg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daqwem tekstu: Op{ti okvirni sporazum). U vezi sa prethodnim, Ustavni sud podsje}a na svoje stanovi{te da je jedan od osnovnih ciqeva Op{teg okvirnog sporazuma povratak qudi u mjesto prebivali{ta koje su imali 1991. godine, te da fakti~ko stawe, zate~eno 30. aprila 1991. godine, treba biti polazna ta~ka sa koje }e se razmatrati svi pravni sporovi koji proiza|u nakon mjera koje preduzmu nadle`ni organi oba entiteta i organi Bosne i Hercegovine (u okviru svojih nadle`nosti) s ciqem vra}awa imovine wihovim predratnim korisnicima (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. maja 2001. godine, stav 20, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01). Shodno iznesenom, Ustavni sud smatra da je proizvoqno obrazlo`ewe nadle`nih organa u dijelu osporenih odluka u kojima je utvr|eno da apelant nema status ~lana porodi~nog doma}instva svoje majke, jer je zasnovano na proizvoqnoj primjeni odredbi materijalnog zakona. 26. Ustavni sud je, daqe, utvrdio da je apelant tra`io da se na wega prenese stanarsko pravo s ciqem ostvarewa prava iz ~lana 54 (sada ~lana 56) Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, {to je i istakao u svojoj `albi na prvostepeno upravno rje{ewe. Drugostepeni upravni organ i Okru`ni sud su u svojim obrazlo`ewima konstatovali da se pri rje{avawu ove upravne stvari ~lan 52 Zakona o stambenim odnosima treba da dovede u vezu sa ~lanom 54 Zakona o privatizaciji, ali taj svoj navod nisu daqe obrazlo`ili. Ovakva nedore~enost u obrazlo`ewu osporenih odluka u vezi sa primjenom materijalne norme koja je su{tinski zna~ajna za apelantov predlog ukazuje na proizvoqnost u primjeni materijalnog zakona i u odnosu na ovaj dio obrazlo`ewa osporenih odluka. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da su upravni organi, rje{avaju}i apelantov predlog, morali da uzmu u obzir specifi~nost ovog slu~aja s obzirom na to da se radilo o stanu koji je uni{ten u toku rata. Upravni organi, odnosno sud su apelantov predlog da se prenese stanarsko pravo trebali da rije{e prema ~lanu 54 (sada 56) Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, uzimaju}i u obzir ~iwenicu da je apelant bio ~lan porodi~nog doma}instva na spornom stanu, da se sporni stan nalazio u stambenoj zgradi uni{tenoj u ratu i da apelantova majka, nakon napu{tawa spornog stana, nije dobila drugi stan na trajno kori{}ewe, u smislu ~lana 52 stav 1 Zakona o stambenim odnosima. Kao raseqenom licu, woj je samo dodjeqivan privremeni smje{taj. Ustavni sud smatra da su i u Srijeda, 11.3.2009. ovom dijelu proizvoqna obrazlo`ewa osporenih odluka zbog ~ega je osnovan apelantov navod o povredi prava na pravi~no su|ewe. 27. U odnosu na apelantove navode o povredi wegovog prava na javnu raspravu, Ustavni sud podsje}a da ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije garantuje svakome pravo na javnu raspravu prilikom utvr|ivawa wegovih gra|anskih prava i obaveza. Shodno praksi Evropskog suda za qudska prava, svako ima pravo na javnu raspravu pred tribunalom koji razmatra konkretan predmet osim ukoliko postoje izuzetne okolnosti zbog kojih je neko li{en takve rasprave (vidi, izme|u ostalih, Evropski sud za qudska prava, Fredin protiv [vedske, presuda od 23. februara 1994. godine, serija A broj 283-A, str. 10-11, st. 21-22). U svojoj praksi Evropski sud je prihvatao da se kao izuzetne okolnosti mogu da smatraju slu~ajevi kada se postupak odnosio iskqu~ivo na pravna ili strogo tehni~ka pitawa (vidi, Evropski sud za qudska prava, Schuler-Zgraggen protiv [vajcarske, presuda od 24. juna 1993. godine, serija A broj 263, str. 19-20). 28. Polaze}i od citiranih stavova, Ustavni sud je razmotrio apelantove navode i utvrdio da ni na jednoj instanci koja je odlu~ivala o apelantovom predlogu da se prenese stanarsko pravo nije odr`ana javna rasprava na kojoj bi se apelantu omogu}ilo da raspravqa i tako koristi garancije prava na pravi~no su|ewe u punom obimu. Ustavni sud smatra da nisu postojale nikakve izuzetne okolnosti koje bi opravdale ~iwenicu da apelantu nije omogu}ena javna rasprava ni na jednoj instanci. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe u odnosu na pravo na javnu raspravu. 29. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. b) Ostali navodi 30. U okviru zakqu~aka u vezi sa povredom ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na dom i prava na imovinu. VIII. Zakqu~ak 31. Povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije postoji kada apelantu nije bila omogu}ena javna rasprava ni na jednoj instanci u postupku u kom su se utvr|ivala wegova gra|anska prava, a da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale takvo ograni~ewe ovog prava. Daqe, povreda prava na pravi~no su|ewe postoji kada nadle`ni organi u postupku u kom su rje{avali predlog da se prenese stanarsko pravo daju proizvoqno obrazlo`ewe svojih odluka iz kojih je vidqivo da je proizvoqno primijewen materijalni zakon. 32. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 33. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavri}, s. r. GRAD MOSTAR Na temelju ~lanka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 34/03), ~lanka 50. Zakona o zdravstvenoj za{titi ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 29/97), ~lanka 14. Odluke o kriterijima i postupku za Srijeda, 11.3.2009. Broj 14 – Strana 125 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH imenovanje upravnih odbora/upravnih vije}a javnih ustanova ~iji je osniva~ Grad Mostar te njihovim pravima, obavezama i odgovornostima ("Slu`beni glasnik Grada Mosrtara" broj 5/05) i ~lanka 43. Statuta Grada Mostara ("Slu`beni glasnik Grada Mostara", broj 4/04), gradona~elnik donosi RJE[ENJE O KONA^NOM IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ^LANOVA UPRAVNOG VIJE]A USTANOVE GRADSKA LJEKARNA-APOTEKA MOSTAR ^lanak 1. U Upravno vije}e ustanove Gradske ljekarne-apoteke Mostar, imenuju se: – JADRANKO BATLAK-predsjednik, iz reda osniva~a – MILJAN TODOROVI]-~lan, iz reda Ministarstva – ENEZ JELOVAC-~lan, iz reda osniva~a – DARKO KNEZOVI]-~lan, iz reda osniva~a – Mr. ph NORMELA VULETI]-~lan, iz reda stru~nih djelatnika. ^lanak 2. Mandat predsjednika i ~lanova Upravnog vije}a iz ~lanka 1. ovog Rje{enja traje 4 (~etriri) godine od dana imenovanja. ^lanak 3. Ovo Rje{enje stupa na snagu narednog dana po objavljivanju u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Grada Mostara". Broj 02-05-2517/09 5. velja~e/februara 2009. godine Gradona~elnik Mostar Ljubo Be{li}, v. r. KAZNENO-POPRAVNI ZAVOD POLUOTVORENOG TIPA U TUZLI Na osnovu ~lana 123. stav 7. Zakona o izvr{enju krivi~nih sankcija u Federaciji BiH (,,Slu`bene novine Federacije BiH", broj 44/98 i 42/99), ~lana 7. Zakona o javnim nabavkama ("Slu`beni glasnik BiH", broj 45/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 70/06) i ~lana 34. Pravilnika o javnim nabavkama KPZ-Tuzla, direktor Kazneno-popravnog zavoda poluotvorenog tipa u Tuzli donosi RJE[ENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA NABAVKE I. Imenuje se Komisija za provo|enje postupaka javnih nabavki za 2009. godinu u sastavu: 1. KASIM SUBA[I] - predsjednik Komisije 2. ZIJAD BA[I] - ~lan Komisije 3. FIKRET BRKOVI] - ~lan Komisije 4. EMINA DELI] - tehni~ko lice II. Zadatak Komisije je da provede postupke javnih nabavki iz ta~ke I. ove Odluke u svemu prema odredbama ZJN i drugim podzakonskim aktima, i nakon okon~anih postupaka da prijedlog direktoru KPZ za dono{enje kona~ne odluke, odnosno zaklju~enja ugovora. III. Naknada ~lanovima Komisije i tehni~kom licu utvr|ivat }e se posebnim rje{enjem direktora KPZ, a u skladu sa ta~kom V. Odluke o na~inu obrazovanja i utvr|ivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade FBiH i rukovoditelja federalnih organa dr`avne slu`be. IV. Ova Odluka objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH", a stupa na snagu danom dono{enja. Broj 01-14-627/09 10. februara/velja~e 2009. godine Tuzla Direktor Hasan Hod`i}, s. r. OP]INA [IROKI BRIJEG Na temelju ~lanka 44. Zakona o javnim poduze}ima u Federaciji BiH ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 8/05 i 81/08), ~lanka 123. Statuta Op}ine [iroki Brijeg ("Slu`beni glasnik Op}ine [iroki Brijeg", broj 4/08) i ~lanka 20. Statuta Javnog poduze}a "Radio postaja [iroki Brijeg" d.o.o. [iroki Brijeg ("Slu`beni glasnik Op}ine [iroki Brijeg", broj 1/06), Op}insko vije}e [iroki Brijeg, na 7. sjednici odr`anoj 26. velja~e 2009. godine, donijelo je RJE[ENJE O RAZRJE[ENJU ^LANOVA NADZORNOG ODBORA JP RADIO POSTAJA [IROKI BRIJEG DOO [IROKI BRIJEG I. Razrje{ava se Nadzorni odbor JP "Radio postaja [iroki Brijeg" d.o.o. [iroki Brijeg u sastavu: 1. DRAGO MARTINOVI], predsjednik 2. @ELJKA [ARAVANJA, ~lan 3. JOSIP SLI[KOVI], ~lan. II. Rje{enje o kona~nom imenovanju ~lanova Nadzornog odbora JP "Radio postaja [iroki Brijeg" d.o.o. [iroki Brijeg, broj 01-02-900/07-5/3 od 20. 3. 2007. godine, stavlja se izvan snage. III. Zadu`uje se op}inski na~elnik, da odmah pokrene postupak izbora kojim se vr{i kona~no imenovanje ~lanova Nadzornog odbora JP "Radio postaja [iroki Brijeg" d.o.o. [iroki Brijeg -sukladno Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji BiH ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03). IV. Ovo Rje{enje stupa na snagu danom dono{enja, a bit }e objavljeno u "Slu`benom glasniku Op}ine [iroki Brijeg" i "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-152/09-2 26. velja~e/februara 2009. godine [iroki Brijeg Predsjednik Vlado Ivankovi}, v. r. Broj 14 – Strana 126 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 11.3.2009. SADR@AJ PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 176 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne za{tite, za{tite civilnih `rtava rata i za{tite porodice sa djecom (bosanski jezik) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne za{tite, za{tite civilnih `rtava rata i za{tite obitelji s djecom (hrvatski jezik) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne za{tite, za{tite civilnih `rtava rata i za{tite porodice sa djecom (srpski jezik) USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1 3 5 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 177 Odluka o davanju saglasnosti na Protokol o privremenom rasporedu sredstava dobivenih po Sporazumu o pitanjima sukcesije (bosanski jezik) Odluka o davanju suglasnosti na Protokol o privremenom rasporedu sredstava dobivenih po Sporazumu o pitanjima sukcesije (hrvatski jezik) Odluka o davawu saglasnosti na Protokol o privremenom rasporedu sredstava dobivenih po Sporazumu o pitawima sukcesije (srpski jezik) 178 Zaklju~ak broj 636/08 7 7 8 8 FEDERALNO MINISTARSTVO PRAVDE 179 Rje{enje o izmjeni i dopuni Rje{enja o imenovanju Stru~nog povjerenstva za utvr|ivanje prijedloga liste stalnih sudskih tuma~a 180 Dopuna liste ste~ajnih upravitelja sa zavr{enom stru~nom naobrazbom i polo`enim stru~nim ispitom 8 8 9 13 17 30 31 31 AGENCIJA ZA DR@AVNU SLU@BU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Pravilnik o izmjenama Pravilnika o ocjenjivanju rada dr`avnih slu`benika u organima dr`avne slu`be u Federaciji Bosne i Hercegovine Odluka o tarifi naknada (bosanski jezik) Odluka o tarifi naknada (hrvatski jezik) Rje{enje broj 04/3-19-28/09 Rje{enje broj 04/3-19-29/09 Rje{enje broj 04/3-19-606/09 Dozvola za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima 32 21 22 22 22 23 32 35 38 38 38 38 REGULATORNA KOMISIJA ZA ELEKTRI^NU ENERGIJU U FEDERACIJI BiH - FERK CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA/SREDI[NJE IZBORNO POVJERENSTVO BOSNE I HERCEGOVINE SUDSKA POLICIJA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Rje{enje o imenovanju Komisije za izradu Liste kategorija registraturne gra|e u Sudskoj policiji Federacije Bosne i Hercegovine Rje{enje o izmjeni Rje{enja o izradi i stupanju na snagu katastra nekretnina podru~ja op}ine Banovi}i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o bazi podataka katastra nekretnina (bosanski jezik) Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o bazi podataka katastra nekretnina (hrvatski jezik) 21 FEDERALNO MINISTARSTVO OKOLI[A I TURIZMA 183 Rje{enje o izmjeni Rje{enja broj 04-02-855/08-2 od 05. 01. 2009. godine 184 Rje{enje o imenovanju Povjerenstva za izradu Projektnog zadatka za javnu kampanju u okviru II Projekta upravljanja ~vrstim otpadom FEDERALNA UPRAVA ZA GEODETSKE I IMOVINSKO-PRAVNE POSLOVE Odluka o stavljanju van snage Odluke FERK-a broj 01-07-49-01/09 od 19. 01. 2009. godine (bosanski jezik) Odluka o stavljanju van snage Odluke FERK-a broj 01-07-49-01/09 od 19. 01. 2009. godine (hrvatski jezik) Odluka o stavqawu van snage Odluke FERK-a broj 01-07-49-01/09 od 19. 01. 2009. godine (srpski jezik) FEDERALNO MINISTARSTVO PROSTORNOG URE\ENJA 182 Pravilnik o na~inu i postupku utvr|ivanja visine protuvrijednosti ili druge stvari i prava na zamjenu za nacionalizirani stan (bosanski jezik) Pravilnik o na~inu i postupku utvr|ivanja visine protuvrijednosti ili druge stvari i prava na zamjenu za nacionalizirani stan (hrvatski jezik) Pravilnik o na~inu i postupku utvr|ivawa visine protuvrijednosti ili druge stvari i prava na zamjenu za nacionalizovani stan (srpski jezik) 23 25 26 27 28 29 KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA 181 Naredba o programu obaveznih imunizacija stanovni{tva protiv zaraznih bolesti u 2009. godini (bosanski jezik) Naredba o programu obveznih imunizacija pu~anstva protiv zaraznih bolesti u 2009. godini (hrvatski jezik) Naredba o programu obaveznih imunizacija stanovni{tva protiv zaraznih bolesti u 2009. godini (srpski jezik) Presuda broj U-16/08 (bosanski jezik) Presuda broj U-16/08 (hrvatski jezik) Presuda broj U-16/08 (srpski jezik) Presuda broj U-21/08 (bosanski jezik) Presuda broj U-21/08 (hrvatski jezik) Presuda broj U-21/08 (srpski jezik) Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o na~inu vo|enja registra (bosanski jezik) Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o na~inu vo|enja registra (hrvatski jezik) Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o na~inu vo|ewa registra (srpski jezik) 39 39 39 39 41 42 DR@AVNA REGULATORNA KOMISIJA ZA ELEKTRI^NU ENERGIJU - DERK Odluka o izdavanju privremene licence za djelatnost me|unarodne trgovine elektri~nom energijom (bosanski jezik) Odluka o izdavanju privremene licence za djelatnost me|unarodne trgovine elektri~nom energijom (hrvatski jezik) 43 43 Srijeda, 11.3.2009. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Odluka o izdavawu privremene licence za djelatnost me|unarodne trgovine elektri~nom energijom (srpski jezik) 44 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj AP 1928/06 (bosanski jezik) Odluka broj AP 1928/06 (hrvatski jezik) Odluka broj AP 1928/06 (srpski jezik) Odluka broj AP 2758/06 (bosanski jezik) Odluka broj AP 2758/06 (hrvatski jezik) Odluka broj AP 2758/06 (srpski jezik) Odluka broj AP 25/07 (bosanski jezik) Odluka broj AP 25/07 (hrvatski jezik) Odluka broj AP 25/07 (srpski jezik) Odluka broj AP 677/08 (bosanski jezik) Odluka broj AP 677/08 (hrvatski jezik) Odluka broj AP 677/08 (srpski jezik) Odluka broj AP 651/08 (bosanski jezik) Odluka broj AP 651/08 (hrvatski jezik) Odluka broj AP 651/08 (srpski jezik) Odluka broj AP 1615/06 (bosanski jezik) Odluka broj AP 1615/06 (hrvatski jezik) 45 47 49 52 56 60 64 66 69 72 75 78 82 86 91 96 98 Broj 14 – Strana 127 Odluka broj AP 1615/06 (srpski jezik) Odluka broj AP 1966/08 (bosanski jezik) Odluka broj AP 1966/08 (hrvatski jezik) Odluka broj AP 1966/08 (srpski jezik) Odluka broj AP 2698/06 (bosanski jezik) Odluka broj AP 2698/06 (hrvatski jezik) Odluka broj AP 2698/06 (srpski jezik) 101 104 107 111 114 118 121 GRAD MOSTAR Rje{enje o kona~nom imenovanju predsjednika i ~lanova Upravnog vije}a ustanove Gradska ljekarna-apoteka Mostar 124 KAZNENO-POPRAVNI ZAVOD POLUOTVORENOG TIPA U TUZLI Rje{enje o imenovanju Komisije za nabavke 125 OP]INA [IROKI BRIJEG Rje{enje o razrje{enju ~lanova Nadzornog odbora JP Radio postaja [iroki Brijeg doo [iroki Brijeg 125 Broj 14 – Strana 128 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 11.3.2009. Izdava~: Javno preduze}e Novinsko-izdava~ka organizacija Slu`beni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Po{tanski fah 3 - Direktor i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefon - Direktor: 554-150 - Pretplata: 554-570, faks: 554-571 - Oglasni odjel 554-111, faks: 554-110 - Pravna slu`ba: 554-151 - Ra~unovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvr|uje polugodi{nje, a uplata se vr{i UNAPRIJED u korist ra~una: UNICREDIT BANK d.d. 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka filijala Br~ko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafi~ka priprema: JP NIO Slu`beni list BiH Sarajevo - [tampa: UNIONINVESTPLASTIKA d. d. Semizovac - Za {tampariju: Semir Prguda - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Slu`bene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obavezno dostave svoj PDV broj radi izdavanja poreske fakture. Izdanje na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. Pretplata za I polugodi{te 2009. godine na "Slu`bene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata za I polugodi{te 2009. godine na "Slu`beni glasnik BiH" i "Me|unarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.sluzbenenovine.ba - godi{nja pretplata 200,00 KM po korisniku