ODLUKU1 — članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela
635 Koriste}i se ovlastima koje su Visokome predstavniku date u ~lanku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik kona~ni autoritet u zemlji glede tuma~enja gorenare~enog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzev{i u obzir ~lanak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik "poma`e, kada ocijeni da je to neophodno, u rje{avanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora"; Pozivaju}i se na stavak XI.2 Zaklju~aka Konferencije za provedbu mira odr`ane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vije}e za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da uporabi svoj kona~ni autoritet u zemlji u svezi s tuma~enjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznala`enju rje{enja za probleme sukladno gorenare~enom, "dono{enjem obvezuju}ih odluka, kada ocijeni da je to neophodno", o odre|enim pitanjima, uklju~uju}i i (prema to~ki (c) stavka XI.2) "mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta", koje "mogu uklju~ivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne du`nosti (...) za koje Visoki predstavnik ustanovi da kr{e zakonske obveze preuzete prema Mirovnom ugovoru ili uvjete njegove primjene; Vode}i ra~una dalje o ~injenici da je potrebito zavr{iti mirovni proces kako bi se uspostavilo stabilno politi~ko i sigurnosno okru`enje u Bosni i Hercegovini povoljno za, izme|u ostalog, temeljitu reformu; Svjesni potrebe da se sprije~i financiranje aktivnosti kojima se opstruira, ili koje predstvljaju prijetnju opstruiranjem procesa provedbe mira koji se odvija pod okriljem Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini; Uzimaju}i u obzir da je u Madridu 16. prosinca 1998. godine Vije}e za provedbu mira utvrdilo slijede}e stavove; "Vije}e izra`ava duboku zabrinutost zbog nastavka korupcije i utaje javnih fondova. Vije}e pozdravlja rad Visokog Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3937 predstavnika na izradi sveobuhvatne anti-korupcione strategije obvezu iz Dejtonskog sporazuma i me|unarodnog prava, za {to (...) Visoki predstavnik }e predvoditi koordinaciju napora se odgovaraju}i pojedinci i institucije moraju smatrati odgome|unarodne zajednice koji su usmjereni k eliminiranju vornim; mogu}nosti za korupciju, utaju poreza i preusmjeravanje javnih Iz razloga koji su ovdje navedeni Visoki predstavnik donosi prihoda; osiguravanju transparentnosti u svim fazama vladinih slijede}u operacija..."; ODLUKU1 Konstatiraju}i da se Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine daje obveza predsjednicima politi~kih stranaka da KOJOM SE BLOKIRAJU SVI BANKOVNI RA^UNI podnesu izvje{}a o tome da su aktivnosti politi~ke stranke u KOJE POSJEDUJE, ^IJI JE IMALAC, ODNOSNO KOJI skladu s Op}im okvirnim sporazumom za mir u Bosni i GLASE NA IME SDS-A I KOJOM SE OD SDS-A Hercegovini; ZAHTIJEVA DA USPOSTAVI JEDAN BANKOVNI Znaju}i da je Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i Zakonom o financiranju politi~kih stranaka Bosne i Hercegovine RA^UN uveden koncept transparentnosti financiranja politi~kih stranaka I - Blokiranje bankovnih ra~una s ciljem suzbijanja ukorijenjena korupcije u Bosni i Hercegovini zbog koje je ugro`eno demokratsko upravljanje, rasipaju se javna ^lanak 1. sredstva i sprije~ava razvoj tr`i{nog gospodarstva; Svi ra~uni koje posjeduje, ~iji je imalac, odnosno koji glase Uzimaju}i u obzir Preporuku br. 1516 (2001. godina) o na ime SDS-a, uklju~uju}i i mjesne i op}inske organizacije financiranju politi~kih stranaka koju je usvojio Stalni komitet, SDS-a, blokiraju se odmah i bit }e do daljnjeg blokirani u svim djeluju}i u ime Parlamentarne skup{tine Vije}a Europe, kojom se bankama i njihovim poslovnicama koje spadaju u nadle`nost predvi|a "da bi u slu~aju kr{enja zakona politi~ke stranke trebale Agencije za bankarstvo Republike Srpske odnosno nadle`nost biti predmet zna~ajnih sankcija, (...) te u slu~aju kada se ustanovi Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. pojedina~na odgovornost sankcije bi trebale uklju~ivati Radi otklanjanja svake sumnje, pod nov~anim sredstvima, poni{tenje izabranog mandata ili vremenski period u kojem je vrijednostima i ostalom imovinom koji se dr`e na ra~unima osoba diskvalificirana; SDS-a kako je gore re~eno smatraju se nov~ana sredstva, Prisje}aju}i se da je Nalog kojim se obustavljaju isplate svih vrijednosti ili imovina koji se nalaze u sefovima ili na druk~iji prora~unskih pozicija za strana~ko financiranje Srpske na~in na ~uvanju kod date banke. demokratske stranke (u daljnjem tekstu: SDS) i kojim se nala`e ^lanak 2. SDS-u da podnese financijski plan za period od 1. sije~nja 2003. godine do 31. o`ujka 2004. godine i dalje na snazi; Do kraja radnog dana 2. srpnja 2003. godine, sve banke i Uzimaju}i u obzir Financijsko izvje{}e od 19. travnja 2004. njihove poslovnice, sa jednim ili vi{e ra~una koje posjeduje, ~iji godine koje je podnijela Srpska demokratska stranka sukladno je imalac odnosno koji glase na ime SDS-a, moraju podnijeti navedenom Nalogu Visokog predstavnika te Izvje{}e izvje{}e Uredu Visokog predstavnika, Centralnoj banci Bosne i specijalnog revizora za Republiku Srpsku o navedenom Hercegovine, te Agenciji za bankarstvo Republike Srpske i Financijskom izvje{}u koje je objavljeno 24. lipnja 2004. Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, o svim godine; blokiranjima izvr{enim na temelju ove odluke. Ta izvje{}a moraju sadr`avati pojedinosti o svim ovla{tenim potpisnicima na Uznemiren ~injenicom da navedeno Financijsko izvje{}e ra~unima koji su blokirani, saldima na ra~unima i brojevima SDS-a sadr`ava dokaze o zabrinjavaju}im primjerima kr{enjâ ra~una. Zakona o financiranju politi~kih stranaka Bosne i Hercegovine; Prisje}aju}i se da navedeno Financijsko izvje{}e pokazuje ^lanak 3. kako nisu uspostavljeni dovoljni mehanizmi za sprije~avanje da U slu~aju da ne postupe sukladno ovoj odluci, prema se sredstva SDS-a uporabljavaju za pomaganje osobama ravnatelju banke, ili pojedincu koji nastupa u ime i za ra~un optu`enim po ~lanku 19. Statuta Me|unarodnog kaznenog suda banke, ili uposleniku banke, nakon toga se postupa kao da je za biv{u Jugoslaviju, kao {to je Radovan Karad`i}, i njihovoj sudjelovao u transakcijama protivno odredbama entitetskih strukturi potpore; zakona o agencijama za bankarstvo ili odredbama entitetskih Konstatiraju}i da postoji dokaz, uklju~uju}i i pismo zakona o bankama, {to mo`e dovesti do eventualnog izricanja Radovana Karad`i}a, da je pomenuta osoba odr`avala redovite kazni - koje u slu~aju kada se radi o pojedincu mogu kontakte sa SDS-om i od SDS-a primalo pomo}; podrazumijevati nov~ane kazne, dok u slu~aju banke mogu Potvr|uju}i da nisu pru`eni drugi dokazi koji bi SDS dovesti do ukidanja dozvole za rad date banke. oslobodili odgovornosti u svezi s gore nare~enim; II - Uspostavljanje jednog bankovnog ra~una Konstatiraju}i da neuspjeh Bosne i Hercegovine u ispunjavanju njenih me|unarodnih obveza prema Me|una^lanak 4. rodnom kaznenom sudu za biv{u Jugoslaviju sve vi{e predstavlja U roku od petnaest (15) dana od dana stupanja na snagu ove prepreku integraciji Bosne i Hercegovine u Europu i da se taj odluke, SDS je du`an uspostaviti jedan bankovni ra~un u neuspjeh u velikoj mjeri mo`e pripisati neuspjesima Republike poslovnoj banci koja raspola`e odgovaraju}om dozvolom u Srpske; Bosni i Hercegovini. Konstatiraju}i dalje, ilustracije radi, da je Kominikej sa U roku od dva (2) dana od uspostavljanja jednog bankovnog samita u Istanbulu izdat 28. lipnja 2004. godine u kojem su {efovi ra~una, dokaz o ovom uspostavljanju upu}uje se Uredu Visokog dr`ava i vlada u~esnica na sastanku Sjevernoatlantskog vije}a predstavnika, Centralnoj banci Bosne i Hercegovine i, u izrazili svoju zabrinutost zbog toga {to Bosna i Hercegovina, a primjerenom slu~aju, Agenciji za bankarstvo Republike Srpske posebice opstruktivni elementi u Republici Srpskoj, nije ispunila ili Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Ovaj svoje obveze glede ostvarivanja potpune suradnje s dokaz }e sadr`avati naziv poslovne banke, broj ra~una i Me|unarodnim kaznenim sudom za biv{u Jugoslaviju, ovla{tene potpisnike na navedenom ra~unu. uklju~uju}i uhi}enje i prijenos u nadle`nost Me|unarodnog suda Bankama i njihovim poslovnicama sa blokiranim ra~unima optu`enih za ratne zlo~ine, {to je osnovni uvjet da dr`ava bude nare|uje se da, nakon {to relevantna agencija za bankarstvo primi primljena u Partnerstvo za mir; obavijest da je uspostavljen bankovni ra~un iz stavka 1. ovog Prisje}aju}i se da je Upravni odbor Vije}a za provedbu mira ~lanka, izvr{e transfer iznosa sredstava koja se nalaze na tim na sastanku odr`anom u Sarajevu 25. lipnja 2004. godine blokiranim ra~unima na navedni bankovni ra~un i da blokirane konstatirao da Republika Srpska u periodu od devet godina od ra~une zatvore nakon transfera. potpisivanja Dejtonskog sporazuma nije uspjela prona}i ili ^lanak 5. uhititi niti jednu osobu optu`enu za ratne zlo~ine i naglasio da Nakon uspostavljanja bankovnog ra~una utvr|enog u ~lanku Republika Srpska, entitet u okviru Bosne i Hercegovine 4. ove odluke, sve financijske transakcije koje prelaze iznos od zagarantiran Dejtonskim sporazumom, ne ispunjava klju~nu 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 36/04. Broj 69 - Stranica 3938 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. izvje{taj o tome da su aktivnosti politi~ke partije u skladu sa 150 KM od strane ili u ime SDS-a bit }e izvr{ene posredstvom Op{tim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini; navedenog ra~una. ^lanak 6. Ova odluka ne zahtijeva poduzimanje daljih proceduralnih radnji i ima ve}u pravnu snagu od svakog propisa i zakona koji eventualno budu u suprotnosti s njom. Ovom odlukom se SDS ni na koji na~in ne osloba|a obveza koje ima prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ili Zakonu o strana~kom financiranju Bosne i Hercegovine. ^lanak 7. Radi otklanjanja svake sumnje, ovim se izri~ito izjavljuje i ukazuje da su odredbe Naloga sadr`anog u ovoj odluci, svaku od njih, utvrdio Visoki predstavnik sukladno svojem me|unarodnim mandatu i da ih stoga ne mogu osporavati sudovi Bosne i Hercegovine, niti sudovi njezinih entiteta, niti na drugom mjestu, te da se pred bilo kojim sudom niti u jednom trenutku ne mo`e pokrenuti postupak u svezi s obvezama ~ije izvr{enje iz njih proistje~e. ^lanak 8. Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". Broj 221/04 30. lipnja 2004. godine Visoki predstavnik Sarajevo Paddy Ashdown, v. r. Koriste}i se ovla{tewima koja su Visokom predstavniku data u ~lanu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Op{teg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik kona~ni autoritet u zemqi u pogledu tuma~ewa gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzev{i u obzir ~lan II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik "poma`e, kada ocijeni da je to neophodno, u rje{avawu svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora"; Pozivaju}i se na stav XI.2 Zakqu~aka Konferencije za implementaciju mira odr`ane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Savjet za implementaciju mira pozdravio namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj kona~ni autoritet u zemqi u vezi sa tuma~ewem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznala`ewu rje{ewa za probleme u skladu sa gore navedenim "dono{ewem obavezuju}ih odluka, kada ocijeni da je to neophodno", o odre|enim pitawima, ukqu~uju}i i (prema ta~ki (c) stava XI.2) "mjere kojima se obezbje|uje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i wenih entiteta", koje "mogu ukqu~ivati preduzimawe mjera protiv lica koja obavqaju javne funkcije (...) za koje Visoki predstavnik ustanovi da kr{e zakonske obaveze preuzete prema Mirovnom ugovoru ili uslove wegove primjene; Vode}i ra~una daqe o ~iwenici da je potrebno da se zavr{i mirovni proces da bi se uspostavilo stabilno politi~ko i bezbjedonosno okru`ewe u Bosni i Hercegovini povoqno za, izme|u ostalog, temeqnu reformu; Svjesni potrebe da se spre~i finansirawe aktivnosti kojima se opstrui{e, ili koje predstvqaju prijetwu da opstrui{u proces provo|ewa mira koji se odvija pod ikriqem Op{teg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini; Uzimaju}i u obzir da je u Madridu 16. decembra 1998. godine Savjet za implementaciju mira utvrdio slijede}e stavove; "Savjet izra`ava duboku zabrinutost zbog nastavka korupcije i utaje javnih fondova. Savjet pozdravqa rad Visokog predstavnika na izradi sveobuhvatne anti-korupcione strategije (...) Visoki predstavnik }e predvoditi koordinaciju napora me|unarodne zajednice koji su usmjereni prema eliminaciji mogu}nosti za korupciju, utaju poreza i preusmjeravawe javnih prihoda; obezbje|ewu transparentnosti u svim fazama vladinih operacija..."; Konstatuju}i da se Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine daje obaveza predsjednicima politi~kih partija da podnesu Znaju}i da je Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i Zakonom o finansirawu politi~kih partija Bosne i Hercegovine uveden koncept transparentnosti finansirawa politi~kih partija s ciqem da se suzbije ukorijewena korupcija u Bosni i Hercegovini zbog koje je ugro`eno demokratsko upravqawe, rasipaju se javna sredstva i spre~ava razvoj tr`i{ne ekonomije; Uzimaju}i u obzir Preporuku broj 1516 (2001. godina) o finansirawu politi~kih stranaka koju je usvojio Stalni komitet, djeluju}i u ime Parlamentarne skup{tine Savjeta Evrope, kojom se predvi|a "da bi u slu~aju kr{ewa zakona politi~ke stranke trebale biti predmet zna~ajnih sankcija, (...) te u slu~aju kada se ustanovi pojedina~na odgovornost sankcije bi trebale ukqu~ivati poni{tewe izabranog mandata ili vremenski period u kojem je lice diskvalifikovano; Prisje}aju}i se da je Nalog kojim se obustavqaju isplate svih buxetskih pozicija za strana~ko finansirawe Srpske demokratske stranke (u daqem tekstu: SDS) i kojim se nala`e SDS-u da podnese finansijski plan za period od 1. januara 2003. godine do 31. marta 2004. godine i daqe na snazi; Uzimaju}i u obzir Finansijski izvje{taj od 19. aprila 2004. godine koji je podnijela Srpska demokratska stranka u skladu sa navedenim Nalogom Visokog predstavnika te Izvje{taj specijalnog revizora za Republiku Srpsku o navedenom Finansijskom izvje{taju koji je objavqen 24. juna 2004. godine; Uznemiren ~iwenicom da navedeni Finansijski izvje{taj SDS-a sadr`ava dokaze o zabriwavaju}im primjerima kr{ewa Zakona o finansirawu politi~kih stranaka Bosne i Hercegovine; Prisje}aju}i se da navedeni Finansijski izvje{taj pokazuje da nisu uspostavqeni dovoqni mehanizmi da se spre~i da se sredstva SDS-a koriste za pomagawe licima optu`enim po ~lanu 19. Statuta Me|unarodnog krivi~nog suda za biv{u Jugoslaviju, kao {to je Radovan Karaxi}, i wihovoj strukturi podr{ke; Konstatuju}i da postoji dokaz, ukqu~uju}i i pismo Radovana Karaxi}a, da je pomenuto lice odr`avalo redovne kontakte sa SDS-om i od SDS-a primalo pomo}; Potvr|uju}i da nisu pru`eni drugi dokazi koji bi SDS oslobodili odgovornosti u vezi sa gore navedenim; Konstatuju}i da neuspjeh Bosne i Hercegovine da ispuni svoje me|unarodne obaveze prema Me|unarodnom krivi~nom sudu za biv{u Jugoslaviju sve vi{e predstavqa prepreku integraciji Bosne i Hercegovine u Evropu i da se taj neuspjeh u velikoj mjeri mo`e pripisati neuspjesima Republike Srpske; Konstatuju}i daqe, ilustracije radi, da je Komunike sa samita u Istanbulu izdat 28. juna 2004. godine u kojem su {efovi dr`ava i vlada u~esnica na sastanku Sjevernoatlantskog savjeta izrazili svoju zabrinutost zbog toga {to Bosna i Hercegovina, a posebno opstruktivni elementi u Republici Srpskoj, nije ispunila svoje obaveze da u potpunosti sara|uje sa Me|unarodnim krivi~nim sudom za biv{u Jugoslaviju, ukqu~uju}i hap{ewe i prenos u nadle`nost Me|unarodnog suda optu`enih za ratne zlo~ine, {to je osnovni uslov da dr`ava bude primqena u Partnerstvo za mir; Prisje}aju}i se da je Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira na sastanku odr`anom u Sarajevu 25. juna 2004. godine konstatovao da Republika Srpska u periodu od devet godina od potpisivawa Dejtonskog sporazuma nije uspjela da prona|e ili uhapsi ~ak ni jedno lice optu`eno za ratne zlo~ine i naglasio da Republika Srpska, entitet u okviru Bosne i Hercegovine zagarantovan Dejtonskim sporazumom, ne ispuwava kqu~nu obavezu iz Dejtonskog sporazuma i me|unarodnog prava, za {ta se odgovaraju}i pojedinci i institucije moraju smatrati odgovornim; Iz razloga koji su ovdje navedeni Visoki predstavnik donosi slijede}u Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3939 ODLUKU1 ^lan 6. KOJOM SE BLOKIRAJU SVI BANKOVNI RA^UNI KOJE POSJEDUJE, ^IJI JE IMALAC, ODNOSNO KOJI GLASE NA IME SDS-A I KOJOM SE OD SDS-A ZAHTIJEVA DA USPOSTAVI JEDAN BANKOVNI RA^UN Ova odluka ne zahtijeva preduzimawe daqih proceduralnih radwi i ima ve}u pravnu snagu od svakog propisa i zakona koji eventualno budu u suprotnosti s wom. Ovom odlukom se SDS ni na koji na~in ne osloba|a obaveza koje ima prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ili Zakonu o strana~kom finansirawu Bosne i Hercegovine. I - Blokirawe bankovnih ra~una ^lan 1. Svi ra~uni koje posjeduje, ~iji je imalac, odnosno koji glase na ime SDS-a, ukqu~uju}i i mjesne i op{tinske organizacije SDS-a, blokiraju se odmah i bi}e do daqweg blokirani u svim bankama i wihovim poslovnicama koje spadaju u nadle`nost Agencije za bankarstvo Republike Srpske odnosno nadle`nost Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Radi otklawawa svake sumwe, pod nov~anim sredstvima, vrijednostima i ostalom imovinom koji se dr`e na ra~unima SDS-a kako je gore re~eno smatraju se nov~ana sredstva, vrijednosti ili imovina koji se nalaze u sefovima ili na druk~iji na~in na ~uvawu kod date banke. ^lan 2. Do kraja radnog dana 2. jula 2003. godine, sve banke i wihove poslovnice, sa jednim ili vi{e ra~una koje posjeduje, ~iji je imalac odnosno koji glase na ime SDS-a, moraju podnijeti izvje{taj Kancelariji Visokog predstavnika, Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, te Agenciji za bankarstvo Republike Srpske i Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, o svim blokirawima izvr{enim na osnovu ove odluke. Ti izvje{taji moraju sadr`avati pojedinosti o svim ovla{tenim potpisnicima na ra~unima koji su blokirani, saldima na ra~unima i brojevima ra~una. ^lan 3. U slu~aju da ne postupe u skladu sa ovom odlukom, prema direktoru banke, ili pojedincu koji nastupa u ime i za ra~un banke, ili zaposleniku banke, nakon toga se postupa kao da je u~estvovao u transakcijama protivno odredbama entitetskih zakona o agencijama za bankarstvo ili odredbama entitetskih zakona o bankama, {to mo`e dovesti do eventualnog izricawa kazni - koje u slu~aju kada se radi o pojedincu mogu podrazumijevati nov~ane kazne, dok u slu~aju banke mogu dovesti do ukidawa dozvole za rad date banke. II - Uspostavqawe jednog bankovnog ra~una ^lan 4. U roku od petnaest (15) dana od dana stupawa na snagu ove odluke, SDS je du`an uspostaviti jedan bankovni ra~un u poslovnoj banci koja raspola`e odgovaraju}om dozvolom u Bosni i Hercegovini. U roku od dva (2) dana od uspostavqawa jednog bankovnog ra~una, dokaz o ovom uspostavqawu upu}uje se Kancelariji Visokog predstavnika, Centralnoj banci Bosne i Hercegovine i, u primjerenom slu~aju, Agenciji za bankarstvo Republike Srpske ili Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Ovaj dokaz }e sadr`avati naziv poslovne banke, broj ra~una i ovla{tene potpisnike na navedenom ra~unu. Bankama i wihovim poslovnicama sa blokiranim ra~unima nare|uje se da, nakon {to relevantna agencija za bankarstvo primi obavje{tewe da je uspostavqen bankovni ra~un iz stava 1. ovog ~lana, izvr{e transfer iznosa sredstava koja se nalaze na tim blokiranim ra~unima na navedni bankovni ra~un i da blokirane ra~une zatvore nakon transfera. ^lan 5. Nakon uspostavqawa bankovnog ra~una utvr|enog u ~lanu 4. ove odluke, sve finansijske transakcije koje prelaze iznos od 150 KM od strane ili u ime SDS-a bi}e izvr{ene posredstvom navedenog ra~una. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 36/04. ^lan 7. Radi otklawawa svake sumwe, ovim se izri~ito izjavquje i ukazuje da su odredbe Naloga sadr`anog u ovoj odluci, svaku od wih, utvrdio Visoki predstavnik u skladu sa svojim me|unarodnim mandatom i da ih stoga ne mogu osporavati sudovi Bosne i Hercegovine, niti sudovi wenih entiteta, niti na drugom mjestu, te da se pred bilo kojim sudom ni u jednom trenutku ne mo`e pokrenuti postupak u vezi sa obavezama ~ije izvr{ewe iz wih proisti~e. ^lan 8. Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavquje u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". Broj 221/04 30. juna 2004. godine Sarajevo Visoki predstavnik Paddy Ashdown, s. r. Koriste}i se ovla{tenjima koja su Visokom predstavniku data u ~lanu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik kona~ni autoritet u zemlji u pogledu tuma~enja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzev{i u obzir ~lan II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik "poma`e, kada ocijeni da je to neophodno, u rje{avanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora"; Pozivaju}i se na stav XI.2 Zaklju~aka Konferencije za implementaciju mira odr`ane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vije}e za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj kona~ni autoritet u zemlji u vezi sa tuma~enjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznala`enju rje{enja za probleme u skladu sa gore navedenim "dono{enjem obavezuju}ih odluka, kada ocijeni da je to neophodno", o odre|enim pitanjima, uklju~uju}i i (prema ta~ki (c) stava XI.2) "mjere kojima se obezbje|uje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta", koje "mogu uklju~ivati preduzimanje mjera protiv lica koja obavljaju javne funkcije (...) za koje Visoki predstavnik ustanovi da kr{e zakonske obaveze preuzete prema Mirovnom ugovoru ili uslove njegove primjene; Vode}i ra~una dalje o ~injenici da je potrebno da se zavr{i mirovni proces da bi se uspostavilo stabilno politi~ko i sigurnosno okru`enje u Bosni i Hercegovini povoljno za, izme|u ostalog, temeljnu reformu; Svjesni potrebe da se sprije~i finansiranje aktivnosti kojima se opstruira, ili koje predstvljaju prijetnju da opstruira proces provo|enja mira koji se odvija pod okriljem Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini; Uzimaju}i u obzir da je u Madridu 16. decembra 1998. godine Vije}e za implementaciju mira utvrdio slijede}e stavove; "Vije}e izra`ava duboku zabrinutost zbog nastavka korupcije i utaje javnih fondova. Vije}e pozdravlja rad Visokog predstavnika na izradi sveobuhvatne anti-korupcione strategije (...) Visoki predstavnik }e predvoditi koordinaciju napora me|unarodne zajednice koji su usmjereni prema eliminaciji mogu}nosti za korupciju, utaju poreza i preusmjeravanje javnih prihoda; obezbje|enju transparentnosti u svim fazama vladinih operacija..."; Broj 69 - Stranica 3940 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. 1 Konstatiraju}i da se Izbornim zakonom Bosne i ODLUKU Hercegovine daje obaveza predsjednicima politi~kih partija da podnesu izvje{taj o tome da su aktivnosti politi~ke partije u KOJOM SE BLOKIRAJU SVI BANKOVNI RA^UNI skladu sa Op}im okvirnim sporazumom za mir u Bosni i KOJE POSJEDUJE, ^IJI JE IMALAC, ODNOSNO KOJI Hercegovini; GLASE NA IME SDS-A I KOJOM SE OD SDS-A Znaju}i da je Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i ZAHTIJEVA DA USPOSTAVI JEDAN BANKOVNI Zakonom o finansiranju politi~kih stranaka Bosne i Hercegovine RA^UN uveden koncept transparentnosti finansiranja politi~kih stranaka s ciljem da se suzbije ukorijenjena korupcija u Bosni i I - Blokiranje bankovnih ra~una Hercegovini zbog koje je ugro`eno demokratsko upravljanje, rasipaju se javna sredstva i spre~ava razvoj tr`i{ne ekonomije; ^lan 1. Uzimaju}i u obzir Preporuku broj 1516 (2001. godina) o Svi ra~uni koje posjeduje, ~iji je imalac, odnosno koji glase finansiranju politi~kih stranaka koju je usvojio Stalni komitet, na ime SDS-a, uklju~uju}i i mjesne i op}inske organizacije djeluju}i u ime Parlamentarne skup{tine Vije}a Evrope, kojom se SDS-a, blokiraju se odmah i bit }e do daljnjeg blokirani u svim predvi|a "da bi u slu~aju kr{enja zakona politi~ke stranke trebale bankama i njihovim poslovnicama koje spadaju u nadle`nost biti predmet zna~ajnih sankcija, (...) te u slu~aju kada se ustanovi Agencije za bankarstvo Republike Srpske odnosno nadle`nost pojedina~na odgovornost sankcije bi trebale uklju~ivati Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. poni{tenje izabranog mandata ili vremenski period u kojem je Radi otklanjanja svake sumnje, pod nov~anim sredstvima, lice diskvalifikovano; vrijednostima i ostalom imovinom koji se dr`e na ra~unima Prisje}aju}i se da je Nalog kojim se obustavljaju isplate svih SDS-a kako je gore re~eno smatraju se nov~ana sredstva, bud`etskih pozicija za strana~ko finansiranje Srpske vrijednosti ili imovina koji se nalaze u sefovima ili na druk~iji demokratske stranke (u daljem tekstu: SDS) i kojim se nala`e na~in na ~uvanju kod date banke. SDS-u da podnese finansijski plan za period od 1. januara 2003. ^lan 2. godine do 31. marta 2004. godine i dalje na snazi; Do kraja radnog dana 2. jula 2003. godine, sve banke i Uzimaju}i u obzir Finansijski izvje{taj od 19. aprila 2004. njihove poslovnice, sa jednim ili vi{e ra~una koje posjeduje, ~iji godine koji je podnijela Srpska demokratska stranka u skladu sa je imalac odnosno koji glase na ime SDS-a, moraju podnijeti navedenim Nalogom Visokog predstavnika te Izvje{taj izvje{taj Kancelariji Visokog predstavnika, Centralnoj banci specijalnog revizora za Republiku Srpsku o navedenom Bosne i Hercegovine, te Agenciji za bankarstvo Republike Finansijskom izvje{taju koji je objavljen 24. juna 2004. godine; Srpske i Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Uznemiren ~injenicom da navedeni Finansijski izvje{taj o svim blokiranjima izvr{enim na osnovu ove odluke. Ti SDS-a sadr`ava dokaze o zabrinjavaju}im primjerima kr{enjâ izvje{taji moraju sadr`avati pojedinosti o svim ovla{tenim Zakona o finansiranju politi~kih stranaka Bosne i Hercegovine; potpisnicima na ra~unima koji su blokirani, saldima na ra~unima i brojevima ra~una. Prisje}aju}i se da navedeni Finansijski izvje{taj pokazuje da nisu uspostavljeni dovoljni mehanizmi da se sprije~i da se ^lan 3. sredstva SDS-a koriste za pomaganje licima optu`enim po ~lanu U slu~aju da ne postupe u skladu sa ovom odlukom, prema 19. Statuta Me|unarodnog krivi~nog suda za biv{u Jugoslaviju, direktoru banke, ili pojedincu koji nastupa u ime i za ra~un kao {to je Radovan Karad`i}, i njihovoj strukturi podr{ke; banke, ili zaposleniku banke, nakon toga se postupa kao da je Konstatiraju}i da postoji dokaz, uklju~uju}i i pismo u~estvovao u transakcijama protivno odredbama entitetskih Radovana Karad`i}a, da je pomenuto lice odr`avalo redovne zakona o agencijama za bankarstvo ili odredbama entitetskih kontakte sa SDS-om i od SDS-a primalo pomo}; zakona o bankama, {to mo`e dovesti do eventualnog izricanja kazni - koje u slu~aju kada se radi o pojedincu mogu Potvr|uju}i da nisu pru`eni drugi dokazi koji bi SDS podrazumijevati nov~ane kazne, dok u slu~aju banke mogu oslobodili odgovornosti u vezi sa gore navedenim; dovesti do ukidanja dozvole za rad date banke. Konstatiraju}i da neuspjeh Bosne i Hercegovine da ispuni svoje me|unarodne obaveze prema Me|unarodnom krivi~nom II - Uspostavljanje jednog bankovnog ra~una sudu za biv{u Jugoslaviju sve vi{e predstavlja prepreku integraciji Bosne i Hercegovine u Evropu i da se taj neuspjeh u ^lan 4. velikoj mjeri mo`e pripisati neuspjesima Republike Srpske; U roku od petnaest (15) dana od dana stupanja na snagu ove Konstatiraju}i dalje, ilustracije radi, da je Kominike sa odluke, SDS je du`an uspostaviti jedan bankovni ra~un u samita u Istanbulu izdat 28. juna 2004. godine u kojem su {efovi poslovnoj banci koja raspola`e odgovaraju}om dozvolom u dr`ava i vlada u~esnica na sastanku Sjevernoatlantskog vije}a Bosni i Hercegovini. izrazili svoju zabrinutost zbog toga {to Bosna i Hercegovina, a U roku od dva (2) dana od uspostavljanja jednog bankovnog posebno opstruktivni elementi u Republici Srpskoj, nije ispunila ra~una, dokaz o ovom uspostavljanju upu}uje se Uredu Visokog svoje obaveze da u potpunosti sara|uje sa Me|unarodnim predstavnika, Centralnoj banci Bosne i Hercegovine i, u krivi~nim sudom za biv{u Jugoslaviju, uklju~uju}i hap{enje i primjerenom slu~aju, Agenciji za bankarstvo Republike Srpske prijenos u nadle`nost Me|unarodnog suda optu`enih za ratne ili Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Ovaj zlo~ine, {to je osnovni uvjet da dr`ava bude primljena u dokaz }e sadr`avati naziv poslovne banke, broj ra~una i Partnerstvo za mir; ovla{tene potpisnike na navedenom ra~unu. Prisje}aju}i se da je Upravni odbor Vije}a za Bankama i njihovim poslovnicama sa blokiranim ra~unima implementaciju mira na sastanku odr`anom u Sarajevu 25. juna nare|uje se da, nakon {to relevantna agencija za bankarstvo primi 2004. godine konstatovao da Republika Srpska u periodu od obavje{tenje da je uspostavljen bankovni ra~un iz stava 1. ovog devet godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma nije uspjela ~lana, izvr{e transfer iznosa sredstava koja se nalaze na tim da prona|e ili uhapsi ~ak ni jedno lice optu`eno za ratne zlo~ine i blokiranim ra~unima na navedni bankovni ra~un i da blokirane naglasio da Republika Srpska, entitet u okviru Bosne i ra~une zatvore nakon transfera. Hercegovine zagarantovan Dejtonskim sporazumom, ne ispunjava klju~nu obavezu iz Dejtonskog sporazuma i ^lan 5. me|unarodnog prava, za {ta se odgovaraju}i pojedinci i Nakon uspostavljanja bankovnog ra~una utvr|enog u ~lanu institucije moraju smatrati odgovornim; 4. ove odluke, sve finansijske transakcije koje prelaze iznos od 150 KM od strane ili u ime SDS-a bit }e izvr{ene posredstvom Iz razloga koji su ovdje navedeni Visoki predstavnik donosi navedenog ra~una. slijede}u 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 36/04. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3941 ^lan 6. hrvatskog naroda da je Prijedlog okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Ova odluka ne zahtijeva preduzimanje daljih proceduralnih Okvirni zakon) destruktivan po vitalne interese hrvatskog radnji i ima ve}u pravnu snagu od svakog propisa i zakona koji naroda. eventualno budu u suprotnosti s njom. Ovom odlukom se SDS ni na koji na~in ne osloba|a obaveza II - Postupak pred Ustavnim sudom koje ima prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ili Zakonu o strana~kom finansiranju Bosne i Hercegovine. 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vije}a ministara Bosne i Hercegovine i Zastupni~kog ^lan 7. doma Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine je, 7. Radi otklanjanja svake sumnje, ovim se izri~ito izjavljuje i lipnja 2004. godine, zatra`eno da dostave odgovore na ukazuje da su odredbe Naloga sadr`anog u ovoj odluci, svaku od zahtjev, a od klubova delegata hrvatskog i bo{nja~kog naroda njih, utvrdio Visoki predstavnik u skladu sa svojim Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, me|unarodnim mandatom i da ih stoga ne mogu osporavati istog dana, da dostave daljnja zapa`anja i stav o predmetu sudovi Bosne i Hercegovine, niti sudovi njenih entiteta, niti na zahtjeva. drugom mjestu, te da se pred bilo kojim sudom ni u jednom trenutku ne mo`e pokrenuti postupak u vezi sa obavezama ~ije III - Zahtjev izvr{enje iz njih proisti~e. a) Navodi iz zahtjeva ^lan 8. 3. Vije}e je ministara Bosne i Hercegovine, 24. o`ujka 2004. Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u godine, dostavilo Parlamentarnoj skup{tini Bosne i "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije Hercegovine - Domu naroda i Zastupni~kom domu Okvirni BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske ". zakon radi razmatranja i usvajanja. Dom je naroda Broj 221/04 Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine (u daljnjem 30. juna 2004. godine Visoki predstavnik tekstu: Dom naroda), na svojoj 23. sjednici 4. svibnja 2004. Sarajevo Paddy Ashdown, s. r. godine, pod to~kom 10. dnevnog reda, razmatrao Okvirni zakon - prvo ~itanje, a u nastavku 23. sjednice, 7. svibnja 2004. godine, kao jedinu je to~ku dnevnog reda razmatrao USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Okvirni zakon - drugo ~itanje. 4. Klub je delegata hrvatskog naroda u Domu naroda, sukladno Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u ~lanku 134. stavak 3. Poslovnika Doma naroda, dao pismenu predmetu broj U 8/04, rje{avaju}i zahtjev predsjedatelja Doma Izjavu, broj 02-02-7-19/04 od 7. svibnja 2004. godine, kojom naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, Mustafe je zauzeo stav da je Okvirni zakon destruktivan po vitalne Pamuka, na temelju ~lanka IV/3.(f) Ustava Bosne i interese hrvatskog naroda. Ova izjava sadr`i tri razloga zbog Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 2. kojih delegati ovoga Kluba smatraju da je Okvirni zakon Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi destruktivan po vitalne interese hrvatskog naroda. pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: 5. Kao prvo, Klub delegata hrvatskog naroda smatra da Okvirni Mato Tadi}, predsjednik zakon ne sadr`i razvidno odre|enu, neupitnu i ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik nedvosmislenu jamstvenu odredbu da }e Hrvati, kao i druga Tudor Pantiru, dopredsjednik dva jednakopravna i konstitutivna naroda u Bosni i Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik Hercegovini, i u budu}nosti imati barem jedno sveu~ili{te na Hatid`a Had`iosmanovi}, sutkinja slu`benom hrvatskom jeziku, a druga dva naroda na svojim David Feldman, prof., sudac slu`benim jezicima. Ovo je va`no zbog toga {to }e takva Valerija Gali}, sutkinja odredba Statuta Sveu~ili{ta u Mostaru ovisiti o procjeni i odluci mjerodavnog entitetskog tijela, kako je propisano u Jovo Rosi}, sudac ~lanku 35. Okvirnog zakona, jer ovo tijelo daje suglasnost na na sjednici, odr`anoj 25. lipnja 2004. godine, donio Statut. Dalje, Okvirni zakon ne predvi|a jednaku 1 zastupljenost sva tri konstitutivna naroda u mjerodavnom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU entitetskom tijelu, ali je ovo tijelo du`no slijediti savjete i Utvr|uje se da je Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda u preporuke Odbora Centra za informiranje, priznavanje i Domu naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine o ocjenu kvalitete (CIPOK) za kojeg nije predvi|eno destruktivnosti po vitalni interes hrvatskog naroda u Prijedlogu odlu~ivanje konsenzusom, {to slijedi iz odredbi ~l. 43. do 55. okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Okvirnog zakona. dana sukladno proceduri propisanoj Ustavom Bosne i 6. Kao drugo, Okvirnim zakonom se "otima" isklju~iva Hercegovine. nadle`nost kantona, kao federalnih jedinica, u domeni Utvr|uje se da je Prijedlog okvirnog zakona o visokom obrazovne politike i prenosi se na Federaciju Bosne i obrazovanju u Bosni i Hercegovini, u kojem se predvi|a Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), {to je opre~no mogu}nost uporabe jednog ili vi{e jezika konstitutivnih naroda i odredbi ~lanka III/4.(b) Ustava Federacije, kojom je zorno, na~in dono{enja statuta visoko{kolskih ustanova destruktivan po precizno i nedvosmisleno propisana nadle`nost kantona za vitalni interes hrvatskog naroda. "utvr|ivanje obrazovne politike, uklju~uju}i dono{enje Postupak dono{enja Okvirnog zakona o visokom propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja". Dalje, obrazovanju u Bosni i Hercegovini treba provesti prema Ustav Federacije ne sadr`i niti jednu odredbu koja bi proceduri iz ~lanka IV/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. propisivala preno{enje kantonalnih ovlasti na Federaciju. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim 7. Kao tre}e, Klub delegata hrvatskog naroda smatra da postoji novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike opravdana i osnovana dvojba i strahovanje da }e do}i do Srpske". preglasavanja i majoriziranja hrvatskog naroda prilikom OBRAZLO@ENJE odlu~ivanja na federalnoj razini, poglavito u federalnim tijelima i u onima koja }e, prema odredbama Okvirnog I - Uvod zakona, biti osnovana u Federaciji za pitanja iz oblasti visokog obrazovanja. 1. Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i 8. Nakon toga, a sukladno ~lanku 134. stavak 3. Poslovnika Hercegovine, Mustafa Pamuk (u daljnjem tekstu: podnositelj Doma naroda, prekinuta je rasprava o Okvirnom zakonu i zahtjeva), podnio je 13. svibnja 2004. godine Ustavnom sudu otvorena je rasprava o Izjavi. Sukladno ~lanku 135. stavak 1. Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev Poslovnika Doma naroda, Klub delegata bo{nja~kog naroda kojim tra`i ispitivanje proceduralne ispravnosti, tj. je najavio prigovor na Izjavu Kluba hrvatskog naroda i utvr|ivanje postojanja ustavnih pretpostavki za Izjavu Kluba 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Broj 69 - Stranica 3942 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. podnio ga odmah nakon zavr{etka sjednice u pismenom 13. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine relevantne obliku pod brojem 02-02-7-19/04 od 7. svibnja 2004. godine. odredbe glase: 9. U Prigovoru je navedeno: a) da Okvirni zakon sadr`i zorno "^lanak I/6. odre|ene, neupitne i nedvosmislene garancije nediskrimiSlu`beni jezici Federacije Bosne i Hercegovine su: bosanski niranja i jednakih prava za sve narode u Bosni i Hercegovini; jezik, hrvatski jezik i srpski jezik. Slu`bena pisma su latinica i b) da je neutemeljena tvrdnja o "otimanju" nadle`nosti }irilica. kantonima, jer je ~lankom 56. Okvirnog zakona decidno odre|eno da se prethodno moraju stvoriti ustavnopravni Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i uvjeti za funkcioniranje visokog obrazovanja u entitetima; c) nastave. da su neutemeljeni dvojba i strahovanje od preglasavanja i ^lanak III/4. majoriziranja prilikom odlu~ivanja na federalnoj razini, jer Kantoni imaju sve nadle`nosti koje nisu izri~ito povjerene prema ~lanku 3. Okvirnog zakona mjerodavno entitetsko federalnoj vlasti. Posebice su nadle`ni za: tijelo, koje je odredila kao odgovorno za konkretnu funkciju [...] u domeni visokog obrazovanja Federacija, ili ministarstvo koje je odredila kao odgovorno za konkretnu funkciju u Utvr|ivanje obrazovne politike, uklju~uju}i dono{enje domeni visokog obrazovanja Republika Srpska, djeluje na propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja; temelju konsenzusa. Osim toga, Ustavom Federacije su [...] uspostavljeni instituti za{tite vitalnog nacionalnog interesa. Amandman XXXVII Datom Izjavom prejudicira se na~in rje{avanja pitanja Definicija vitalnog interesa visokog obrazovanja u Federaciji, jer }e ova pitanja biti rije{ena kroz izmjene Ustava Federacije, a one se ne mogu Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su izvr{iti preglasavanjem; d) op}enito, Okvirni zakon je definirani na sljede}i na~in: utemeljen na principima sadr`anim u konvencijama i drugim [...] me|unarodnim dokumentima (Konvencija o priznavanju jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu dono{enja kvalifikacija koje se odnose na visoko obrazovanje u odluka; europskoj regiji - Lisabonska konvencija, Bolonjska obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, deklaracija i dr.), ~iji je potpisnik Bosna i Hercegovina, pa tradicije i kulturno naslije|e; primjena me|unarodnih standarda u izradi Okvirnog zakona, [...]" koji utvr|uju jednake uvjete za sve, otklanja bilo kakvu 14. U Prijedlogu okvirnog zakona o visokom obrazovanju osnovu za progla{enje destruktivnosti za vitalne interese relevantne odredbe glase: samo za jedan narod. 10. Klubovi su konstitutivnih naroda u Domu naroda u nastavku "^lanak 3. sjednice istog dana, 7. svibnja 2004. godine, imenovali po U ovom zakonu, sljede}i termini imaju dolje navedena jednog ~lana za sudjelovanje u Zajedni~kom povjerenstvu. zna~enja: Zajedni~ko je povjerenstvo, u sastavu: Ilija Filipovi} (Klub [...] hrvatskih delegata), Halid Genjac (Klub bo{nja~kih "nadle`no entitetsko tijelo" ozna~ava tijelo koje djeluje na delegata) i Nade Radovi} (Klub srpskih delegata), odr`alo temelju konsenzusa, a koje je odre|eno kao odgovorno za sastanak 11. svibnja 2004. godine i nije prona{lo rje{enje ve} konkretnu funkciju u domeni visokog obrazovanja od strane je utvrdilo da cjelokupan predmet treba uputiti Ustavnom Federacije Bosne i Hercegovine, ili ministarstvo odre|eno sudu na daljnji postupak. Podnositelj je zahtjeva, 13. svibnja kao odgovorno za konkretnu funkciju u domeni visokog 2004. godine, podnio zahtjev ? Ustavnom sudu sukladno obrazovanja od strane Republike Srpske. ~lanku IV/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine. ^lanak 13. b) Odgovor na zahtjev Nositelj formalne odgovornosti za sve aktivnosti licencirane 11. Odgovori na zahtjev nisu dostavljeni. Klub je delegata javne visoko{kolske ustanove je upravni odbor sveu~ili{ta, hrvatskog naroda u Domu naroda, 10. lipnja 2004. godine, odnosno koled`a-visoke {kole (u daljnjem tekstu: upravni izvijestio Ustavni sud da ostaje kod zapa`anja i stavova odbor). iznesenih u Izjavi o destruktivnosti Okvirnog zakona po Broj ~lanova upravnog odbora, vrijeme trajanja mandata, vitalne interese hrvatskog naroda predo~enih i ~lanovima struktura upravnog odbora, predsjedavanje upravnim Zajedni~kog povjerenstva. Klub je delegata bo{nja~kog odborom i druga pitanja u svezi upravnog odbora se utvr|uju naroda u Domu naroda, 11. lipnja 2004. godine, izvijestio statutom visoko{kolske ustanove. Ustavni sud o svom stavu o predmetu Izjave Kluba delegata U upravnom su odboru zastupljeni studenti i sve kategorije hrvatskog naroda, koji, u su{tini, u ne{to {iroj elaboraciji osoblja visoko{kolske ustanove. ponavlja stav iz Prigovora od 7. lipnja 2004. godine, uz napomenu da je u pozivanju na {tetnost po vitalni nacionalni Senat sveu~ili{ta, koji je upravnom odboru odgovoran za interes postavljen zahtjev koji nije postavljen kroz akademski rad sveu~ili{ta, sa~injavaju predstavnici amandmansku proceduru u mjerodavnim skup{tinskim akademskog osoblja i predstavnici studenata. Na~in izbora tijelima. ~lanova senata, akademska pitanja u nadle`nosti senata i druga pitanja iz domene djelovanja senata sveu~ili{ta IV - Relevantni propisi reguliraju se statutom sveu~ili{ta. 12. U Ustavu Republike Srpske relevantne odredbe glase: Suglasnost na statut visoko{kolske ustanove daje mjerodavno entitetsko tijelo sukladno zakonu. "Amandman LXXI ^lanak 18. Slu`beni jezici Republike Srpske su: jezik srpskog naroda, jezik bo{nja~kog naroda i jezik hrvatskog naroda. Slu`bena Visoko{kolske ustanove, sukladno odredbama ovog zakona, pisma su }irilica i latinica. imaju pravo da: [...] Amandman LXXVII viii) odrede kao slu`beni jezik, ili slu`bene jezike, jedan ili Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su vi{e jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. definirani na sljede}i na~in: ^lanak 35. [...] jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu dono{enja Mjerodavno je entitetsko tijelo odgovorno za: odluka; [...] obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, dono{enje odluke o licenciranju i akreditiranju tradicije i kulturno naslije|e; visoko{kolske ustanove na temelju posebnih kriterija i preporuke Odbora CIPOK-a; [...]" Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3943 uspije posti}i zahtijevanu ve}inu, zakon ne mo`e pro}i davanje suglasnosti na statute visoko{kolskih ustanova; parlamentarnu proceduru u Domu naroda, jer nema njegovo [...] povjerenje. ^lanak 45. 19. Ako ne do|e do glasovanja, jer "ve}ina bo{nja~kih, hrvatskih Vije}e ministara imenuje odbor koji }e upravljati CIPOK-om ili srpskih delegata stavi primjedbu pozivanjem na to~ku (u daljnjem tekstu: Odbor CIPOK-a). IV/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, predsjedatelj Doma Odbor CIPOK-a se sastoji od devet ~lanova, koje Vije}e naroda }e odmah sazvati Zajedni~ko povjerenstvo koje se ministara imenuje na temelju jednake zastupljenosti sva tri sastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz reda konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, na mandat od tri bo{nja~kih, hrvatskih i srpskih delegata, u cilju razrje{enja godine sa mogu}no{}u reizbora, pod uvjetom da se inicijalno tog pitanja. Ukoliko to Povjerenstvo ne uspije u roku od pet imenovanje provede u fazama, tako da svake godine jedna dana, predmet se upu}uje Ustavnom sudu koji }e po `urnom tre}ina ~lanova bude reizabrana ili iznova imenovana. postupku preispitati proceduralnu ispravnost slu~aja". To zna~i da se stavljanjem prigovora za pozivanje na ~lanak Statutom CIPOK-a se regulira na~in rada i odlu~ivanja IV/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine obustavlja procedura Odbora CIPOK-a i druga pitanja nu`na za rad CIPOK-a. glasovanja iz prethodne to~ke ove odluke i Dom naroda i Statut CIPOK-a usvaja Odbor CIPOK-a. postupa prema ~lanku IV/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine. Statut CIPOK-a stupa na snagu kada, na temelju mi{ljenja 20. Iz citiranih odredbi zorno proizlazi da je sam postupak za{tite dr`avnog ministarstva, suglasnost na Statut da Vije}e vitalnih interesa jednog naroda razvidno i decidno propisan ministara. citiranim odredbama i da se taj postupak mora po{tovati. [...] Uloga Ustavnog suda treba biti kontroliranje po{tivanja ^lanak 49. citiranog postupka, u slu~aju da se to od njega tra`i. S druge O akreditaciji i licenciranju visoko{kolskih ustanova strane, iz citiranih odredbi zorno proizlazi da ove vrste odlu~uje mjerodavno entitetsko tijelo na temelju uvjeta i sporova proizlaze iz situacije u kojoj se predstavnici preporuka koje utvrdi Odbor CIPOK-a. konstitutivnih naroda ne mogu sporazumno dogovoriti oko [...] postojanja ili nepostojanja destruktivnosti jedne odluke po vitalni interes odre|enog naroda. Ovo ima za posljedicu da se Postoje}e visoko{kolske ustanove u Bosni i Hercegovini }e se na taj na~in blokira rad Parlamentarne skup{tine, jer u trenutku stupanja ovog zakona na snagu smatrati predlo`ena odluka ne mo`e dobiti povjerenje ve}ine delegata akreditiranim i morat }e se prijaviti za reviziju akreditacije u odre|enog naroda. U svezi toga, uloga Ustavnog suda bi se roku od ~etiri godine od nadnevka stupanja na snagu ovog trebala sastojati u tome da, kao najvi{i sud dr`ave i za{titnik zakona." Ustava Bosne i Hercegovine (~lanak VI/3. Ustava Bosne i V - Dopustivost Hercegovine), doprinese svojom meritornom odlukom deblokiranju rada Parlamentarne skup{tine Bosne i 15. Zahtjev je podnio predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne Hercegovine, koja sama nije u stanju prevazi}i problem. skup{tine Bosne i Hercegovine. Dakle, glede ovla{tenog Ovaj je postupak `urne naravi, jer je intervencija Ustavnog podnositelja, zahtjev ispunjava jedan od kriterija suda potrebna u {to kra}em roku kako bi zakonodavni organ dopustivosti. Glede ostalih kriterija dopustivosti, Ustavni mogao nastaviti obavljati svoju ulogu. Ova druga uloga sud smatra da oni ovise o samom tuma~enju nadle`nosti Ustavnog suda, tj. dono{enje meritornog stava glede Ustavnog suda iz ~lanka IV/3.(f) Ustava Bosne i postojanja ili nepostojanja destruktivnosti po vitalni interes Hercegovine. jednog naroda, je veoma va`na u situacijama kada je dr`avi 16. Ustavni sud podsje}a da je su{tina nadle`nosti Ustavnog potreban zakon da bi regulirala odre|eno podru~je, a suda iz ~lanka IV/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine glasovanje o tom zakonu je blokirano stavljanjem prigovora rje{avanje pitanja "proceduralne ispravnosti" slu~aja iz destruktivnosti po vitalni interes jednog naroda. odre|enog zahtjeva Doma naroda. [to sam pojam 21. Osim toga, ova uloga Ustavnog suda pokazuje sli~nost sa "proceduralna ispravnost" podrazumijeva, treba zaklju~iti nadle`nosti Ustavnog suda iz ~lanka VI/3.(a) Ustava Bosne i ciljnim i sistematskim tuma~enjem, prije svega, odredbi Hercegovine. ^lanak VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine ~lanka IV/3. Ustava Bosne i Hercegovine. omogu}uje ispitivanje ustavnosti zakona i drugih op}ih akata 17. Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine usvaja sve dok su oni na snazi, dok mjerodavnost Ustavnog suda iz zakone kada ih odobre oba doma (~lanak IV/3.(c) Ustava ~lanka IV/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine ima preventivnu Bosne i Hercegovine). Prema ~lanku IV/3.(d) Ustava Bosne i funkciju. Ona omogu}uje da Ustavni sud donese meritorno Hercegovine, "sve odluke u oba doma donose se ve}inom mi{ljenje povodom pitanja o kojem se Parlamentarna glasova onih koji su nazo~ni i glasuju [...] Ukoliko ve}ina ne skup{tina Bosne i Hercegovine nije mogla slo`iti, kako bi se uklju~uje jednu tre}inu glasova delegata ili ~lanova sa mogla nastaviti zakonodavna procedura sukladno mi{ljenju teritorija svakog entiteta, predsjedatelj i njegovi zamjenici Ustavnog suda. To zna~i da Ustavni sud preventivno djeluje }e, rade}i kao povjerenstvo, nastojati da u roku od tri dana od na ustavnost akata koji su u parlamentarnoj proceduri. U glasovanja postignu suglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne svezi toga, Ustavni sud nagla{ava da je on ~uvar Ustava uspiju, odluke }e se donijeti ve}inom glasova onih koji su Bosne i Hercegovine, a njegove odluke iz svih nadle`nosti, nazo~ni i glasuju, pod uvjetom da glasovi ne uklju~uju dvije samim tim i one iz ~lanka IV/3.(f) Ustava Bosne i tre}ine, ili vi{e delegata ili ~lanova izabranih iz svakog Hercegovine, su kona~ne i obvezuju}e (~lanak VI/4). entiteta." Ovakva nadle`nost Ustavnog suda nije novina u 18. Prema ~lanku IV/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, ustavnopravnim sustavima. Francuski Ustavni savjet "predlo`ena odluka Parlamentarne skup{tine mo`e biti (Conseil Constitutionnel) ima istu nadle`nost prema Ustavu progla{ena destruktivnom po vitalni interes bo{nja~kog, iz 1958. godine. Njegova je uloga iz ove nadle`nosti hrvatskog ili srpskog naroda ve}inom glasova iz reda preventivna, a njegove su odluke kona~ne i obvezuju}e za bo{nja~kih, hrvatskih ili srpskih delegata". Postupak za sva tijela. Postupak je, tako|er, `urne naravi i treba se progla{enje jedne odluke destruktivnom se sastoji u okon~ati, u principu, u roku od mjesec dana. pozivanju ve}ine delegata iz kluba jednog naroda (najmanje tri delegata) na ~lanak IV/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. 22. Institut za{tite vitalnih interesa jednog naroda je veoma Posljedica toga jeste stro`i kriterij glasovanja, uspore|uju}i va`an u dr`avama u kojima postoje multietni~ke, sa onim iz ~lanka IV/3.(c), tj. "za dono{enje takve odluke bit multijezi~ne, multireligijske zajednice ili zajednice koje su }e potrebna suglasnost Doma naroda, koju je izglasala ve}ina tipi~ne po svojim razlikama. S druge strane, svako pozivanje bo{nja~kih, ve}ina hrvatskih i ve}ina srpskih delegata koji su na vitalni interes ima za posljedicu poja~an kriterij za nazo~ni i glasuju". Na ovaj na~in, omogu}en je nastavak dono{enje op}ih akata (~lanak IV/3.(e)) ili, u krajnjem parlamentarne procedure unato~ prigovoru destruktivnosti slu~aju, postupak pred Ustavnim sudom. Posljedica toga su po vitalni interes jednog konstitutivnog naroda, ali po prekidi parlamentarnih procedura koje mogu proizvesti stro`im demokratskim zahtjevima, jer pojam parlamentarne negativne posljedice za rad zakonodavnog tijela i samim tim ve}ine dobiva drugu dimenziju. Ukoliko Dom naroda ne na funkcioniranje dr`ave. Iz toga razloga, zahtjevi iz ~lanka Broj 69 - Stranica 3944 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. IV/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine moraju biti kao konstitutivne narode, tj. kao narode". Ustavni je sud, obrazlo`eni, izra`avaju}i ozbiljne kontroverze u mi{ljenju ili nadalje, zaklju~io da "gledano u svezi ~lanka I Ustava, tekst dvojbe u povredu ovoga ustavnopravnog instituta. Obzirom Ustava BiH stoga razvidno razlikuje konstitutivne narode od da se radi o zahtjevu jednog zakonodavnog tijela, kao nacionalnih manjina, sa namjerom afirmiranja kontinuiteta politi~kog organa, za njegovu dopustivost dovoljan je Bosne i Hercegovine kao demokratske multinacionalne objektivni interes za razrje{enje spora. Drugim rije~ima, dr`ave" (ibid., stavak 53). U svezi toga, zaklju~uje se da podnositelj ne mora izra`avati subjektivni interes za samo pojam konstitutivnosti naroda nije apstraktan pojam, ve} da razrje{enje spora, {to je karakteristi~no za individualne on inkorporira odre|ene principe bez kojih jedno dru{tvo, sa apelacije. U svezi toga, Ustavni sud nije vezan za sam ustavno za{ti}enim razlikama, ne bi moglo efektivno zahtjev, jer op}i javni interes prevladava nad samim funkcionirati. Prema tome, pojam "konstitutivnosti" izravno zahtjevom. uti~e na pojam "vitalnog interesa". 23. U konkretnom slu~aju Izjava Kluba delegata hrvatskog 31. Kako je Ustav Bosne i Hercegovine na odre|enim mjestima naroda upu}uje na vitalni interes tog ali i ostala dva utvrdio razmjerno sudjelovanje konstitutivnih naroda u konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Izjava sadr`i izboru u dr`avne organe, kvotni sistem je utvr|en pri sastavu vi{e razloga zbog kojih se smatra da je Okvirni zakon Doma naroda (~lanak IV/1), biranju predsjedatelja i destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda. Razlozi se zamjenika predsjedatelja domova Parlamentarne skup{tine odnose na pitanje uporabe slu`benih jezika konstitutivnih (IV/3.(b)), sastavu Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine naroda u domeni visokog obrazovanja, na pitanje po{tivanja (~lanak V) ili prvog sastava Upravnog odbora Centralne podjele nadle`nosti izme|u kantona i Federacije, utvr|ene banke Bosne i Hercegovine (~lanak VII, stavak 1. to~ka 2). Ustavom Federacije, te na pitanje jednakih prava Osim kvotnog sistema, u ~lanku IV/1.(b) Ustava Bosne i konstitutivnih naroda u procesu dono{enja odluka na razini Hercegovine je odre|en na~in dono{enja odluka u Domu Federacije. naroda, uvjetuju}i ih minimalnom nazo~no{}u i 24. Iz analize proceduralne ispravnosti iz spisa predmeta zorno zastupljeno{}u predstavnika jednog konstitutivnog naroda. proizlazi da je Izjavu Kluba delegata hrvatskog naroda broj Kona~no, u ~lanku IV/3.(e) i (f), odnosno u ~lanku V/2.(d) 02-02-7-19/04 od 7. svibnja 2004. godine potpisalo svih pet Ustava Bosne i Hercegovine, uveden je princip za{tite delegata, i to: Ilija Filipovi}, Velimir Juki}, Tomislav Limov, vitalnog interesa konstitutivnih naroda, kao daljnji Anto Spaji} i Branko Zrno. Prigovor Kluba delegata mehanizam ustavne za{tite. bo{nja~kog naroda, broj 02-02-7-19/04 od 7. svibnja 2004. 32. [to zna~e ovi mehanizmi protuma~io je Ustavni sud u svojoj godine, potpisala je ve}ina delegata toga Kluba, i to: Halid citiranoj odluci U 5/98, u kojoj je naglasio da "op}epriznat Genjac, Hilmo Neimarlija, Hasan ^engi} i Osman Brka. princip, koji proizlazi iz liste me|unarodnih instrumenata iz Istog je dana formirano Zajedni~ko povjerenstvo, i to u Aneksa I Ustava BiH, jeste da vlada mora predstavljati ~itav sastavu: Ilija Filipovi}, Halid Genjac i Nade Radovi}. narod sa teritorija bez bilo kakvih razlika, time zabranjuju}i, Zajedni~ko je povjerenstvo zasjedalo u roku od pet dana, 11. posebice ~lankom 15. Okvirne konvencije za za{titu svibnja 2004. godine, i nije prona{la rje{enje, pa je utvrdila nacionalnih manjina koja je inkorporirana u Ustav Bosne i da cjelokupan predmet treba uputiti Ustavnom sudu na Hercegovine preko Aneksa I - vi{e ili manje potpunu blokadu daljnji postupak. Podnositelj je zahtjeva podnio zahtjev svog efektivnog sudjelovanja u procesu dono{enja odluka. Ustavnom sudu 13. svibnja 2004. godine. Budu}i da je efektivno sudjelovanje etni~kih skupina va`an 25. Ustavni je sud ustvrdio da je predmetni zahtjev podnio element demokratskih institucionalnih struktura u ovla{teni subjekt i da je po{tovana proceduralna ispravnost u multinacionalnoj dr`avi, demokratsko dono{enje odluka bi smislu ~lanka IV/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine, te bilo preobra`eno u etni~ku dominaciju jedne ili vi{e skupina ispunjeni formalni uvjeti iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika ako bi im npr. bila dodijeljena apsolutna i/ili neograni~ena Ustavnog suda. mo} veta, time omogu}uju}i brojnoj manjini predstavljenoj u 26. Slijedi da je predmetni zahtjev dopustiv. vladinim institucijama da zauvijek name}e svoju volju ve}ini" (ibid., stavak 55). Prema navedenom, Ustavni sud VI - Meritum zaklju~uje da efektivno sudjelovanje konstitutivnih naroda u 27. Podnositelj zahtjeva tra`i da se ispita proceduralna dono{enju odluka, u smislu sprje~avanja apsolutne ispravnost, tj. utvrdi postojanje ustavnih pretpostavki za dominacije jedne skupine nad drugom, predstavlja vitalni Izjavu Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda da je interes svakog konstitutivnog naroda. Okvirni zakon destruktivan po vitalne interese hrvatskog 33. Kona~no, pitanje tuma~enja pojma "efektivnog sudjelovanja naroda. konstitutivnih naroda u dr`avnoj vlasti", primjenjuju}i ga 28. Da bi ispitao zahtjev, u smislu je li Okvirni zakon van ustavnih odredbi koje su prethodno citirane, treba destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda, Ustavni primjenjivati funkcionalno i sukladno ~lanku IX/3. Ustava sud, prije svega, treba definirati pojam "vitalnog interesa" u Bosne i Hercegovine, prema kojoj "funkcionari imenovani smislu ~lanka IV/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine. na polo`aje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odra`avaju sastav naroda Bosne i Hercegovine". To zna~i, s VI - 1. Pojam vitalnog interesa jedne strane, da dr`avna vlast treba biti, u principu, 29. Polaze}i od odredbi ~lanka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, reprezentativan odraz napredne koegzistencije svih naroda u koji utvr|uje da je Bosna i Hercegovina demokratska dr`ava, Bosni i Hercegovini, uklju~uju}i i nacionalne manjine i tj. "da demokratski organi vlasti i pravi~ne procedure Ostale. S druge strane, "efektivno sudjelovanje najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralisti~kog konstitutivnih naroda u vlasti", ako se prevazilazi ustavni dru{tva" (alineja 3. Preambule) vidi se ustavna predanost, okvir, nikada se ne smije provoditi ili nametati na {tetu pravno obvezuju}a za sve javne organe, koja se ne mo`e efektivnog funkcioniranja dr`ave i njenih organa. U tom izolirati od ostalih elemenata Ustava, posebice od odredbi smislu, Ustavni je sud obrazlo`io da "nijedna odredba Ustava koje se odnose na konstitutivne narode, i koja mora biti ne omogu}uje zaklju~ak da se ova specijalna prava za interpretirana kroz cijelu strukturu Ustava, {to poma`e zastupanje i sudjelovanje konstitutivnih naroda u definiranju pojma vitalnog interesa svakog konstitutivnog institucijama BiH mogu primijeniti tako|er i na druge naroda. institucije ili procedure. Dapa~e, u onoj mjeri u kojoj bi ova 30. U zadnjoj alineji Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, specijalna kolektivna prava mogla kr{iti odredbe o Bo{njaci, Hrvati i Srbi su definirani kao "konstitutivni narodi nediskriminaciji [...] ona su legitimizirana samo njihovim (u zajednici sa Ostalim), i gra|ani Bosne i Hercegovine". ustavnim rangom i, zato, moraju biti usko formulirana. Ustavni je sud, u svojoj tre}oj djelomi~noj odluci U 5/98 Posebice, ne mo`e se zaklju~iti da Ustav Bosne i (odluka od 7. sije~nja 2000. godine, objavljena u Hercegovine predvi|a op}i institucionalni model koji se "Slu`benom glasniku BiH", broj 23/00, stavak 52) zaklju~io mo`e prenijeti na razinu entiteta, ili da sli~ne, etni~ki da "kako god neodre|en bio jezik Preambule Ustava BiH definirane institucionalne strukture na razini entiteta, ne zbog ovog nedostatka definicije statusa Bo{njaka, Hrvata i moraju zadovoljavati globalni obvezuju}i standard Srba kao konstitutivnih naroda, ona zorno ozna~ava sve njih nediskriminacije Ustava Bosne i Hercegovine prema ~lanku Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3945 II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, ili ustavni princip 38. Kako je Ustavni sud ve} naglasio, "mogu}nost jednakog jednakosti konstitutivnih naroda" (ibid., to~ka 68). Prema kori{tenja bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika ne samo tome, iz toga se izvodi pravilan zaklju~ak da se samo na taj pred institucijama Bosne i Hercegovine, ve} tako|er i na na~in mo`e uspostaviti kompromisan odnos izme|u razini entiteta i svih njihovih administrativnih jedinica, pri pripadnosti jednom konstitutivnom narodu i opciji zakonodavnim, izvr{nim i sudskim vlastima kao i u javnom gra|anstva. `ivotu", jedno je od za{ti}enih grupnih prava. Potrebno je naglasiti da, u {irem smislu, u slu`benu uporabu odre|enog 34. Osim ustavnog elementa "efektivnog sudjelovanja jezika, dakako, spada i obrazovanje na tom jeziku. konstitutivnih naroda u dr`avnim organima", Ustavni se sud 39. Tako|er, efektivno sudjelovanje konstitutivnih naroda u u vi{e navrata upu{tao u razmatranje problema skupnih prava procesu dono{enja odluka, u smislu sprje~avanja apsolutne konstitutivnih naroda. Tako je naglasio da je "mogu}nost dominacije jedne skupine nad drugom, predstavlja vitalni jednakog kori{tenja bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika ne interes svakog konstitutivnog naroda. samo pred institucijama BiH, ve} tako|er i na razini entiteta i 40. Za razliku od Ustava Bosne i Hercegovine, entitetski ustavi svih njihovih administrativnih jedinica, pri zakonodavnim, ova dva pitanja eksplicitno navode, pa tako Ustav Republike izvr{nim i sudskim vlastima kao i u javnom `ivotu" jedno od Srpske (Amandman LXXVII), kao i Ustav Federacije skupnih prava, za{ti}eno, inter alia, ~lankom II/4. u svezi ~l. (Amandman XXXVII), na identi~an na~in definiraju vitalne I/4, II/3.(m) i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i nacionalne interese konstitutivnih naroda, tako da, inter alia, Europskom poveljom za regionalne jezike i jezike manjina navode "jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu (vidi odluku Ustavnog suda, U 5/98 od 18. i 19. kolovoza dono{enja odluka; obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, 2000. godine, "Slu`beni glasnik BiH", broj 36/00, to~ka 34). njegovanje kulture, tradicije i kulturno naslije|e". Ustavni je sud, nadalje, zaklju~io (ibid., to~ka 44) da su 41. Ustavni sud zaklju~uje da Okvirni zakon i Izjava Kluba "druge vjeroispovijesti i crkve pored Pravoslavne crkve, delegata hrvatskog naroda pokre}u pitanja inherentna pojmu poput katoli~ke vjere ili islama, oduvijek ~inili sastavni dio vitalnog interesa svih konstitutivnih naroda, a u konkretnom multireligijskog `ivota u Bosni i Hercegovini u smislu slu~aju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. pluralizma koji Europska konvencija i Ustav BiH zahtijevaju 42. Za Ustavni sud ostaje jo{ da ispita je li Okvirni zakon kao nu`nu pretpostavku za demokratsko dru{tvo i slobodu destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda. vjerovanja". Iz ovih je primjera vidljivo da su daljnji elementi konstitutivnih naroda usko povezani sa VI - 3. Destrukcija vitalnog interesa ustavnopravnim i me|unarodno-pravnim mehanizmima za{tite individualnih i skupnih prava. 43. Ustavni sud podsje}a da se Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda o destruktivnosti po vitalni interes hrvatskog naroda 35. Ipak, Ustavni se sud, osim ovih primjera, ne}e upu{tati u odnosi na odredbe Okvirnog zakona kojima se ure|uje taksativno nabrajanje elemenata vitalnog interesa jednog uporaba slu`benog jezika i proces usvajanja statuta naroda. Pojam vitalnog interesa jednog konstitutivnog visoko{kolskih ustanova, te podjelu nadle`nosti izme|u naroda je funkcionalna kategorija i potrebno mu je pristupiti kantona i Federacije i s tim u vezi proces dono{enja odluka na s te to~ke gledi{ta. Ipak, Ustavni je sud, sukladno prvoj razini Federacije, te da se u obrazlo`enju Izjave navode re~enici ~lanka VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine, za{titnik pojedine prijeporne odredbe ovog zakona i to ~lanak 35. i ~l. Ustava i njime je ograni~en glede funkcionalnog tuma~enja. 43. do 55. U svezi toga, pri razmatranju svakog konkretnog slu~aja, Ustavni }e se sud, u zadanim ustavnim okvirima, rukovoditi VI - 3.1. Pitanje jezika vrijednostima i principima koji su od su{tinske va`nosti za slobodno i demokratsko dru{tvo koje otjelovljuje, izme|u 44. U ~lanku 18. Okvirnog zakona je propisano da visoko{kolske ostalog, po{tovanje inherentnog dostojanstva ~ovjeka, ustanove, sukladno odredbama ovog zakona, imaju pravo, uga|anje velikoj raznolikosti vjerovanja, po{tovanje inter alia, odrediti kao slu`beni jezik, ili slu`bene jezike, kulturnog identiteta i identiteta skupina, i vjera u dru{tvene i jedan ili vi{e jezika konstitutivnih naroda Bosne i politi~ke institucije koje unapre|uju sudjelovanje pojedinaca Hercegovine. Ovom je odredbom, dakle, dana mogu}nost za i skupina u dru{tvu. S druge strane, za{tita vitalnog interesa odre|ivanje sva tri, ali i samo jednog ili dva slu`bena jezika ne smije ugroziti implementaciju teorije dr`avne konstitutivnih naroda, kao slu`benog jezika na odre|enoj funkcionalnosti, koja je usko povezana sa neutralnim i visoko{kolskoj ustanovi, ukoliko se dobije suglasnost na su{tinskim shva}anjem pojma dr`avljanstva, kao kriterija statut sa takvom odredbom. pripadnosti "naciji". Drugim rije~ima, za{tita vitalnog 45. Suglasnost na statut visoko{kolskih ustanova, koji sadr`i i interesa ne smije voditi nepotrebnoj dezintegraciji odredbe o slu`benom jeziku, daje, u smislu ~lanka 35. gra|anskog dru{tva, kao nu`ne kategorije moderne Okvirnog zakona, mjerodavno entitetsko tijelo. Iako Okvirni dr`avnosti. zakon u ~lanku 3. pravi odre|enu distinkciju glede definicije ovog tijela kada je rije~ o Republici Srpskoj i Federaciji, razvidno je iz obrazlo`enja zakona da se u oba slu~aja radi o VI - 2. Postojanje vitalnog interesa hrvatskog naroda entitetskim ministarstvima. Obzirom da ministarstvima 36. Prema odredbi ~lanka 1. Okvirnog zakona, "Okvirnim rukovode ministri, koji samostalno donose odluke na temelju zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, ustava i zakona, razvidno je da je odredba da ovo tijelo utvr|uju se principi organiziranja visokog obrazovanja u "djeluje na temelju konsenzusa" neprovediva. Slijedi, dakle, Bosni i Hercegovini, odgovornost obrazovnih vlasti u ovoj da isklju~ivo od ocjene i stava resornog ministra ovisi oblasti, ustanovljavaju organi za provo|enje zakona i davanje suglasnosti na statut pojedine visoko{kolske me|unarodnih obveza Bosne i Hercegovine, te utvr|uje ustanove. na~in osiguranja kvalitete u oblasti visokog obrazovanja". 46. Prema ~lanku 49. stavak 3. Okvirnog zakona, sve postoje}e ^lanak 18. Okvirnog zakona, inter alia, regulira pitanje visoko{kolske ustanove u Bosni i Hercegovini }e se, u upotrebe slu`benog jezika u visoko{kolskim ustanovama, trenutku stupanja na snagu ovog zakona, smatrati dok Glava III regulira pitanje odgovornosti i na~ina akreditiranim i morat }e se prijaviti za reviziju akreditacije u dono{enja odluka vlasti. roku od ~etiri godine od nadnevka stupanja na snagu ovoga zakona. U smislu ~lanka 3. Okvirnog zakona akreditacija 37. Izjava se Kluba delegata hrvatskog naroda u prvoj to~ki "zna~i formalna odluka, na temelju definiranih kriterija, koju odnosi na pitanje uporabe slu`benih jezika konstitutivnih su donijele vlasti mjerodavne za visoko obrazovanje, da naroda u domeni visokog obrazovanja, u drugoj to~ki na visoko{kolska ustanova ispunjava op}eprihva}ene standarde pitanje podjele ustavnih nadle`nosti kantona i Federacije za kvalitete i da kvalifikacija koju dodjeljuje nositelju odlu~ivanje o pojedinim pitanjima i, kona~no, u tre}oj to~ki (sukladno va`e}em zakonu) daje odre|ena prava, tj. pristup na pitanje jednakog prava konstitutivnih naroda u procesu narednoj fazi obrazovanja, odre|enom zanimanju, kori{tenje dono{enja odluka na razini Federacije. Iako je Izjava dana u znanja", dok licenciranje "zna~i ~in dodjele dozvole za tri to~ke, Ustavni sud primje}uje da se, u su{tini i to~ka dva i pru`anje usluga visokog obrazovanja sukladno odredbama to~ka tri Izjave odnose na isto pitanje jednakog prava ovog Zakona". Me|utim, u tom postupku revizije, kao i u konstitutivnih naroda u procesu dono{enja odluka. Broj 69 - Stranica 3946 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. slu~aju formiranja novih visoko{kolskih ustanova, u smislu dono{enje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja. ~lanka 35. Okvirnog zakona, mjerodavna su entitetska Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda ide za tim da Okvirni ministarstva odgovorna za dono{enje odluke o licenciranju i zakon "otima" ovu nadle`nost kantonima i prenosi je na akreditiranju na temelju posebnih kriterija i preporuke razinu Federacije, {to je, obzirom na mogu}nost Odbora CIPOK-a. ^lankom 45. Okvirnog zakona je preglasavanja kod odlu~ivanja na razini Federacije propisano da Odbor CIPOK-a imenuje Vije}e ministara, a destruktivno po vitalni interes hrvatskog naroda. Me|utim, u sastoji se od devet ~lanova, imenovanih na temelju jednake ~lanku 56. stavak 2. Okvirnog zakona je propisano da }e se zastupljenosti sva tri konstitutivna naroda u Bosni i odredbe ovog zakona, koje tra`e dodjelu ovlasti za odre|enu Hercegovini. Na~in rada i odlu~ivanja Odbora CIPOK-a funkciju u visokom obrazovanju u entitetima, primjenjivati regulira se statutom koji stupa na snagu kada dobije od trenutka kad budu stvoreni pravni uvjeti za te dodjele. suglasnost Vije}a ministara na temelju mi{ljenja dr`avnog Prema tome, Okvirni zakon ne prejudicira, Ustavom ministarstva. Dakle, prema ovoj proceduri odluku o Federacije utvr|enu, nadle`nost za odlu~ivanje o pitanjima akreditaciji pojedine visoko{kolske ustanove donosi resorni visokog obrazovanja. Pored toga Ustavom su Federacije entitetski ministar, na temelju posebnih kriterija i preporuke zorno utvr|eni mehanizmi za{tite vitalnih interesa sva tri (koja nije obvezuju}a) tijela u kojem jesu jednako zastupljeni konstitutivna naroda, prilikom odlu~ivanja na razini predstavnici sva tri konstitutivna naroda, ali ~iji }e na~in Federacije o pitanjima koja potpadaju pod pojam vitalnih odlu~ivanja biti naknadno propisan statutom. To dakako interesa (Amandmani XXXVIII-XL). Ustavni sud podsje}a ostavlja mogu}nost preglasavanja predstavnika jednog da, s druge strane, "efektivno sudjelovanje konstitutivnih konstitutivnog naroda u ovom tijelu, jer zakon ne propisuje naroda u vlasti", ako se prevazilazi ustavni okvir, nikada se dono{enje odluka konsenzusom. ne smije provoditi ili nametati na {tetu efektivnog funkcioniranja dr`ave i njenih organa (vidi to~. 32. i 33). 47. Prema navedenom, proizlazi da u Okvirnom zakonu nije 52. In conclusio, Ustavni sud ne nalazi da Okvirni zakon, glede bezuvjetno odre|eno da }e opredjeljenje (u smislu ~lanka pitanja koja pokre}e Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda 18.) o uporabi slu`benog jezika na pojedinoj visoko{kolskoj u to~kama dva i tri, sadr`i odredbe koje su destruktivne za ustanovi u statutu te ustanove biti prihva}eno, jer suglasnost vitalni interes bilo kojeg konstitutivnog naroda, u na statut daje resorni entitetski ministar. Ovo bi zna~ilo da su osnovani navodi iz to~ke jedan Izjave Kluba delegata konkretnom slu~aju hrvatskog naroda. hrvatskog naroda, kako Okvirni zakon ne sadr`i zorno 53. Ustavni sud nagla{ava da ova odluka, proiza{la iz postupka odre|enu, neupitnu i nedvosmislenu jamstvenu odredbu da provedenog po ~lanku IV/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine, }e Hrvati, kao i druga dva jednakopravna i konstitutivna nema za cilj ocjenjivati ustavnost zakonskih rje{enja, koja su naroda, imati visoko{kolsku ustanovu na svom slu`benom podloga samog postupka pred Ustavnim sudom. Ova odluka jeziku. ima za cilj davanje kona~nog odgovora na pitanje koje ni Dom naroda, a ni oformljeno Zajedni~ko povjerenstvo toga 48. Me|utim, Ustavni sud smatra da ovakav pristup pitanju Doma nisu mogli dati, a to je pitanje postojanja slu`bene uporabe jezika, koji bi za posljedicu imao to da je na destruktivnosti Okvirnog zakona po vitalni interes jednog ili pojedinim visoko{kolskim ustanovama slu`beni jezik samo vi{e naroda. Sukladno ovoj odluci, Dom naroda je obvezan jedan ili dva slu`bena jezika konstitutivnih naroda, mo`e nastaviti i okon~ati svoj blokirani postupak izja{njavanja o predstavljati reduciranje prava na jednaku i jednakopravnu Okvirnom zakonu, po proceduri predvi|enoj u ~lanku uporabu slu`benih jezika sva tri konstitutivna naroda. U IV/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. multinacionalnoj dr`avi, kakva je Bosna i Hercegovina, legitiman cilj u demokratskom dru{tvu nije kako asimilacija, VIII - Zaklju~ak tako ni segregacija u pitanju jezika. Kako je Ustavni sud ve} naglasio u svojoj odluci U 5/98 "Zakonodavstvo BiH mora 54. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, uzeti u obzir efektivnu mogu}nost jednakog kori{tenja Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika [...] i u javnom `ivotu. odluke. Najvi{i standardi ~lanaka 8. do 13. Europske povelje za 55. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke regionalne jezike i jezike manjina bi trebali slu`iti kao Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. smjernica za spomenuta tri jezika. Ni`i bi standardi, Predsjednik spomenuti u Europskoj povelji, mogli, uzimaju}i u obzir Ustavnog suda odgovaraju}e uvjete, biti dovoljni samo za ostale jezike". Bosne i Hercegovine 49. In conclusio, Ustavni sud nalazi da je na~in na koji je Mato Tadi}, v. r. Okvirnim zakonom, u ~l. 13., 18. i 35., propisana mogu}nost uporabe samo jednog ili dva slu`bena jezika konstitutivnih naroda u visoko{kolskim ustanovama i s tim u vezi proces Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u dono{enja statuta visoko{kolske ustanove, destruktivan po predmetu broj U 8/04, rje{avaju}i zahtjev predsjedavaju}eg Doma vitalni interes konstitutivnih naroda, u konkretnom slu~aju naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, Mustafe hrvatskog naroda, jer ne osigurava mogu}nost jednakog Pamuka, na osnovu ~lana IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine, kori{tenja slu`benih jezika sva tri konstitutivna naroda u ~lana 59 stav 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda Bosni i Hercegovini. Kona~no, Ustavni sud nagla{ava da bi Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni bilo koje zakonsko rje{enje, koje bi bilo opre~no principu glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: jednakopravnosti svih jezika konstitutivnih naroda na Mato Tadi}, predsjednik cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, predstavljalo grubo ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik kr{enje ovog principa i moglo bi pokrenuti pitanje destruktivnosti nacionalnog interesa bilo kojeg od Tudor Pantiru, potpredsjednik konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik VI - 3.2. Pitanje jednakog prava konstitutivnih naroda u procesu dono{enja odluka 50. Ustavni sud podsje}a da se Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda u to~kama dva i tri odnosi na pitanje po{tivanja podjele nadle`nosti izme|u kantona i Federacije za dono{enje odluka o pojedinim pitanjima, odnosno na mogu}nost preglasavanja predstavnika hrvatskog naroda prilikom odlu~ivanja na razini Federacije. 51. Prema ~lanku III/4. Ustava Federacije u nadle`nosti je kantona utvr|ivanje obrazovne politike, uklju~uju}i 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Hatixa Haxiosmanovi}, sudija David Feldman, prof., sudija Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 25. juna 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Utvr|uje se da je Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine o destruktivnosti po vitalni interes hrvatskog naroda u Prijedlogu okvirnog zakona o visokom obrazovawu u Bosni i Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Hercegovini, data u skladu sa procedurom propisanom Ustavom Bosne i Hercegovine. Utvr|uje se da je Prijedlog okvirnog zakona o visokom obrazovawu u Bosni i Hercegovini, u kom se predvi|a mogu}nost upotrebe jednog ili vi{e jezika konstitutivnih naroda i na~in dono{ewa statuta visoko{kolskih ustanova destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda. Postupak dono{ewa Okvirnog zakona o visokom obrazovawu u Bosni i Hercegovini treba da se provede prema proceduri iz ~lana IV/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@EWE 7. Kao tre}e, Klub delegata hrvatskog naroda smatra da postoji opravdana i osnovana sumwa i strahovawe da }e do}i do preglasavawa i majorizacije hrvatskog naroda prilikom odlu~ivawa na federalnom nivou, pogotovo u federalnim tijelima i u onima koja }e, shodno odredbama Okvirnog zakona, biti osnovana u Federaciji za pitawa iz oblasti visokog obrazovawa. 8. Nakon toga, a u skladu sa ~lanom 134 stav 3 Poslovnika Doma naroda, prekinuta je rasprava o Okvirnom zakonu i otvorena je rasprava o Izjavi. U skladu sa ~lanom 135 stav 1 Poslovnika Doma naroda, Klub delegata bo{wa~kog naroda je najavio prigovor na Izjavu Kluba hrvatskog naroda i podnio ga odmah nakon zavr{etka sjednice u pismenom obliku pod brojem 02-02-7-19/04 od 7. maja 2004. godine. 9. U Prigovoru je navedeno: a) kako Okvirni zakon sadr`i jasno odre|ene, neupitne i nedvosmislene garancije nediskriminacije i jednakih prava za sve narode u Bosni i Hercegovini; b) da je neosnovana tvrdwa o "otimawu" nadle`nosti kantonima, jer je ~lanom 56 Okvirnog zakona decidno odre|eno da prethodno moraju da se stvore ustavnopravni uslovi za funkcije visokog obrazovawa u entitetima; c) da su neosnovani sumwa i strahovawe od preglasavawa i majorizacije prilikom odlu~ivawa na federalnom nivou, jer prema ~lanu 3 Okvirnog zakona nadle`no entitetsko tijelo, koje je odredila kao odgovorno za konkretnu funkciju u oblasti visokog obrazovawa Federacija, ili ministarstvo koje je odredila kao odgovorno za konkretnu funkciju u oblasti visokog obrazovawa Republika Srpska, djeluje na osnovu konsenzusa. Sem toga, Ustavom Federacije su uspostavqeni instituti za{tite vitalnog nacionalnog interesa. Datom Izjavom prejudicira se na~in rje{avawa pitawa visokog obrazovawa u Federaciji, jer }e ova pitawa biti rije{ena kroz izmjene Ustava Federacije, a one ne mogu da se izvr{avaju preglasavawem; d) generalno, Okvirni zakon je zasnovan na principima sadr`anim u konvencijama i drugim me|unarodnim dokumentima (Konvencija o priznavawu kvalifikacija koje se odnose na visoko obrazovawe u evropskoj regiji - Lisabonska konvencija, Bolowska deklaracija i dr.), ~iji je potpisnik Bosna i Hercegovina, pa primjena me|unarodnih standarda u izradi Okvirnog zakona, koji utvr|uju jednake uslove za sve, otklawa bilo kakvu osnovu za progla{ewe destruktivnosti za vitalne interese samo za jedan narod. I - Uvod 1. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, Mustafa Pamuk (u daqwem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 13. maja 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) zahtjev kojim tra`i da se ispita proceduralna ispravnost, tj. utvrdi postojawe ustavnih pretpostavki za Izjavu Kluba hrvatskog naroda da je Prijedlog okvirnog zakona o visokom obrazovawu u Bosni i Hercegovini (u daqwem tekstu: Okvirni zakon) destruktivan po vitalne interese hrvatskog naroda. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od Savjeta ministara Bosne i Hercegovine i Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine je, 7. juna 2004. godine, zatra`eno da dostave odgovore na zahtjev, a od klubova delegata hrvatskog i bo{wa~kog naroda Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, istog dana, da dostave daqwa zapa`awa i stav o predmetu zahtjeva. III - Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva 3. 4. 5. 6. Savjet ministara Bosne i Hercegovine je, 24. marta 2004. godine, dostavilo Parlamentarnoj skup{tini Bosne i Hercegovine - Domu naroda i Predstavni~kom domu Okvirni zakon radi razmatrawa i usvajawa. Dom naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Dom naroda) je, na svojoj 23. sjednici 4. maja 2004. godine, pod ta~kom 10 dnevnog reda, razmatrao Okvirni zakon - prvo ~itawe, a u nastavku 23. sjednice, 7. maja 2004. godine, kao jedinu ta~ku dnevnog reda razmatrao je Okvirni zakon - drugo ~itawe. Klub delegata hrvatskog naroda u Domu naroda je, u skladu sa ~lanom 134 stav 3 Poslovnika Doma naroda, dao pismenu Izjavu, broj 02-02-7-19/04 od 7. maja 2004. godine, kojom je zauzeo stav da je Okvirni zakon destruktivan po vitalne interese hrvatskog naroda. Ova izjava sadr`i tri razloga zbog kojih delegati ovoga Kluba smatraju da je Okvirni zakon destruktivan po vitalne interese hrvatskog naroda. Kao prvo, Klub delegata hrvatskog naroda smatra da Okvirni zakon ne sadr`i jasno odre|enu, neupitnu i nedvosmislenu jemstvenu odredbu da }e Hrvati, kao i druga dva ravnopravna i konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, i u budu}nosti imati barem jedan univerzitet na slu`benom hrvatskom jeziku, a druga dva naroda na svojim slu`benim jezicima. Ovo je va`no zbog toga {to }e takva odredba Statuta Univerziteta u Mostaru zavisiti od procjene i odluke nadle`nog entitetskog tijela, kako je propisano u ~lanu 35 Okvirnog zakona, jer ovo tijelo daje saglasnost na Statut. Daqe, Okvirni zakon ne predvi|a jednaku zastupqenost sva tri konstitutivna naroda u nadle`nom entitetskom tijelu, ali je ovo tijelo du`no da slijedi savjete i preporuke Odbora Centra za informacije, priznavawe i ocjenu kvaliteta (CIPOK) za kog nije predvi|eno odlu~ivawe konsenzusom, {to slijedi iz odredaba ~l. 43 do 55 Okvirnog zakona. Kao drugo, Okvirnim zakonom se "otima" iskqu~iva nadle`nost kantona, kao federalnih jedinica, u oblasti obrazovne politike i prenosi se na Federaciju Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Federacija), {to je suprotno odredbi ~lana III/4 b) Ustava Federacije, kojom je jasno, precizno i nedvosmisleno propisana nadle`nost kantona za "utvr|ivawe obrazovne politike, ukqu~uju}i dono{ewe Broj 69 - Stranica 3947 propisa o obrazovawu i obezbje|ivawe obrazovawa". Daqe, Ustav Federacije ne sadr`i niti jednu odredbu koja bi propisivala preno{ewe kantonalnih ovla{tewa na Federaciju. 10. Klubovi konstitutivnih naroda u Domu naroda su u nastavku sjednice istog dana, 7. maja 2004. godine, imenovali po jednog ~lana za u~estvovawe u Zajedni~koj komisiji. Zajedni~ka komisija, u sastavu: Ilija Filipovi} (Klub hrvatskih delegata), Halid Gewac (Klub bo{wa~kih delegata) i Nade Radovi} (Klub srpskih delegata), je odr`ala sastanak 11. maja 2004. godine i nije prona{la rje{ewe ve} je utvrdila da cjelokupan predmet treba da se uputi Ustavnom sudu na daqwi postupak. Podnosilac zahtjeva je, 13. maja 2004. godine, podnio zahtjev Ustavnom sudu u skladu sa ~lanom IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine. b) Odgovor na zahtjev 11. Odgovori na zahtjev nisu dostavqeni. Klub delegata hrvatskog naroda u Domu naroda je, 10. juna 2004. godine, obavijestio Ustavni sud da ostaje kod zapa`awa i stavova iznesenih u Izjavi o destruktivnosti Okvirnog zakona po vitalne interese hrvatskog naroda predo~enih i ~lanovi Zajedni~ke komisije. Klub delegata bo{wa~kog naroda u Domu naroda je, 11. juna 2004. godine, obaviestio Ustavni sud o svom stavu o predmetu Izjave Kluba delegata hrvatskog naroda, koji, u su{tini, u ne{to {iroj elaboraciji ponavqa stav iz Prigovora od 7. juna 2004. godine, uz napomenu da je u pozivawu na {tetnost po vitalni nacionalni interes postavqen zahtjev koji nije postavqen kroz amandmansku proceduru u nadle`nim skup{tinskim tijelima. Broj 69 - Stranica 3948 IV - Relevantni propisi SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. Saglasnost na statut visoko{kolske ustanove daje nadle`no entitetsko tijelo u skladu sa zakonom. 12. U Ustavu Republike Srpske relevantne odredbe glase: "Amandman LXXI Slu`beni jezici Republike Srpske su: jezik srpskog naroda, jezik bo{wa~kog naroda i jezik hrvatskog naroda. Slu`bena pisma su }irilica i latinica. ^lan 18 Visoko{kolske ustanove, u skladu sa odredbama ovog zakona, imaju pravo da: [...] viii) odrede kao slu`beni jezik, ili slu`bene jezike, jedan ili vi{e jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Amandman LXXVII Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definisani na sqede}i na~in: [...] jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu dono{ewa odluka; obrazovawe, vjeroispovijest, jezik, wegovawe kulture, tradicije i kulturno naslije|e; [...]" 13. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase: "^lan I/6 Slu`beni jezici Federacije Bosne i Hercegovine su: bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik. Slu`bena pisma su latinica i }irilica. Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i nastave. ^lan III/4 Kantoni imaju sve nadle`nosti koje nisu izri~ito povjerene federalnoj vlasti. Posebno su nadle`ni za: [...] Utvr|ivawe obrazovne politike, ukqu~uju}i dono{ewe propisa o obrazovawu i obezbje|ivawe obrazovawa; [...] Amandman XXXVII Definicija vitalnog interesa Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definisani na sqede}i na~in: [...] jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu dono{ewa odluka; obrazovawe, vjeroispovijest, jezik, wegovawe kulture, tradicije i kulturno naslije|e; [...]" 14. U Prijedlogu Okvirnog zakona o visokom obrazovawu relevantne odredbe glase: "^lan 3 U ovom zakonu, sqede}i termini imaju doqe navedena zna~ewa: [...] "nadle`no entitetsko tijelo" ozna~ava tijelo koje djeluje na osnovu konsenzusa, a koje je odre|eno kao odgovorno za konkretnu funkciju u oblasti visokog obrazovawa od strane Federacije Bosne i Hercegovine, ili ministarstvo odre|eno kao odgovorno za konkretnu funkciju u oblasti visokog obrazovawa od strane Republike Srpske. ^lan 13 Nosilac formalne odgovornosti za sve aktivnosti licencirane javne visoko{kolske ustanove je upravni odbor univerziteta, odnosno kolexa-visoke {kole (u daqem tekstu: upravni odbor). Broj ~lanova upravnog odbora, vrijeme trajawa mandata, struktura upravnog odbora, predsjedavawe upravnim odborom i druga pitawa u vezi sa upravnim odborom utvr|uju se statutom visoko{kolske ustanove. U upravnom odboru zastupqeni su studenti i sve kategorije osobqa visoko{kolske ustanove. Senat univerziteta, koji je upravnom odboru odgovoran za akademski rad univerziteta, sa~iwavaju predstavnici akademskog osobqa i predstavnici studenata. Na~in izbora ~lanova senata, akademska pitawa u nadle`nosti senata i druga pitawa iz domena djelovawa senata univerziteta reguli{u se statutom univerziteta. ^lan 35 Nadle`no entitetsko tijelo odgovorno je za: [...] dono{ewe odluke o licencirawu i akreditovawu visoko{kolske ustanove na osnovu posebnih kriterija i preporuke Odbora CIPOK-a; davawe saglasnosti na statute visoko{kolskih ustanova; [...] ^lan 45 Savjet ministara imenuje odbor koji }e upravqati CIPOK-om (u daqem tekstu: Odbor CIPOK-a). Odbor CIPOK-a sastoji se od devet ~lanova, koje Savjet ministara imenuje na osnovu jednake zastupqenosti sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, na mandat od tri godine sa mogu}no{}u reizbora, pod uslovom da se inicijalno imenovawe provede u fazama, tako da svake godine jedna tre}ina ~lanova bude reizabrana ili iznova imenovana. Statutom CIPOK-a se reguli{e na~in rada i odlu~ivawa Odbora CIPOK-a i druga pitawa neophodna za rad CIPOK-a. Statut CIPOK-a usvaja Odbor CIPOK-a. Statut CIPOK-a stupa na snagu kada, na osnovu mi{qewa dr`avnog ministarstva, saglasnost na Statut da Savjet ministara. [...] ^lan 49 O akreditaciji i licencirawu visoko{kolskih ustanova odlu~uje nadle`no entitetsko tijelo na osnovu uslova i preporuka koje utvrdi Odbor CIPOK-a. [...] Postoje}e visoko{kolske ustanove u Bosni i Hercegovini }e se u trenutku stupawa ovog zakona na snagu smatrati akreditovanim i morat }e da se prijave za reviziju akreditacije u roku od ~etiri godine od datuma stupawa na snagu ovog zakona." V - Dopustivost 15. Zahtjev je podnio predsjedavaju}i Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine. Dakle, u pogledu ovla{}enog podnosioca, zahtjev ispuwava jedan od kriterijuma dopustivosti. U pogledu ostalih kriterijuma dopustivosti, Ustavni sud smatra da oni zavise od samog tuma~ewa nadle`nosti Ustavnog suda iz ~lana IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine. 16. Ustavni sud podsje}a da je su{tina nadle`nosti Ustavnog suda iz ~lana IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine rje{avawe pitawa "proceduralne ispravnosti" slu~aja iz odre|enog zahtjeva Doma naroda. [to sam pojam "proceduralna ispravnost" podrazumijeva, treba da se zakqu~i ciqnim i sistematskim tuma~ewem, prije svega, odredaba ~lana IV/3 Ustava Bosne i Hercegovine. 17. Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine usvaja sve zakone kada ih odobre oba doma (~lan IV/3 c) Ustava Bosne i Hercegovine). Shodno ~lanu IV/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine, "sve odluke u oba doma donose se ve}inom glasova onih koji su prisutni i glasaju [...] Ukoliko ve}ina ne ukqu~uje jednu tre}inu glasova delegata ili ~lanova sa teritorije svakog entiteta, predsjedavaju}i i wegovi zamjenici }e, rade}i kao komisija, nastojati da u roku od tri dana od glasawa postignu saglasnost. Ukoliko ta nastojawa ne uspiju, odluke }e se donijeti ve}inom glasova onih koji su prisutni i glasaju, pod uslovom da glasovi ne ukqu~uju dvije tre}ine, ili vi{e delegata ili ~lanova izabranih iz svakog entiteta." 18. Shodno ~lanu IV/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine, "predlo`ena odluka Parlamentarne skup{tine mo`e da bude Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH progla{ena destruktivnom po vitalni interes bo{wa~kog, hrvatskog ili srpskog naroda ve}inom glasova iz reda bo{wa~kih, hrvatskih ili srpskih delegata". Postupak za progla{ewe jedne odluke destruktivnom se sastoji u pozivawu ve}ine delegata iz kluba jednog naroda (najmawe tri delegata) na ~lan IV/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine. Posqedica toga jeste stro`iju kriterijum glasawa, upore|uju}i sa onim iz ~lana IV/3 c), tj. "za dono{ewe takve odluke bi}e potrebna saglasnost Doma naroda, koju je izglasala ve}ina bo{wa~kih, ve}ina hrvatskih i ve}ina srpskih delegata koji su prisutni i glasaju". Na ovaj na~in, omogu}en je nastavak parlamentarne procedure usprkos prigovoru destruktivnosti po vitalni interes jednog konstitutivnog naroda, ali po stro`ijim demokratskim zahtjevima, jer pojam parlamentarne ve}ine dobija drugu dimenziju. Ukoliko Dom naroda ne uspije da postigne zahtijevanu ve}inu, zakon ne mo`e da pro|e parlamentarnu proceduru u Domu naroda, jer nema wegovo povjerewe. 19. Ako ne do|e do glasawa, jer "ve}ina bo{wa~kih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu pozivawem na ta~ku IV/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine, predsjedavaju}i Doma naroda }e odmah sazvati Zajedni~ku komisiju koja se sastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz reda bo{wa~kih, hrvatskih i srpskih delegata, u ciqu razrje{ewa tog pitawa. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upu}uje Ustavnom sudu koji }e po hitnom postupku da preispita proceduralnu ispravnost slu~aja". To zna~i da se stavqawem prigovora za pozivawe na ~lan IV/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine obustavqa procedura glasawa iz prethodne ta~ke ove odluke i Dom naroda i postupa shodno ~lanu IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine. 20. Iz citiranih odredaba jasno proizlazi da je sam postupak za{tite vitalnih interesa jednog naroda jasno i decidno propisan citiranim odredbama i da taj postupak mora da se po{tuje. Uloga Ustavnog suda treba da bude kontrolisawe po{tivawa citiranog postupka, u slu~aju da se to od wega tra`i. S druge strane, iz citiranih odredaba jasno proizlazi da ove vrste sporova proizlaze iz situacije u kojoj predstavnici konstitutivnih naroda ne mogu sporazumno da se dogovore oko postojawa ili nepostojawa destruktivnosti jedne odluke po vitalni interes odre|enog naroda. Ovo ima za posqedicu da se na taj na~in blokira rad Parlamentarne skup{tine, jer predlo`ena odluka ne mo`e da dobije povjerewe ve}ine delegata odre|enog naroda. S tim u vezi, uloga Ustavnog suda bi trebala da se sastoji u tome da, kao najvi{i sud dr`ave i za{titnik Ustava Bosne i Hercegovine (~lan VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine), doprinese svojom meritornom odlukom deblokirawu rada Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, koja sama nije u stawu da prevazi|e problem. Ovaj postupak je hitne prirode, jer je intervencija Ustavnog suda potrebna u {to kra}em roku kako bi zakonodavni organ mogao da nastavi da obavqa svoju ulogu. Ova druga uloga Ustavnog suda, tj. dono{ewe meritornog stava u pogledu postojawa ili nepostojawa destruktivnosti po vitalni interes jednog naroda, je veoma va`na u situacijama kada je dr`avi potreban zakon da bi regulisala odre|eno podru~je, a glasawe o tom zakonu je blokirano stavqawem prigovora destruktivnosti po vitalni interes jednog naroda. 21. Sem toga, ova uloga Ustavnog suda pokazuje sli~nost sa nadle`nosti Ustavnog suda iz ~lana VI/3 a) Ustava Bosne i Hercegovine. ^lan VI/3 a) Ustava Bosne i Hercegovine omogu}ava ispitivawe ustavnosti zakona i drugih op{tih akata dok su oni na snazi, dok nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine ima preventivnu funkciju. Ona omogu}ava da Ustavni sud donese meritorno mi{qewe povodom pitawa o kom Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine nije mogla da se slo`i, kako bi mogla da se nastavi zakonodavna procedura u skladu sa mi{qewem Ustavnog suda. To zna~i da Ustavni sud preventivno djeluje na ustavnost akata koji su u parlamentarnoj proceduri. S tim u vezi, Ustavni sud nagla{ava da je on ~uvar Ustava Bosne i Hercegovine, a wegove odluke iz svih nadle`nosti, samim tim i one iz ~lana IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine, su kona~ne i obavezuju}e (~lan VI/4). Ovakva nadle`nost Ustavnog suda nije novina u ustavnopravnim sistemima. Francuski Ustavni savjet (Conseil Constitutionnel) ima istu nadle`nost prema Broj 69 - Stranica 3949 Ustavu iz 1958. godine. Wegova uloga iz ove nadle`nosti je preventivna, a wegove odluke su kona~ne i obavezuju}e za sva tijela. Postupak je, tako|e, hitne prirode i treba da se okon~a, u principu, u roku od mjesec dana. 22. Institut za{tite vitalnih interesa jednog naroda je veoma va`an u dr`avama u kojima postoje multietni~ke, multijezi~ke, multireligijske zajednice ili zajednice koje su tipi~ne po svojim razlikama. S druge strane, svako pozivawe na vitalni interes ima za posqedicu poja~an kriterijum za dono{ewe op{tih akata (~lan IV/3 e) ili, u krajwem slu~aju, postupak pred Ustavnim sudom. Posqedica toga su prekidi parlamentarnih procedura koje mogu da proizvedu negativne posqedice za rad zakonodavnog tijela i samim tim na funkcionisawe dr`ave. Iz toga razloga, zahtjevi iz ~lana IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine moraju da budu obrazlo`eni, izra`avaju}i ozbiqne kontroverze u mi{qewu ili sumwe u povredu ovoga ustavnopravnog instituta. S obzirom na to da se radi o zahtjevu jednog zakonodavnog tijela, kao politi~kog organa, za wegovu dopustivost dovoqan je objektivni interes za razrje{ewe spora. Drugim rije~ima, podnosilac ne mora da izra`ava subjektivni interes za samo razrje{ewe spora, {to je karakteristi~no za individualne apelacije. S tim u vezi, Ustavni sud nije vezan za sam zahtjev, jer op{ti javni interes prevladava nad samim zahtjevom. 23. U konkretnom slu~aju Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda upu}uje na vitalni interes tog ali i ostala dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Izjava sadr`i vi{e razloga zbog kojih se smatra da je Okvirni zakon destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda. Razlozi se odnose na pitawe upotrebe slu`benih jezika konstitutivnih naroda u oblasti visokog obrazovawa, na pitawe po{tivawa podjele nadle`nosti izme|u kantona i Federacije, utvr|ene Ustavom Federacije, te na pitawe jednakih prava konstitutivnih naroda u procesu dono{ewa odluka na nivou Federacije. 24. Iz analize proceduralne ispravnosti iz spisa predmeta jasno proizlazi da je Izjavu Kluba delegata hrvatskog naroda broj 02-02-7-19/04 od 7. maja 2004. godine potpisalo svih pet delegata, i to: Ilija Filipovi}, Velimir Juki}, Tomislav Limov, Anto Spaji} i Branko Zrno. Prigovor Kluba delegata bo{wa~kog naroda, broj 02-02-7-19/04 od 7. maja 2004. godine, potpisala je ve}ina delegata toga Kluba, i to: Halid Gewac, Hilmo Neimarlija, Hasan ^engi} i Osman Brka. Istog dana je formirana Zajedni~ka komisija, i to u sastavu: Ilija Filipovi}, Halid Gewac i Nade Radovi}. Zajedni~ka komisija je zasjedala u roku od pet dana, 11. maja 2004. godine, i nije prona{la rje{ewe, pa je utvrdila da cjelokupan predmet treba da se uputi Ustavnom sudu na daqwi postupak. Podnosilac zahtjeva je podnio zahtjev Ustavnom sudu 13. maja 2004. godine. 25. Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev podnio ovla{}eni subjekat i da je po{tovana proceduralna ispravnost u smislu ~lana IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine, te ispuweni formalni uslovi iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 26. Slijedi da je predmetni zahtjev dopustiv. VI - Meritum 27. Podnosilac zahtjeva tra`i da se ispita proceduralna ispravnost, tj. utvrdi postojawe ustavnih pretpostavki za Izjavu Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda da je Okvirni zakon destruktivan po vitalne interese hrvatskog naroda. 28. Da bi ispitao zahtjev, u smislu da li je Okvirni zakon destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda, Ustavni sud, prije svega, treba da defini{e pojam "vitalnog interesa" u smislu ~lana IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine. VI - 1. Pojam vitalnog interesa 29. Polaze}i od odredaba ~lana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, koji utvr|uje da je Bosna i Hercegovina demokratska dr`ava, tj. "da demokratski organi vlasti i pravi~ne procedure najboqe stvaraju miroqubive odnose unutar pluralisti~kog dru{tva" (alineja 3 Preambule) vidi se ustavna predanost, pravno obavezuju}a za sve javne organe, koja se ne mo`e da izolira od ostalih elemenata Ustava, posebno od odredaba koje se odnose na konstitutivne narode, i koja mora da bude interpretirana kroz cijelu strukturu Ustava, {to poma`e Broj 69 - Stranica 3950 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH definisawu pojma vitalnog interesa svakog konstitutivnog naroda. 30. U zadwoj alineji Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, Bo{waci, Hrvati i Srbi su definisani kao "konstitutivni narodi (u zajednici sa Ostalim), i gra|ani Bosne i Hercegovine". Ustavni sud je, u svojoj tre}oj djelimi~noj odluci U 5/98 (odluka od 7. januara 2000. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 23/00, stav 52) zakqu~io da "kako god neodre|en bio jezik Preambule Ustava BiH zbog ovog nedostatka definicije statusa Bo{waka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, ona jasno ozna~ava sve wih kao konstitutivne narode, tj. kao narode". Ustavni sud je, nadaqe, zakqu~io da "gledano u vezi sa ~lanom I Ustava, tekst Ustava BiH stoga jasno razlikuje konstitutivne narode od nacionalnih mawina, sa namjerom afirmacije kontinuiteta Bosne i Hercegovine kao demokratske multinacionalne dr`ave" (ibid., stav 53). S tim u vezi, zakqu~uje se da pojam konstitutivnosti naroda nije apstraktan pojam, ve} da on inkorporira odre|ene principe bez kojih jedno dru{tvo, sa ustavno za{ti}enim razlikama, ne bi moglo efektivno da funkcioni{e. Shodno tome, pojam "konstitutivnosti" direktno uti~e na pojam "vitalnog interesa". 31. Kako je Ustav Bosne i Hercegovine na odre|enim mjestima utvrdio razmjerno u~estvovawe konstitutivnih naroda u izboru u dr`avne organe, kvotni sistem je utvr|en pri sastavu Doma naroda (~lan IV/1), birawu predsjedavaju}eg i zamjenika predsjedavaju}eg domova Parlamentarne skup{tine (IV/3 b), sastavu Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine (~lan V) ili prvog sastava Upravnog odbora Centralne banke Bosne i Hercegovine (~lan VII, stav 1 ta~ka 2). Sem kvotnog sistema, u ~lanu IV/1 b) Ustava Bosne i Hercegovine odre|en je na~in dono{ewa odluka u Domu naroda, uslovqavaju}i ih minimalnom prisutno{}u i zastupqeno{}u predstavnika jednog konstitutivnog naroda. Kona~no, u ~lanu IV/3 e) i f), odnosno u ~lanu V/2 d) Ustava Bosne i Hercegovine, uveden je princip za{tite vitalnog interesa konstitutivnih naroda, kao daqwi mehanizam ustavne za{tite. 32. [ta zna~e ovi mehanizmi protuma~io je Ustavni sud u svojoj citiranoj odluci U 5/98, u kojoj je naglasio da "op{tepriznat princip, koji proizlazi iz liste me|unarodnih instrumenata iz Aneksa I Ustava BiH, jeste da vlada mora da predstavqa ~itav narod sa teritorije bez bilo kakvih razlika, time zabrawuju}i, posebno ~lanom 15 Okvirne konvencije za za{titu nacionalnih mawina koja je inkorporisana u Ustav Bosne i Hercegovine preko Aneksa I - vi{e ili mawe potpunu blokadu svog efektivnog u~estvovawa u procesu dono{ewa odluka. Budu}i da je efektivno u~estvovawe etni~kih grupa va`an elemenat demokratskih institucionalnih struktura u multinacionalnoj dr`avi, demokratsko dono{ewe odluka bi bilo preobra`eno u etni~ku dominaciju jedne ili vi{e grupa ako bi im npr. bila dodijeqena apsolutna i/ili neograni~ena mo} veta, time omogu}avaju}i brojnoj mawini predstavqenoj u vladinim institucijama da zauvijek name}e svoju voqu ve}ini" (ibid., stav 55). Shodno navedenom, Ustavni sud zakqu~uje da efektivno u~estvovawe konstitutivnih naroda u dono{ewu odluka, u smislu spre~avawa apsolutne dominacije jedne grupe nad drugom, predstavqa vitalni interes svakog konstitutivnog naroda. 33. Kona~no, pitawe tuma~ewa pojma "efektivnog u~estvovawa konstitutivnih naroda u dr`avnoj vlasti", primjewuju}i ga van ustavnih odredaba koje su prethodno citirane, treba da se primjewuje funkcionalno i u skladu sa ~lanom IX/3 Ustava Bosne i Hercegovine, shodno kojoj "funkcioneri imenovani na polo`aje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odra`avaju sastav naroda Bosne i Hercegovine". To zna~i, s jedne strane, da dr`avna vlast treba da bude, u principu, reprezentativan odraz napredne koegzistencije svih naroda u Bosni i Hercegovini, ukqu~uju}i i nacionalne mawine i Ostale. S druge strane, "efektivno u~estvovawe konstitutivnih naroda u vlasti", ako se prevazilazi ustavni okvir, nikada ne smije da provodi ili da name}e na {tetu efektivnog funkcionisawa dr`ave i wenih organa. U tom smislu, Ustavni sud je obrazlo`io da "nijedna odredba Ustava ne omogu}ava zakqu~ak da ova specijalna prava za zastupawe i u~estvovawe konstitutivnih naroda u institucijama BiH mogu da primijene tako|e i na druge institucije ili procedure. Utorak, 7.12.2004. Naprotiv, u onoj mjeri u kojoj bi ova specijalna kolektivna prava mogla da kr{e odredbe o nediskriminaciji [...] ona su legitimisana samo wihovim ustavnim rangom i, stoga, moraju da budu usko formulisana. Posebno, ne mo`e da se zakqu~i da Ustav Bosne i Hercegovine predvi|a op{ti institucionalni model koji mo`e da se prenese na nivo entiteta, ili da sli~ne, etni~ki definisane institucionalne strukture na nivou entiteta, ne moraju da zadovoqavaju globalni obavezuju}i standard nediskriminacije Ustava Bosne i Hercegovine prema ~lanu II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, ili ustavni princip jednakosti konstitutivnih naroda" (ibid., ta~ka 68). Shodno tome, iz toga se izvodi pravilan zakqu~ak da samo na taj na~in mo`e da se uspostavi kompromisan odnos izme|u pripadnosti jednom konstitutivnom narodu i opciji gra|anstva. 34. Sem ustavnog elementa "efektivnog u~estvovawa konstitutivnih naroda u dr`avnim organima", Ustavni sud se u vi{e navrata upu{tao u razmatrawe problema grupnih prava konstitutivnih naroda. Tako je naglasio da "mogu}nost jednakog kori{}ewa bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika ne samo pred institucijama BiH, ve} tako|e i na nivou entiteta i svih wihovih administrativnih jedinica, pri zakonodavnim, izvr{nim i sudskim vlastima kao i u javnom `ivotu" je jedno od grupnih prava, za{ti}eno, inter alia, ~lanom II/4 u vezi sa ~l. I/4, II/3 m) i II/5 Ustava Bosne i Hercegovine, kao i Evropskom poveqom za regionalne jezike i jezike mawina (vidi odluku Ustavnog suda, U 5/98 od 18. i 19. avgusta 2000. godine, "Slu`beni glasnik BiH", broj 36/00, ta~ka 34). Ustavni sud je, nadaqe, zakqu~io (ibid., ta~ka 44) da "druge vjeroispovijesti i crkve pored Pravoslavne crkve, poput katoli~ke vjere ili islama, su oduviek ~inili sastavni dio multireligijskog `ivota u Bosni i Hercegovini u smislu pluralizma koji Evropska konvencija i Ustav BiH zahtijevaju kao neophodnu pretpostavku za demokratsko dru{tvo i slobodu vjerovawa". Iz ovih primjera je vidqivo da su daqwi elementi konstitutivnih naroda usko povezani sa ustavnopravnim i me|unarodno-pravnim mehanizmima za{tite individualnih i grupnih prava. 35. Ipak, Ustavni sud, sem ovih primjera, ne}e se upu{tati u taksativno nabrajawe elemenata vitalnog interesa jednog naroda. Pojam vitalnog interesa jednog konstitutivnog naroda je funkcionalna kategorija i potrebno je da mu se pristupi s te ta~ke gledi{ta. Ipak, Ustavni sud je, u skladu sa prvom re~enicom ~lana VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine, za{titnik Ustava i wime je ograni~en u pogledu funkcionalnog tuma~ewa. S tim u vezi, pri razmatrawu svakog konkretnog slu~aja, Ustavni sud }e se, u zadatim ustavnim okvirima, rukovoditi vrijednostima i principima koji su od su{tinske va`nosti za slobodno i demokratsko dru{tvo koje otjelovquje, izme|u ostalog, po{tovawe inherentnog dostojanstva ~ovjeka, uga|awe velikoj raznolikosti vjerovawa, po{tovawe kulturnog identiteta i identiteta grupa, i vjera u dru{tvene i politi~ke institucije koje unapre|uju u~estvovawe pojedinaca i grupa u dru{tvu. S druge strane, za{tita vitalnog interesa ne smije da ugrozi implementaciju teorije dr`avne funkcionalnosti, koja je usko povezana sa neutralnim i su{tinskim shvatawem pojma dr`avqanstva, kao kriterijuma pripadnosti "naciji". Drugim rije~ima, za{tita vitalnog interesa ne smije da vodi nepotrebnoj dezintegraciji gra|anskog dru{tva, kao neophodne kategorije moderne dr`avnosti. VI - 2. Postojawe vitalnog interesa hrvatskog naroda 36. Shodno odredbi ~lana 1 Okvirnog zakona, "Okvirnim zakonom o visokom obrazovawu u Bosni i Hercegovini, utvr|uju se principi organizovawa visokog obrazovawa u Bosni i Hercegovini, odgovornost obrazovnih vlasti u ovoj oblasti, ustanovqavaju organi za provo|ewe zakona i me|unarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, te utvr|uje na~in obezbje|ewa kvaliteta u oblasti visokog obrazovawa". ^lan 18 Okvirnog zakona, inter alia,, reguli{e pitawe upotrebe slu`benog jezika u visoko{kolskim ustanovama, dok Glava III reguli{e pitawe odgovornosti i na~ina dono{ewa odluka vlasti. 37. Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda se u prvoj ta~ki odnosi na pitawe upotrebe slu`benih jezika konstitutivnih naroda u oblasti visokog obrazovawa, u drugoj ta~ki na pitawe podjele ustavnih nadle`nosti kantona i Federacije za odlu~ivawe o pojedinim pitawima i, kona~no, u tre}oj ta~ki Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH na pitawe jednakog prava konstitutivnih naroda u procesu dono{ewa odluka na nivou Federacije. Iako je Izjava data u tri ta~ke, Ustavni sud primje}uje da se, u su{tini i ta~ka dva i ta~ka tri Izjave odnose na isto pitawe jednakog prava konstitutivnih naroda u procesu dono{ewa odluka. 38. Kako je Ustavni sud ve} naglasio, "mogu}nost jednakog kori{}ewa bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika ne samo pred institucijama Bosne i Hercegovine, ve} tako|e i na nivou entiteta i svih wihovih administrativnih jedinica, pri zakonodavnim, izvr{nim i sudskim vlastima kao i u javnom `ivotu", jedno je od za{ti}enih grupnih prava. Potrebno je naglasiti da, u {irem smislu, u slu`benu upotrebu odre|enog jezika, svakako, spada i obrazovawe na tom jeziku. 39. Tako|e, efektivno u~estvovawe konstitutivnih naroda u procesu dono{ewa odluka, u smislu spre~avawa apsolutne dominacije jedne grupe nad drugom, predstavqa vitalni interes svakog konstitutivnog naroda. 40. Za razliku od Ustava Bosne i Hercegovine, entitetski ustavi ova dva pitawa eksplicitno navode, pa tako Ustav Republike Srpske (Amandman LXXVII), kao i Ustav Federacije (Amandman XXXVII), na identi~an na~in defini{u vitalne nacionalne interese konstitutivnih naroda, tako da, inter alia, navode "jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu dono{ewa odluka; obrazovawe, vjeroispovijest, jezik, wegovawe kulture, tradicije i kulturno naslije|e". 41. Ustavni sud zakqu~uje da Okvirni zakon i Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda pokre}u pitawa inherentna pojmu vitalnog interesa svih konstitutivnih naroda, a u konkretnom slu~aju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. 42. Za Ustavni sud ostaje jo{ da ispita da li je Okvirni zakon destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda. VI - 3. Destrukcija vitalnog interesa 43. Ustavni sud podsje}a da se Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda o destruktivnosti po vitalni interes hrvatskog naroda odnosi na odredbe Okvirnog zakona kojima se ure|uje upotreba slu`benog jezika i proces usvajawa statuta visoko{kolskih ustanova, te podjelu nadle`nosti izme|u kantona i Federacije i s tim u vezi proces dono{ewa odluka na nivou Federacije, te da se u obrazlo`ewu Izjave navode pojedine sporne odredbe ovog zakona i to ~lan 35 i ~l. 43 do 55. VI - 3.1. Pitawe jezika 44. U ~lanu 18 Okvirnog zakona je propisano da visoko{kolske ustanove, u skladu sa odredbama ovog zakona, imaju pravo da, inter alia, odrede kao slu`beni jezik, ili slu`bene jezike, jedan ili vi{e jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Ovom odredbom je, dakle, data mogu}nost za odre|ivawe sva tri, ali i samo jednog ili dva slu`bena jezika konstitutivnih naroda, kao slu`benog jezika na odre|enoj visoko{kolskoj ustanovi, ukoliko se dobije saglasnost na statut sa takvom odredbom. 45. Saglasnost na statut visoko{kolskih ustanova, koji sadr`i i odredbe o slu`benom jeziku, daje, u smislu ~lana 35 Okvirnog zakona, nadle`no entitetsko tijelo. Iako Okvirni zakon u ~lanu 3 pravi odre|enu distinkciju u pogledu definicije ovog tijela kada je rije~ o Republici Srpskoj i Federaciji, jasno je iz obrazlo`ewa zakona da se u oba slu~aja radi o entitetskim ministarstvima. S obzirom na to da ministarstvima rukovode ministri, koji samostalno donose odluke na osnovu ustava i zakona, jasno je da je odredba da ovo tijelo "djeluje na osnovu konsenzusa" neprovediva. Slijedi, dakle, da iskqu~ivo od ocjene i stava resornog ministra zavisi davawe saglasnosti na statut pojedine visoko{kolske ustanove. 46. Shodno ~lanu 49 stav 3 Okvirnog zakona, sve postoje}e visoko{kolske ustanove u Bosni i Hercegovini }e se, u trenutku stupawa na snagu ovog zakona, smatrati akreditiranim i mora}e da se prijave za reviziju akreditacije u roku od ~etiri godine od datuma stupawa na snagu ovoga zakona. U smislu ~lana 3 Okvirnog zakona akreditacija "zna~i formalna odluka, na osnovu definisanih kriterijuma, koju su donijele vlasti nadle`ne za visoko obrazovawe, da visoko{kolska ustanova ispuwava op{teprihva}ene standarde kvaliteta i da kvalifikacija koju dodjequje nosiocu (u skladu sa va`e}im zakonom) daje odre|ena prava, tj. pristup narednoj fazi obrazovawa, odre|enom zanimawu, kori{}ewe znawa", dok licencirawe "zna~i ~in dodjele Broj 69 - Stranica 3951 dozvole za pru`awe usluga visokog obrazovawa u skladu sa odredbama ovog Zakona". Me|utim, u tom postupku revizije, kao i u slu~aju formirawa novih visoko{kolskih ustanova, u smislu ~lana 35 Okvirnog zakona, nadle`na entitetska ministarstva su odgovorna za dono{ewe odluke o licencirawu i akreditirawu na osnovu posebnih kriterijuma i preporuke Odbora CIPOK-a. ^lanom 45 Okvirnog zakona je propisano da Odbor CIPOK-a imenuje Savjet ministara, a sastoji se od devet ~lanova, imenovanih na osnovu jednake zastupqenosti sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Na~in rada i odlu~ivawa Odbora CIPOK-a reguli{e se statutom koji stupa na snagu kada dobije saglasnost Savjeta ministara na osnovu mi{qewa dr`avnog ministarstva. Dakle, shodno ovoj proceduri odluku o akreditaciji pojedine visoko{kolske ustanove donosi resorni entitetski ministar, na osnovu posebnih kriterijuma i preporuke (koja nije obavezuju}a) tijela u kom jesu jednako zastupqeni predstavnici sva tri konstitutivna naroda, ali ~iji }e na~in odlu~ivawa biti naknadno propisan statutom. To svakako ostavqa mogu}nost preglasavawa predstavnika jednog konstitutivnog naroda u ovom tijelu, jer zakon ne propisuje dono{ewe odluka konsenzusom. 47. Shodno navedenom, proizlazi da u Okvirnom zakonu nije bezuslovno odre|eno da }e opredjeqewe (u smislu ~lana 18) o upotrebi slu`benog jezika na pojedinoj visoko{kolskoj ustanovi u statutu te ustanove biti prihva}eno, jer saglasnost na statut daje resorni entitetski ministar. Ovo bi zna~ilo da su osnovani navodi iz ta~ke jedan Izjave Kluba delegata hrvatskog naroda, kako Okvirni zakon ne sadr`i jasno odre|enu, neupitnu i nedvosmislenu jemstvenu odredbu da }e Hrvati, kao i druga dva ravnopravna i konstitutivna naroda, imati visoko{kolsku ustanovu na svom slu`benom jeziku. 48. Me|utim, Ustavni sud smatra da ovakav pristup pitawu slu`bene upotrebe jezika, koji bi za posqedicu imao to da je na pojedinim visoko{kolskim ustanovama slu`beni jezik samo jedan ili dva slu`bena jezika konstitutivnih naroda, mo`e da predstavqa redukovawe prava na jednaku i ravnopravnu upotrebu slu`benih jezika sva tri konstitutivna naroda. U multinacionalnoj dr`avi, kakva je Bosna i Hercegovina, legitiman ciq u demokratskom dru{tvu nije kako asimilacija, tako ni segregacija u pitawu jezika. Kako je Ustavni sud ve} naglasio u svojoj odluci U 5/98 "Zakonodavstvo BiH mora da uzme u obzir efektivnu mogu}nost jednakog kori{}ewa bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika [...] i u javnom `ivotu. Najvi{i standardi ~lanova 8 do 13 Evropske poveqe za regionalne jezike i jezike mawina bi trebali da slu`e kao smjernica za spomenuta tri jezika. Ni`i standardi, spomenuti u Evropskoj poveqi, bi mogli, uzimaju}i u obzir odgovaraju}e uslove, da budu dovoqni samo za ostale jezike". 49. In conclusio, Ustavni sud nalazi da je na~in na koji je Okvirnim zakonom, u ~l. 13, 18 i 35, propisana mogu}nost upotrebe samo jednog ili dva slu`bena jezika konstitutivnih naroda u visoko{kolskim ustanovama i s tim u vezi proces dono{ewa statuta visoko{kolske ustanove, destruktivan po vitalni interes konstitutivnih naroda, u konkretnom slu~aju hrvatskog naroda, jer ne obezbje|uje mogu}nost jednakog kori{}ewa slu`benih jezika sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Kona~no, Ustavni sud nagla{ava da bi bilo koje zakonsko rje{ewe, koje bi bilo u suprotnosti sa principom jednakopravnosti svih jezika konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, predstavqalo grubo kr{ewe ovog principa i moglo bi da pokrene pitawe destruktivnosti nacionalnog interesa bilo kog od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. VI - 3.2. Pitawe jednakog prava konstitutivnih naroda u procesu dono{ewa odluka 50. Ustavni sud podsje}a da se Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda u ta~kama dva i tri odnosi na pitawe po{tivawa podjele nadle`nosti izme|u kantona i Federacije za dono{ewe odluka o pojedinim pitawima, odnosno na mogu}nost preglasavawa predstavnika hrvatskog naroda prilikom odlu~ivawa na nivou Federacije. 51. Shodno ~lanu III/4 Ustava Federacije u nadle`nosti kantona je utvr|ivawe obrazovne politike, ukqu~uju}i dono{ewe propisa o obrazovawu i obezbje|ivawe obrazovawa. Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda ide za tim da Okvirni zakon "otima" ovu nadle`nost kantonima i prenosi je na nivo Broj 69 - Stranica 3952 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. Utvr|uje se da je Prijedlog okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, u kojem se predvi|a mogu}nost upotrebe jednog ili vi{e jezika konstitutivnih naroda i na~in dono{enja statuta visoko{kolskih ustanova destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda. Postupak dono{enja Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini treba provesti prema proceduri iz ~lana IV/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE Federacije, {to je, s obzirom na mogu}nost preglasavawa kod odlu~ivawa na nivou Federacije destruktivno po vitalni interes hrvatskog naroda. Me|utim, u ~lanu 56 stav 2 Okvirnog zakona je propisano da }e se odredbe ovog zakona, koje tra`e dodjelu ovla{}ewa za odre|enu funkciju u visokom obrazovawu u entitetima, primjewivati od trenutka kad budu stvoreni pravni uslovi za te dodjele. Shodno tome, Okvirni zakon ne prejudicira, Ustavom Federacije utvr|enu, nadle`nost za odlu~ivawe o pitawima visokog obrazovawa. Pored toga Ustavom Federacije su jasno utvr|eni mehanizmi za{tite vitalnih interesa sva tri konstitutivna naroda, prilikom odlu~ivawa na nivou Federacije o pitawima koja potpadaju pod pojam vitalnih interesa (Amandmani XXXVIII-XL). Ustavni sud podsje}a da, s druge strane, "efektivno u~estvovawe konstitutivnih naroda u vlasti", ako se prevazilazi ustavni okvir, nikada ne smije da se provodi ili name}e na {tetu efektivnog funkcionisawa dr`ave i wenih organa (vidi ta~. 32 i 33). 52. In conclusio, Ustavni sud ne nalazi da Okvirni zakon, u pogledu pitawa koja pokre}e Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda u ta~kama dva i tri, sadr`i odredbe koje su destruktivne za vitalni interes bilo kog konstitutivnog naroda, u konkretnom slu~aju hrvatskog naroda. 53. Ustavni sud nagla{ava da ova odluka, proiza{la iz postupka provedenog po ~lanu IV/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine, nema za ciq da ocjewuje ustavnost zakonskih rje{ewa, koja su podloga samog postupka pred Ustavnim sudom. Ova odluka ima za ciq davawe kona~nog odgovora na pitawe koje ni Dom naroda, a ni oformqena Zajedni~ka komisija toga Doma nisu mogli da daju, a to je pitawe postojawa destruktivnosti Okvirnog zakona po vitalni interes jednog ili vi{e naroda. U skladu sa ovom odlukom, Dom naroda je obavezan da nastavi i okon~a svoj blokirani postupak izja{wavawa o Okvirnom zakonu, po proceduri predvi|enoj u ~lanu IV/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine. I - Uvod 1. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, Mustafa Pamuk (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 13. maja 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev kojim tra`i da se ispita proceduralna ispravnost, tj. utvrdi postojanje ustavnih pretpostavki za Izjavu Kluba hrvatskog naroda da je Prijedlog okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Okvirni zakon) destruktivan po vitalne interese hrvatskog naroda. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vije}a ministara Bosne i Hercegovine i Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine je, 7. juna 2004. godine, zatra`eno da dostave odgovore na zahtjev, a od klubova delegata hrvatskog i bo{nja~kog naroda Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, istog dana, da dostave daljnja zapa`anja i stav o predmetu zahtjeva. VIII - Zakqu~ak III - Zahtjev 54. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 55. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. a) Navodi iz zahtjeva 3. Vije}e ministara Bosne i Hercegovine je, 24. marta 2004. godine, dostavilo Parlamentarnoj skup{tini Bosne i Hercegovine - Domu naroda i Predstavni~kom domu Okvirni zakon radi razmatranja i usvajanja. Dom naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda) je, na svojoj 23. sjednici 4. maja 2004. godine, pod ta~kom 10. dnevnog reda, razmatrao Okvirni zakon - prvo ~itanje, a u nastavku 23. sjednice, 7. maja 2004. godine, kao jedinu ta~ku dnevnog reda razmatrao je Okvirni zakon - drugo ~itanje. 4. Klub delegata hrvatskog naroda u Domu naroda je, u skladu sa ~lanom 134. stav 3. Poslovnika Doma naroda, dao pismenu Izjavu, broj 02-02-7-19/04 od 7. maja 2004. godine, kojom je zauzeo stav da je Okvirni zakon destruktivan po vitalne interese hrvatskog naroda. Ova izjava sadr`i tri razloga zbog kojih delegati ovoga Kluba smatraju da je Okvirni zakon destruktivan po vitalne interese hrvatskog naroda. 5. Kao prvo, Klub delegata hrvatskog naroda smatra da Okvirni zakon ne sadr`i jasno odre|enu, neupitnu i nedvosmislenu jamstvenu odredbu da }e Hrvati, kao i druga dva ravnopravna i konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, i u budu}nosti imati barem jedno sveu~ili{te na slu`benom hrvatskom jeziku, a druga dva naroda na svojim slu`benim jezicima. Ovo je va`no zbog toga {to }e takva odredba Statuta Sveu~ili{ta u Mostaru zavisiti od procjene i odluke nadle`nog entitetskog tijela, kako je propisano u ~lanu 35. Okvirnog zakona, jer ovo tijelo daje saglasnost na Statut. Dalje, Okvirni zakon ne predvi|a jednaku zastupljenost sva tri konstitutivna naroda u nadle`nom entitetskom tijelu, ali je ovo tijelo du`no slijediti savjete i preporuke Odbora Centra za informacije, priznavanje i ocjenu kvaliteta (CIPOK) za kojeg nije predvi|eno odlu~ivanje konsenzusom, {to slijedi iz odredbi ~l. 43. do 55. Okvirnog zakona. 6. Kao drugo, Okvirnim zakonom se "otima" isklju~iva nadle`nost kantona, kao federalnih jedinica, u oblasti Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 8/04, rje{avaju}i zahtjev predsjedavaju}eg Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, Mustafe Pamuka, na osnovu ~lana IV/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Hatid`a Had`iosmanovi}, sudija David Feldman, prof., sudija Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 25. juna 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Utvr|uje se da je Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine o destruktivnosti po vitalni interes hrvatskog naroda u Prijedlogu okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, data u skladu sa procedurom propisanom Ustavom Bosne i Hercegovine. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3953 obrazovne politike i prenosi se na Federaciju Bosne i IV - Relevantni propisi Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), {to je suprotno 12. U Ustavu Republike Srpske relevantne odredbe glase: odredbi ~lana III/4.b) Ustava Federacije, kojom je jasno, precizno i nedvosmisleno propisana nadle`nost kantona za "Amandman LXXI "utvr|ivanje obrazovne politike, uklju~uju}i dono{enje Slu`beni jezici Republike Srpske su: jezik srpskog naroda, propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja". Dalje, jezik bo{nja~kog naroda i jezik hrvatskog naroda. Slu`bena Ustav Federacije ne sadr`i niti jednu odredbu koja bi pisma su }irilica i latinica. propisivala preno{enje kantonalnih ovlasti na Federaciju. Amandman LXXVII 7. Kao tre}e, Klub delegata hrvatskog naroda smatra da postoji opravdana i osnovana sumnja i strahovanje da }e do}i do Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su preglasavanja i majorizacije hrvatskog naroda prilikom definirani na sljede}i na~in: odlu~ivanja na federalnom nivou, pogotovo u federalnim [...] tijelima i u onima koja }e, prema odredbama Okvirnog jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu dono{enja zakona, biti osnovana u Federaciji za pitanja iz oblasti odluka; visokog obrazovanja. obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, 8. Nakon toga, a u skladu sa ~lanom 134. stav 3. Poslovnika tradicije i kulturno naslije|e; Doma naroda, prekinuta je rasprava o Okvirnom zakonu i [...]" otvorena je rasprava o Izjavi. U skladu sa ~lanom 135. stav 1. 13. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine relevantne Poslovnika Doma naroda, Klub delegata bo{nja~kog naroda odredbe glase: je najavio prigovor na Izjavu Kluba hrvatskog naroda i podnio ga odmah nakon zavr{etka sjednice u pismenom "^lan I/6. obliku pod brojem 02-02-7-19/04 od 7. maja 2004. godine. Slu`beni jezici Federacije Bosne i Hercegovine su: bosanski 9. U Prigovoru je navedeno: a) kako Okvirni zakon sadr`i jasno jezik, hrvatski jezik i srpski jezik. Slu`bena pisma su latinica i odre|ene, neupitne i nedvosmislene garancije nediskrimi}irilica. nacije i jednakih prava za sve narode u Bosni i Hercegovini; Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i b) da je neosnovana tvrdnja o "otimanju" nadle`nosti nastave. kantonima, jer je ~lanom 56. Okvirnog zakona decidno ^lan III/4. odre|eno da se prethodno moraju stvoriti ustavnopravni uvjeti za funkcije visokog obrazovanja u entitetima; c) da su Kantoni imaju sve nadle`nosti koje nisu izri~ito povjerene neosnovani sumnja i strahovanje od preglasavanja i federalnoj vlasti. Posebno su nadle`ni za: majorizacije prilikom odlu~ivanja na federalnom nivou, jer [...] prema ~lanu 3. Okvirnog zakona nadle`no entitetsko tijelo, Utvr|ivanje obrazovne politike, uklju~uju}i dono{enje koje je odredila kao odgovorno za konkretnu funkciju u propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja; oblasti visokog obrazovanja Federacija, ili ministarstvo koje [...] je odredila kao odgovorno za konkretnu funkciju u oblasti visokog obrazovanja Republika Srpska, djeluje na osnovu Amandman XXXVII konsenzusa. Osim toga, Ustavom Federacije su uspostavljeni Definicija vitalnog interesa instituti za{tite vitalnog nacionalnog interesa. Datom Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su Izjavom prejudicira se na~in rje{avanja pitanja visokog definirani na slijede}i na~in: obrazovanja u Federaciji, jer }e ova pitanja biti rije{ena kroz [...] izmjene Ustava Federacije, a one se ne mogu izvr{iti jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu dono{enja preglasavanjem; d) op}enito, Okvirni zakon je zasnovan na odluka; principima sadr`anim u konvencijama i drugim obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, me|unarodnim dokumentima (Konvencija o priznavanju tradicije i kulturno naslije|e; kvalifikacija koje se odnose na visoko obrazovanje u evropskoj regiji - Lisabonska konvencija, Bolonjska [...]" deklaracija i dr.), ~iji je potpisnik Bosna i Hercegovina, pa 14. U Prijedlogu okvirnog zakona o visokom obrazovanju primjena me|unarodnih standarda u izradi Okvirnog zakona, relevantne odredbe glase: koji utvr|uju jednake uvjete za sve, otklanja bilo kakvu "^lan 3. osnovu za progla{enje destruktivnosti za vitalne interese samo za jedan narod. U ovom zakonu, sljede}i termini imaju dolje navedena zna~enja: 10. Klubovi konstitutivnih naroda u Domu naroda su u nastavku [...] sjednice istog dana, 7. maja 2004. godine, imenovali po jednog ~lana za sudjelovanje u Zajedni~koj komisiji. "nadle`no entitetsko tijelo" ozna~ava tijelo koje djeluje na Zajedni~ka komisija, u sastavu: Ilija Filipovi} (Klub osnovu konsenzusa, a koje je odre|eno kao odgovorno za hrvatskih delegata), Halid Genjac (Klub bo{nja~kih konkretnu funkciju u oblasti visokog obrazovanja od strane delegata) i Nade Radovi} (Klub srpskih delegata), je odr`ala Federacije Bosne i Hercegovine, ili ministarstvo odre|eno sastanak 11. maja 2004. godine i nije prona{la rje{enje ve} je kao odgovorno za konkretnu funkciju u oblasti visokog utvrdila da cjelokupan predmet treba uputiti Ustavnom sudu obrazovanja od strane Republike Srpske. na daljnji postupak. Podnosilac zahtjeva je, 13. maja 2004. ^lan 13. godine, podnio zahtjev Ustavnom sudu u skladu sa ~lanom IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Nosilac formalne odgovornosti za sve aktivnosti licencirane javne visoko{kolske ustanove je upravni odbor univerziteta, b) Odgovor na zahtjev odnosno koled`a-visoke {kole (u daljem tekstu: upravni 11. Odgovori na zahtjev nisu dostavljeni. Klub delegata hrvatskog odbor). naroda u Domu naroda je, 10. juna 2004. godine, obavijestio Broj ~lanova upravnog odbora, vrijeme trajanja mandata, Ustavni sud da ostaje kod zapa`anja i stavova iznesenih u Izjavi struktura upravnog odbora, predsjedavanje upravnim o destruktivnosti Okvirnog zakona po vitalne interese hrvatskog odborom i druga pitanja u vezi sa upravnim odborom naroda predo~enih i ~lanovima Zajedni~ke komisije. Klub utvr|uju se statutom visoko{kolske ustanove. delegata bo{nja~kog naroda u Domu naroda je, 11. juna 2004. U upravnom odboru zastupljeni su studenti i sve kategorije godine, obavijestio Ustavni sud o svom stavu o predmetu Izjave osoblja visoko{kolske ustanove. Kluba delegata hrvatskog naroda, koji, u su{tini, u ne{to {iroj Senat univerziteta, koji je upravnom odboru odgovoran za elaboraciji ponavlja stav iz Prigovora od 7. juna 2004. godine, akademski rad univerziteta, sa~injavaju predstavnici uz napomenu da je u pozivanju na {tetnost po vitalni nacionalni akademskog osoblja i predstavnici studenata. Na~in izbora interes postavljen zahtjev koji nije postavljen kroz amandmansku proceduru u nadle`nim skup{tinskim tijelima. ~lanova senata, akademska pitanja u nadle`nosti senata i Broj 69 - Stranica 3954 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. glasaju, pod uvjetom da glasovi ne uklju~uju dvije tre}ine, ili druga pitanja iz domena djelovanja senata univerziteta vi{e delegata ili ~lanova izabranih iz svakog entiteta." reguli{u se statutom univerziteta. Saglasnost na statut visoko{kolske ustanove daje nadle`no 18. Prema ~lanu IV/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, "predlo`ena odluka Parlamentarne skup{tine mo`e biti entitetsko tijelo u skladu sa zakonom. progla{ena destruktivnom po vitalni interes bo{nja~kog, ^lan 18. hrvatskog ili srpskog naroda ve}inom glasova iz reda Visoko{kolske ustanove, u skladu sa odredbama ovog bo{nja~kih, hrvatskih ili srpskih delegata". Postupak za zakona, imaju pravo da: progla{enje jedne odluke destruktivnom se sastoji u [...] pozivanju ve}ine delegata iz kluba jednog naroda (najmanje tri delegata) na ~lan IV/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. viii) odrede kao slu`beni jezik, ili slu`bene jezike, jedan ili Posljedica toga jeste stro`i kriterij glasanja, uspore|uju}i sa vi{e jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. onim iz ~lana IV/3.c), tj. "za dono{enje takve odluke bit }e ^lan 35. potrebna saglasnost Doma naroda, koju je izglasala ve}ina Nadle`no entitetsko tijelo odgovorno je za: bo{nja~kih, ve}ina hrvatskih i ve}ina srpskih delegata koji su prisutni i glasaju". Na ovaj na~in, omogu}en je nastavak [...] parlamentarne procedure usprkos prigovoru destruktivnosti dono{enje odluke o licenciranju i akreditovanju visokopo vitalni interes jednog konstitutivnog naroda, ali po {kolske ustanove na osnovu posebnih kriterija i preporuke stro`im demokratskim zahtjevima, jer pojam parlamentarne Odbora CIPOK-a; ve}ine dobiva drugu dimenziju. Ukoliko Dom naroda ne davanje saglasnosti na statute visoko{kolskih ustanova; uspije posti}i zahtijevanu ve}inu, zakon ne mo`e pro}i [...] parlamentarnu proceduru u Domu naroda, jer nema njegovo ^lan 45. povjerenje. 19. Ako ne do|e do glasanja, jer "ve}ina bo{nja~kih, hrvatskih ili Vije}e ministara imenuje odbor koji }e upravljati CIPOK-om srpskih delegata stavi primjedbu pozivanjem na ta~ku (u daljem tekstu: Odbor CIPOK-a). IV/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, predsjedavaju}i Doma Odbor CIPOK-a sastoji se od devet ~lanova, koje Vije}e naroda }e odmah sazvati Zajedni~ku komisiju koja se sastoji ministara imenuje na osnovu jednake zastupljenosti sva tri od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz reda bo{nja~kih, konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, na mandat od tri hrvatskih i srpskih delegata, u cilju razrje{enja tog pitanja. godine sa mogu}no{}u reizbora, pod uvjetom da se inicijalno Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se imenovanje provede u fazama, tako da svake godine jedna upu}uje Ustavnom sudu koji }e po hitnom postupku tre}ina ~lanova bude reizabrana ili iznova imenovana. preispitati proceduralnu ispravnost slu~aja". To zna~i da se Statutom CIPOK-a se reguli{e na~in rada i odlu~ivanja stavljanjem prigovora za pozivanje na ~lan IV/3.e) Ustava Odbora CIPOK-a i druga pitanja neophodna za rad Bosne i Hercegovine obustavlja procedura glasanja iz CIPOK-a. prethodne ta~ke ove odluke i Dom naroda i postupa prema Statut CIPOK-a usvaja Odbor CIPOK-a. ~lanu IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Statut CIPOK-a stupa na snagu kada, na osnovu mi{ljenja 20. Iz citiranih odredbi jasno proizlazi da je sam postupak za{tite dr`avnog ministarstva, saglasnost na Statut da Vije}e vitalnih interesa jednog naroda jasno i decidno propisan ministara. citiranim odredbama i da se taj postupak mora po{tovati. [...] Uloga Ustavnog suda treba da bude kontroliranje po{tivanja citiranog postupka, u slu~aju da se to od njega tra`i. S druge ^lan 49. strane, iz citiranih odredbi jasno proizlazi da ove vrste O akreditaciji i licenciranju visoko{kolskih ustanova sporova proizlaze iz situacije u kojoj se predstavnici odlu~uje nadle`no entitetsko tijelo na osnovu uvjeta i konstitutivnih naroda ne mogu sporazumno dogovoriti oko preporuka koje utvrdi Odbor CIPOK-a. postojanja ili nepostojanja destruktivnosti jedne odluke po [...] vitalni interes odre|enog naroda. Ovo ima za posljedicu da se Postoje}e visoko{kolske ustanove u Bosni i Hercegovini }e se na taj na~in blokira rad Parlamentarne skup{tine, jer u trenutku stupanja ovog zakona na snagu smatrati predlo`ena odluka ne mo`e dobiti povjerenje ve}ine delegata akreditovanim i morat }e da se prijave za reviziju odre|enog naroda. S tim u vezi, uloga Ustavnog suda bi se akreditacije u roku od ~etiri godine od datuma stupanja na trebala sastojati u tome da, kao najvi{i sud dr`ave i za{titnik snagu ovog zakona." Ustava Bosne i Hercegovine (~lan VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine), doprinese svojom meritornom odlukom V - Dopustivost deblokiranju rada Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, koja sama nije u stanju da prevazi|e problem. 15. Zahtjev je podnio predsjedavaju}i Doma naroda ParlamenOvaj postupak je hitne prirode, jer je intervencija Ustavnog tarne skup{tine Bosne i Hercegovine. Dakle, u pogledu suda potrebna u {to kra}em roku kako bi zakonodavni organ ovla{tenog podnosioca, zahtjev ispunjava jedan od kriterija mogao nastaviti da obavlja svoju ulogu. Ova druga uloga dopustivosti. U pogledu ostalih kriterija dopustivosti, Ustavnog suda, tj. dono{enje meritornog stava u pogledu Ustavni sud smatra da oni zavise od samog tuma~enja postojanja ili nepostojanja destruktivnosti po vitalni interes nadle`nosti Ustavnog suda iz ~lana IV/3.f) Ustava Bosne i jednog naroda, je veoma va`na u situacijama kada je dr`avi Hercegovine. potreban zakon da bi regulirala odre|eno podru~je, a 16. Ustavni sud podsje}a da je su{tina nadle`nosti Ustavnog glasanje o tom zakonu je blokirano stavljanjem prigovora suda iz ~lana IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine rje{avanje destruktivnosti po vitalni interes jednog naroda. pitanja "proceduralne ispravnosti" slu~aja iz odre|enog zahtjeva Doma naroda. [to sam pojam "proceduralna 21. Osim toga, ova uloga Ustavnog suda pokazuje sli~nost sa ispravnost" podrazumijeva, treba da se zaklju~i ciljnim i nadle`nosti Ustavnog suda iz ~lana VI/3.a) Ustava Bosne i sistematskim tuma~enjem, prije svega, odredbi ~lana IV/3. Hercegovine. ^lan VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine Ustava Bosne i Hercegovine. omogu}ava ispitivanje ustavnosti zakona i drugih op}ih 17. Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine usvaja sve akata dok su oni na snazi, dok nadle`nost Ustavnog suda iz zakone kada ih odobre oba doma (~lan IV/3.c) Ustava Bosne ~lana IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine ima preventivnu i Hercegovine). Prema ~lanu IV/3.d) Ustava Bosne i funkciju. Ona omogu}ava da Ustavni sud donese meritorno Hercegovine, "sve odluke u oba doma donose se ve}inom mi{ljenje povodom pitanja o kojem se Parlamentarna glasova onih koji su prisutni i glasaju [...] Ukoliko ve}ina ne skup{tina Bosne i Hercegovine nije mogla slo`iti, kako bi se uklju~uje jednu tre}inu glasova delegata ili ~lanova sa mogla nastaviti zakonodavna procedura u skladu sa teritorije svakog entiteta, predsjedavaju}i i njegovi zamjenici mi{ljenjem Ustavnog suda. To zna~i da Ustavni sud }e, rade}i kao komisija, nastojati da u roku od tri dana od preventivno djeluje na ustavnost akata koji su u glasanja postignu saglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju, parlamentarnoj proceduri. S tim u vezi, Ustavni sud odluke }e se donijeti ve}inom glasova onih koji su prisutni i nagla{ava da je on ~uvar Ustava Bosne i Hercegovine, a Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3955 njegove odluke iz svih nadle`nosti, samim tim i one iz ~lana tj. "da demokratski organi vlasti i pravi~ne procedure IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, su kona~ne i najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralisti~kog obavezuju}e (~lan VI/4). Ovakva nadle`nost Ustavnog suda dru{tva" (alineja 3. Preambule) vidi se ustavna predanost, nije novina u ustavnopravnim sistemima. Francuski Ustavni pravno obavezuju}a za sve javne organe, koja se ne mo`e savjet (Conseil Constitutionnel) ima istu nadle`nost prema izolirati od ostalih elemenata Ustava, posebno od odredbi Ustavu iz 1958. godine. Njegova uloga iz ove nadle`nosti je koje se odnose na konstitutivne narode, i koja mora biti preventivna, a njegove odluke su kona~ne i obavezuju}e za interpretirana kroz cijelu strukturu Ustava, {to poma`e sva tijela. Postupak je, tako|er, hitne prirode i treba da se definiranju pojma vitalnog interesa svakog konstitutivnog okon~a, u principu, u roku od mjesec dana. naroda. 22. Institut za{tite vitalnih interesa jednog naroda je veoma 30. U zadnjoj alineji Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, va`an u dr`avama u kojima postoje multietni~ke, Bo{njaci, Hrvati i Srbi su definirani kao "konstitutivni narodi multijezi~ke, multireligijske zajednice ili zajednice koje su (u zajednici sa Ostalim), i gra|ani Bosne i Hercegovine". tipi~ne po svojim razlikama. S druge strane, svako pozivanje Ustavni sud je, u svojoj tre}oj djelimi~noj odluci U 5/98 na vitalni interes ima za posljedicu poja~an kriterij za (odluka od 7. januara 2000. godine, objavljena u "Slu`benom dono{enje op}ih akata (~lan IV/3.e) ili, u krajnjem slu~aju, glasniku BiH", broj 23/00, stav 52) zaklju~io da "kako god postupak pred Ustavnim sudom. Posljedica toga su prekidi neodre|en bio jezik Preambule Ustava BiH zbog ovog parlamentarnih procedura koje mogu proizvesti negativne nedostatka definicije statusa Bo{njaka, Hrvata i Srba kao posljedice za rad zakonodavnog tijela i samim tim na konstitutivnih naroda, ona jasno ozna~ava sve njih kao funkcioniranje dr`ave. Iz toga razloga, zahtjevi iz ~lana konstitutivne narode, tj. kao narode". Ustavni sud je, nadalje, IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine moraju biti obrazlo`eni, zaklju~io da "gledano u vezi sa ~lanom I Ustava, tekst Ustava izra`avaju}i ozbiljne kontroverze u mi{ljenju ili sumnje u BiH stoga jasno razlikuje konstitutivne narode od povredu ovoga ustavnopravnog instituta. S obzirom na to da nacionalnih manjina, sa namjerom afirmacije kontinuiteta se radi o zahtjevu jednog zakonodavnog tijela, kao politi~kog Bosne i Hercegovine kao demokratske multinacionalne organa, za njegovu dopustivost dovoljan je objektivni interes dr`ave" (ibid., stav 53). S tim u vezi, zaklju~uje se da pojam za razrje{enje spora. Drugim rije~ima, podnosilac ne mora konstitutivnosti naroda nije apstraktan pojam, ve} da on izra`avati subjektivni interes za samo razrje{enje spora, {to je inkorporira odre|ene principe bez kojih jedno dru{tvo, sa karakteristi~no za individualne apelacije. S tim u vezi, ustavno za{ti}enim razlikama, ne bi moglo efektivno Ustavni sud nije vezan za sam zahtjev, jer op}i javni interes funkcionirati. Prema tome, pojam "konstitutivnosti" prevladava nad samim zahtjevom. direktno uti~e na pojam "vitalnog interesa". 23. U konkretnom slu~aju Izjava Kluba delegata hrvatskog 31. Kako je Ustav Bosne i Hercegovine na odre|enim mjestima naroda upu}uje na vitalni interes tog ali i ostala dva utvrdio razmjerno u~estvovanje konstitutivnih naroda u konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Izjava sadr`i izboru u dr`avne organe, kvotni sistem je utvr|en pri sastavu vi{e razloga zbog kojih se smatra da je Okvirni zakon Doma naroda (~lan IV/1), biranju predsjedavaju}eg i destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda. Razlozi se zamjenika predsjedavaju}eg domova Parlamentarne skupodnose na pitanje upotrebe slu`benih jezika konstitutivnih {tine (IV/3.b), sastavu Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine naroda u oblasti visokog obrazovanja, na pitanje po{tivanja (~lan V) ili prvog sastava Upravnog odbora Centralne banke podjele nadle`nosti izme|u kantona i Federacije, utvr|ene Bosne i Hercegovine (~lan VII, stav 1. ta~ka 2). Osim Ustavom Federacije, te na pitanje jednakih prava kvotnog sistema, u ~lanu IV/1.b) Ustava Bosne i konstitutivnih naroda u procesu dono{enja odluka na nivou Hercegovine odre|en je na~in dono{enja odluka u Domu Federacije. naroda, uvjetuju}i ih minimalnom prisutno{}u i 24. Iz analize proceduralne ispravnosti iz spisa predmeta jasno zastupljeno{}u predstavnika jednog konstitutivnog naroda. proizlazi da je Izjavu Kluba delegata hrvatskog naroda broj Kona~no, u ~lanu IV/3.e) i f), odnosno u ~lanu V/2.d) Ustava 02-02-7-19/04 od 7. maja 2004. godine potpisalo svih pet Bosne i Hercegovine, uveden je princip za{tite vitalnog delegata, i to: Ilija Filipovi}, Velimir Juki}, Tomislav Limov, interesa konstitutivnih naroda, kao daljnji mehanizam Anto Spaji} i Branko Zrno. Prigovor Kluba delegata ustavne za{tite. bo{nja~kog naroda, broj 02-02-7-19/04 od 7. maja 2004. 32. [to zna~e ovi mehanizmi protuma~io je Ustavni sud u svojoj godine, potpisala je ve}ina delegata toga Kluba, i to: Halid citiranoj odluci U 5/98, u kojoj je naglasio da "op}epriznat Genjac, Hilmo Neimarlija, Hasan ^engi} i Osman Brka. princip, koji proizlazi iz liste me|unarodnih instrumenata iz Istog dana je formirana Zajedni~ka komisija, i to u sastavu: Aneksa I Ustava BiH, jeste da vlada mora predstavljati ~itav Ilija Filipovi}, Halid Genjac i Nade Radovi}. Zajedni~ka narod sa teritorije bez bilo kakvih razlika, time zabranjuju}i, komisija je zasjedala u roku od pet dana, 11. maja 2004. posebno ~lanom 15. Okvirne konvencije za za{titu godine, i nije prona{la rje{enje, pa je utvrdila da cjelokupan nacionalnih manjina koja je inkorporirana u Ustav Bosne i predmet treba uputiti Ustavnom sudu na daljnji postupak. Hercegovine preko Aneksa I - vi{e ili manje potpunu blokadu Podnosilac zahtjeva je podnio zahtjev Ustavnom sudu 13. svog efektivnog u~estvovanja u procesu dono{enja odluka. maja 2004. godine. Budu}i da je efektivno u~estvovanje etni~kih grupa va`an el25. Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev podnio ement demokratskih institucionalnih struktura u ovla{teni subjekt i da je po{tovana proceduralna ispravnost u multinacionalnoj dr`avi, demokratsko dono{enje odluka bi smislu ~lana IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, te bilo preobra`eno u etni~ku dominaciju jedne ili vi{e grupa ispunjeni formalni uvjeti iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika ako bi im npr. bila dodijeljena apsolutna i/ili neograni~ena Ustavnog suda. mo} veta, time omogu}avaju}i brojnoj manjini 26. Slijedi da je predmetni zahtjev dopustiv. predstavljenoj u vladinim institucijama da zauvijek name}e svoju volju ve}ini" (ibid., stav 55). Prema navedenom, VI - Meritum Ustavni sud zaklju~uje da efektivno u~estvovanje 27. Podnosilac zahtjeva tra`i da se ispita proceduralna konstitutivnih naroda u dono{enju odluka, u smislu ispravnost, tj. utvrdi postojanje ustavnih pretpostavki za sprje~avanja apsolutne dominacije jedne grupe nad drugom, Izjavu Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda da je predstavlja vitalni interes svakog konstitutivnog naroda. Okvirni zakon destruktivan po vitalne interese hrvatskog 33. Kona~no, pitanje tuma~enja pojma "efektivnog naroda. u~estvovanja konstitutivnih naroda u dr`avnoj vlasti", 28. Da bi ispitao zahtjev, u smislu da li je Okvirni zakon primjenjuju}i ga van ustavnih odredbi koje su prethodno destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda, Ustavni citirane, treba primjenjivati funkcionalno i u skladu sa sud, prije svega, treba definirati pojam "vitalnog interesa" u ~lanom IX/3. Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj smislu ~lana IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. "funkcioneri imenovani na polo`aje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odra`avaju sastav naroda Bosne i VI - 1. Pojam vitalnog interesa Hercegovine". To zna~i, s jedne strane, da dr`avna vlast treba 29. Polaze}i od odredbi ~lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, biti, u principu, reprezentativan odraz napredne koji utvr|uje da je Bosna i Hercegovina demokratska dr`ava, koegzistencije svih naroda u Bosni i Hercegovini, Broj 69 - Stranica 3956 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. uklju~uju}i i nacionalne manjine i Ostale. S druge strane, me|unarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, te utvr|uje "efektivno u~estvovanje konstitutivnih naroda u vlasti", ako na~in osiguranja kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja". se prevazilazi ustavni okvir, nikada se ne smije provoditi ili ^lan 18. Okvirnog zakona, inter alia, regulira pitanje nametati na {tetu efektivnog funkcioniranja dr`ave i njenih upotrebe slu`benog jezika u visoko{kolskim ustanovama, organa. U tom smislu, Ustavni sud je obrazlo`io da "nijedna dok Glava III regulira pitanje odgovornosti i na~ina odredba Ustava ne omogu}ava zaklju~ak da se ova specijalna dono{enja odluka vlasti. prava za zastupanje i u~estvovanje konstitutivnih naroda u 37. Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda se u prvoj ta~ki institucijama BiH mogu primijeniti tako|er i na druge odnosi na pitanje upotrebe slu`benih jezika konstitutivnih institucije ili procedure. Naprotiv, u onoj mjeri u kojoj bi ova naroda u oblasti visokog obrazovanja, u drugoj ta~ki na specijalna kolektivna prava mogla kr{iti odredbe o pitanje podjele ustavnih nadle`nosti kantona i Federacije za nediskriminaciji [...] ona su legitimizirana samo njihovim odlu~ivanje o pojedinim pitanjima i, kona~no, u tre}oj ta~ki ustavnim rangom i, stoga, moraju biti usko formulirana. na pitanje jednakog prava konstitutivnih naroda u procesu Posebno, ne mo`e se zaklju~iti da Ustav Bosne i Hercegovine dono{enja odluka na nivou Federacije. Iako je Izjava data u predvi|a op}i institucionalni model koji se mo`e prenijeti na tri ta~ke, Ustavni sud primje}uje da se, u su{tini i ta~ka dva i nivo entiteta, ili da sli~ne, etni~ki definirane institucionalne ta~ka tri Izjave odnose na isto pitanje jednakog prava strukture na nivou entiteta, ne moraju zadovoljavati globalni konstitutivnih naroda u procesu dono{enja odluka. obavezuju}i standard nediskriminacije Ustava Bosne i 38. Kako je Ustavni sud ve} naglasio, "mogu}nost jednakog Hercegovine prema ~lanu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kori{tenja bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika ne samo ili ustavni princip jednakosti konstitutivnih naroda" (ibid., pred institucijama Bosne i Hercegovine, ve} tako|er i na ta~ka 68). Prema tome, iz toga se izvodi pravilan zaklju~ak da nivou entiteta i svih njihovih administrativnih jedinica, pri se samo na taj na~in mo`e uspostaviti kompromisan odnos zakonodavnim, izvr{nim i sudskim vlastima kao i u javnom izme|u pripadnosti jednom konstitutivnom narodu i opciji `ivotu", jedno je od za{ti}enih grupnih prava. Potrebno je gra|anstva. naglasiti da, u {irem smislu, u slu`benu upotrebu odre|enog 34. Osim ustavnog elementa "efektivnog u~estvovanja jezika, svakako, spada i obrazovanje na tom jeziku. konstitutivnih naroda u dr`avnim organima", Ustavni sud se 39. Tako|er, efektivno u~estvovanje konstitutivnih naroda u u vi{e navrata upu{tao u razmatranje problema grupnih prava procesu dono{enja odluka, u smislu sprje~avanja apsolutne konstitutivnih naroda. Tako je naglasio da "mogu}nost dominacije jedne grupe nad drugom, predstavlja vitalni jednakog kori{tenja bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika ne interes svakog konstitutivnog naroda. samo pred institucijama BiH, ve} tako|er i na nivou entiteta i 40. Za razliku od Ustava Bosne i Hercegovine, entitetski ustavi svih njihovih administrativnih jedinica, pri zakonodavnim, ova dva pitanja eksplicitno navode, pa tako Ustav Republike izvr{nim i sudskim vlastima kao i u javnom `ivotu" je jedno Srpske (Amandman LXXVII), kao i Ustav Federacije od grupnih prava, za{ti}eno, inter alia, ~lanom II/4. u vezi sa (Amandman XXXVII), na identi~an na~in definiraju vitalne ~l. I/4, II/3.m) i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i nacionalne interese konstitutivnih naroda, tako da, inter alia, Evropskom poveljom za regionalne jezike i jezike manjina navode "jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu (vidi odluku Ustavnog suda, U 5/98 od 18. i 19. augusta dono{enja odluka; obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, 2000. godine, "Slu`beni glasnik BiH", broj 36/00, ta~ka 34). njegovanje kulture, tradicije i kulturno naslije|e". Ustavni sud je, nadalje, zaklju~io (ibid., ta~ka 44) da "druge 41. Ustavni sud zaklju~uje da Okvirni zakon i Izjava Kluba vjeroispovijesti i crkve pored Pravoslavne crkve, poput delegata hrvatskog naroda pokre}u pitanja inherentna pojmu katoli~ke vjere ili islama, su oduvijek ~inili sastavni dio vitalnog interesa svih konstitutivnih naroda, a u konkretnom multireligijskog `ivota u Bosni i Hercegovini u smislu slu~aju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. pluralizma koji Evropska konvencija i Ustav BiH zahtijevaju 42. Za Ustavni sud ostaje jo{ da ispita da li je Okvirni zakon kao neophodnu pretpostavku za demokratsko dru{tvo i destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda. slobodu vjerovanja". Iz ovih primjera je vidljivo da su daljnji elementi konstitutivnih naroda usko povezani sa VI - 3. Destrukcija vitalnog interesa ustavnopravnim i me|unarodno-pravnim mehanizmima za{tite individualnih i grupnih prava. 43. Ustavni sud podsje}a da se Izjava Kluba delegata hrvatskog naroda o destruktivnosti po vitalni interes hrvatskog naroda 35. Ipak, Ustavni sud se, osim ovih primjera, ne}e upu{tati u odnosi na odredbe Okvirnog zakona kojima se ure|uje taksativno nabrajanje elemenata vitalnog interesa jednog upotreba slu`benog jezika i proces usvajanja statuta naroda. Pojam vitalnog interesa jednog konstitutivnog visoko{kolskih ustanova, te podjelu nadle`nosti izme|u naroda je funkcionalna kategorija i potrebno mu je pristupiti kantona i Federacije i s tim u vezi proces dono{enja odluka na s te ta~ke gledi{ta. Ipak, Ustavni sud je, u skladu sa prvom nivou Federacije, te da se u obrazlo`enju Izjave navode re~enicom ~lana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine, za{titnik pojedine sporne odredbe ovog zakona i to ~lan 35. i ~l. 43. do Ustava i njime je ograni~en u pogledu funkcionalnog 55. tuma~enja. S tim u vezi, pri razmatranju svakog konkretnog slu~aja, Ustavni sud }e se, u zadatim ustavnim okvirima, VI - 3.1. Pitanje jezika rukovoditi vrijednostima i principima koji su od su{tinske va`nosti za slobodno i demokratsko dru{tvo koje 44. U ~lanu 18. Okvirnog zakona je propisano da visoko{kolske otjelovljuje, izme|u ostalog, po{tovanje inherentnog ustanove, u skladu sa odredbama ovog zakona, imaju pravo dostojanstva ~ovjeka, uga|anje velikoj raznolikosti da, inter alia, odrede kao slu`beni jezik, ili slu`bene jezike, vjerovanja, po{tovanje kulturnog identiteta i identiteta jedan ili vi{e jezika konstitutivnih naroda Bosne i grupa, i vjera u dru{tvene i politi~ke institucije koje Hercegovine. Ovom odredbom je, dakle, data mogu}nost za unapre|uju u~estvovanje pojedinaca i grupa u dru{tvu. S odre|ivanje sva tri, ali i samo jednog ili dva slu`bena jezika druge strane, za{tita vitalnog interesa ne smije ugroziti konstitutivnih naroda, kao slu`benog jezika na odre|enoj implementaciju teorije dr`avne funkcionalnosti, koja je usko visoko{kolskoj ustanovi, ukoliko se dobije saglasnost na povezana sa neutralnim i su{tinskim shvatanjem pojma statut sa takvom odredbom. dr`avljanstva, kao kriterija pripadnosti "naciji". Drugim 45. Saglasnost na statut visoko{kolskih ustanova, koji sadr`i i rije~ima, za{tita vitalnog interesa ne smije voditi nepotrebnoj odredbe o slu`benom jeziku, daje, u smislu ~lana 35. dezintegraciji gra|anskog dru{tva, kao neophodne Okvirnog zakona, nadle`no entitetsko tijelo. Iako Okvirni kategorije moderne dr`avnosti. zakon u ~lanu 3. pravi odre|enu distinkciju u pogledu definicije ovog tijela kada je rije~ o Republici Srpskoj i VI - 2. Postojanje vitalnog interesa hrvatskog naroda Federaciji, jasno je iz obrazlo`enja zakona da se u oba slu~aja radi o entitetskim ministarstvima. S obzirom na to da 36. Prema odredbi ~lana 1. Okvirnog zakona, "Okvirnim ministarstvima rukovode ministri, koji samostalno donose zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, odluke na osnovu ustava i zakona, jasno je da je odredba da utvr|uju se principi organiziranja visokog obrazovanja u ovo tijelo "djeluje na osnovu konsenzusa" neprovediva. Bosni i Hercegovini, odgovornost obrazovnih vlasti u ovoj Slijedi, dakle, da isklju~ivo od ocjene i stava resornog oblasti, ustanovljavaju organi za provo|enje zakona i Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3957 ministra zavisi davanje saglasnosti na statut pojedine principom jednakopravnosti svih jezika konstitutivnih visoko{kolske ustanove. naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, predstavljalo grubo kr{enje ovog principa i moglo bi da pokrene pitanje 46. Prema ~lanu 49. stav 3. Okvirnog zakona, sve postoje}e destruktivnosti nacionalnog interesa bilo kojeg od visoko{kolske ustanove u Bosni i Hercegovini }e se, u konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. trenutku stupanja na snagu ovog zakona, smatrati akreditiranim i morat }e da se prijave za reviziju akreditacije VI 3.2. Pitanje jednakog prava konstitutivnih naroda u u roku od ~etiri godine od datuma stupanja na snagu ovoga procesu dono{enja odluka zakona. U smislu ~lana 3. Okvirnog zakona akreditacija "zna~i formalna odluka, na osnovu definiranih kriterija, koju 50. Ustavni sud podsje}a da se Izjava Kluba delegata hrvatskog su donijele vlasti nadle`ne za visoko obrazovanje, da naroda u ta~kama dva i tri odnosi na pitanje po{tivanja visoko{kolska ustanova ispunjava op}eprihva}ene standarde podjele nadle`nosti izme|u kantona i Federacije za kvaliteta i da kvalifikacija koju dodjeljuje nosiocu (u skladu dono{enje odluka o pojedinim pitanjima, odnosno na sa va`e}im zakonom) daje odre|ena prava, tj. pristup mogu}nost preglasavanja predstavnika hrvatskog naroda narednoj fazi obrazovanja, odre|enom zanimanju, kori{tenje prilikom odlu~ivanja na nivou Federacije. znanja", dok licenciranje "zna~i ~in dodjele dozvole za 51. Prema ~lanu III/4. Ustava Federacije u nadle`nosti kantona je pru`anje usluga visokog obrazovanja u skladu sa odredbama utvr|ivanje obrazovne politike, uklju~uju}i dono{enje ovog Zakona". Me|utim, u tom postupku revizije, kao i u propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja. Izjava slu~aju formiranja novih visoko{kolskih ustanova, u smislu Kluba delegata hrvatskog naroda ide za tim da Okvirni zakon ~lana 35. Okvirnog zakona, nadle`na entitetska ministarstva "otima" ovu nadle`nost kantonima i prenosi je na nivo su odgovorna za dono{enje odluke o licenciranju i Federacije, {to je, s obzirom na mogu}nost preglasavanja kod akreditiranju na osnovu posebnih kriterija i preporuke odlu~ivanja na nivou Federacije destruktivno po vitalni Odbora CIPOK-a. ^lanom 45. Okvirnog zakona je interes hrvatskog naroda. Me|utim, u ~lanu 56. stav 2. propisano da Odbor CIPOK-a imenuje Vije}e ministara, a Okvirnog zakona je propisano da }e se odredbe ovog zakona, sastoji se od devet ~lanova, imenovanih na osnovu jednake koje tra`e dodjelu ovla{tenja za odre|enu funkciju u visokom zastupljenosti sva tri konstitutivna naroda u Bosni i obrazovanju u entitetima, primjenjivati od trenutka kad budu Hercegovini. Na~in rada i odlu~ivanja Odbora CIPOK-a stvoreni pravni uvjeti za te dodjele. Prema tome, Okvirni regulira se statutom koji stupa na snagu kada dobije zakon ne prejudicira, Ustavom Federacije utvr|enu, saglasnost Vije}a ministara na osnovu mi{ljenja dr`avnog nadle`nost za odlu~ivanje o pitanjima visokog obrazovanja. ministarstva. Dakle, prema ovoj proceduri odluku o Pored toga Ustavom Federacije su jasno utvr|eni mehanizmi akreditaciji pojedine visoko{kolske ustanove donosi resorni za{tite vitalnih interesa sva tri konstitutivna naroda, prilikom entitetski ministar, na osnovu posebnih kriterija i preporuke odlu~ivanja na nivou Federacije o pitanjima koja potpadaju (koja nije obavezuju}a) tijela u kojem jesu jednako pod pojam vitalnih interesa (Amandmani XXXVIII-XL). zastupljeni predstavnici sva tri konstitutivna naroda, ali ~iji Ustavni sud podsje}a da, s druge strane, "efektivno }e na~in odlu~ivanja biti naknadno propisan statutom. To sudjelovanje konstitutivnih naroda u vlasti", ako se svakako ostavlja mogu}nost preglasavanja predstavnika prevazilazi ustavni okvir, nikada se ne smije provoditi ili jednog konstitutivnog naroda u ovom tijelu, jer zakon ne nametati na {tetu efektivnog funkcioniranja dr`ave i njenih propisuje dono{enje odluka konsenzusom. organa (vidi ta~. 32. i 33). 47. Prema navedenom, proizlazi da u Okvirnom zakonu nije 52. In conclusio, Ustavni sud ne nalazi da Okvirni zakon, u bezuvjetno odre|eno da }e opredjeljenje (u smislu ~lana 18.) pogledu pitanja koja pokre}e Izjava Kluba delegata o upotrebi slu`benog jezika na pojedinoj visoko{kolskoj hrvatskog naroda u ta~kama dva i tri, sadr`i odredbe koje su ustanovi u statutu te ustanove biti prihva}eno, jer saglasnost destruktivne za vitalni interes bilo kojeg konstitutivnog na statut daje resorni entitetski ministar. Ovo bi zna~ilo da su naroda, u konkretnom slu~aju hrvatskog naroda. osnovani navodi iz ta~ke jedan Izjave Kluba delegata 53. Ustavni sud nagla{ava da ova odluka, proiza{la iz postupka hrvatskog naroda, kako Okvirni zakon ne sadr`i jasno provedenog po ~lanu IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, odre|enu, neupitnu i nedvosmislenu jamstvenu odredbu da nema za cilj da ocjenjuje ustavnost zakonskih rje{enja, koja }e Hrvati, kao i druga dva ravnopravna i konstitutivna su podloga samog postupka pred Ustavnim sudom. Ova naroda, imati visoko{kolsku ustanovu na svom slu`benom odluka ima za cilj davanje kona~nog odgovora na pitanje jeziku. koje ni Dom naroda, a ni oformljena Zajedni~ka komisija 48. Me|utim, Ustavni sud smatra da ovakav pristup pitanju toga Doma nisu mogli dati, a to je pitanje postojanja slu`bene upotrebe jezika, koji bi za posljedicu imao to da je destruktivnosti Okvirnog zakona po vitalni interes jednog ili na pojedinim visoko{kolskim ustanovama slu`beni jezik vi{e naroda. U skladu sa ovom odlukom, Dom naroda je samo jedan ili dva slu`bena jezika konstitutivnih naroda, obavezan da nastavi i okon~a svoj blokirani postupak mo`e predstavljati reduciranje prava na jednaku i izja{njavanja o Okvirnom zakonu, po proceduri predvi|enoj ravnopravnu upotrebu slu`benih jezika sva tri konstitutivna u ~lanu IV/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. naroda. U multinacionalnoj dr`avi, kakva je Bosna i VIII - Zaklju~ak Hercegovina, legitiman cilj u demokratskom dru{tvu nije kako asimilacija, tako ni segregacija u pitanju jezika. Kako je 54. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud ve} naglasio u svojoj odluci U 5/98 Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove "Zakonodavstvo BiH mora uzeti u obzir efektivnu odluke. mogu}nost jednakog kori{tenja bosanskog, hrvatskog i 55. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke srpskog jezika [...] i u javnom `ivotu. Najvi{i standardi Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. ~lanova 8. do 13. Evropske povelje za regionalne jezike i Predsjednik jezike manjina bi trebali slu`iti kao smjernica za spomenuta Ustavnog suda tri jezika. Ni`i standardi, spomenuti u Evropskoj povelji, bi Bosne i Hercegovine mogli, uzimaju}i u obzir odgovaraju}e uvjete, biti dovoljni samo za ostale jezike". Mato Tadi}, s. r. 49. In conclusio, Ustavni sud nalazi da je na~in na koji je Okvirnim zakonom, u ~l. 13., 18. i 35., propisana mogu}nost Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u upotrebe samo jednog ili dva slu`bena jezika konstitutivnih predmetu broj U 47/03, rje{avaju}i apelaciju N. C., iz Banjaluke, naroda u visoko{kolskim ustanovama i s tim u vezi proces na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka dono{enja statuta visoko{kolske ustanove, destruktivan po 59. stavak 2. to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog vitalni interes konstitutivnih naroda, u konkretnom slu~aju suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni hrvatskog naroda, jer ne osigurava mogu}nost jednakog glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: kori{tenja slu`benih jezika sva tri konstitutivna naroda u Mato Tadi}, predsjednik Bosni i Hercegovini. Kona~no, Ustavni sud nagla{ava da bi ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik bilo koje zakonsko rje{enje, koje bi bilo u suprotnosti sa Broj 69 - Stranica 3958 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. darovao odre|ene nekretnine i predao mu ih u posjed; da je Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik tu`eni apelant 26. srpnja 1996. godine, bez opravdanog Valerija Gali}, sutkinja razloga, prvo verbalno, a zatim i fizi~ki, napao ispred svoje Jovo Rosi}, sudac ku}e tu`iteljevu suprugu i prijetio, ~ime je u~inio grubu na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2004. godine, donio neblagodarnost prema tu`itelju kao poklonodavatelju; da je tu`ba za opoziv ugovora o poklonu podnesena 23. srpnja ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 1999. godine, a tu`eni je apelant prvi put 26. srpnja 1996. Odbija se kao neutemeljena apelacija N. C., iz Banjaluke, godine iskazao neblagodarnost prema tu`iteljevoj supruzi, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj pa time i prema tu`itelju, te da je, prema tome, tu`ba Rev-60/01 od 21. rujna 2001. godine, Okru`nog suda u podnesena prije isteka roka od tri godine od u~injene Banjaluci, broj G`-1459/99 od 4. travnja 2000. godine, i neblagodarnosti (~lanak 1478. OGZ). Osnovnog suda u Banjaluci, broj P-6411/99 od 29. listopada 6. Apelant je protiv ove presude Osnovnog suda izjavio priziv 1999. godine. iz svih razloga iz ~lanka 353. stavak 1. Zakona o parni~nom Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim postupku, s prijedlogom da se pobijana presuda preina~i i novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike tu`ba odbaci, a tu`itelj odbije sa zahtjevom za naknadu Srpske". tro{kova postupka. OBRAZLO@ENJE Apelant istodobno prizivom pobija i prvostupanjsko rje{enje Osnovnog suda, broj SU-370/99 od 15. rujna 1999. godine, I - Uvod zbog pogre{ne primjene ~lanka 71. stavak 1. to~ka 6. Zakona o parni~nom postupku, s prijedlogom da se uva`i njegov 1. N. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa zahtjev za izuze}e sutkinje B. V. za su|enje u predmetu istog I. S., odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 24. prosinca 2001. suda broj P-6411/99. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u 7. Presudom Okru`nog suda, broj G`-1459/99 od 4. travnja daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda 2000. godine, apelantov priziv, izjavljen protiv presude Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Osnovnog suda, broj P-6411/99 od 29. listopada 1999. Rev-60/01 od 21. rujna 2001. godine, Okru`nog suda u godine, je odbijen i potvr|ena prvostupanjska presuda. Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud), broj G`-1459/99 Okru`ni je sud u presudi obrazlo`io da prihva}a kao pravilno od 4. travnja 2000. godine i Osnovnog suda u Banjaluci (u utvr|enje prvostupanjskog suda, zaklju~uju}i, kao i daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-6411/99 od 29. prvostupanjski sud, da se prema pozitivnoj sudskoj praksi, listopada 1999. godine. kao razlog za otkaz ugovora o poklonu uzima u obzir i Apelant je naknadno, 27. svibnja 2002. godine, na tra`enje neblagodarnost iskazana prema osobama bliskim Ustavnog suda, dostavio presude koje pobija apelacijom i poklonodavatelju, uklju~uju}i i bra~nog druga koje su sada sastavni dio apelacije. poklonodavatelja i da se opoziv ugovora o poklonu mo`e II - Postupak pred Ustavnim sudom zahtijevati u roku od tri godine od zaklju~enja ugovora o poklonu ili nastanka uzroka zbog kojih se opoziv tra`i, te da 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, grubu neblagodarnost poklonoprimatelja ocjenjuje sud u zatra`eno je 30. srpnja 2003. godine od Vrhovnog suda, a 16. svakom konkretnom slu~aju, ispituju}i i utvr|uju}i mogu li travnja 2004. godine od S. C. iz Banjaluke, koji je bio druga se odre|ene radnje poklonoprimatelja kvalificirati kao gruba stranka u postupku u kojem su donesene presude koje se neblagodarnost, {to je prvostupanjski sud i u~inio, pobijaju apelacijom, da odgovore na apelaciju. ocjenjuju}i izjave svjedoka i parni~nih stranaka, kao i druge 3. Odgovore na apelaciju su dostavili Vrhovni sud 19. kolovoza dokaze. 2003. godine, a S. C. 29. travnja 2004., a ovi odgovori su, Okru`ni je sud, dalje, obrazlo`io da prihva}a kao pravilnu i sukladno ~lanku 25. Poslovnika Ustavnog suda, dostavljeni prvostupanjsku odluku Osnovnog suda, kojom je odbijen apelantu. prijedlog tu`enog apelanta za izuze}e sutkinje B. V. u predmetu broj P. 6411/99, jer ne postoje uvjeti iz ~lanka 71. III - ^injeni~no stanje stavak 1. to~ka 6. Zakona o parni~nom postupku koji dovode 4. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i u dvojbu nepristranost sutkinje. dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati 8. Presudom Vrhovnog suda broj Rev-60/01 od 21. rujna 2001. na sljede}i na~in. godine, revizija tu`enog apelanta protiv presude Okru`nog 5. Presudom Osnovnog suda broj P. 6411/99 od 29. listopada suda, broj G@-1459/99 od 4. travnja 2000. godine, je 1999. godine, opozvan je ugovor o poklonu, zaklju~en u djelomi~no uva`ena i obje su ni`estupanjske presude Banjaluci 21. rujna 1994. godine izme|u tu`itelja S. C., kao preina~ene tako {to je odbijen tu`beni zahtjev S. C. da se poklonodavatelja i apelanta, kao poklonoprimatelja, ovjeren Republi~koj upravi nalo`i provo|enje presude u katastru kod Osnovnog suda 10. listopada 1994. godine pod brojem nekretnina. U ostalom dijelu, koji se ti~e glavne stvari I-OB-4151/94, a apelant je obvezan predati tu`itelju u opoziva ugovora i tro{kova postupka, revizija tu`enog posjed, oslobo|ene od osoba, nekretnine upisane u k. knj. ul. apelanta je odbijena. br. 783 k./o. Dervi{i, u naravi stambenu obiteljsku zgradu i pomo}nu zgradu, sa pripadaju}im dijelom zemlji{ta koji IV - Relevantni propisi slu`i njihovoj redovitoj uporabi i trpjeti da tu`itelj na temelju 9. Ugovor o poklonu nije ure|en Zakonom o obligacijskim presude ishodi brisanje upisa ovih nekretnina u evidenciji odnosima, a ni drugim zakonskim propisima. nekretnina sa imena apelanta i uspostavljanje pre|a{njeg 10. Na odnose koji nisu ure|eni postoje}im propisima stanja te da tu`itelju naknadi tro{kove parni~nog postupka, primjenjuju se pravna pravila Op}eg gra|anskog zakonika sve u roku od 15 dana od dana pravomo}nosti presude pod (OGZ), na temelju ~lanka 4. a u vezi sa ~l. 2. i 3. Zakona o prijetnjom izvr{enja. Istom je presudom nalo`eno neva`nosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i Republi~koj upravi za imovinsko-pravne poslove i katastar za vrijeme neprijateljske okupacije ("Slu`beni list FNRJ" nekretnina - Podru~na jedinica Banjaluka da izvr{i broj 86/46), koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na provo|enje presude. temelju ~lanka 12. Ustavnog zakona za provo|enje Ustava Osnovni je sud svoju presudu utemeljio na pravnom pravilu Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", sadr`anom u ~lanku 948. Op}eg gra|anskog zakonika (u broj 21/92). daljnjem tekstu: OGZ), na temelju ~lanka 4. u svezi ~l. 2. i 3. Zakona o neva`nosti pravnih propisa donesenih prije 6. Za konkretni predmet odgovaraju}a pravna pravila OGZ su travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije i ~lanka sljede}a: darivanje se mo`e pore}i ako je obdarenik krivac 12. Ustavnog zakona za provo|enje Ustava Republike kakve grube neblagodarnosti prema svom dobro~initelju, a Srpske. Osnovni je sud, dalje, obrazlo`io da je predmetnim pod grubom neblagodarno{}u se smatra takva povreda tijela ugovorom o poklonu tu`itelj S. C. apelantu, koji mu je brat, ili uvreda da se protiv ureditelja mo`e postupati slu`beno ili 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3959 na zahtjev uvre|enika po kaznenom zakonu (~lanak 948); 15. S. C. je u svom odgovoru pobijao sve navode apelacije i prava, kao {to je, izme|u ostalog, pore}i darivanje zbog smatra da su sudovi pravilno utvrdili ~injeni~no stanje i neblagodarnosti obdarenog, moraju se ostvariti za vrijeme od primijenili materijalno pravo, kako glede kvalifikacije tri godine, a po isteku ovog vremena ona zastarijevaju neblagodarnosti poklonoprimatelja, tako i u svezi ra~unanja (~lanak 1487); ako neka dospjelost sadr`i u sebi zastaru, obje roka za podno{enje tu`be za opoziv ugovora o poklonu, te da se stje~u u isto vrijeme samo onda ako se steknu zakonom nisu povrije|ena apelantova prava. propisani uvjeti, ali za zastaru u pravom smislu dovoljno je da se kakvo pravo, koje je po sebi moglo biti kori{teno, ne VI - Dopustivost koristi kroz 30 godina (~lanak 1478). 16. Prema ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 11. Zakon o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. "Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Slu`beni glasnik Republike koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet Srpske", broj 17/93), u ~lancima na koje se apelant pozivao spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini". tijekom su|enja, a i u apelaciji, propisuje: kod ugovora bez 17. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja "Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv je bila odlu~uju}a za preuzimanje obveze (~lanak 62); pravo presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi zahtijevati poni{tenje ru{ljivog ugovora prestaje istekom efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roka od jedne godine od saznanja za razlog ru{ljivosti, roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odnosno od prestanka prinude, a to pravo u svakom slu~aju prestaje istekom roka od tri godine od zaklju~enja ugovora odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio". (~lanak 117). 18. U konkretnom slu~aju, kona~na je presuda Vrhovnog suda 12. Prema Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`beni list broj Rev-60/01 od 21. rujna 2001. godine, protiv koje nema SFRJ", br. 4/74, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90 i drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. 35/91 i "Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, Nadalje, ovu presudu Vrhovnog suda apelant je primio 22. 14/94 i 32/94), koji je primjenjivan do 1. kolovoza 2003. studenoga 2001. godine, a apelaciju je podnio 24. prosinca godine, sudac ili sudac porotnik ne mo`e vr{iti suda~ku 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano du`nost (...) ako postoje druge okolnosti koje dovode u ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, dvojbu njegovu nepristranost (~lanak 71. stavak 1. to~ka 6); apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika stranka koja u cjelini izgubi parnicu je du`na protivnoj Ustavnog suda. stranci naknaditi tro{kove (~lanak 154. stavak 1); o naknadi 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i tro{kova odlu~uje sud na odre|eni zahtjev stranke bez Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. raspravljanja, a stranka je du`na u zahtjevu opredijeljeno Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da navesti tro{kove za koje tra`i naknadu (~lanak 164. st. 1. i 2); predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. svaka stranka je du`na iznijeti ~injenice i predlo`iti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i VII - Meritum dokaze protivnika (~lanak 219); dokazivanje obuhva}a sve 20. Prema ~lanku 31. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud ~injenice koje su va`ne za dono{enje odluke, a koji }e se kod odlu~ivanja "ispituje postoje li samo one povrede koje su dokazi izvesti radi utvr|ivanja odlu~nih ~injenica rje{ava sud (~lanak 220); bitnom povredom odredbi parni~nog postupka, iznesene u zahtjevu". Apelant u svojoj apelaciji ukazuje, iako zbog koje se presuda mo`e pobijati (~lanak 353. stavak 1. ne izri~ito, da je pobijanim presudama povrije|eno njegovo to~ka 1), uvijek postoji ako je u dono{enju presude pravo na pravi~no su|enje, koje je zagarantirano ~lankom sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se po zakonu mora II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lankom 6. stavak 1. izuzeti (~lanak 71. stavak 1. to~. 1. do 5), odnosno koji je Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih rje{enjem suda bio izuzet (~lanak 354. stavak 2. to~ka 2). sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). 21. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: V - Apelacija "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: a) Navodi iz apelacije (...) 13. Apelant pobija presude Vrhovnog suda, Okru`nog suda i (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim Osnovnog suda, navode}i da nije usvojen njegov zahtjev za stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. izuze}e sutkinje koja je vodila parnicu pred Osnovnim sudom zbog izra`ene pristranosti (sutkinja, ~ije je izuze}e (...)". tra`io, je `urno zakazivala ro~i{ta u ovom predmetu, iako se ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, prva re~enica, ne radi o sporu `urne naravi, sve prijedloge za izvo|enje glasi: dokaza, koje je predlo`io apelant, odbila je iz razloga "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili ekonomi~nosti, dok se iz zapisnika sa rasprava, koji nisu osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, stenografski vo|eni, ne vidi da je sutkinja postavljala i svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u sugestivna pitanja da bi dobila `eljeni odgovor i sl.); da je razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom prvostupanjski sud pogre{no primijenio materijalno pravo ustanovljenim sudom.(...)" kada je ocijenio da je on u~inio neblagodarnost Izme|u ostalog, ova garancija, tako|er, obuhvata i pravo na poklonodavatelju; da nije prihva}en ni njegov prigovor ravnopravnost stranaka i pravo na kontradiktoran postupak, zastarjelosti iako je protekao rok od tri godine od zaklju~enja poglavito prilikom izvo|enja dokaza. ugovora, kako je to predvi|eno ~lankom 117., a u svezi ~lanka 62. Zakona o obligacijskim odnosima; da tu`itelj nije 22. Konkretni predmet se odnosi se na spor po tu`bi postavio opredijeljen zahtjev za naknadu tro{kova. Apelant poklonodavatelja za opoziv ugovora o poklonu zbog grube se, dalje, `ali da ga je poklonodavatelj doveo u zabludu, neblagodarnosti poklonoprimatelja. Dakle, slu~aj se ne uslijed ~ega su on i njegova supruga ostali bez zaposlenja i odnosi na "teretni" ugovor, nego se radi o slu~aju stana na kojem su imali stanarsko pravo i smatra da je, stoga, nezahvalnosti darovanog prema darovatelju (exceptio ob apelacija utemeljena. ingratitudinem) kao osnovi za opoziv ugovora o poklonu, tj. pravu darovatelja da tra`i da mu darovani vrati imovinu koju b) Odgovor na apelaciju mu je darovao. Nedvojbeno je da je pravo na imovinu "gra|ansko pravo". Stoga je ovaj spor odlu~uju}i za 14. Vrhovni sud, u svom odgovoru na apelaciju, navodi da je u gra|anska prava, kako apelanta, tako i protivne stranke i revizijskoj odluci ocijenio sve prigovore koje je apelant iznio pokriven ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Prema u reviziji, a sada ih ponavlja i u svojoj apelaciji. Smatra da je tome, Ustavni }e sud preispitati je li postupak pred sudovima apelacija neutemeljena i da ostaje u svemu kod ~injeni~nih i koji su odlu~ivali u ovoj pravnoj stvari bio fer onako kako to pravnih zaklju~aka koje je iznio u svojoj odluci, pa predla`e zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. da se apelacija odbije kao neutemeljena. Broj 69 - Stranica 3960 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. 30. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke a) Nepristranost Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. 23. Prema stavku 1. ~lanka 6. Europske konvencije, odluku na Predsjednik koju se taj ~lanak odnosi mora donijeti neovisan i nepristran Ustavnog suda tribunal, uspostavljen prema zakonu. Pridjevi "neovisan" i "nepristran" izrazi su dva razli~ita koncepta. Pojam Bosne i Hercegovine "neovisnost" odnosi se na vezu izme|u suca i tijela vlasti, Mato Tadi}, v. r. dok "nepristranost" mora postojati u odnosu prema stranama u sporu. Za nepristranost se zahtijeva da sud nije optere}en predrasudom u svezi odluke koju donosi, da ne dozvoli da u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u sudnici bude pod utjecajem vanjskih informacija, bilo to stav predmetu broj U 47/03, rje{avaju}i apelaciju N. C., iz Bawe Luke, javnosti, ili bilo koji drugi pritisak, ve} svoje mi{ljenje na osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 temelji na onom {to je izneseno na su|enju. Mada sudac, ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i dakako, ima svoje osobne emocije, tako|er i tijekom Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", postupka, on sebi ne smije dozvoliti da ga one vode tijekom broj 2/04), u sastavu: rasprave o predmetu, i u formiranju svog mi{ljenja (vidi Mato Tadi}, predsjednik 1727/62, Boeckmans V. Belgium, Godi{njak VI Europske ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik konvencije o ljudskim pravima (1963), str. 370 (416-420)). Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik 24. Apelant se `alio na pristranost sutkinje, izme|u ostalog, na Valerija Gali}, sudija temelju ~injenice da je sutkinja odmah uzela u rad ovaj Jovo Rosi}, sudija predmet i da je rasprave zakazivala u neuobi~ajeno kratkom na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je vremenu iako se ne radi o sporu `urne povrede, da je odbila njegove prijedloge za izvo|enjem dokaza s obrazlo`enjem ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 razlozima ekonomi~nosti, kao i zbog postavljanja Odbija se kao neosnovana apelacija N. C., iz Bawe Luke, sugestivnih pitanja, {to se, me|utim, ne mo`e vidjeti iz podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj zapisnika sa rasprava. Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, Okru`nog suda u Bawoj 25. Ustavni sud zapa`a da su ove prigovore apelanta provjeravali Luci, broj G`-1459/99 od 4. aprila 2000. godine, i Osnovnog suda u Osnovni sud i Okru`ni sud, koji su zaklju~ili da nisu bili Bawoj Luci, broj P-6411/99 od 29. oktobra 1999. godine. takve naravi da bi doveli u dvojbu nepristranost sutkinje, te Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim da nisu ispunjeni uvjeti za izuze}e sutkinje iz ~lanka 71. novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike stavak 1. to~ka 6. Zakona o parni~nom postupku. Okru`ni je Srpske". sud, dalje, obrazlo`io da ~injenica, da je sutkinja predmet OBRAZLO@EWE odmah uzela u rad i zakazivala ro~i{ta, sama po sebi ne zna~i da je sutkinja pristrana, da je pau{alan prigovor tu`enog I - Uvod apelanta da je sutkinja zapisnike sa ro~i{ta sastavljala pristrano, obzirom na to da punomo}nik tu`enog apelanta 1. N. C. (u daqwem tekstu: apelant) iz Bawe Luke, kog zastupa I. nije stavljao svoje prigovore u smislu zakonskih ovlasti, ve} S., advokat iz Bawe Luke, podnio je 24. decembra 2001. godine ih je potpisao bez primjedbi. Dodaje da je neutemeljen i apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem prigovor koji se odnosi na odbijanje prijedloga tu`enog tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike apelanta za izvo|enjem dokaza, zato {to je prvostupanjski Srpske (u daqwem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, Okru`nog suda u Bawoj Luci (u daqwem sud prilikom odlu~ivanja o ovim prijedlozima postupao tekstu: Okru`ni sud), broj G`-1459/99 od 4. aprila 2000. godine sukladno ~lanku 220. Zakona o parni~nom postupku. i Osnovnog suda u Bawoj Luci (u daqwem tekstu: Osnovni sud), Kona~no, Okru`ni sud navodi da je prigovor glede broj P-6411/99 od 29. oktobra 1999. godine. pristranosti sutkinje neutemeljen i iz razloga {to je sud sudio Apelant je naknadno, 27. maja 2002. godine, na tra`ewe u vije}u. Ustavni sud prihva}a ovakve ocjene sudova da Ustavnog suda, dostavio presude koje osporava apelacijom i postupanje predmetne sutkinje nije postupak u cjelini u~inilo koje su sada sastavni dio apelacije. nepravi~nim. 26. Ustavni sud zaklju~uje da nije bilo povrede ~lanka 6. stavak II - Postupak pred Ustavnim sudom 1. Europske konvencije u navedenom smislu. b) Drugi aspekti 27. Vezano za prigovore apelacije, koji se odnose na utvr|ivanje ~injeni~nog stanja i primjenu zakona, Ustavni sud podsje}a da se njegova nadle`nost u vezi sa apelacijama iz ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi na pitanja koja su sadr`ana u ovom Ustavu. Prema tome, Ustavni sud, op}enito govore}i, nije nadle`an vr{iti provjeru utvr|ivanja ~injenica niti pravno tuma~iti odluke redovitih sudova, osim ukoliko odluke redovitih sudova kr{e ustavna prava. To je u slu~aju da odluka redovitog suda ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, te u slu~aju kad je primjena prava bila o~ito proizvoljna, kad je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava (pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u sli~nim slu~ajevima). 28. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da pobijane presude nisu povrijedile prava apelanta na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII - Zaklju~ak 29. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. 2. 3. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, zatra`eno je 30. jula 2003. godine od Vrhovnog suda, a 16. aprila 2004. godine od S. C. iz Bawe Luke, koji je bio druga stranka u postupku u kom su donesene presude koje se osporavaju apelacijom, da odgovore na apelaciju. Odgovore na apelaciju su dostavili Vrhovni sud 19. avgusta 2003. godine, a S. C. 29. aprila 2004, a ovi odgovori su, u skladu sa ~lanom 25 Poslovnika Ustavnog suda, dostavqeni apelantu. III - ^iweni~no stawe 4. 5. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata dostavqenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. Presudom Osnovnog suda broj P. 6411/99 od 29. oktobra 1999. godine, opozvan je ugovor o poklonu, zakqu~en u Bawoj Luci 21. septembra 1994. godine izme|u tu`ioca S. C., kao poklonodavca i apelanta, kao poklonoprimca, ovjeren kod Osnovnog suda 10. oktobra 1994. godine pod brojem I-OB-4151/94, a apelant je obavezan da preda tu`iocu u posjed, oslobo|ene od lica, nekretnine upisane u k. kw. ul. br. 783 k./o. Dervi{i, u prirodi stambenu porodi~nu zgradu i pomo}nu zgradu, sa pripadaju}im dijelom zemqi{ta koji slu`i wihovoj redovnoj upotrebi i da trpi da tu`ilac na osnovu presude ishodi brisawe upisa ovih nekretnina u evidenciji nekretnina sa imena apelanta i uspostavqawe pre|a{weg stawa te da tu`iocu naknadi tro{kove parni~nog postupka, Utorak, 7.12.2004. 6. 7. 8. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH sve u roku od 15 dana od dana pravosna`nosti presude pod prijetwom izvr{ewa. Istom presudom nalo`eno je Republi~koj upravi za imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina - Podru~na jedinica Bawa Luka da izvr{i provo|ewe presude. Osnovni sud je svoju presudu zasnovao na pravnom pravilu sadr`anom u ~lanu 948 Op{teg gra|anskog zakonika (u daqwem tekstu: OGZ), na osnovu ~lana 4 u vezi sa ~l. 2 i 3 Zakona o neva`nosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941. i za vrijeme neprijateqske okupacije i ~lana 12 Ustavnog zakona za provo|ewe Ustava Republike Srpske. Osnovni sud je, daqe, obrazlo`io da je predmetnim ugovorom o poklonu tu`ilac S. C. apelantu, koji mu je brat, darovao odre|ene nekretnine i predao mu ih u posjed; da je tu`eni apelant 26. jula 1996. godine, bez opravdanog razloga, prvo verbalno, a zatim i fizi~ki, napao ispred svoje ku}e tu`io~evu suprugu i prijetio, ~ime je u~inio grubu neblagodarnost prema tu`iocu kao poklonodavcu; da je tu`ba za opoziv ugovora o poklonu podnesena 23. jula 1999. godine, a tu`eni apelant je prvi put 26. jula 1996. godine ispoqio neblagodarnost prema tu`io~evoj supruzi, pa time i prema tu`iocu, te da je, shodno tome, tu`ba podnesena prije isteka roka od tri godine od u~iwene neblagodarnosti (~lan 1478 OGZ). Apelant je protiv ove presude Osnovnog suda izjavio `albu iz svih razloga iz ~lana 353 stav 1 Zakona o parni~nom postupku, s prijedlogom da se osporavana presuda preina~i i tu`ba odbaci, a tu`ilac odbije sa zahtjevom za naknadu tro{kova postupka. Apelant istovremeno `albom osporava i prvostepeno rje{ewe Osnovnog suda, broj SU-370/99 od 15. septembra 1999. godine, zbog pogre{ne primjene ~lana 71 stav 1 ta~ka 6 Zakona o parni~nom postupku, s prijedlogom da se uva`i wegov zahtjev za izuze}e sudije B. V. za su|ewe u predmetu istog suda broj P-6411/99. Presudom Okru`nog suda, broj G`-1459/99 od 4. aprila 2000. godine, apelantova `alba izjavqena protiv presude Osnovnog suda, broj P-6411/99 od 29. oktobra 1999. godine, je odbijena i potvr|ena prvostepena presuda. Okru`ni sud je u presudi obrazlo`io da prihvata kao pravilno utvr|ewe prvostepenog suda, zakqu~uju}i, kao i prvostepeni sud, da se prema pozitivnoj sudskoj praksi, kao razlog za otkaz ugovora o poklonu uzima u obzir i neblagodarnost ispoqena prema licima bliskim poklonodavcu, ukqu~uju}i i bra~nog druga poklonodavca i da opoziv ugovora o poklonu mo`e da se zahtijeva u roku od tri godine od zakqu~ewa ugovora o poklonu ili nastanka uzroka zbog kojih se opoziv tra`i, te da grubu neblagodarnost poklonoprimca ocjewuje sud u svakom konkretnom slu~aju, ispituju}i i utvr|uju}i da li odre|ene radwe poklonoprimca mogu da se kvalificikuju kao gruba neblagodarnost, {to je prvostepeni sud i u~inio, ocjewuju}i izjave svjedoka i parni~nih stranaka, kao i druge dokaze. Okru`ni sud je, daqe, obrazlo`io da prihvata kao pravilnu i prvostepenu odluku Osnovnog suda, kojom je odbijen prijedlog tu`enog apelanta za izuze}e sudije B. V. u predmetu broj P. 6411/99, jer ne postoje uslovi iz ~lana 71 stav 1 ta~ka 6 Zakona o parni~nom postupku koji dovode u sumwu nepristrasnost sudije. Presudom Vrhovnog suda broj Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, revizija tu`enog apelanta protiv presude Okru`nog suda, broj G@-1459/99 od 4. aprila 2000. godine, je djelimi~no uva`ena i obje ni`estepene presude su preina~ene tako {to je odbijen tu`beni zahtjev S. C. da se Republi~koj upravi nalo`i provo|ewe presude u katastru nekretnina. U ostalom dijelu, koji se ti~e glavne stvari - opoziva ugovora i tro{kova postupka, revizija tu`enog apelanta je odbijena. IV - Relevantni propisi 9. Ugovor o poklonu nije ure|en Zakonom o obligacionim odnosima, a ni drugim zakonskim propisima. 10. Na odnose koji nisu ure|eni postoje}im propisima primjewuju se pravna pravila Op{teg gra|anskog zakonika (OGZ), na osnovu ~lana 4 a u vezi sa ~l. 2 i 3 Zakona o neva`nosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941. i za vrijeme neprijateqske okupacije ("Slu`beni list FNRJ" broj 86/46), koji se u Republici Srpskoj primjewuje na osnovu ~lana 12 Ustavnog zakona za provo|ewe Ustava Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", broj 21/92). Broj 69 - Stranica 3961 Za konkretni predmet odgovaraju}a pravna pravila OGZ su sqede}a: darivawe mo`e da se porekne ako je obdarenik krivac kakve grube neblagodarnosti prema svom dobro~initequ, a pod grubom neblagodarno{}u smatra se takva povreda tijela ili uvreda da protiv uredioca mo`e da se postupi slu`beno ili na zahtjev uvre|enika po krivi~nom zakonu (~lan 948); prava, kao {to je, izme|u ostalog, pore}i darivawe zbog neblagodarnosti obdarenog, moraju da se ostvare za vrijeme od tri godine, a po isteku ovog vremena ona zastarijevaju (~lan 1487); ako neka dospjelost sadr`i u sebi zastaru, obje se sti~u u isto vrijeme samo onda ako se steknu zakonom propisani uslovi, ali za zastaru u pravom smislu dovoqno je da se kakvo pravo, koje je po sebi moglo da bude kori{}eno, ne koristi kroz 30 godina (~lan 1478). 11. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Slu`beni glasnik Republike Srpske", broj 17/93), u ~lanovima na koje se apelant pozivao tokom su|ewa, a i u apelaciji, propisuje: kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlu~uju}a za preuzimawe obaveze (~lan 62); pravo da se zahtijeva poni{tewe ru{qivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznawa za razlog ru{qivosti, odnosno od prestanka prinude, a to pravo u svakom slu~aju prestaje istekom roka od tri godine od zakqu~ewa ugovora (~lan 117). 12. Shodno Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. 4/74, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90 i 35/91 i "Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94), koji je primjewivan do 1. avgusta 2003. godine, sudija ili sudija porotnik ne mo`e da vr{i sudijsku du`nost (...) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumwu wegovu nepristrasnost (~lan 71 stav 1 ta~ka 6); stranka koja u cjelini izgubi parnicu du`na je da protivnoj stranci naknadi tro{kove (~lan 154 stav 1); o naknadi tro{kova odlu~uje sud na odre|eni zahtjev stranke bez raspravqawa, a stranka je du`na da u zahtjevu opredijeqeno navede tro{kove za koje tra`i naknadu (~lan 164 st. 1 i 2); svaka stranka je du`na da iznese ~iwenice i predlo`i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev ili kojim osporava navode i dokaze protivnika (~lan 219); dokazivawe obuhvata sve ~iwenice koje su va`ne za dono{ewe odluke, a koji }e se dokazi izvesti radi utvr|ivawa odlu~nih ~iwenica rje{ava sud (~lan 220); bitnom povredom odredaba parni~nog postupka, zbog koje presuda mo`e da se osporava (~lan 353 stav 1 ta~ka 1), uvijek postoji ako je u dono{ewu presude u~estvovao sudija ili sudija porotnik koji po zakonu mora da se izuzme (~lan 71 stav 1 ta~. 1 do 5), odnosno koji je rje{ewem suda bio izuzet (~lan 354 stav 2 ta~ka 2). V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 13. Apelant osporava presude Vrhovnog suda, Okru`nog suda i Osnovnog suda, navode}i da nije usvojen wegov zahtjev za izuze}e sudije koji je vodio parnicu pred Osnovnim sudom zbog izra`ene pristracnosti (sudija, ~ije je izuze}e tra`io, je hitno zakazivao ro~i{ta u ovom predmetu, iako se ne radi o sporu hitne prirode, sve prijedloge za izvo|ewe dokaza, koje je predlo`io apelant, odbio je iz razloga ekonomi~nosti, dok se iz zapisnika sa rasprava, koji nisu stenografski vo|eni, ne vidi da je sudija postavqao i sugestivna pitawa da bi dobio `eqeni odgovor i sl.); da je prvostepeni sud pogre{no primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je on u~inio neblagodarnost poklonodavcu; da nije prihva}en ni wegov prigovor zastarjelosti iako je protekao rok od tri godine od zakqu~ewa ugovora, kako je to predvi|eno ~lanom 117, a u vezi sa ~lanom 62 Zakona o obligacionim odnosima; da tu`ilac nije postavio opredijeqen zahtjev za naknadu tro{kova. Apelant se, daqe, `ali da ga je poklonodavac doveo u zabludu, usqed ~ega su on i wegova supruga ostali bez zaposlewa i stana na kojem su imali stanarsko pravo i smatra da je, stoga, apelacija osnovana. b) Odgovor na apelaciju 14. Vrhovni sud, u svom odgovoru na apelaciju, navodi da je u revizijskoj odluci ocijenio sve prigovore koje je apelant iznio u reviziji, a sada ih ponavqa i u svojoj apelaciji. Smatra da je apelacija neosnovana i da ostaje u svemu kod ~iweni~nih i pravnih zakqu~aka koje je iznio u svojoj odluci, pa predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. Broj 69 - Stranica 3962 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 15. S. C. je u svom odgovoru osporio sve navode apelacije i smatra da su sudovi pravilno utvrdili ~iweni~no stawe i primijenili materijalno pravo, kako u pogledu kvalifikacije neblagodarnosti poklonoprimca, tako i u vezi sa ra~unawem roka za podno{ewe tu`be za opoziv ugovora o poklonu, te da nisu povrije|ena apelantova prava. VI - Dopustivost 16. Shodno ~lanu VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini". 17. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, "Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio". 18. U konkretnom slu~aju, kona~na je presuda Vrhovnog suda broj Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadaqe, ovu presudu Vrhovnog suda apelant je primio 22. novembra 2001. godine, a apelaciju je podnio 24. decembra 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 20. Shodno ~lanu 31 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud kod odlu~ivawa "ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu". Apelant u svojoj apelaciji ukazuje, iako ne izri~ito, da je osporenim presudama povrije|eno wegovo pravo na pravi~no su|ewe, koje je zagarantovano ~lanom II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). 21. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. (...)". ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, prva re~enica, glasi: "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. [...]" Izme|u ostalog, ova garancija, tako|e, obuhvata i pravo na ravnopravnost stranaka i pravo na kontradiktoran postupak, pogotovo prilikom izvo|ewa dokaza. 22. Konkretni predmet odnosi se na spor po tu`bi poklonodavca za opoziv ugovora o poklonu zbog grube neblagodarnosti poklonoprimca. Dakle, slu~aj se ne odnosi na "teretni" ugovor, nego se radi o slu~aju nezahvalnosti darovanog prema darovaocu (exceptio ob ingratitudinem) kao osnovi za opoziv ugovora o poklonu, tj. pravu darovaoca da tra`i da mu darovani vrati imovinu koju mu je darovao. Nesumwivo je da je pravo na imovinu "gra|ansko pravo". Stoga je ovaj spor odlu~uju}i za gra|anska prava, kako apelanta, tako i protivne stranke i pokriven ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud }e preispitati da li je postupak pred sudovima koji su odlu~ivali u ovoj pravnoj stvari bio fer onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. Utorak, 7.12.2004. "nezavisnost" odnosi se na vezu izme|u sudije i tijela vlasti, dok "nepristrasnost" mora da postoji u odnosu prema stranama u sporu. Za nepristrasnost se zahtijeva da sud nije optere}en predrasudom u vezi sa odlukom koju donosi, da ne dozvoli da u sudnici bude pod uticajem vawskih informacija, bilo to stav javnosti, ili bilo koji drugi pritisak, ve} svoje mi{qewe zasniva na onom {to je izneseno na su|ewu. Mada sudija, naravno, ima svoje li~ne emocije, tako|e i tokom postupka, on sebi ne smije da dozvoli da ga one vode tokom rasprave o predmetu, i u formirawu svog mi{qewa (vidi 1727/62, Boeckmans V. Belgium, Godi{wak VI Evropske konvencije o qudskim pravima (1963), str. 370 (416-420)). 24. Apelant se `alio na pristrasnost sudije, izme|u ostalog, na osnovu ~iwenice da je sudija odmah uzeo u rad ovaj predmet i da je rasprave zakazivao u neuobi~ajeno kratkom vremenu iako se ne radi o sporu hitne povrede, da je odbio wegove prijedloge za izvo|ewe dokaza s obrazlo`ewem razlozima ekonomi~nosti, kao i zbog postavqawa sugestivnih pitawa, {to, me|utim, ne mo`e da se vidi iz zapisnika sa rasprava. 25. Ustavni sud zapa`a da su ove prigovore apelanta provjeravali Osnovni sud i Okru`ni sud, koji su zakqu~ili da nisu bili takve prirode da bi doveli u sumwu nepristrasnost sudije, te da nisu ispuweni uslovi za izuze}e sudije iz ~lana 71 stav 1 ta~ka 6 Zakona o parni~nom postupku. Okru`ni sud je, daqe, obrazlo`io da ~iwenica, da je sudija predmet odmah uzeo u rad i zakazivao ro~i{ta, sama po sebi ne zna~i da je sudija pristrasan, da je pau{alan prigovor tu`enog apelanta da je sudija zapisnike sa ro~i{ta sastavqao pristrasno, s obzirom na to da punomo}nik tu`enog apelanta nije stavqao svoje prigovore u smislu zakonskih ovla{}ewa, ve} ih je potpisao bez primjedaba. Dodaje da je neosnovan i prigovor koji se odnosi na odbijawe prijedloga tu`enog apelanta za izvo|ewe dokaza, zato {to je prvostepeni sud prilikom odlu~ivawa o ovim prijedlozima postupao u skladu sa ~lanom 220 Zakona o parni~nom postupku. Kona~no, Okru`ni sud navodi da je prigovor u pogledu pristrasnosti sudije neosnovan i iz razloga {to je sud sudio u vije}u. Ustavni sud prihvata ovakve ocjene sudova da postupawe predmetnog sudije nisu postupak u cjelini u~inile nepravi~nim. 26. Ustavni sud zakqu~uje da nije bilo povrede ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u navedenom smislu. b) Drugi aspekti 27. Vezano za prigovore apelacije, koji se odnose na utvr|ivawe ~iweni~nog stawa i primjenu zakona, Ustavni sud podsje}a da se wegova nadle`nost u vezi sa apelacijama iz ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi na pitawa koja su sadr`ana u ovom Ustavu. Shodno tome, Ustavni sud, generalno govore}i, nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|ivawa ~iwenica niti da pravno tuma~i odluke redovnih sudova, sem ukoliko odluke redovnih sudova kr{e ustavna prava. To je u slu~aju da odluka redovnog suda ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, te u slu~aju kad je primjena prava bila o~igledno proizvoqna, kad je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava (pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u sli~nim slu~ajevima). 28. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da osporene presude nisu povrijedile prava apelanta na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. VIII - Zakqu~ak 29. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 30. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. a) Nepristranost 23. Shodno stavu 1 ~lana 6 Evropske konvencije, odluku na koju se taj ~lan odnosi mora da donese nezavisan i nepristrasan tribunal, uspostavqen prema zakonu. Pridjevi "nezavisan" i "nepristrasan" izrazi su dva razli~ita koncepta. Pojam Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj U 47/03, rje{avaju}i apelaciju N. C., iz Banje Luke, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3963 suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni aprila 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije i ~lana 12. glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Ustavnog zakona za provo|enje Ustava Republike Srpske. Osnovni sud je, dalje, obrazlo`io da je predmetnim Mato Tadi}, predsjednik ugovorom o poklonu tu`ilac S. C. apelantu, koji mu je brat, ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik darovao odre|ene nekretnine i predao mu ih u posjed; da je Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik tu`eni apelant 26. jula 1996. godine, bez opravdanog Valerija Gali}, sudija razloga, prvo verbalno, a zatim i fizi~ki, napao ispred svoje Jovo Rosi}, sudija ku}e tu`io~evu suprugu i prijetio, ~ime je u~inio grubu na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je neblagodarnost prema tu`iocu kao poklonodavcu; da je tu`ba za opoziv ugovora o poklonu podnesena 23. jula 1999. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 godine, a tu`eni apelant je prvi put 26. jula 1996. godine Odbija se kao neosnovana apelacija N. C., iz Banje Luke, ispoljio neblagodarnost prema tu`io~evoj supruzi, pa time i podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj prema tu`iocu, te da je, prema tome, tu`ba podnesena prije Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, Okru`nog suda u isteka roka od tri godine od u~injene neblagodarnosti (~lan Banjoj Luci, broj G`-1459/99 od 4. aprila 2000. godine, i 1478. OGZ). Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-6411/99 od 29. oktobra 6. Apelant je protiv ove presude Osnovnog suda izjavio `albu iz 1999. godine. svih razloga iz ~lana 353. stav 1. Zakona o parni~nom Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim postupku, s prijedlogom da se pobijana presuda preina~i i novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike tu`ba odbaci, a tu`itelj odbije sa zahtjevom za naknadu Srpske". tro{kova postupka. OBRAZLO@ENJE Apelant istovremeno `albom pobija i prvostepeno rje{enje Osnovnog suda, broj SU-370/99 od 15. septembra 1999. I - Uvod godine, zbog pogre{ne primjene ~lana 71. stav 1. ta~ka 6. Zakona o parni~nom postupku, s prijedlogom da se uva`i 1. N. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg njegov zahtjev za izuze}e sudije B. V. za su|enje u predmetu zastupa I. S., advokat iz Banje Luke, podnio je 24. decembra istog suda broj P-6411/99. 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine 7. Presudom Okru`nog suda, broj G`-1459/99 od 4. aprila (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog 2000. godine, apelantova `alba izjavljena protiv presude suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Osnovnog suda, broj P-6411/99 od 29. oktobra 1999. godine, Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, Okru`nog suda u je odbijena i potvr|ena prvostepena presuda. Okru`ni sud je Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud), broj u presudi obrazlo`io da prihvata kao pravilno utvr|enje G`-1459/99 od 4. aprila 2000. godine i Osnovnog suda u prvostepenog suda, zaklju~uju}i, kao i prvostepeni sud, da se Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-6411/99 prema pozitivnoj sudskoj praksi, kao razlog za otkaz ugovora od 29. oktobra 1999. godine. o poklonu uzima u obzir i neblagodarnost ispoljena prema Apelant je naknadno, 27. maja 2002. godine, na tra`enje licima bliskim poklonodavcu, uklju~uju}i i bra~nog druga Ustavnog suda, dostavio presude koje pobija apelacijom i poklonodavca i da se opoziv ugovora o poklonu mo`e koje su sada sastavni dio apelacije. zahtijevati u roku od tri godine od zaklju~enja ugovora o II - Postupak pred Ustavnim sudom poklonu ili nastanka uzroka zbog kojih se opoziv tra`i, te da grubu neblagodarnost poklonoprimca ocjenjuje sud u 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, svakom konkretnom slu~aju, ispituju}i i utvr|uju}i da li se zatra`eno je 30. jula 2003. godine od Vrhovnog suda, a 16. odre|ene radnje poklonoprimca mogu kvalificirati kao gruba aprila 2004. godine od S. C. iz Banje Luke, koji je bio druga neblagodarnost, {to je prvostepeni sud i u~inio, ocjenjuju}i stranka u postupku u kojem su donesene presude koje se izjave svjedoka i parni~nih stranaka, kao i druge dokaze. pobijaju apelacijom, da odgovore na apelaciju. Okru`ni sud je, dalje, obrazlo`io da prihvata kao pravilnu i 3. Odgovore na apelaciju su dostavili Vrhovni sud 19. augusta prvostepenu odluku Osnovnog suda, kojom je odbijen 2003. godine, a S. C. 29. aprila 2004., a ovi odgovori su, u prijedlog tu`enog apelanta za izuze}e sudije B. V. u predmetu skladu sa ~lanom 25. Poslovnika Ustavnog suda, dostavljeni broj P. 6411/99, jer ne postoje uvjeti iz ~lana 71. stav 1. ta~ka apelantu. 6. Zakona o parni~nom postupku koji dovode u sumnju nepristranost sudije. III - ^injeni~no stanje 8. Presudom Vrhovnog suda broj Rev-60/01 od 21. septembra 4. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i 2001. godine, revizija tu`enog apelanta protiv presude dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati Okru`nog suda, broj G@-1459/99 od 4. aprila 2000. godine, na slijede}i na~in. je djelimi~no uva`ena i obje ni`estepene presude su 5. Presudom Osnovnog suda broj P. 6411/99 od 29. oktobra preina~ene tako {to je odbijen tu`beni zahtjev S. C. da se 1999. godine, opozvan je ugovor o poklonu, zaklju~en u Republi~koj upravi nalo`i provo|enje presude u katastru Banjoj Luci 21. septembra 1994. godine izme|u tu`ioca S. nekretnina. U ostalom dijelu, koji se ti~e glavne stvari C., kao poklonodavca i apelanta, kao poklonoprimca, opoziva ugovora i tro{kova postupka, revizija tu`enog ovjeren kod Osnovnog suda 10. oktobra 1994. godine pod apelanta je odbijena. brojem I-OB-4151/94, a apelant je obavezan da preda tu`iocu u posjed, oslobo|ene od lica, nekretnine upisane u k. IV - Relevantni propisi knj. ul. br. 783 k./o. Dervi{i, u naravi stambenu porodi~nu 9. Ugovor o poklonu nije ure|en Zakonom o obligacionim zgradu i pomo}nu zgradu, sa pripadaju}im dijelom zemlji{ta odnosima, a ni drugim zakonskim propisima. koji slu`i njihovoj redovnoj upotrebi i da trpi da tu`ilac na 10. Na odnose koji nisu ure|eni postoje}im propisima osnovu presude ishodi brisanje upisa ovih nekretnina u primjenjuju se pravna pravila Op}eg gra|anskog zakonika evidenciji nekretnina sa imena apelanta i uspostavljanje (OGZ), na osnovu ~lana 4. a u vezi sa ~l. 2. i 3. Zakona o pre|a{njeg stanja te da tu`iocu naknadi tro{kove parni~nog neva`nosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941. i postupka, sve u roku od 15 dana od dana pravosna`nosti za vrijeme neprijateljske okupacije ("Slu`beni list FNRJ" presude pod prijetnjom izvr{enja. Istom presudom nalo`eno broj 86/46), koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na je Republi~koj upravi za imovinsko-pravne poslove i osnovu ~lana 12. Ustavnog zakona za provo|enje Ustava katastar nekretnina - Podru~na jedinica Banja Luka da izvr{i Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", provo|enje presude. broj 21/92). Osnovni sud je svoju presudu zasnovao na pravnom pravilu sadr`anom u ~lanu 948. Op}eg gra|anskog zakonika (u Za konkretni predmet odgovaraju}a pravna pravila OGZ su daljnjem tekstu: OGZ), na osnovu ~lana 4. u vezi sa ~l. 2. i 3. slijede}a: darivanje se mo`e pore}i ako je obdarenik krivac Zakona o neva`nosti pravnih propisa donesenih prije 6. kakve grube neblagodarnosti prema svom dobro~initelju, a 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Broj 69 - Stranica 3964 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. pod grubom neblagodarno{}u smatra se takva povreda tijela pravnih zaklju~aka koje je iznio u svojoj odluci, pa predla`e ili uvreda da se protiv uredioca mo`e postupati slu`beno ili na da se apelacija odbije kao neosnovana. zahtjev uvre|enika po krivi~nom zakonu (~lan 948); prava, 15. S. C. je u svom odgovoru osporio sve navode apelacije i kao {to je, izme|u ostalog, pore}i darivanje zbog smatra da su sudovi pravilno utvrdili ~injeni~no stanje i neblagodarnosti obdarenog, moraju se ostvariti za vrijeme od primijenili materijalno pravo, kako u pogledu kvalifikacije tri godine, a po isteku ovog vremena ona zastarijevaju (~lan neblagodarnosti poklonoprimca, tako i u vezi sa ra~unanjem 1487); ako neka dospjelost sadr`i u sebi zastaru, obje se sti~u roka za podno{enje tu`be za opoziv ugovora o poklonu, te da u isto vrijeme samo onda ako se steknu zakonom propisani nisu povrije|ena apelantova prava. uvjeti, ali za zastaru u pravom smislu dovoljno je da se kakvo pravo, koje je po sebi moglo biti kori{teno, ne koristi kroz 30 VI - Dopustivost godina (~lan 1478). 16. Prema ~lanu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni 11. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Slu`beni glasnik Republike sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora Srpske", broj 17/93), u ~lanovima na koje se apelant pozivao zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini". tokom su|enja, a i u apelaciji, propisuje: kod ugovora bez 17. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja "Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv je bila odlu~uju}a za preuzimanje obaveze (~lan 62); pravo zahtijevati poni{tenje ru{ljivog ugovora prestaje istekom presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi roka od jedne godine od saznanja za razlog ru{ljivosti, efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u odnosno od prestanka prinude, a to pravo u svakom slu~aju roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio prestaje istekom roka od tri godine od zaklju~enja ugovora odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio". (~lan 117). 18. U konkretnom slu~aju, kona~na je presuda Vrhovnog suda 12. Prema Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`beni list broj Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, protiv koje SFRJ", br. 4/74, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90 i nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po 35/91 i "Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, zakonima. Nadalje, ovu presudu Vrhovnog suda apelant je 14/94 i 32/94), koji je primjenjivan do 1. augusta 2003. primio 22. novembra 2001. godine, a apelaciju je podnio 24. godine, sudija ili sudija porotnik ne mo`e vr{iti sudijsku decembra 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je du`nost (...) ako postoje druge okolnosti koje dovode u propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. sumnju njegovu nepristranost (~lan 71. stav 1. ta~ka 6); Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. stranka koja u cjelini izgubi parnicu du`na je da protivnoj Poslovnika Ustavnog suda. stranci naknadi tro{kove (~lan 154. stav 1); o naknadi 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i tro{kova odlu~uje sud na odre|eni zahtjev stranke bez Hercegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika raspravljanja, a stranka je du`na da u zahtjevu opredijeljeno Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna navede tro{kove za koje tra`i naknadu (~lan 164. st. 1. i 2); apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. svaka stranka je du`na da iznese ~injenice i predlo`i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev ili kojim pobija navode i VII - Meritum dokaze protivnika (~lan 219); dokazivanje obuhvata sve 20. Prema ~lanu 31. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud kod ~injenice koje su va`ne za dono{enje odluke, a koji }e se odlu~ivanja "ispituje da li postoje samo one povrede koje su dokazi izvesti radi utvr|ivanja odlu~nih ~injenica rje{ava sud iznesene u zahtjevu". Apelant u svojoj apelaciji ukazuje, iako (~lan 220); bitnom povredom odredbi parni~nog postupka, ne izri~ito, da je osporenim presudama povrije|eno njegovo zbog koje se presuda mo`e pobijati (~lan 353. stav 1. ta~ka 1), pravo na pravi~no su|enje, koje je zagarantirano ~lanom uvijek postoji ako je u dono{enju presude u~estvovao sudija II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. ili sudija porotnik koji se po zakonu mora izuzeti (~lan 71. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih stav 1. ta~. 1. do 5), odnosno koji je rje{enjem suda bio izuzet sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). (~lan 354. stav 2. ta~ka 2). 21. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: V - Apelacija "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: a) Navodi iz apelacije (...) 13. Apelant osporava presude Vrhovnog suda, Okru`nog suda i e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim Osnovnog suda, navode}i da nije usvojen njegov zahtjev za stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. izuze}e sudije koji je vodio parnicu pred Osnovnim sudom (...)". zbog izra`ene pristranosti (sudija, ~ije je izuze}e tra`io, je ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, prva re~enica, glasi: hitno zakazivao ro~i{ta u ovom predmetu, iako se ne radi o "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili sporu hitne prirode, sve prijedloge za izvo|enje dokaza, koje je predlo`io apelant, odbio je iz razloga ekonomi~nosti, dok osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako se iz zapisnika sa rasprava, koji nisu stenografski vo|eni, ne ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom vidi da je sudija postavljao i sugestivna pitanja da bi dobio roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim `eljeni odgovor i sl.); da je prvostepeni sud pogre{no sudom. [...]" primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je on u~inio Izme|u ostalog, ova garancija, tako|er, obuhvata i pravo na neblagodarnost poklonodavcu; da nije prihva}en ni njegov ravnopravnost stranaka i pravo na kontradiktoran postupak, prigovor zastarjelosti iako je protekao rok od tri godine od pogotovo prilikom izvo|enja dokaza. zaklju~enja ugovora, kako je to predvi|eno ~lanom 117., a u 22. Konkretni predmet odnosi se na spor po tu`bi poklonodavca vezi sa ~lanom 62. Zakona o obligacionim odnosima; da za opoziv ugovora o poklonu zbog grube neblagodarnosti tu`ilac nije postavio opredijeljen zahtjev za naknadu poklonoprimca. Dakle, slu~aj se ne odnosi na "teretni" tro{kova. Apelant se, dalje, `ali da ga je poklonodavac doveo ugovor, nego se radi o slu~aju nezahvalnosti darovanog u zabludu, usljed ~ega su on i njegova supruga ostali bez prema darovaocu (exceptio ob ingratitudinem) kao osnovi za zaposlenja i stana na kojem su imali stanarsko pravo i smatra opoziv ugovora o poklonu, tj. pravu darovaoca da tra`i da mu da je, stoga, apelacija osnovana. darovani vrati imovinu koju mu je darovao. Nesumnjivo je da je pravo na imovinu "gra|ansko pravo". Stoga je ovaj spor b) Odgovor na apelaciju odlu~uju}i za gra|anska prava, kako apelanta, tako i protivne 14. Vrhovni sud, u svom odgovoru na apelaciju, navodi da je u stranke i pokriven ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. revizijskoj odluci ocijenio sve prigovore koje je apelant iznio Prema tome, Ustavni sud }e preispitati da li je postupak pred u reviziji, a sada ih ponavlja i u svojoj apelaciji. Smatra da je sudovima koji su odlu~ivali u ovoj pravnoj stvari bio fer apelacija neosnovana i da ostaje u svemu kod ~injeni~nih i onako kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. Utorak, 7.12.2004. a) Nepristranost SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3965 30. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 23. Prema stavu 1. ~lana 6. Evropske konvencije, odluku na koju Predsjednik se taj ~lan odnosi mora donijeti nezavisan i nepristran tribuUstavnog suda nal, uspostavljen prema zakonu. Pridjevi "nezavisan" i Bosne i Hercegovine "nepristran" izrazi su dva razli~ita koncepta. Pojam Mato Tadi}, s. r. "nezavisnost" odnosi se na vezu izme|u sudije i tijela vlasti, dok "nepristranost" mora postojati u odnosu prema stranama u sporu. Za nepristranost se zahtijeva da sud nije optere}en Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u predrasudom u vezi sa odlukom koju donosi, da ne dozvoli da predmetu broj U 75/03, rje{avaju}i apelaciju E. T., na temelju u sudnici bude pod uticajem vanjskih informacija, bilo to stav ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. javnosti, ili bilo koji drugi pritisak, ve} svoje mi{ljenje to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i temelji na onom {to je izneseno na su|enju. Mada sudija, Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj naravno, ima svoje li~ne emocije, tako|er i tokom postupka, 2/04), u sastavu: on sebi ne smije dozvoliti da ga one vode tokom rasprave o predmetu, i u formiranju svog mi{ljenja (vidi 1727/62, Mato Tadi}, predsjednik Boeckmans V. Belgium, Godi{njak VI Evropske konvencije o ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik ljudskim pravima (1963), str. 370 (416-420)). Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik Jovo Rosi}, sudac 24. Apelant se `alio na pristranost sudije, izme|u ostalog, na Valerija Gali}, sutkinja temelju ~injenice da je sudija odmah uzeo u rad ovaj predmet na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2004. godine, donio i da je rasprave zakazivao u neuobi~ajeno kratkom vremenu iako se ne radi o sporu hitne povrede, da je odbio njegove prijedloge za izvo|enje dokaza s obrazlo`enjem razlozima ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 ekonomi~nosti, kao i zbog postavljanja sugestivnih pitanja, Odbija se kao neutemeljena apelacija E. T. podnesena protiv {to se, me|utim, ne mo`e vidjeti iz zapisnika sa rasprava. rje{enja Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-49/02 od 25. 25. Ustavni sud zapa`a da su ove prigovore apelanta provjeravali travnja 2002. godine, i rje{enja Op}inskog suda u Sanskom Osnovni sud i Okru`ni sud, koji su zaklju~ili da nisu bili Mostu, broj P-303/01 od 25. prosinca 2001. godine. takve prirode da bi doveli u sumnju nepristranost sudije, te da Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim nisu ispunjeni uvjeti za izuze}e sudije iz ~lana 71. stav 1. novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike ta~ka 6. Zakona o parni~nom postupku. Okru`ni sud je, dalje, Srpske". obrazlo`io da ~injenica, da je sudija predmet odmah uzeo u OBRAZLO@ENJE rad i zakazivao ro~i{ta, sama po sebi ne zna~i da je sudija pristran, da je pau{alan prigovor tu`enog apelanta da je sudija I - Uvod zapisnike sa ro~i{ta sastavljao pristrano, s obzirom na to da 1. E. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg punomo}nik tu`enog apelanta nije stavljao svoje prigovore u zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je 22. smislu zakonskih ovla{tenja, ve} ih je potpisao bez svibnja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i primjedbi. Dodaje da je neosnovan i prigovor koji se odnosi Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{enja na odbijanje prijedloga tu`enog apelanta za izvo|enje Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-49/02 od 25. travnja dokaza, zato {to je prvostepeni sud prilikom odlu~ivanja o 2002. godine, i rje{enja Op}inskog suda u Sanskom Mostu, ovim prijedlozima postupao u skladu sa ~lanom 220. Zakona broj P-303/01 od 25. prosinca 2001. godine. o parni~nom postupku. Kona~no, Okru`ni sud navodi da je prigovor u pogledu pristranosti sudije neosnovan i iz razloga II - Postupak pred Ustavnim sudom {to je sud sudio u vije}u. Ustavni sud prihvata ovakve ocjene 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, sudova da postupanje predmetnog sudije nisu postupak u od Kantonalnog suda u Biha}u, kao donositelja pobijanog cjelini u~inile nepravi~nim. rje{enja i A. K. iz Sanskog Mosta, kao druge strane u 26. Ustavni sud zaklju~uje da nije bilo povrede ~lana 6. stav 1. postupku, zatra`eno je 28. kolovoza 2003. godine da dostave Evropske konvencije u navedenom smislu. odgovor na apelaciju. Kantonalni je sud u Biha}u, 26. rujna 2003. godine, dostavio b) Drugi aspekti odgovor. 27. Vezano za prigovore apelacije, koji se odnose na utvr|ivanje ~injeni~nog stanja i primjenu zakona, Ustavni sud podsje}a da se njegova nadle`nost u vezi sa apelacijama iz ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi na pitanja koja su sadr`ana u ovom Ustavu. Prema tome, Ustavni sud, op}enito govore}i, nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|ivanja ~injenica niti da pravno tuma~i odluke redovnih sudova, osim ukoliko odluke redovnih sudova kr{e ustavna prava. To je u slu~aju da odluka redovnog suda ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, te u slu~aju kad je primjena prava bila o~igledno proizvoljna, kad je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava (pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u sli~nim slu~ajevima). 28. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da osporene presude nisu povrijedile prava apelanta na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII - Zaklju~ak 29. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. III - ^injeni~no stanje ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljede}i na~in. 3. Apelant je podnio tu`bu Op}inskom sudu u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud), radi naknade {tete, protiv A. K. iz Sanskog Mosta - Jezernica 61. Na raspravi, zakazanoj za 4. listopad 2001. godine, Op}inski je sud konstatirao da poziv za raspravu zajedno sa tu`bom nije uru~en tu`enom, jer se, prema obavijesti sudskog dostavlja~a, tu`eni ne nalazi na adresi ozna~enoj u tu`bi, a druga adresa je nepoznata. Op}inski je sud na zakazanoj raspravi obvezao apelantovog punomo}nika, odvjetnika N. H., da u roku od osam dana dostavi to~nu adresu tu`enog. 4. Kako punomo}nik nakon proteka ostavljenog roka, odnosno sve do 25. prosinca 2001. godine nije dostavio tra`enu adresu tu`enog, Osnovni je sud tog dana donio rje{enje broj P-303/01, kojim se odbacuje apelantova tu`ba jer se prema njoj ne mo`e postupati. Protiv ovog je rje{enja apelant Kantonalnom sudu u Biha}u izjavio priziv zbog bitne povrede odredbi Zakona o parni~nom postupku i pogre{no utvr|enog ~injeni~nog stanja. Broj 69 - Stranica 3966 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan 5. Kantonalni je sud, 25. travnja 2002. godine, donio rje{enje da ispita ni`estupanjsku odluku kako u ~injeni~nom tako i u broj G`-49/02 kojim se priziv kao neutemeljen odbija, a pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlu~uje ho}e li koristiti prvostupanjsko rje{enje potvr|uje jer prvostupanjski sud nije pravni lijek, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pogre{no i nepotpuno utvrdio ~injeni~no stanje, niti je pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odba~en zato po~inio bitnu povredu odredbi Zakona o parni~nom {to apelant nije ispo{tovao formalne zahtjeve pravnog lijeka postupku. (rok, pla}anje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih Protiv ovog je rje{enja podnesena apelacija Ustavnom sudu. uvjeta) ne mo`e se smatrati kona~nom. Kori{tenje takvog IV - Relevantni propisi pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rje{enje 6. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine). Federacije BiH", br. 12/98 i 3/99) koji je va`io u vrijeme 12. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je dono{enja pobijanih rje{enja: rje{enje Kantonalnog suda u Biha}u broj G`-49/02 od 25. "^lanak 95. travnja 2002. godine protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobijano je Tu`ba, odgovor na tu`bu, pravni lijekovi i druge izjave, rje{enje apelant primio 22. svibnja 2002. godine, a apelaciju prijedlozi i priop}enja koja se daju izvan rasprave podnose je podnio 22. svibnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, se pismeno (podnesci)... kako je propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Podnositelji moraju biti razumljivi i moraju sadr`avati sve Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ono {to je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. Osobito trebaju sadr`avati oznaku suda, ime, zanimanje i 13. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i prebivali{te odnosno boravi{te stranaka, njihovih zakonskih Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. zastupnika i punomo}nika, ako ih imaju, predmet spora, Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da sadr`aj izjave i potpis podnositelja. predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. ^lanak 98. VII - Meritum Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadr`i sve {to je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, sud }e podnositelja 14. Apelant pobija navedena rje{enja, tvrde}i da su tim pou~iti i pomo}i mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u rje{enjima povrije|ena njegova prava iz ~lanka II/3.(e) i (k) tu svrhu mo`e ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi Ustava Bosne i Hercegovine odnosno ~l. 6., 13. i 17. ispravke. Europske konvencije, te ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. ^lanak 100. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ako sudovi nisu odre|eni zakonom, odre|uje ih sud s obzirom "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska na okolnosti slu~aja. prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: Rok koji sud odredi mo`e se produljiti na prijedlog (...) zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim Prijedlog za produljenje roka se mora podnijeti prije proteka stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". roka ~ije se produljenje tra`i. Protiv rje{enja o produljenju Ova odredba Ustava Bosne i Hercegovine odgovara ~lanku roka nije dozvoljen priziv. 6. Europske konvencije koji, u svom relevantnom dijelu, ^lanak 122. glasi: Pismena se dostavljaju, u pravilu, preko po{te, a mogu se "1. . . . Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili dostavljati i preko odre|enog djelatnika suda, preko osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, nadle`ne slu`be op}ine ili neposredno u sudu." svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, V - Apelacija zakonom ustanovljenim sudom. [...]" 15. Pravo na pravi~no su|enje, inter alia, daje mogu}nost da se a) Navodi iz apelacije predo~e razlozi presude obzirom na to da to omogu}uje 7. Apelant smatra da Op}inski sud i Kantonalni sud u Biha}u apelantu djelotvorno kori{tenje raspolo`ivih pravnih nisu pravilno primijenili odredbe Zakona o parni~nom lijekova (Europski sud za ljudska prava Had`ianastassion postupku, te da su povrijedili apelantova prava zagarantirana protiv Gr~ke, presuda broj 12945/98 od 16. prosinca 1992. ~lankom II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno godine, stavak 33). Me|utim, ~lanak 6. stavak 1. Europske ~l. 6., 13. i 17. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente koje su temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), strane izlo`ile tijekom postupka, nego samo argumente koje kao i ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u b) Odgovor na apelaciju obrazlo`enju presude (Europsko povjerenstvo za ljudska 8. Kantonalni sud u Biha}u isti~e da se apelacija, u osnovi, prava, Odluka o dopustivosti, broj 10938/84 od 9. prosinca temelji na istim razlozima koje je Kantonalni sud u Biha}u 1986. godine, Odluke i izvje{}a OI, 50, 98. i broj 10153/82 ve} imao u vidu prilikom odlu~ivanja o prizivu protiv od 13. listopada 1986. godine, OI 49 (67). Kona~ne odluke rje{enja Osnovnog suda, pa predla`e da se apelacija, kao prizivnih sudova ne moraju imati iscrpna obrazlo`enja (vidi, neutemeljena, odbije. Europsko povjerenstvo za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/79 od 16. srpnja 1981. OI 25, 240). VI - Dopustivost 16. Osim toga, nadle`nost je Ustavnog suda u prizivnim 9. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, postupcima ograni~ena "na pitanja koja su sadr`ana u ovom Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja Ustavu" i Ustavni sud nije nadle`an ispitivati ~injeni~no su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora stanje ili tuma~enje ili primjenu zakona od redovitih sudova zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. osim u slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova 10. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, povrijedile ustavna prava. To je slu~aj ukoliko je redoviti sud Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv pogre{no tuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima) ili 11. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavlja Ustava Bosne i Hercegovine. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3967 Kantonalni sud u Biha}u je, 26. septembra 2003. godine, 17. U predmetnom se slu~aju radi o tu`bi radi naknade {tete. dostavio odgovor. Me|utim, neprijeporno je da u tu`bi nije navedena to~na adresa tu`enog, pa je sud obvezao tu`itelja, odnosno III ^iweni~no stawe njegovog punomo}nika, da u roku od osam dana dostavi adresu tu`enog. Apelant nije u danom roku dostavio adresu, ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i niti je u sljede}a dva mjeseca postupio kako je tra`io sud. dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. Stoga je, prema ocjeni Ustavnog suda, Op}inski sud pravilno postupio kada je tu`bu odbacio, jer se prema njoj nije moglo 3. Apelant je podnio tu`bu Op{tinskom sudu u Sanskom Mostu (u daqwem tekstu: Op{tinski sud), radi naknade {tete, protiv postupati. Naime, rokovi su procesna sredstva kojima se A. K. iz Sanskog Mosta - Jezernica 61. osigurava koncentracija postupka, procesna stega, efikasnost Na raspravi, zakazanoj za 4. oktobar 2001. godine, Op{tinski i ekonomi~nost postupka, te pravna sigurnost u pru`anju sud je konstatovao da poziv za raspravu zajedno sa tu`bom nije pravne za{tite. uru~en tu`enom, jer se, prema obavje{tewu sudskog 18. Sukladno navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da apelantovo dostavqa~a, tu`eni ne nalazi na adresi ozna~enoj u tu`bi, a pravo na pravi~no su|enje nije povrije|eno. druga adresa je nepoznata. Op{tinski sud je na zakazanoj Ostali navodi iz apelacije raspravi obavezao apelantovog punomo}nika, advokata N. H., 19. U odnosu na navode iz apelacije, koji se odnose na pravo na da u roku od osam dana dostavi ta~nu adresu tu`enog. djelotvoran pravni lijek i zabranu zlouporabe prava, te 4. Kako punomo}nik nakon proteka ostavqenog roka, odnosno sve povredu njegovih imovinskih prava koji su regulirani do 25. decembra 2001. godine nije dostavio tra`enu adresu ~lancima 13. i 17. Europske konvencije i ~lankom 1. tu`enog, Osnovni sud je tog dana donio rje{ewe broj P-303/01, Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud kojim se odbacuje apelantova tu`ba jer se prema woj ne mo`e smatra da, u svjetlu svog zaklju~ka u odnosu na ~lanak 6. postupati. stavak 1. Europske konvencije, nije nu`no razmatrati ove Protiv ovog rje{ewa apelant je Kantonalnom sudu u Biha}u navode apelacije. izjavio `albu zbog bitne povrede odredaba Zakona o VIII - Zaklju~ak 20. Na temelju ~lanka 59. stavak 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, v. r. 5. IV - Relevantni propisi 6. Tu`ba, odgovor na tu`bu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saop{tewa koja se daju van rasprave podnose se pismeno (podnesci)... Podnosioci moraju da budu razumqivi i moraju da sadr`avaju sve ono {to je potrebno da bi u vezi s wima moglo da se postupi. Naro~ito treba da sadr`avaju oznaku suda, ime, zanimawe i prebivali{te odnosno boravi{te stranaka, wihovih zakonskih zastupnika i punomo}nika, ako ih imaju, predmet spora, sadr`aj izjave i potpis podnosioca. ^lan 98 Ako je podnesak nerazumqiv ili ne sadr`i sve {to je potrebno da bi po wemu moglo da se postupa, sud }e podnosioca pou~iti i pomo}i mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu mo`e da ga pozove u sud ili mu vrati podnesak radi ispravke. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija E. T. podnesena protiv rje{ewa Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-49/02 od 25. aprila 2002. godine, i rje{ewa Op{tinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-303/01 od 25. decembra 2001. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". ^lan 100 Ako sudovi nisu odre|eni zakonom, odre|uje ih sud s obzirom na okolnosti slu~aja. Rok koji sud odredi mo`e da se produ`i na prijedlog zainteresovanog lica ako za to postoje opravdani razlozi. Prijedlog za produ`ewe roka mora da se podnese prije proteka roka ~ije se produ`ewe tra`i. Protiv rje{ewa o produ`ewu roka nije dozvoqena `alba. OBRAZLO@EWE I - Uvod E. T. (u daqwem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kog zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 22. maja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{ewa Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-49/02 od 25. aprila 2002. godine, i rje{ewa Op{tinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-303/01 od 25. decembra 2001. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. 1 Na osnovu ~lana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Biha}u, kao donosioca osporenog rje{ewa i A. K. iz Sanskog Mosta, kao druge strane u postupku, zatra`eno je 28. avgusta 2003. godine da dostave odgovor na apelaciju. Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 12/98 i 3/99) koji je va`io u vrijeme dono{ewa osporenih rje{ewa: "^lan 95 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj U 75/03, rje{avaju}i apelaciju E. T., na osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik Jovo Rosi}, sudija Valerija Gali}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je 1. parni~nom postupku i pogre{no utvr|enog ~iweni~nog stawa. Kantonalni sud je, 25. aprila 2002. godine, donio rje{ewe broj G`-49/02 kojim se `alba kao neosnovana odbija, a prvostepeno rje{ewe potvr|uje jer prvostepeni sud nije pogre{no i nepotpuno utvrdio ~iweni~no stawe, niti je po~inio bitnu povredu odredaba Zakona o parni~nom postupku. Protiv ovog rje{ewa podnesena je apelacija Ustavnom sudu. ^lan 122 Pismena se dostavqaju, u pravilu, preko po{te, a mogu da se dostavqaju i preko odre|enog radnika suda, preko nadle`ne slu`be op{tine ili neposredno u sudu." V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 7. Apelant smatra da Op{tinski sud i Kantonalni sud u Biha}u nisu pravilno primijenili odredbe Zakona o parni~nom postupku, te da su povrijedili apelantova prava zagarantovana ~lanom II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~l. 6, Broj 69 - Stranica 3968 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 13 i 17 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), kao i ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. b) Odgovor na apelaciju 8. Kantonalni sud u Biha}u isti~e da se apelacija, u osnovi, zasniva na istim razlozima koje je Kantonalni sud u Biha}u ve} imao u vidu prilikom odlu~ivawa o `albi protiv rje{ewa Osnovnog suda, pa predla`e da se apelacija, kao neosnovana, odbije. VI - Dopustivost U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 10. U skladu sa ~lanom 15 stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. 11. Pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova zahtijeva da apelant do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavqa odgovor na zadwi pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita ni`estepenu odluku kako u ~iweni~nom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlu~uje da li }e koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odba~en zato {to apelant nije ispo{tovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, pla}awe taksi, forma ili ispuwewe drugih zakonskih uslova) ne mo`e da se smatra kona~nom. Kori{}ewe takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda (vidi rje{ewe Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). 12. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom je rje{ewe Kantonalnog suda u Biha}u broj G`-49/02 od 25. aprila 2002. godine protiv kog nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadaqe, osporeno rje{ewe apelant je primio 22. maja 2002. godine, a apelaciju je podnio 22. maja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 13. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 9. VII - Meritum 14. Apelant osporava navedena rje{ewa, tvrde}i da su tim rje{ewima povrije|ena wegova prava iz ~lana II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno ~l. 6, 13 i 17 Evropske konvencije, te ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom". Ova odredba Ustava Bosne i Hercegovine odgovara ~lanu 6 Evropske konvencije koji, u svom relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. [...]" 15. Pravo na pravi~no su|ewe, inter alia, daje mogu}nost da se predo~e razlozi presude s obzirom na to da to omogu}ava apelantu da djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove (Evropski sud za qudska prava Had`ianastassion protiv Gr~ke, presuda broj 12945/98 od 16. decembra 1992. godine, stav 33). Me|utim, ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile tokom Utorak, 7.12.2004. postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni o obrazlo`ewu presude (Evropska komisija za qudska prava, Odluka o dopustivosti, broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvje{taji OI, 50, 98. i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, OI 49 (67). Kona~ne odluke `albenih sudova ne moraju da imaju iscrpna obrazlo`ewa (vidi, Evropska komisija za qudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/79 od 16. jula 1981. OI 25, 240). 16. Sem toga, nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim postupcima je ograni~ena "na pitawa koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadle`an da ispituje ~iweni~no stawe ili tuma~ewe ili primjenu zakona od redovnih sudova sem u slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna prava. To je slu~aj ukoliko je redovni sud pogre{no tuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminatorska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima) ili ukoliko utvr|eno ~iweni~no stawe ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine. 17. U predmetnom slu~aju radi se o tu`bi radi naknade {tete. Me|utim, nesporno je da u tu`bi nije navedena ta~na adresa tu`enog, pa je sud obavezao tu`ioca, odnosno wegovog punomo}nika, da u roku od osam dana dostavi adresu tu`enog. Apelant nije u datom roku dostavio adresu, niti je u sqede}a dva mjeseca postupio kako je tra`io sud. Stoga je, shodno ocjeni Ustavnog suda, Op{tinski sud pravilno postupio kada je tu`bu odbacio, jer prema woj nije moglo da se postupa. Naime, rokovi su procesna sredstva kojima se obezbje|uje koncentracija postupka, procesna disciplina, efikasnost i ekonomi~nost postupka, te pravna sigurnost u pru`awu pravne za{tite. 18. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zakqu~uje da apelantovo pravo na pravi~no su|ewe nije povrije|eno. Ostali navodi iz apelacije 19. U odnosu na navode iz apelacije, koji se odnose na pravo na djelotvoran pravni lijek i zabranu zloupotrebe prava, te povredu wegovih imovinskih prava koji su regulisani ~lanovima 13 i 17 Evropske konvencije i ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da, u svjetlu svog zakqu~ka u odnosu na ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije, nije neophodno da se razmatraju ovi navodi apelacije. VIII - Zakqu~ak 20. Na osnovu ~lana 59 stav 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj U 75/03, rje{avaju}i apelaciju E. T., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Jovo Rosi}, sudija Valerija Gali}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3969 1 zastupnika i punomo}nika, ako ih imaju, predmet spora, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU sadr`aj izjave i potpis podnositelja. Odbija se kao neosnovana apelacija E. T. podnesena protiv ^lan 98. rje{enja Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-49/02 od 25. aprila 2002. godine, i rje{enja Op}inskog suda u Sanskom Mostu, broj Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadr`i sve {to je potrebno P-303/01 od 25. decembra 2001. godine. da bi se po njemu moglo postupati, sud }e podnositelja Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim pou~iti i pomo}i mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike tu svrhu mo`e ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi Srpske". ispravke. OBRAZLO@ENJE ^lan 100. I - Uvod 1. E. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 22. maja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{enja Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-49/02 od 25. aprila 2002. godine, i rje{enja Op}inskog suda u Sanskom Mostu, broj P-303/01 od 25. decembra 2001. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Biha}u, kao donosioca osporenog rje{enja i A. K. iz Sanskog Mosta, kao druge strane u postupku, zatra`eno je 28. augusta 2003. godine da dostave odgovor na apelaciju. Kantonalni sud u Biha}u je, 26. septembra 2003. godine, dostavio odgovor. III - ^injeni~no stanje ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. 3. Apelant je podnio tu`bu Op}inskom sudu u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud), radi naknade {tete, protiv A. K. iz Sanskog Mosta - Jezernica 61. Na raspravi, zakazanoj za 4. oktobar 2001. godine, Op}inski sud je konstatirao da poziv za raspravu zajedno sa tu`bom nije uru~en tu`enom, jer se, prema obavijesti sudskog dostavlja~a, tu`eni ne nalazi na adresi ozna~enoj u tu`bi, a druga adresa je nepoznata. Op}inski sud je na zakazanoj raspravi obavezao apelantovog punomo}nika, advokata N. H., da u roku od osam dana dostavi ta~nu adresu tu`enog. 4. Kako punomo}nik nakon proteka ostavljenog roka, odnosno sve do 25. decembra 2001. godine nije dostavio tra`enu adresu tu`enog, Osnovni sud je tog dana donio rje{enje broj P-303/01, kojim se odbacuje apelantova tu`ba jer se prema njoj ne mo`e postupati. Protiv ovog rje{enja apelant je Kantonalnom sudu u Biha}u izjavio `albu zbog bitne povrede odredbi Zakona o parni~nom postupku i pogre{no utvr|enog ~injeni~nog stanja. 5. Kantonalni sud je, 25. aprila 2002. godine, donio rje{enje broj G`-49/02 kojim se `alba kao neosnovana odbija, a prvostepeno rje{enje potvr|uje jer prvostepeni sud nije pogre{no i nepotpuno utvrdio ~injeni~no stanje, niti je po~inio bitnu povredu odredbi Zakona o parni~nom postupku. Protiv ovog rje{enja podnesena je apelacija Ustavnom sudu. IV - Relevantni propisi 6. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 12/98 i 3/99) koji je va`io u vrijeme dono{enja osporenih rje{enja: "^lan 95. Tu`ba, odgovor na tu`bu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saop}enja koja se daju izvan rasprave podnose se pismeno (podnesci)... Podnosioci moraju biti razumljivi i moraju sadr`avati sve ono {to je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Osobito trebaju sadr`avati oznaku suda, ime, zanimanje i prebivali{te odnosno boravi{te stranaka, njihovih zakonskih 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Ako sudovi nisu odre|eni zakonom, odre|uje ih sud s obzirom na okolnosti slu~aja. Rok koji sud odredi mo`e se produ`iti na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. Prijedlog za produ`enje roka se mora podnijeti prije proteka roka ~ije se produ`enje tra`i. Protiv rje{enja o produ`enju roka nije dozvoljena `alba. ^lan 122. Pismena se dostavljaju, u pravilu, preko po{te, a mogu se dostavljati i preko odre|enog radnika suda, preko nadle`ne slu`be op}ine ili neposredno u sudu." V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 7. Apelant smatra da Op}inski sud i Kantonalni sud u Biha}u nisu pravilno primijenili odredbe Zakona o parni~nom postupku, te da su povrijedili apelantova prava zagarantirana ~lanom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~l. 6., 13. i 17. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. b) Odgovor na apelaciju 8. Kantonalni sud u Biha}u isti~e da se apelacija, u osnovi, zasniva na istim razlozima koje je Kantonalni sud u Biha}u ve} imao u vidu prilikom odlu~ivanja o `albi protiv rje{enja Osnovnog suda, pa predla`e da se apelacija, kao neosnovana, odbije. VI - Dopustivost 9. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 10. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 11. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita ni`estepenu odluku kako u ~injeni~nom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlu~uje da li }e koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odba~en zato {to apelant nije ispo{tovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, pla}anje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne mo`e se smatrati kona~nom. Kori{tenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rje{enje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). 12. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom je rje{enje Kantonalnog suda u Biha}u broj G`-49/02 od 25. aprila 2002. godine protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadalje, osporeno rje{enje apelant je primio 22. maja 2002. godine, a apelaciju je podnio 22. maja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Broj 69 - Stranica 3970 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. povredu njegovih imovinskih prava koji su regulirani Poslovnika Ustavnog suda. ~lanovima 13. i 17. Evropske konvencije i ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud 13. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i smatra da, u svjetlu svog zaklju~ka u odnosu na ~lan 6. stav 1. Hercegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika Evropske konvencije, nije neophodno da se razmatraju ovi Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna navodi apelacije. apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 14. Apelant pobija navedena rje{enja, tvrde}i da su tim rje{enjima povrije|ena njegova prava iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno ~l. 6., 13. i 17. Evropske konvencije, te ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. Ova odredba Ustava Bosne i Hercegovine odgovara ~lanu 6. Evropske konvencije koji, u svom relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" 15. Pravo na pravi~no su|enje, inter alia, daje mogu}nost da se predo~e razlozi presude s obzirom na to da to omogu}ava apelantu da djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove (Evropski sud za ljudska prava Had`ianastassion protiv Gr~ke, presuda broj 12945/98 od 16. decembra 1992. godine, stav 33). Me|utim, ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile tokom postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni o obrazlo`enju presude (Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti, broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvje{taji OI, 50, 98. i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, OI 49 (67). Kona~ne odluke `albenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazlo`enja (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/79 od 16. jula 1981. OI 25, 240). 16. Osim toga, nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim postupcima je ograni~ena "na pitanja koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadle`an da ispituje ~injeni~no stanje ili tuma~enje ili primjenu zakona od redovnih sudova osim u slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna prava. To je slu~aj ukoliko je redovni sud pogre{no tuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima) ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine. 17. U predmetnom slu~aju radi se o tu`bi radi naknade {tete. Me|utim, nesporno je da u tu`bi nije navedena ta~na adresa tu`enog, pa je sud obavezao tu`itelja, odnosno njegovog punomo}nika, da u roku od osam dana dostavi adresu tu`enog. Apelant nije u datom roku dostavio adresu, niti je u sljede}a dva mjeseca postupio kako je tra`io sud. Stoga je, prema ocjeni Ustavnog suda, Op}inski sud pravilno postupio kada je tu`bu odbacio, jer se prema njoj nije moglo postupati. Naime, rokovi su procesna sredstva kojima se osigurava koncentracija postupka, procesna disciplina, efikasnost i ekonomi~nost postupka, te pravna sigurnost u pru`anju pravne za{tite. 18. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaklju~uje da apelantovo pravo na pravi~no su|enje nije povrije|eno. Ostali navodi iz apelacije 19. U odnosu na navode iz apelacije, koji se odnose na pravo na djelotvoran pravni lijek i zabranu zloupotrebe prava, te 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. VIII - Zaklju~ak 20. Na osnovu ~lana 59. stav 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broju AP 142/02, rje{avaju}i apelaciju Z. ]., na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik Valerija Gali}, sutkinja Jovo Rosi}, sudac na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2004. godine, donio ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neutemeljena apelacija Z. ]., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1184/00 od 14. svibnja 2002. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. Z. ]. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banjaluke, kojeg zastupa M. P., odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 15. srpnja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1184/00 od 14. svibnja 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od sudionika u postupku, Vrhovnog suda Republike Srpske i Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju Republike Srpske, zatra`eno je 26. velja~e 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Odgovore na apelaciju dostavili su Vrhovni sud Republike Srpske 19. o`ujka 2004. godine, a Ministarstvo za prostorno ure|enje, gra|evinarstvo i ekologiju (ranije: Ministarstvo za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju) Republike Srpske, 1. travnja 2004. godine. 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori sudionika u postupku su, 3. svibnja 2004. godine, dostavljeni apelantu. III - ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Tajni{tvo za stambene poslove Grada Banjaluka je, rje{enjem broj 02-372-577/99 od 25. srpnja 2000. godine, Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3971 koje je potvr|eno rje{enjem Ministarstva za urbanizam, V - Apelacija stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju a) Navodi iz apelacije Republike Srpske broj 01-372-498/00 od 30. listopada 2000. godine, utvrdio da apelantu, nakon smrti njegove majke, ne 9. Apelant navodi da je za cijelo vrijeme njegovog privremenog pripada pravo da nastavi kori{tenje stana na kojem je ona rada u inozemstvu postojala trajna ekonomska i obiteljska imala stanarsko pravo. U obrazlo`enju ovog rje{enja je zajednica njegove majke i njega kao jedinog sina. Sve navedeno, da je u upravnom postupku, koji je prethodio vrijeme on je povremeno dolazio, nije zanemarivao obveze dono{enju rje{enja, utvr|eno da je nositeljica stanarskog prema majci glede uzdr`avanja i nikada nije odjavio prava umrla 23. listopada 1998. godine, da je davatelj stana prebivali{te u stanu u kojem je neprekidno `ivjela njegova na kori{tenje Komanda garnizona Banjaluka, da je apelant na majka. Me|utim, sud je presudu temeljio samo na izjavama privremenom radu u inozemstvu od 1969. godine sa svjedoka koje je predlo`ila suprotna strana, dok uop}e nije povremenim prekidima kada je dolazio i boravio u dao ocjenu izjava svjedoka koje je on predlo`io. Smatra, da prijepornom stanu, da je prijavljen na adresi toga stana, da je sud nije pravilno utvrdio ~injeni~no stanje i primijenio utro{ak vode u ovom stanu pla}an samo za jednog ~lana. materijalni zakon. Navodi da je na taj na~in prekr{eno Dalje se navodi da iz izjava saslu{anih svjedoka, stanara njegovo pravo, za{ti}eno ~lankom 8. Europske konvencije za zgrade u kojoj se stan nalazi, proizlazi da apelant u vrijeme za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: smrti svoje majke nije bio ~lan njenog obiteljskog ku}anstva. Europska konvencija) i pravo na imovinu, za{ti}eno ~lankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 7. Vrhovni je sud Republike Srpske, presudom broj U-1184/00 od 14. svibnja 2002. godine, odbio kao neutemeljenu b) Odgovor na apelaciju apelantovu tu`bu, izjavljenu protiv rje{enja Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinar10. Vrhovni sud Republike Srpske, u odgovoru na apelaciju, stvo i ekologiju Republike Srpske broj 01-372-498/00 od 30. navodi da pobijanom presudom nisu povrije|ena apelantova listopada 2000. godine. U obrazlo`enju ove presude je ljudska prava, pa je apelacija neutemeljena. navedeno da je tu`ena strana pravilno postupila kada je 11. Ministarstvo za prostorno ure|enje, gra|evinarstvo i odbila apelantov priziv, izjavljen protiv prvostupanjskog ekologiju Republike Srpske, u odgovoru na apelaciju, navodi rje{enja, te da je za svoju odluku dala razvidne i potpune da je u upravnom postupku utvr|eno da apelant, u momentu razloge i pri tome se pravilno pozvala na odgovaraju}e smrti nositeljice stanarskog prava, nije bio ~lan njenog zakonske propise, na temelju kojih je odluka donesena. Dalje obiteljskog ku}anstva. U postupku nije povrije|en se navodi da je pravilan zaklju~ak tu`ene strane, da apelant materijalni propis niti su povrije|ena pravila upravnog nije trajno `ivio i stanovao sa nositeljicom stanarskog prava u postupka, te nema kr{enja apelantovih ljudskih prava. predmetnom stanu, pa mu ne pripada pravo da ga koristi VI Dopustivost nakon smrti svoje majke, nositeljice stanarskog prava. ^injenica da je apelant bio prijavljen na adresi prijepornog 12. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, stana, nije sama po sebi dokaz da je on trajno `ivio i stanovao Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja sa nositeljicom stanarskog prava. Prema ocjeni tog suda, na su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora sve prigovore istaknute u tu`bi, tu`ena strana je dala valjane zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. odgovore. 13. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi IV - Relevantni propisi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese 8. U Zakonu o stambenim odnosima ("Slu`bene novine u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije SRBiH", br. 14/84, 12/87 i "Slu`beni glasnik Republike primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Srpske", br. 19/93, 22/93, 12/99 i 31/99) relevantne odredbe 14. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je glase: presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1184/00 od 14. svibnja 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadalje, pobijanu je "^lanak 6. presudu apelant primio 4. srpnja 2002. godine, a apelaciju je Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se: podnio 15. srpnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je nositelj stanarskog prava i ~lanovi njegovog obiteljskog propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. ku}anstva koji zajedno s njim trajno `ive i stanuju, kao i Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. osobe koje su prestale biti ~lanovi toga ku}anstva, a ostale su Poslovnika Ustavnog suda. u istom stanu. 15. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Bosne i Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika ^lanovima obiteljskog ku}anstva nositelja stanarskog Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bra~ni drug, apelacija ispunjava uvjete glededopustivosti. djeca, (ro|ena u braku ili van braka, usvojena ili pastor~ad), roditelji bra~nih drugova, bra~ni drugovi djece, kao i osobe VII - Meritum koje je nositelj stanarskog prava du`an po zakonu 16. Apelant pobija navedenu presudu, tvrde}i da je tom uzdr`avati, a koja sa njim trajno `ive i stanuju. presudom povrije|eno njegovo pravo iz ~lanka 8. Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku ^lanak 21. konvenciju. Korisnici stana (~lanak 6. stavak 1) koji stanuju zajedno sa nositeljem stanarskog prava, imaju pravo trajno i nesmetano koristiti taj stan, pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. ^lanovima obiteljskog ku}anstva (~lanak 6. stavak 2) pripada pravo iz prethodnog stavka i poslije smrti nositelja stanarskog prava, kao i kada nositelj stanarskog prava iz drugih razloga trajno prestane koristiti stan, osim ako je prestao koristiti stan na temelju otkaza ugovora o kori{tenju stana odnosno raskida tog ugovora ili na temelju ugovora o zamjeni tog stana, kao i u slu~aju kada je stekao stanarsko pravo na drugi stan koji mu je dodijeljen i za ~lanove obiteljskog ku}anstva, kao i u slu~aju iz ~lanka 13. ovog zakona." Pravo na po{tivanje privatnog i obiteljskog `ivota, doma i prepiske ^lan II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: (....) (f) Pravo na privatni i obiteljski `ivot, dom i dopisivanje". 17. ^lanak 8. Europske konvencije glasi: "1. Svako ima pravo na {tovanje svog privatnog i obiteljskog `ivota, doma i prepiske. 2. Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, Broj 69 - Stranica 3972 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. stan nije smatrao svojim domom. I pored toga {to apelant sprje~avanje nereda ili sprje~avanja zlo~ina, za{tite zdravlja navodi da je sve vrijeme bio prijavljen na adresi prijepornog i morala ili za{tite prava i sloboda drugih." stana i da je vodio skrb o majci i uzdr`avao je, ne prekidaju}i 18. Ustavni sud ukazuje na ~injenicu da je bitna svrha ~lanka 8. na taj na~in ekonomsku zajednicu `ivota, Ustavni sud smatra Europske konvencije za{tita pojedinaca od arbitrarnih da se, u konkretnom slu~aju, ovaj stan ne mo`e smatrati mije{anja vlasti u njihova prava garantirana ovim ~lankom apelantovim domom, u smislu zna~enja ~lanka 8. Europske (Europski sud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, konvencije. Ostali aspekti ~lanka 8. Europske konvencije presuda od 27. listopada 1994. godine, serija A br. 297-C). nisu relevantni u konkretnom slu~aju, te ih Ustavni sud nije 19. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom slu~aju o povredi razmatrao. Ustavni sud podsje}a da ~lanak II/3.(f) Ustava ~lanka 8. Europske konvencije, prvo se mora utvrditi je li Bosne i Hercegovine ne pru`a {iri opseg za{tite od ~lanka 8. prijeporni stan predstavljao apelantov "dom" u smislu Europske konvencije, pa slijedi da nema kr{enja prava iz zna~enja stava 1. ~lanka 8. Europske konvencije i odnose li ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine niti ~lanka 8. se mjere na koje se apelant poziva na "mije{anje" javnih Europske konvencije. vlasti u po{tivanje toga "doma". Drugo, da bi "mije{anje" Pravo na imovinu bilo opravdano, mora biti "sukladno zakonom". Ovaj uvjet zakonitosti se, sukladno zna~enju termina Europske ^lanak II/3.( k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: konvencije, sastoji iz vi{e elemenata: (a) mije{anje mora biti "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska utemeljeno doma}im ili me|unarodnim zakonom; (b) zakon prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: o kojem je rije~ mora biti primjereno dostupan tako da (...) pojedinac bude primjereno upu}en na okolnosti zakona koje (k) Pravo na imovinu se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon tako|er mora (...) biti formuliran sa odgovaraju}om to~no{}u i razvidno{}u da ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje "Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano postupke (Europski sud za ljudska prava, Sunday Times u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. travnja 1979. imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim godine, serija A, br. 30, stavak 49). zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. 20. U slu~aju da se ispostavi da je to "mije{anje" sukladno Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na zakonu i tada mo`e predstavljati povredu ~lanka 8. Europske pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra konvencije ako se smatra da nije "nu`no" posti}i jedan od potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno zakonitih ciljeva iz stavka 2. ~lanka 8. Europske konvencije. op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih Nu`no u ovom kontekstu zna~i da "mije{anje" odgovara doprinosa ili kazni." "pritiscima dru{tvenih potreba" i, {to je ovdje slu~aj, da 25. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju obuhvata postoji razumna relacija proporcionalnosti izme|u mije{anja tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje je izra`eno u prvoj i zakonitog cilja kojem se te`i (vidjeti, npr., Europski sud za re~enici prvog stavka i koje je op}e prirode, izra`ava princip ljudska prava, presuda Niemietz protiv Njema~ke od 16. mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj re~enici prosinca 1992. godine, serija A, br. 251). istog stavka, odnosi se na li{avanje imovine i podvrgava ga 21. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, izvjesnim uvjetima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavku dva pojam "dom" obuhva}a kako iznajmljen dom, tako i dom u ovog ~lanka, dozvoljava da dr`ave potpisnice imaju pravo, privatnom vlasni{tvu (vidi presude Europskog suda za izme|u ostalog, da kontroliraju kori{tenje imovine sukladno ljudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. op}em interesu. Ova tri pravila nisu razli~ita, u smislu da nisu studenoga 1986. godine, serija A, br. 109, stavak 46 f, Kroon povezana: drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedine protiv Holandije, presuda od 27. listopada 1994. godine, slu~ajeve mije{anja u pravo na mirno u`ivanje imovine i serija A, br. 297-C, stavak 31). Sukladno ovoj interpretaciji, trebaju biti tuma~ena u svjetlu op}eg principa izra`enog u Ustavni je sud je pro{irio domenu ~lanka 8. Europske prvom pravilu (vidi presudu Europskog suda za ljudska konvencije na stanove u kojima se stanuje na temelju prava, Sporrong i Lönnorth protiv [vedske, od 23. rujna stanarskog prava (vidi odluku Ustavnog suda, U 8/99 od 11. 1982. godine, serija A broj 52, stavak 61). svibnja 1999. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku 26. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih BiH", broj 24/99). interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi 22. Ustavni sud prvo mora utvrditi je li u konkretnom slu~aju odluku Ustavnog suda, U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, prijeporni stan apelantu predstavljao dom, sukladno objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 33/01). Pravo zna~enju ~lanka 8. Europske konvencije. na imovinu na koje se poziva apelant bi se moglo primijeniti 23. Na temelju dokaza, izvedenih u upravnom postupku, koje je na njegov slu~aj, ako bi se apelantova imovina mogla cijenio i Vrhovni sud Republike Srpske u pobijanoj presudi, smatrati imovinom sukladno kriterijima Europske utvr|eno je da je apelant izgubio svojstvo ~lana maj~inog konvencije. obiteljskog ku}anstva. Postojanje trajnosti `ivljenja i 27. Sukladno svojoj sudskoj praksi, Ustavni sud podsje}a da stanovanja djece sa nositeljem stanarskog prava u stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasni~ke interese zajedni~kom ku}anstvu u vrijeme smrti roditelja, uvjet je za koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku stjecanje svojstva ~lana obiteljskog ku}anstva (vidi odluke Ustavnog suda, U 8/99 od 5. studenoga 1999. godine, Ustavnog suda, U 1/02 od 26. rujna 2003. godine, objavljenu objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/99). u "Slu`benom glasniku BiH", broj 8/04, U 12/01 od 25. Stanarsko pravo obuhvata pravo ~lanova obiteljskog velja~e 2002. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku ku}anstva na stjecanje stanarskog prava nakon smrti BiH", broj 20/02, U 140/03 od 21. sije~nja 2004. godine, nositelja stanarskog prava (vidi odluku Ustavnog suda, U objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 6/04). 6/98 od 24. rujna 1999. godine, objavljenu u "Slu`benom 24. Ustavni sud primje}uje da je apelant, odlaskom na rad u glasniku BiH", broj 20/99), te pravo na kupnju stana inozemstvo, prekinuo fakti~ku zajednicu `ivota sa svojom sukladno relevantnim propisima. majkom. Apelant vi{e nije niti `ivio niti obavljao svoje 28. Me|utim, u konkretnom slu~aju, apelant nema konstituirano uobi~ajene aktivnosti i zanimanje u ovom stanu. Ustavni sud stanarsko pravo na prijepornom stanu, niti je u vrijeme smrti tako|er smatra da apelant, u postupku pred ovim sudom, nije svoje majke nositelja stanarskog prava, imao pravno priznatu dostavio dokaze koji na nedvojben na~in dokazuju da je poziciju ~lanka njenog obiteljskog ku}anstva, koja bi apelant tijekom cijelog svog boravka u inozemstvu ostvario eventualno mogla predstavljati dio prava na kori{tenje stana. dovoljno jaku vezu sa stanom svoje majke, kako bi se taj stan 29. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju {titi samo mogao smatrati njegovim domom u smislu ~lanka 8. postoje}u imovinu, ali ne uklju~uje prava ili o~ekivanja na Europske konvencije. Kona~no, ~injenica da apelant od stjecanje imovine u budu}nosti npr. kroz nasljedstvo (vidi 1969. godine `ivi i radi u inozemstvu i da je tijekom perioda odluku Ustavnog suda, U 12/01 od 25. velja~e 2002. godine, od preko 30 godina samo povremeno boravio u stanu, a da je objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/02). Slijedi, tijekom cijelog tog vremena majka izmirivala sve komunalne da odbijanje apelantovog zahtjeva da mu se prizna status obveze za samo jednu osobu, ukazuje da apelant predmetni Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3973 stanarsko pravo. U obrazlo`ewu ovog rje{ewa je navedeno, da nositelja stanarskog prava nakon smrti njegove majke ne je u upravnom postupku, koji je prethodio dono{ewu rje{ewa, predstavlja li{avanje apelanta postoje}e imovine. utvr|eno da je nositeqka stanarskog prava umrla 23. oktobra 30. Ustavni sud zaklju~uje da nije bilo kr{enja prava na imovinu 1998. godine, da je davalac stana na kori{}ewe Komanda iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i ~lanka garnizona Bawa Luka, da je apelant na privremenom radu u II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine. VIII - Zaklju~ak 31. Na temelju ~lanka 63. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 32. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, v. r. 7. inostranstvu od 1969. godine sa povremenim prekidima kada je dolazio i boravio u spornom stanu, da je prijavqen na adresi toga stana, da je utro{ak vode u ovom stanu pla}an samo za jednog ~lana. Daqe se navodi da iz izjava saslu{anih svjedoka, stanara zgrade u kojoj se stan nalazi, proizlazi da apelant u vrijeme smrti svoje majke nije bio ~lan wenog porodi~nog doma}instva. Vrhovni sud Republike Srpske je, presudom broj U-1184/00 od 14. maja 2002. godine, odbio kao neosnovanu apelantovu tu`bu, izjavqenu protiv rje{ewa Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 01-372-498/00 od 30. oktobra 2000. godine. U obrazlo`ewu ove presude je navedeno da je tu`ena strana pravilno postupila kada je odbila apelantovu `albu, izjavqenu protiv prvostepenog rje{ewa, te da je za svoju odluku dala jasne i potpune razloge i pri tome se pravilno pozvala na odgovaraju}e zakonske propise, na osnovu kojih je odluka donesena. Daqe se navodi da je pravilan zakqu~ak tu`ene strane, da apelant nije trajno `ivio i stanovao sa nositeqkom stanarskog prava u predmetnom stanu, pa mu ne pripada pravo da ga koristi nakon smrti svoje majke, nositeqke stanarskog prava. ^iwenica da je apelant bio prijavqen na adresi spornog stana, nije sama po sebi dokaz da je on trajno `ivio i stanovao sa nositeqkom stanarskog prava. Prema ocjeni tog suda, na sve prigovore istaknute u tu`bi, tu`ena strana je dala vaqane odgovore. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 142/02, rje{avaju}i apelaciju Z. ]., na osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je IV - Relevantni propisi ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 8. Odbija se kao neosnovana apelacija Z. ]., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1184/00 od 14. maja 2002. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". "^lan 6 Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se: nosilac stanarskog prava i ~lanovi wegovog porodi~nog doma}instva koji zajedno s wim trajno `ive i stanuju, kao i lica koja su prestala da budu ~lanovi toga doma}instva, a ostala su u istom stanu. ^lanovima porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bra~ni drug, djeca, (ro|ena u braku ili van braka, usvojena ili pastor~ad), roditeqi bra~nih drugova, bra~ni drugovi djece, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava du`an po zakonu da izdr`ava, a koja sa wim trajno `ive i stanuju. OBRAZLO@EWE I - Uvod 1. Z. ]. (u daqwem tekstu: apelant), iz Bawe Luke, kog zastupa M. P., advokat iz Bawe Luke, podnio je 15. jula 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1184/00 od 14. maja 2002. godine. ^lan 21 II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. 3. 4. U Zakonu o stambenim odnosima ("Slu`bene novine SRBiH", br. 14/84, 12/87 i "Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 19/93, 22/93, 12/99 i 31/99) relevantne odredbe glase: Korisnici stana (~lan 6 stav 1) koji stanuju zajedno sa nosiocem stanarskog prava, imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan, pod uslovima koji su propisani ovim zakonom. ^lanovima porodi~nog doma}instva (~lan 6 stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog prava, kao i kada nosilac stanarskog prava iz drugih razloga trajno prestane da koristi stan, sem ako je prestao da koristi stan na osnovu otkaza ugovora o kori{}ewu stana odnosno raskida tog ugovora ili na osnovu ugovora o zamjeni tog stana, kao i u slu~aju kada je stekao stanarsko pravo na drugi stan koji mu je dodijeqen i za ~lanove porodi~nog doma}instva, kao i u slu~aju iz ~lana 13 ovog zakona." Na osnovu ~lana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od u~esnika u postupku, Vrhovnog suda Republike Srpske i Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju Republike Srpske, zatra`eno je 26. februara 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. Odgovore na apelaciju dostavili su Vrhovni sud Republike Srpske 19. marta 2004. godine, a Ministarstvo za prostorno ure|ewe, gra|evinarstvo i ekologiju (ranije: Ministarstvo za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju) Republike Srpske, 1. aprila 2004. godine. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovori u~esnika u postupku su, 3. maja 2004. godine, dostavqeni apelantu. III - ^iweni~no stawe V - Apelacija 5. a) Navodi iz apelacije 6. 1 ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. Sekretarijat za stambene poslove Grada Bawa Luka je, rje{ewem broj 02-372-577/99 od 25. jula 2000. godine, koje je potvr|eno rje{ewem Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 01-372-498/00 od 30. oktobra 2000. godine, utvrdio da apelantu, nakon smrti wegove majke, ne pripada pravo da nastavi da koristi stan na kom je ona imala Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. 9. Apelant navodi da je za sve vrijeme wegovog privremenog rada u inostranstvu postojala trajna ekonomska i porodi~na zajednica wegove majke i wega kao jedinog sina. Sve vrijeme on je povremeno dolazio, nije zanemarivao obaveze prema majci u pogledu izdr`avawa i nikada nije odjavio prebivali{te u stanu u kom je neprekidno `ivjela wegova majka. Me|utim, sud je presudu zasnovao samo na izjavama svjedoka koje je predlo`ila suprotna strana, dok uop{te nije dao ocjenu izjava Broj 69 - Stranica 3974 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH svjedoka koje je on predlo`io. Smatra, da sud nije pravilno utvrdio ~iweni~no stawe i primijenio materijalni zakon. Navodi da je na taj na~in prekr{eno wegovo pravo, za{ti}eno ~lanom 8 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu, za{ti}eno ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. b) Odgovor na apelaciju 10. Vrhovni sud Republike Srpske, u odgovoru na apelaciju, navodi da osporenom presudom nisu povrije|ena apelantova qudska prava, pa je apelacija neosnovana. 11. Ministarstvo za prostorno ure|ewe, gra|evinarstvo i ekologiju Republike Srpske, u odgovoru na apelaciju, navodi da je u upravnom postupku utvr|eno da apelant, u momentu smrti nositeqke stanarskog prava, nije bio ~lan wenog porodi~nog doma}instva. U postupku nije povrije|en materijalni propis niti su povrije|ena pravila upravnog postupka, te nema kr{ewa apelantovih qudskih prava. VI - Dopustivost 12. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 13. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. 14. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1184/00 od 14. maja 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadaqe, osporenu presudu, apelant je primio 4. jula 2002. godine, a apelaciju je podnio 15. jula 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 15. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Bosne i Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 16. Apelant osporava navedenu presudu, tvrde}i da je tom presudom povrije|eno wegovo pravo iz ~lana 8 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na po{tivawe privatnog i porodi~nog `ivota, doma i prepiske ^lan II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) f) Pravo na privatni i porodi~ni `ivot, dom i prepisku". 17. ^lan 8 Evropske konvencije glasi: "Svako ima pravo na po{tivawe svog privatnog i porodi~nog `ivota, doma i prepiske. Javna vlast se ne mije{a u vr{ewe ovog prava, osim ako je takvo mije{awe predvi|eno zakonom i ako je neophodna mjera u demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne bezbjednosti, javne bezbjednosti, ekonomske dobrobiti zemqe, spre~avawa nereda ili spre~avawa zlo~ina, za{tite zdravqa i morala, ili za{tite prava i sloboda drugih." 18. Ustavni sud ukazuje na ~iwenicu da je bitna svrha ~lana 8 Evropske konvencije za{tita pojedinaca od arbitrarnih mije{awa vlasti u wihova prava garantovana ovim ~lanom (Evropski sud za qudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A br. 297-C). 19. Da bi se utvrdilo da li se u konkretnom slu~aju radi o povredi ~lana 8 Evropske konvencije, prvo mora da se utvrdi da li je sporni stan predstavqao apelantov "dom" u smislu zna~ewa stava 1 ~lana 8 Evropske konvencije i da li se mjere na koje se apelant poziva odnose na "mije{awe" javnih vlasti u Utorak, 7.12.2004. po{tivawe toga "doma". Drugo, da bi "mije{awe" bilo opravdano, mora da bude "u skladu sa zakonom". Ovaj uslov zakonitosti se, u skladu sa zna~ewem termina Evropske konvencije, sastoji iz vi{e elemenata: (a) mije{awe mora da bude utemeqeno doma}im ili me|unarodnim zakonom; (b) zakon o kom je rije~ mora da bude primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upu}en na okolnosti zakona koje mogu da se primijene na dati predmet i (c) zakon tako|e mora da bude formulisan sa odgovaraju}om ta~no{}u i jasno}om da bi se pojedincu dozvolilo da prema wemu prilagodi svoje postupke (Evropski sud za qudska prava, Sunday Times protiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, br. 30, stav 49). 20. U slu~aju da se ispostavi da je to "mije{awe" u skladu sa zakonom i tada mo`e da predstavqa povredu ~lana 8 Evropske konvencije ako se smatra da nije "neophodno" da se postigne jedan od zakonitih ciqeva iz stava 2 ~lana 8 Evropske konvencije. Neophodno u ovom kontekstu zna~i da "mije{awe" odgovara "pritiscima dru{tvenih potreba" i, {to je ovdje slu~aj, da postoji razumna relacija proporcionalnosti izme|u mije{awa i zakonitog ciqa kom se te`i (vidjeti, npr., Evropski sud za qudska prava, presuda Niemietz protiv Wema~ke od 16. decembra 1992. godine, serija A, br. 251). 21. Shodno sudskoj praksi Evropskog suda za qudska prava, pojam "dom" obuhvata kako iznajmqen dom, tako i dom u privatnom vlasni{tvu (vidi presude Evropskog suda za qudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. novembra 1986. godine, serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav 31). U skladu sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je pro{irio domen ~lana 8 Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi odluku Ustavnog suda, U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/99). 22. Ustavni sud prvo mora da utvrdi da li je u konkretnom slu~aju sporni stan apelantu predstavqao dom, u skladu sa zna~ewem ~lana 8 Evropske konvencije. 23. Na osnovu dokaza, izvedenih u upravnom postupku, koje je cijenio i Vrhovni sud Republike Srpske u osporenoj presudi, utvr|eno je da je apelant izgubio svojstvo ~lana maj~inog porodi~nog doma}instva. Postojawe trajnosti `ivqewa i stanovawa djece sa nosiocem stanarskog prava u zajedni~kom doma}instvu u vrijeme smrti roditeqa, uslov je za sticawe svojstva ~lana porodi~nog doma}instva (vidi odluke Ustavnog suda, U 1/02 od 26. septembra 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 8/04, U 12/01 od 25. februara 2002. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/02, U 140/03 od 21. januara 2004. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 6/04). 24. Ustavni sud primje}uje da je apelant, odlaskom na rad u inostranstvo, prekinuo fakti~ku zajednicu `ivota sa svojom majkom. Apelant vi{e nije niti `ivio niti obavqao svoje uobi~ajene aktivnosti i zanimawe u ovom stanu. Ustavni sud tako|e smatra da apelant, u postupku pred ovim sudom, nije dostavio dokaze koji na nesumwiv na~in dokazuju da je apelant tokom cijelog svog boravka u inostranstvu ostvario dovoqno jaku vezu sa stanom svoje majke, kako bi taj stan mogao da se smatra wegovim domom u smislu ~lana 8 Evropske konvencije. Kona~no, ~iwenica da apelant od 1969. godine `ivi i radi u inostranstvu i da je tokom perioda od preko 30 godina samo povremeno boravio u stanu, a da je tokom cijelog tog vremena majka izmirivala sve komunalne obaveze za samo jedno lice, ukazuje da apelant predmetni stan nije smatrao svojim domom. I pored toga {to apelant navodi da je sve vrijeme bio prijavqen na adresi spornog stana i da je vodio brigu o majci i izdr`avao je, ne prekidaju}i na taj na~in ekonomsku zajednicu `ivota, Ustavni sud smatra da, u konkretnom slu~aju, ovaj stan ne mo`e da se smatra apelantovim domom, u smislu zna~ewa ~lana 8 Evropske konvencije. Ostali aspekti ~lana 8 Evropske konvencije nisu relevantni u konkretnom slu~aju, te ih Ustavni sud nije razmatrao. Ustavni sud podsje}a da ~lan II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine ne pru`a {iri obim za{tite od ~lana 8 Evropske konvencije, pa slijedi da nema kr{ewa prava iz ~lana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine niti ~lana 8 Evropske konvencije. Utorak, 7.12.2004. Pravo na imovinu SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3975 32. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke ^lan II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) k) Pravo na imovinu". (...) ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni". 25. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje je izra`eno u prvoj re~enici prvog stava i koje je op{te prirode, izra`ava princip mirnog u`ivawa imovine. Drugo pravilo, u drugoj re~enici istog stava, odnosi se na li{avawe imovine i podvrgava ga izvjesnim uslovima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavu dva ovog ~lana, dozvoqava da dr`ave potpisnice imaju pravo, izme|u ostalog, da kontroli{u kori{}ewe imovine u skladu sa op{tim interesom. Ova tri pravila nisu razli~ita, u smislu da nisu povezana: drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedine slu~ajeve mije{awa u pravo na mirno u`ivawe imovine i trebaju biti tuma~ena u svjetlu op{teg principa izra`enog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv [vedske, od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61). 26. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih interesa koji predstavqaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku Ustavnog suda, U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 33/01). Pravo na imovinu na koje se poziva apelant bi moglo da se primijeni na wegov slu~aj, ako bi apelantova imovina mogla da se smatra imovinom u skladu sa kriterijumima Evropske konvencije. 27. U skladu sa svojom sudskom praksom, Ustavni sud podsje}a da stanarsko pravo predstavqa sui generis vlasni~ke interese koji predstavqaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku Ustavnog suda, U 8/99 od 5. novembra 1999. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/99). Stanarsko pravo obuhvata pravo ~lanova porodi~nog doma}instva na sticawe stanarskog prava nakon smrti nosioca stanarskog prava (vidi odluku Ustavnog suda, U 6/98 od 24. septembra 1999. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/99), te pravo na kupovinu stana u skladu sa relevantnim propisima. 28. Me|utim, u konkretnom slu~aju, apelant nema konstituisano stanarsko pravo na spornom stanu, niti je u vrijeme smrti svoje majke nosioca stanarskog prava, imao pravno priznatu poziciju ~lana wenog porodi~nog doma}instva, koja bi eventualno mogla da predstavqa dio prava na kori{}ewe stana. 29. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju {titi samo postoje}u imovinu, ali ne ukqu~uje prava ili o~ekivawa na sticawe imovine u budu}nosti npr. kroz nasqedstvo (vidi odluku Ustavnog suda, U 12/01 od 25. februara 2002. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/02). Slijedi, da odbijawe apelantovog zahtjeva da mu se prizna status nosioca stanarskog prava nakon smrti wegove majke ne predstavqa li{avawe apelanta postoje}e imovine. 30. Ustavni sud zakqu~uje da nije bilo kr{ewa prava na imovinu iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine. VIII - Zakqu~ak 31. Na osnovu ~lana 63 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 142/02, rje{avaju}i apelaciju Z. ]., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Z. ]., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1184/00 od 14. maja 2002. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. Z. ]. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banje Luke, kojeg zastupa M. P., advokat iz Banje Luke, podnio je 15. jula 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1184/00 od 14. maja 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od u~esnika u postupku, Vrhovnog suda Republike Srpske i Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju Republike Srpske, zatra`eno je 26. februara 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Odgovore na apelaciju dostavili su Vrhovni sud Republike Srpske 19. marta 2004. godine, a Ministarstvo za prostorno ure|enje, gra|evinarstvo i ekologiju (ranije: Ministarstvo za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju) Republike Srpske, 1. aprila 2004. godine. 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori u~esnika u postupku su, 3. maja 2004. godine, dostavljeni apelantu. III - ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. 6. Sekretarijat za stambene poslove Grada Banja Luka je, rje{enjem broj 02-372-577/99 od 25. jula 2000. godine, koje je potvr|eno rje{enjem Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 01-372-498/00 od 30. oktobra 2000. godine, utvrdio da apelantu, nakon smrti njegove majke, ne pripada pravo da nastavi kori{tenje stana na kojem je ona imala stanarsko pravo. U obrazlo`enju ovog rje{enja je navedeno, da je u upravnom postupku, koji je prethodio dono{enju rje{enja, utvr|eno da je nositeljica stanarskog prava umrla 23. oktobra 1998. godine, da je davalac stana na kori{tenje Komanda garnizona Banja Luka, da je apelant na privremenom radu u inozemstvu od 1969. godine sa povremenim prekidima kada je dolazio i boravio u spornom Broj 69 - Stranica 3976 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. stanu, da je prijavljen na adresi toga stana, da je utro{ak vode Evropska konvencija) i pravo na imovinu, za{ti}eno ~lanom u ovom stanu pla}an samo za jednog ~lana. Dalje se navodi 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. da iz izjava saslu{anih svjedoka, stanara zgrade u kojoj se b) Odgovor na apelaciju stan nalazi, proizlazi da apelant u vrijeme smrti svoje majke 10. Vrhovni sud Republike Srpske, u odgovoru na apelaciju, nije bio ~lan njenog porodi~nog doma}instva. navodi da osporenom presudom nisu povrije|ena apelantova 7. Vrhovni sud Republike Srpske je, presudom broj U-1184/00 ljudska prava, pa je apelacija neosnovana. od 14. maja 2002. godine, odbio kao neosnovanu apelantovu 11. Ministarstvo za prostorno ure|enje, gra|evinarstvo i tu`bu, izjavljenu protiv rje{enja Ministarstva za urbanizam, ekologiju Republike Srpske, u odgovoru na apelaciju, navodi stambeno-komunalne djelatnosti, gra|evinarstvo i ekologiju da je u upravnom postupku utvr|eno da apelant, u momentu Republike Srpske broj 01-372-498/00 od 30. oktobra 2000. smrti nositeljice stanarskog prava, nije bio ~lan njenog godine. U obrazlo`enju ove presude je navedeno da je tu`ena porodi~nog doma}instva. U postupku nije povrije|en strana pravilno postupila kada je odbila apelantovu `albu, materijalni propis niti su povrije|ena pravila upravnog izjavljenu protiv prvostepenog rje{enja, te da je za svoju postupka, te nema kr{enja apelantovih ljudskih prava. odluku dala jasne i potpune razloge i pri tome se pravilno VI - Dopustivost pozvala na odgovaraju}e zakonske propise, na osnovu kojih je odluka donesena. Dalje se navodi da je pravilan zaklju~ak 12. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, tu`ene strane, da apelant nije trajno `ivio i stanovao sa Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima nositeljicom stanarskog prava u predmetnom stanu, pa mu ne koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet pripada pravo da ga koristi nakon smrti svoje majke, spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. nositeljice stanarskog prava. ^injenica da je apelant bio 13. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prijavljen na adresi spornog stana, nije sama po sebi dokaz da Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv je on trajno `ivio i stanovao sa nositeljicom stanarskog prava. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi Prema ocjeni tog suda, na sve prigovore istaknute u tu`bi, efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese tu`ena strana je dala valjane odgovore. u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. IV - Relevantni propisi 14. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1184/00 od 8. U Zakonu o stambenim odnosima ("Slu`bene novine 14. maja 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih SRBiH", br. 14/84, 12/87 i "Slu`beni glasnik Republike pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadalje, osporenu Srpske", br. 19/93, 22/93, 12/99 i 31/99) relevantne odredbe presudu, apelant je primio 4. jula 2002. godine, a apelaciju je glase: podnio 15. jula 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je "^lan 6. propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se: Poslovnika Ustavnog suda. nosilac stanarskog prava i ~lanovi njegovog porodi~nog 15. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Bosne i Hercegovine, doma}instva koji zajedno s njim trajno `ive i stanuju, kao i ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, lica koja su prestala da budu ~lanovi toga doma}instva, a Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava ostala su u istom stanu. uvjete u pogledu dopustivosti. ^lanovima porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bra~ni drug, VII - Meritum djeca, (ro|ena u braku ili van braka, usvojena ili pastor~ad), 16. Apelant pobija navedenu presudu, tvrde}i da je tom roditelji bra~nih drugova, bra~ni drugovi djece, kao i lica presudom povrije|eno njegovo pravo iz ~lana 8. Evropske koja je nosilac stanarskog prava du`an po zakonu da konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku izdr`ava, a koja sa njim trajno `ive i stanuju. konvenciju. ^lan 21. Pravo na po{tivanje privatnog i porodi~nog `ivota, doma i prepiske Korisnici stana (~lan 6. stav 1) koji stanuju zajedno sa ^lan II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: nosiocem stanarskog prava, imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan, pod uvjetima koji su propisani "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska ovim zakonom. prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: (...) ^lanovima porodi~nog doma}instva (~lan 6. stav 2) pripada f) Pravo na privatni i porodi~ni `ivot, dom i prepisku". pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog 17. ^lan 8. Evropske konvencije glasi: prava, kao i kada nosilac stanarskog prava iz drugih razloga trajno prestane da koristi stan, osim ako je prestao da koristi "Svako ima pravo na po{tivanje svog privatnog i porodi~nog stan na osnovu otkaza ugovora o kori{tenju stana odnosno `ivota, doma i prepiske. raskida tog ugovora ili na osnovu ugovora o zamjeni tog Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je stana, kao i u slu~aju kada je stekao stanarsko pravo na drugi takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to neophodna stan koji mu je dodijeljen i za ~lanove porodi~nog mjera u demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne doma}instva, kao i u slu~aju iz ~lana 13. ovog zakona." sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprje~avanja nereda ili sprje~avanja zlo~ina radi za{tite V - Apelacija zdravlja i morala, ili za{tite prava i sloboda drugih." 18. Ustavni sud ukazuje na ~injenicu da je bitna svrha ~lana 8. a) Navodi iz apelacije Evropske konvencije za{tita pojedinaca od arbitrarnih mije{anja vlasti u njihova prava garantirana ovim ~lanom 9. Apelant navodi da je za sve vrijeme njegovog privremenog (Evropski sud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, rada u inozemstvu postojala trajna ekonomska i porodi~na presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A br. 297-C). zajednica njegove majke i njega kao jedinog sina. Sve vrijeme on je povremeno dolazio, nije zanemarivao obaveze 19. Da bi se utvrdilo da li se u konkretnom slu~aju radi o povredi prema majci u pogledu izdr`avanja i nikada nije odjavio ~lana 8. Evropske konvencije, prvo se mora utvrditi da li je prebivali{te u stanu u kojem je neprekidno `ivjela njegova sporni stan predstavljao apelantov "dom" u smislu zna~enja majka. Me|utim, sud je presudu zasnovao samo na izjavama stava 1. ~lana 8. Evropske konvencije i da li se mjere na koje svjedoka koje je predlo`ila suprotna strana, dok uop}e nije se apelant poziva odnose na "mije{anje" javnih vlasti u dao ocjenu izjava svjedoka koje je on predlo`io. Smatra, da po{tivanje toga "doma". Drugo, da bi "mije{anje" bilo sud nije pravilno utvrdio ~injeni~no stanje i primijenio opravdano, mora biti "u skladu sa zakonom". Ovaj uvjet materijalni zakon. Navodi da je na taj na~in prekr{eno zakonitosti se, u skladu sa zna~enjem termina Evropske njegovo pravo, za{ti}eno ~lanom 8. Evropske konvencije za konvencije, sastoji iz vi{e elemenata: (a) mije{anje mora biti za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: utemeljeno doma}im ili me|unarodnim zakonom; (b) zakon Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3977 o kojem je rije~ mora biti primjereno dostupan tako da (...) pojedinac bude primjereno upu}en na okolnosti zakona koje k) Pravo na imovinu". se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon tako|er mora (...) biti formuliran sa odgovaraju}om ta~no{}u i jasno}om da bi ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano postupke (Evropski sud za ljudska prava, Sunday Times u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom godine, serija A, br. 30, stav 49). i op}im na~elima me|unarodnog prava. 20. U slu~aju da se ispostavi da je to "mije{anje" u skladu sa Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na zakonom i tada mo`e predstavljati povredu ~lana 8. Evropske pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra konvencije ako se smatra da nije "neophodno" posti}i jedan potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s od zakonitih ciljeva iz stava 2. ~lana 8. Evropske konvencije. op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih Neophodno u ovom kontekstu zna~i da "mije{anje" odgovara doprinosa ili kazni." "pritiscima dru{tvenih potreba" i, {to je ovdje slu~aj, da 25. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri postoji razumna relacija proporcionalnosti izme|u mije{anja razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje je izra`eno u prvoj i zakonitog cilja kojem se te`i (vidjeti, npr., Evropski sud za re~enici prvog stava i koje je op}e prirode, izra`ava princip ljudska prava, presuda Niemietz protiv Njema~ke od 16. mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj re~enici decembra 1992. godine, serija A, br. 251). istog stava, odnosi se na li{avanje imovine i podvrgava ga 21. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, izvjesnim uvjetima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavu dva ovog pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom, tako i dom u ~lana, dozvoljava da dr`ave potpisnice imaju pravo, izme|u privatnom vlasni{tvu (vidi presude Evropskog suda za ostalog, da kontroli{u kori{tenje imovine u skladu sa op}im ljudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. interesom. Ova tri pravila nisu razli~ita, u smislu da nisu novembra 1986. godine, serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon povezana: drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedine protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija slu~ajeve mije{anja u pravo na mirno u`ivanje imovine i A, br. 297-C, stav 31). U skladu sa ovom interpretacijom, trebaju biti tuma~ena u svjetlu op}eg principa izra`enog u Ustavni sud je pro{irio domen ~lana 8. Evropske konvencije prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava prava, Sporrong i Lönnorth protiv [vedske, od 23. septembra (vidi odluku Ustavnog suda, U 8/99 od 11. maja 1999. 1982. godine, serija A broj 52, stav 61). godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/99). 26. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih 22. Ustavni sud prvo mora da utvrdi da li je u konkretnom slu~aju interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi sporni stan apelantu predstavljao dom, u skladu sa zna~enjem odluku Ustavnog suda, U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, ~lana 8. Evropske konvencije. objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 33/01). Pravo 23. Na osnovu dokaza, izvedenih u upravnom postupku, koje je na imovinu na koje se poziva apelant bi se moglo primijeniti cijenio i Vrhovni sud Republike Srpske u osporenoj presudi, na njegov slu~aj, ako bi se apelantova imovina mogla utvr|eno je da je apelant izgubio svojstvo ~lana maj~inog smatrati imovinom u skladu sa kriterijima Evropske porodi~nog doma}instva. Postojanje trajnosti `ivljenja i konvencije. stanovanja djece sa nosiocem stanarskog prava u 27. U skladu sa svojom sudskom praksom, Ustavni sud podsje}a zajedni~kom doma}instvu u vrijeme smrti roditelja, uvjet je da stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasni~ke interese za sticanje svojstva ~lana porodi~nog doma}instva (vidi koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku odluke Ustavnog suda, U 1/02 od 26. septembra 2003. Ustavnog suda, U 8/99 od 5. novembra 1999. godine, godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 8/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/99). U 12/01 od 25. februara 2002. godine, objavljenu u Stanarsko pravo obuhvata pravo ~lanova porodi~nog "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/02, U 140/03 od 21. doma}instva na sticanje stanarskog prava nakon smrti januara 2004. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku nosioca stanarskog prava (vidi odluku Ustavnog suda, U BiH", broj 6/04). 6/98 od 24. septembra 1999. godine, objavljenu u 24. Ustavni sud primje}uje da je apelant, odlaskom na rad u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/99), te pravo na inozemstvo, prekinuo fakti~ku zajednicu `ivota sa svojom kupovinu stana u skladu sa relevantnim propisima. majkom. Apelant vi{e nije niti `ivio niti obavljao svoje 28. Me|utim, u konkretnom slu~aju, apelant nema konstituirano uobi~ajene aktivnosti i zanimanje u ovom stanu. Ustavni sud stanarsko pravo na spornom stanu, niti je u vrijeme smrti tako|er smatra da apelant, u postupku pred ovim sudom, nije svoje majke nosioca stanarskog prava, imao pravno priznatu dostavio dokaze koji na nesumnjiv na~in dokazuju da je poziciju ~lana njenog porodi~nog doma}instva, koja bi apelant tokom cijelog svog boravka u inozemstvu ostvario eventualno mogla predstavljati dio prava na kori{tenje stana. dovoljno jaku vezu sa stanom svoje majke, kako bi se taj stan 29. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju {titi samo mogao smatrati njegovim domom u smislu ~lana 8. Evropske postoje}u imovinu, ali ne uklju~uje prava ili o~ekivanja na konvencije. Kona~no, ~injenica da apelant od 1969. godine sticanje imovine u budu}nosti npr. kroz nasljedstvo (vidi `ivi i radi u inozemstvu i da je tokom perioda od preko 30 godina samo povremeno boravio u stanu, a da je tokom odluku Ustavnog suda, U 12/01 od 25. februara 2002. cijelog tog vremena majka izmirivala sve komunalne godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj obaveze za samo jednu osobu, ukazuje da apelant predmetni 20/02). Slijedi, da odbijanje apelantovog zahtjeva da mu se stan nije smatrao svojim domom. I pored toga {to apelant prizna status nosioca stanarskog prava nakon smrti njegove navodi da je sve vrijeme bio prijavljen na adresi spornog majke ne predstavlja li{avanje apelanta postoje}e imovine. stana i da je vodio brigu o majci i izdr`avao je, ne prekidaju}i 30. Ustavni sud zaklju~uje da nije bilo kr{enja prava na imovinu na taj na~in ekonomsku zajednicu `ivota, Ustavni sud smatra iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i ~lana da se, u konkretnom slu~aju, ovaj stan ne mo`e smatrati II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine. apelantovim domom, u smislu zna~enja ~lana 8. Evropske VIII - Zaklju~ak konvencije. Ostali aspekti ~lana 8. Evropske konvencije nisu relevantni u konkretnom slu~aju, te ih Ustavni sud nije 31. Na osnovu ~lana 63. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, razmatrao. Ustavni sud podsje}a da ~lan II/3.f) Ustava Bosne Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove i Hercegovine ne pru`a {iri obim za{tite od ~lana 8. Evropske odluke. konvencije, pa slijedi da nema kr{enja prava iz ~lana II/3.f) 32. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustava Bosne i Hercegovine niti ~lana 8. Evropske Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. konvencije. Predsjednik Pravo na imovinu Ustavnog suda ^lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Bosne i Hercegovine "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: Mato Tadi}, s. r. Broj 69 - Stranica 3978 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. trajanju od ~etiri godine, a u preostalom dijelu je Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena. predmetu broj AP 40/03, rje{avaju}i apelaciju B. B., na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. IV - Relevantni propisi to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", 8. Kazneni zakon Republike Srpske ("Slu`beni glasnik broj 2/04), u sastavu: Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) Mato Tadi}, predsjednik "Ugro`avanje javnog prometa ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik ^lanak 400. Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik Tko kr{enjem propisa o sigurnosti javnog prometa izazove Valerija Gali}, sutkinja prometnu nesre}u u kojoj je neko osoba te{ko tjelesno Jovo Rosi}, sudac povrije|ena ili je drugome prouzro~ena imovinska {teta na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2004. godine, donio preko 2.000 KM, kaznit }e se zatvorom od {est mjeseci do pet godina. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Ako je djelo iz stavka 1, ovog ~lanka u~injeno nehatno, Odbija se kao neutemeljena apelacija B. B., podnesena protiv u~initelj }e se kazniti nov~anom kaznom ili zatvorom do tri presuda Okru`nog suda u Banjaluci, broj K`-130/02 od 11. godine. studenoga 2002. godine, i Osnovnog suda u Prnjavoru, broj Ako je usljed djela iz st. 1. ili 2. ovog ~lanka nastupila smrt K-28/01 od 20. prosinca 2001. godine. jedne ili vi{e osoba, u~nitelj }e se kazniti za djelo iz stavka 1. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim zatvorom od dvije do dvanaest godina, a za djelo iz stavka 2. novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike zatvorom od jedne do osam godina." Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. B. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prnjavora, kojeg zastupaju J. J. i J. I., odvjetnici iz Banjaluke, podnio je 11. velja~e 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okru`nog suda u Banjaluci, broj K`-130/02 od 11. studenoga 2002. godine, i Osnovnog suda u Prnjavoru, broj K-28/01 od 20. prosinca 2001. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od sudionika u postupku, Okru`nog suda u Banjaluci, Osnovnog suda u Prnjavoru i Okru`nog tu`iteljstva Banjaluka, zatra`eno je 16. travnja 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Odgovore na apelaciju dostavili su Okru`ni sud u Banjaluci, 6. svibnja 2004. godine, i Okru`no tu`iteljstvo Banjaluka, 27. travnja 2004. godine, dok je Osnovni sud u Prnjavoru, 17. svibnja 2004. godine, dostavio obavijest da odgovor na apelaciju ne mo`e dostaviti, jer se spis nalazi kod Okru`nog suda u Banjaluci na rje{avanju po zahtjevu za ponavljanjem postupka. 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori sudionika u postupku su, 29. svibnja 2004. godine, dostavljeni apelantu. III - ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Osnovni je sud u Prnjavoru, presudom broj K-28/01 od 20. prosinca 2001. godine, apelanta proglasio krivim zbog kaznenog djela ugro`avanja javnog prometa iz ~lanka 400. st. 1. i 3. Kaznenog zakona Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, te mu izrekao mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od dvanaest mjeseci i obvezao ga platiti sudski pau{al od 100 KM i tro{kove kaznenog postupka u iznosu od 850 KM. 7. Okru`ni je sud u Banjaluci, rje{avaju}i prizive apelanta i Osnovnog javnog tu`itelja u Prnjavoru, izjavljene protiv presude Osnovnog suda u Prnjavoru broj K-28/01 od 20. prosinca 2001. godine, presudom broj K`-130/02 od 11. studenoga 2002. godine odbio kao neutemeljen apelantov priziv, dok je uva`io priziv Osnovnog javnog tu`itelja i prvostupanjsku presudu preina~io u pogledu odluke o kazni, tako {to je apelanta, zbog kaznenog djela utvr|enog prvostupanjskom presudom, osudio na kaznu zatvora u 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant navodi kako sudovi u dokaznom postupku nisu utvrdili odlu~ne ~injenice i to da li je apelant osoba koja je kriti~ne prilike upravljala vozilom, obzirom na to da se on, zbog zadobivenih povreda, ne sje}a kako je do{lo do nezgode i je li on upravljao vozilom, kao i uzrok zbog kojeg je do{lo do nezgode, odnosno je li uzrok nezgode neprilago|ena brzina ili tehni~ka neispravnost vozila. Pored toga, sudovi nisu prihvatili prijedlog obrane da tim vje{taka nadle`nog instituta preispita nalaz prometnog vje{taka. Zbog svega navedenog, smatra da mu je prekr{eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. b) Odgovor na apelaciju 10. Okru`ni sud u Banjaluci, u odgovoru na apelaciju, navodi kako je taj sud svestrano razmotrio prizive i apelanta i Osnovnog javnog tu`iteljstva u Prnjavoru i ocijenio sve prizivne razloge, o ~emu je dao valjano obrazlo`enje, pa smatra da je postupak bio u svemu pravi~an i da nije bilo kr{enja prava na pravi~no su|enje. 11. Okru`no tu`iteljstvo Banjaluka, u odgovoru na apelaciju, navodi kako apelacija ukazuje na pogre{no i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje, pa je u su{tini samo ponavljanje navoda iz priziva apelanta, koje je razmotrio drugostupanjski sud, pa smatra da u konkretnom slu~aju nije bilo kr{enja prava na pravi~no su|enje. VI - Dopustivost 12. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 13. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 14. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Okru`nog suda u Banjaluci broj K`-130/02, od 11. studenoga 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 13. prosinca 2002. godine, a apelaciju je podnio 11. velja~e 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 15. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3979 aspekt preispitivali, sve dok primjena relevantnih zakonskih VII - Meritum odredbi ne kr{i Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana 16. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da su tim prava. presudama povrije|ena njegova prava iz ~lanka II/3.(e) 25. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti slu~aja, Ustavni sud Ustava Bosne i Hercegovine. zaklju~uje da u konkretnom predmetu nije do{lo do povrede 17. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanku 6. Europske ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u 1. Europske konvencije. daljnjem tekstu: Europska konvencija). 18. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: (...) (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". 19. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]" 20. Ustavni sud uo~ava da se postupak pred sudovima u konkretnom slu~aju odnosi na utvr|ivanje utemeljenosti kaznene optu`be protiv apelanta, te je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u datom slu~aju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudovima bio pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. 21. Ustavni sud napominje da nije nadle`an vr{iri provjeru utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su ni`estupanjski sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi odluku Ustavnog suda, U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 31/03). 22. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije, od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68 i odluku Ustavnog suda, U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 38/03). 23. Pravo na pravi~no su|enje daje, inter alia, mogu}nost da se predo~e razlozi za dono{enje sudske odluke u odre|enom pravcu, obzirom na to da to omogu}uje apelantu da djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim, ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile u tijeku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazlo`enju presude (vidi presudu Ustavnog suda, U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, to~ka 19., objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/02). 24. Ustavni sud uo~ava da je u postupku pred sudovima data razumna mogu}nost i optu`bi i obrani za izno{enje dokazne gra|e. Iskori{tena je mogu}nost pozivanja i saslu{anja svjedoka, anga`irani odgovaraju}i sudski vje{taci, apelant je prisusutvovao su|enju i dobio priliku dati komentar na izvje{}e sudskih vje{taka i izjave svjedoka. Sud je proveo sve relevantne dokaze u cilju utvr|ivanja odlu~nih ~injenica koja je osoba upravljala vozilom u momentu nezgode, kao i utvr|ivanja uzroka nazgode, a odbio je provesti samo one dokaze koji bi nepotrebno odugovla~ili postupak i negativno uticali na njegovu efikasnost i ekonomi~nost. Sud je primijenio odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je utemeljena. [to se ti~e samih navoda apelanta, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zlouporabili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadle`an taj 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. VIII - Zaklju~ak 26. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 27. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 40/03, rje{avaju}i apelaciju B. B., na osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija B. B., podnesena protiv presuda Okru`nog suda u Bawoj Luci, broj K`-130/02 od 11. novembra 2002. godine, i Osnovnog suda u Prwavoru, broj K-28/01 od 20. decembra 2001. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@EWE I - Uvod 1. B. B. (u daqwem tekstu: apelant), iz Prwavora, kog zastupaju J. J. i J. I., advokati iz Bawe Luke, podnio je 11. februara 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okru`nog suda u Bawoj Luci, broj K`-130/02 od 11. novembra 2002. godine, i Osnovnog suda u Prwavoru, broj K-28/01 od 20. decembra 2001. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. 3. 4. Na osnovu ~lana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od u~esnika u postupku, Okru`nog suda u Bawoj Luci, Osnovnog suda u Prwavoru i Okru`nog tu`ila{tva Bawa Luka, zatra`eno je 16. aprila 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. Odgovore na apelaciju dostavili su Okru`ni sud u Bawoj Luci, 6. maja 2004. godine, i Okru`no tu`ila{tvo Bawa Luka, 27. aprila 2004. godine, dok je Osnovni sud u Prwavoru, 17. maja 2004. godine, dostavio obavje{tewe da odgovor na apelaciju ne mo`e da dostavi, jer se spis nalazi kod Okru`nog suda u Bawoj Luci na rje{avawu po zahtjevu za ponavqawe postupka. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovori u~esnika u postupku su, 29. maja 2004. godine, dostavqeni apelantu. III - ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. Broj 69 - Stranica 3980 6. 7. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Osnovni sud u Prwavoru je, presudom broj K-28/01 od 20. decembra 2001. godine, apelanta proglasio krivim zbog krivi~nog djela ugro`avawa javnog saobra}aja iz ~lana 400 st. 1 i 3 Krivi~nog zakona Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) i osudio ga na kaznu zatvora u trajawu od dvije godine i deset mjeseci, te mu izrekao mjeru bezbjednosti zabrane upravqawa motornim vozilom "B" kategorije u trajawu od dvanaest mjeseci i obavezao ga da plati sudski pau{al od 100 KM i tro{kove krivi~nog postupka u iznosu od 850 KM. Okru`ni sud u Bawoj Luci je, rje{avaju}i `albe apelanta i Osnovnog javnog tu`ioca u Prwavoru, izjavqene protiv presude Osnovnog suda u Prwavoru broj K-28/01 od 20. decembra 2001. godine, presudom broj K`-130/02 od 11. novembra 2002. godine, odbio kao neosnovanu apelantovu `albu, dok je uva`io `albu Osnovnog javnog tu`ioca i prvostepenu presudu preina~io u pogledu odluke o kazni tako {to je apelanta, zbog krivi~nog djela utvr|enog prvostepenom presudom, osudio na kaznu zatvora u trajawu od ~etiri godine, a u preostalom dijelu je prvostepena presuda ostala neizmijewena. IV - Relevantni propisi 8. Krivi~ni zakon Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) "Ugro`avawe javnog saobra}aja ^lan 400 Ko kr{ewem propisa o bezbjednosti javnog saobra}aja izazove saobra}ajnu nesre}u u kojoj je neko lice te{ko tjelesno povrije|eno ili je drugome prouzrokovana imovinska {teta preko 2.000 KM, kazni}e se zatvorom od {est mjeseci do pet godina. Ako je djelo iz stava 1 ovog ~lana u~iweno nehatno, u~inilac }e se kazniti nov~anom kaznom ili zatvorom do tri godine. Ako je usqed djela iz st. 1 ili 2 ovog ~lana nastupila smrt jednog ili vi{e lica, u~nilac }e se kazniti za djelo iz stava 1 zatvorom od dvije do dvanaest godina, a za djelo iz stava 2 zatvorom od jedne do osam godina". V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant navodi kako sudovi u dokaznom postupku nisu utvrdili odlu~ne ~iwenice i to da li je apelant lice koje je kriti~ne prilike upravqalo vozilom, s obzirom na to da se on, zbog zadobivenih povreda, ne sje}a kako je do{lo do nezgode i da li je on upravqao vozilom, kao i uzrok zbog kog je do{lo do nezgode, odnosno da li je uzrok nezgode neprilago|ena brzina ili tehni~ka neispravnost vozila. Pored toga, sudovi nisu prihvatili prijedlog odbrane da tim vje{taka nadle`nog instituta preispita nalaz saobra}ajnog vje{taka. Zbog svega navedenog, smatra da mu je prekr{eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine. b) Odgovor na apelaciju 10. Okru`ni sud u Bawoj Luci, u odgovoru na apelaciju, navodi kako je taj sud svestrano razmotrio `albe i apelanta i Osnovnog javnog tu`ila{tva u Prwavoru i ocijenio sve `albene razloge, o ~emu je dao vaqano obrazlo`ewe, pa smatra da je postupak bio u svemu pravi~an i da nije bilo kr{ewa prava na pravi~no su|ewe. 11. Okru`no tu`ila{tvo Bawa Luka, u odgovoru na apelaciju, navodi kako apelacija ukazuje na pogre{no i nepotpuno utvr|eno ~iweni~no stawe, pa je u su{tini samo ponavqawe navoda iz `albe apelanta, koje je razmotrio drugostepeni sud, pa smatra da u konkretnom slu~aju nije bilo kr{ewa prava na pravi~no su|ewe. VI - Dopustivost 12. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 13. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. Utorak, 7.12.2004. 14. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom je presuda Okru`nog suda u Bawoj Luci broj K`-130/02, od 11. novembra 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadaqe, osporenu presudu apelant je primio 13. decembra 2002. godine, a apelaciju je podnio 11. februara 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 15. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 16. Apelant osporava navedene presude, tvrde}i da su tim presudama povrije|ena wegova prava iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine. 17. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanu 6 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). 18. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 19. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. [...]." 20. Ustavni sud uo~ava da se postupak pred sudovima u konkretnom slu~aju odnosi na utvr|ivawe osnovanosti krivi~ne optu`be protiv apelanta, te je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjewiv u datom slu~aju. Shodno tome, Ustavni sud mora da preispita da li je spor pred sudovima bio pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. 21. Ustavni sud napomiwe da nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih ~iwenica i na~ina na koji su ni`estepeni sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi odluku Ustavnog suda, U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 31/03). 22. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i odluku Ustavnog suda, U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 38/03). 23. Pravo na pravi~no su|ewe daje, inter alia, mogu}nost da se predo~e razlozi za dono{ewe sudske odluke u odre|enom pravcu, s obzirom na to da to omogu}ava apelantu da djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim, ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazlo`ewu presude (vidi presudu Ustavnog suda, U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, ta~ka 19, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/02). 24. Ustavni sud uo~ava da je u postupku pred sudovima data razumna mogu}nost i optu`bi i odbrani za izno{ewe dokazne gra|e. Iskori{tena je mogu}nost pozivawa i saslu{awa svjedoka, anga`ovani odgovaraju}i sudski vje{taci, apelant je prisusutvovao su|ewu i dobio priliku da komentari{e izvje{taj sudskih vje{taka i izjave svjedoka. Sud je proveo sve relevantne dokaze u ciqu utvr|ivawa odlu~nih ~iwenica - Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3981 suda u Banjoj Luci na rje{avanju po zahtjevu za ponavljanje postupka. 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori u~esnika u postupku su, 29. maja 2004. godine, dostavljeni apelantu. koje je lice upravqalo vozilom u momentu nezgode, kao i utvr|ivawa uzroka nazgode, a odbio je da provede samo one dokaze koji bi nepotrebno odugovla~ili postupak i negativno uticali na wegovu efikasnost i ekonomi~nost. Sud je primijenio odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. [to se ti~e samih navoda apelanta, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se zasniva odluka, te da Ustavni sud nije nadle`an da taj aspekat preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredaba ne kr{i Ustavom Bosne i Hercegovine garantovana prava. 25. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti slu~aja, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom predmetu nije do{lo do povrede ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. VIII - Zakqu~ak 26. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 27. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 40/03, rje{avaju}i apelaciju B. B., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija B. B., podnesena protiv presuda Okru`nog suda u Banjoj Luci, broj K`-130/02 od 11. novembra 2002. godine, i Osnovnog suda u Prnjavoru, broj K-28/01 od 20. decembra 2001. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. B. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prnjavora, kojeg zastupaju J. J. i J. I., advokati iz Banje Luke, podnio je 11. februara 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okru`nog suda u Banjoj Luci, broj K`-130/02 od 11. novembra 2002. godine, i Osnovnog suda u Prnjavoru, broj K-28/01 od 20. decembra 2001. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od u~esnika u postupku, Okru`nog suda u Banjoj Luci, Osnovnog suda u Prnjavoru i Okru`nog tu`ila{tva Banja Luka, zatra`eno je 16. aprila 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Odgovore na apelaciju dostavili su Okru`ni sud u Banjoj Luci, 6. maja 2004. godine, i Okru`no tu`ila{tvo Banja Luka, 27. aprila 2004. godine, dok je Osnovni sud u Prnjavoru, 17. maja 2004. godine, dostavio obavje{tenje da odgovor na apelaciju ne mo`e dostaviti, jer se spis nalazi kod Okru`nog 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. III - ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. 6. Osnovni sud u Prnjavoru je, presudom broj K-28/01 od 20. decembra 2001. godine, apelanta proglasio krivim zbog krivi~nog djela ugro`avanja javnog saobra}aja iz ~lana 400. st. 1. i 3. Krivi~nog zakona Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, te mu izrekao mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od dvanaest mjeseci i obavezao ga platiti sudski pau{al od 100 KM i tro{kove krivi~nog postupka u iznosu od 850 KM. 7. Okru`ni sud u Banjoj Luci je, rje{avaju}i `albe apelanta i Osnovnog javnog tu`ioca u Prnjavoru, izjavljene protiv presude Osnovnog suda u Prnjavoru broj K-28/01 od 20. decembra 2001. godine, presudom broj K`-130/02 od 11. novembra 2002. godine odbio kao neosnovanu apelantovu `albu, dok je uva`io `albu Osnovnog javnog tu`ioca i prvostepenu presudu preina~io u pogledu odluke o kazni, tako {to je apelanta, zbog krivi~nog djela utvr|enog prvostepenom presudom, osudio na kaznu zatvora u trajanju od ~etiri godine, a u preostalom dijelu je prvostepena presuda ostala neizmijenjena. IV - Relevantni propisi 8. Krivi~ni zakon Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) "Ugro`avanje javnog saobra}aja ^lan 400. Ko kr{enjem propisa o bezbjednosti javnog saobra}aja izazove saobra}ajnu nesre}u u kojoj je neko lice te{ko tjelesno povrije|eno ili je drugome prouzrokovana imovinska {teta preko 2.000 KM, kaznit }e se zatvorom od {est mjeseci do pet godina. Ako je djelo iz stava 1. ovog ~lana u~injeno nehatno, u~inilac }e se kazniti nov~anom kaznom ili zatvorom do tri godine. Ako je usljed djela iz st. 1. ili 2. ovog ~lana nastupila smrt jednog ili vi{e lica, u~nilac }e se kazniti za djelo iz stava 1. zatvorom od dvije do dvanaest godina, a za djelo iz stava 2. zatvorom od jedne do osam godina." V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant navodi kako sudovi u dokaznom postupku nisu utvrdili odlu~ne ~injenice i to da li je apelant lice koje je kriti~ne prilike upravljalo vozilom, s obzirom na to da se on, zbog zadobivenih povreda, ne sje}a kako je do{lo do nezgode i da li je on upravljao vozilom, kao i uzrok zbog kojeg je do{lo do nezgode, odnosno da li je uzrok nezgode neprilago|ena brzina ili tehni~ka neispravnost vozila. Pored toga, sudovi nisu prihvatili prijedlog odbrane da tim vje{taka nadle`nog instituta preispita nalaz saobra}ajnog vje{taka. Zbog svega navedenog, smatra da mu je prekr{eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. b) Odgovor na apelaciju 10. Okru`ni sud u Banjoj Luci, u odgovoru na apelaciju, navodi kako je taj sud svestrano razmotrio `albe i apelanta i Osnovnog javnog tu`ila{tva u Prnjavoru i ocijenio sve `albene razloge, o ~emu je dao valjano obrazlo`enje, pa smatra da je postupak bio u svemu pravi~an i da nije bilo kr{enja prava na pravi~no su|enje. 11. Okru`no tu`ila{tvo Banja Luka, u odgovoru na apelaciju, navodi kako apelacija ukazuje na pogre{no i nepotpuno Broj 69 - Stranica 3982 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. utvr|eno ~injeni~no stanje, pa je u su{tini samo ponavljanje suda, U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u navoda iz `albe apelanta, koje je razmotrio drugostepeni sud, "Slu`benom glasniku BiH", broj 38/03). pa smatra da u konkretnom slu~aju nije bilo kr{enja prava na 23. Pravo na pravi~no su|enje daje, inter alia, mogu}nost da se pravi~no su|enje. predo~e razlozi za dono{enje sudske odluke u odre|enom pravcu, s obzirom na to da to omogu}ava apelantu da VI - Dopustivost djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim, ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije ne predvi|a da sud 12. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile u toku Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima postupka, nego samo argumente koje sud smatra koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazlo`enju 13. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, presude (vidi presudu Ustavnog suda, U 62/01 od 5. aprila Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv 2002. godine, ta~ka 19., objavljenu u "Slu`benom glasniku presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi BiH", broj 24/02). efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 24. Ustavni sud uo~ava da je u postupku pred sudovima data primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. razumna mogu}nost i optu`bi i odbrani za izno{enje dokazne 14. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom je gra|e. Iskori{tena je mogu}nost pozivanja i saslu{anja presuda Okru`nog suda u Banjoj Luci broj K`-130/02, od 11. svjedoka, anga`irani odgovaraju}i sudski vje{taci, apelant je novembra 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih prisusutvovao su|enju i dobio priliku dati komentar na pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadalje, osporenu izvje{taj sudskih vje{taka i izjave svjedoka. Sud je proveo presudu apelant je primio 13. decembra 2002. godine, a sve relevantne dokaze u cilju utvr|ivanja odlu~nih ~injenica apelaciju je podnio 11. februara 2003. godine, tj. u roku od 60 koje je lice upravljalo vozilom u momentu nezgode, kao i dana, kako je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika utvr|ivanja uzroka nazgode, a odbio je provesti samo one Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz dokaze koji bi nepotrebno odugovla~ili postupak i negativno ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. uticali na njegovu efikasnost i ekonomi~nost. Sud je primijenio odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a sudska 15. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Hercegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika [to se ti~e samih navoda apelanta, Ustavni sud smatra da Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadle`an da VII - Meritum taj aspekt preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne kr{i Ustavom Bosne i Hercegovine 16. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da su tim garantirana prava. presudama povrije|ena njegova prava iz ~lana II/3.e) Ustava 25. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti slu~aja, Ustavni sud Bosne i Hercegovine. zaklju~uje da u konkretnom predmetu nije do{lo do povrede 17. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanu 6. Evropske ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u Evropske konvencije. daljnjem tekstu: Evropska konvencija). 18. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: VIII - Zaklju~ak "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: [...] 26. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." odluke. 19. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, 27. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke glasi Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. "Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili Predsjednik osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako Ustavnog suda ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom Bosne i Hercegovine roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom Mato Tadi}, s. r. ustanovljenim sudom [...]." 20. Ustavni sud uo~ava da se postupak pred sudovima u konkretnom slu~aju odnosi na utvr|ivanje osnovanosti Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u krivi~ne optu`be protiv apelanta, te je ~lan 6. stav 1. predmetu broj AP 213/02, rje{avaju}i apelaciju Elektroprivrede Evropske konvencije primjenjiv u datom slu~aju. Prema HZ HB u Mostaru, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. sudovima bio pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lan 6. stav Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni 1. Evropske konvencije. tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: 21. Ustavni sud napominje da nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su ni`estepeni sudovi Mato Tadi}, predsjednik protuma~ili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik redovnog suda ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno Valerija Gali}, sutkinja pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila Jovo Rosi}, sudac o~igledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2004. godine, donio prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 slu~ajevima (vidi odluku Ustavnog suda, U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj Odbija se kao neutemeljena apelacija Elektroprivrede HZ 31/03). HB u Mostaru, podnesena protiv presude Vrhovnog suda 22. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-255/02 i Gvl-8/02 od cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, 16. listopada 2002. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-102/02 od 22. o`ujka 2002. godine, i presude Op}inskog Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije, od 6. decembra suda I u Mostaru broj P-95/97 od 25. rujna 2001. godine. 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i odluku Ustavnog 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3983 - EP Elektrohercegovina Mostar, koja je kao pravni subjekt Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim potpisnica ugovora o isporuci elektri~ne energije od 10. rujna novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike 1990. godine, iz kojeg tu`itelj crpi svoja prava Prema Srpske". mi{ljenju tog suda, apelant je postupao nesavjesno jer je OBRAZLO@ENJE morao znati za postojanje ugovora iz 1990. godine, odnosno za ~injenicu da je tu`itelj suvlasnik mini hidrocentrale "Buk" I - Uvod i ugovorna strana iz tog ugovora. Taj je sud zaklju~io da je 1. Elektroprivreda HZ HB u Mostaru (u daljnjem tekstu: priziv neutemeljen jer je prvostupanjski sud pravilno i apelant), koju zastupa odvjetni~ki ured Pulji} iz ^apljine, potpuno utvrdio ~injeni~no stanje i iz utvr|enih ~injenica podnijela je, 3. prosinca 2002. godine, apelaciju Ustavnom izveo pravilne zaklju~ke i donio na zakonu utemeljenu sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) odluku za koju je dao valjane razloga, koje u cijelosti protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i prihvata i Kantonalni sud. Apelant je Vrhovnom sudu ulo`io Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj reviziju i zahtjev za za{titu zakonitosti. Rev-255/02 i Gvl-8/02 od 16. listopada 2002., presude 11. Vrhovni je sud, 16. listopada 2002. godine, donio presudu Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni broj Rev-255/02 i Gvl-8/02, kojom je odbio reviziju i zahtjev sud), broj G`-102/02 od 22. o`ujka 2002. godine, i presude za za{titom zakonitosti apelanta kao neutemeljene. Taj je sud Op}inskog suda I u Mostaru (u daljnjem tekstu: Op}inski zaklju~io da su ni`estupanjski sudovi pravilno primijenili sud), broj P-95/97 od 25. rujna 2001. godine. materijalno pravo kada su obvezali apelanta solidarno na isplatu duga, a tako|er nije bilo ni povreda parni~nog II - Postupak pred Ustavnim sudom postupka jer ni`estupanjske presude sadr`e potpune i 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, razvidne razloge o svim odlu~nim ~injenicama. od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op}inskog suda IV Relevantni propisi zatra`eno je, 6. travnja 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. 12. Zakon o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. 3. Kantonalni je sud, 9. lipnja 2004. godine, dostavio odgovor 29/78, 39/85 i 57/89 i "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i na apelaciju. Vrhovni sud i Op}inski sud nisu dostavili 13/94) koji se, sukladno ~lanku IX.5.1) Ustava Federacije odgovore na apelaciju. Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni zakon. 4. Na temelju ~lanka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, ^lanak 414. stavak 1.: od M. M., tu`itelja u postupku protiv apelanta pred redovitim "Svaki du`nik solidarne obveze odgovara povjeritelju za sudovima (u daljnjem tekstu: tu`itelj), zatra`eno je, 6 travnja cijelu obvezu, a povjeritelj mo`e zahtijevati njeno ispunjenje 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. od koga ho}e sve dok ne bude potpuno ispunjena. 5. Ustavni je sud, 5. svibnja 2004. godine, primio odgovor na [...]" apelaciju Z. J., punomo}nika tu`itelja iz [irokog Brijega. V Apelacija 6. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor punomo}nika tu`itelja je, 28. svibnja 2004. godine, a) Navodi iz apelacije dostavljen apelantu. 13. Apelant navodi da je povrije|eno njegovo pravo na imovinu III - ^injeni~no stanje iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine jer se pobijanim presudama za njega stvara "nova" obveza, 7. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i obzirom na to da se obvezuje na isplatu ve} ispla}enog duga, dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati te se na taj na~in otu|uje nepravedno njegova imovina. na sljede}i na~in. 8. Op}inski je sud, 25. rujna 2001. godine, donio presudu broj b) Odgovor na apelaciju P-95/97 kojom je obvezao apelanta da, solidarno sa D. L. iz 14. U odgovoru na apelaciju punomo}nik tu`itelja je istaknuo da [irokog Brijega (u daljnjem tekstu: drugotu`eni), tu`itelju, je tu`itelj umro i da se vodi ostavinski postupak iza umrlog. za isporu~enu elektri~nu energiju u razdoblju od 1994. do Punomo}nik tu`itelja predla`e, u su{tini, da Ustavni sud 2000. godine, isplati nov~ane iznose utvr|ene u presudi. Iz odbije apelaciju kao neutemeljenu jer su sudovi na svim presude proizlazi da su tu`itelj i drugotu`eni, kao suvlasnici instancama donijeli odluke u korist tu`itelja. Punomo}nik mini hidrocentrale "Buk", sa JP Elektroprivreda BiH - EP tu`itelja navodi i to da je apelant pred Op}inskim sudom Elektrohercegovina Mostar, zaklju~ili, 10. rujna 1990. pokrenuo regresni postupak kako bi od drugotu`enog godine, ugovor o isporuci elektri~ne energije. U ugovoru je naplatio iznos duga na ~iju isplatu je obvezan presudama utvr|ena obveza da se tu`itelju i drugotu`enom upla}uju koje se pobijaju ovom apelacijom. naknade za isporuku elektri~ne energije na jednake dijelove. 15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da je, u Op}inski je sud zaklju~io da je apelant pravni sljednik JP svojoj presudi broj G`-102/02 od 22. o`ujka 2002. godine, taj Elektroprivrede BiH - EP Elektrohercegovina Mostar. sud obrazlo`io razloge zbog kojih je odbio priziv apelanta i Me|utim, drugotu`eni i apelant su, 15. sije~nja 1994. godine, drugotu`enog kao neutemeljene i potvrdio prvostupanjsku zaklju~ili drugi ugovor o isporuci elektri~ne energije, bez presudu. Taj sud ne nalazi da je pobijanom presudom znanja tu`itelja kao suvlasnika mini hidrocentrale, na povrije|eno pravo na imovinu ili pravni interes apelanta, pa temelju kojeg je apelant upla}ivao naknadu za isporu~enu predla`e da se apelacija odbije. elektri~nu energiju samo drugotu`enom u razdoblju od 1994. nadalje. Ugovor o isporuci elektri~ne energije iz 1990. VI - Dopustivost godine nikada nije otkazan, niti je na drugi na~in stavljen van snage. 16. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja 9. Apelant je ulo`io priziv na presudu Op}inskog suda od 25. su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora rujna 2001. godine, u kojoj je istaknuo da je taj sud zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. nepravilno utvrdio ~injeni~no stanje, jer apelant nije bio sa tu`iteljem u poslovnom odnosu ve} samo sa drugotu`enim 17. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, na temelju ugovora iz 1994. godine. Apelant je, dalje, naveo Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv da nera{~i{}eni imovinski odnosi tu`itelja i drugotu`enog presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi nemaju na apelanta utjecaj, te da eventualno potra`ivanje efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese tu`itelj mo`e imati samo prema drugotu`enom prema kojem u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije je apelant izvr{io svoju obvezu isplate duga. primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 18. U konkretnom slu~aju, odluka o posljednjem pravnom lijeku 10. Kantonalni je sud, 22. o`ujka 2002. godine, donio presudu koja je predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog broj G`-102/02 kojom je apelantov priziv odbio kao suda, broj Rev-255/02 i Gvl-8/02 od 16. listopada 2002. neutemeljen i potvrdio presudu Op}inskog suda od 25. rujna godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova 2001. godine. Kantonalni je sud ukazao na ~injenicu da je mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobijana je presuda donesena apelant neprijeporno pravni sljednik JP Elektroprivreda BiH Broj 69 - Stranica 3984 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. 16. listopada 2002. godine, a apelacija je Ustavnom sudu Zakon o obligacijskim odnosima, kada je obvezao apelanta podnesena 3. prosinca 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, da solidarno isplati dug. Pored toga, ni`estupanjske presude kako je propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika sadr`e potpune i razvidne razloge o svim odlu~nim Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~injenicama. ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 26. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede prava na 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da VIII - Zaklju~ak predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. 27. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, VII - Meritum Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove 20. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da je tim odluke. presudama povrije|eno njegovo pravo iz ~lanka II/3.(k) 28. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. ^lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine: Predsjednik "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska Ustavnog suda prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: Bosne i Hercegovine (...) Mato Tadi}, v. r. (k) Pravo na imovinu". 21. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u sloboda. predmetu broj AP 213/02, rje{avaju}i apelaciju Elektroprivrede ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju: HZ HB u Mostaru, na osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i "Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. Mato Tadi}, predsjednik Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno Valerija Gali}, sudija op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih Jovo Rosi}, sudija doprinosa ili kazni." na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je 22. ^lanak 1. Protokola broj 1 obuhva}a tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavku, je op}e naravi i iskazuje ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 princip mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stavka, obuhva}a li{avanje imovine i Odbija se kao neosnovana apelacija Elektroprivrede HZ HB u Mostaru, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije ~ini ga podlo`nim odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje se Bosne i Hercegovine broj Rev-255/02 i Gvl-8/02 od 16. oktobra 2002. nalazi u drugom stavku, priznaje da dr`ave ~lanice imaju godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-102/02 od 22. pravo, izme|u ostalog, da nadziru kori{tenje imovine sukladno javnom interesu. Ova tri pravila nisu "razli~ita" u marta 2002. godine, i presude Op{tinskog suda I u Mostaru broj smislu da su nepovezana: drugo i tre}e pravilo se odnose na P-95/97 od 25. septembra 2001. godine. pojedina~ne slu~ajeve ometanja prava na mirno u`ivanje Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim imovine, te ih zato treba tuma~iti u svjetlu op}eg principa novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". iskazanog u prvom pravilu. OBRAZLO@EWE 23. Ustavni sud zapa`a da su redoviti sudovi obvezali apelanta na isplatu nov~ane naknade tu`itelju, {to neprijeporno I - Uvod predstavlja imovinu u smislu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz 1. Elektroprivreda HZ HB u Mostaru (u daqwem tekstu: Europsku konvenciju. apelant), koju zastupa advokatska kancelarija Puqi} iz 24. Ustavni sud podsje}a da je, sukladno dosada{njoj praksi ^apqine, podnijela je, 3. decembra 2002. godine, apelaciju Ustavnog suda, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lanka VI/3.(b) Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni Ustava Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na "pitanja sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i sadr`ana u Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an ocjenjivati Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-255/02 i utvr|eno ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in kako su Gvl-8/02 od 16. oktobra 2002., presude Kantonalnog suda u primijenili zakon redoviti sudovi, osim u slu~aju kada Mostaru (u daqwem tekstu: Kantonalni sud), broj G`-102/02 od odlukama redovitih sudova do|e do kr{enja ustavnih prava. 22. marta 2002. godine, i presude Op{tinskog suda I u Mostaru Ustavni sud zapa`a da se apelant, u su{tini, `ali na povredu (u daqwem tekstu: Op{tinski sud), broj P-95/97 od 25. prava na imovinu kao rezultat pogre{no utvr|enih ~injenica u septembra 2001. godine. postupku pred redovitim sudovima. Apelant svoj priziv ne potkrepljuje nekim konkretnim dokazima, na temelju kojih II - Postupak pred Ustavnim sudom bi se moglo zaklju~iti da su postojali neki propusti u postupku ocjene ~injeni~nog stanja koji su eventualno mogli 2. Na osnovu ~lana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od utjecati na druk~iju odluku sudova. Apelant, u stvari, samo Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op{tinskog suda ponavlja argumente koje je ve} iznio u postupku pred zatra`eno je, 6. aprila 2004. godine, da dostave odgovor na redovitim sudovima i to posebice ~injenicu da je on ve} apelaciju. isplatio svoj dug drugotu`enom, te da eventualno tu`itelj 3. Kantonalni sud je, 9. juna 2004. godine, dostavio odgovor na mo`e potra`ivati svoj novac od drugotu`enog. apelaciju. Vrhovni sud i Op{tinski sud nisu dostavili odgovore na apelaciju. 25. Ustavni sud primje}uje da je Op}inski sud proveo temeljit dokazni postupak kako bi utvrdio ~injeni~no stanje, a 4. Na osnovu ~lana 21 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, od M. M., presuda tog suda je potvr|ena i u vi{im instancama tu`ioca u postupku protiv apelanta pred redovnim sudovima (u daqwem tekstu: tu`ilac), zatra`eno je, 6 aprila 2004. presudama Kantonalnog i Vrhovnog suda. Kantonalni i godine, da dostavi odgovor na apelaciju. Vrhovni sud su prihvatili ~injeni~no stanje koje je utvrdio Op}inski sud i zaklju~ili da je taj sud na tako utvr|eno 5. Ustavni sud je, 5. maja 2004. godine, primio odgovor na (pravilno i potpuno) ~injeni~no stanje pravilno primijenio apelaciju Z. J., punomo}nika tu`ioca iz [irokog Brijega. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Utorak, 7.12.2004. 6. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH V - Apelacija Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovor punomo}nika tu`ioca je, 28. maja 2004. godine, dostavqen apelantu. III - ^iweni~no stawe 7. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 8. Op{tinski sud je, 25. septembra 2001. godine, donio presudu broj P-95/97 kojom je obavezao apelanta da, solidarno sa D. L. iz [irokog Brijega (u daqwem tekstu: drugotu`eni), tu`iocu, za isporu~enu elektri~nu energiju u periodu od 1994. do 2000. godine, isplati nov~ane iznose utvr|ene u presudi. Iz presude proizlazi da su tu`ilac i drugotu`eni, kao suvlasnici mini hidrocentrale "Buk", sa JP Elektroprivreda BiH - EP Elektrohercegovina Mostar, zakqu~ili, 10. septembra 1990. godine, ugovor o isporuci elektri~ne energije. U ugovoru je utvr|ena obaveza da se tu`iocu i drugotu`enom upla}uju naknade za isporuku elektri~ne energije na jednake dijelove. Op{tinski sud je zakqu~io da je apelant pravni sqednik JP Elektroprivrede BiH - EP Elektrohercegovina Mostar. Me|utim, drugotu`eni i apelant su, 15. januara 1994. godine, zakqu~ili drugi ugovor o isporuci elektri~ne energije, bez znawa tu`ioca kao suvlasnika mini hidrocentrale, na osnovu kog je apelant upla}ivao naknadu za isporu~enu elektri~nu energiju samo drugotu`enom u periodu od 1994. nadaqe. Ugovor o isporuci elektri~ne energije iz 1990. godine nikada nije otkazan, niti je na drugi na~in stavqen van snage. 9. Apelant je ulo`io `albu na presudu Op{tinskog suda od 25. septembra 2001. godine, u kojoj je istakao da je taj sud nepravilno utvrdio ~iweni~no stawe, jer apelant nije bio sa tu`iocem u poslovnom odnosu ve} samo sa drugotu`enim na osnovu ugovora iz 1994. godine. Apelant je, daqe, naveo da nera{~i{}eni imovinski odnosi tu`ioca i drugotu`enog nemaju na apelanta uticaj, te da eventualno potra`ivawe tu`ilac mo`e da ima samo prema drugotu`enom prema kom je apelant izvr{io svoju obavezu isplate duga. 10. Kantonalni sud je, 22. marta 2002. godine, donio presudu broj G`-102/02 kojom je apelantovu `albu odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Op{tinskog suda od 25. septembra 2001. godine. Kantonalni sud je ukazao na ~iwenicu da je apelant nesporno pravni sqednik JP Elektroprivreda BiH - EP Elektroher' cegovina Mostar, koja je kao pravni subjekat potpisnica ugovora o isporuci elektri~ne energije od 10. septembra 1990. godine, iz kog tu`ilac crpi svoja prava Shodno mi{qewu tog suda, apelant je postupao nesavjesno jer je morao da zna za postojawe ugovora iz 1990. godine, odnosno za ~iwenicu da je tu`ilac suvlasnik mini hidrocentrale "Buk" i ugovorna strana iz tog ugovora. Taj sud je zakqu~io da je `alba neosnovana jer je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio ~iweni~no stawe i iz utvr|enih ~iwenica izveo pravilne zakqu~ke i donio na zakonu zasnovanu odluku za koju je dao vaqane razloga, koje u cijelosti prihvata i Kantonalni sud. Apelant je Vrhovnom sudu ulo`io reviziju i zahtjev za za{titu zakonitosti. 11. Vrhovni sud je, 16. oktobra 2002. godine, donio presudu broj Rev-255/02 i Gvl-8/02, kojom je odbio reviziju i zahtjev za za{titu zakonitosti apelanta kao neosnovane. Taj sud je zakqu~io da su ni`estepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su obavezali apelanta solidarno na isplatu duga, a tako|e nije bilo ni povreda parni~nog postupka jer ni`estepene presude sadr`e potpune i jasne razloge o svim odlu~nim ~iwenicama. IV - Relevantni propisi 12. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89 i "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94) koji se, u skladu sa ~lanom IX.5.1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, primjewuje kao federalni zakon. ^lan 414 stav 1: "Svaki du`nik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu, a povjerilac mo`e da zahtijeva weno ispuwewe od koga ho}e sve dok ne bude potpuno ispuwena. [...]" Broj 69 - Stranica 3985 a) Navodi iz apelacije 13. Apelant navodi da je povrije|eno wegovo pravo na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine jer se osporenim presudama za wega stvara "nova" obaveza, s obzirom na to da se obavezuje na isplatu ve} ispla}enog duga, te se na taj na~in otu|uje nepravedno wegova imovina. b) Odgovor na apelaciju 14. U odgovoru na apelaciju punomo}nik tu`ioca je istakao da je tu`ilac umro i da se vodi ostavinski postupak iza umrlog. Punomo}nik tu`ioca predla`e, u su{tini, da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu jer su sudovi na svim instancama donijeli odluke u korist tu`ioca. Punomo}nik tu`ioca navodi i to da je apelant pred Op{tinskim sudom pokrenuo regresni postupak kako bi od drugotu`enog naplatio iznos duga na ~iju isplatu je obavezan presudama koje se osporavaju ovom apelacijom. 15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da je, u svojoj presudi broj G`-102/02 od 22. marta 2002. godine, taj sud obrazlo`io razloge zbog kojih je odbio `albu apelanta i drugotu`enog kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu. Taj sud ne nalazi da je osporenom presudom povrije|eno pravo na imovinu ili pravni interes apelanta, pa predla`e da se apelacija odbije. VI - Dopustivost 16. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 17. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava iscrpqeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. 18. U konkretnom slu~aju, odluka o posqedwem pravnom lijeku koja je predmet osporavawa apelacijom je presuda Vrhovnog suda, broj Rev-255/02 i Gvl-8/02 od 16. oktobra 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadaqe, osporena presuda je donesena 16. oktobra 2002. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. decembra 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 20. Apelant osporava navedene presude, tvrde}i da je tim presudama povrije|eno wegovo pravo iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine. ^lan II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) k) Pravo na imovinu". 21. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanu 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i temeqnih sloboda. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju: "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni". 22. ^lan 1 Protokola broj 1 obuhvata tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je generalne prirode i Broj 69 - Stranica 3986 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-255/02 i Gvl-8/02 od 16. oktobra 2002. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-102/02 od 22. marta 2002. godine, i presude Op}inskog suda I u Mostaru broj P-95/97 od 25. septembra 2001. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE iskazuje princip mirnog u`ivawa imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stava, obuhvata li{avawe imovine i ~ini ga podlo`nim odre|enim uslovima. Tre}e pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u ostalog, da nadziru kori{}ewe imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana: drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedina~ne slu~ajeve ometawa prava na mirno u`ivawe imovine, te stoga treba da se tuma~e u svjetlu op{teg principa iskazanog u prvom pravilu. 23. Ustavni sud zapa`a da su redovni sudovi obavezali apelanta na isplatu nov~ane naknade tu`iocu, {to nesporno predstavqa imovinu u smislu ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 24. Ustavni sud podsje}a da je, u skladu sa dosada{wom praksom Ustavnog suda, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na "pitawa sadr`ana u Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an da ocjewuje utvr|eno ~iweni~no stawe ili tuma~ewe i na~in kako su primijenili zakon redovni sudovi, sem u slu~aju kada odlukama redovnih sudova do|e do kr{ewa ustavnih prava. Ustavni sud zapa`a da se apelant, u su{tini, `ali na povredu prava na imovinu kao rezultat pogre{no utvr|enih ~iwenica u postupku pred redovnim sudovima. Apelant svoju `albu ne potkrepquje nekim konkretnim dokazima, na osnovu kojih bi moglo da se zakqu~i da su postojali neki propusti u postupku ocjene ~iweni~nog stawa koji su eventualno mogli da uti~u na druga~iju odluku sudova. Apelant, u stvari, samo ponavqa argumente koje je ve} iznio u postupku pred redovnim sudovima i to posebno ~iwenicu da je on ve} isplatio svoj dug drugotu`enom, te da eventualno tu`ilac mo`e da potra`uje svoj novac od drugotu`enog. 25. Ustavni sud primje}uje da je Op{tinski sud proveo temeqit dokazni postupak kako bi utvrdio ~iweni~no stawe, a presuda tog suda je potvr|ena i u vi{im instancama - presudama Kantonalnog i Vrhovnog suda. Kantonalni i Vrhovni sud su prihvatili ~iweni~no stawe koje je utvrdio Op{tinski sud i zakqu~ili da je taj sud na tako utvr|eno (pravilno i potpuno) ~iweni~no stawe pravilno primijenio Zakon o obligacionim odnosima, kada je obavezao apelanta da solidarno isplati dug. Pored toga, ni`estepene presude sadr`e potpune i jasne razloge o svim odlu~nim ~iwenicama. 26. Ustavni sud zakqu~uje da nije do{lo do povrede prava na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII - Zakqu~ak 27. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 28. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 213/02, rje{avaju}i apelaciju Elektroprivrede HZ HB u Mostaru, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Elektroprivrede HZ HB u Mostaru, podnesena protiv presude Vrhovnog suda 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. I - Uvod 1. Elektroprivreda HZ HB u Mostaru (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa odvjetni~ki ured Pulji} iz ^apljine, podnijela je, 3. decembra 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-255/02 i Gvl-8/02 od 16. oktobra 2002., presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj G`-102/02 od 22. marta 2002. godine, i presude Op}inskog suda I u Mostaru (u daljnjem tekstu: Op}inski sud), broj P-95/97 od 25. septembra 2001. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op}inskog suda zatra`eno je, 6. aprila 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud je, 9. juna 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju. Vrhovni sud i Op}inski sud nisu dostavili odgovore na apelaciju. 4. Na osnovu ~lana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od M. M., tu`itelja u postupku protiv apelanta pred redovnim sudovima (u daljnjem tekstu: tu`itelj), zatra`eno je, 6 aprila 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. 5. Ustavni sud je, 5. maja 2004. godine, primio odgovor na apelaciju Z. J., punomo}nika tu`itelja iz [irokog Brijega. 6. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor punomo}nika tu`itelja je, 28. maja 2004. godine, dostavljen apelantu. III - ^injeni~no stanje 7. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. 8. Op}inski sud je, 25. septembra 2001. godine, donio presudu broj P-95/97 kojom je obavezao apelanta da, solidarno sa D. L. iz [irokog Brijega (u daljnjem tekstu: drugotu`eni), tu`itelju, za isporu~enu elektri~nu energiju u periodu od 1994. do 2000. godine, isplati nov~ane iznose utvr|ene u presudi. Iz presude proizlazi da su tu`itelj i drugotu`eni, kao suvlasnici mini hidrocentrale "Buk", sa JP Elektroprivreda BiH - EP Elektrohercegovina Mostar, zaklju~ili, 10. septembra 1990. godine, ugovor o isporuci elektri~ne energije. U ugovoru je utvr|ena obaveza da se tu`itelju i drugotu`enom upla}uju naknade za isporuku elektri~ne energije na jednake dijelove. Op}inski sud je zaklju~io da je apelant pravni sljednik JP Elektroprivrede BiH - EP Elektrohercegovina Mostar. Me|utim, drugotu`eni i apelant su, 15. januara 1994. godine, zaklju~ili drugi ugovor o isporuci elektri~ne energije, bez znanja tu`itelja kao suvlasnika mini hidrocentrale, na osnovu kojeg je apelant upla}ivao naknadu za isporu~enu elektri~nu energiju samo drugotu`enom u periodu od 1994. nadalje. Ugovor o isporuci elektri~ne energije iz 1990. godine nikada nije otkazan, niti je na drugi na~in stavljen van snage. 9. Apelant je ulo`io `albu na presudu Op}inskog suda od 25. septembra 2001. godine, u kojoj je istakao da je taj sud nepravilno utvrdio ~injeni~no stanje, jer apelant nije bio sa tu`iteljem u poslovnom odnosu ve} samo sa drugotu`enim na osnovu ugovora iz 1994. godine. Apelant je, dalje, naveo da nera{~i{}eni imovinski odnosi tu`itelja i drugotu`enog nemaju na apelanta utjecaj, te da eventualno potra`ivanje Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3987 tu`itelj mo`e imati samo prema drugotu`enom prema kojem efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese je apelant izvr{io svoju obavezu isplate duga. u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 10. Kantonalni sud je, 22. marta 2002. godine, donio presudu broj G`-102/02 kojom je apelantovu `albu odbio kao 18. U konkretnom slu~aju, odluka o posljednjem pravnom lijeku neosnovanu i potvrdio presudu Op}inskog suda od 25. koja je predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog septembra 2001. godine. Kantonalni sud je ukazao na suda, broj Rev-255/02 i Gvl-8/02 od 16. oktobra 2002. ~injenicu da je apelant nesporno pravni sljednik JP godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova Elektroprivreda BiH - EP Elektrohercegovina Mostar, koja je mogu}ih po zakonu. Nadalje, osporena presuda je donesena kao pravni subjekt potpisnica ugovora o isporuci elektri~ne 16. oktobra 2002. godine, a apelacija je Ustavnom sudu energije od 10. septembra 1990. godine, iz kojeg tu`itelj crpi podnesena 3. decembra 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, svoja prava Prema mi{ljenju tog suda, apelant je postupao kako je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog nesavjesno jer je morao znati za postojanje ugovora iz 1990. suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav godine, odnosno za ~injenicu da je tu`itelj suvlasnik mini 2. Poslovnika Ustavnog suda. hidrocentrale "Buk" i ugovorna strana iz tog ugovora. Taj sud 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i je zaklju~io da je `alba neosnovana jer je prvostepeni sud Hercegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika pravilno i potpuno utvrdio ~injeni~no stanje i iz utvr|enih Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna ~injenica izveo pravilne zaklju~ke i donio na zakonu apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. utemeljenu odluku za koju je dao valjane razloga, koje u cijelosti prihvata i Kantonalni sud. Apelant je Vrhovnom VII - Meritum sudu ulo`io reviziju i zahtjev za za{titu zakonitosti. 20. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da je tim 11. Vrhovni sud je, 16. oktobra 2002. godine, donio presudu broj presudama povrije|eno njegovo pravo iz ~lana II/3.k) Ustava Rev-255/02 i Gvl-8/02, kojom je odbio reviziju i zahtjev za Bosne i Hercegovine. za{titu zakonitosti apelanta kao neosnovane. Taj sud je ^lan II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine: zaklju~io da su ni`estepeni sudovi pravilno primijenili "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska materijalno pravo kada su obavezali apelanta solidarno na prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: isplatu duga, a tako|er nije bilo ni povreda parni~nog postupka jer ni`estepene presude sadr`e potpune i jasne [...] razloge o svim odlu~nim ~injenicama. k) Pravo na imovinu". 21. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanu 1. Protokola broj 1 uz IV - Relevantni propisi Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih 12. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. sloboda. 29/78, 39/85 i 57/89 i "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju: 13/94) koji se, u skladu sa ~lanom IX.5.1) Ustava Federacije "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni zakon. u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, ^lan 414. stav 1.: osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom "Svaki du`nik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za i op}im na~elima me|unarodnog prava. cijelu obavezu, a povjerilac mo`e zahtijevati njeno Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na ispunjenje od koga ho}e sve dok ne bude potpuno ispunjena. pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra [...]" potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih V - Apelacija doprinosa ili kazni." 22. ^lan 1. Protokola broj 1 obuhvata tri razli~ita pravila. Prvo a) Navodi iz apelacije pravilo, navedeno u prvom stavu, je op}e prirode i iskazuje 13. Apelant navodi da je povrije|eno njegovo pravo na imovinu princip mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine jer se osporenim drugoj re~enici istog stava, obuhvata li{avanje imovine i ~ini presudama za njega stvara "nova" obaveza, s obzirom na to ga podlo`nim odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje se da se obavezuje na isplatu ve} ispla}enog duga, te se na taj nalazi u drugom stavu, priznaje da dr`ave ~lanice imaju na~in otu|uje nepravedno njegova imovina. pravo, izme|u ostalog, da nadziru kori{tenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "razli~ita" u b) Odgovor na apelaciju smislu da su nepovezana: drugo i tre}e pravilo se odnose na 14. U odgovoru na apelaciju punomo}nik tu`itelja je istakao da pojedina~ne slu~ajeve ometanja prava na mirno u`ivanje je tu`itelj umro i da se vodi ostavinski postupak iza umrlog. imovine, te ih stoga treba tuma~iti u svjetlu op}eg principa Punomo}nik tu`itelja predla`e, u su{tini, da Ustavni sud iskazanog u prvom pravilu. odbije apelaciju kao neutemeljenu jer su sudovi na svim 23. Ustavni sud zapa`a da su redovni sudovi obavezali apelanta instancama donijeli odluke u korist tu`itelja. Punomo}nik na isplatu nov~ane naknade tu`itelju, {to nesporno tu`itelja navodi i to da je apelant pred Op}inskim sudom predstavlja imovinu u smislu ~lana 1. Protokola broj 1 uz pokrenuo regresni postupak kako bi od drugotu`enog Evropsku konvenciju. naplatio iznos duga na ~iju isplatu je obavezan presudama 24. Ustavni sud podsje}a da je, u skladu sa dosada{njom koje se pobijaju ovom apelacijom. praksom Ustavnog suda, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana 15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da je, u VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na svojoj presudi broj G`-102/02 od 22. marta 2002. godine, taj "pitanja sadr`ana u Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an sud obrazlo`io razloge zbog kojih je odbio `albu apelanta i ocjenjivati utvr|eno ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in drugotu`enog kao neosnovane i potvrdio prvostepenu kako su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slu~aju presudu. Taj sud ne nalazi da je osporenom presudom kada odlukama redovnih sudova do|e do kr{enja ustavnih povrije|eno pravo na imovinu ili pravni interes apelanta, pa prava. Ustavni sud zapa`a da se apelant, u su{tini, `ali na predla`e da se apelacija odbije. povredu prava na imovinu kao rezultat pogre{no utvr|enih ~injenica u postupku pred redovnim sudovima. Apelant VI - Dopustivost svoju `albu ne potkrepljuje nekim konkretnim dokazima, na 16. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, osnovu kojih bi se moglo zaklju~iti da su postojali neki Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima propusti u postupku ocjene ~injeni~nog stanja koji su koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet eventualno mogli utjecati na druk~iju odluku sudova. spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Apelant, u stvari, samo ponavlja argumente koje je ve} iznio u postupku pred redovnim sudovima i to posebno ~injenicu 17. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, da je on ve} isplatio svoj dug drugotu`enom, te da eventualno Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv tu`itelj mo`e potra`ivati svoj novac od drugotu`enog. presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi Broj 69 - Stranica 3988 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. godine da dostave odgovor na apelaciju. Vrhovni sud nije 25. Ustavni sud primje}uje da je Op}inski sud proveo temeljit dostavio odgovor na apelaciju, a odgovor punomo}nika K. S. dokazni postupak kako bi utvrdio ~injeni~no stanje, a dostavljen je Ustavnom sudu 18. svibnja 2004. godine. presuda tog suda je potvr|ena i u vi{im instancama presudama Kantonalnog i Vrhovnog suda. Kantonalni i 3. Na temelju ~lanka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Vrhovni sud su prihvatili ~injeni~no stanje koje je utvrdio odgovor punomo}nika K. S. je 19. svibnja 2004. godine Op}inski sud i zaklju~ili da je taj sud na tako utvr|eno dostavljen apelantu. (pravilno i potpuno) ~injeni~no stanje pravilno primijenio III - ^injeni~no stanje Zakon o obligacionim odnosima, kada je obavezao apelanta da solidarno isplati dug. Pored toga, ni`estepene presude 4. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i sadr`e potpune i jasne razloge o svim odlu~nim ~injenicama. dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati 26. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede prava na na sljede}i na~in. imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. Apelant je sa svojim bratom D. [., na temelju usmenog 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. dogovora, zajedni~ki gradio, uz zajedni~ko ulaganje sredstava i rada, individualni stambeni objekt u Banjaluci, na VIII - Zaklju~ak zemlji{tu koje je u zemlji{nim knjigama upisano na imenu D. 27. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, [. sa dijelom 1/1. Nakon izgradnje objekt je, zajedno sa Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove gara`om, upisan u zemlji{ne knjige na ime D. [. Apelant je, odluke. sukladno navedenom dogovoru, uselio u prizemlje 28. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke izgra|enog objekta 1977. godine, a njegov brat D. [. na kat Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. tog objekta 1976. godine. 6. Nakon {to je D. [. podnio tu`nu protiv apelanta, radi predaje Predsjednik u posjed prizemlja prijepornog objekta, presudom Osnovnog Ustavnog suda suda u Banjaluci, broj P-2732/97 od 2. travnja 1998. godine, Bosne i Hercegovine nalo`eno je apelantu, kao tu`enom, da preda D. [., tu`itelju u Mato Tadi}, s. r. toj parnici, prizemlje predmetnog stambenog objekta i gara`u, slobodno od osoba i stvari, pod prijetnjom prinudnog Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u izvr{enja. Apelant je, nakon toga, kako proizlazi iz sadr`aja spisa predmeta, u izvr{nom postupku iseljen iz prijepornog predmetu broj U 32/03, rje{avaju}i apelaciji M. [., na temelju objekta koncem 2001. godine. ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. 7. Nakon dono{enja navedene presude od 2. travnja 1998. to~ka 2., ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. st. 1. i 2. Poslovnika godine, apelant je podnio tu`bu Osnovnom sudu u Banjaluci, Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst radi utvr|enja prava vlasni{tva na dijelu obiteljske stambene ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: zgrade, koji je nakon provedenog postupka donio presudu Mato Tadi}, predsjednik broj P-8852/99 od 17. travnja 2000. godine. Tom je ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik presudom utvr|eno da je apelant, na temelju gra|enja u Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik obiteljskoj zajednici, suvlasnik sa dijelom ½ gara`e i Valerija Gali}, sutkinja obiteljskog stambenog objekta, odnosno dvosobnog stana u Jovo Rosi}, sudac njegovom prizemlju sa pravom kori{tenja zemlji{ta na kojem na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2004. godine, donio su objekti izgra|eni. Slijedom toga, istom presudom nalo`eno je tu`enom u toj parnici, D. [., da apelantu, kao 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU tu`itelju, preda u posjed predmetne nekretnine i dozvoli mu njihovo neometano kori{tenje. Ujedno, odre|ena je i Usvaja se apelacija M. [. privremena mjera kojom je zabranjeno D. [. da poduzima Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i bilo kakve radnje na prizemlju predmetnog objekta i na Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ogradi dvori{ta ili da promijeni postoje}e stanje na za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. nekretninama. Ukida se rje{enje Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 8. Protiv navedene presude Osnovnog suda u Banjaluci tu`eni u Rev-2/01 od 17. svibnja 2001. godine, i rje{enje Okru`nog suda u toj parnici, D. [., izjavio je priziv Okru`nom sudu u Banjaluci, broj G`-1021/00 od 12. listopada 2000. godine. Banjaluci koji je, odlu~uju}i o prizivu, donio rje{enje broj Nala`e se Osnovnom sudu u Banjaluci da osigura izvr{enje G`-1021/00 od 12. listopada 2000. godine i tim rje{enjem presude tog suda, broj P-8852/99 od 17. travnja 2000. godine. priziv uva`io, ukinuo prvostupanjsku presudu broj Nala`e se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u roku od 90 dana P-8852/99, i tu`bu odbacio. Obrazla`u}i ovo rje{enje, od dana dostave ove odluke, izvijesti Ustavni sud Bosne i Okru`ni je sud u Banjaluci naveo da je tu`ba u ovoj pravnoj Hercegovine o poduzetim mjerama sukladno ~lanku 75. stavak 5. stvari nedopu{tena jer je "pitanje vlasni{tva odnosno Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. suvlasni{tva na prijepornim nepokretnostima rije{eno u Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim ranijoj parnici i u ranijem izvr{nom predmetu". Prema novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike stajali{tu tog suda, to je razlog {to tu`itelj, odnosno apelant, Srpske". nema pravni interes da u ovoj parnici postavlja zahtjeve koji OBRAZLO@ENJE su tretirani u ranijim postupcima. Po{to su navedene odluke pravomo}ne, misli se na presudu broj P-8852/99 i odluku u I - Uvod izvr{nom postupku, ~ije je djelovanje dovoljno da se 1. M. [. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa zadovolji pravni interes stranaka glede vlasni~kih prava na punomo}nik S. \.-[., odvjetnica iz Banjaluke, podnio je 27. prijepornim nekretninama, ne mo`e biti novog spora. rujna 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i 9. Protiv navedenog je rje{enja Okru`nog suda u Banjaluci Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{enja apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je u tom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: postupku donio rje{enje broj Rev-2/01 od 17. svibnja 2001. Vrhovni sud), broj Rev-2/01 od 17. svibnja 2001. godine, i godine i tim rje{enjem reviziju odbio. U razlozima svog rje{enja Okru`nog suda u Banjaluci, broj G`-1021/00 od 12. rje{enja Vrhovni sud navodi da je Okru`ni sud pravilno listopada 2000. godine. odlu~io kada je ukinuo prvostupanjsku presudu i tu`bu odbacio. Me|utim, Vrhovni sud smatra da je tako trebalo II - Postupak pred Ustavnim sudom odlu~iti, ne zbog nepostojanja pravnog interesa na strani apelanta, kako je zaklju~io Okru`ni sud, ve} zbog postojanja 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, pravomo}no presu|ene stvari. Vrhovni sud, naime, smatra da od Vrhovnog suda i punomo}nika D. [., odvjetnika K. S., u predmetnoj parnici i onoj koja je okon~ana presudom od 2. kao sudionika u postupku, zatra`eno je 27. travnja 2004. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3989 travnja 1998. godine, postoje sadr`ajno identi~ni tu`beni 14. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, zahtjevi, te da je zbog pravila zabrane ponovnog su|enja u Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv istoj stvari (ne bis in idem) revizija odbijena i pobijano je presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi rje{enje Okru`nog suda u Banjaluci ostalo na snazi. efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije IV - Relevantni propisi primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 15. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je 10. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. rje{enje Vrhovnog suda, broj Rev-2/01 od 17. svibnja 2001. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova 35/91 i "Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobijano je rje{enje apelant 14/94 i 32/94). primio 11. rujna 2001. godine, a apelacija je Ustavnom sudu ^lanak 12. st. 1. i 2. glasi: podnesena 27. rujna 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako "Kad odluka suda ovisi o prethodnom rje{enju pitanja je propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju jo{ nije suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. donio odluku sud ili drugi nadle`ni organ (prethodno stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. pitanje), sud mo`e sam rije{iti to pitanje ako posebnim 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i propisima nije druk~ije odre|eno. Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno djelovanje Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da samo u parnici u kojoj je to pitanje rije{eno". predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. ^lanak 187. stavak 2., u relevantnom dijelu, glasi: "Ovakva se tu`ba mo`e podi}i [...] kad tu`itelj ima pravni VII - Meritum interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog 17. Apelant pobija navedena rje{enja, tvrde}i da su tim prava ili pravnog odnosa, [...] ili kad tu`itelj ima neki drugi rje{enjima povrije|ena njegova prava iz ~lanka II/3.(k) pravni interes za podizanje ovakve tu`be". Ustava Bosne i Hercegovine. Ove ustavne odredbe ^lanak 288. st. 2. i 3., u relevantnom dijelu, glasi: odgovaraju ~lanku 1. Protokola broj 1 uz Europsku "[...] predsjednik vije}a donosi i rje{enje o odbacivanju konvenciju. tu`be [...] ili da ne postoji pravni interes tu`itelja za ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom podno{enje tu`be za utvr|enje. dijelu, glasi: [...], a odluku o prigovoru donijet }e vije}e posebno ili "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska zajedno sa odlukom o glavnoj stvari". prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: (...) ^lanak 333. st.1., 2. i 3. glasi: (k) Pravo na imovinu; "Presuda koja se vi{e ne mo`e pobijati prizivom postaje (...)." pravomo}na ukoliko je njome odlu~eno o zahtjevu tu`be ili 18. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: protutu`be. "Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano Sud tijekom cijelog postupka po slu`benoj du`nosti pazi je li u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje stvar pravomo}no presu|ena, i ako utvrdi da je parnica imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim pokrenuta o zahtjevu o kojem je ve} pravomo}no odlu~eno, zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. odbacit }e tu`bu. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na Ako je u presudi odlu~eno o potra`ivanju koje je tu`eni pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra istaknuo prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno nepostojanju ovog potra`ivanja postaje pravomo}na". op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." V - Apelacija 19. Prilikom razmatranja je li do{lo do povrede ~lanka 1. a) Navodi iz apelacije Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prvo se mora 11. U apelaciji Ustavnom sudu apelant pobija rje{enja Vrhovnog utvrditi je li apelant titular prava koja potpadaju pod ~lanak 1. suda i Okru`nog suda u Banjaluci, navode}i da je njima Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. povrije|eno njegovo pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) 20. Rije~ "imovina" uklju~uje {irok opseg imovinskih interesa Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz ~lanka 1. Protokola koja predstavljaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i Odluku Ustavnog suda, broj U 14/00 od 4. travnja 2001. temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj Apelant, naime, smatra da se ne mo`e prihvatiti stav 33/01). Nadalje, Ustavni sud podsje}a da, prema Vrhovnog suda kako se radi o presu|enoj stvari, jer je u jurisprudenciji Europskog suda za ljudska prava, "posjed" ranijoj parnici raspravljano i odlu~eno o predaji u posjed koji se {titi mo`e biti samo "postoje}i posjed" (vidi Europski prijepornih nekretnina, dok je o pitanju vlasni{tva na tim sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. nekretninama rje{avano kroz prethodno pitanje. Prema tome, studenoga 1983., serija A br.70, to~ka 48) ili barem imovina navodi apelant, obzirom na to da odluka o prethodnom za koju apelant ima "opravdano o~ekivanje" da }e je dobiti pitanju djeluje samo u toj parnici i ne mo`e postati (vidi Europski sud za ljudska prava, Pine Valley Develop"pravomo}na", o istom se pitanju mo`e na pravomo}an na~in ments Ltd i drugi, presuda od 29. studenoga 1995., serija A br. rije{iti u drugoj parnici. Nadalje, apelant smatra da se u 332, to~ka 31). Stoga, Ustavni sud u konkretnom slu~aju konkretnom slu~aju ne radi o sadr`ajno istim tu`benim smatra, obzirom na stanje spisa i utvr|ene ~injenice glede zahtjevima jer ne postoji njihov objektivni identitet. apelantovog ulaganja sredstava i rada u izgradnji prijepornog objekta, da pravo za koje apelant tvrdi da mu je uskra}eno, b) Odgovor na apelaciju predstavlja "posjed", odnosno imovinu. 12. U odgovoru na apelaciju zastupnik D. [., kao sudionika u 21. Ustavni sud podsje}a na svoje ranije odluke i jurisprudenciju postupku, navodi da su pobijane odluke utemeljene na Europskog suda za ljudska prava kojim je utvr|eno da ~lanak zakonu. Zastupnik nije dao detaljne i relevantne osvrte na 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju sadr`i tri razli~ita apelantove navode o navodnoj povredi njegovog ustavnog pravila. Prvo je pravilo, koje se nalazi u prvoj re~enici prvog prava na imovinu, dav{i prijedlog da se apelacija odbije kao stavka, op}e prirode i izra`ava princip mirnog u`ivanja u neutemeljena. imovini. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stavka, odre|uje da se li{avanje imovine mo`e desiti pod VI - Dopustivost odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavku dva 13. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, istog ~lanka, dopu{ta da dr`ave potpisnice imaju pravo, Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja izme|u ostalog, kontrolirati kori{tenje imovine sukladno su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora op}em interesu. Sva tri navedena pravila nisu nepovezana i u zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. me|usobnoj kontradikciji, a drugo i tre}e pravilo se odnose Broj 69 - Stranica 3990 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. na odre|ene slu~ajeve mije{anja dr`ave u pravo na mirno "osobni i neumjeren teret" (vidi, primjerice, Europski sud za u`ivanje imovine (vidi presudu Europskog suda za ljudska ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, prava Holy Monasteries protiv Gr~ke, presuda od 9. prosinca presuda od 21. velja~e 1986., sup. cit. paragraf 46&50). 1994. godine, serija A, broj 301-A, strana 29, stavak 51). Ustavni sud, stoga, mora konstatirati da je u ovoj situaciji, obzirom i na nepostojanje javnog interesa, na apelanta 22. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zaklju~uje da pobijana prenesen neprimjereno opse`an teret u odnosu na drugog rje{enja Vrhovnog suda i Okru`nog suda u Banjaluci, kojim sudionika u postupku. Sasvim neutemeljeno i potpuno se onemogu}uje apelantu pravo suvlasni{tva i posjeda dijela nepravi~no bi bilo o~ekivati da apelant snosi ovako opse`an prijepornih nekretnina, nedvojbeno predstavlja mije{anje u teret u vidu potpunog razvla{tenja imovinskih prava, nakon imovinu i li{avanje prava apelanta na mirno u`ivanje njezinog vi{egodi{njeg kori{tenja i ulaganja u nju, ~ak i kad posjeda. Obzirom na tu ~injenicu, Ustavni sud nalazi da je bi pobijane odluke ni`estupanjskih sudova imale svoje primjenjivo drugo pravilo iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uz zakonsko utemeljenje. Europsku konvenciju koje regulira uvjete pod kojima se pojedinac mo`e li{iti imovine. 28. Obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da u 23. Ustavni sud mora, kao sljede}e, ispitati je li navedeni sud konkretnom slu~aju ne postoji niti jedan element koji bi opravdano kona~no li{io posjeda apelanta na predmetnim mogao opravdati odlu~enja izra`ena u pobijanim odlukama nekretninama i onemogu}io mu prava suvlasni{tva na ni`estupanjskih sudova, te je, slijedom toga, odlu~io da je nekretninama. To mo`e biti slu~aj samo ako je li{avanje njima povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lanka 1. posjeda (a) predvi|eno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. sukladno principu proporcionalnosti. 29. Proizlazi da su u konkretnom slu~aju, rje{enjima Vrhovnog 24. Razmatraju}i pitanje jesu li pobijana rje{enja navedenih suda broj Rev-2/01 od 17. svibnja 2001. godine i Okru`nog sudova utemeljena na zakonu, Ustavni sud primje}uje da su suda broj G`-1021/00 od 12. prosinca 2000. godine, ovi sudovi, ne razmatraju}i i ne spore}i ~injeni~no stanje koje povrije|ena apelantova prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) je utvrdio prvostupanjski sud, primijenili odredbu ~lanka Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz 333. st. 1. i 3., odnosno ~lanka 288. st. 2. i 3. Zakona o Europsku konvenciju, pa je Ustavni sude odlu~io ukinuti ih, parni~nom postupku. U su{tini, i jedan i drugi sud smatraju, te nalo`io Osnovnom sudu u Banjaluci da osigura izvr{enje kako je navedeno u obrazlo`enjima pobijanih rje{enja, da presude tog suda broj P-8852/99 od 17. travnja 2000. godine, apelant ne mo`e tra`iti utvr|ivanje svoga suvlasni~kog dijela a u cilju osiguranja ustavnih prava apelanta. na prijepornim nekretninama jer je o istom pitanju, navodno, pravomo}no odlu~eno u ranijoj parnici vo|enoj pred istim VIII - Zaklju~ak sudom. Naime, navedeni sudovi zaklju~uju kako je o glavnom pitanju iz kasnije parnice (utvr|ivanje apelantovog 30. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. st. 1. i 2. suvlasni~kog dijela na prijepornim nekretninama) rije{eno u Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno ranijoj parnici, okon~anoj presudom Osnovnog suda u odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. Banjaluci od 2. travnja 1998. godine i da se o tom zahtjevu 31. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke apelanta, radi toga, ne mo`e ponovno raspravljati, kao i zbog Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. nepostojanja njegovog pravnog interesa. 25. Me|utim, Ustavni sud nalazi da ovakvi stavovi Predsjednik ni`estupanjskih sudova i, slijedom toga, takva odlu~enja, Ustavnog suda nemaju svoje utemeljenje u odredbama tada va`e}eg i Bosne i Hercegovine primijenjenog Zakona o parni~nom postupku. Naime, Mato Tadi}, v. r. Ustavni sud primje}uje da je izrekom presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj P-2732/97 od 2. travnja 1998. godine, nalo`eno apelantu, kao tu`enom u toj parnici, da suprotnoj strani, D. [., preda u posjed prijeporne nekretnine koje je do Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj U 32/03, rje{avaju}i apelaciji M. [., na osnovu tada koristio. Dakle, tom izrekom nije na pravomo}an na~in rije{eno pitanje vlasni{tva na tim nekretninama, nego je isto ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2, pitanje sud rje{avao kao prethodno pitanje sukladno ~lanku ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda Bosne 12. tada va`e}eg Zakona o parni~nom postupku. [tovi{e, u i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik obrazlo`enju ove presude je konstatirano da je ova ~injenica BiH", broj 2/04), u sastavu: neprijeporna obzirom na to da je stanje upisa u zemlji{nim Mato Tadi}, predsjednik knjigama nedvojbeno upu}ivalo da je D. [. vlasnik ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik predmetnih nekretnina. Zato, konstatacija suda u toj parnici Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik da apelant nije njihov vlasnik predstavlja samo utvr|enu ~injenicu i jedan element cjelokupne ~injeni~ne podloge Valerija Gali}, sudija odluke tog suda. Nadalje, to~no je da u predmetnim Jovo Rosi}, sudija parnicama postoji subjektivni koneksitet i identi~na na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je ~injeni~na osnova, ali pravni osnov tu`benih zahtjeva je razli~it jer se prvim tra`i predaja prijepornih nekretnina u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 posjed, a drugim zahtjevom se tra`i utvr|ivanje dijela prava vlasni{tva na istim nekretninama i njihova predaja u posjed Usvaja se apelacija M. [. po tom temelju. Utvr|uje se povreda ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i 26. Radi svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu identitet tu`benih zahtjeva iz prethodne sa zahtjevom iz qudskih prava i osnovnih sloboda. posljednje parnice, te da je apelant svakako imao interesa da Ukida se rje{ewe Vrhovnog suda Republike Srpske, broj se pitanje njegovog vlasni~kog dijela u predmetnim Rev-2/01 od 17. maja 2001. godine, i rje{ewe Okru`nog suda u Bawoj nekretninama po temelju ulaganja rada i sredstava Luci, broj G`-1021/00 od 12. oktobra 2000. godine. definitivno rasvijetli i na pravomo}an na~in utvrdi. Nala`e se Osnovnom sudu u Bawoj Luci da obezbijedi 27. Pored navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom izvr{ewe presude tog suda, broj P-8852/99 od 17. aprila 2000. slu~aju ni`estupanjski sudovi nisu vodili dovoljno ra~una godine. niti o razumnom odnosu proporcionalnosti izme|u sredstava koja se koriste, s jedne strane, i cilja koji se `eli ostvariti, s Nala`e se Osnovnom sudu u Bawoj Luci da, u roku od 90 dana od druge strane. Mora postojati "pravi~an odnos" izme|u dana dostavqawa ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i zahtjeva interesa koji se `eli posti}i i za{tite temeljnih prava Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa ~lanom 75 stav 5 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. pojedinaca, a to ne}e biti slu~aj ako apelant mora nositi 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@EWE I - Uvod 1. M. [. (u daqwem tekstu: apelant) iz Bawe Luke, kog zastupa punomo}nik S. \.-[., advokat iz Bawe Luke, podnio je 27. septembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{ewa Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqwem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-2/01 od 17. maja 2001. godine, i rje{ewa Okru`nog suda u Bawoj Luci, broj G`-1021/00 od 12. oktobra 2000. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. 3. Na osnovu ~lana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i punomo}nika D. [., advokata K. S., kao u~esnika u postupku, zatra`eno je 27. aprila 2004. godine da dostave odgovor na apelaciju. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, a odgovor punomo}nika K. S. dostavqen je Ustavnom sudu 18. maja 2004. godine. Na osnovu ~lana 21 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovor punomo}nika K. S. je 19. maja 2004. godine dostavqen apelantu. III - ^iweni~no stawe 4. 5. 6. 7. 8. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. Apelant je sa svojim bratom D. [., na osnovu usmenog dogovora, zajedni~ki gradio, uz zajedni~ko ulagawe sredstava i rada, individualni stambeni objekat u Bawoj Luci, na zemqi{tu koje je u zemqi{nim kwigama upisano na imenu D. [. sa dijelom 1/1. Nakon izgradwe objekat je, zajedno sa gara`om, upisan u zemqi{ne kwige na ime D. [.. Apelant se, u skladu sa navedenim dogovorom, uselio u prizemqe izgra|enog objekta 1977. godine, a wegov brat D. [. na sprat tog objekta 1976. godine. Nakon {to je D. [. podnio tu`nu protiv apelanta, radi predaje u posjed prizemqa spornog objekta, presudom Osnovnog suda u Bawoj Luci, broj P-2732/97 od 2. aprila 1998. godine, nalo`eno je apelantu, kao tu`enom, da preda D. [., tu`iocu u toj parnici, prizemqe predmetnog stambenog objekta i gara`u, slobodno od lica i stvari, pod prijetwom prinudnog izvr{ewa. Apelant je, nakon toga, kako proizlazi iz sadr`aja spisa predmeta, u izvr{nom postupku iseqen iz spornog objekta krajem 2001. godine. Nakon dono{ewa navedene presude od 2. aprila 1998. godine, apelant je podnio tu`bu Osnovnom sudu u Bawoj Luci, radi utvr|ewa prava svojine na dijelu porodi~ne stambene zgrade, koji je nakon provedenog postupka donio presudu broj P-8852/99 od 17. aprila 2000. godine. Tom presudom utvr|eno je da je apelant, na osnovu gra|ewa u porodi~noj zajednici, suvlasnik sa dijelom ½ gara`e i porodi~nog stambenog objekta, odnosno dvosobnog stana u wegovom prizemqu sa pravom kori{}ewa zemqi{ta na kom su objekti izgra|eni. Slijedom toga, istom presudom nalo`eno je tu`enom u toj parnici, D. [., da apelantu, kao tu`iocu, preda u posjed predmetne nekretnine i dozvoli mu wihovo nesmetano kori{}ewe. Ujedno, odre|ena je i privremena mjera kojom je zabraweno D. [. da preduzima bilo kakve radwe na prizemqu predmetnog objekta i na ogradi dvori{ta ili da promijeni postoje}e stawe na nekretninama. Protiv navedene presude Osnovnog suda u Bawoj Luci tu`eni u toj parnici, D. [., izjavio je `albu Okru`nom sudu u Bawoj Luci koji je, odlu~uju}i o `albi, donio rje{ewe broj G`-1021/00 od 12. oktobra 2000. godine i tim rje{ewem `albu uva`io, ukinuo prvostepenu presudu broj P-8852/99, i tu`bu odbacio. Obrazla`u}i ovo rje{ewe, Okru`ni sud u Bawoj Luci je naveo da je tu`ba u ovoj pravnoj stvari nedopu{tena jer "pitawe svojine odnosno susvojine na spornim nepokretnostima rije{eno je u ranijoj parnici i u ranijem izvr{nom predmetu". Shodno stanovi{tu tog suda, to je razlog {to tu`ilac, odnosno apelant, nema pravni interes da u ovoj parnici postavqa zahtjeve koji su tretirani u ranijim postupcima. Po{to su navedene odluke pravosna`ne, misli se na presudu broj P-8852/99 i odluku u izvr{nom postupku, ~ije dejstvo je dovoqno da se zadovoqi pravni interes stranaka u 9. Broj 69 - Stranica 3991 pogledu svojinskih prava na spornim nekretninama, ne mo`e da bude novog spora. Protiv navedenog rje{ewa Okru`nog suda u Bawoj Luci apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je u tom postupku donio rje{ewe broj Rev-2/01 od 17. maja 2001. godine i tim rje{ewem reviziju odbio. U razlozima svog rje{ewa Vrhovni sud navodi da je Okru`ni sud pravilno odlu~io kada je ukinuo prvostepenu presudu i tu`bu odbacio. Me|utim, Vrhovni sud smatra da je tako trebalo da odlu~i, ne zbog nepostojawa pravnog interesa na strani apelanta, kako je zakqu~io Okru`ni sud, ve} zbog postojawa pravosna`no presu|ene stvari. Vrhovni sud, naime, smatra da u predmetnoj parnici i onoj koja je okon~ana presudom od 2. aprila 1998. godine, postoje sadr`ajno identi~ni tu`beni zahtjevi, te da je zbog pravila zabrane ponovnog su|ewa u istoj stvari (ne bis in idem) revizija odbijena i osporavano rje{ewe Okru`nog suda u Bawoj Luci ostalo je na snazi. IV - Relevantni propisi 10. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i "Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94). ^lan 12 st. 1 i 2 glasi: "Kad odluka suda zavisi od prethodnog rje{ewa pitawa da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitawu jo{ nije donio odluku sud ili drugi nadle`ni organ (prethodno pitawe), sud mo`e sam da rije{i to pitawe ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno. Odluka suda o prethodnom pitawu ima pravno djelovawe samo u parnici u kojoj je to pitawe rije{eno". ^lan 187 stav 2, u relevantnom dijelu, glasi: "Ovakva tu`ba mo`e da se podigne [...] kad tu`ilac ima pravni interes da sud utvrdi postojawe, odnosno nepostojawe nekog prava ili pravnog odnosa, [...] ili kad tu`ilac ima neki drugi pravni interes za podizawe ovakve tu`be". ^lan 288 st. 2 i 3, u relevantnom dijelu, glasi: "[...] predsjednik vije}a donosi i rje{ewe o odbacivawu tu`be [...] ili da ne postoji pravni interes tu`ioca za podno{ewe tu`be za utvr|ewe. [...], a odluku o prigovoru donije}e vije}e posebno ili zajedno sa odlukom o glavnoj stvari". ^lan 333 st.1, 2 i 3 glasi: "Presuda koja vi{e ne mo`e da se osporava `albom postaje pravosna`na ukoliko je wome odlu~eno o zahtjevu tu`be ili protivtu`be. Sud tokom cijelog postupka po slu`benoj du`nosti pazi da li je stvar pravosna`no presu|ena, i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kom je ve} pravosna`no odlu~eno, odbaci}e tu`bu. Ako je u presudi odlu~eno o potra`ivawu koje je tu`eni istakao prigovorom radi prebijawa, odluka o postojawu ili nepostojawu ovog potra`ivawa postaje pravosna`na". V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 11. U apelaciji Ustavnom sudu apelant osporava rje{ewa Vrhovnog suda i Okru`nog suda u Bawoj Luci, navode}i da je wima povrije|eno wegovo pravo na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, naime, smatra da ne mo`e da se prihvati stav Vrhovnog suda kako se radi o presu|enoj stvari, jer je u ranijoj parnici raspravqano i odlu~eno o predaji u posjed spornih nekretnina, dok je o pitawu svojine na tim nekretninama rje{avano kroz prethodno pitawe. Shodno tome, navodi apelant, s obzirom na to da odluka o prethodnom pitawu djeluje samo u toj parnici i ne mo`e da postane "pravosna`na", o istom pitawu mo`e na pravosna`an na~in da se rije{i u drugoj parnici. Nadaqe, apelant smatra da se u konkretnom slu~aju ne radi o sadr`ajno istim tu`benim zahtjevima jer ne postoji wihov objektivni identitet. b) Odgovor na apelaciju 12. U odgovoru na apelaciju zastupnik D. [., kao u~esnika u postupku, navodi da su osporene odluke zasnovane na zakonu. Broj 69 - Stranica 3992 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Zastupnik nije dao detaqne i relevantne osvrte na apelantove navode o navodnoj povredi wegovog ustavnog prava na imovinu, dav{i prijedlog da se apelacija odbije kao neosnovana. VI - Dopustivost 13. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 14. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. 15. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom je rje{ewe Vrhovnog suda, broj Rev-2/01 od 17. maja 2001. godine, protiv kog nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadaqe, osporeno rje{ewe apelant je primio 11. septembra 2001. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 27. septembra 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 17. Apelant osporava navedena rje{ewa, tvrde}i da su tim rje{ewima povrije|ena wegova prava iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanu 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) k) Pravo na imovinu; (...)." 18. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni". 19. Prilikom razmatrawa da li je do{lo do povrede ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvo mora da se utvrdi da li je apelant titular prava koja potpadaju pod ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 20. Rije~ "imovina" ukqu~uje {irok obim imovinskih interesa koja predstavqaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 33/01). Nadaqe, Ustavni sud podsje}a da, shodno jurisprudenciji Evropskog suda za qudska prava, "posjed" koji se {titi mo`e da bude samo "postoje}i posjed" (vidi Evropski sud za qudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983, serija A br.70, ta~ka 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano o~ekivawe" da }e je dobiti (vidi Evropski sud za qudska prava, Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995, serija A br. 332, ta~ka 31). Stoga, Ustavni sud u konkretnom slu~aju smatra, s obzirom na stawe spisa i utvr|ene ~iwenice u pogledu apelantovog ulagawa sredstava i rada u izgradwi spornog objekta, da pravo za koje apelant tvrdi da mu je uskra}eno, predstavqa "posjed", odnosno imovinu. 21. Ustavni sud podsje}a na svoje ranije odluke i jurisprudenciju Evropskog suda za qudska prava kojim je utvr|eno da ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadr`i tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj Utorak, 7.12.2004. re~enici prvog stava, je op{te prirode i izra`ava princip mirnog u`ivawa u imovini. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stava, odre|uje da se li{avawe imovine mo`e da se desi pod odre|enim uslovima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavu dva istog ~lana, dozvoqava da dr`ave potpisnice imaju pravo, izme|u ostalog, da kontroli{u kori{}ewe imovine u skladu sa op{tim interesom. Sva tri navedena pravila nisu nepovezana i u me|usobnoj kontradikciji, a drugo i tre}e pravilo odnose se na odre|ene slu~ajeve mije{awa dr`ave u pravo na mirno u`ivawe imovine (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava Holy Monasteries protiv Gr~ke, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, strana 29, stav 51). 22. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zakqu~uje da osporena rje{ewa Vrhovnog suda i Okru`nog suda u Bawoj Luci, kojim se onemogu}ava apelantu pravo suvlasni{tva i posjeda dijela spornih nekretnina, nesumwivo predstavqa mije{awe u imovinu i li{avawe prava apelanta na mirno u`ivawe posjeda. S obzirom na tu ~iwenicu, Ustavni sud nalazi da je primjewivo drugo pravilo iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koje reguli{e uslove pod kojima pojedinac mo`e da se li{i imovine. 23. Ustavni sud mora, kao sqede}e, da ispita da li je navedeni sud opravdano kona~no li{io posjeda apelanta na predmetnim nekretninama i onemogu}io mu prava suvlasni{tva na nekretninama. To mo`e da bude slu~aj samo ako je li{avawe posjeda (a) predvi|eno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa principom proporcionalnosti. 24. Razmatraju}i pitawe da li su osporena rje{ewa navedenih sudova zasnovana na zakonu, Ustavni sud primje}uje da su ovi sudovi, ne razmatraju}i i ne spore}i ~iweni~no stawe koje je utvrdio prvostepeni sud, primijenili odredbu ~lana 333 st. 1 i 3, odnosno ~lana 288 st. 2 i 3 Zakona o parni~nom postupku. U su{tini, i jedan i drugi sud smatraju, kako je navedeno u obrazlo`ewima osporenih rje{ewa, da apelant ne mo`e da tra`i utvr|ivawe svoga suvlasni~kog dijela na spornim nekretninama jer je o istom pitawu, navodno, pravosna`no odlu~eno u ranijoj parnici vo|enoj pred istim sudom. Naime, navedeni sudovi zakqu~uju kako je o glavnom pitawu iz kasnije parnice (utvr|ivawe apelantovog suvlasni~kog dijela na spornim nekretninama) rije{eno u ranijoj parnici, okon~anoj presudom Osnovnog suda u Bawoj Luci od 2. aprila 1998. godine i da o tom zahtjevu apelanta, radi toga, ne mo`e ponovo da se raspravqa, kao i zbog nepostojawa wegovog pravnog interesa. 25. Me|utim, Ustavni sud nalazi da ovakvi stavovi ni`estepenih sudova i, slijedom toga, takva odlu~ewa, nemaju svoje utemeqewe u odredbama tada va`e}eg i primijewenog Zakona o parni~nom postupku. Naime, Ustavni sud primje}uje da je izrekom presude Osnovnog suda u Bawoj Luci, broj P-2732/97 od 2. aprila 1998. godine, nalo`eno apelantu, kao tu`enom u toj parnici, da suprotnoj strani, D. [., preda u posjed sporne nekretnine koje je do tada koristio. Dakle, tom izrekom nije na pravosna`an na~in rije{eno pitawe svojine na tim nekretninama, nego je isto pitawe sud rje{avao kao prethodno pitawe u skladu sa ~lanom 12 tada va`e}eg Zakona o parni~nom postupku. [tavi{e, u obrazlo`ewu ove presude konstatovano je da je ova ~iwenica nesporna s obzirom na to da je stawe upisa u zemqi{nim kwigama nesumwivo upu}ivalo da je D. [. vlasnik predmetnih nekretnina. Stoga, konstatacija suda u toj parnici da apelant nije wihov vlasnik predstavqa samo utvr|enu ~iwenicu i jedan elemenat cjelokupne ~iweni~ne podloge odluke tog suda. Nadaqe, ta~no je da u predmetnim parnicama postoji subjektivni koneksitet i identi~na ~iweni~na osnova, ali pravni osnov tu`benih zahtjeva je razli~it jer se prvim tra`i predaja spornih nekretnina u posjed, a drugim zahtjevom se tra`i utvr|ivawe dijela prava svojine na istim nekretninama i wihova predaja u posjed po tom osnovu. 26. Radi svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji identitet tu`benih zahtjeva iz prethodne sa zahtjevom iz posqedwe parnice, te da je apelant svakako imao interesa da se pitawe wegovog svojinskog dijela u predmetnim nekretninama po osnovu ulagawa rada i sredstava definitivno rasvijetli i na pravosna`an na~in utvrdi. 27. Pored navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju ni`estepeni sudovi nisu vodili dovoqno ra~una niti o razumnom odnosu proporcionalnosti izme|u sredstava koja se koriste, s jedne strane, i ciqa koji se `eli ostvariti, s druge strane. Mora da postoji "pravi~an odnos" izme|u zahtjeva interesa koji se `eli posti}i i za{tite osnovnih prava Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3993 Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE pojedinaca, a to ne}e biti slu~aj ako apelant mora da nosi "li~ni i neumjeren teret" (vidi, naprimjer, Evropski sud za qudska prava, James i drugi protiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 21. februara 1986, sup. cit. paragraf 46&50). Ustavni sud, stoga, mora da konstatuje da je u ovoj situaciji, s obzirom i na nepostojawe javnog interesa, na apelanta prenesen neprimjereno obiman teret u odnosu na drugog u~esnika u postupku. Sasvim neosnovano i potpuno nepravi~no bi bilo da se o~ekuje da apelant snosi ovako obiman teret u vidu potpunog razvla{}ewa imovinskih prava, nakon wenog vi{egodi{weg kori{}ewa i ulagawa u wu, ~ak i kad bi osporene odluke ni`estepenih sudova imale svoju zakonsku osnovanost. 28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da u konkretnom slu~aju ne postoji niti jedan elemenat koji bi mogao da opravda odlu~ewa izra`ena u osporenim odlukama ni`estepenih sudova, te je, slijedom toga, odlu~io da je wima povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 29. Proizlazi da su u konkretnom slu~aju, rje{ewima Vrhovnog suda broj Rev-2/01 od 17. maja 2001. godine i Okru`nog suda broj G`-1021/00 od 12. decembra 2000. godine, povrije|ena apelantova prava na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa je Ustavni sude odlu~io da ih ukine, te nalo`i Osnovnom sudu u Bawoj Luci da obezbijedi izvr{ewe presude tog suda broj P-8852/99 od 17. aprila 2000. godine, a u ciqu obezbje|ivawa ustavnih prava apelanta. VIII - Zakqu~ak 30. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 31. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj U 32/03, rje{avaju}i apelaciji M. [., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2., ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija M. [. Utvr|uje se povreda ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se rje{enje Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-2/01 od 17. maja 2001. godine, i rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci, broj G`-1021/00 od 12. oktobra 2000. godine. Nala`e se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da osigura izvr{enje presude tog suda, broj P-8852/99 od 17. aprila 2000. godine. Nala`e se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa ~lanom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. I - Uvod 1. M. [. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa punomo}nik S. \.-[., advokat iz Banje Luke, podnio je 27. septembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{enja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-2/01 od 17. maja 2001. godine, i rje{enja Okru`nog suda u Banjoj Luci, broj G`-1021/00 od 12. oktobra 2000. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i punomo}nika D. [., advokata K. S., kao u~esnika u postupku, zatra`eno je 27. aprila 2004. godine da dostave odgovor na apelaciju. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, a odgovor punomo}nika K. S. dostavljen je Ustavnom sudu 18. maja 2004. godine. 3. Na osnovu ~lana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor punomo}nika K. S. je 19. maja 2004. godine dostavljen apelantu. III - ^injeni~no stanje 4. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. 5. Apelant je sa svojim bratom D. [., na osnovu usmenog dogovora, zajedni~ki gradio, uz zajedni~ko ulaganje sredstava i rada, individualni stambeni objekt u Banjoj Luci, na zemlji{tu koje je u zemlji{nim knjigama upisano na imenu D. [. sa dijelom 1/1. Nakon izgradnje objekt je, zajedno sa gara`om, upisan u zemlji{ne knjige na ime D. [.. Apelant se, u skladu sa navedenim dogovorom, uselio u prizemlje izgra|enog objekta 1977. godine, a njegov brat D. [. na sprat tog objekta 1976. godine. 6. Nakon {to je D. [. podnio tu`nu protiv apelanta, radi predaje u posjed prizemlja spornog objekta, presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-2732/97 od 2. aprila 1998. godine, nalo`eno je apelantu, kao tu`enom, da preda D. [., tu`itelju u toj parnici, prizemlje predmetnog stambenog objekta i gara`u, slobodno od lica i stvari, pod prijetnjom prinudnog izvr{enja. Apelant je, nakon toga, kako proizlazi iz sadr`aja spisa predmeta, u izvr{nom postupku iseljen iz spornog objekta krajem 2001. godine. 7. Nakon dono{enja navedene presude od 2. aprila 1998. godine, apelant je podnio tu`bu Osnovnom sudu u Banjoj Luci, radi utvr|enja prava vlasni{tva na dijelu porodi~ne stambene zgrade, koji je nakon provedenog postupka donio presudu broj P-8852/99 od 17. aprila 2000. godine. Tom presudom utvr|eno je da je apelant, na osnovu gra|enja u porodi~noj zajednici, suvlasnik sa dijelom ½ gara`e i porodi~nog stambenog objekta, odnosno dvosobnog stana u njegovom prizemlju sa pravom kori{tenja zemlji{ta na kojem su objekti izgra|eni. Slijedom toga, istom presudom nalo`eno je tu`enom u toj parnici, D. [., da apelantu, kao tu`itelju, preda u posjed predmetne nekretnine i dozvoli mu njihovo nesmetano kori{tenje. Ujedno, odre|ena je i privremena mjera kojom je zabranjeno D. [. da preduzima bilo kakve radnje na prizemlju predmetnog objekta i na ogradi dvori{ta ili da promijeni postoje}e stanje na nekretninama. 8. Protiv navedene presude Osnovnog suda u Banjoj Luci tu`eni u toj parnici, D. [., izjavio je `albu Okru`nom sudu u Banjoj Luci koji je, odlu~uju}i o `albi, donio rje{enje broj G`-1021/00 od 12. oktobra 2000. godine i tim rje{enjem `albu uva`io, ukinuo prvostepenu presudu broj P-8852/99, i tu`bu odbacio. Obrazla`u}i ovo rje{enje, Okru`ni sud u Banjoj Luci je naveo da je tu`ba u ovoj pravnoj stvari nedopu{tena jer "pitanje svojine odnosno susvojine na Broj 69 - Stranica 3994 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. spornim nepokretnostima rije{eno je u ranijoj parnici i u pitanju djeluje samo u toj parnici i ne mo`e postati ranijem izvr{nom predmetu". Prema stanovi{tu tog suda, to "pravosna`na", o istom pitanju se mo`e na pravosna`an je razlog {to tu`itelj, odnosno apelant, nema pravni interes da na~in rije{iti u drugoj parnici. Nadalje, apelant smatra da se u u ovoj parnici postavlja zahtjeve koji su tretirani u ranijim konkretnom slu~aju ne radi o sadr`ajno istim tu`benim postupcima. Po{to su navedene odluke pravosna`ne, misli se zahtjevima jer ne postoji njihov objektivni identitet. na presudu broj P-8852/99 i odluku u izvr{nom postupku, b) Odgovor na apelaciju ~ije dejstvo je dovoljno da se zadovolji pravni interes stranaka u pogledu vlasni~kih prava na spornim 12. U odgovoru na apelaciju zastupnik D. [., kao u~esnika u nekretninama, ne mo`e biti novog spora. postupku, navodi da su osporene odluke zasnovane na 9. Protiv navedenog rje{enja Okru`nog suda u Banjoj Luci zakonu. Zastupnik nije dao detaljne i relevantne osvrte na apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je u tom apelantove navode o navodnoj povredi njegovog ustavnog postupku donio rje{enje broj Rev-2/01 od 17. maja 2001. prava na imovinu, dav{i prijedlog da se apelacija odbije kao godine i tim rje{enjem reviziju odbio. U razlozima svog neosnovana. rje{enja Vrhovni sud navodi da je Okru`ni sud pravilno VI - Dopustivost odlu~io kada je ukinuo prvostepenu presudu i tu`bu odbacio. Me|utim, Vrhovni sud smatra da je tako trebalo odlu~iti, ne 13. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog nepostojanja pravnog interesa na strani apelanta, kako Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima je zaklju~io Okru`ni sud, ve} zbog postojanja pravosna`no koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet presu|ene stvari. Vrhovni sud, naime, smatra da u spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. predmetnoj parnici i onoj koja je okon~ana presudom od 2. 14. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, aprila 1998. godine, postoje sadr`ajno identi~ni tu`beni Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv zahtjevi, te da je zbog pravila zabrane ponovnog su|enja u presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi istoj stvari (ne bis in idem) revizija odbijena i pobijano efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci ostalo je na snazi. u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. IV - Relevantni propisi 15. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom je 10. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. rje{enje Vrhovnog suda, broj Rev-2/01 od 17. maja 2001. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova 35/91 i "Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, mogu}ih po zakonu. Nadalje, osporeno rje{enje apelant je 14/94 i 32/94). primio 11. septembra 2001. godine, a apelacija Ustavnom ^lan 12. st. 1. i 2. glasi: sudu podnesena je 27. septembra 2001. godine, tj. u roku od "Kad odluka suda zavisi od prethodnog rje{enja pitanja da li 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju jo{ nije Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz donio odluku sud ili drugi nadle`ni organ (prethodno ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. pitanje), sud mo`e sam rije{iti to pitanje ako posebnim 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i propisima nije druk~ije odre|eno. Hercegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno djelovanje apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. samo u parnici u kojoj je to pitanje rije{eno". ^lan 187. stav 2., u relevantnom dijelu, glasi: VII - Meritum "Ovakva tu`ba mo`e se podi}i [...] kad tu`ilac ima pravni 17. Apelant pobija navedena rje{enja, tvrde}i da su tim interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog rje{enjima povrije|ena njegova prava iz ~lana II/3.k) Ustava prava ili pravnog odnosa, [...] ili kad tu`ilac ima neki drugi Bosne i Hercegovine. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanu pravni interes za podizanje ovakve tu`be". 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ^lan 288. st. 2. i 3., u relevantnom dijelu, glasi: ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, "[...] predsjednik vije}a donosi i rje{enje o odbacivanju glasi: tu`be [...] ili da ne postoji pravni interes tu`ioca za "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska podno{enje tu`be za utvr|enje. prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: [...], a odluku o prigovoru donijet }e vije}e posebno ili (...) zajedno sa odlukom o glavnoj stvari". k) Pravo na imovinu; ^lan 333. st. 1., 2. i 3. glasi: (...)." "Presuda koja se vi{e ne mo`e pobijati `albom postaje 18. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: pravosna`na ukoliko je njome odlu~eno o zahtjevu tu`be ili protivtu`be. "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano Sud tokom cijelog postupka po slu`benoj du`nosti pazi da li u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, je stvar pravosna`no presu|ena, i ako utvrdi da je parnica osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom pokrenuta o zahtjevu o kojem je ve} pravosna`no odlu~eno, i op}im na~elima me|unarodnog prava. odbacit }e tu`bu. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na Ako je u presudi odlu~eno o potra`ivanju koje je tu`eni pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s nepostojanju ovog potra`ivanja postaje pravosna`na". op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." V - Apelacija 19. Prilikom razmatranja da li je do{lo do povrede ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvo se mora a) Navodi iz apelacije utvrditi da li je apelant titular prava koja potpadaju pod ~lan 11. U apelaciji Ustavnom sudu apelant pobija rje{enja Vrhovnog 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. suda i Okru`nog suda u Banjoj Luci, navode}i da je njima 20. Rije~ "imovina" uklju~uje {irok obim imovinskih interesa povrije|eno njegovo pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) koja predstavljaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz ~lana 1. Protokola Odluku Ustavnog suda, broj U 14/00 od 4. aprila 2001. broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). 33/01). Nadalje, Ustavni sud podsje}a da, prema Apelant, naime, smatra da se ne mo`e prihvatiti stav jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, "posjed" Vrhovnog suda kako se radi o presu|enoj stvari, jer je u koji se {titi mo`e biti samo "postoje}i posjed" (vidi Evropski ranijoj parnici raspravljano i odlu~eno o predaji u posjed sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. spornih nekretnina, dok je o pitanju vlasni{tva na tim nekretninama rje{avano kroz prethodno pitanje. Prema tome, novembra 1983., serija A br. 70, ta~ka 48) ili barem imovina navodi apelant, s obzirom na to da odluka o prethodnom za koju apelant ima "opravdano o~ekivanje" da }e je dobiti Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3995 parnicama postoji subjektivni koneksitet i identi~na (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Develop~injeni~na osnova, ali pravni osnov tu`benih zahtjeva je ments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995., serija A br. razli~it jer se prvim tra`i predaja spornih nekretnina u posjed, 332, ta~ka 31). Stoga, Ustavni sud u konkretnom slu~aju a drugim zahtjevom se tra`i utvr|ivanje dijela prava svojine smatra, s obzirom na stanje spisa i utvr|ene ~injenice u na istim nekretninama i njihova predaja u posjed po tom pogledu apelantovog ulaganja sredstava i rada u izgradnji osnovu. spornog objekta, da pravo za koje apelant tvrdi da mu je uskra}eno, predstavlja "posjed", odnosno imovinu. 26. Radi svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji 21. Ustavni sud podsje}a na svoje ranije odluke i jurisprudenciju identitet tu`benih zahtjeva iz prethodne sa zahtjevom iz Evropskog suda za ljudska prava kojim je utvr|eno da ~lan 1. posljednje parnice, te da je apelant svakako imao interesa da Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadr`i tri razli~ita se pitanje njegovog vlasni~kog dijela u predmetnim pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj re~enici prvog nekretninama po osnovu ulaganja rada i sredstava stava, je op}e prirode i izra`ava princip mirnog u`ivanja u definitivno rasvijetli i na pravosna`an na~in utvrdi. imovini. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog 27. Pored navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom stava, odre|uje da se li{avanje imovine mo`e desiti pod slu~aju ni`estepeni sudovi nisu vodili dovoljno ra~una niti o odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavu dva razumnom odnosu proporcionalnosti izme|u sredstava koja istog ~lana, dozvoljava da dr`ave potpisnice imaju pravo, se koriste, s jedne strane, i cilja koji se `eli ostvariti, s druge izme|u ostalog, da kontroliraju kori{tenje imovine u skladu strane. Mora postojati "pravi~an odnos" izme|u zahtjeva sa op}im interesom. Sva tri navedena pravila nisu interesa koji se `eli posti}i i za{tite osnovnih prava nepovezana i u me|usobnoj kontradikciji, a drugo i tre}e pojedinaca, a to ne}e biti slu~aj ako apelant mora nositi "li~ni pravilo odnose se na odre|ene slu~ajeve mije{anja dr`ave u i neumjeren teret" (vidi, naprimjer, Evropski sud za ljudska pravo na mirno u`ivanje imovine (vidi presudu Evropskog prava, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda suda za ljudska prava Holy Monasteries protiv Gr~ke, od 21. februara 1986., sup. cit. paragraf 46&50). Ustavni sud, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, stoga, mora konstatirati da je u ovoj situaciji, s obzirom i na strana 29, stav 51). nepostojanje javnog interesa, na apelanta prenesen 22. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zaklju~uje da osporena neprimjereno obiman teret u odnosu na drugog u~esnika u rje{enja Vrhovnog suda i Okru`nog suda u Banjoj Luci, postupku. Sasvim neosnovano i potpuno nepravi~no bi bilo kojim se onemogu}ava apelantu pravo suvlasni{tva i posjeda o~ekivati da apelant snosi ovako obiman teret u vidu dijela spornih nekretnina, nesumnjivo predstavlja mije{anje potpunog razvla{tenja imovinskih prava, nakon njenog u imovinu i li{avanje prava apelanta na mirno u`ivanje vi{egodi{njeg kori{tenja i ulaganja u nju, ~ak i kad bi posjeda. S obzirom na tu ~injenicu, Ustavni sud nalazi da je osporene odluke ni`estepenih sudova imale svoje zakonsko primjenjivo drugo pravilo iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz utemeljenje. Evropsku konvenciju koje regulira uvjete pod kojima se 28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da u pojedinac mo`e li{iti imovine. konkretnom slu~aju ne postoji niti jedan element koji bi 23. Ustavni sud mora, kao sljede}e, ispitati da li je navedeni sud mogao opravdati odlu~enja izra`ena u osporenim odlukama opravdano kona~no li{io posjeda apelanta na predmetnim ni`estepenih sudova, te je, slijedom toga, odlu~io da je njima nekretninama i onemogu}io mu prava suvlasni{tva na povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lana 1. nekretninama. To mo`e biti slu~aj samo ako je li{avanje Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. posjeda (a) predvi|eno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u 29. Proizlazi da su u konkretnom slu~aju, rje{enjima Vrhovnog skladu sa principom proporcionalnosti. suda broj Rev-2/01 od 17. maja 2001. godine i Okru`nog 24. Razmatraju}i pitanje da li su osporena rje{enja navedenih suda broj G`-1021/00 od 12. decembra 2000. godine, sudova zasnovana na zakonu, Ustavni sud primje}uje da su povrije|ena apelantova prava na imovinu iz ~lana II/3.k) ovi sudovi, ne razmatraju}i i ne spore}i ~injeni~no stanje koje Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz je utvrdio prvostepeni sud, primijenili odredbu ~lana 333. st. Evropsku konvenciju, pa je Ustavni sude odlu~io da ih ukine, 1. i 3., odnosno ~lana 288. st. 2. i 3. Zakona o parni~nom te nalo`i Osnovnom sudu u Banjoj Luci da osigura izvr{enje postupku. U su{tini, i jedan i drugi sud smatraju, kako je presude tog suda broj P-8852/99 od 17. aprila 2000. godine, a navedeno u obrazlo`enjima osporenih rje{enja, da apelant ne u cilju osiguranja ustavnih prava apelanta. mo`e tra`iti utvr|ivanje svoga suvlasni~kog dijela na spornim nekretninama jer je o istom pitanju, navodno, VIII - Zaklju~ak pravosna`no odlu~eno u ranijoj parnici vo|enoj pred istim sudom. Naime, navedeni sudovi zaklju~uju kako je o 30. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. st. 1. i 2. Poslovnika glavnom pitanju iz kasnije parnice (utvr|ivanje apelantovog Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u suvlasni~kog dijela na spornim nekretninama) rije{eno u dispozitivu ove odluke. ranijoj parnici, okon~anoj presudom Osnovnog suda u 31. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Banjoj Luci od 2. aprila 1998. godine i da se o tom zahtjevu Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. apelanta, radi toga, ne mo`e ponovo raspravljati, kao i zbog nepostojanja njegovog pravnog interesa. Predsjednik 25. Me|utim, Ustavni sud nalazi da ovakvi stavovi ni`estepenih Ustavnog suda sudova i, slijedom toga, takva odlu~enja, nemaju svoje Bosne i Hercegovine utemeljenje u odredbama tada va`e}eg i primijenjenog Mato Tadi}, s. r. Zakona o parni~nom postupku. Naime, Ustavni sud primje}uje da je izrekom presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-2732/97 od 2. aprila 1998. godine, nalo`eno Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u apelantu, kao tu`enom u toj parnici, da suprotnoj strani, D. predmetu broj AP 173/02, rje{avaju}i apelaciju L. i O. D., na [., preda u posjed sporne nekretnine koje je do tada koristio. temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. Dakle, tom izrekom nije na pravosna`an na~in rije{eno stavak 2. to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda pitanje vlasni{tva na tim nekretninama, nego je isto pitanje Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik sud rje{avao kao prethodno pitanje u skladu sa ~lanom 12. BiH", broj 2/04), u sastavu: tada va`e}eg Zakona o parni~nom postupku. [tovi{e, u Mato Tadi}, predsjednik obrazlo`enju ove presude konstatirano je da je ova ~injenica nesporna s obzirom na to da je stanje upisa u zemlji{nim ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik knjigama nesumnjivo upu}ivalo da je D. [. vlasnik Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik predmetnih nekretnina. Stoga, konstatacija suda u toj parnici Valerija Gali}, sutkinja da apelant nije njihov vlasnik predstavlja samo utvr|enu Jovo Rosi}, sudac ~injenicu i jedan element cjelokupne ~injeni~ne podloge na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2004. godine, donio odluke tog suda. Nadalje, ta~no je da u predmetnim Broj 69 - Stranica 3996 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. 1 10. Okru`ni je sud, 29. svibnja 2002. godine, donio presudu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU kojom je priziv tu`itelja odbijen kao neutemeljen i Odbija se kao neutemeljena apelacija L. i O. D., podnesena prvostupanjska presuda potvr|ena. Okru`ni je sud ponovio protiv presude Okru`nog suda u Srpskom Sarajevu, broj razloge koje je naveo Osnovni sud u svojoj presudi od 12. G`-425/00 od 29. svibnja 2002. godine, i presude Osnovnog suda rujna 2000. godine. u Vi{egradu, broj P-127/98 od 12. rujna 2000. godine. 11. Apelant je, 15. listopada 1999. godine, dobio novu voza~ku Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim dozvolu nakon {to je dopunio svoj zahtjev dostaviv{i novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike tu`enom uvjerenje o ranije polo`enom voza~kom ispitu i Srpske". lije~ni~ko uvjerenje. OBRAZLO@ENJE 12. Osnovni je sud, 28. sije~nja 2003. godine, donio rje{enje u postupku po tu`bi apelanata u dijelu tu`benog zahtjeva koji I - Uvod nije rije{en me|upresudom od 12. rujna 2000. godine, kojim se utvr|uje da je tu`ba povu~ena. U obrazlo`enju rje{enja se 1. L. i O. D. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Trebinja, podnijeli navodi da je rje{enjem tog suda, od 10. rujna 2002. godine, su 8. rujna 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i utvr|eno da postupak u toj parnici miruje, a obzirom na to da Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude u zakonski predvi|enom roku nijedna od strana nije stavila Okru`nog suda u Srpskom Sarajevu (u daljnjem tekstu: prijedlog da se postupak nastavi zaklju~eno je da se tu`ba Okru`ni sud), broj G`-425/00 od 29. svibnja 2002. godine, i smatra povu~enom. presude Osnovnog suda u Vi{egradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-127/98 od 12. rujna 2000. godine. IV Relevantni propisi Ustavni je sud, 26. velja~e 2003. godine, apelantima dostavio tiskanicu apelacije i zatra`io da apelanti dopune svoju 13. Zakon o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. apelaciju, odnosno otklone nedostatke u apelaciji. Apelanti 29/78, 39/85 i 57/89) su, 20. o`ujka 2003. godine, dostavili ispunjenu tiskanicu ^lanak 170. stavak 1. apelacije u kojoj su naveli sve potrebne podatke kako bi se "1) Za {tetu koju djelatnik u radu ili u vezi sa radom prouzro~i prema njihovoj apelaciji moglo postupiti. tre}oj osobi odgovara organizacija udru`enog rada u kojoj je djelatnik radio u trenutku prouzro~enja {tete, osim ako II - Postupak pred Ustavnim sudom doka`e da je djelatnik u danim okolnostima postupao onako 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, kako je trebalo [...]." od Okru`nog suda i Osnovnog suda zatra`eno je, 6. travnja 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju. V - Apelacija 3. Osnovni je sud odgovor na apelaciju dostavio 26. travnja 2004. godine, a Okru`ni sud 6. svibnja 2004. godine a) Navodi iz apelacije 4. Na temelju ~lanka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, 14. Apelanti navode da je zlouporabljeno i ignorirano pravo na od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske, pravi~an postupak iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i tu`enog u postupku po apelantovoj tu`bi pred redovitim Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije za za{titu sudovima (u daljnjem tekstu: tu`eni), zatra`eno je, 6. travnja ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. Europska konvencija). Apelanti navode i povredu prava da 5. Republi~ko je javno pravobraniteljstvo sa sjedi{tem u ne budu podvrgnuti ne~ovje~nom ili poni`avaju}em Srbinju, kao nadle`an organ, u ime tu`enog 29. travnja 2004. postupku, te prava na privatni i obiteljski `ivot i prava na godine dostavilo odgovor na apelaciju. imovinu, ne preciziraju}i u ~emu se sastoje te povrede. 6. Odgovori Okru`nog suda, Osnovnog suda i Republi~kog b) Odgovor na apelaciju javnog pravobraniteljstva su, 24. svibnja 2004. godine, 15. Okru`ni sud, u odgovoru na apelaciju, predla`e da se dostavljeni apelantima. apelacija odbije kao neutemeljena u svezi povreda prava koje su apelanti naveli. Taj sud zaklju~uje kako su apelanti bili III - ^injeni~no stanje upoznati sa time {to je potrebno da bi se dobio duplikat 7. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i voza~ke dozvole, odnosno ovla{teni djelatnik tu`enog ih je o dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati tome upozorio te zato nije postojala obveza tu`enog na na sljede}i na~in. naknadu {tete. 8. Apelanti su pred Osnovnim sudom u Vi{egradu pokrenuli 16. Osnovni sud, u odgovoru na apelaciju, navodi da je apelant parni~ni postupak protiv tu`enog radi naknade {tete jer imao pravi~no su|enje i da je sudski postupak prema svojoj nekoliko godina, od 1994. do 1998. godine, nisu mogli te`ini trajao u razumnom roku i bio je pred neovisnim i upravljati svojim putni~kim vozilom po{to tu`eni jednom od nepristranim sudom. To {to je taj sud na{ao da nema osnova apelanata nije izdao duplikat voza~ke dozvole. Naime, tu`bi je rezultat provedenih dokaza i sveobuhvatne ocjene sukladno tada{njim aktima tu`enog, koji su primjenjivani u istine. Osnovni sud, tako|er, smatra apelaciju postupku izdavanja duplikata voza~ke dozvole, od stranaka neutemeljenom i u svezi povrede prava na dom i prava na je kao uvjet za dobivanje duplikata voza~ke dozvole, izme|u imovinu. ostalog, tra`eno da dostave lije~ni~ko uvjerenje i polo`e 17. Republi~ko javno pravobraniteljstvo, u odgovoru na prakti~ni dio voza~kog ispita. Apelant je odbio postupiti apelaciju, navodi da nisu prekr{ena apelantova ustavna prava prema aktima tu`enog, pa je godinama vodio upravni koja apelanti navode u apelaciji, a {to potvr|uju i navodi u postupak kako bi isposlovao izdavanje duplikata voza~ke presudama u kojima su dana zorna obrazlo`enja. Odluke dozvole bez dodatnog uvjeta polaganja prakti~nog dijela prvostupanjskog i drugostupanjskog suda nisu povrijedile ni voza~kog ispita. apelantova ustavna prava, jer ona nisu zanemarena, pogre{no 9. Osnovni je sud, u postupku po tu`bi apelanata, 12. rujna primijenjena u odlukama, niti je primjena zakona bila 2000. godine donio me|upresudu, broj P-127/98, kojom je proizvoljna, a nisu povrije|ena ni temeljna procesna prava utvr|eno da tu`eni nije bio u obvezi apelantima nadoknaditi (pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu itd.). Republi~ko je {tetu. Taj je sud odlu~io da }e se do pravomo}nosti te presude javno pravobraniteljstvo predlo`ilo da Ustavni sud odbije zastati sa raspravljanjem o ostalom dijelu tu`benog zahtjeva. apelaciju. Osnovni je sud, primjenom ~lanka 170. stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima, do{ao do zaklju~ka da ovla{teni VI Dopustivost djelatnik tu`enog nije postupao na nezakonit i nepravilan 18. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, na~in kada im je dao instrukcije {to je sve potrebno za Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja duplikat voza~ke dozvole. Sukladno tom zaklju~ku Osnovni su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora je sud donio odluku da nema osnova za naknadu {tete. zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Apelanti su ulo`ili priziv na presudu Osnovnog suda. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3997 19. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, b) Zabrana mu~enja i podvrgavanja neljudskom i Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv poni`avaju}em postupku ili ka`njavanju presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi 26. Apelanti navode da je povrije|eno njihovo pravo da ne budu efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese podvrgnuti neljudskom i poni`avaju}em postupku. u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije ^lanak II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine: primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska 20. U konkretnom slu~aju, odluka o posljednjem pravnom prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: lijeku, koja je predmet pobijanja apelacijom, je presuda (...) Okru`nog suda u Srpskom Sarajevu, broj G`-425/00 od 29. (b) Pravo osobe da ne bude podvrgnuta mu~enju ili svibnja 2002. godine protiv koje nema drugih efektivnih nehumanom ili poni`avaju}em postupanju ili kazni". pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobijanu su ^lanak 3. Europske konvencije: presudu apelanti primili 23. kolovoza 2002. godine, a "Nitko ne}e biti podvrgnut torturi, neljudskom ili apelacija je Ustavnom sudu podnesena 8. rujna 2002. godine, poni`avaju}em postupku ili ka`njavanju." tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 15. stavak 3. 27. Ustavni sud podsje}a da neljudski tretman mora imati Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i minimalan stupanj ja~ine ukoliko se svrstava u okvir ~lanka uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 3. Europske konvencije. Procjena ovog minimuma je po 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i prirodi stvari relativna. Ona ovisi o svim okolnostima Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. predmeta, kao {to su priroda i sadr`aj postupka, njegovo Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da trajanje i njegove fizi~ke i mentalne posljedice, a u nekim predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. slu~ajevima i spol, starosna dob i zdravstveno stanje `rtve VII - Meritum (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 18. sije~nja 1978. godine, serija 22. Apelanti pobijaju navedene presude, tvrde}i da su tim A broj 25, stranica 65. stavak 162). presudama povrije|ena njihova prava iz ~lanka II/3.(e) 28. Ustavni sud primje}uje da je priziv apelanata u svezi povrede Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske ovog ~lanka proizvoljan, a apelanti nisu prilo`ili nikakve konvencije, kao i pravo na dom, pravo na imovinu i pravo da dokaze u prilog ovom prizivu. ^injenica da su redoviti ne budu podvrgnuti ne~ovje~nom i poni`avaju}em postupku. sudovi odbili njihovu tu`bu za naknadu {tete se nikako ne mo`e tuma~iti kao radnja kojom su izlo`eni poni`avaju}em i a) Pravo na pravi~no su|enje neljudskom postupku u smislu ~lanka 3. Europske ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine: konvencije. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska 29. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede prava prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: apelanata iz ~lanka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i (...) ~lanka 3. Europske konvencije. (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim b) Pravo na dom i pravo na imovinu stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom 30. Apelanti navode da su redoviti sudovi pobijanim presudama dijelu, glasi: povrijedili njihovo ustavno pravo na dom i pravo na imovinu. "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili 31. Me|utim, Ustavni sud ponovno podsje}a na ve} ranije osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako izra`en princip po kojem ovaj sud nije nadle`an ocjenjivati ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku utvr|eno ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in na koji su pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim primijenili zakon redoviti sudovi, osim u slu~aju kada sudom. [...]" odlukama redovitih sudova do|e do kr{enja ustavnih prava. 23. Ustavni sud podsje}a da je, sukladno njegovoj dosada{njoj Ustavni je sud ve} zaklju~io kako smatra da sudovi u praksi, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lanka VI/3.(b) Ustava predmetnim postupcima, pokrenutim po tu`bi apelanata, Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na "pitanja sadr`ana u nisu povrijedili neki od principa pravi~nog su|enja, odnosno Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an ocjenjivati utvr|eno da nije bilo povrede ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in na koji su primijenili pa u svjetlu zaklju~ka glede ~lanka 6. stavak 1. Europske zakon redoviti sudovi, osim u slu~aju kada odlukama konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da se ovaj priziv mora redovitih sudova do|e do kr{enja ustavnih prava. To }e biti odbiti kao neutemeljen i u odnosu na ~lanak II/3.(f) Ustava slu~aj kada se odlukom redovitog suda ustavna prava Bosne i Hercegovine i ~lanak 8. Europske konvencije, kao i pojedinca zanemare ili pogre{no primijene, kada se zakon ~lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 1. o~ito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. po sebi neustavan ili kada do|e do povrede osnovnih principa VIII - Zaklju~ak pravi~nog postupka (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim 32. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, slu~ajevima). Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove 24. Ustavni sud zapa`a da se apelanti `ale da su redoviti sudovi u odluke. njihovom predmetu zlouporabili i ignorirali pravo na 33. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravi~an postupak, ne preciziraju}i u ~emu se zlouporaba Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. sastojala. Ustavni sud uo~ava da iz dokumentacije predmeta Predsjednik proizlazi da je Osnovni sud proveo temeljit dokazni postupak Ustavnog suda kako bi utvrdio sve relevantne ~injenice u predmetu po tu`bi Bosne i Hercegovine apelanata. Svi dokazi koje su apelanti predlo`ili su Mato Tadi}, v. r. provedeni, apelanti su saslu{ani u postupku pred sudom, a sud je saslu{ao i druge svjedoke. Taj je sud odlu~io odbiti tu`beni zahtjev apelanata kao neutemeljen primjenom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u relevantne odredbe Zakona o obligacijskim odnosima. predmetu broj AP 173/02, rje{avaju}i apelaciju L. i O. D., na osnovu Apelanti su vodili i prizivni postupak pred Okru`nim sudom, ali je taj sud njihov priziv odbio kao neutemeljen u presudi ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2 i koja sadr`i razloge za odbijanje. Ne proizlazi da su ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine povrije|eni neki od principa pravi~nog su|enja, pa se ovaj Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u priziv apelanata mora odbiti kao neutemeljen. sastavu: Mato Tadi}, predsjednik 25. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede ~lanka ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik Europske konvencije. Broj 69 - Stranica 3998 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija L. i O. D., podnesena protiv presude Okru`nog suda u Srpskom Sarajevu, broj G`-425/00 od 29. maja 2002. godine, i presude Osnovnog suda u Vi{egradu, broj P-127/98 od 12. septembra 2000. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@EWE I - Uvod 1. L. i O. D. (u daqwem tekstu: apelanti), iz Trebiwa, podnijeli su 8. septembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okru`nog suda u Srpskom Sarajevu (u daqwem tekstu: Okru`ni sud), broj G`-425/00 od 29. maja 2002. godine, i presude Osnovnog suda u Vi{egradu (u daqwem tekstu: Osnovni sud), broj P-127/98 od 12. septembra 2000. godine. Ustavni sud je, 26. februara 2003. godine, apelantima dostavio obrazac apelacije i zatra`io da apelanti dopune svoju apelaciju, odnosno otklone nedostatke u apelaciji. Apelanti su, 20. marta 2003. godine, dostavili ispuweni obrazac apelacije u kom su naveli sve potrebne podatke kako bi prema wihovoj apelaciji moglo da se postupi. Utorak, 7.12.2004. donio odluku da nema osnova za naknadu {tete. Apelanti su ulo`ili `albu na presudu Osnovnog suda. 10. Okru`ni sud je, 29. maja 2002. godine, donio presudu kojom je `alba tu`ioca odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvr|ena. Okru`ni sud je ponovio razloge koje je naveo Osnovni sud u svojoj presudi od 12. septembra 2000. godine. 11. Apelant je, 15. oktobra 1999. godine, dobio novu voza~ku dozvolu nakon {to je dopunio svoj zahtjev dostaviv{i tu`enom uvjerewe o ranije polo`enom voza~kom ispitu i qekarsko uvjerewe. 12. Osnovni sud je, 28. januara 2003. godine, donio rje{ewe u postupku po tu`bi apelanata u dijelu tu`benog zahtjeva koji nije rije{en me|upresudom od 12. septembra 2000. godine, kojim se utvr|uje da je tu`ba povu~ena. U obrazlo`ewu rje{ewa se navodi da je rje{ewem tog suda, od 10. septembra 2002. godine, utvr|eno da postupak u toj parnici miruje, a s obzirom na to da u zakonski predvi|enom roku nijedna od strana nije stavila prijedlog da se postupak nastavi zakqu~eno je da se tu`ba smatra povu~enom. IV - Relevantni propisi 13. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89) ^lan 170 stav 1 "1) Za {tetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje tre}em licu odgovara organizacija udru`enog rada u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovawa {tete, sem ako doka`e da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo [...]." II - Postupak pred Ustavnim sudom V - Apelacija 2. a) Navodi iz apelacije 14. Apelanti navode da je zloupotrijebqeno i ignorisano pravo na pravi~an postupak iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode i povredu prava da ne budu podvrgnuti ne~ovje~nom ili poni`avaju}em postupku, te prava na privatni i porodi~ni `ivot i prava na imovinu, ne preciziraju}i u ~emu se sastoje te povrede. b) Odgovor na apelaciju 15. Okru`ni sud, u odgovoru na apelaciju, predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana u vezi sa povredama prava koje su apelanti naveli. Taj sud zakqu~uje kako su apelanti bili upoznati sa time {to je potrebno da bi se dobio duplikat voza~ke dozvole, odnosno ovla{}eni radnik tu`enog ih je o tome upozorio te stoga nije postojala obaveza tu`enog na naknadu {tete. 16. Osnovni sud, u odgovoru na apelaciju, navodi da je apelant imao pravi~no su|ewe i da je sudski postupak prema svojoj te`ini trajao u razumnom roku i bio je pred nezavisnim i nepristrsanim sudom. To {to je taj sud na{ao da nema osnova tu`bi je rezultat provedenih dokaza i sveobuhvatne ocjene istine. Osnovni sud, tako|e, smatra apelaciju neosnovanom i u vezi sa povredom prava na dom i prava na imovinu. 17. Republi~ko javno pravobranila{tvo, u odgovoru na apelaciju, navodi da nisu prekr{ena apelantova ustavna prava koja apelanti navode u apelaciji, a {to potvr|uju i navodi u presudama u kojima su data jasna obrazlo`ewa. Odluke prvostepenog i drugostepenog suda nisu povrijedile ni apelantova ustavna prava, jer ona nisu zanemarena, pogre{no primijewena u odlukama, niti je primjena zakona bila proizvoqna, a nisu povrije|ena ni osnovna procesna prava (pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu itd.). Republi~ko javno pravobranila{tvo je predlo`ilo da Ustavni sud odbije apelaciju. 3. 4. 5. 6. Na osnovu ~lana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od Okru`nog suda i Osnovnog suda zatra`eno je, 6. aprila 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. aprila 2004. godine, a Okru`ni sud 6. maja 2004. godine Na osnovu ~lana 21 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, od Ministarstva unutra{wih poslova Republike Srpske, tu`enog u postupku po apelantovoj tu`bi pred redovnim sudovima (u daqwem tekstu: tu`eni), zatra`eno je, 6. aprila 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. Republi~ko javno pravobranila{tvo sa sjedi{tem u Srbiwu, kao nadle`an organ, je u ime tu`enog 29. aprila 2004. godine dostavilo odgovor na apelaciju. Odgovori Okru`nog suda, Osnovnog suda i Republi~kog javnog pravobranila{tva su, 24. maja 2004. godine, dostavqeni apelantima. III - ^iweni~no stawe 7. 8. 9. 1 ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. Apelanti su pred Osnovnim sudom u Vi{egradu pokrenuli parni~ni postupak protiv tu`enog radi naknade {tete jer nekoliko godina, od 1994. do 1998. godine, nisu mogli da upravqaju svojim putni~kim vozilom po{to tu`eni jednom od apelanata nije izdao duplikat voza~ke dozvole. Naime, u skladu sa tada{wim aktima tu`enog, koji su primjewivani u postupku izdavawa duplikata voza~ke dozvole, od stranaka je kao uslov za dobijawe duplikata voza~ke dozvole, izme|u ostalog, tra`eno da dostave qekarsko uvjerewe i polo`e prakti~ni dio voza~kog ispita. Apelant je odbio da postupi prema aktima tu`enog, pa je godinama vodio upravni postupak kako bi isposlovao izdavawe duplikata voza~ke dozvole bez dodatnog uslova polagawa prakti~nog dijela voza~kog ispita. Osnovni sud je, u postupku po tu`bi apelanata, 12. septembra 2000. godine donio me|upresudu, broj P-127/98, kojom je utvr|eno da tu`eni nije bio u obavezi da apelantima nadoknadi {tetu. Taj sud je odlu~io da }e se do pravosna`nosti te presude zastati sa raspravqawem o ostalom dijelu tu`benog zahtjeva. Osnovni sud je, primjenom ~lana 170 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima, do{ao do zakqu~ka da ovla{}eni radnik tu`enog nije postupao na nezakonit i nepravilan na~in kada im je dao instrukcije {to je sve potrebno za duplikat voza~ke dozvole. U skladu sa tim zakqu~kom Osnovni sud je Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. VI - Dopustivost 18. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 19. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 3999 b) Zabrana mu~ewa i podvrgavawa nequdskom i poni`avaju}em postupku ili ka`wavawu efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. 20. U konkretnom slu~aju, odluka o posqedwem pravnom lijeku, koja je predmet osporavawa apelacijom, je presuda Okru`nog suda u Srpskom Sarajevu, broj G`-425/00 od 29. maja 2002. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadaqe, osporenu presudu apelanti su primili 23. avgusta 2002. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 8. septembra 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 22. Apelanti osporavaju navedene presude, tvrde}i da su tim presudama povrije|ena wihova prava iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije, kao i pravo na dom, pravo na imovinu i pravo da ne budu podvrgnuti ne~ovje~nom i poni`avaju}em postupku. a) Pravo na pravi~no su|ewe ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom". ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. [...]" 23. Ustavni sud podsje}a da je, u skladu sa wegovom dosada{wom praksom, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na "pitawa sadr`ana u Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an da ocjewuje utvr|eno ~iweni~no stawe ili tuma~ewe i na~in na koji su primijenili zakon redovni sudovi, sem u slu~aju kada odlukama redovnih sudova do|e do kr{ewa ustavnih prava. To }e biti slu~aj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogre{no primijene, kada se zakon o~igledno proizvoqno primijeni, kada je primijeweni zakon sam po sebi neustavan ili kada do|e do povrede osnovnih principa pravi~nog postupka (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slu~ajevima). 24. Ustavni sud zapa`a da se apelanti `ale da su redovni sudovi u wihovom predmetu zloupotrijebili i ignorisali pravo na pravi~an postupak, ne preciziraju}i u ~emu se zloupotreba sastojala. Ustavni sud uo~ava da iz dokumentacije predmeta proizlazi da je Osnovni sud proveo temeqit dokazni postupak kako bi utvrdio sve relevantne ~iwenice u predmetu po tu`bi apelanata. Svi dokazi koje su apelanti predlo`ili su provedeni, apelanti su saslu{ani u postupku pred sudom, a sud je saslu{ao i druge svjedoke. Taj sud je odlu~io da odbije tu`beni zahtjev apelanata kao neosnovan primjenom relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima. Apelanti su vodili i `albeni postupak pred Okru`nim sudom, ali je taj sud wihovu `albu odbio kao neosnovanu u presudi koja sadr`i razloge za odbijawe. Ne proizlazi da su povrije|eni neki od principa pravi~nog su|ewa, pa ova `alba apelanata mora da se odbije kao neosnovana. 25. Ustavni sud zakqu~uje da nije do{lo do povrede ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 26. Apelanti navode da je povrije|eno wihovo pravo da ne budu podvrgnuti nequdskom i poni`avaju}em postupku. ^lan II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) b) Pravo da ne budu podvrgnuto mu~ewu ili nehumanom i poni`avaju}em postupku ili kazni." ^lan 3 Evropske konvencije: "Niko ne}e biti podvrgnut torturi, nequdskom ili poni`avaju}em postupku ili ka`wavawu". 27. Ustavni sud podsje}a da nequdski tretman mora da ima minimalan stepen ja~ine ukoliko se svrstava u okvir ~lana 3 Evropske konvencije. Procjena ovog minimuma je po prirodi stvari relativna. Ona zavisi od svih okolnosti predmeta, kao {to su priroda i sadr`aj postupka, wegovo trajawe i wegove fizi~ke i mentalne posqedice, a u nekim slu~ajevima i spol, starosna dob i zdravstveno stawe `rtve (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava, Irska protiv Ujediwenog Kraqevstva, od 18. januara 1978. godine, serija A broj 25, strana 65. stav 162). 28. Ustavni sud primje}uje da je `alba apelanata u vezi sa povredom ovog ~lana proizvoqna, a apelanti nisu prilo`ili nikakve dokaze u prilog ovoj `albi. ^iwenica da su redovni sudovi odbili wihovu tu`bu za naknadu {tete nikako ne mo`e da se tuma~i kao radwa kojom su izlo`eni poni`avaju}em i nequdskom postupku u smislu ~lana Evropske konvencije. 29. Ustavni sud zakqu~uje da nije do{lo do povrede prava apelanata iz ~lana II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 3 Evropske konvencije. b) Pravo na dom i pravo na imovinu 30. Apelanti navode da su redovni sudovi osporavanim presudama povrijedili wihovo ustavno pravo na dom i pravo na imovinu. 31. Me|utim, Ustavni sud ponovo podsje}a na ve} ranije izra`en princip po kom ovaj sud nije nadle`an da ocjewuje utvr|eno ~iweni~no stawe ili tuma~ewe i na~in na koji su primijenili zakon redovni sudovi, sem u slu~aju kada odlukama redovnih sudova do|e do kr{ewa ustavnih prava. Ustavni sud je ve} zakqu~io kako smatra da sudovi u predmetnim postupcima, pokrenutim po tu`bi apelanata, nisu povrijedili neki od principa pravi~nog su|ewa, odnosno da nije bilo povrede ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa u svjetlu zakqu~ka u pogledu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud zakqu~uje da ova `alba mora da se odbije kao neosnovana i u odnosu na ~lan II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 8 Evropske konvencije, kao i ~lan II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII - Zakqu~ak 32. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 33. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 173/02, rje{avaju}i apelaciju L. i O. D., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija Broj 69 - Stranica 4000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. zaklju~kom Osnovni sud je donio odluku da nema osnova za na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je naknadu {tete. Apelanti su ulo`ili `albu na presudu Osnovnog suda. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 10. Okru`ni sud je, 29. maja 2002. godine, donio presudu kojom Odbija se kao neosnovana apelacija L. i O. D., podnesena je `alba tu`itelja odbijena kao neosnovana i prvostepena protiv presude Okru`nog suda u Srpskom Sarajevu, broj presuda potvr|ena. Okru`ni sud je ponovio razloge koje je G`-425/00 od 29. maja 2002. godine, i presude Osnovnog suda u naveo Osnovni sud u svojoj presudi od 12. septembra 2000. Vi{egradu, broj P-127/98 od 12. septembra 2000. godine. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim 11. Apelant je, 15. oktobra 1999. godine, dobio novu voza~ku novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike dozvolu nakon {to je dopunio svoj zahtjev dostaviv{i Srpske". tu`enom uvjerenje o ranije polo`enom voza~kom ispitu i OBRAZLO@ENJE ljekarsko uvjerenje. 12. Osnovni sud je, 28. januara 2003. godine, donio rje{enje u I - Uvod postupku po tu`bi apelanata u dijelu tu`benog zahtjeva koji 1. L. i O. D. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Trebinja, podnijeli nije rije{en me|upresudom od 12. septembra 2000. godine, su 8. septembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu kojim se utvr|uje da je tu`ba povu~ena. U obrazlo`enju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{enja se navodi da je rje{enjem tog suda, od 10. septembra presude Okru`nog suda u Srpskom Sarajevu (u daljnjem 2002. godine, utvr|eno da postupak u toj parnici miruje, a s tekstu: Okru`ni sud), broj G`-425/00 od 29. maja 2002. obzirom na to da u zakonski predvi|enom roku nijedna od godine, i presude Osnovnog suda u Vi{egradu (u daljnjem strana nije stavila prijedlog da se postupak nastavi tekstu: Osnovni sud), broj P-127/98 od 12. septembra 2000. zaklju~eno je da se tu`ba smatra povu~enom. godine. Ustavni sud je, 26. februara 2003. godine, apelantima dostavio obrazac apelacije i zatra`io da apelanti IV - Relevantni propisi dopune svoju apelaciju, odnosno otklone nedostatke u 13. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. apelaciji. Apelanti su, 20. marta 2003. godine, dostavili 29/78, 39/85 i 57/89) ispunjeni obrazac apelacije u kojem su naveli sve potrebne ^lan 170. stav 1. podatke kako bi se prema njihovoj apelaciji moglo postupiti. "1) Za {tetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom II - Postupak pred Ustavnim sudom prouzrokuje tre}em licu odgovara organizacija udru`enog rada u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovanja {tete, 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od osim ako doka`e da je radnik u datim okolnostima postupao Okru`nog suda i Osnovnog suda zatra`eno je, 6. aprila 2004. onako kako je trebalo [...]." godine, da dostave odgovore na apelaciju. 3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. aprila V - Apelacija 2004. godine, a Okru`ni sud 6. maja 2004. godine 4. Na osnovu ~lana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od a) Navodi iz apelacije Ministarstva unutra{njih poslova Republike Srpske, tu`enog 14. Apelanti navode da je zloupotrijebljeno i ignorirano pravo na u postupku po apelantovoj tu`bi pred redovnim sudovima (u pravi~an postupak iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i daljnjem tekstu: tu`eni), zatra`eno je, 6. aprila 2004. godine, Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije za za{titu da dostavi odgovor na apelaciju. ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: 5. Republi~ko javno pravobranila{tvo sa sjedi{tem u Srbinju, Evropska konvencija). Apelanti navode i povredu prava da kao nadle`an organ, je u ime tu`enog 29. aprila 2004. godine ne budu podvrgnuti ne~ovje~nom ili poni`avaju}em dostavilo odgovor na apelaciju. postupku, te prava na privatni i porodi~ni `ivot i prava na 6. Odgovori Okru`nog suda, Osnovnog suda i Republi~kog imovinu, ne preciziraju}i u ~emu se sastoje te povrede. javnog pravobranila{tva su, 24. maja 2004. godine, b) Odgovor na apelaciju dostavljeni apelantima. 15. Okru`ni sud, u odgovoru na apelaciju, predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana u vezi sa povredama prava III - ^injeni~no stanje koje su apelanti naveli. Taj sud zaklju~uje kako su apelanti 7. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i bili upoznati sa time {to je potrebno da bi se dobio duplikat dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati voza~ke dozvole, odnosno ovla{teni radnik tu`enog ih je o na slijede}i na~in. tome upozorio te stoga nije postojala obaveza tu`enog na 8. Apelanti su pred Osnovnim sudom u Vi{egradu pokrenuli naknadu {tete. parni~ni postupak protiv tu`enog radi naknade {tete jer 16. Osnovni sud, u odgovoru na apelaciju, navodi da je apelant nekoliko godina, od 1994. do 1998. godine, nisu mogli imao pravi~no su|enje i da je sudski postupak prema svojoj upravljati svojim putni~kim vozilom po{to tu`eni jednom od te`ini trajao u razumnom roku i bio je pred nezavisnim i apelanata nije izdao duplikat voza~ke dozvole. Naime, u nepristranim sudom. To {to je taj sud na{ao da nema osnova skladu sa tada{njim aktima tu`enog, koji su primjenjivani u tu`bi je rezultat provedenih dokaza i sveobuhvatne ocjene postupku izdavanja duplikata voza~ke dozvole, od stranaka istine. Osnovni sud, tako|er, smatra apelaciju neosnovanom i je kao uvjet za dobijanje duplikata voza~ke dozvole, izme|u u vezi sa povredom prava na dom i prava na imovinu. ostalog, tra`eno da dostave ljekarsko uvjerenje i polo`e 17. Republi~ko javno pravobranila{tvo, u odgovoru na prakti~ni dio voza~kog ispita. Apelant je odbio da postupi apelaciju, navodi da nisu prekr{ena apelantova ustavna prava prema aktima tu`enog, pa je godinama vodio upravni koja apelanti navode u apelaciji, a {to potvr|uju i navodi u postupak kako bi isposlovao izdavanje duplikata voza~ke presudama u kojima su data jasna obrazlo`enja. Odluke dozvole bez dodatnog uvjeta polaganja prakti~nog dijela prvostepenog i drugostepenog suda nisu povrijedile ni voza~kog ispita. apelantova ustavna prava, jer ona nisu zanemarena, pogre{no 9. Osnovni sud je, u postupku po tu`bi apelanata, 12. septembra primijenjena u odlukama, niti je primjena zakona bila 2000. godine donio me|upresudu, broj P-127/98, kojom je proizvoljna, a nisu povrije|ena ni osnovna procesna prava utvr|eno da tu`eni nije bio u obavezi da apelantima (pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu itd.). Republi~ko nadoknadi {tetu. Taj sud je odlu~io da }e se do javno pravobranila{tvo je predlo`ilo da Ustavni sud odbije pravosna`nosti te presude zastati sa raspravljanjem o ostalom apelaciju. dijelu tu`benog zahtjeva. Osnovni sud je, primjenom ~lana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, do{ao do VI - Dopustivost zaklju~ka da ovla{teni radnik tu`enog nije postupao na nezakonit i nepravilan na~in kada im je dao instrukcije {to je 18. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, sve potrebno za duplikat voza~ke dozvole. U skladu sa tim Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 4001 koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet 25. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede ~lana II/3.e) spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 19. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv b) Zabrana mu~enja i podvrgavanja neljudskom i presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi poni`avaju}em postupku ili ka`njavanju efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese 26. Apelanti navode da je povrije|eno njihovo pravo da ne budu u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije podvrgnuti neljudskom i poni`avaju}em postupku. primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. ^lan II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine: 20. U konkretnom slu~aju, odluka o posljednjem pravnom lijeku, "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska koja je predmet osporavanja apelacijom, je presuda Okru`nog prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: suda u Srpskom Sarajevu, broj G`-425/00 od 29. maja 2002. (...) godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova b) Pravo lica da ne budu podvrgnuto mu~enju niti mogu}ih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelanti su ne~ovje~nom ili poni`avaju}em tretmanu ili kazni." primili 23. augusta 2002. godine, a apelacija je Ustavnom sudu ^lan 3. Evropske konvencije: podnesena 8. septembra 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, "Niko ne}e biti podvrgnut torturi, neljudskom ili kako je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog poni`avaju}em postupku ili ka`njavanju." suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. 27. Ustavni sud podsje}a da neljudski tretman mora imati Poslovnika Ustavnog suda. minimalan stepen ja~ine ukoliko se svrstava u okvir ~lana 3. 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Evropske konvencije. Procjena ovog minimuma je po prirodi Hercegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika stvari relativna. Ona zavisi od svih okolnosti predmeta, kao Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna {to su priroda i sadr`aj postupka, njegovo trajanje i njegove apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. fizi~ke i mentalne posljedice, a u nekim slu~ajevima i spol, starosna dob i zdravstveno stanje `rtve (vidi presudu VII - Meritum Evropskog suda za ljudska prava, Irska protiv Ujedinjenog 22. Apelanti pobijaju navedene presude, tvrde}i da su tim Kraljevstva, od 18. januara 1978. godine, serija A broj 25, presudama povrije|ena njihova prava iz ~lana II/3.e) Ustava strana 65. stav 162). Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije, kao i 28. Ustavni sud primje}uje da je `alba apelanata u vezi sa pravo na dom, pravo na imovinu i pravo da ne budu povredom ovog ~lana proizvoljna, a apelanti nisu prilo`ili podvrgnuti ne~ovje~nom i poni`avaju}em postupku. nikakve dokaze u prilog ovoj `albi. ^injenica da su redovni sudovi odbili njihovu tu`bu za naknadu {tete se nikako ne a) Pravo na pravi~no su|enje mo`e tuma~iti kao radnja kojom su izlo`eni poni`avaju}em i neljudskom postupku u smislu ~lana 3. Evropske konvencije. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine: 29. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede prava "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska apelanata iz ~lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 3. Evropske konvencije. (...) e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim b) Pravo na dom i pravo na imovinu stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom". 30. Apelanti navode da su redovni sudovi pobijanim presudama ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, povrijedili njihovo ustavno pravo na dom i pravo na imovinu. glasi: 31. Me|utim, Ustavni sud ponovo podsje}a na ve} ranije izra`en "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili princip po kojem ovaj sud nije nadle`an da ocjenjuje osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako utvr|eno ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in na koji su ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom primijenili zakon redovni sudovi, osim u slu~aju kada roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim odlukama redovnih sudova do|e do kr{enja ustavnih prava. sudom. [...]" Ustavni sud je ve} zaklju~io kako smatra da sudovi u 23. Ustavni sud podsje}a da je, u skladu sa njegovom predmetnim postupcima, pokrenutim po tu`bi apelanata, dosada{njom praksom, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana nisu povrijedili neki od principa pravi~nog su|enja, odnosno VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na da nije bilo povrede ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa "pitanja sadr`ana u Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an da u svjetlu zaklju~ka u pogledu ~lana 6. stav 1. Evropske ocjenjuje utvr|eno ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in na konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da se ova `alba mora koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slu~aju kada odbiti kao neosnovana i u odnosu na ~lan II/3.f) Ustava odlukama redovnih sudova do|e do kr{enja ustavnih prava. Bosne i Hercegovine i ~lan 8. Evropske konvencije, kao i To }e biti slu~aj kada se odlukom redovnog suda ustavna ~lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1. Protokola prava pojedinca zanemare ili pogre{no primijene, kada se broj 1 uz Evropsku konvenciju. zakon o~ito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni VIII - Zaklju~ak zakon sam po sebi neustavan ili kada do|e do povrede osnovnih principa pravi~nog postupka (pravo na pravi~no 32. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove lijek i u drugim slu~ajevima). odluke. 24. Ustavni sud zapa`a da se apelanti `ale da su redovni sudovi u 33. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke njihovom predmetu zloupotrijebili i ignorirali pravo na Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. pravi~an postupak, ne preciziraju}i u ~emu se zloupotreba Predsjednik sastojala. Ustavni sud uo~ava da iz dokumentacije predmeta Ustavnog suda proizlazi da je Osnovni sud proveo temeljit dokazni postupak Bosne i Hercegovine kako bi utvrdio sve relevantne ~injenice u predmetu po tu`bi Mato Tadi}, s. r. apelanata. Svi dokazi koje su apelanti predlo`ili su provedeni, apelanti su saslu{ani u postupku pred sudom, a sud je saslu{ao i druge svjedoke. Taj sud je odlu~io da odbije tu`beni zahtjev Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u apelanata kao neosnovan primjenom relevantne odredbe predmetu broj U 67/03, rje{avaju}i apelaciju S. D`., na temelju Zakona o obligacionim odnosima. Apelanti su vodili i `albeni ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. postupak pred Okru`nim sudom, ali je taj sud njihovu `albu to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i odbio kao neosnovanu u presudi koja sadr`i razloge za Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj odbijanje. Ne proizlazi da su povrije|eni neki od principa 2/04), u sastavu: pravi~nog su|enja, pa se ova `alba apelanata mora odbiti kao neosnovana. Mato Tadi}, predsjednik Broj 69 - Stranica 4002 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik Kantonalni je sud u Biha}u, 28. o`ujka 2002. godine, donio presudu broj G`-814/01 kojom se priziv kao neutemeljen Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik odbija, a prvostupanjska presuda potvr|uje. Valerija Gali}, sutkinja 6. Protiv presude Kantonalnog suda u Biha}u apelant je podnio Jovo Rosi}, sudac apelaciju Ustavnom sudu. na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2004. godine, donio IV Relevantni propisi ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 7. Zakon o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Slu`beni list RBiH" broj 2/92, Odbija se kao neutemeljena apelacija S. D`., podnesena 13/93, 13/94 i 29/03) protiv protiv presude Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-814/01 od 28. o`ujka 2002. godine, i presude Op}inskog suda ^lanak 178., u relevantnom dijelu, glasi: u Sanskom Mostu, broj P-308/00 od 3. rujna 2001. godine. "(1) U slu~aju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim koja je uzrokovana krivnjom jednog imatelja, primjenjuju se novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike pravila o odgovornosti po temelju krivnje. Srpske". (2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki imatelj odgovara za ukupnu {tetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stupnju svoje OBRAZLO@ENJE krivnje. ..." I - Uvod ^lanak 185., u relevantnom dijelu, glasi: 1. S. D`. iz ^irki}a - Sanski Most, kojeg zastupa N. H., "(1)... odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je 9. svibnja 2002. (3) Kad uspostavljanje prija{njeg stanja nije mogu}e, ili kad godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u sud smatra da nije nu`no da to u~ini odgovorna osoba, sud }e daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog odrediti da ona isplati o{te}eniku odgovaraju}u svotu novca suda u Biha}u, broj G`-814/01 od 28. o`ujka 2002. godine, i na ime naknade {tete. presude Op}inskog suda u Sanskom Mostu, broj P-308/00 od (4)..." 3. rujna 2001. godine. ^lanak 192. glasi: "(1) O{te}enik koji je pridonio da {teta nastane ili da bude II - Postupak pred Ustavnim sudom ve}a nego {to bi ina~e bila ima pravo samo na razmjerno 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od smanjenu naknadu. Kantonalnog suda u Biha}u i I. H., kao druge stranke u (2) Kad je nemogu}e utvrditi koji dio {tete potje~e od postupku, zatra`eno je 2. rujna 2003. godine da dostave o{te}enikove radnje, sud }e dosuditi naknadu vode}i ra~una odgovor na apelaciju. o okolnostima slu~aja". Odgovori nisu dostavljeni. V - Apelacija III - ^injeni~no stanje 8. Apelant tvrdi da Kantonalni sud u Biha}u i Op}inski sud u 3. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i Sanskom Mostu nisu pravilno primijenili Zakon o parni~nom dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati postupku, Zakon o obligacijskim odnosima, Zakon o na sljede}i na~in. prekr{ajima i Zakon o kaznenom postupku. Odlukama sudova su, kako navodi apelant, povrije|ena njegova prava 4. Apelant je podnio tu`bu Op}inskom sudu u Sanskom Mostu iz ~lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno protiv I. H., iz Tomine, radi naknade {tete u iznosu od 5.532 ~l. 6., 13. i 17. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i KM koji je kasnije smanjio na iznos od 4.813,54 KM. temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i Apelant u tu`bi navodi da je opunomo}io umje{a~a D. S. da ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. upravlja njegovim motornim vozilom marke "Audi", te da je D. S., uz njegovu suglasnost, dao tu`enom I. H. vozilo koje VI - Dopustivost mu je `urno trebalo i koje je trebao odmah vratiti. Me|utim, tu`eni je svojom krivnjom izazvao prometnu nezgodu kojom 9. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, je na apelantovom vozilu prouzro~io materijalnu {tetu u Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja iznosu od 5.532 KM. su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Nakon izvedenih dokaza, sud je ustvrdio da je tu`eni, prema 10. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, odredbi ~lanka 178. stavak 2. Zakona o obligacijskim Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv odnosima, odgovoran za nastanak {tete zajedno sa presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi apelantom, te da je njihova odgovornost podjednaka. efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese Ustvari, ova se odgovornost prenosi na apelanta preko u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije odgovornosti D. S. kojem je apelant dao - povjerio svoje primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. vozilo na upravljanje, a poglavito {to apelant u tu`bi navodi 11. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je da je umje{a~ (D. S.) uz njegovu suglasnost dao vozilo presuda Kantonalnog suda u Biha}u protiv koje nema drugih tu`enom, jer mu je `urno trebalo. Budu}i da je tu`eni bio pod efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadalje, utjecajem alkohola sa procentom alkoholiziranosti od 1,05 pobijana je presuda Kantonalnog suda donesena 28. o`ujka g/kg, te po{to je korisnik vozila D. S. sjedio skupa sa tu`enim 2002. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 9. dok je ovaj pio pivo, mogao je znati i primijetiti da je tu`eni svibnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano pod utjecajem alkohola, te kao takav nije sposoban upravljati ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, motornim vozilom. I pored toga dao je vozilo tu`enom, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika svjestan da u takvom stanju mo`e prouzro~iti prometnu Ustavnog suda. nezgodu, pa je tim ~inom i pristao na {tetu. Iz tog razloga sud smatra da je njihova odgovornost podjednaka, pa je donio 12. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i presudu broj P-308/2000 kojom se obvezuje tu`eni da na ime Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. {tete isplati apelantu iznos od 2.406,77 KM, sa pripadaju}im Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da kamatama i naknadom tro{kova spora, dok je vi{ak tu`benog predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. zahtjeva odbijen. VII - Meritum 5. Protiv ove presude apelant je izjavio priziv Kantonalnom 13. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da su tim sudu u Biha}u zbog bitne povrede odredbi parni~nog presudama povrije|ena njegova prava iz ~lanka II/3.(e) i (k) postupka, zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~l. 6., 13., 17. stanja i zbog pogre{ne primjene materijalnog prava. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 4003 Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz ~ini ga podlo`nim odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje se Europsku konvenciju. Glede ~lanka 6. Europske konvencije, nalazi u drugom stavku, priznaje da dr`ave ~lanice imaju apelant navodi da su sudovi u odnosu na ve} utvr|eno pravo, izme|u ostalog, nadzirati kori{tenje imovine ~injeni~no stanje u kaznenom postupku utvrdili drugo sukladno javnom interesu. Ova tri pravila nisu "razli~ita" u ~injeni~no stanje u parni~nom postupku bez provo|enja smislu da su nepovezana, drugo i tre}e pravilo se odnose na dokaza i utvr|ivanja takvog ~injeni~nog stanja. pojedina~ne slu~ajeve ometanja prava na mirno u`ivanje imovine, te ih stoga treba tuma~iti u svjetlu op}eg principa 14. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine: iskazanog u prvom pravilu. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska 21. Rije~ "imovina" uklju~uje {irok opseg imovinskih interesa prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: koji predstavljaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. travnja 2001. stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". "Slu`beni glasnik BiH", broj 33/01, Odluku broj 70/03 od 30. 15. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom sije~nja 2004. "Slu`beni glasnik BiH", broj 11/04). dijelu, glasi: 22. Apelant nije stekao "imovinu" u smislu ~lanka 1. Protokola "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili broj 1 uz Europsku konvenciju, jer pravo na imovinu ne osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, postoji do trenutka do kada osoba nema konstituirano pravo svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u na odre|enu imovinu koja je u pitanju. Drugim rije~ima, razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom pravo na imovinu ne podrazumijeva i pravo na stjecanje ustanovljenim sudom." imovine (presuda od 13. lipnja 1979. godine, Marckx, A-33; 16. Nadle`nost je Ustavnog suda u prizivnim postupcima presuda od 28. listopada 1987., Inze, A 126). ograni~ena "na pitanja koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i 23. Prema tome, apelacija mora biti odbijena i u ovom pogledu. Ustavni sud nije nadle`an preispitivati ~injeni~no stanje, tuma~enje ili primjenu zakona od redovitih sudova osim u Ostali navodi slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile 24. Ustavni sud zaklju~uje da, u svjetlu navedenih zaklju~aka ustavna prava. To je, primjerice, slu~aj kad je neki redoviti koji se ti~u apelantovih navoda o kr{enju ~lanka 6. stavak 1. sud pogre{no tuma~io ili primijenio neko ustavno pravo ili je Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna Europsku konvenciju, nije potrebno razmatrati ostale navode ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih apelanta. prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slu~ajevima) ili VIII - Zaklju~ak ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu 25. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustava. Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove 17. Postupci su pred Op}inskim sudom u Sanskom Mostu i odluke. Kantonalnim sudom u Biha}u bili vezani za apelantovo Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravo na naknadu {tete. Tra`eno pravo je, bez dvojbe, Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. gra|ansko pravo tako da je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenljiv u ovome sporu. Prema tome, Ustavni Predsjednik sud mora preispitati je li spor pred sudovima bio pravi~an Ustavnog suda onako kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske Bosne i Hercegovine konvencije. Mato Tadi}, v. r. 18. Ustavni sud isti~e da se postupci pred sudovima u konkretnom predmetu ti~u primjene Zakona o obligacijskim odnosima. Prema Zakonu o parni~nom postupku op}inski, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u Hercegovine odlu~uju, izme|u ostalog, u sporovima iz predmetu broj U 67/03, rje{avaju}i apelaciju S. X., na osnovu ~lana imovinskih i drugih gra|ansko-pravnih odnosa fizi~kih i VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2 i ~lana pravnih osoba (~lanak 1). Tako|er, prema ovom zakonu, sud 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi odlu~uje koji }e se dokazi izvesti radi utvr|ivanja odlu~nih pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: ~injenica (~lanak 204. stavak 2). Mato Tadi}, predsjednik Ustavni sud uo~ava da je Op}inski sud u Sanskom Mostu ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik izveo niz dokaza (prvenstveno uvidom u kazneni spis toga Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik suda broj K-56/00 i dr.), o kojima je dao valjano Valerija Gali}, sudija obrazlo`enje. I Kantonalni sud, koji je odlu~ivao o Jovo Rosi}, sudija apelantovom prizivu, procijenio je navode priziva i u tom smislu dao svoje razloge za odbijanje priziva. na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je Ustavni sud ne uo~ava da je dokazni postupak proveden na nepravi~an na~in. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Ustavni sud, stoga, smatra da postupak u ovom predmetu nije Odbija se kao neosnovana apelacija S. X., podnesena protiv vo|en na nepravi~an na~in i da nije do{lo do povrede ~lanka protiv presude Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-814/01 od 28. 6. stavak 1. Europske konvencije. marta 2002. godine, i presude Op{tinskog suda u Sanskom Mostu, 19. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju broj P-308/00 od 3. septembra 2001. godine. "Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim Srpske". zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. OBRAZLO@EWE Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra I - Uvod potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih 1. S. X. iz ^irki}a - Sanski Most, kog zastupa N. H., advokat iz doprinosa ili kazni." Sanskog Mosta, podnio je 9. maja 2002. godine apelaciju 20. ^lanak 1. Protokola broj 1 obuhva}a tri razli~ita pravila. Prvo Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni pravilo, navedeno u prvom stavku, je op}e naravi i iskazuje sud) protiv presude Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-814/01 princip mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u od 28. marta 2002. godine, i presude Op{tinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-308/00 od 3. septembra 2001. godine. drugoj re~enici istog stavka, obuhva}a li{avanje imovine i 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Broj 69 - Stranica 4004 II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH V - Apelacija Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Biha}u i I. H., kao druge stranke u postupku, zatra`eno je 2. septembra 2003. godine da dostave odgovor na apelaciju. Odgovori nisu dostavqeni. 8. III - ^iweni~no stawe 3. 4. 5. 6. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. Apelant je podnio tu`bu Op{tinskom sudu u Sanskom Mostu protiv I. H., iz Tomine, radi naknade {tete u iznosu od 5.532 KM koji je kasnije smawio na iznos od 4.813,54 KM. Apelant u tu`bi navodi da je opunomo}io umje{a~a D. S. da upravqa wegovim motornim vozilom marke "Audi", te da je D. S., uz wegovu saglasnost, dao tu`enom I. H. vozilo koje mu je hitno trebalo i koje je trebao odmah da vrati. Me|utim, tu`eni je svojom krivicom izazvao saobra}ajnu nezgodu kojom je na apelantovom vozilu prouzrokovao materijalnu {tetu u iznosu od 5.532 KM. Nakon izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tu`eni, shodno odredbi ~lana 178 stav 2 Zakona o obligacionim odnosima, odgovoran za nastanak {tete zajedno sa apelantom, te da je wihova odgovornost podjednaka. Ustvari, ova se odgovornost prenosi na apelanta preko odgovornosti D. S. kom je apelant dao - povjerio svoje vozilo na upravqawe, a pogotovu {to apelant u tu`bi navodi da je umje{a~ (D. S.) uz wegovu saglasnost dao vozilo tu`enom, jer mu je hitno trebalo. Budu}i da je tu`eni bio pod uticajem alkohola sa procentom alkoholisanosti od 1,05 g/kg, te po{to je korisnik vozila D. S. sjedio skupa sa tu`enim dok je ovaj pio pivo, mogao je da zna i da primijeti da je tu`eni pod uticajem alkohola, te kao takav nije sposoban upravqati motornim vozilom. I pored toga dao je vozilo tu`enom, svjestan da u takvom stawu mo`e da prouzrokuje saobra}ajnu nezgodu, pa je tim ~inom i pristao na {tetu. Iz tog razloga sud smatra da je wihova odgovornost podjednaka, pa je donio presudu broj P-308/2000 kojom se obavezuje tu`eni da na ime {tete isplati apelantu iznos od 2.406,77 KM, sa pripadaju}im kamatama i naknadom tro{kova spora, dok je vi{ak tu`benog zahtjeva odbijen. Protiv ove presude apelant je izjavio `albu Kantonalnom sudu u Biha}u zbog bitne povrede odredaba parni~nog postupka, zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~iweni~nog stawa i zbog pogre{ne primjene materijalnog prava. Kantonalni sud u Biha}u je, 28. marta 2002. godine, donio presudu broj G`-814/01 kojom se `alba kao neosnovana odbija, a prvostepena presuda potvr|uje. Protiv presude Kantonalnog suda u Biha}u apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu. IV - Relevantni propisi 7. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Slu`beni list RBiH" broj 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03) ^lan 178, u relevantnom dijelu, glasi: "(1) U slu~aju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana krivwom jednog imaoca, primjewuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivwe. (2) Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu {tetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stepenu svoje krivice. ..." ^lan 185, u relevantnom dijelu, glasi: "(1)... (3) Kad uspostavqawe prija{weg stawa nije mogu}e, ili kad sud smatra da nije nu`no da to u~ini odgovorno lice, sud }e odrediti da ona isplati o{te}eniku odgovaraju}u svotu novca na ime naknade {tete. (4)..." ^lan 192. glasi: "(1) O{te}enik koji je pridonio da {teta nastane ili da bude ve}a nego {to bi ina~e bila ima pravo samo na razmjerno smawenu naknadu. (2) Kad je nemogu}e utvrditi koji dio {tete potje~e od o{te}enikove radwe, sud }e dosuditi naknadu vode}i ra~una o okolnostima slu~aja". Utorak, 7.12.2004. Apelant tvrdi da Kantonalni sud u Biha}u i Op{tinski sud u Sanskom Mostu nisu pravilno primijenili Zakon o parni~nom postupku, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o prekr{ajima i Zakon o krivi~nom postupku. Odlukama sudova su, kako navodi apelant, povrije|ena wegova prava iz ~lana II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~l. 6, 13 i 17 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija) i ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VI - Dopustivost U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 10. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. 11. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom je presuda Kantonalnog suda u Biha}u protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadaqe, osporena presuda Kantonalnog suda donesena je 28. marta 2002. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 9. maja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 12. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 9. VII - Meritum 13. Apelant osporava navedene presude, tvrde}i da su tim presudama povrije|ena wegova prava iz ~lana II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~l. 6, 13 i 17 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu ~lana 6 Evropske konvencije, apelant navodi da su sudovi u odnosu na ve} utvr|eno ~iweni~no stawe u krivi~nom postupku utvrdili drugo ~iweni~no stawe u parni~nom postupku bez provo|ewa dokaza i utvr|ivawa takvog ~iweni~nog stawa. 14. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 15. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom.[...]" 16. Nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograni~ena je "na pitawa koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadle`an da preispituje ~iweni~no stawe, tuma~ewe ili primjenu zakona od redovnih sudova sem u slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna prava. To je, naprimjer, slu~aj kad je neki redovni sud pogre{no tuma~io ili primijenio neko ustavno pravo ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminatorska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slu~ajevima) ili ukoliko utvr|eno ~iweni~no stawe ukazuje na povredu Ustava. 17. Postupci pred Op{tinskim sudom u Sanskom Mostu i Kantonalnim sudom u Biha}u su bili vezani za apelantovo pravo na naknadu {tete. Tra`eno pravo je, bez sumwe, gra|ansko pravo tako da je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv u ovome sporu. Shodno tome, Ustavni sud mora da Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH preispita da li je spor pred sudovima bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. 18. Ustavni sud isti~e da se postupci pred sudovima u konkretnom predmetu ti~u primjene Zakona o obligacionim odnosima. Shodno Zakonu o parni~nom postupku op{tinski, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlu~uju, izme|u ostalog, u sporovima iz imovinskih i drugih gra|ansko-pravnih odnosa fizi~kih i pravnih lica (~lan 1). Tako|e, prema ovom zakonu, sud odlu~uje koji }e se dokazi izvesti radi utvr|ivawa odlu~nih ~iwenica (~lan 204 stav 2). Ustavni sud uo~ava da je Op{tinski sud u Sanskom Mostu izveo niz dokaza (prvenstveno uvidom u krivi~ni spis toga suda broj K-56/00 i dr.), o kojima je dao vaqano obrazlo`ewe. I Kantonalni sud, koji je odlu~ivao o apelantovoj `albi, procijenio je navode `albe i u tom smislu dao svoje razloge za odbijawe `albe. Ustavni sud ne uo~ava da je dokazni postupak proveden na nepravi~an na~in. Ustavni sud, stoga, smatra da postupak u ovom predmetu nije vo|en na nepravi~an na~in i da nije do{lo do povrede ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 19. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni". 20. ^lan 1 Protokola broj 1 obuhavata tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je op{te prirode i iskazuje princip mirnog u`ivawa imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stava, obuhvata li{avawe imovine i ~ini ga podlo`nim odre|enim uslovima. Tre}e pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u ostalog, da nadziru kori{}ewe imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana, drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedina~ne slu~ajeve ometawa prava na mirno u`ivawe imovine, te stoga treba da se tuma~e u svjetlu op{teg principa iskazanog u prvom pravilu. 21. Rije~ "imovina" ukqu~uje {irok obim imovinskih interesa koji predstavqaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. aprila 2001. "Slu`beni glasnik BiH", broj 33/01, Odluku broj 70/03 od 30. januara 2004. "Slu`beni glasnik BiH", broj 11/04). 22. Apelant nije stekao "imovinu" u smislu ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer pravo na imovinu ne postoji do trenutka do kada lice nema konstituisano pravo na odre|enu imovinu koja je u pitawu. Drugim rije~ima, pravo na imovinu ne podrazumijeva i pravo na sticawe imovine (presuda od 13. juna 1979. godine, Marckx, A-33; presuda od 28. oktobra 1987, Inze, A 126). 23. Shodno tome, apelacija mora da bude odbijena i u ovom pogledu. Ostali navodi 24. Ustavni sud zakqu~uje da, u svjetlu navedenih zakqu~aka koji se ti~u apelantovih navoda o kr{ewu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nije potrebno da razmatra ostale navode apelanta. VIII - Zakqu~ak 25. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04. Broj 69 - Stranica 4005 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj U 67/03, rje{avaju}i apelaciju S. D`., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija S. D`., podnesena protiv protiv presude Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-814/01 od 28. marta 2002. godine, i presude Op}inskog suda u Sanskom Mostu, broj P-308/00 od 3. septembra 2001. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. S. D`. iz ^irki}a - Sanski Most, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 9. maja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Biha}u, broj G`-814/01 od 28. marta 2002. godine, i presude Op}inskog suda u Sanskom Mostu, broj P-308/00 od 3. septembra 2001. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Biha}u i I. H., kao druge stranke u postupku, zatra`eno je 2. septembra 2003. godine da dostave odgovor na apelaciju. Odgovori nisu dostavljeni. III - ^injeni~no stanje 3. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. 4. Apelant je podnio tu`bu Op}inskom sudu u Sanskom Mostu protiv I. H., iz Tomine, radi naknade {tete u iznosu od 5.532 KM koji je kasnije smanjio na iznos od 4.813,54 KM. Apelant u tu`bi navodi da je opunomo}io umje{a~a D. S. da upravlja njegovim motornim vozilom marke "Audi", te da je D. S., uz njegovu saglasnost, dao tu`enom I. H. vozilo koje mu je hitno trebalo i koje je trebao odmah vratiti. Me|utim, tu`eni je svojom krivicom izazvao saobra}ajnu nezgodu kojom je na apelantovom vozilu prouzrokovao materijalnu {tetu u iznosu od 5.532 KM. Nakon izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tu`eni, prema odredbi ~lana 178. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, odgovoran za nastanak {tete zajedno sa apelantom, te da je njihova odgovornost podjednaka. Ustvari, ova se odgovornost prenosi na apelanta preko odgovornosti D. S. kojem je apelant dao - povjerio svoje vozilo na upravljanje, a pogotovu {to apelant u tu`bi navodi da je umje{a~ (D. S.) uz njegovu saglasnost dao vozilo tu`enom, jer mu je hitno trebalo. Budu}i da je tu`eni bio pod utjecajem alkohola sa procentom alkoholiziranosti od 1,05 g/kg, te po{to je korisnik vozila D. S. sjedio skupa sa tu`enim dok je ovaj pio pivo, mogao je znati i primijetiti da je tu`eni pod utjecajem alkohola, te kao takav nije sposoban upravljati motornim vozilom. I pored toga dao je vozilo tu`enom, svjestan da u takvom stanju mo`e prouzrokovati saobra}ajnu nezgodu, pa je tim ~inom i pristao na {tetu. Iz tog razloga sud smatra da je njihova odgovornost podjednaka, pa je donio presudu broj P-308/2000 kojom se obavezuje tu`eni da na ime {tete isplati Broj 69 - Stranica 4006 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. apelantu iznos od 2.406,77 KM, sa pripadaju}im kamatama i VII - Meritum naknadom tro{kova spora, dok je vi{ak tu`benog zahtjeva 13. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da su tim odbijen. presudama povrije|ena njegova prava iz ~lana II/3.e) i k) 5. Protiv ove presude apelant je izjavio `albu Kantonalnom Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~l. 6., 13. i 17. sudu u Biha}u zbog bitne povrede odredbi parni~nog Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku postupka, zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog konvenciju. U pogledu ~lana 6. Evropske konvencije, stanja i zbog pogre{ne primjene materijalnog prava. apelant navodi da su sudovi u odnosu na ve} utvr|eno Kantonalni sud u Biha}u je, 28. marta 2002. godine, donio ~injeni~no stanje u krivi~nom postupku utvrdili drugo presudu broj G`-814/01 kojom se `alba kao neosnovana ~injeni~no stanje u parni~nom postupku bez provo|enja odbija, a prvostepena presuda potvr|uje. dokaza i utvr|ivanja takvog ~injeni~nog stanja. 6. Protiv presude Kantonalnog suda u Biha}u apelant je podnio 14. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine: apelaciju Ustavnom sudu. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: IV - Relevantni propisi e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim 7. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Slu`beni list RBiH" broj 2/92, 15. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, 13/93, 13/94 i 29/03) glasi: ^lan 178., u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili "(1) U slu~aju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako koja je uzrokovana krivnjom jednog imaoca, primjenjuju se ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom pravila o odgovornosti po osnovu krivnje. roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim (2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki imalac odgovara za sudom. [...]" ukupnu {tetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stepenu svoje 16. Nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim postupcima krivnje. ograni~ena je "na pitanja koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i ..." Ustavni sud nije nadle`an da preispituje ~injeni~no stanje, ^lan 185., u relevantnom dijelu, glasi: tuma~enje ili primjenu zakona od redovnih sudova osim u "(1)... slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile (3) Kad uspostavljanje prija{njeg stanja nije mogu}e, ili kad ustavna prava. To je, naprimjer, slu~aj kad je neki redovni sud sud smatra da nije nu`no da to u~ini odgovorna osoba, sud }e pogre{no tuma~io ili primijenio neko ustavno pravo ili je odrediti da ona isplati o{te}eniku odgovaraju}u svotu novca zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna na ime naknade {tete. ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, (4)..." pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slu~ajevima) ili ^lan 192. glasi: ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu "(1) O{te}enik koji je pridonio da {teta nastane ili da bude Ustava. ve}a nego {to bi ina~e bila ima pravo samo na razmjerno 17. Postupci pred Op}inskim sudom u Sanskom Mostu i smanjenu naknadu. Kantonalnim sudom u Biha}u su bili vezani za apelantovo (2) Kad je nemogu}e utvrditi koji dio {tete potje~e od pravo na naknadu {tete. Tra`eno pravo je, bez sumnje, o{te}enikove radnje, sud }e dosuditi naknadu vode}i ra~una gra|ansko pravo tako da je ~lan 6. stav 1. Evropske o okolnostima slu~aja". konvencije primjenljiv u ovome sporu. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudovima bio pravi~an V - Apelacija onako kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. 8. Apelant tvrdi da Kantonalni sud u Biha}u i Op}inski sud u 18. Ustavni sud isti~e da se postupci pred sudovima u Sanskom Mostu nisu pravilno primijenili Zakon o parni~nom konkretnom predmetu ti~u primjene Zakona o obligacionim postupku, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o odnosima. Prema Zakonu o parni~nom postupku op}inski, prekr{ajima i Zakon o krivi~nom postupku. Odlukama kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i sudova su, kako navodi apelant, povrije|ena njegova prava Hercegovine odlu~uju, izme|u ostalog, u sporovima iz iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~l. imovinskih i drugih gra|ansko-pravnih odnosa fizi~kih i 6., 13. i 17. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i pravnih lica (~lan 1). Tako|er, prema ovom zakonu, sud osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i odlu~uje koji }e se dokazi izvesti radi utvr|ivanja odlu~nih ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ~injenica (~lan 204. stav 2). Ustavni sud uo~ava da je Op}inski sud u Sanskom Mostu VI - Dopustivost izveo niz dokaza (prvenstveno uvidom u krivi~ni spis toga 9. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, suda broj K-56/00 i dr.), o kojima je dao valjano Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima obrazlo`enje. I Kantonalni sud, koji je odlu~ivao o koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet apelantovoj `albi, procijenio je navode `albe i u tom smislu spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. dao svoje razloge za odbijanje `albe. 10. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud ne uo~ava da je dokazni postupak proveden na Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv nepravi~an na~in. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi Ustavni sud, stoga, smatra da postupak u ovom predmetu nije efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese vo|en na nepravi~an na~in i da nije do{lo do povrede ~lana 6. u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije stav 1. Evropske konvencije. primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 19. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 11. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom je "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano presuda Kantonalnog suda u Biha}u protiv koje nema drugih u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadalje, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom osporena presuda Kantonalnog suda donesena je 28. marta i op}im na~elima me|unarodnog prava. 2002. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 9. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na maja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih Ustavnog suda. doprinosa ili kazni." 12. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika 20. ^lan 1. Protokola broj 1 obuhavata tri razli~ita pravila. Prvo Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna pravilo, navedeno u prvom stavu, je op}e prirode i iskazuje apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. princip mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 4007 drugoj re~enici istog stava, obuhvata li{avanje imovine i ~ini Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim ga podlo`nim odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje se novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike nalazi u drugom stavu, priznaje da dr`ave ~lanice imaju Srpske". pravo, izme|u ostalog, da nadziru kori{tenje imovine u OBRAZLO@ENJE skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana, drugo i tre}e pravilo se odnose na I - Uvod pojedina~ne slu~ajeve ometanja prava na mirno u`ivanje 1. Mesna industrija "Lijanovi}i" d.o.o. (u daljnjem tekstu: imovine, te ih stoga treba tuma~iti u svjetlu op}eg principa apelant) iz [irokog Brijega, podnijela je apelacije Ustavnom iskazanog u prvom pravilu. sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) 21. Rije~ "imovina" uklju~uje {irok obim imovinskih interesa protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i koji predstavljaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi Hercegovine br. U-383/03 od 12. lipnja 2003., U-570/03, Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. aprila 2001. U-2222/03, U-628/03, U-592/03, U-590/03. U-591/03, "Slu`beni glasnik BiH", broj 33/01, Odluku broj 70/03 od 30. U-2312/03 i U-2302/03 od 20. studenoga 2003. godine, sa januara 2004. "Slu`beni glasnik BiH", broj 11/04). prijedlogom da se obustavi izvr{enje rje{enja Federalnog 22. Apelant nije stekao "imovinu" u smislu ~lana 1. Protokola ministarstva financija - Carinske uprave, Carinarnice Mostar, broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer pravo na imovinu ne navedenih u odluci, do dono{enja odluka o apelacijama postoji do trenutka do kada lice nema konstituirano pravo na (privremena mjera). odre|enu imovinu koja je u pitanju. Drugim rije~ima, pravo na imovinu ne podrazumijeva i pravo na stjecanje imovine II - Postupak pred Ustavnim sudom (presuda od 13. juna 1979. godine, Marckx, A-33; presuda od 28. oktobra 1987., Inze, A 126). 2. Ustavni je sud 19. kolovoza 2003., te 8. i 9. sije~nja 2004. godine primio 9 apelacija, koje je apelant podnio pozivaju}i 23. Prema tome, apelacija mora biti odbijena i u ovom pogledu. se na ~lanak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine. Ostali navodi 3. Ustavni je sud, u predmetu AP-314/03 koji se odnosi na isto 24. Ustavni sud zaklju~uje da, u svjetlu navedenih zaklju~aka pitanje, 23. velja~e 2004. godine, sukladno ~lanku 21. stavak koji se ti~u apelantovih navoda o kr{enju ~lana 6. stav 1. 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva financija i konvenciju, nije potrebno da razmatra ostale navode Carinarnice Mostar zatra`io odgovore na navode iz apelacija. apelanta. 4. Vrhovni je sud Federacije Bosne i Hercegovine dostavio VIII - Zaklju~ak odgovor Ustavnom sudu 8. o`ujka 2004. godine. U odgovoru se navodi da, imaju}i u vidu da je Ustavni sud o apelaciji iste 25. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, stranke u istovjetnom predmetu ve} donio svoju odluku broj Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove AP-148/03 od 28. prosinca 2003. godine, prepu{ta ovom odluke. sudu da donese odgovaraju}u odluku o izjavljenoj apelaciji. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 5. Federalno je ministarstvo financija dostavilo Ustavnom sudu Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. odgovor 5. o`ujka 2004. godine. U odgovoru je navedeno da Predsjednik u cijelosti ostaju kod razloga navedenih u presudi Vrhovnog Ustavnog suda suda broj U-420/03 od 27. kolovoza 2003. godine i smatraju Bosne i Hercegovine da presudom nisu povrije|ene odredbe Ustava Bosne i Mato Tadi}, s. r. Hercegovine, kao ni odredbe Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te predla`u da Ustavni sud odbije podnesenu apelaciju. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u 6. Carinarnica Mostar je dostavila Ustavnom sudu odgovor 11. predmetu broj AP 236/03, rje{avaju}i apelaciju Mesne industrije o`ujka 2004. godine. U svom odgovoru Carinarnica isti~e da "Lijanovi}i" d.o.o. [iroki Brijeg, na temelju ~lanka VI/3.(b) je postupak naknadne naplate carina i posebne pristojbe Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. to~ka 2., ~lanka proveden sukladno zakonu i u zakonom predvi|enim 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i rokovima, te da su u tom pogledu neto~ni apelantovi navodi. Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Carinarnica navodi da nije do{lo do povrede apelantovog Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: prava na imovinu obzirom na to da je postupak naknadne Mato Tadi}, predsjednik naplate carina i posebne pristojbe proveden u javnom ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik interesu kako to predvi|a stavak 2. ~lanka 1. Protokola broj 1 Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik uz Europsku konvenciju. Dalje se navodi da su neutemeljeni Valerija Gali}, sutkinja navodi apelanta da su povrije|ena prava koja mu pripadaju Jovo Rosi}, sudac kao stranci u tijeku upravnog postupka i u upravnom sporu, na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2004. godine, donio jer je apelant imao mogu}nost {tititi svoja prava, {to je i u~inio podno{enjem priziva na prvostupanjsko rje{enje, kao i 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU podno{enjem tu`be u upravnom sporu. Carinarnica navodi da o~ito nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no Usvajaju se apelacije Mesne industrije "Lijanovi}i" d.o.o. su|enje u smislu ~lanka 6. Europske konvencije, niti da je [iroki Brijeg. izvr{ena bilo kakva diskriminacija iz ~lanka 14. Europske Utvr|uje se povreda prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i konvencije. Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu 7. Odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu sukladno ljudskih prava i temeljnih sloboda. ~lanku 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. Ukidaju se presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i 8. Ustavni je sud, u smislu ~lanka 30. stav 1. Poslovnika Hercegovine, br. U-383/03 od 12. lipnja 2003., U-570/03, Ustavnog suda, obzirom na to da se apelacije AP-236/03, U-2222/03, U-628/03, U-592/03, U-590/03, U-591/03, AP-43/04, AP-44/04, AP-51/04, AP-54/04, AP-58/04, U-2312/03, U-2302/03 od 20. studenoga 2003. godine. Predmeti AP-61/04, AP-64/04 i AP-68/04 odnose na isto pitanje, se vra}aju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, na odlu~io voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod `uran ponovni postupak, sukladno ~lanku 64. stavak 3. brojem AP 236/03. Poslovnika Ustavnog suda. Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine 9. Ustavni je sud u apelaciji AP 236/03, 26. kolovoza 2003. da u roku od {est mjeseci od dana dostave ove odluke izvijesti godine, odbacio kao neutemeljen zahtjev za dono{enjem Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama privremene mjere. Ustavni sud nije posebice rje{avao sukladno ~lanku 75. stavak 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i zahtjeve za dono{enje privremenih mjera u ostalim Hercegovine. apelacijama koje su obuhva}ene ovom odlukom. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 38/04. Broj 69 - Stranica 4008 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. prizive apelanta kao neutemeljene. U obrazlo`enjima III - ^injeni~no stanje rje{enja se navodi da je Carinarnica Mostar donijela pravilne 10. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta, a i zakonite odluke kada je obvezala apelanta na naplatu odnose se na 9 slu~ajeva carinjenja istovjetne robe i uve}anog iznosa carine i posebne pristojbe koja u momentu dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati carinjenja predmetne robe nije obra~unata i napla}ena. U na sljede}i na~in. obrazlo`enjima se, dalje, navodi da carinjenje uvezenog a) ^injenice koje se odnose na postupak carinjenja robe gotovog proizvoda nije moglo biti izvr{eno kao carinjenje 11. Apelant je firma koja se bavi preradom mesnih proizvoda. sirovina i vrijednosti ulo`enog rada po ugovorima o Poslovanje apelanta se uglavnom temelji na uvozu mesa i dugoro~noj poslovnoj suradnji, a sukladno pribavljenom njegovoj preradi u Bosni i Hercegovini u gotove mi{ljenju Federalnog ministarstva financija, broj prehrambene proizvode. Apelant, prema ugovorima o 01-16-2631/00 od 23. lipnja 2000. godine i Carinske uprave dugoro~noj poslovnoj suradnji s partnerima iz drugih broj 6108 od istog nadnevka. Tako|er se u rje{enjima isti~e zemalja, vr{i i dostavu sirovina partnerima koji za apelanta kako zakon ne poznaje, kao carinsku proceduru, carinjenje proizvode gotove proizvode koje apelant zatim plasira na robe po temelju ugovora o dugoro~noj poslovnoj suradnji, te tr`i{te. da mi{ljenje Federalnog ministarstva financija nema karakter 12. Apelant je u razdoblju od 5. velja~e 2001. do 22. studenoga propisa koji bi obvezivao upravne organe, u ovom slu~aju 2001. godine, na grani~nim prijelazima Doljani, Osoje i carinske organe. Gorica, prijavio robu - "mesne prera|evine" koju je uvezao u 18. Protiv rje{enja Federalnog je ministarstva financija apelant Bosnu i Hercegovinu. Nakon obavljenih postupaka na podnio tu`be Vrhovnom sudu Federacije Bosne i grani~nim prijelazima apelant je robu prevezao do Carinske Hercegovine. Vrhovni je sud Federacije Bosne i ispostave Mostar i prijavio (u svakom od carinjenja) u dvije Hercegovine, u upravnom sporu po tu`bama apelanta protiv odvojene Jedinstvene carinske isprave, i to jednu po kojoj je rje{enja drugostupanjskog organa, donio presude (pobli`e carinio sirovine i drugu po kojoj je carinjena vrijednost rada. navedene u dispozitivu ove odluke), kojim se tu`be odbijaju, Carinska je ispostava Mostar, nakon obavljenog postupka uz obrazlo`enje da su pobijana rje{enja pravilno donesena i pregleda robe, ovjerila Jedinstvene carinske isprave koje su na zakonu utemeljena. na taj na~in, ovjerom, postale rje{enja. Obzirom da nije bilo b) ^injenice koje se odnose na postupak pribavljanja prigovora na carinske postupke, obveza pla}anja carinskog mi{ljenja Federalnog ministarstva financija o na~inu duga, nametnuta rje{enjima, ispunjena je, pla}ena je carina, carinjenja robe po ugovorima o dugoro~noj poslovnoj dok posebna pristojba (taksa, prelevman) nije obra~unata niti suradnji pla}ena. 19. Iz dokumenata predo~enih Ustavnom sudu proizlazi da se 13. Nakon {to je proveden carinski postupak i apelant uplatio apelant 20. o`ujka 2000. godine obratio Federalnom carinski dug, Carinarnica Mostar je, po slu`benoj du`nosti, ministarstvu financija - Carinskoj upravi pismom u kojem primjenom instituta izmjene carinske prijave nakon navodi da je radi kontinuirane proizvodnje, a zbog remonta stavljanja robe u promet iz ~lanka 96. st. 1. i 3. Zakona o vlastitih proizvo|a~kih kapaciteta i njihovog obnavljanja, carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik anga`irao proizvo|a~ke kapacitete u inozemstvu po temelju BiH" br. 21/98 i 10/02), pokrenula postupak naknadne ugovora o dugoro~noj poslovnoj suradnji, koji su registrirani naplate manje pla}ene carine i carinskih pristojbi za robu u Federalnom ministarstvu trgovine. Na ovaj se na~in kod uvezenu u razdoblju od 5. velja~e 2001. do 22. studenoga inozemnog proizvo|a~a priprema gotov proizvod koji se 2001. godine. onda plasira na tr`i{te. U svezi navedenog, apelant je tra`io 14. Federalno je ministarstvo financija - Carinska uprava, od Federalnog ministarstva financija potvrdu mogu}nosti da Carinarnica Mostar, nakon okon~anja navedenih postupaka, se sirovine za gotov proizvod, koje apelant nabavlja u u razdoblju od 11. studenoga 2002. do 26. o`ujka 2003. zemljama Europske unije, ispostave izravno proizvo|a~u, godine, donijela rje{enja i obvezala apelanta da na ime bez njihovog uvo`enja u Bosnu i Hercegovinu, a da se razlike manje pla}enih carina i posebnih pristojbi carinski postupak prilikom uvoza provede tako {to }e se (prelevmana) za robu iz tarifne oznake 1601.009900 cariniti odvojeno sirovine, a odvojeno rad i eventualni dodaci posebna kobasica (odnosno druge vrste mesnih prera|evina na izradi gotovog proizvoda. koje spadaju u ovu tarifnu oznaku) - uvezeno u Bosnu i 20. Aktom Carinske uprave Federalnog ministarstva financija Hercegovinu, uplati nov~ane iznose navedene u odlukama. (broj D-223/2 od 28. o`ujka 2000. godine) apelant je 15. Carinarnica Mostar je u svojim rje{enjima navela da je izvije{ten da }e Carinska uprava, odnosno carinarnice postupak carinjenja proveden protivno odredbama Zakona o postupiti tako da }e cariniti robu bez prelaska carinske crte, carinskoj politici BiH jer je izvr{eno carinjenje sirovina koje nakon {to apelant dobije odobrenje nadle`nog ministarstva je apelant kupio u inozemstvu i izravno isporu~io entiteta za izvozno-uvozno carinjenje robe bez prelaska inozemnom proizvo|a~u, a ne gotovog proizvoda koji je carinske crte. stvarno i uvezen. Na ovaj je na~in, kako je istaknuto u 21. Federalno je ministarstvo trgovine, aktom broj rje{enjima, do{lo do nepla}anja posebne takse - prelevmana 06-05-1152/00 od 13. travnja 2000. godine, izvijestilo opre~no Odluci o odre|ivanju proizvoda za koje se pri apelanta da Odluka o uvjetima za registriranje ugovora u njihovom uvozu pla}a posebna pristojba i o visini te pristojbe dugoro~noj proizvodnoj suradnji ("Slu`beni glasnik BiH", ("Slu`beni glasnik BiH", br. 2/99, 10/99, 15/99, 17/00, broj 22/98) predvi|a mogu}nost da jedan partner isporu~i 15/01, 33/01, 17/02), odnosno pla}ena je carina u manjem sirovine a da drugi partner isporu~i gotove proizvode u koje iznosu od onoga koji je trebalo uplatiti. U rje{enjima se dalje su ove sirovine ugra|ene, pri ~emu nije ograni~eno porijeklo navodi da carinjenje robe tako da se mogu uvoziti gotovi ovih sirovina. proizvodi, a carina i carinske pristojbe platiti na sirovine i 22. Aktom 0901 broj D-6084, od 23. lipnja 2000. godine, vrijednost rada za njihovu izradu, nije propisano u ~lanku 4. Carinska je uprava tra`ila od Federalnog ministra financija Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine kojim su mi{ljenje u svezi mogu}nosti provedbe carinskog postupka, propisane sve carinske procedure. Tako|er je navedeno u na temelju Ugovora o dugoro~noj poslovnoj suradnji, tako da rje{enjima da Zakon o vanjskotrgovinskoj politici ("Slu`beni se prilikom dopreme proizvoda u BiH, a na temelju glasnik BiH", broj 7/98) prema odredbama ~l. 18. do 20., ispostavljenih ra~una i utvr|enih normativa, posebno kojima je regulirana dugoro~na proizvodna suradnja, ne napla}uje carina za sirovinu, a posebno za usluge. podrazumijeva redovito carinjenje sirovina, poluproizvoda i 23. Federalni je ministar financija, svojim aktom broj vrijednosti rada umjesto gotovog proizvoda. 01-16.2631 od 23. lipnja 2000. godine, u svezi akta Carinske 16. Protiv rje{enja Carinarnice Mostar apelant je izjavio prizive uprave broj D-6084, izvijestio Carinsku upravu da se mo`e Federalnom ministarstvu financija, pobijaju}i njihovu provesti carinski postupak na temelju ugovora o dugoro~noj zakonitost i predlo`io da se ta rje{enja poni{te. poslovnoj suradnji, na na~in na koji je to navedeno u aktu 17. Federalni ministar financija, odnosno zamjenik, rje{avaju}i Carinske uprave broj D-6084. prizive apelanta, izjavljene protiv pobijanih 9 rje{enja prvostupanjskog organa, donio je u razdoblju od 16. prosinca 24. Carinska je uprava aktom 0901 broj 16-7-3653/02 od 8. 2002. do 21. srpnja 2003. godine rje{enja kojima je odbio travnja 2002. godine (kao predmet akta se navodi Instrukcija Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 4009 Ministarstva financija, broj 01-16-2631/00 od 23. lipnja [...].". 2000. godine i akti carinske uprave br. 6084/00 i 6018/00 od 27. Odluka o primjeni Odluke o odre|ivanju proizvoda za 23. lipnja 2000. godine) izvijestila Carinarnicu Grude da je koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini pla}a posebna na razini Carinske uprave oformljena Stru~na grupa za taksa i o visini te takse u 2002. godini ("Slu`beni glasnik ocjenu na~ina uvoza i carinjenja robe za apelanta po ugovoru BiH", broj 33/01) u relevantnom dijelu glasi: o dugoro~noj suradnji sa firmom "Weise-Suhne" (Be~, I Austrija). Zada}a ove grupe je da zauzme stav i donese mi{ljenje o utemeljenosti na~ina uvoza i carinjenja robe po "Odluka o odre|ivanju proizvoda za koje se pri njihovom predmetnom ugovoru. Dalje se u aktu navodi da, kako jo{ uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i o visini te takse uvijek nije dobiveno izja{njenje i kona~an stav Federalnog ("Slu`beni glasnik BiH", br. 2/99, 10/99, 15/99, 17/00, 36/00 ministarstva financija glede date instrukcije, carinarnica i 15/01), primjenjivat }e se u istovjetnom tekstu do 30. lipnja nastavi postupati sukladno navedenoj instrukciji. 2002. godine. IV - Relevantni propisi II 25. Zakon o vanjskotrgovinskoj politici ("Slu`beni glasnik Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana Bosne i Hercegovine", broj 7/98) objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH", a primjenjivat }e se od 1. sije~nja 2002. godine". "^lanak 9. 28. Odluka o uvjetima za registriranje ugovora o dugoro~noj Izvoz i uvoz robe smatra se zavr{enim kad su robe pre{le proizvodnoj suradnji ("Slu`beni glasnik BiH", broj 22/98) carinu i pre{le carinsku crtu. Kao nadnevak izvoza i uvoza u relevantnom dijelu glasi: smatrat }e se nadnevak prihva}anja deklaracije za robe od 1. To~ka II stavak 1/2. strane nadle`ne carinske administracije. "U smislu ove odluke "dugoro~nom proizvodnom Smisleno ovom zakonu, pod "prihva}anjem" se smatra suradnjom" smatra se svaki ugovorni odnos, u trajanju od prihva}anje carinske deklaracije u carinskom uredu najmanje tri godine izme|u doma}e pravne osobe koja nadle`ne carinske deklaracije. obavlja proizvodne aktivnosti u Bosni i Hercegovini i strane Izuzetno od odredbi stavka 1. ovog ~lanka resorna pravne osobe koje se ti~e razvoja, uvo|enja proizvodnje, ministarstva entiteta, uz suglasnost Ministarstva vanjske proizvodnje i uzajamnog snabdijevanja proizvodima i trgovine BiH, mogu izdati odobrenje da se izvr{i njihovim sastavnim dijelovima, i to: izvozno-uvozno carinjenje robe bez prelaska carinske crte, [...] ako je zaklju~en ugovor sa stranom osobom i ako se smanjuju tro{kovi transporta robe. Pri izvozno-uvoznom carinjenju isporuka komponenti od strane jednog partnera i isporuka ove robe primjenjuju se propisi koji se primjenjuju na izvoz i (gotovih) proizvoda u koje su ugra|ene ove komponente i uvoz robe koja prelazi carinsku crtu. komponente vlastite proizvodnje, od strane drugog partnera. [...]" ^lanak 19. 29. Zakon o upravnim sporovima ("Slu`bene novine Federa1. Ako u vrijeme kada su ugovori i aneksi zaklju~eni, a cije BiH", br. 2/98 i 8/00): odnose se na robe koje se izvoze ili uvoze na temelju ugovora o dugoro~noj proizvodnoj suradnji koje su bile klasificirane "^lanak 30. kao robe koje trebaju biti izvezene ili uvezene slobodno, onda O upravnim sporovima sud rje{ava u nejavnoj sjednici. }e one biti izvo`ene u re`imu slobodno do kraja ispunjenja Zbog slo`enosti sporne stvari, ili ako ina~e na|e da je to ugovora. potrebno radi boljeg razja{njenja stanja stvari, sud mo`e 2. Ako je izvoz ili uvoz roba poduzet na temelju ugovora o rije{iti da se odr`i usmena rasprava (u daljnjem tekstu: dugoro~noj proizvodnoj suradnji podlo`an kvoti ili dozvoli, rasprava). poduze}e }e izvesti ili uvesti takve robe na temelju odobrenja Iz razloga navedenih u stavku 2. ovog ~lanka i stranka mo`e Ministarstva vanjske trgovine BiH i resornih ministarstava predlo`iti da se odr`i rasprava". entiteta, koji moraju odlu~iti o zahtjevu za odobrenje. Takvo odobrenje }e predstavljati pravo na izvoz ili uvoz po tom V - Apelacija temelju, i va`it }e onoliko dugo koliko je ugovor na snazi." a) Navodi iz apelacije ^lanak 33. u relevantnom dijelu glasi: 30. Apelant pobija presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i "Vije}e ministara BiH mo`e propisati primjenu za{titnih Hercegovine, rje{enja Carinarnice Mostar i rje{enja mjera u ograni~enom razdoblju budu}i da mo`e biti potrebno Federalnog ministarstva financija, jer smatra da su pobijanim da sprije~i ili otkloni ozbiljnu {tetu, te da olak{a odlukama povrije|ena njegova ustavna prava, i to: pode{avanje". – pravo na pravi~an postupak iz ~lanka 6. Europske 26. Odluka o odre|ivanju proizvoda za koje se pri njihovom konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i o visini te takse (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i ~lanka ("Slu`beni glasnik BiH", br. 2/99. 10/99, 15/99, 17/00, 36/00 II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine; i 15/01) – pravo na mirno u`ivanje imovine iz ~lanka 1. Protokola Odluka u relevantnom dijelu glasi: broj 1 uz Europsku konvenciju (~lanak II/3.(k) Ustava "Ovom odlukom, radi za{tite doma}e proizvodnje, odre|uju Bosne i Hercegovine); se proizvodi za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini – zabrana diskriminacije iz ~lanka 14. Europske pla}a posebna taksa i visina te takse." konvencije (~lanak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine). 31. Apelant tra`i od Ustavnog suda da na temelju ~lanka 78. II Poslovnika Ustavnog suda donese privremenu mjeru, kojom "Utvr|uje se posebna taksa po mjernoj jedinici na uvezene bi se obustavilo izvr{enje pobijanih odluka do dono{enja proizvode, i to: odluke Ustavnog suda jer bi njihovim izvr{enjem mogle [...] nastupiti nesagledive i nenadoknadive {tetne posljedice za apelanta. Tarifna Naziv Mjerna Visina posebne 32. Apelant navodi da se pred Vrhovnim sudom Federacije oznaka jedinica takse po mjernoj Bosne i Hercegovine vodi jo{ upravnih postupaka u sporu jedinici u KM radi poni{tenja velikog broja pobijanih rje{enja, utemeljenih - kobasice i sli~ni proizvodi od na istom ~injeni~nom i pravnom osnovu ~ije je izvr{enje u mesa tijeku. Apelant isti~e da bi izvr{enje pobijanih odluka, budu}i ....… da nemaju sredstava na `irora~unu, prouzro~ilo blokadu 1601.00 99 00 - ostalo 1 kg 3 KM `irora~una {to bi dovelo do pokretanja ste~ajnog postupka, te aplantovog prestanka rada i djelovanja na tr`i{tu. Broj 69 - Stranica 4010 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. konvencije, {to odgovara ~l. II/3.(e), II/3.(k) i II/4. Ustava 33. Apelant smatra da su postupanjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine). Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva financija i Carinarnice Mostar, povrije|ena njegova prava na pravi~an 46. Ustavni sud prema ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i postupak iz ~lanka 6. Europske konvencije, jer prije Hercegovine, mora ispitati jesu li u postupku pred Vrhovnim dono{enja prvostupanjskog rje{enja nije proveden postupak i sudom Federacije Bosne i Hercegovine povrije|ena nije mu dana mogu}nost izja{njenja na ~injenice i dokaze apelantova prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske koji prethode dono{enju rje{enja. Tako|er isti~e da navodi konvencije. njegovog priziva nisu razmatrani ni cijenjeni u a) ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. drugostupanjskom postupku, niti su navodi tu`be cijenjeni u stavak 1. Europske konvencije postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i 47. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Hercegovine, a obrazlo`enja donesenih odluka su nepotpuna "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska i ne sadr`e razloge o odlu~nim ~injenicama. prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: 34. Apelant predla`e da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine (...) presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim predmet vrati Vrhovnom sudu Federacije Bosne i stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". Hercegovine na ponovni `uran postupak i dono{enje 48. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u prvoj re~enici, presude. glasi: d) Odgovor na apelaciju "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili 35. U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo financija je osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako istaknulo da u cijelosti potvr|uje sve razloge navedene u ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pobijanim presudama Vrhovnog suda Federacije Bosne i pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim Hercegovine i smatra da tim presudama nisu povrije|ene sudom. [...]" odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni odredbe Europske konvencije i predla`e da Ustavni sud podnesene 1. Postojanje "spora" u smislu zna~enja ~lanka 6. stavak 1. apelacije odbije. Europske konvencije 36. U odgovoru na apelaciju, Vrhovni sud Federacije Bosne i 49. U vezi sa postojanjem "spora" o pravu, Ustavni sud upu}uje Hercegovine se nije osvrnuo na pitanje utemeljenosti na principe iznijete u sudskoj praksi Europskog suda za apelacije, nego je samo naveo da prepu{ta Ustavnom sudu da ljudska prava i sa`ete u njegovoj presudi Benthem od 23. donese odgovaraju}u odluku o apelaciji. listopada 1985. godine (serija A, broj 97. stavak 32.). 37. Odgovor na apelaciju Carinarnice Mostar je pobli`e naveden 50. U ovom predmetu zorno proizlazi da je spor nastao u to~ki 6. ove odluke. pokretanjem postupka carinskih organa radi naknadne naplate carine i posebne pristojbe za robu uvezenu u VI - Dopustivost razdoblju 5. velja~e 2001. do 22. studenoga 2001. godine, 38. ^lanak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: koju je uvezao apelant po Jedinstvenim carinskim ispravama. "Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima Spor je pred carinskim organima okon~an rje{enjem koja su sadr`ana u ovom ustavu kad ona postanu predmet zamjenika federalnog ministra financija da odbije prizive apelanta kao neutemeljene. Postupak je pred carinskim spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini". organima vo|en i okon~an bez pozivanja apelanta ili 39. Pitanja koja proizlaze iz apelacije odnose se na povredu njegovog zastupnika. Spor je nastavljen podno{enjem tu`be apelantovih prava za{ti}enih Europskom konvencijom. Iz Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je u ~lanka II/2. Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da se prava i upravnom sporu po tu`bi apelanta protiv rje{enja slobode predvi|ena u Europskoj konvenciji i u njenim drugostupanjskog organa donio presude kojim se tu`be protokolima izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da odbijaju, uz obrazlo`enje da su pobijana rje{enja pravilno imaju prioritet nad ostalim zakonima. donesena i na zakonu utemeljena. 40. ^lanak 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: 51. Nadalje, Ustavni sud zapa`a da predmet pobijanja pred "Sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, Ustavnim sudom nije prosto posljednja odluka Vrhovnog odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni suda Bosne i Hercegovine ve} i ono {to je prethodilo takvoj pravni lijekovi mogu}i po zakonu, i ako se podnese u roku od odluci Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku odnosno postupak koji je vo|en pred carinskim (upravnim) o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio". organima. 41. U ovom su predmetu pobijane presude Vrhovnog suda 52. Sukladno iznesenom, Ustavni sud smatra da postupak pred Federacije Bosne i Hercegovine protiv kojih nema daljnjih carinskim organima, sam po sebi, ne predstavlja "spor", a da redovitih pravnih lijekova. se postupak u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom 42. Apelant je presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Federacije Bosne i Hercegovine, vo|en u konkretnom Hercegovine br. U-383/03 od 12. lipnja 2003., primio 20. slu~aju, mo`e smatrati "sporom" u smislu zna~enja ~lanka 6. lipnja 2003. godine, a apelacija je protiv navedene presude stavak 1. Europske konvencije. Nadalje, Ustavni sud zapa`a podnesena Ustavnom sudu 19. kolovoza 2003. godine, dakle da je cilj vo|enja upravnog spora bio utvr|ivanje postojanja u roku od 60 dana sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika ili nepostojanja neke ~injenice ili prava od kojima mogu Ustavnog suda. ovisiti odluke u upravnom postupku pred carinskim 43. Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. organima. Kona~no, Ustavni sud smatra da, ukoliko rje{enje U-570/03, U-2222/03, U-628/03, U-592/03, U-590/03. upravnog spora pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i U-591/03, U-2312/03 i U-2302/03, su donesene 20. Hercegovine mo`e imati za posljedicu poni{tavanje odluka studenoga 2003. godine, a apelacije protiv navedenih donesenih u upravnom postupku, onda se taj postupak mora presuda su podnesene Ustavnom sudu 8. i 9. sije~nja 2004. smatrati cjelinom i kao takav biti predmet razmatranja pred godine, odnosno u roku od 60 dana, kako je propisano Ustavnim sudom pod uvjetom da je i taj postupak obuhva}en ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. apelantovim prizivom (vidi Odluku Ustavnog suda u 44. Prema tome, apelacije su dopustive. predmetu broj U 65/02 od 26. rujna 2003. godine). 2. "Gra|anska prava i obveze" VII - Meritum 53. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije utvr|uje 45. Apelant pobija presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i proceduralne garancije za presu|ivanje u odre|enim Hercegovine, jer smatra da su pobijanim presudama i sporovima. Upotreba izraza "gra|anska prava i obveze" je za rje{enjima povrije|ena njegova ustavna prava (pravo na tvorce Europske konvencije trebala utvr|ivati granica pravi~an postupak - ~lanak 6. Europske konvencije, pravo na primjene ~lanka 6. stavak 1. Izraz se ne mo`e primjenjivati na imovinu - ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku sve sporove u vezi sa "gra|anskim pravima i obvezama" iz konvenciju, nediskriminaciju - ~lanak 14. Europske doma}eg prava; ovo pravo ili obveza mora biti kvalificirano Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 4011 kao "gra|ansko". Ovaj pojam, me|utim, mo`e imati Bosnu i Hercegovinu, ali je isto tako neprijeporno da su nekoliko zna~enja. odre|eni organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine donijeli niz akata kojima su na druk~iji na~in regulirali 54. U ovom je predmetu potrebno rije{iti preliminarno pitanje je obavljanje carinskog postupka na temelju ugovora o li konkretni upravni spor, "spor" o "gra|anskim pravima i dugoro~noj suradnji. Upravo je takav postupak proveden u obvezama". slu~aju apelanta ~ija "posljedica" je bilo nepla}anje posebne 55. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, po~etna je pristojbe, odnosno pla}anje carine u manjem iznosu. to~ka u svakom predmetu karakter koji se daje ovim pravima Carinski organi su u naknadno provedenom postupku, bez i obvezama, a prema pravnom sustavu tu`ene strane. sudjelovanja apelanta, izmijenili podatke u carinskim Me|utim, ovo ne propisuje vi{e nego po~etnu naznaku kako ispravama, a zatim su na temelju takve izmjene nalo`ili je pojam "gra|anskih prava i obveza" "neovisan" u smislu pla}anje carine u ve}em iznosu, te pla}anje posebne pristojbe Europske konvencije i "ne mo`e se tuma~iti samo prema (prelevmana). Obzirom na postojanje navedenih akata na doma}em zakonu tu`ene strane"; "treba li se pravo smatrati temelju kojih je odobreno carinjenje na temelju ugovora o gra|anskim, u smislu zna~enja tog izraza u Europskoj dugoro~noj suradnji na na~in na koji je to prvobitno ura|eno, konvenciji, mora biti utvr|eno u odnosu na su{tinski sadr`aj i postavlja se pitanje postojanja obveze apelanta da plati efekte tog prava - a ne njegovom pravnom klasifikacijom uve}ani iznos carine i posebnu pristojbu. prema doma}em pravu relevantne dr`ave" (vidi presudu 61. Ustavni sud zapa`a da ni carinski organi uprave, a ni Vrhovni Europskog suda za ljudska prava u presudi Konig od 28. sud Federacije Bosne i Hercegovine nisu posvetili du`nu lipnja 1978. godine, serija A, broj 27. stavci 88.-89.). pozornost ovom pitanju koje je pokrenuo apelant pred svim 56. U ovu svrhu treba, tako|er, uzeti u obzir pravne sustave instancama koje su odlu~ivale o njegovom predmetu. drugih dr`ava, ustvari da bi se vidjelo postoji li bilo kakav Ustavni sud smatra da se ovo pitanje pojavljuje kao jednoobrazan koncept "gra|anskih prava i obveza" koji bi ili prethodno pitanje od kojeg ovisi ishod postupka i postojanje obuhvatio ili isklju~io ~injenice ovog predmeta (vidi obveze apelanta u odnosu na pla}anje posebnih navedenu presudu Konig, serija A, broj 27. stavak 89.). pristojbi-prelevmana i carine u uve}anom iznosu. 57. Europski sud za ljudska prava smatra da izraz "sporovi" o 62. Nadalje, u predmetima u kojima su odluku donijeli upravni "gra|anskim pravima i obvezama" uklju~uje sve postupke organi, mora postojati mogu}nost pobijanja pred sudom koji ~iji je rezultat odlu~uju}i za privatna prava i obveze, ~ak i ako funkcionira sukladno ~lanku 6. stavak 1. Europske se postupak ti~e spora izme|u pojedinca i javne vlasti koja konvencije. Imaju}i u vidu da je upravni spor, u konkretnom djeluje neovisno i bez obzira pripadaju li, prema doma}em slu~aju, jednostupanjski, ta mogu}nost doista postoji, ali pravnom sustavu tu`ene dr`ave, u sferu privatnog ili javnog obzirom na to da se postupak pred Vrhovnim sudom prava ili su doista mje{ovitog karaktera (vidi presudu Federacije Bosne i Hercegovine vodi, u pravilu, bez Ringeisen od 16. srpnja 1971. godine, serija A, broj 13. prisustvovanja stranaka, to, prema mi{ljenju Ustavnog suda, stavak 94.; navedenu presudu Konig, serija A, broj 27. stavci ne osigurava minimum procesnih garancija propisanih 90. i 94.). [tovi{e, nije dovoljno da spor ili postupak imaju ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije. slabu vezu ili neznatne posljedice koje uti~u na gra|anska prava ili obveze; "gra|anska prava ili obveze moraju biti 63. Ustavni sud smatra da on ne predstavlja "~etvrtu instancu" predmet - ili jedan od predmeta spora; rezultat postupka mora glede primjene doma}eg zakona ve} da je njegova osnovna biti izravno odlu~uju}i za to pravo" (La Compte, Van Leuven zada}a za{tita Ustava Bosne i Hercegovine i prava koja su sadr`ana u njemu. Ustavni sud mo`e ispitivati na~in na koji i De Meyere presuda od 23. lipnja 1981. godine, serija A, broj redoviti sudovi tuma~e i primjenjuju doma}e pravo ukoliko 43. stavak 47.). su doma}i zakoni primijenjeni i tuma~eni tako da kr{e 58. U konkretnom predmetu, predmet postupaka je bila Ustavom za{ti}ena prava. U odnosu na pitanje treba li neko naknadna naplata manje pla}ene carine i posebne pristojbe pravo ili obveza biti sukladno Europskoj konvenciji i tako sa na uvezenu robu. Da bi se utvrdio karakter ove posebne zahtjevima iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, pristojbe, nu`no je definirati karakter zakonske odredbe koja Ustavni sud podsje}a da, prema Ustavu Bosne i regulira naplatu ove pristojbe i prirodu obveze koja proisti~e Hercegovine, Europska konvencija ima prioritet nad iz ove zakonske odredbe. doma}im zakonima, te samim tim i pravo i zakoni koje 59. Obaveza pla}anja posebne pristojbe - prelevmana proisti~e iz primjenjuju redoviti sudovi moraju biti u suglasnosti s ~lanka I Odluke o odre|ivanju proizvoda za koje se pri Europskom konvencijom, bez obzira na doslovno zna~enje njihovom uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i o visini pojedinih odredbi zakona koji se primjenjuju u pravnom te takse. Tom je odlukom propisano da se radi za{tite doma}e sustavu. proizvodnje, odre|uju proizvodi za koje se pri njihovom 64. Sukladno navedenom, Ustavni sud smatra da ~ak i kada bi se uvozu u 1999. godini pla}a posebna pristojba i visina te neko pravo moglo zorno svrstati u domenu javnog prava, pristojbe. U su{tini, pristojba-prelevman ne predstavlja koje je izvan djelokruga ~lanka 6. stavak 1. Europske carinsku, odnosno poreznu obvezu, u tipi~nom zna~enju tih konvencije, nu`no je, u nacionalnim okvirima, osigurati minpojmova, ve} taksu kojom se regulira doma}e tr`i{te, imum procesnih pretpostavki u svrhu vo|enja postupka odnosno dodatna obveza za uvoznika robe. Samim tim, sukladno ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije. Pri tome obveza koja proisti~e iz navedene odluke, u su{tini bi najve}a obveza le`i upravo na pravosudnim organima koji predstavljala obvezu iz sfere javnog prava, koju propisuje imaju ustavnu obvezu, bez obzira na karakter spora, da dr`ava s ciljem za{tite doma}ih proizvo|a~a. Iz navedenog osiguraju puno po{tivanje zahtjeva ~lanka 6. stavak 1. proizlazi da bi spor o obvezi pla}anja posebne pristojbe Europske konvencije. prelevmana mogao predstavljati materiju koja je izvan djelokruga za{tite ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 65. Me|utim, Ustavni sud primje}uje da je u konkretnom Me|utim, Ustavni sud zapa`a da, iako priroda obveze ne slu~aju, djelovanjem organa uprave u Federaciji Bosne i potpada u djelokrug za{tite ~lanka 6. stavak 1. Europske Hercegovine, nastala potpuno nova pravna situacija, ~iji konvencije, nacionalni pravni sustav mora biti organiziran opseg isklju~uje primjenu javno-pravnog odnosa izme|u tako da garantira minimum procesne za{tite u nacionalnim apelanta i dr`ave. Nadalje, takvoj pravnoj situaciji nisu okvirima koju pru`a ovaj ~lanak u tim slu~ajevima. Ovo iz organi koji su vodili postupak radi utvr|ivanja apelantove razloga {to obveze u sferi pla}anja obveza prema dr`avi obveze, posvetili nu`nu pozornost, pa je kao rezultat takvog naj~e{}e imaju veliki utjecaj na imovinska prava privatnih djelovanja tih organa nastala financijska obveza za apelanta, osoba. Pravo na imovinu i anga`iranost u trgovinske koja nedvojbeno uti~e na njegova imovinska, tj. "gra|anska aktivnosti dijele materijalni karakter. U tom smislu praksa prava i obveze", u smislu ~lanka 6. stavak 1. Europske Europskog suda za ljudska prava razvidno prepoznaje, kao konvencije. Kona~no, Ustavni sud smatra da pojedinac mora gra|ansko pravo, pravo na kompenzaciju za materijalni biti za{ti}en od proizvoljnog djelovanja dr`ave i da svaki gubitak nastao nezakonitim djelovanjem dr`ave. propust u tom smislu, mo`e imati za posljedicu izravnu primjenu ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije ~ija svrha i 60. U konkretnom slu~aju je izvan svake dvojbe postojanje jeste, kao uostalom i cijele Europske konvencije, upravo propisa koji reguliraju oblast carinskog postupka i naplate za{tita pojedinaca od proizvoljnog djelovanja dr`ave. carina, odnosno posebnih pristojbi za robu koja se uvozi u Broj 69 - Stranica 4012 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. 66. Sukladno navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da je ~lanak 6. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 14. Europske stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u predmetnom konvencije. slu~aju. 74. U odnosu na navode apelanta koji se odnose na povredu njegovih imovinskih prava i povredu zabrane diskriminacije 3. Po{tivanje ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije koji su regulirani ~l. II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i 67. Potrebno je utvrditi je li Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno ~lankom 1. Protokola br. 1 uz Hercegovine, u okviru svoje nadle`nosti, ispo{tovao Europsku konvenciju i ~lankom 14. Europske konvencije, zahtjeve ~lanka 6. stavak 1., odnosno je li postupak pred tim Ustavni sud smatra da, u svjetlu svojih zaklju~aka u odnosu sudom sadr`avao proceduralne garancije kako to zahtijeva na ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, nije nu`no ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. razmatrati ove navode apelanta. 68. Ustavni sud zapa`a da je postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine vo|en bez prisustvovanja VIII - Zaklju~ak stranaka, iako je apelant konstantno ukazivao na praksu 75. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 3. carinskih organa da odlu~uju bez njegovog prisustvovanja i Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno bez pru`anja mogu}nosti da osobno pobije navode iz prijava. odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. Apelant nije izri~ito tra`io prisustvovanje na raspravi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, ali je to 76. S obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije bila njegova osnovna zamjerka praksi carinskih organa koju nu`no posebno razmatrati apelantov prijedlog za je on izrazio u svojoj tu`bi tom sudu. I pored toga, Vrhovni dono{enjem privremene mjere. sud Federacije Bosne i Hercegovine nije smatrao nu`nim da 77. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke ni apelanta niti predstavnika carinskih organa pozove na Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. sjednicu na kojoj se odlu~ivalo o apelantovoj tu`bi. Predsjednik 4. Prisustvovanje sjednici Vrhovnog suda Federacije Bosne Ustavnog suda i Hercegovine i javna rasprava Bosne i Hercegovine 69. Ustavni sud podsje}a da stranke moraju imati mogu}nost Mato Tadi}, v. r. osobno prisustvovati sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na su|enje pred prvostupanjskim sudom. Me|utim, pravo na pravi~no su|enje, tako|er, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u podrazumijeva pravo da se prisustvuje pred sudovima vi{e predmetu broj AP 236/03, rje{avaju}i apelaciju Mesne industrije instance koji odlu~uju o prizivima, osim kada je razmatranje "Lijanovi}i" d.o.o. [iroki Brijeg, na osnovu ~lana VI/3 b) Ustava pred ovim sudovima ograni~eno na procesna ili ~isto pravna Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i pitanja, kada osobno prisustvovanje optu`enog (ili druge ~lana 64 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine stranke) nije od zna~aja. Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i 70. Ustavni sud, nadalje, primje}uje da ~lanak 6. stavak 1. Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: Europske konvencije govori o javnoj raspravi, dok Zakon o Mato Tadi}, predsjednik, upravnim sporovima govori o nejavnoj sjednici vije}a suda. ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik Obzirom da Europska konvencija, prema ~lanku II/2. Ustava Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik Bosne i Hercegovine, ima supremaciju nad svim ostalim Valerija Gali}, sudija zakonima, a sve doma}e institucije su obvezne izravno ju Jovo Rosi}, sudija primjenjivati, ovaj se pojam mora tuma~iti u duhu pojma na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je javne rasprave iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 71. Ustavni sud nalazi da je upravni spor, u konkretnom slu~aju, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 jednostupanjski i da jedino postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ima karakter redovitog Usvajaju se apelacije Mesne industrije "Lijanovi}i" d.o.o. sudskog postupka, pa samim tim, taj postupak mora biti [iroki Brijeg. vo|en tako da zadovolji zahtjeve "javnog su|enja" i zahtjeve Utvr|uje se povreda prava iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i prava javnosti na kontrolu pravosu|a. Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu 72. U konkretnom je slu~aju, ~lankom 30. Zakona o upravnim qudskih prava i osnovnih sloboda. sporovima, propisano da se u upravnim sporovima rje{ava u Ukidaju se presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i nejavnoj sjednici, dakle u sjednici koja isklju~uje javnost. Hercegovine, br. U-383/03 od 12. juna 2003, U-570/03, U-2222/03, Me|utim, st. 2. i 3. ovog ~lanka daju mogu}nost da se odr`i U-628/03, U-592/03, U-590/03, U-591/03, U-2312/03, U-2302/03 od 20. usmena rasprava, pa ~ak i da jedna od stranaka podnese takav novembra 2003. godine. Predmeti se vra}aju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, na hitan ponovni postupak, u prijedlog. Ustavni sud smatra da konstantna praksa skladu sa ~lanom 64 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ukazuje da Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u se sjednice Vrhovnog suda, u pravilu, odr`avaju bez roku od {est mjeseci od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni prisustvovanja javnosti i bez pozivanja stranaka u postupku. sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa ~lanom Nadalje, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju postoji 75 stav 5 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. niz krupnih pravnih pitanja od zna~aja za pravilno rje{avanje Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim predmetnih sporova (na koja je Ustavni sud ukazao u ovoj novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike odluci), a da je, i pored toga, Vrhovni sud Federacije Bosne i Srpske". Hercegovine odlu~io odr`ati nejavnu sjednicu zanemariv{i navode apelanta koji se odnose na nesudjelovanje u postupku OBRAZLO@EWE koji je vo|en pred carinskim organima. Iz svega navedenog proizlazi da apelantu ni u postupku koji je vo|en pred I - Uvod carinskim organima, a ni u postupku pred Vrhovnim sudom 1. Mesna industrija "Lijanovi}i" d.o.o. (u daqwem tekstu: Federacije Bosne i Hercegovine, nije osigurana javnost apelant) iz [irokog Brijega, podnijela je apelacije Ustavnom postupka i nije mu dana mogu}nost da osobno ispita navode sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) prijava protiv njega niti da osobno obrazlo`i razloge protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i podno{enja tu`be u upravnom sporu. Hercegovine br. U-383/03 od 12. juna 2003., U-570/03, U-2222/03, 73. Ustavni sud zaklju~uje da, u konkretnom slu~aju, pravo na U-628/03, U-592/03, U-590/03. U-591/03, U-2312/03 i U-2302/03 od javno su|enje nije ispo{tovano. 20. novembra 2003. godine, sa prijedlogom da se obustavi b) Pravo na imovinu u svezi prava na zabranu diskriminacije izvr{ewe rje{ewa Federalnog ministarstva finansija - ~lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanak 1. Carinske uprave, Carinarnice Mostar, navedenih u odluci, dok se ne donese odluka o apelacijama (privremena mjera). Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i ~lanak II/4. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 38/04. Utorak, 7.12.2004. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ustavni sud je 19. avgusta 2003, te 8. i 9. januara 2004. godine primio 9 apelacija, koje je apelant podnio pozivaju}i se na ~lan VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je, u predmetu AP-314/03 koji se odnosi na isto pitawe, 23. februara 2004. godine, u skladu sa ~lanom 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva finansija i Carinarnice Mostar zatra`io odgovore na navode iz apelacija. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je dostavio odgovor Ustavnom sudu 8. marta 2004. godine. U odgovoru se navodi da, imaju}i u vidu da je Ustavni sud o apelaciji iste stranke u istovjetnom predmetu ve} donio svoju odluku broj AP-148/03 od 28. decembra 2003. godine, prepu{ta ovom sudu da donese odgovaraju}u odluku o izjavqenoj apelaciji. Federalno ministarstvo finansija dostavilo je Ustavnom sudu odgovor 5. marta 2004. godine. U odgovoru je navedeno da u cijelosti ostaju kod razloga navedenih u presudi Vrhovnog suda broj U-420/03 od 27. avgusta 2003. godine i smatraju da presudom nisu povrije|ene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni odredbe Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, te predla`u da Ustavni sud odbije podnesenu apelaciju. Carinarnica Mostar dostavila je Ustavnom sudu odgovor 11. marta 2004. godine. U svom odgovoru Carinarnica isti~e da je postupak naknadne naplate carina i posebne pristojbe proveden u skladu sa zakonom i u zakonom predvi|enim rokovima, te da su u tom pogledu neta~ni apelantovi navodi. Carinarnica navodi da nije do{lo do povrede apelantovog prava na imovinu s obzirom na to da je postupak naknadne naplate carina i posebne pristojbe proveden u javnom interesu kako to predvi|a stav 2 ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Daqe se navodi da su neosnovani navodi apelanta da su povrije|ena prava koja mu pripadaju kao stranci u toku upravnog postupka i u upravnom sporu, jer je apelant imao mogu}nost da {titi svoja prava, {to je i u~inio kada je podnio `albu na prvostepeno rje{ewe, kao i kada je podnio tu`bu u upravnom sporu. Carinarnica navodi da o~igledno nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe u smislu ~lana 6 Evropske konvencije, niti da je izvr{ena bilo kakva diskriminacija iz ~lana 14 Evropske konvencije. Odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantu u skladu sa ~lanom 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. Ustavni sud je, u smislu ~lana 30 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom na to da se apelacije AP 236/03, AP 43/04, AP 44/04, AP 51/04, AP 54/04, AP 58/04, AP 61/04, AP 64/04 i AP 68/04 odnose na isto pitawe, odlu~io da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 236/03. Ustavni sud je u apelaciji AP 236/03, 26. avgusta 2003. godine, odbacio kao neosnovan zahtjev da donese privremenu mjeru. Ustavni sud nije posebno rje{avao zahtjeve za dono{ewe privremenih mjera u ostalim apelacijama koje su obuhva}ene ovom odlukom. III - ^iweni~no stawe 10. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta, a odnose se na 9 slu~ajeva cariwewa istovjetne robe i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. a) ^iwenice koje se odnose na postupak cariwewa robe 11. Apelant je firma koja se bavi preradom mesnih proizvoda. Poslovawe apelanta se uglavnom zasniva na uvozu mesa i wegovoj preradi u Bosni i Hercegovini u gotove prehrambene proizvode. Apelant, shodno ugovorima o dugoro~noj poslovnoj saradwi sa partnerima iz drugih zemaqa, vr{i i dostavu sirovina partnerima koji za apelanta proizvode gotove proizvode koje apelant zatim plasira na tr`i{te. 12. Apelant je u periodu od 5. februara 2001. do 22. novembra 2001. godine, na grani~nim prelazima Doqani, Osoje i Gorica, prijavio robu - "mesne prera|evine" koju je uvezao u Bosnu i Hercegovinu. Nakon obavqenih postupaka na grani~nim prelazima apelant je robu prevezao do Carinske ispostave Mostar i prijavio (u svakom od cariwewa) u dvije odvojene Jedinstvene carinske isprave, i to jednu po kojoj je carinio sirovine i drugu po kojoj je cariwena vrijednost rada. Carinska ispostava Mostar je, nakon obavqenog postupka pregleda robe, ovjerila Jedinstvene carinske isprave koje su Broj 69 - Stranica 4013 na taj na~in, ovjerom, postale rje{ewa. S obzirom na to da nije bilo prigovora na carinske postupke, obaveza pla}awa carinskog duga, nametnuta rje{ewima, ispuwena je, pla}ena je carina, dok posebna pristojba (taksa, prelevman) nije obra~unata niti pla}ena. 13. Nakon {to je proveden carinski postupak i apelant uplatio carinski dug, Carinarnica Mostar je, po slu`benoj du`nosti, primjenom instituta izmjene carinske prijave nakon stavqawa robe u promet iz ~lana 96 st. 1 i 3 Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 21/98 i 10/02), pokrenula postupak naknadne naplate mawe pla}ene carine i carinskih pristojbi za robu uvezenu u periodu od 5. februara 2001. do 22. novembra 2001. godine. 14. Federalno ministarstvo finansija - Carinska uprava, Carinarnica Mostar, nakon okon~awa navedenih postupaka, u periodu od 11. novembra 2002. do 26. marta 2003. godine, donijela je rje{ewa i obavezala apelanta da na ime razlike mawe pla}enih carina i posebnih pristojbi (prelevmana) za robu iz tarifne oznake 1601.009900 - posebna kobasica (odnosno druge vrste mesnih prera|evina koje spadaju u ovu tarifnu oznaku) - uvezeno u Bosnu i Hercegovinu, uplati nov~ane iznose navedene u odlukama. 15. Carinarnica Mostar je u svojim rje{ewima navela da je postupak cariwewa proveden protivno odredbama Zakona o carinskoj politici BiH jer je izvr{eno cariwewe sirovina koje je apelant kupio u inostranstvu i direktno isporu~io instranom proizvo|a~u, a ne gotovog proizvoda koji je stvarno i uvezen. Na ovaj na~in je, kako je istaknuto u rje{ewima, do{lo do nepla}awa posebne takse - prelevmana suprotno Odluci o odre|ivawu proizvoda za koje se pri wihovom uvozu pla}a posebna pristojba i o visini te pristojbe ("Slu`beni glasnik BiH", br. 2/99, 10/99, 15/99, 17/00, 15/01, 33/01, 17/02), odnosno pla}ena je carina u mawem iznosu od onoga koji je trebalo da se uplati. U rje{ewima se daqe navodi da cariwewe robe tako da mogu da se uvoze gotovi proizvodi, a carina i carinske pristojbe plate na sirovine i vrijednost rada za wihovu izradu, nije propisano u ~lanu 4 Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine kojim su propisane sve carinske procedure. Tako|er je navedeno u rje{ewima da Zakon o spoqnotrgovinskoj politici ("Slu`beni glasnik BiH", broj 7/98) prema odredbama ~l. 18 do 20, kojima je regulisana dugoro~na proizvodna saradwa, ne podrazumijeva redovno cariwewe sirovina, poluproizvoda i vrijednosti rada umjesto gotovog proizvoda. 16. Protiv rje{ewa Carinarnice Mostar apelant je izjavio `albe Federalnom ministarstvu finansija, osporavaju}i wihovu zakonitost i predlo`io da se ta rje{ewa poni{te. 17. Federalni ministar finansija, odnosno zamjenik, rje{avaju}i `albe apelanta, izjavqene protiv osporenih 9 rje{ewa prvostepenog organa, donio je u periodu od 16. decembra 2002. do 21. jula 2003. godine rje{ewa kojima je odbio `albe apelanta kao neosnovane. U obrazlo`ewima rje{ewa se navodi da je Carinarnica Mostar donijela pravilne i zakonite odluke kada je obavezala apelanta na naplatu uve}anog iznosa carine i posebne pristojbe koja u momentu cariwewa predmetne robe nije obra~unata i napla}ena. U obrazlo`ewima se, daqe, navodi da cariwewe uvezenog gotovog proizvoda nije moglo da bude izvr{eno kao cariwewe sirovina i vrijednosti ulo`enog rada po ugovorima o dugoro~noj poslovnoj saradwi, a u skladu sa pribavqenim mi{qewem Federalnog ministarstva finansija, broj 01-16-2631/00 od 23. juna 2000. godine i Carinske uprave broj 6108 od istog datuma. Tako|e se u rje{ewima isti~e kako zakon ne poznaje, kao carinsku proceduru, cariwewe robe po osnovu ugovora o dugoro~noj poslovnoj saradwi, te da mi{qewe Federalnog ministarstva finansija nema karakter propisa koji bi obavezivao upravne organe, u ovom slu~aju carinske organe. 18. Protiv rje{ewa Federalnog ministarstva finansija apelant je podnio tu`be Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, u upravnom sporu po tu`bama apelanta protiv rje{ewa drugostepenog organa, donio je presude (pobli`e navedene u dispozitivu ove odluke), kojim se tu`be odbijaju, uz obrazlo`ewe da su osporena rje{ewa pravilno donesena i na zakonu zasnovana. b) ^iwenice koje se odnose na postupak pribavqawa mi{qewa Federalnog ministarstva finansija o na~inu cariwewa robe po ugovorima o dugoro~noj poslovnoj saradwi Broj 69 - Stranica 4014 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 19. Iz dokumenata predo~enih Ustavnom sudu proizlazi da se apelant 20. marta 2000. godine obratio Federalnom ministarstvu finansija - Carinskoj upravi pismom u kome navodi da je radi kontinuirane proizvodwe, a zbog remonta sopstvenih proizvo|a~kih kapaciteta i wihovog obnavqawa, anga`ovao proizvo|a~ke kapacitete u inostranstvu po osnovu ugovora o dugoro~noj poslovnoj saradwi, koji su registrovani u Federalnom ministarstvu trgovine. Na ovaj se na~in kod inostranog proizvo|a~a priprema gotov proizvod koji se onda plasira na tr`i{te. U vezi sa navedenim, apelant je tra`io od Federalnog ministarstva finansija potvrdu mogu}nosti da se sirovine za gotov proizvod, koje apelant nabavqa u zemqama Evropske unije, ispostave direktno proizvo|a~u, bez wihovog uvo`ewa u Bosnu i Hercegovinu, a da se carinski postupak prilikom uvoza provede tako {to }e se cariniti odvojeno sirovine, a odvojeno rad i eventualni dodaci na izradi gotovog proizvoda. 20. Aktom Carinske uprave Federalnog ministarstva finansija (broj D-223/2 od 28. marta 2000. godine) apelant je obavije{ten da }e Carinska uprava, odnosno carinarnice da postupe tako da carine robu bez prelaska carinske linije, nakon {to apelant dobije odobrewe nadle`nog ministarstva entiteta za izvozno-uvozno cariwewe robe bez prelaska carinske linije. 21. Federalno ministarstvo trgovine je, aktom broj 06-05-1152/00 od 13. aprila 2000. godine, obavijestilo apelanta da Odluka o uslovima za registrovawe ugovora u dugoro~noj proizvodnoj saradwi ("Slu`beni glasnik BiH", broj 22/98) predvi|a mogu}nost da jedan partner isporu~i sirovine a da drugi partner isporu~i gotove proizvode u koje su ove sirovine ugra|ene, pri ~emu nije ograni~eno porijeklo ovih sirovina. 22. Aktom 0901 broj D-6084, od 23. juna 2000. godine, Carinska uprava je tra`ila od Federalnog ministra finansija mi{qewe u vezi sa mogu}nosti provedbe carinskog postupka, na osnovu Ugovora o dugoro~noj poslovnoj saradwi, tako da se prilikom dopreme proizvoda u BiH, a na osnovu ispostavqenih ra~una i utvr|enih normativa, posebno napla}uje carina za sirovinu, a posebno za usluge. 23. Federalni ministar finansija je, svojim aktom broj 01-16.2631 od 23. juna 2000. godine, u vezi sa aktom Carinske uprave broj D-6084, obavijestio Carinsku upravu da mo`e da se provede carinski postupak na osnovu ugovora o dugoro~noj poslovnoj saradwi, na na~in na koji je to navedeno u aktu Carinske uprave broj D-6084. 24. Carinska uprava je aktom 0901 broj 16-7-3653/02 od 8. aprila 2002. godine (kao predmet akta se navodi Instrukcija Ministarstva finansija, broj 01-16-2631/00 od 23. juna 2000. godine i akti carinske uprave br. 6084/00 i 6018/00 od 23. juna 2000. godine) obavijestila Carinarnicu Grude da je na nivou Carinske uprave oformqena Stru~na grupa za ocjenu na~ina uvoza i cariwewa robe za apelanta po ugovoru o dugoro~noj saradwi sa firmom "Weise-Suhne" (Be~, Austrija). Zadatak ove grupe je da zauzme stav i donese mi{qewe o osnovanosti na~ina uvoza i cariwewa robe po predmetnom ugovoru. Daqe se u aktu navodi da, kako jo{ uvijek nije dobijeno izja{wewe i kona~an stav Federalnog ministarstva finansija u pogledu date instrukcije, carinarnica nastavi da postupa u skladu sa navedenom instrukcijom. IV - Relevantni propisi 25. Zakon o spoqnotrgovinskoj politici ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 7/98) "^lan 9 Izvoz i uvoz robe smatra se zavr{enim kad su robe pre{le carinu i pre{le carinsku liniju. Kao datum izvoza i uvoza smatra}e se datum prihva}awa deklaracije za robe od strane nadle`ne carinske administracije. Smisleno ovom zakonu, pod "prihva}awem" se smatra prihva}awe carinske deklaracije u carinskoj kancelariji nadle`ne carinske deklaracije. Izuzetno od odredbi stava 1 ovog ~lana resorna ministarstva entiteta, uz saglasnost Ministarstva spoqne trgovine BiH, mogu da izdaju odobrewe da se izvr{i izvozno-uvozno cariwewe robe bez prelaska carinske linije, ako je zakqu~en ugovor sa stranim licem i ako se smawuju tro{kovi transporta robe. Pri izvozno-uvoznom cariwewu ove robe primjewuju se propisi koji se primjewuju na izvoz i uvoz robe koja prelazi carinsku liniju. Utorak, 7.12.2004. ^lan 19 1. Ako u vrijeme kada su ugovori i aneksi zakqu~eni, a odnose se na robe koje se izvoze ili uvoze na osnovu ugovora o dugoro~noj proizvodnoj saradwi koje su bile klasifikovane kao robe koje treba da budu izvezene ili uvezene slobodno, onda }e one biti izvo`ene u re`imu slobodno do kraja ispuwewa ugovora. 2. Ako je izvoz ili uvoz roba preduzet na osnovu ugovora o dugoro~noj proizvodnoj saradwi podlo`an kvoti ili dozvoli, preduze}e }e izvesti ili uvesti takve robe na osnovu odobrewa Ministarstva spoqne trgovine BiH i resornih ministarstava entiteta, koji moraju da odlu~e o zahtjevu za odobrewe. Takvo odobrewe }e predstavqati pravo na izvoz ili uvoz po tom osnovu, i va`i}e onoliko dugo koliko je ugovor na snazi." ^lan 33 u relevantnom dijelu glasi: "Savjet ministara BiH mo`e da propi{e primjenu za{titnih mjera u ograni~enom periodu budu}i da mo`e da bude potrebno da sprije~i ili otkloni ozbiqnu {tetu, te da olak{a pode{avawe". 26. Odluka o odre|ivawu proizvoda za koje se pri wihovom uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i o visini te takse ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 2/99. 10/99, 15/99, 17/00, 36/00 i 15/01) Odluka u relevantnom dijelu glasi: "Ovom odlukom, radi za{tite doma}e proizvodwe, odre|uju se proizvodi za koje se pri wihovom uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i visina te takse." II "Utvr|uje se posebna taksa po mjernoj jedinici na uvezene proizvode, i to: [...] Tarifna oznaka Naziv Mjerna Visina posebne jedinica takse po mjernoj jedinici u KM - kobasice i sli~ni proizvodi od mesa .... 1601.00 99 00 - ostalo 1 kg 3 KM [...].". 27. Odluka o primjeni Odluke o odre|ivawu proizvoda za koje se pri wihovom uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i o visini te takse u 2002. godini ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 33/01) u relevantnom dijelu glasi: I "Odluka o odre|ivawu proizvoda za koje se pri wihovom uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i o visini te takse ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 2/99, 10/99, 15/99, 17/00, 36/00 i 15/01), primjewiva}e se u istovjetnom tekstu do 30. juna 2002. godine. II Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavqivawa u "Slu`benom glasniku BiH", a primjewivat }e se od 1. januara 2002. godine". 28. Odluka o uslovima za registrovawe ugovora o dugoro~noj proizvodnoj saradwi ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 22/98) u relevantnom dijelu glasi: 1. Ta~ka II stav 1/2 "U smislu ove odluke "dugoro~nom proizvodnom saradwom" smatra se svaki ugovorni odnos, u trajawu od najmawe tri godine izme|u doma}eg pravnog lica koje obavqa proizvodne aktivnosti u Bosni i Hercegovini i stranog pravnog lica koje se ti~e razvoja, uvo|ewa proizvodwe, proizvodwe i uzajamnog snabdijevawa proizvodima i wihovim sastavnim dijelovima, i to: [...] isporuka komponenti od strane jednog partnera i isporuka (gotovih) proizvoda u koje su ugra|ene ove komponente i komponente vlastite proizvodwe, od strane drugog partnera. [...]" 29. Zakon o upravnim sporovima ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00): Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH "^lan 30 O upravnim sporovima sud rje{ava u nejavnoj sjednici. Zbog slo`enosti sporne stvari, ili ako ina~e na|e da je to potrebno radi boqeg razja{wewa stawa stvari, sud mo`e rije{iti da se odr`i usmena rasprava (u daqwem tekstu: rasprava). Iz razloga navedenih u stavu 2 ovog ~lana i stranka mo`e da predlo`i da se odr`i rasprava". V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 30. Apelant osporava presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, rje{ewa Carinarnice Mostar i rje{ewa Federalnog ministarstva finansija, jer smatra da su osporavanim odlukama povrije|ena wegova ustavna prava, i to: – pravo na pravi~an postupak iz ~lana 6 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija) i ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine; – pravo na mirno u`ivawe imovine iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (~lan II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine); – zabrana diskriminacije iz ~lana 14 Evropske konvencije (~lan II/4 Ustava Bosne i Hercegovine). 31. Apelant tra`i od Ustavnog suda da na osnovu ~lana 78 Poslovnika Ustavnog suda donese privremenu mjeru, kojom bi se obustavilo izvr{ewe osporavnih odluka do dono{ewa odluke Ustavnog suda jer bi wihovim izvr{ewem mogle da nastupe nesagledive i nenadoknadive {tetne posqedice za apelanta. 32. Apelant navodi da se pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine vodi jo{ upravnih postupaka u sporu radi poni{tewa velikog broja osporenih rje{ewa, zasnovanih na istom ~iweni~nom i pravnom osnovu ~ije je izvr{ewe u toku. Apelant isti~e da bi izvr{ewe osporenih odluka, budu}i da nemaju sredstava na `irora~unu, prouzrokovalo blokadu `irora~una {to bi dovelo do pokretawa ste~ajnog postupka, te aplantovog prestanka rada i djelovawa na tr`i{tu. 33. Apelant smatra da su postupawem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva finansija i Carinarnice Mostar, povrije|ena wegova prava na pravi~an postupak iz ~lana 6 Evropske konvencije, jer prije nego {to je doneseno prvostepeno rje{ewe nije proveden postupak i nije mu data mogu}nost da se izjasni na ~iwenice i dokaze koji prethode dono{ewu rje{ewa. Tako|e isti~e da navodi wegove `albe nisu razmatrani ni cijeweni u drugostepenom postupku, niti su navodi tu`be cijeweni u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, a obrazlo`ewa donesenih odluka su nepotpuna i ne sadr`e razloge o odlu~nim ~iwenicama. 34. Apelant predla`e da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i predmet vrati Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine na ponovni hitan postupak i dono{ewe presude. b) Odgovor na apelaciju 35. U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo finansija je istaklo da u cijelosti potvr|uje sve razloge navedene u osporenim presudama Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i smatra da tim presudama nisu povrije|ene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni odredbe Evropske konvencije i predla`e da Ustavni sud podnesene apelacije odbije. 36. U odgovoru na apelaciju, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine se nije osvrnuo na pitawe osnovanosti apelacije, nego je samo naveo da prepu{ta Ustavnom sudu da donese odgovaraju}u odluku o apelaciji. 37. Odgovor na apelaciju Carinarnice Mostar je pobli`e naveden u ta~ki 6 ove odluke. VI - Dopustivost 38. ^lan VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini". Broj 69 - Stranica 4015 39. Pitawa koja proizlaze iz apelacije odnose se na povredu apelantovih prava za{ti}enih Evropskom konvencijom. Iz ~lana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da se prava i slobode predvi|ena u Evropskoj konvenciji i u wenim protokolima direktno primjewuju u Bosni i Hercegovini i da imaju prioritet nad ostalim zakonima. 40. ^lan 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda glasi: "Sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu, i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio". 41. U ovom predmetu osporene su presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine protiv kojih nema daqwih redovnih pravnih lijekova. 42. Apelant je presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. U-383/03 od 12. juna 2003, primio 20. juna 2003. godine, a apelacija protiv navedene presude je podnesena Ustavnom sudu 19. avgusta 2003. godine, dakle u roku od 60 dana u skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. 43. Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. U-570/03, U-2222/03, U-628/03, U-592/03, U-590/03. U-591/03, U-2312/03 i U-2302/03, su donesene 20. novembra 2003. godine, a apelacije protiv navedenih presuda su podnesene Ustavnom sudu 8. i 9. januara 2004. godine, odnosno u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. 44. Shodno tome, apelacije su dopustive. VII - Meritum 45. Apelant osporava presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, jer smatra da su osporavanim presudama i rje{ewima povrije|ena wegova ustavna prava (pravo na pravi~an postupak - ~lan 6 Evropske konvencije, pravo na imovinu - ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju - ~lan 14 Evropske konvencije, {to odgovara ~l. II/3 e), II/3 k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine). 46. Ustavni sud prema ~lanu VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, mora da ispita da li su u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine povrije|ena apelantova prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. a) ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije 47. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom". 48. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u prvoj re~enici, glasi: "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. [...]" 1. Postojawe "spora" u smislu zna~ewa ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije 49. U vezi sa postojawem "spora" o pravu, Ustavni sud upu}uje na principe iznijete u sudskoj praksi Evropskog suda za qudska prava i sa`ete u wegovoj presudi Benthem od 23. oktobra 1985. godine (serija A, broj 97, stav 32.). 50. U ovom predmetu jasno proizlazi da je spor nastao pokretawem postupka carinskih organa radi naknadne naplate carine i posebne pristojbe za robu uvezenu u periodu 5. februara 2001. do 22. novembra 2001. godine, koju je uvezao apelant po Jedinstvenim carinskim ispravama. Spor pred carinskim organima je okon~an rje{ewem zamjenika federalnog ministra finansija da odbije `albe apelanta kao neosnovane. Postupak pred carinskim organima je vo|en i okon~an bez pozivawa apelanta ili wegovog zastupnika. Spor je nastavqen podno{ewem tu`be Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je u upravnom sporu po tu`bi apelanta protiv rje{ewa drugostepenog organa donio presude kojim se tu`be odbijaju, uz obrazlo`ewe da su osporena rje{ewa pravilno donesena i na zakonu zasnovana. 51. Nadaqe, Ustavni sud zapa`a da predmet osporavawa pred Ustavnim sudom nije prosto posqedwa odluka Vrhovnog suda Broj 69 - Stranica 4016 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Bosne i Hercegovine ve} i ono {to je prethodilo takvoj odluci Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno postupak koji je vo|en pred carinskim (upravnim) organima. 52. U skladu sa iznesenim, Ustavni sud smatra da postupak pred carinskim organima, sam po sebi, ne predstavqa "spor", a da postupak u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, vo|en u konkretnom slu~aju, mo`e da se smatra "sporom" u smislu zna~ewa ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Nadaqe, Ustavni sud zapa`a da je ciq vo|ewa upravnog spora bio utvr|ivawe postojawa ili nepostojawa neke ~iwenice ili prava od kojih mogu da zavise odluke u upravnom postupku pred carinskim organima. Kona~no, Ustavni sud smatra da, ukoliko rje{ewe upravnog spora pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine mo`e da ima za posqedicu poni{tavawe odluka donesenih u upravnom postupku, onda taj postupak mora da se smatra cjelinom i da kao takav bude predmet razmatrawa pred Ustavnim sudom pod uslovom da je i taj postupak obuhva}en apelantovom `albom (vidi Odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 65/02 od 26. septembra 2003. godine). 2. "Gra|anska prava i obaveze" 53. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije utvr|uje proceduralne garancije za presu|ivawe u odre|enim sporovima. Upotreba izraza "gra|anska prava i obaveze" je za tvorce Evropske konvencije trebala da utvrdi granice primjene ~lana 6 stav 1. Izraz ne mo`e da se primjewuje na sve sporove u vezi sa "gra|anskim pravima i obavezama" iz doma}eg prava; ovo pravo ili obaveza mora da bude kvalifikovano kao "gra|ansko". Ovaj pojam, me|utim, mo`e da ima nekoliko zna~ewa. 54. U ovom predmetu potrebno je da se rije{i preliminarno pitawe da li je konkretni upravni spor, "spor" o "gra|anskim pravima i obavezama". 55. Shodno praksi Evropskog suda za qudska prava, po~etna ta~ka u svakom predmetu je karakter koji se daje ovim pravima i obavezama, a prema pravnom sistemu tu`ene strane. Me|utim, ovo ne propisuje vi{e nego po~etnu naznaku kako je pojam "gra|anskih prava i obaveza" "nezavisan" u smislu Evropske konvencije i "ne mo`e da se tuma~i samo prema doma}em zakonu tu`ene strane"; "da li pravo treba da se smatra gra|anskim, u smislu zna~ewa tog izraza u Evropskoj konvenciji, mora da bude utvr|eno u odnosu na su{tinski sadr`aj i efekte tog prava - a ne wegovom pravnom klasifikacijom - prema doma}em pravu relevantne dr`ave" (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava u presudi Konig od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 27. stavovi 88-89). 56. U ovu svrhu treba, tako|e, da se uzme u obzir pravne sisteme drugih dr`ava, ustvari da bi se vidjelo da li postoji bilo kakav jednoobrazan koncept "gra|anskih prava i obaveza" koji bi ili obuhvatio ili iskqu~io ~iwenice ovog predmeta (vidi navedenu presudu Konig, serija A, broj 27. stav 89). 57. Evropski sud za qudska prava smatra da izraz "sporovi" o "gra|anskim pravima i obavezama" ukqu~uje sve postupke ~iji je rezultat odlu~uju}i za privatna prava i obaveze, ~ak i ako se postupak ti~e spora izme|u pojedinca i javne vlasti koja djeluje nezavisno i bez obzira da li pripadaju, prema doma}em pravnom sistemu tu`ene dr`ave, u sferu privatnog ili javnog prava ili su zaista mje{ovitog karaktera (vidi presudu Ringeisen od 16. jula 1971. godine, serija A, broj 13, stav 94; navedenu presudu Konig, serija A, broj 27. stavovi 90 i 94). [tavi{e, nije dovoqno da spor ili postupak imaju slabu vezu ili neznatne posqedice koje uti~u na gra|anska prava ili obaveze; "gra|anska prava ili obaveze moraju da budu predmet ili jedan od predmeta spora; rezultat postupka mora da bude direktno odlu~uju}i za to pravo" (La Compte, Van Leuven i De Meyere presuda od 23. juna 1981. godine, serija A, broj 43. stav 47). 58. U konkretnom predmetu, predmet postupaka je bila naknadna naplata mawe pla}ene carine i posebne pristojbe na uvezenu robu. Da bi se utvrdio karakter ove posebne pristojbe, neophodno je da se defini{e karakter zakonske odredbe koja reguli{e naplatu ove pristojbe i prirodu obaveze koja proisti~e iz ove zakonske odredbe. 59. Obaveza pla}awa posebne pristojbe - prelevmana proisti~e iz ~lana I Odluke o odre|ivawu proizvoda za koje se pri wihovom uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i o visini te takse. Tom odlukom je propisano da se radi za{tite doma}e proizvodwe, odre|uju proizvodi za koje se pri wihovom uvozu u Utorak, 7.12.2004. 1999. godini pla}a posebna pristojba i visina te pristojbe. U su{tini, pristojba-prelevman ne predstavqa carinsku, odnosno poresku obavezu, u tipi~nom zna~ewu tih pojmova, ve} taksu kojom se reguli{e doma}e tr`i{te, odnosno dodatna obaveza za uvoznika robe. Samim tim, obaveza koja proisti~e iz navedene odluke, u su{tini bi predstavqala obavezu iz sfere javnog prava, koju propisuje dr`ava s ciqem da za{titi doma}e proizvo|a~e. Iz navedenog proizlazi da bi spor o obavezi pla}awa posebne pristojbe - prelevmana mogao da predstavqa materiju koja je izvan djelokruga za{tite ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Me|utim, Ustavni sud zapa`a da, iako priroda obaveze ne potpada u djelokrug za{tite ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, nacionalni pravni sistem mora da bude organizovan tako da garantuje minimum procesne za{tite u nacionalnim okvirima koju pru`a ovaj ~lan u tim slu~ajevima. Ovo iz razloga {to obaveze u sferi pla}awa obaveza prema dr`avi naj~e{}e imaju veliki utjecaj na imovinska prava privatnih lica. Pravo na imovinu i anga`ovanost u trgovinske aktivnosti dijele materijalni karakter. U tom smislu praksa Evropskog suda za qudska prava jasno prepoznaje, kao gra|ansko pravo, pravo na kompenzaciju za materijalni gubitak nastao nezakonitim djelovawem dr`ave. 60. U konkretnom slu~aju je van svake sumwe da postoje propisi koji reguli{u oblast carinskog postupka i naplate carina, odnosno posebnih pristojbi za robu koja se uvozi u Bosnu i Hercegovinu, ali je isto tako nesporno da su odre|eni organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine donijeli niz akata kojima su na druga~iji na~in regulisali obavqawe carinskog postupka na osnovu ugovora o dugoro~noj saradwi. Upravo je takav postupak proveden u slu~aju apelanta ~ija "posqedica" je bilo nepla}awe posebne pristojbe, odnosno pla}awe carine u mawem iznosu. Carinski organi su u naknadno provedenom postupku, bez u~e{}a apelanta, izmijenili podatke u carinskim ispravama, a zatim su na osnovu takve izmjene nalo`ili pla}awe carine u ve}em iznosu, te pla}awe posebne pristojbe (prelevmana). S obzirom na postojawe navedenih akata na osnovu kojih je odobreno cariwewe na osnovu ugovora o dugoro~noj saradwi na na~in na koji je to prvobitno ura|eno, postavqa se pitawe postojawa obaveze apelanta da plati uve}ani iznos carine i posebnu pristojbu. 61. Ustavni sud zapa`a da ni carinski organi uprave, a ni Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine nisu posvetili du`nu pa`wu ovom pitawu koje je pokrenuo apelant pred svim instancama koje su odlu~ivale o wegovom predmetu. Ustavni sud smatra da se ovo pitawe pojavquje kao prethodno pitawe od kog zavisi ishod postupka i postojawe obaveze apelanta u odnosu na pla}awe posebnih pristojbi-prelevmana i carine u uve}anom iznosu. 62. Nadaqe, u predmetima u kojima su odluku donijeli upravni organi, mora da postoji mogu}nost osporavawa pred sudom koji funkcioni{e u skladu sa ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije. Imaju}i u vidu da je upravni spor, u konkretnom slu~aju, jednostepen, ta mogu}nost zaista postoji, ali s obzirom na to da se postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine vodi, u pravilu, bez prisustvovawa stranaka, to, prema mi{qewu Ustavnog suda, ne obezbje|uje minimum procesnih garancija propisanih ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije. 63. Ustavni sud smatra da on ne predstavqa "~etvrtu instancu" u pogledu primjene doma}eg zakona ve} da je wegov osnovni zadatak za{tita Ustava Bosne i Hercegovine i prava koja su sadr`ana u wemu. Ustavni sud mo`e da ispituje na~in na koji redovni sudovi tuma~e i primjewuju doma}e pravo ukoliko su doma}i zakoni primijeweni i tuma~eni tako da kr{e Ustavom za{ti}ena prava. U odnosu na pitawe da li neko pravo ili obaveza treba da budu u skladu sa Evropskom konvencijom i tako sa zahtjevima iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud podsje}a da, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija ima prioritet nad doma}im zakonima, te samim tim i pravo i zakoni koje primjewuju redovni sudovi moraju da budu u saglasnosti sa Evropskom konvencijom, bez obzira na doslovno zna~ewe pojedinih odredaba zakona koji se primjewuju u pravnom sistemu. 64. U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da ~ak i kada bi neko pravo moglo jasno da se svrsta u domen javnog prava, koje je izvan djelokruga ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, neophodno je, u nacionalnim okvirima, da se obezbijedi minimum procesnih pretpostavki u svrhu vo|ewa postupka u skladu sa ~lanom 6 stav Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 1 Evropske konvencije. Pri tome najve}a obaveza le`i upravo na pravosudnim organima koji imaju ustavnu obavezu, bez obzira na karakter spora, da obezbijede puno po{tivawe zahtjeva ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 65. Me|utim, Ustavni sud primje}uje da je u konkretnom slu~aju, djelovawem organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, nastala potpuno nova pravna situacija, ~iji obim iskqu~uje primjenu javno-pravnog odnosa izme|u apelanta i dr`ave. Nadaqe, takvoj pravnoj situaciji nisu organi koji su vodili postupak radi utvr|ivawa apelantove obaveze, posvetili neophodnu pa`wu, pa je kao rezultat takvog djelovawa tih organa nastala finansijska obaveza za apelanta, koja nesumwivo uti~e na wegova imovinska, tj. "gra|anska prava i obaveze", u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Kona~no, Ustavni sud smatra da pojedinac mora da bude za{ti}en od proizvoqnog djelovawa dr`ave i da svaki propust u tom smislu, mo`e da ima za posqedicu direktnu primjenu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije ~ija svrha i jeste, kao uostalom i cijele Evropske konvencije, upravo za{tita pojedinaca od proizvoqnog djelovawa dr`ave. 66. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zakqu~uje da je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjewiv u predmetnom slu~aju. 3. Po{tivawe ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije 67. Potrebno je da se utvrdi da li je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, u okviru svoje nadle`nosti, ispo{tovao zahtjeve ~lana 6 stav 1, odnosno da li je postupak pred tim sudom sadr`avao proceduralne garancije kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. 68. Ustavni sud zapa`a da je postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine vo|en bez prisustvovawa stranaka iako je apelant konstantno ukazivao na praksu carinskih organa da odlu~uju bez wegovog prisustvovawa i bez pru`awa mogu}nosti da li~no ospori navode iz prijava. Apelant nije izri~ito tra`io prisustvovawe na raspravi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, ali je to bila wegova osnovna zamjerka praksi carinskih organa koju je on izrazio u svojoj tu`bi tom sudu. I pored toga, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije smatrao neophodnim da ni apelanta niti predstavnika carinskih organa pozove na sjednicu na kojoj se odlu~ivalo o apelantovoj tu`bi. 4. Prisustvovawe sjednici Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i javna rasprava 69. Ustavni sud podsje}a da stranke moraju da imaju mogu}nost da li~no prisustvuju sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na su|ewe pred prvostepenim sudom. Me|utim, pravo na pravi~no su|ewe, tako|e, podrazumijeva pravo da se prisustvuje pred sudovima vi{e instance koji odlu~uju o `albama, sem kada je razmatrawe pred ovim sudovima ograni~eno na procesna ili ~isto pravna pitawa, kada li~no prisustvovawe optu`enog (ili druge stranke) nije od zna~aja. 70. Ustavni sud, nadaqe, primje}uje da ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije govori o javnoj raspravi, dok Zakon o upravnim sporovima govori o nejavnoj sjednici vije}a suda. S obzirom na to da Evropska konvencija, shodno ~lanu II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, ima supremaciju nad svim ostalim zakonima, a sve doma}e institucije su obavezne da je direktno primjewuju, ovaj pojam mora da se tuma~i u duhu pojma javne rasprave iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 71. Ustavni sud nalazi da je upravni spor, u konkretnom slu~aju, jednostepen i da jedino postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ima karakter redovnog sudskog postupka, pa samim tim, taj postupak mora da bude vo|en tako da zadovoqi zahtjeve "javnog su|ewa" i zahtjeve prava javnosti na kontrolu pravosu|a. 72. U konkretnom slu~aju, ~lanom 30 Zakona o upravnim sporovima je propisano da se u upravnim sporovima rje{ava u nejavnoj sjednici, dakle u sjednici koja iskqu~uje javnost. Me|utim, st. 2 i 3 ovog ~lana daju mogu}nost da se odr`i usmena rasprava, pa ~ak i da jedna od stranaka podnese takav prijedlog. Ustavni sud smatra da konstantna praksa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ukazuje da se sjednice Vrhovnog suda, u pravilu, odr`avaju bez prisustvovawa javnosti i bez pozivawa stranaka u postupku. Nadaqe, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju postoji niz krupnih pravnih pitawa od zna~aja za pravilno rje{avawe predmetnih sporova (na koja je Ustavni sud ukazao u ovoj odluci), a da je, i pored toga, Vrhovni sud 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 38/04. Broj 69 - Stranica 4017 Federacije Bosne i Hercegovine odlu~io da odr`i nejavnu sjednicu zanemariv{i navode apelanta koji se odnose na neu~estvovawe u postupku koji je vo|en pred carinskim organima. Iz svega navedenog proizlazi da apelantu ni u postupku koji je vo|en pred carinskim organima, a ni u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, nije obezbje|ena javnost postupka i nije mu data mogu}nost da li~no ispita navode prijava protiv wega niti da li~no obrazlo`i razloge podno{ewa tu`be u upravnom sporu. 73. Ustavni sud zakqu~uje da, u konkretnom slu~aju, pravo na javno su|ewe nije ispo{tovano. b) Pravo na imovinu u vezi sa pravom na zabranu diskrimi' nacije - ~lan II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lan 1 Proto' kola broj 1 uz Evropsku konvenciju i ~lan II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 14 Evropske konvencije. 74. U odnosu na navode apelanta koji se odnose na povredu wegovih imovinskih prava i povredu zabrane diskriminacije koji su regulisani ~l. II/3 k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~lanom 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju i ~lanom 14 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra, da u svjetlu svojih zakqu~aka u odnosu na ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati ove navode apelanta. VIII - Zakqu~ak 75. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 76. S obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije neophodno da se posebno razmatra apelantov prijedlog za dono{ewe privremene mjere. 77. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 236/03, rje{avaju}i apelaciju Mesne industrije "Lijanovi}i" d.o.o. [iroki Brijeg, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2., ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik, ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 15. juna 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvajaju se apelacije Mesne industrije "Lijanovi}i" d.o.o. [iroki Brijeg. Utvr|uje se povreda prava iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukidaju se presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. U-383/03 od 12. juna 2003., U-570/03, U-2222/03, U-628/03, U-592/03, U-590/03, U-591/03, U-2312/03, U-2302/03 od 20. novembra 2003. godine. Predmeti se vra}aju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, na hitan ponovni postupak, u skladu sa ~lanom 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od {est mjeseci od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa ~lanom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Broj 69 - Stranica 4018 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim III - ^injeni~no stanje novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike 10. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta, a Srpske". odnose se na 9 slu~ajeva carinjenja istovjetne robe i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati OBRAZLO@ENJE na slijede}i na~in. a) ^injenice koje se odnose na postupak carinjenja robe I - Uvod 11. Apelant je firma koja se bavi preradom mesnih proizvoda. 1. Mesna industrija "Lijanovi}i" d.o.o. (u daljnjem tekstu: Poslovanje apelanta se uglavnom zasniva na uvozu mesa i apelant) iz [irokog Brijega, podnijela je apelacije Ustavnom njegovoj preradi u Bosni i Hercegovini u gotove sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) prehrambene proizvode. Apelant, prema ugovorima o protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercego' dugoro~noj poslovnoj saradnji sa partnerima iz drugih vine br. U-383/03 od 12. juna 2003., U-570/03, U-2222/03, zemalja, vr{i i dostavu sirovina partnerima koji za apelanta U-628/03, U-592/03, U-590/03. U-591/03, U-2312/03 i proizvode gotove proizvode koje apelant zatim plasira na U-2302/03 od 20. novembra 2003. godine, sa prijedlogom da tr`i{te. se obustavi izvr{enje rje{enja Federalnog ministarstva 12. Apelant je u periodu od 5. februara 2001. do 22. novembra finansija - Carinske uprave, Carinarnice Mostar, navedenih u 2001. godine, na grani~nim prijelazima Doljani, Osoje i odluci, do dono{enja odluka o apelacijama (privremena Gorica, prijavio robu - "mesne prera|evine" koju je uvezao u mjera). Bosnu i Hercegovinu. Nakon obavljenih postupaka na grani~nim prijelazima apelant je robu prevezao do Carinske II - Postupak pred Ustavnim sudom ispostave Mostar i prijavio (u svakom od carinjenja) u dvije odvojene Jedinstvene carinske isprave, i to jednu po kojoj je 2. Ustavni sud je 19. augusta 2003., te 8. i 9. januara 2004. carinio sirovine i drugu po kojoj je carinjena vrijednost rada. godine primio 9 apelacija, koje je apelant podnio pozivaju}i Carinska ispostava Mostar je, nakon obavljenog postupka se na ~lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. pregleda robe, ovjerila Jedinstvene carinske isprave koje su 3. Ustavni sud je, u predmetu AP-314/03 koji se odnosi na isto na taj na~in, ovjerom, postale rje{enja. S obzirom na to da pitanje, 23. februara 2004. godine, u skladu sa ~lanom 21. nije bilo prigovora na carinske postupke, obaveza pla}anja stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda carinskog duga, nametnuta rje{enjima, ispunjena je, pla}ena Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva je carina, dok posebna pristojba (taksa, prelevman) nije finansija i Carinarnice Mostar zatra`io odgovore na navode obra~unata niti pla}ena. iz apelacija. 13. Nakon {to je proveden carinski postupak i apelant uplatio 4. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je dostavio carinski dug, Carinarnica Mostar je, po slu`benoj du`nosti, odgovor Ustavnom sudu 8. marta 2004. godine. U odgovoru primjenom instituta izmjene carinske prijave nakon se navodi da, imaju}i u vidu da je Ustavni sud o apelaciji iste stavljanja robe u promet iz ~lana 96. st. 1. i 3. Zakona o stranke u istovjetnom predmetu ve} donio svoju odluku broj carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik AP-148/03 od 28. decembra 2003. godine, prepu{ta ovom BiH" br. 21/98 i 10/02), pokrenula postupak naknadne sudu da donese odgovaraju}u odluku o izjavljenoj apelaciji. naplate manje pla}ene carine i carinskih pristojbi za robu 5. Federalno ministarstvo finansija dostavilo je Ustavnom sudu uvezenu u periodu od 5. februara 2001. do 22. novembra odgovor 5. marta 2004. godine. U odgovoru je navedeno da u 2001. godine. cijelosti ostaju kod razloga navedenih u presudi Vrhovnog 14. Federalno ministarstvo finansija - Carinska uprava, Carinarsuda broj U-420/03 od 27. augusta 2003. godine i smatraju da nica Mostar, nakon okon~anja navedenih postupaka, u presudom nisu povrije|ene odredbe Ustava Bosne i periodu od 11. novembra 2002. do 26. marta 2003. godine, Hercegovine, kao ni odredbe Evropske konvencije za za{titu donijela je rje{enja i obavezala apelanta da na ime razlike ljudskih prava i temeljnih sloboda, te predla`u da Ustavni sud manje pla}enih carina i posebnih pristojbi (prelevmana) za odbije podnesenu apelaciju. robu iz tarifne oznake 1601.009900 - posebna kobasica 6. Carinarnica Mostar dostavila je Ustavnom sudu odgovor 11. (odnosno druge vrste mesnih prera|evina koje spadaju u ovu marta 2004. godine. U svom odgovoru Carinarnica isti~e da tarifnu oznaku) - uvezeno u Bosnu i Hercegovinu, uplati je postupak naknadne naplate carina i posebne pristojbe nov~ane iznose navedene u odlukama. proveden u skladu sa zakonom i u zakonom predvi|enim 15. Carinarnica Mostar je u svojim rje{enjima navela da je rokovima, te da su u tom pogledu neta~ni apelantovi navodi. postupak carinjenja proveden protivno odredbama Zakona o Carinarnica navodi da nije do{lo do povrede apelantovog carinskoj politici BiH jer je izvr{eno carinjenje sirovina koje prava na imovinu s obzirom na to da je postupak naknadne je apelant kupio u inozemstvu i direktno isporu~io naplate carina i posebne pristojbe proveden u javnom inozemnom proizvo|a~u, a ne gotovog proizvoda koji je interesu kako to predvi|a stav 2. ~lana 1. Protokola broj 1 uz stvarno i uvezen. Na ovaj na~in je, kako je istaknuto u Evropsku konvenciju. Dalje se navodi da su neosnovani rje{enjima, do{lo do nepla}anja posebne takse - prelevmana navodi apelanta da su povrije|ena prava koja mu pripadaju suprotno Odluci o odre|ivanju proizvoda za koje se pri kao stranci u toku upravnog postupka i u upravnom sporu, jer njihovom uvozu pla}a posebna pristojba i o visini te pristojbe je apelant imao mogu}nost da {titi svoja prava, {to je i u~inio ("Slu`beni glasnik BiH", br. 2/99, 10/99, 15/99, 17/00, podno{enjem `albe na prvostepeno rje{enje, kao i 15/01, 33/01, 17/02), odnosno pla}ena je carina u manjem podno{enjem tu`be u upravnom sporu. Carinarnica navodi iznosu od onoga koji je trebalo uplatiti. U rje{enjima se dalje da o~ito nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no navodi da carinjenje robe tako da se mogu uvoziti gotovi su|enje u smislu ~lana 6. Evropske konvencije, niti da je proizvodi, a carina i carinske pristojbe platiti na sirovine i izvr{ena bilo kakva diskriminacija iz ~lana 14. Evropske vrijednost rada za njihovu izradu, nije propisano u ~lanu 4. konvencije. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine kojim su 7. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu u skladu sa propisane sve carinske procedure. Tako|er je navedeno u ~lanom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. rje{enjima da Zakon o vanjskotrgovinskoj politici ("Slu`beni 8. Ustavni sud je, u smislu ~lana 30. stav 1. Poslovnika glasnik BiH", broj 7/98) prema odredbama ~l. 18. do 20., Ustavnog suda, s obzirom na to da se apelacije AP 236/03, kojima je regulirana dugoro~na proizvodna saradnja, ne AP 43/04, AP 44/04, AP 51/04, AP 54/04, AP 58/04, AP podrazumijeva redovno carinjenje sirovina, poluproizvoda i 61/04, AP 64/04 i AP 68/04 odnose na isto pitanje, odlu~io da vrijednosti rada umjesto gotovog proizvoda. vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 16. Protiv rje{enja Carinarnice Mostar apelant je izjavio `albe 236/03. Federalnom ministarstvu finansija, osporavaju}i njihovu zakonitost i predlo`io da se ta rje{enja poni{te. 9. Ustavni sud je u apelaciji AP 236/03, 26. augusta 2003. godine, odbacio kao neutemeljen zahtjev za dono{enje 17. Federalni ministar finansija, odnosno zamjenik, rje{avaju}i privremene mjere. Ustavni sud nije posebno rje{avao `albe apelanta, izjavljene protiv osporenih 9 rje{enja zahtjeve za dono{enje privremenih mjera u ostalim prvostepenog organa, donio je u periodu od 16. decembra apelacijama koje su obuhva}ene ovom odlukom. 2002. do 21. jula 2003. godine rje{enja kojima je odbio `albe Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 4019 apelanta kao neosnovane. U obrazlo`enjima rje{enja se Ministarstva finansija, broj 01-16-2631/00 od 23. juna 2000. navodi da je Carinarnica Mostar donijela pravilne i zakonite godine i akti carinske uprave br. 6084/00 i 6018/00 od 23. odluke kada je obavezala apelanta na naplatu uve}anog juna 2000. godine) obavijestila Carinarnicu Grude da je na iznosa carine i posebne pristojbe koja u momentu carinjenja nivou Carinske uprave oformljena Stru~na grupa za ocjenu predmetne robe nije obra~unata i napla}ena. U na~ina uvoza i carinjenja robe za apelanta po ugovoru o obrazlo`enjima se, dalje, navodi da carinjenje uvezenog dugoro~noj saradnji sa firmom "Weise-Suhne" (Be~, gotovog proizvoda nije moglo biti izvr{eno kao carinjenje Austrija). Zadatak ove grupe je da zauzme stav i donese sirovina i vrijednosti ulo`enog rada po ugovorima o mi{ljenje o utemeljenosti na~ina uvoza i carinjenja robe po dugoro~noj poslovnoj saradnji, a u skladu sa pribavljenim predmetnom ugovoru. Dalje se u aktu navodi da, kako jo{ mi{ljenjem Federalnog ministarstva finansija, broj uvijek nije dobiveno izja{njenje i kona~an stav Federalnog 01-16-2631/00 od 23. juna 2000. godine i Carinske uprave ministarstva finansija u pogledu date instrukcije, carinarnica broj 6108 od istog datuma. Tako|er se u rje{enjima isti~e nastavi postupati u skladu sa navedenom instrukcijom. kako zakon ne poznaje, kao carinsku proceduru, carinjenje IV - Relevantni propisi robe po osnovu ugovora o dugoro~noj poslovnoj saradnji, te da mi{ljenje Federalnog ministarstva finansija nema karakter 25. Zakon o vanjskotrgovinskoj politici ("Slu`beni glasnik propisa koji bi obavezivao upravne organe, u ovom slu~aju Bosne i Hercegovine", broj 7/98) carinske organe. "^lan 9. 18. Protiv rje{enja Federalnog ministarstva finansija apelant je Izvoz i uvoz robe smatra se zavr{enim kad su robe pre{le podnio tu`be Vrhovnom sudu Federacije Bosne i carinu i pre{le carinsku crtu. Kao datum izvoza i uvoza Hercegovine. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, smatrat }e se datum prihva}anja deklaracije za robe od u upravnom sporu po tu`bama apelanta protiv rje{enja strane nadle`ne carinske administracije. drugostepenog organa, donio je presude (pobli`e navedene u dispozitivu ove odluke), kojim se tu`be odbijaju, uz Smisleno ovom zakonu, pod "prihva}anjem" se smatra obrazlo`enje da su osporena rje{enja pravilno donesena i na prihva}anje carinske deklaracije u carinskom uredu zakonu zasnovana. nadle`ne carinske deklaracije. b) ^injenice koje se odnose na postupak pribavljanja Izuzetno od odredbi stava 1. ovog ~lana resorna ministarstva mi{ljenja Federalnog ministarstva finansija o na~inu entiteta, uz saglasnost Ministarstva vanjske trgovine BiH, carinjenja robe po ugovorima o dugoro~noj poslovnoj mogu izdati odobrenje da se izvr{i izvozno-uvozno carinjenje saradnji robe bez prelaska carinske crte, ako je zaklju~en ugovor sa 19. Iz dokumenata predo~enih Ustavnom sudu proizlazi da se stranim licem i ako se smanjuju tro{kovi transporta robe. Pri apelant 20. marta 2000. godine obratio Federalnom izvozno-uvoznom carinjenju ove robe primjenjuju se propisi ministarstvu finansija - Carinskoj upravi pismom u kojem koji se primjenjuju na izvoz i uvoz robe koja prelazi carinsku navodi da je radi kontinuirane proizvodnje, a zbog remonta crtu. vlastitih proizvo|a~kih kapaciteta i njihovog obnavljanja, ^lan 19. anga`irao proizvo|a~ke kapacitete u inozemstvu po osnovu 1. Ako u vrijeme kada su ugovori i aneksi zaklju~eni, a ugovora o dugoro~noj poslovnoj saradnji, koji su registrirani odnose se na robe koje se izvoze ili uvoze na osnovu ugovora u Federalnom ministarstvu trgovine. Na ovaj se na~in kod o dugoro~noj proizvodnoj saradnji koje su bile klasificirane inozemnog proizvo|a~a priprema gotov proizvod koji se kao robe koje trebaju biti izvezene ili uvezene slobodno, onda onda plasira na tr`i{te. U vezi sa navedenim, apelant je tra`io od Federalnog ministarstva finansija potvrdu mogu}nosti da }e one biti izvo`ene u re`imu slobodno do kraja ispunjenja se sirovine za gotov proizvod, koje apelant nabavlja u ugovora. zemljama Evropske unije, ispostave direktno proizvo|a~u, 2. Ako je izvoz ili uvoz roba preduzet na osnovu ugovora o bez njihovog uvo`enja u Bosnu i Hercegovinu, a da se dugoro~noj proizvodnoj saradnji podlo`an kvoti ili dozvoli, carinski postupak prilikom uvoza provede tako {to }e se preduze}e }e izvesti ili uvesti takve robe na osnovu odobrenja cariniti odvojeno sirovine, a odvojeno rad i eventualni dodaci Ministarstva vanjske trgovine BiH i resornih ministarstava na izradi gotovog proizvoda. entiteta, koji moraju odlu~iti o zahtjevu za odobrenje. Takvo 20. Aktom Carinske uprave Federalnog ministarstva finansija odobrenje }e predstavljati pravo na izvoz ili uvoz po tom (broj D-223/2 od 28. marta 2000. godine) apelant je osnovu, i va`it }e onoliko dugo koliko je ugovor na snazi." obavije{ten da }e Carinska uprava, odnosno carinarnice ^lan 33. u relevantnom dijelu glasi: postupiti tako da }e cariniti robu bez prelaska carinske linije, "Vije}e ministara BiH mo`e propisati primjenu za{titnih nakon {to apelant dobije odobrenje nadle`nog ministarstva mjera u ograni~enom periodu budu}i da mo`e biti potrebno entiteta za izvozno-uvozno carinjenje robe bez prelaska da sprije~i ili otkloni ozbiljnu {tetu, te da olak{a carinske linije. pode{avanje". 21. Federalno ministarstvo trgovine je, aktom broj 26. Odluka o odre|ivanju proizvoda za koje se pri njihovom 06-05-1152/00 od 13. aprila 2000. godine, obavijestilo uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i o visini te takse apelanta da Odluka o uvjetima za registriranje ugovora u ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 2/99. 10/99, dugoro~noj proizvodnoj saradnji ("Slu`beni glasnik BiH", 15/99, 17/00, 36/00 i 15/01) broj 22/98) predvi|a mogu}nost da jedan partner isporu~i Odluka u relevantnom dijelu glasi: sirovine a da drugi partner isporu~i gotove proizvode u koje "Ovom odlukom, radi za{tite doma}e proizvodnje, odre|uju su ove sirovine ugra|ene, pri ~emu nije ograni~eno porijeklo se proizvodi za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini ovih sirovina. pla}a posebna taksa i visina te takse." 22. Aktom 0901 broj D-6084, od 23. juna 2000. godine, Carinska uprava je tra`ila od Federalnog ministra finansija II mi{ljenje u vezi sa mogu}nosti provedbe carinskog "Utvr|uje se posebna taksa po mjernoj jedinici na uvezene postupka, na osnovu Ugovora o dugoro~noj poslovnoj proizvode, i to: saradnji, tako da se prilikom dopreme proizvoda u BiH, a na [...] osnovu ispostavljenih ra~una i utvr|enih normativa, posebno napla}uje carina za sirovinu, a posebno za usluge. 23. Federalni ministar finansija je, svojim aktom broj Tarifna Naziv Mjerna Visina posebne oznaka jedinica takse po mjernoj 01-16.2631 od 23. juna 2000. godine, u vezi sa aktom jedinici u KM Carinske uprave broj D-6084, obavijestio Carinsku upravu - kobasice i sli~ni proizvodi od da se mo`e provesti carinski postupak na osnovu ugovora o mesa dugoro~noj poslovnoj saradnji, na na~in na koji je to ....… navedeno u aktu Carinske uprave broj D-6084. 1601.00 99 00 - ostalo 1 kg 3 KM 24. Carinska uprava je aktom 0901 broj 16-7-3653/02 od 8. aprila 2002. godine (kao predmet akta se navodi Instrukcija Broj 69 - Stranica 4020 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. [...].". 33. Apelant smatra da su postupanjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva finansija i 27. Odluka o primjeni Odluke o odre|ivanju proizvoda za Carinarnice Mostar, povrije|ena njegova prava na pravi~an koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini pla}a posebna postupak iz ~lana 6. Evropske konvencije, jer prije dono{enja taksa i o visini te takse u 2002. godini ("Slu`beni glasnik prvostepenog rje{enja nije proveden postupak i nije mu data Bosne i Hercegovine", broj 33/01) u relevantnom dijelu mogu}nost izja{njenja na ~injenice i dokaze koji prethode glasi: dono{enju rje{enja. Tako|er isti~e da navodi njegove `albe I nisu razmatrani ni cijenjeni u drugostepenom postupku, niti su navodi tu`be cijenjeni u postupku pred Vrhovnim sudom "Odluka o odre|ivanju proizvoda za koje se pri njihovom Federacije Bosne i Hercegovine, a obrazlo`enja donesenih uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i o visini te takse odluka su nepotpuna i ne sadr`e razloge o odlu~nim ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 2/99, 10/99, ~injenicama. 15/99, 17/00, 36/00 i 15/01), primjenjivat }e se u istovjetnom 34. Apelant predla`e da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine tekstu do 30. juna 2002. godine. presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i II predmet vrati Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana Hercegovine na ponovni hitan postupak i dono{enje presude. objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH", a primjenjivat }e c) Odgovor na apelaciju se od 1. januara 2002. godine". 35. U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo finansija je 28. Odluka o uvjetima za registriranje ugovora o dugoro~noj istaklo da u cijelosti potvr|uje sve razloge navedene u osporenim presudama Vrhovnog suda Federacije Bosne i proizvodnoj saradnji ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine i smatra da tim presudama nisu povrije|ene Hercegovine", broj 22/98) u relevantnom dijelu glasi: odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni odredbe 1. Ta~ka II stav 1/2. Evropske konvencije i predla`e da Ustavni sud podnesene "U smislu ove odluke "dugoro~nom proizvodnom apelacije odbije. saradnjom" smatra se svaki ugovorni odnos, u trajanju od 36. U odgovoru na apelaciju, Vrhovni sud Federacije Bosne i najmanje tri godine izme|u doma}eg pravnog lica koje Hercegovine se nije osvrnuo na pitanje osnovanosti obavlja proizvodne aktivnosti u Bosni i Hercegovini i stranog apelacije, nego je samo naveo da prepu{ta Ustavnom sudu da pravnog lica koje se ti~e razvoja, uvo|enja proizvodnje, donese odgovaraju}u odluku o apelaciji. proizvodnje i uzajamnog snabdijevanja proizvodima i 37. Odgovor na apelaciju Carinarnice Mostar je pobli`e naveden njihovim sastavnim dijelovima, i to: u ta~ki 6. ove odluke. [...] isporuka komponenti od strane jednog partnera i isporuka VI - Dopustivost (gotovih) proizvoda u koje su ugra|ene ove komponente i 38. ^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: komponente vlastite proizvodnje, od strane drugog partnera. "Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima [...]" koja su sadr`ana u ovom ustavu kad ona postanu predmet 29. Zakon o upravnim sporovima ("Slu`bene novine spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini". Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00): 39. Pitanja koja proizlaze iz apelacije odnose se na povredu "^lan 30. apelantovih prava za{ti}enih Evropskom konvencijom. Iz ~lana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da se prava i O upravnim sporovima sud rje{ava u nejavnoj sjednici. slobode predvi|ena u Evropskoj konvenciji i u njenim Zbog slo`enosti sporne stvari, ili ako ina~e na|e da je to protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da potrebno radi boljeg razja{njenja stanja stvari, sud mo`e imaju prioritet nad ostalim zakonima. rije{iti da se odr`i usmena rasprava (u daljnjem tekstu: 40. ^lan 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: rasprava). "Sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog ~lana i stranka mo`e odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni predlo`iti da se odr`i rasprava". pravni lijekovi mogu}i po zakonu, i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku V - Apelacija o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio". a) Navodi iz apelacije 41. U ovom predmetu osporene su presude Vrhovnog suda 30. Apelant pobija presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Federacije Bosne i Hercegovine protiv kojih nema daljnjih Hercegovine, rje{enja Carinarnice Mostar i rje{enja redovnih pravnih lijekova. Federalnog ministarstva finansija, jer smatra da su pobijanim 42. Apelant je presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i odlukama povrije|ena njegova ustavna prava, i to: Hercegovine br. U-383/03 od 12. juna 2003., primio 20. juna – pravo na pravi~an postupak iz ~lana 6. Evropske 2003. godine, a apelacija protiv navedene presude je konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda podnesena Ustavnom sudu 19. augusta 2003. godine, dakle u (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ~lana II/3.e) roku od 60 dana u skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustava Bosne i Hercegovine; Ustavnog suda. – pravo na mirno u`ivanje imovine iz ~lana 1. Protokola 43. Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. broj 1 uz Evropsku konvenciju (~lan II/3.k) Ustava U-570/03, U-2222/03, U-628/03, U-592/03, U-590/03. Bosne i Hercegovine); U-591/03, U-2312/03 i U-2302/03, su donesene 20. – zabrana diskriminacije iz ~lana 14. Evropske konvencije novembra 2003. godine, a apelacije protiv navedenih (~lan II/4. Ustava Bosne i Hercegovine). presuda su podnesene Ustavnom sudu 8. i 9. januara 2004. 31. Apelant tra`i od Ustavnog suda da na osnovu ~lana 78. godine, odnosno u roku od 60 dana, kako je propisano Poslovnika Ustavnog suda donese privremenu mjeru, kojom ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. bi se obustavilo izvr{enje pobijanih odluka do dono{enja 44. Prema tome, apelacije su dopustive. odluke Ustavnog suda jer bi njihovim izvr{enjem mogle nastupiti nesagledive i nenadoknadive {tetne posljedice za VII - Meritum apelanta. 32. Apelant navodi da se pred Vrhovnim sudom Federacije 45. Apelant pobija presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Bosne i Hercegovine vodi jo{ upravnih postupaka u sporu Hercegovine, jer smatra da su pobijanim presudama i radi poni{tenja velikog broja osporenih rje{enja, zasnovanih rje{enjima povrije|ena njegova ustavna prava (pravo na na istom ~injeni~nom i pravnom osnovu ~ije je izvr{enje u pravi~an postupak - ~lan 6. Evropske konvencije, pravo na toku. Apelant isti~e da bi izvr{enje osporenih odluka, budu}i imovinu - ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, da nemaju sredstava na `irora~unu, prouzrokovalo blokadu nediskriminaciju - ~lan 14. Evropske konvencije, {to `irora~una {to bi dovelo do pokretanja ste~ajnog postupka, te odgovara ~l. II/3.e), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i aplantovog prestanka rada i djelovanja na tr`i{tu. Hercegovine). Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 4021 46. Ustavni sud prema ~lanu VI/3.b) Ustava Bosne i 55. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, po~etna ta~ka Hercegovine, mora ispitati da li su u postupku pred u svakom predmetu je karakter koji se daje ovim pravima i Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine obavezama, a prema pravnom sistemu tu`ene strane. povrije|ena apelantova prava iz Ustava Bosne i Hercegovine Me|utim, ovo ne propisuje vi{e nego po~etnu naznaku kako je i Evropske konvencije. pojam "gra|anskih prava i obaveza" "nezavisan" u smislu Evropske konvencije i "ne mo`e se tuma~iti samo prema a) ^lan II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. doma}em zakonu tu`ene strane"; "da li se pravo treba smatrati Evropske konvencije gra|anskim, u smislu zna~enja tog izraza u Evropskoj 47. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: konvenciji, mora biti utvr|eno u odnosu na su{tinski sadr`aj i "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska efekte tog prava - a ne njegovom pravnom klasifikacijom prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: prema doma}em pravu relevantne dr`ave" (vidi presudu (...) Evropskog suda za ljudska prava u presudi Konig od 28. juna e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim 1978. godine, serija A, broj 27. stavovi 88.-89.). stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom". 56. U ovu svrhu treba, tako|er, uzeti u obzir pravne sisteme 48. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj re~enici, glasi: drugih dr`ava, ustvari da bi se vidjelo da li postoji bilo kakav jednoobrazan koncept "gra|anskih prava i obaveza" koji bi "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili ili obuhvatio ili isklju~io ~injenice ovog predmeta (vidi osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako navedenu presudu Konig, serija A, broj 27. stav 89). ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom 57. Evropski sud za ljudska prava smatra da izraz "sporovi" o roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim "gra|anskim pravima i obavezama" uklju~uje sve postupke sudom. [...]" ~iji je rezultat odlu~uju}i za privatna prava i obaveze, ~ak i 1. Postojanje "spora" u smislu zna~enja ~lana 6. stav 1. ako se postupak ti~e spora izme|u pojedinca i javne vlasti Evropske konvencije koja djeluje nezavisno i bez obzira da li pripadaju, prema 49. U vezi sa postojanjem "spora" o pravu, Ustavni sud upu}uje doma}em pravnom sistemu tu`ene dr`ave, u sferu privatnog na principe iznijete u sudskoj praksi Evropskog suda za ili javnog prava ili su zaista mje{ovitog karaktera (vidi ljudska prava i sa`ete u njegovoj presudi Benthem od 23. presudu Ringeisen od 16. jula 1971. godine, serija A, broj 13. oktobra 1985. godine (serija A, broj 97. stav 32.). stav 94.; navedenu presudu Konig, serija A, broj 27. stavovi 50. U ovom predmetu jasno proizlazi da je spor nastao 90. i 94.). [tavi{e, nije dovoljno da spor ili postupak imaju pokretanjem postupka carinskih organa radi naknadne slabu vezu ili neznatne posljedice koje uti~u na gra|anska naplate carine i posebne pristojbe za robu uvezenu u periodu prava ili obaveze; "gra|anska prava ili obaveze moraju biti 5. februara 2001. do 22. novembra 2001. godine, koju je predmet - ili jedan od predmeta spora; rezultat postupka mora uvezao apelant po Jedinstvenim carinskim ispravama. Spor biti direktno odlu~uju}i za to pravo" (La Compte, Van Leuven pred carinskim organima je okon~an rje{enjem zamjenika i De Meyere presuda od 23. juna 1981. godine, serija A, broj federalnog ministra finansija da odbije `albe apelanta kao 43. stav 47.). neosnovane. Postupak pred carinskim organima je vo|en i 58. U konkretnom predmetu, predmet postupaka je bila okon~an bez pozivanja apelanta ili njegovog zastupnika. naknadna naplata manje pla}ene carine i posebne pristojbe Spor je nastavljen podno{enjem tu`be Vrhovnom sudu na uvezenu robu. Da bi se utvrdio karakter ove posebne Federacije Bosne i Hercegovine, koji je u upravnom sporu po pristojbe, neophodno je definisati karakter zakonske odredbe tu`bi apelanta protiv rje{enja drugostepenog organa donio koja regulira naplatu ove pristojbe i prirodu obaveze koja presude kojim se tu`be odbijaju, uz obrazlo`enje da su proisti~e iz ove zakonske odredbe. osporena rje{enja pravilno donesena i na zakonu zasnovana. 59. Obaveza pla}anja posebne pristojbe - prelevmana proisti~e iz 51. Nadalje, Ustavni sud zapa`a da predmet osporavanja pred ~lana I Odluke o odre|ivanju proizvoda za koje se pri Ustavnim sudom nije prosto posljednja odluka Vrhovnog njihovom uvozu u 1999. godini pla}a posebna taksa i o visini suda Bosne i Hercegovine ve} i ono {to je prethodilo takvoj te takse. Tom odlukom je propisano da se radi za{tite doma}e odluci Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, proizvodnje, odre|uju proizvodi za koje se pri njihovom odnosno postupak koji je vo|en pred carinskim (upravnim) uvozu u 1999. godini pla}a posebna pristojba i visina te organima. pristojbe. U su{tini, pristojba-prelevman ne predstavlja 52. U skladu sa iznesenim, Ustavni sud smatra da postupak pred carinsku, odnosno poresku obavezu, u tipi~nom zna~enju tih carinskim organima, sam po sebi, ne predstavlja "spor", a da pojmova, ve} taksu kojom se regulira doma}e tr`i{te, se postupak u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom odnosno dodatna obaveza za uvoznika robe. Samim tim, Federacije Bosne i Hercegovine, vo|en u konkretnom obaveza koja proisti~e iz navedene odluke, u su{tini bi slu~aju, mo`e smatrati "sporom" u smislu zna~enja ~lana 6. predstavljala obavezu iz sfere javnog prava, koju propisuje stav 1. Evropske konvencije. Nadalje, Ustavni sud zapa`a da dr`ava s ciljem da za{titi doma}e proizvo|a~e. Iz navedenog je cilj vo|enja upravnog spora bio utvr|ivanje postojanja ili proizlazi da bi spor o obavezi pla}anja posebne pristojbe nepostojanja neke ~injenice ili prava od kojih mogu ovisiti prelevmana mogao predstavljati materiju koja je izvan odluke u upravnom postupku pred carinskim organima. djelokruga za{tite ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Kona~no, Ustavni sud smatra da, ukoliko rje{enje upravnog Me|utim, Ustavni sud zapa`a da, iako priroda obaveze ne spora pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine potpada u djelokrug za{tite ~lana 6. stav 1. Evropske mo`e imati za posljedicu poni{tavanje odluka donesenih u konvencije, nacionalni pravni sistem mora biti organiziran upravnom postupku, onda se taj postupak mora smatrati tako da garantira minimum procesne za{tite u nacionalnim cjelinom i kao takav biti predmet razmatranja pred Ustavnim okvirima koju pru`a ovaj ~lan u tim slu~ajevima. Ovo iz sudom pod uvjetom da je i taj postupak obuhva}en razloga {to obaveze u sferi pla}anja obaveza prema dr`avi apelantovom `albom (vidi Odluku Ustavnog suda u naj~e{}e imaju veliki utjecaj na imovinska prava privatnih predmetu broj U 65/02 od 26. septembra 2003. godine). lica. Pravo na imovinu i anga`iranost u trgovinske aktivnosti 2. "Gra|anska prava i obaveze" dijele materijalni karakter. U tom smislu praksa Evropskog 53. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije utvr|uje proceduralne suda za ljudska prava jasno prepoznaje, kao gra|ansko garancije za presu|ivanje u odre|enim sporovima. Upotreba pravo, pravo na kompenzaciju za materijalni gubitak nastao izraza "gra|anska prava i obaveze" je za tvorce Evropske nezakonitim djelovanjem dr`ave. konvencije trebala utvr|ivati granica primjene ~lana 6. stav 60. U konkretnom slu~aju je van svake sumnje postojanje 1. Izraz se ne mo`e primjenjivati na sve sporove u vezi sa propisa koji reguliraju oblast carinskog postupka i naplate "gra|anskim pravima i obavezama" iz doma}eg prava; ovo carina, odnosno posebnih pristojbi za robu koja se uvozi u pravo ili obaveza mora biti kvalificirano kao "gra|ansko". Bosnu i Hercegovinu, ali je isto tako nesporno da su odre|eni Ovaj pojam, me|utim, mo`e imati nekoliko zna~enja. organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine donijeli niz 54. U ovom predmetu potrebno je rije{iti preliminarno pitanje da akata kojima su na druk~iji na~in regulirali obavljanje li je konkretni upravni spor, "spor" o "gra|anskim pravima i carinskog postupka na osnovu ugovora o dugoro~noj obavezama". saradnji. Upravo je takav postupak proveden u slu~aju Broj 69 - Stranica 4022 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. apelanta ~ija "posljedica" je bilo nepla}anje posebne 67. Potrebno je utvrditi da li je Vrhovni sud Federacije Bosne i pristojbe, odnosno pla}anje carine u manjem iznosu. Hercegovine, u okviru svoje nadle`nosti, ispo{tovao Carinski organi su u naknadno provedenom postupku, bez zahtjeve ~lana 6. stav 1., odnosno da li je postupak pred tim u~e{}a apelanta, izmijenili podatke u carinskim ispravama, a sudom sadr`avao proceduralne garancije kako to zahtijeva zatim su na osnovu takve izmjene nalo`ili pla}anje carine u ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. ve}em iznosu, te pla}anje posebne pristojbe (prelevmana). S 68. Ustavni sud zapa`a da je postupak pred Vrhovnim sudom obzirom na postojanje navedenih akata na osnovu kojih je Federacije Bosne i Hercegovine vo|en bez prisustvovanja odobreno carinjenje na osnovu govora o dugoro~noj saradnji stranaka, iako je apelant konstantno ukazivao na praksu na na~in na koji je to prvobitno ura|eno, postavlja se pitanje carinskih organa da odlu~uju bez njegovog prisustvovanja i postojanja obaveze apelanta da plati uve}ani iznos carine i bez pru`anja mogu}nosti da li~no ospori navode iz prijava. posebnu pristojbu. Apelant nije izri~ito tra`io prisustvovanje na raspravi pred 61. Ustavni sud zapa`a da ni carinski organi uprave, a ni Vrhovni Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, ali je to sud Federacije Bosne i Hercegovine nisu posvetili du`nu bila njegova osnovna zamjerka praksi carinskih organa koju pa`nju ovom pitanju koje je pokrenuo apelant pred svim je on izrazio u svojoj tu`bi tom sudu. I pored toga, Vrhovni instancama koje su odlu~ivale o njegovom predmetu. sud Federacije Bosne i Hercegovine nije smatrao Ustavni sud smatra da se ovo pitanje pojavljuje kao neophodnim da ni apelanta niti predstavnika carinskih prethodno pitanje od kojeg ovisi ishod postupka i postojanje organa pozove na sjednicu na kojoj se odlu~ivalo o obaveze apelanta u odnosu na pla}anje posebnih apelantovoj tu`bi. pristojbi-prelevmana i carine u uve}anom iznosu. 4. Prisustvovanje sjednici Vrhovnog suda Federacije Bosne 62. Nadalje, u predmetima u kojima su odluku donijeli upravni i Hercegovine i javna rasprava organi, mora postojati mogu}nost osporavanja pred sudom 69. Ustavni sud podsje}a da stranke moraju imati mogu}nost da koji funkcionira u skladu sa ~lanom 6. stav 1. Evropske li~no prisustvuju sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, konvencije. Imaju}i u vidu da je upravni spor, u konkretnom na su|enje pred prvostepenim sudom. Me|utim, pravo na slu~aju, jednostepen, ta mogu}nost zaista postoji, ali s pravi~no su|enje, tako|er, podrazumijeva pravo da se obzirom na to da se postupak pred Vrhovnim sudom prisustvuje pred sudovima vi{e instance koji odlu~uju o Federacije Bosne i Hercegovine vodi, u pravilu, bez `albama, osim kada je razmatranje pred ovim sudovima prisustvovanja stranaka, to, prema mi{ljenju Ustavnog suda, ograni~eno na procesna ili ~isto pravna pitanja, kada li~no ne osigurava minimum procesnih garancija propisanih prisustvovanje optu`enog (ili druge stranke) nije od zna~aja. ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. 70. Ustavni sud, nadalje, primje}uje da ~lan 6. stav 1. Evropske 63. Ustavni sud smatra da on ne predstavlja "~etvrtu instancu" u konvencije govori o javnoj raspravi, dok Zakon o upravnim pogledu primjene doma}eg zakona ve} da je njegov osnovni sporovima govori o nejavnoj sjednici vije}a suda. S obzirom zadatak za{tita Ustava Bosne i Hercegovine i prava koja su na to da Evropska konvencija, prema ~lanu II/2. Ustava sadr`ana u njemu. Ustavni sud mo`e da ispituje na~in na koji Bosne i Hercegovine, ima supremaciju nad svim ostalim redovni sudovi tuma~e i primjenjuju doma}e pravo ukoliko zakonima, a sve doma}e institucije su obavezne da je su doma}i zakoni primijenjeni i tuma~eni tako da kr{e direktno primjenjuju, ovaj pojam se mora tuma~iti u duhu Ustavom za{ti}ena prava. U odnosu na pitanje da li neko pojma javne rasprave iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. pravo ili obaveza treba da budu u skladu sa Evropskom 71. Ustavni sud nalazi da je upravni spor, u konkretnom slu~aju, konvencijom i tako sa zahtjevima iz ~lana 6. stav 1. Evropske jednostepen i da jedino postupak pred Vrhovnim sudom konvencije, Ustavni sud podsje}a da, prema Ustavu Bosne i Federacije Bosne i Hercegovine ima karakter redovnog Hercegovine, Evropska konvencija ima prioritet nad sudskog postupka, pa samim tim, taj postupak mora biti doma}im zakonima, te samim tim i pravo i zakoni koje vo|en tako da zadovolji zahtjeve "javnog su|enja" i zahtjeve primjenjuju redovni sudovi moraju biti u saglasnosti sa prava javnosti na kontrolu pravosu|a. Evropskom konvencijom, bez obzira na doslovno zna~enje 72. U konkretnom slu~aju, ~lanom 30. Zakona o upravnim pojedinih odredbi zakona koji se primjenjuju u pravnom sporovima je propisano da se u upravnim sporovima rje{ava sistemu. u nejavnoj sjednici, dakle u sjednici koja isklju~uje javnost. 64. U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da ~ak i kada bi Me|utim, st. 2. i 3. ovog ~lana daju mogu}nost da se odr`i se neko pravo moglo jasno svrstati u domen javnog prava, usmena rasprava, pa ~ak i da jedna od stranaka podnese takav koje je izvan djelokruga ~lana 6. stav 1. Evropske prijedlog. Ustavni sud smatra da konstantna praksa konvencije, neophodno je, u nacionalnim okvirima, osigurati Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ukazuje da minimum procesnih pretpostavki u svrhu vo|enja postupka u se sjednice Vrhovnog suda, u pravilu, odr`avaju bez skladu sa ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome prisustvovanja javnosti i bez pozivanja stranaka u postupku. najve}a obaveza le`i upravo na pravosudnim organima koji Nadalje, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju postoji imaju ustavnu obavezu, bez obzira na karakter spora, da niz krupnih pravnih pitanja od zna~aja za pravilno rje{avanje osiguraju puno po{tivanje zahtjeva ~lana 6. stav 1. Evropske predmetnih sporova (na koja je Ustavni sud ukazao u ovoj konvencije. odluci), a da je, i pored toga, Vrhovni sud Federacije Bosne i 65. Me|utim, Ustavni sud primje}uje da je u konkretnom Hercegovine odlu~io da odr`i nejavnu sjednicu, zanemariv{i slu~aju, djelovanjem organa uprave u Federaciji Bosne i navode apelanta koji se odnose na neu~estvovanje u Hercegovine, nastala potpuno nova pravna situacija, ~iji postupku koji je vo|en pred carinskim organima. Iz svega opseg isklju~uje primjenu javno-pravnog odnosa izme|u navedenog proizlazi da apelantu ni u postupku koji je vo|en apelanta i dr`ave. Nadalje, takvoj pravnoj situaciji nisu pred carinskim organima, a ni u postupku pred Vrhovnim organi koji su vodili postupak radi utvr|ivanja apelantove sudom Federacije Bosne i Hercegovine, nije osigurana obaveze, posvetili neophodnu pa`nju, pa je kao rezultat javnost postupka i nije mu dana mogu}nost da li~no ispita takvog djelovanja tih organa nastala finansijska obaveza za navode prijava protiv njega niti da li~no obrazlo`i razloge apelanta, koja nesumnjivo uti~e na njegova imovinska, tj. podno{enja tu`be u upravnom sporu. "gra|anska prava i obaveze", u smislu ~lana 6. stav 1. 73. Ustavni sud zaklju~uje da, u konkretnom slu~aju, pravo na Evropske konvencije. Kona~no, Ustavni sud smatra da javno su|enje nije ispo{tovano. pojedinac mora biti za{ti}en od proizvoljnog djelovanja b) Pravo na imovinu u vezi sa pravom na zabranu dr`ave i da svaki propust u tom smislu, mo`e imati za diskriminacije - ~lan II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine, posljedicu direktnu primjenu ~lana 6. stav 1. Evropske ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i ~lan konvencije ~ija svrha i jeste, kao uostalom i cijele Evropske konvencije, upravo za{tita pojedinaca od proizvoljnog II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 14. Evropske djelovanja dr`ave. konvencije. 66. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaklju~uje da je ~lan 6. 74. U odnosu na navode apelanta koji se odnose na povredu stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u predmetnom njegovih imovinskih prava i povredu zabrane diskriminacije slu~aju. koji su regulirani ~l. II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~lanom 1. Protokola br. 1 uz 3. Po{tivanje ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije Utorak, 7.12.2004. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 69 - Stranica 4023 Evropsku konvenciju i ~lanom 14. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra, da u svjetlu svojih zaklju~aka u odnosu Na osnovu ~lana 37. Zakona o reviziji finansijskog poslovawa na ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno institucija Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj razmatrati ove navode apelanta. VIII - Zaklju~ak 75. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 76. S obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za dono{enje privremene mjere. 77. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. 17/99), generalni revizor izdaje SAOP[TEWE2 O IZVR[ENOJ REVIZIJI ZA 2002. GODINU 1. URED ZA REVIZIJU FINANCIJSKOG POSLOVANJA INSTITUCIJA BOSNE I HERCEGOVINE Na temelju ~lanka 37. Zakona o reviziji financijskog poslovanja institucija Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 17/99), generalni revizor izdaje PRIOP]ENJE1 O IZVR[ENOJ REVIZIJI ZA 2002. GODINU 1. Ured za reviziju financijskog poslovanja institucija Bosne i Hercegovine izvr{io je reviziju za 2002. godinu i to slijede}ih institucija: 1.1. Parlamentarne skup{tine BiH, 1.2. Predsjedni{tva BiH, 1.3. Ustavnog suda BiH, 1.4. Suda BiH, 1.5. Vije}a ministara BiH - slu`be, 1.6. Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, 1.7. Ombudsmana za ljudska prava BiH, 1.8. Ministarstva za trezor BiH, 1.9. Agencije za statistiku BiH, 1.10. Ministarstva za europske integracije BiH, 1.11. Ministarstva vanjskih poslova BiH, 1.12. Ministarstva civilnih poslova BiH, 1.13. Centra za uklanjanje mina BiH (BHMAC), 1.14. Slu`be za zajedni~ke poslove institucija BiH, 1.15. Dr`avne grani~ne slu`be BiH, 1.16. Regulatorne agencije za komunikacije BiH, 1.17. Arhiva BiH, 1.18. Izbornog povjerenstva BiH, 1.19. Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, 1.20. Odjela za civilno zrakoplovstvo BiH, 1.21. Agencije za promociju stranih ulaganja u BiH, 1.22. Instituta za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasni{tvo BiH, 1.23. Instituta za akreditiranje BiH, 1.24. Ureda za veterinarstvo BiH. 2. Pojedina~na izvje{}a mogu se nabaviti u Uredu za reviziju financijskog poslovanja institucija BiH i nalaze se na web-stranici Ureda za reviziju: www.revizija.gov.ba. Broj 01-400-492/03 29. rujna 2003.godine Generalni revizor Sarajevo mr. Ivan Mileti}, v. r. 1 2 3 Priop}enje je objavljeno u "Slu`benom glasniku BiH", broj 31/03. Saop{tenje je objavljeno u "Slu`benom glasniku BiH", broj 31/03. Saop{tenje je objavljeno u "Slu`benom glasniku BiH", broj 31/03. 2. Kancelarija za reviziju finansijskog poslovawa institucija Bosne i Hercegovine izvr{ila je reviziju za 2002. godinu i to sqede}ih institucija: 1.1. Parlamentarne skup{tine BiH, 1.2. Predsjedni{tva BiH, 1.3. Ustavnog suda BiH, 1.4. Suda BiH, 1.5. Savjeta ministara BiH - slu`be, 1.6. Ministarstva za qudska prava i izbjeglice BiH, 1.7. Ombudsmana za qudska prava BiH, 1.8. Ministarstva za trezor BiH, 1.9. Agencije za statistiku BiH, 1.10. Ministarstva za evropske integracije BiH, 1.11. Ministarstva inostranih poslova BiH, 1.12. Ministarstva civilnih poslova BiH, 1.13. Centra za uklawawe mina BiH (BHMAC), 1.14. Slu`be za zajedni~ke poslove institucija BiH, 1.15. Dr`avne grani~ne slu`be BiH, 1.16. Regulatorne agencije za komunikacije BiH, 1.17. Arhiva BiH, 1.18. Izborne komisije BiH, 1.19. Ministarstva vawske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, 1.20. Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH, 1.21. Agencije za unapre|ewe inostranih investicija u BiH, 1.22. Instituta za standarde, mjeriteqstvo i intelektualno vlasni{tvo BiH, 1.23. Instituta za akreditovawe BiH, 1.24. Kancelarije za veterinarstvo BiH. Pojedina~ni izvje{taji mogu se nabaviti u Kancelariji za reviziju finansijskog poslovawa institucija BiH i nalaze se na web-stranici Kancelarije za reviziju: www.revizija.gov.ba. Broj 01-400-492/03 29. septembra 2003.godine Generalni revizor Sarajevo mr. Ivan Mileti}, s. r. Na osnovu ~lana 37. Zakona o reviziji finansijskog poslovanja institucija Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 17/99), generalni revizor izdaje SAOP[TENJE3 O IZVR[ENOJ REVIZIJI ZA 2002. GODINU 1. Ured za reviziju finansijskog poslovanja institucija Bosne i Hercegovine izvr{io je reviziju za 2002. godinu i to slijede}ih institucija: 1.1. Parlamentarne skup{tine BiH, 1.2. Predsjedni{tva BiH, 1.3. Ustavnog suda BiH, 1.4. Suda BiH, 1.5. Vije}a ministara BiH - slu`be, 1.6. Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, 1.7. Ombudsmana za ljudska prava BiH, 1.8. Ministarstva za trezor BiH, 1.9. Agencije za statistiku BiH, 1.10. Ministarstva za evropske integracije BiH, 1.11. Ministarstva vanjskih poslova BiH, 1.12. Ministarstva civilnih poslova BiH, 1.13. Centra za uklanjanje mina BiH (BHMAC), 1.14. Slu`be za zajedni~ke poslove institucija BiH, 1.15. Dr`avne grani~ne slu`be BiH, Broj 69 - Stranica 4024 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 7.12.2004. 1.16. Regulatorne agencije za komunikacije BiH, 1.23. Instituta za akreditiranje BiH, 1.17. Arhiva BiH, 1.24. Ureda za veterinarstvo BiH. 1.18. Izborne komisije BiH, 2. Pojedina~ni izvje{taji mogu se nabaviti u Uredu za reviziju 1.19. Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa finansijskog poslovanja institucija BiH i nalaze se na BiH, web-stranici Ureda za reviziju: www.revizija.gov.ba. 1.20. Direkcije za civilnu avijaciju BiH, Broj 01-400-492/03 1.21. Agencije za unapre|enje inostranih investicija u BiH, 29. septembra 2003.godine Generalni revizor 1.22. Instituta za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno Sarajevo vlasni{tvo BiH, mr. Ivan Mileti}, s. r. KAZALO VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU 633 Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 3933 Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Krivi~nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 3933 Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Krivi~nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 3934 634 Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pomilovanju (hrvatski jezik) 3935 Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pomilovawu Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 3935 Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pomilovanju (bosanski jezik) 3936 635 Odluka kojom se blokiraju svi bankovni ra~uni koje posjeduje, ~iji je imalac, odnosno koji glase na ime SDS-a i kojom se od SDS-a zahtijeva da uspostavi jedan bankovni ra~un (hrvatski jezik) 3936 Odluka kojom se blokiraju svi bankovni ra~uni koje posjeduje, ~iji je imalac, odnosno koji glase na ime SDS-a i kojom se od SDS-a zahtijeva da uspostavi jedan bankovni ra~un (srpski jezik) 3938 Odluka kojom se blokiraju svi bankovni ra~uni koje posjeduje, ~iji je imalac, odnosno koji glase na ime SDS-a i kojom se od SDS-a zahtijeva da uspostavi jedan bankovni ra~un (bosanski jezik)