1. Činjenično stanje
ODLUKU rje{enje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, kojim Odbija se apelacija Hrvatske telekomunikacije d.d. Zagreb, se potvr|uje rje{enje Kantonalnog suda, kr{i ustavna prava HT-a koje zastupa predsjednik Uprave i glavni direktor Ivica Mudrini}, Zagreb, osobito njegova prava na imovinu zajam~ena ~lankom II dipl.ing., protiv rje{enja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Ustava i ~lankom 1. Protokola broj 1 na Europsku konvenciju za Hercegovine, broj G@-42/99 od 12. aprila 2000. godine. za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim Zakonom o postupku za upis u sudski registar ("Slu`bene novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike novine Federacije BiH", broj 6/95), koji je va`io u vrijeme Srpske". podno{enja zahtjeva, propisano je da se ovim zakonom ure|uju pravila izvanparni~nog postupka na temelju kojih mjerodavan Obrazlo`enje sud postupa i odlu~uje o upisu u sudski registar (~lanak 1.). U Hrvatske telekomunikacije d.d. Zagreb 29. juna 2000. sudski registar upisuju se razni podaci vezani za poduze}a godine, a zatim 31. jula i 4. augusta 2000. godine podnijeli su (~lanak 21.). Postupak za upis u sudski registar pokre}e se tako apelaciju protiv rje{enja Vrhovnog suda Federacije Bosne i {to osoba koja ima pravni interes podnese prijavu na propisanoj Hercegovine broj G@-42/99 od 12. aprila 2000. godine, tiskanici (~lanak 24.). Predlagatelj, sukladno ovom zakonu, je zatra`iv{i od Ustavnog suda da ocijeni ustavnost ovog rje{enja osoba po ~ijem se prijedlogu postupak pokre}e, a protivnik saglasno ~lanu VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je predlagatelja je subjekt upisa prema kome se ostvaruje zahtjev ujedno predlo`io da Ustavni sud donese privremenu mjeru u istaknut u prijedlogu (~lanak 14.). Registarski sud donosi rje{enje smislu ~lana 75. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. o svakom zahtjevu za upis u sudski registar po{to predbje`no utvrdi odlu~uju}e ~injenice (~lanak 43.). 1. ^INJENI^NO STANJE Osoba koje ima pravni interes mo`e podnijeti registarskom sudu zahtjev za brisanje neutemeljenog kona~nog upisa, u roku Ugovorom o osnivanju dru{tva sa ograni~enom od 15 dana od dana spoznaje upisa, a najkasnije u roku od 60 dana odgovorno{}u zaklju~enim u Mostaru 1. augusta 1996. godine od dana izvr{enog upisa (~lanak 60.). izme|u Javnog preduze}a HPT - Hrvatska po{ta i telekomunikacije, s p.o. Zagreb - Hrvatska (u daljem tekstu: HPT Registarski sud bri{e neutemeljeni upis po zahtjevu osobe Hrvatska) i Javnog preduze}a Po{ta i telekomunikacije Hrvatske koja ima pravni interes ili ex officio. Broj 58 - Strana 2104 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. Republike Herceg-Bosne (u daljem tekstu: HPT Herceg-Bosna) 3. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM osnovano je dru{tvo "ERONET" Pokretne telekomunikacije U skladu sa odredbama ~lana 16. Poslovnika Ustavnog suda d.o.o., sa sjedi{tem u Mostaru (u daljem tekstu: ERONET, d.o.o. Bosne i Hercegovine, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Mostar). HPT Hrvatske je imao 49% uloga, a HPT Herceg-Bosna Hercegovine i u~esnika u postupku HPT d.o.o. Mostar, 51% uloga u ERONET-u Mostar. Hercegovina osiguranje d.d. Mostar, TGP Alpina d.o.o. Comerc Prema ~lanu 16. Ugovora, u toku trajanja rada Dru{tva, samo [iroki Brijeg i Croherc d.o.o. Mostar, zatra`eni su odgovori na uz saglasnost osniva~a mo`e do}i do promjene ~lanova Dru{tva, navode apelacije. a prema ~lanu 17. Ugovora, za ustupanje uloga tre}oj osobi izvan Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, u svom Dru{tva potrebna je saglasnost osniva~a. odgovoru dostavljenom Sudu 7. augusta 2000. godine, isti~e da Na osnovu Zakona o razdvajanju Hrvatske po{te i je apelacija nedopu{tena, a i neosnovana, iz slijede}ih razloga: telekomunikacija na Hrvatsku po{tu i Hrvatske telekomunikacije Prema Zakonu o postupku za upis u sudski registar (koji je ("Narodne novine Republike Hrvatske", broj 101/98), Hrvatske bio na snazi u vrijeme dono{enja prvostepenog rje{enja) HT telekomunikacije su stekle vlasni~ke udjele koje je u ERONET-u Zagreb je koristio samo `albu protiv upisa u sudski registar. Mostar imala HPT Hrvatske, te je u Vi{em sudu u Mostaru, kao Dakle, HT Zagreb nije podnio zahtjev za brisanje upisa izvr{enog registarskom sudu, izvr{en upis promjena 24. juna 1999. godine prema ~l. 60. i 62. ovog zakona, niti je podnio tu`bu kako je to na ime HT - Hrvatske telekomunikacije d.d. Zagreb (u daljem omogu}eno ~lanom 63. Zakona, niti je zahtijevao podno{enje tekstu: HT Zagreb). zahtjeva za za{titu zakonitosti. Stoga, Vrhovni sud zaklju~uje da HPT Herceg-Bosna je promijenio svoj naziv 18. februara nema pravnih uvjeta, u smislu ~lana 11. Poslovnika Ustavnog 1999. godine i postao dru{tvo ograni~ene odgovornosti suda Bosne i Hercegovine, za razmatranje apelacije. "Hrvatska po{ta i telekomunikacije Mostar" (u daljem tekstu: Pored toga, Ustavni sud mo`e razmatrati prava koja su HPT d.o.o. Mostar). Upravni odbor HPT-a d.o.o. Mostar odlu~io zajam~ena Ustavom. Ovom apelacijom pobija se rje{enje, kojim je 2. augusta 1999. godine ustupiti svoje udjele iz ERONET-a se samo odre|uje upis u sudski registar Zakonom odre|enih d.o.o. Mostar dru{tvima Hercegovina osiguranje d.d. Mostar podataka i ~injenica, a ne odlu~uje se o sticanju ili gubitku bilo (35,60% udjela), TGP Alpina-Comerc d.o.o. [iroki Brijeg kakvih prava. U ovom predmetu izvr{en je upis na osnovu (10,92% udjela) i Croherc d.o.o. Mostar (4,48% uloga). ugovora kojim jedan od ~lanova dru{tva prenosi svoje vlasni~ke HPT d.o.o. Mostar, smatraju}i sebe osniva~em ERONET-a udjele, {to ne predstavlja povredu prava HT Zagreb na imovinu. d.o.o. Mostar, je podnio zahtjev za upis ovih promjena. U skladu Ako bi se smatralo da ugovor kr{i ovo pravo, HT Zagreb bi imao sa rje{enjem Kantonalnog suda u Mostaru, U/I-718/99 od 14. pravo da raskine ugovor ne u postupku upisa u registar nego u septembra 1999. godine ove promjene su unesene u sudski parni~nom postupku. registar. U odgovoru na navode iz apelacije, dostavljenom Sudu 31. Protiv rje{enja Kantonalnog suda u Mostaru ~lan dru{tva HT jula 2000. godine, u~esnici u postupku, HPT d.o.o. Mostar, - Zagreb je ulo`io `albu navode}i da prijavu za upis prenosa Hercegovina osiguranje d.d. Mostar, TGP Alpina d.o.o. Comerc udjela nije podnijela ovla{tena osoba budu}i da je ERONET [iroki Brijeg, Croherc d.o.o. Mostar, koje zastupa Danka Vu~ina d.o.o. Mostar ovla{teno lice koje mo`e podnijeti prijavu, a ne advokat iz Mostara isti~e se: njegovi osniva~i. HT Zagreb je naveo, tako|er, da prijenos udjela a) Apelacija nije dopu{tena, te je treba odbaciti iz sljede}ih nije bio izveden u skladu sa ~lanom 16. Ugovora o osnivanju, pa razloga: zbog toga nije pravno valjan. Vrhovni sud Federacije je svojim rje{enjem broj G@-42/99 od Prema ~lanu VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine apelacija 12. aprila 2000. godine odbio `albu i potvrdio rje{enje Ustavnom sudu mo`e se podnijeti za pitanja iz Ustava koja se Kantonalnog suda. Vrhovni sud je potvrdio stanovi{te pojave na temelju presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini, Kantonalnog suda u Mostaru da je u~esnik u postupku upisa, u pa kako je ova apelacija podnesena protiv rje{enja, kao sudske smislu ~lana 14. tada va`e}eg Zakona o postupku upisa u sudski odluke, nedopu{tena je. registar ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 6/95), lice koje Rje{enja o upisu u sudski registar donose se prema pravilima je postupak pokrenulo, lice o ~ijim se pravima, odnosno pravnim vanparni~nog postupka (~lan 1. Zakona o upisu pravnih osoba u interesima odlu~uje u postupku. U ovom predmetu, postupak sudski registar) i radi se o rje{enjima koja se donose na osnovu mo`e pokrenuti HPT d.o.o Mostar koji ima pravni interes da se zakona koji ure|uje postupak, a ne materijalnog zakona radi prenos udjela upi{e u sudski registar. Pored toga, ugovor nije utvr|enja materijalnih prava. raskinut budu}i da HT Zagreb nije osniva~ i ne mo`e ste}i prava Zakon o postupku za upis pravnih osoba u sudski registar osniva~a predvi|ena ~lanom 16. Ugovora. sudionicima postupka za upis u sudski registar stavio je na raspolaganje pokretanje parnice radi utvr|enja da je posao ni{tav 2. APELACIJA (^lan 63. odnosno ~lan 51. sada va`e}eg zakona o postupku upisa Apelant HT Zagreb smatra da su rje{enjima Kantonalnog u sudski registar). suda u Mostaru i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Apelacija je nedopu{tena i stoga {to HT Zagreb, prije povrije|ena njegova imovinska prava i time i ostala ustavna podno{enja apelacije, nije iscrpio sve vanredne pravne lijekove, prava za{ti}ena ~lanom II Ustava Bosne i Hercegovine, kao {to su budu}i da nije dao inicijativu za podizanje zahtjeva za za{titu pravo na jednakost pred zakonom i pravi~no su|enje. U pogledu zakonitosti, jer mu to Zakon dopu{ta (~lan 57. odnosno 62. sada prava na svojinu, HT Zagreb smatra da su rje{enja povrijedila va`e}eg zakona). princip na osnovu kojeg strane imaju pravo da izaberu zakone b) U~esnici u postupku smatraju da apelaciju, kao kojim }e se rukovoditi ugovor kao i ostale aspekte prava na neosnovanu, treba odbiti, a ukoliko Sud na|e da su razlozi o svojinu zagarantovane ~lanom 1. Protokola broj 1 Evropske nedopu{tenosti apelacije neosnovani, navode: konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. HT Zagreb navodi tako|er da su rje{enja Kantonalnog suda i Upisom u sudski registar ne sti~u se materijalna prava, Vrhovnog suda povrijedila princip "pacta sunt servanda" koji je posebno ne prava koja se ti~u Ustava. Op}enito, materijalna osnov za strano ulaganje apelanta, odnosno njegovog pravnog prava sti~u se na osnovu pravnog posla, odluke nadle`nog tijela, prednika HPT Zagreb. Dalje se navodi da apelant nije dao zakona i na drugi zakonom propisani na~in. U pogledu njihove nikakvu saglasnost drugom osniva~u da raspola`e udjelom, pa valjanosti, kada je u pitanju upis u sudski registar, stoji na prema tome, predmetno raspolaganje nije valjano, jer je protivno raspolaganju tu`ba za utvr|enje da je upis ni{tav zbog manjkave ugovoru. isprave koja je bila pravna osnova upisa (~lan 63. Zakona o HT Zagreb, dalje, smatra da je rje{enje Vrhovnog suda postupku za upis u sudski registar). Federacije nezakonito jer mu negira status osniva~a i pravo pre~e U odnosu na navode HT-a Zagreb da su povrije|ena njegova kupnje udjela po osnovu Zakona o privrednim dru{tvima. HT ustavna prava, isti~e se da HT Zagreb, osim pau{alnog nabrajanja Zagreb zaklju~uje da nije bilo pravnog osnova za upis i da je upis povreda njegovih ustavnih prava, ne navodi u ~emu se sastoji ta nezakonit jer prijavu nije podnijela ovla{tena osoba. povreda niti upu}uje na dokaze o toj povredi u konkretnom slu~aju. Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2105 izvr{en na osnovu la`ne isprave, ako su u ispravi na osnovu koje [to se ti~e prava "prvokupa" - pre~e kupnje, koji HT Zagreb je izvr{en upis navedeni neistiniti podaci, ako je isprava izdata u isti~e u svojoj apelaciji, isti~e se da ga Ugovor o osnivanju na nezakonito provedenom postupku, ako je nezakonito provedena predvi|eno pravo "prvokupa", a tada va`e}i Zakon o radnja po kojoj se podaci upisuju u sudski registar ili ako postoje preduze}ima, nije ni propisivao. Istina je da Zakon o privrednim drugi zakonom predvi|eni razlozi (~lan 63.). dru{tvima ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 23/99) predvi|a tu mogu}nost, me|utim ovaj zakon je stupio na snagu S obzirom da je sudski registar - registar podataka i registar 28. augusta 1999. godine, dakle poslije sklapanja predmetnog isprava, te da se postupak upisa u sudski registar vr{i po pravilima ugovora o prenosu udjela 18. augusta 1999. godine. vanparni~nog postupka, ne postoji mogu}nost da se u takvom I na kraju, isti~e se da je raniji ~lan dru{tva HPT d.o.o. Mostar, postupku odlu~uje o sticanju ili gubitku prava u~esnika u zbog nemogu}nosti da izmiri dugovanja prema stjecateljima postupku. Ne postoji razlog za{to HPT d.o.o. Mostar ne bi bio udjela, novim ~lanovima dru{tva, na osnovu valjane odluke Dj. osoba ovla{tena za upis u sudski registar, s obzirom da ima interes br. UO-360-2-8/99 od 2. augusta 1999. godine, svoj udjel za upis prenosa uloga. Prema tome, Vrhovni sud Federacije nije podijelio na tri dijela ugovorom od 18. augusta 1999. godine, radi povrijedio prava HT-a Zagreb na za{titu imovine i pravi~no izmirenja duga, i prenio ga na sudionike postupka (Hercegovina su|enje predvi|eno Evropskom konvencijom za za{titu ljudskih osiguranje d.d. Mostar, TGP Alpina-komerc d.o.o. [iroki Brijeg, prava i osnovnih sloboda i Protokolom broj 1 koji se direktno Croherc AG d.o.o. Mostar). HPT Mostar je ovla{ten da upi{e primjenjuju u BiH i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima prijenos udjela u sudski registar budu}i da je imao pravni interes (~lan II Ustava BiH). da to u~ini. Pitanje da li je prenos vlasni~kog udjela na tri dru{tva izvr{en na legalan na~in i da li je Ugovor o osnivanju povrijedio HPT 4. DOPUSTIVOST PREDMETA d.o.o. Mostar kada je prenosio udjele bez saglasnosti HT-a Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana VI/3. (b) Zagreb je vezano za privatno pravo i tuma~enje ugovora i mo`e Ustava Bosne i Hercegovine, ima apelacionu nadle`nost u biti odlu~eno redovnim postupkom izme|u strana. pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu Dakle, osporavano rje{enje Vrhovnog suda Federacije Bosne predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i i Hercegovine nije povrijedilo prava na imovinu HT-a Zagreb, Hercegovini. niti bilo koje drugo ustavno pravo. Zbog toga apelacija HT-a ^lanom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Zagreb, podnesena Ustavnom sudu, treba biti odbijena. Hercegovine propisano je da Ustavni sud mo`e razmatrati Budu}i da se odlu~ivalo o meritumu apelacije, zahtjev da apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija Ustavni sud donese privremenu mjeru ne iziskuje poseban iscrpljeni svi pravni lijekovi mogu}i po zakonima entiteta i ako se odgovor, tako da Ustavni sud ne}e donositi posebnu odluku na podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije zahtjev. primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Apelacija je podnesena u propisanom roku jer je apelant 2. prof. dr. Kasim Begi}, sudije Hans Danelius, prof. dr. Louis maja 2000. godine primio rje{enje Vrhovnog suda Federacije Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, prof. dr. Zvonko Miljko, Azra Bosne i Hercegovine broj G@-42/99 od 19. aprila 2000. godine, a Omeragi}, prof. dr. Vitomir Popovi}, prof. dr. Sne`ana Savi} i apelacija Ustavnom sudu dostavljena je 29. juna 2000. godine. Mirko Zovko. Prema Zakonu o postupku za upis u sudski registar ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 6/95), koji je va`io u U 13/00 Predsjednik Ustavnog vrijeme dono{enja prvostepenog rje{enja Kantonalnog suda u 29. septembra 2000. godine suda Bosne i Hercegovine Mostaru, rje{enjem se odlu~uje o zahtjevu za upis i protiv rje{enja Sarajevo prof. dr. Kasim Begi}, s.r. o upisu u sudski registar mo`e se izjaviti `alba Vrhovnom sudu. Protiv rje{enja Vrhovnog suda nije mogu}e izjaviti `albu. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na temelju ~lanka VI/3. (a) Prema tome, apelacija Ustavnom sudu izjavljena protiv Ustava Bosne i Hercegovine, te ~l. 35., 37., 54., 57., 58., 59. i 71. rje{enja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine je Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici dopustiva. odr`anoj 18. i 19. kolovoza 2000. godine, je donio 5. ZAKLJU^AK Ustavni sud u ovom predmetu ima zadatak da ispita da li DJELOMI^NU ODLUKU rje{enje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, kojim se potvr|uje rje{enje Kantonalnog suda, kr{i ustavna prava HT-a A) Glede Ustava Republike Srpske: Zagreb, naro~ito njegova prava na imovinu zajam~ena ~lanom II Ustavni sud progla{ava sljede}e odredbe neustavnim: Ustava i ~lanom 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju za a) ~lanak 68. to~ka 16. zamijenjen Amandmanom XXXII za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Zakonom o postupku za upis u sudski registar ("Slu`bene b) ~lanak 7. stavak 1. novine Federacije BiH", broj 6/95), koji je va`io u vrijeme c) ~lanak 28. stav 4. podno{enja zahtjeva, propisano je da se ovim zakonom ure|uju Zahtjev podnositelja se odbija glede sljede}ih odredbi: pravila vanparni~nog postupka na osnovu kojih nadle`ni sud a) ~lanak 4. izmijenjen i dopunjen Amandmanom LVI to~ka postupa i odlu~uje o upisu u sudski registar (~lan 1.). U sudski 2. registar upisuju se razni podaci vezani za preduze}a (~lan 21.). Postupak za upis u sudski registar pokre}e se tako {to lice koje b) ~lanak 80. stavak 1. dopunjen Amandmanom XL to~ka 1.i ima pravni interes podnese prijavu na propisanom obrascu (~lan ~lanak 106. stavak 2. 24.). Predlaga~, u skladu sa ovim zakonom, je lice po ~ijem se B) Glede Ustava Federacije Bosne i Hercegovine: prijedlogu postupak pokre}e, a protivnik predlaga~a je subjekt upisa prema kome se ostvaruje zahtjev istaknut u prijedlogu (~lan Ustavni sud progla{ava sljede}e dijelove odredbi 14.). Registarski sud donosi rje{enje o svakom zahtjevu za upis u neustavnim: sudski registar po{to prethodno utvrdi odlu~uju}e ~injenice (~lan a) ~lanak I.6 (1). 43.). Zahtjev podnositelja se odbija glede sljede}ih odredbi: Lice koje ima pravni interes mo`e podnijeti registarskom a) ~lanak III.1 a), izmijenjen i dopunjen Amandmanom VIII sudu zahtjev za brisanje neosnovanog kona~nog upisa, u roku od 15 dana od dana saznanja za upis, a najkasnije u roku od 60 dana b) ~lanak IV.B.7 a) (I) do (III) i ~lanak IV.B.8. od dana izvr{enog upisa (~lan 60.). Odredbe ili dijelovi odredbi Ustava Republike Srpske i Registarski sud bri{e neosnovani upis po zahtjevu lica koje Ustava Federacije Bosne i Hercegovine za koje je Ustavni sud ima pravni interes ili ex officio. ocijenio da su opre~ni Ustavu Bosne i Hercegovine prestaju Ovim zakonom je, tako|er, predvi|ena mogu}nost da se va`iti danom objavljivanja ove odluke u "Slu`benom glasniku BiH". tu`bom za utvr|enje tra`i da se utvrdi da je upis ni{tav ako je Broj 58 - Strana 2106 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. n) ^lanak 138. izmijenjen amandmanima LI i LXV, koji daje Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim ovlast organima Republike Srpske za dono{enje akata i novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike poduzimanje mjere za za{titu prava i interesa Republike Srpske". Srpske protiv akata institucija Bosne i Hercegovine ili Obrazlo`enje Federacije Bosne i Hercegovine. I - Postupak pred Ustavnim sudom B. Glede Ustava Federacije 1. Gospodin Alija Izetbegovi}, u to doba predsjedatelj a) ^lanak I.1. (1), utoliko {to govori o Bo{njacima i Hrvatima Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine, je zahtjevom od 12. kao konstitutivnim narodima; velja~e 1998. godine pokrenuo postupak pred Ustavnim b) ^lanak I.6. (1), utoliko {to propisuje da su bosanski i sudom radi ocjenjivanja suglasnosti Ustava Republike hrvatski jezik slu`beni jezici u Federaciji; Srpske (u daljnjem tekstu: Ustav RS) i Ustava Federacije c) ^lanak II.A.5. c) izmijenjen Amandmanom VII, u dijelu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav Federacije) koji se odnosi na dvojno dr`avljanstvo; s Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav d) ^lanak III.1. a) utoliko {to propisuje ovlast Federacije da BiH). Ovaj zahtjev je 30. o`ujka 1998. godine dopunjen organizira i vodi obranu Federacije i podneskom u kojem je podnositelj specificirao odredbe e) ^lanak IV.B.7 a) i ~lanak IV.B.8, utoliko {to se entitetskih ustava koje smatra neustavnim. Podnositelj je predsjedniku Federacije povjerava du`nost imenovanja zahtijevao od Ustavnog suda da preispita sljede}e odredbe {efova diplomatskih misija i ~asnika u armiji. ustava entiteta: 2. Zahtjev je dostavljen Narodnoj skup{tini Republike Srpske A. Glede Ustava RS i Parlamentu Federacije BiH. Narodna skup{tina Republike Srpske je 21. svibnja 1998. godine dostavila svoja motri{ta a) Preambulu u dijelu u kojem navodi pravo srpskog naroda na samoopredjeljenje, po{tovanje njihove borbe za na zahtjev u pismenom obliku, a Zastupni~ki dom slobodu i dr`avnu samostalnost, te volju i odlu~nost za Parlamenta Federacije je dostavio svoj odgovor 9. listopada povezivanjem njihove dr`ave s drugim dr`avama srpskog 1998. godine. naroda; 3. Prema odluci Ustavnog suda od 5. lipnja 1998. godine, u b) ^lanak 1. prema kojem je Republika Srpska dr`ava Sarajevu je 15. listopada 1998. godine odr`ana javna srpskog naroda i svih njenih gra|ana; rasprava pred Ustavnim sudom, na kojoj su predstavnici i c) ^lanak 2. stavak 2. koji se odnosi na tzv. granicu izme|u eksperti podnositelja zahtjeva i Zastupni~kog doma Republike Srpske i Federacije; Parlamenta Federacije iznijeli svoja motri{ta na predmet. d) ^lanak 4. prema kojem Republika Srpska mo`e Javna rasprava je nastavljena u Banjoj Luci 23. sije~nja uspostavljati specijalne paralelne odnose sa Saveznom 1999. godine. Na javnoj raspravi, ispred podnositelja Republikom Jugoslavijom i njenim republikama zahtjeva, nazo~ili su punomo}nik prof. dr. Kasim Trnka i ~lanicama, kao i ~lanak 68. stavak 1. to~ka 16. prema kojoj ekspert D`emil Sabrihafizovi}, ispred Zastupni~kog doma Republika Srpska ustrojava i osigurava suradnju sa Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso i ekspert Sead srpskim narodom izvan Republike; Hod`i}, ispred Doma naroda Parlamenta Federacije BiH e) ^lanak 6. stavak 2. prema kojem gra|anin Republike Mato Zovko i ekspert Ivan Bender, ispred Narodne Srpske ne mo`e biti ekstradiran; skup{tine RS prof. dr. Radomir Luki} i ekspert prof. dr. f) ^lanak 7. u onom dijelu u kojem se odnosi na slu`benu Petar Kuni}. Tom prigodom izneseni su argumenti uporabu srpskog jezika i }irili~nog pisma; predstavnika i eksperata podnositelja, Zastupni~kog doma i g) ^lanak 28. stavak 4. prema kojem dr`ava materijalno Doma naroda Parlamenta Federacije, kao i Narodne poma`e Pravoslavnu crkvu i sura|uje s njom u svim skup{tine Republike Srpske. oblastima, a osobito na o~uvanju, njegovanju i razvitku kulturnih, tradicijskih i drugih duhovnih vrijednosti; 4. Predmet je razmatran na sljede}im sjednicama Suda: 25. i h) ^lanak 44. stavak 2. prema kojem strani dr`avljani i osobe 26. velja~e 1999. godine, 7. i 8. lipnja 1999. godine, 13. i bez dr`avljanstva mogu dobiti azil u Republici Srpskoj; 14. kolovoza 1999. godine, 24. i 25. rujna 1999. godine, te i) Amandman LVII to~ka 1. koji dopunjuje poglavlje Ustava 5. i 6. studenoga 1999. godine. Na sjednici Suda odr`anoj 3. o ljudskim pravima i slobodama, i prema kojem se, u i 4. prosinca 1999. godine zaklju~eno je da se na narednoj slu~aju razli~itosti u odredbama o pravima i slobodama sjednici, temeljem pripravljenog Nacrta odluke, pristupi izme|u Ustava RS i odgovaraju}ih odredbi Ustava BiH, vije}anju i glasovanju u ovom predmetu. primjenjuju one odredbe koje su za pojedinca povoljnije; 5. Na sjednici Ustavnog suda odr`anoj 28. do 30. sije~nja j) ^lanak 58. stavak 1., ~lanak 68. to~ka 6. i odredbe ~l. 59. i 2000. godine Sud je jednoglasno odlu~io i donio prvu 60. koji se odnose na razli~ite oblike svojine, nositelje Djelomi~nu odluku u ovom predmetu ("Slu`beni glasnik svojinskih prava i na pravni sustav koji ustrojava uporabu BiH", broj 11/00, "Slu`bene novine Federacije BiH", br. svojine; 15/00 i "Slu`beni glasnik RS", br. 12/00). k) ^lanak 80. izmijenjen Amandmanom XL to~ka 1. koji 6. Na sjednici Ustavnog suda odr`anoj 18. i 19. velja~e 2000. propisuje da predsjednik Republike Srpske obna{a godine Sud je donio drugu Djelomi~nu odluku u ovom poslove iz oblasti obrane, sigurnosti i odnosa s drugim dr`avama i me|unarodnim organizacijama, te ~lanak 106. predmetu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 17/00, "Slu`bene stavak 2. prema kojem predsjednik Republike Srpske novine Federacije BiH", broj 26/00 i "Slu`beni glasnik postavlja, unapre|uje i razrje{ava ~asnike armije, suce RS", broj 31/00). vojnih sudova i vojne tu`itelje; 7. Prema odluci Ustavnog suda od 5. svibnja 2000. godine, u l) ^lanak 80. izmijenjen amandmanima XL i L to~ka 2. Sarajevu je 29. lipnja 2000. godine preotvorena javna prema kojemu predsjednik Republike Srpske ima ovlast rasprava o preostalom dijelu predmeta pred Ustavnim postavljati i opozivati {efove zastupni{tava Republike sudom, na kojoj su ispred podnositelja zahtjeva nazo~ili Srpske u inozemstvu i predlagati veleposlanike i druge punomo}nik prof. dr. Kasim Trnka i ekspert D`emil me|unarodne zastupnike Bosne i Hercegovine iz Sabrihafizovi}, ispred Zastupni~kog doma Parlamenta Republike Srpske, kao i ~lanak 90. dopunjen Federacije BiH Enver Kreso i ekspert Sead Hod`i} i ispred amandmanima XLI i LXII, koji Vladi Republike Srpske Narodne skup{tine RS prof. dr. Radomir Luki} i ekspert dodjeljuje pravo odlu~ivanja o ustrojavanju zastupni{tava prof. dr. Petar Kuni}. Punomo}nik i ekspert Doma naroda Republike Srpske u inozemstvu; Parlamenta Federacije BiH, koji su sukladno Poslovniku m) ^lanak 98. prema kojemu Republika Srpska ima Narodnu Suda bili pozvani da sudjeluju, nisu nazo~ili ovoj javnoj banku, kao i ~lanak 76. stavak 2. izmijenjen raspravi. Nakon javne rasprave, Sud je ponovno pristupio Amandmanom XXXVIII to~ka 1. stavak 2. koji dodjeljuje vije}anju i glasovanju te je 30. lipnja i 1. srpnja 2000. Narodnoj banci ovlast predlaganja zakona glede monetarne politike i godine donio tre}u Djelomi~nu odluku u predmetu Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2107 ("Slu`beni glasnik BiH" broj 23/00, "Slu`bene novine dijelovima susjednih dr`ava. Nadalje, podnositelj tvrdi da Federacije BiH" broj 39/00 i "Slu`beni glasnik RS" br.). ~lanak 68. to~ka 16. ima diskriminacijski karakter, jer ta odredba dopu{ta suradnju samo sa srpskim, a ne i sa drugim 8. Rasprava u ovom predmetu je nastavljena na sjednici Suda narodima izvan Republike. 18. i 19. kolovoza 2000. godine, na kojoj se vije}alo i glasovalo o sljede}im preostalim odredbama: 11. Na javnoj raspravi odr`anoj 15. listopada 1998. godine, predstavnik podnositelja je dopunio ovaj argument A. Glede Ustava RS tvrdnjom da Ustav BiH dopu{ta specijalne paralelne odnose a) ^lanak 4. izmijenjen i dopunjen Amandmanom LVI to~ka sa svim susjednim dr`avama, dok Ustav RS - opre~no tom 2., koji predvi|a da Republika Srpska mo`e uspostavljati specijalne paralelne odnose sa Saveznom Republikom pravilu - ograni~uje takve odnose na Saveznu Republiku Jugoslavijom i njenim republikama ~lanicama, kao i Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: SRJ). Nadalje, predstavnik ~lanak 68. koji, prema to~ki 16. izmjenjenoj i dopunjenoj podnositelja je tvrdio da spomenuta odredba Ustava RS Amandmanom XXXII, predvi|a da Republika Srpska naru{ava teritorijalni integritet BiH budu}i da ne uklju~uje ustrojava i osigurava suradnju sa srpskim narodom izvan odgovaraju}a ustavna ograni~enja ~lanka III/2. (a) Ustava Republike; BiH. ^ak i ako bi se na nare~enu odredbu Ustava RS b) ^lanak 7. u onom dijelu u kojem se odnosi na slu`benu gledalo kao na puko deklarativno ponavljanje teksta Ustava uporabu srpskog jezika i }irili~nog pisma; BiH, njegovo nepotpuno citiranje bi promijenilo pravno c) ^lanak 28. stavak 4. prema kojemu dr`ava materijalno zna~enje teksta, te bi zato bilo opre~no Ustavu BiH. poma`e Pravoslavnu crkvu i sura|uje s njom u svim 12. [to se ti~e suradnje sa srpskim narodom izvan Republike, oblastima, a osobito na ~uvanju, njegovanju i razvitku predstavnik podnositelja je dalje istaknuo da pripadnici kulturnih, tradicijskih i drugih duhovnih vrijednosti; drugih naroda osim srpskog naroda Republike Srpske d) ^lanak 80. izmijenjen Amandmanom XL to~ka 1. koji mogu sura|ivati samo sa srpskim narodom, ali ne i sa propisuje da predsjednik Republike Srpske obna{a ostalima. Osim toga, prema navodima predstavnika poslove iz oblasti obrane, sigurnosti i odnosa s drugim podnositelja, ~lanak III/2. (a) Ustava BiH dodjeljuje pravo dr`avama i me|unarodnim udrugama, te ~lanak 106. stavak 2. prema kojemu predsjednik Republike Srpske na uspostavu specijalnih paralelnih odnosa sa susjednim postavlja, unapre|uje i razrje{ava ~asnike armije, suce dr`avama, ali tu nema prava entiteta da stvaraju takve vojnih sudova i vojne tu`itelje; odnose sa narodima. B. Glede Ustava Federacije 13. Narodna skup{tina RS pobija u svom pismenom odgovoru a) ^lanak I.6 (1), utoliko {to propisuje da su bosanski i nesuglasnost s Ustavom BiH, tvrde}i da ~lanak 4. Ustava hrvatski jezik slu`beni jezici u Federaciji; RS navo|enjem SRJ naprosto specificira pravo iz Ustava b) ^lanak III.1 a), izmijenjen i dopunjen Amandmanom VIII, BiH da slobodno bira s kojom od susjednih dr`ava RS mo`e utoliko {to propisuje Federaciji da ovlast organiziranja i uspostaviti specijalne paralelne odnose. Nadalje tvrdi da vo|enja obrane Federacije; izraz "susjedne dr`ave" ne isklju~uje mogu}nost uspostave c) ^lanak IV.B.7 a) (I) do (III) i ~lanak IV.B.8 Ustava specijalnih paralelnih odnosa sa sastavnim jedinicama Federacije, utoliko {to se ti~u civilne komande ukoliko ustavi susjednih dr`ava predvi|aju takvu Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine. mogu}nost. U stvari, ovo ovisi o njihovoj ustavnoj II - Dopustivost zahtjeva strukturi. Kona~no, Narodna skup{tina tvrdi da odredbe o suradnji sa srpskim narodom izvan Republike nemaju 9. Ustavni sud je o dopustivosti cijelog zahtjeva ve} odlu~io u nikakav diskriminacijski karakter, niti dovode u pitanje svojoj Djelomi~noj odluci od 29. i 30. sije~nja 2000. godine teritorijalni integritet BiH. Pobijane odredbe su zato, prema ("Slu`beni glasnik BiH", broj 11/00, "Slu`bene novine mi{ljenju Narodne skup{tine RS, u suglasnosti sa ~lanakom Federacije BiH", broj 15/00 i "Slu`beni glasnik RS", broj III/2. (a) Ustava BiH jer ova odredba ne zabranjuje 12/00 ). kulturnu, umjetni~ku i znanstvenu suradnju sa svojim III - Su{tina zahtjeva narodom gdje god on `ivio. A. Glede Ustava Republike Srpske 14. Na javnoj raspravi odr`anoj 23. sije~nja 1999. godine, a) Pobijane odredbe ~lanka 4. izmijenjenog i dopunjenog predstavnik Narodne skup{tine RS je ponovno iznio Amandmanom LVI to~ka 2. i ~lanka 68. to~ka 16. tvrdnju da je pravo na uspostavu specijalnih paralelnih izmijenjenog i dopunjenog Amandmanom XXXII Ustava odnosa pravo, a ne obveza, tako da su donositelji Ustava RS RS glase: odlu~ili da uspostave takve odnose samo sa SRJ. Nadalje, ^lanak 4. diskriminacije nema jer suradnja drugih pored pripadnika “Ðåïóáëèêà ìîæå, ñõîäíî Óñòàâó Áîñíå è Õåðöåãîâèíå, äà srpskog naroda sa njihovim sunarodnjacima nije óñïîñòàâšà ñïåöè¼àëíå ïàðàëåëíå îäíîñå ñà Ñàâåçíîì Ðåïóáëèêîì zabranjena. £óãîñëàâè¼îì è œåíèì ðåïóáëèêàìà ÷ëàíèöàìà.”, {to u prevodu na hrvatski jezik glasi: Ustavni sud je ocijenio: "Republika mo`e, shodno Ustavu Bosne i Hercegovine, 15. ^lanak III/2. (a) Ustava BiH doista dodjeljuje pravo uspostavljati specijalne paralelne odnose sa Saveznom entitetima da stvaraju specijalne paralelne odnose sa Republikom Jugoslavijom i njenim republikama ~lanicama." dr`avama susjednim Bosni i Hercegovini kao {to je SRJ. ^lanak 68. to~ka 16. Ustavni problem koji se postavlja zato nije ta specifikacija “Ðåïóáëèêà óðå•ó¼å è îáåçá¼å•ó¼å: spram SRJ, ve} da li takva formulacija odredbe isklju~uje (...) specijalne paralelne odnose sa drugim susjednim 16. ñàðàäœó ñà ñðïñêèì íàðîäîì èçâàí Ðåïóáëèêå; dr`avama. Me|utim, kako se vidi iz teksta ~lanka 4. da RS (...)” "mo`e, shodno Ustavu Bosne i Hercegovine, da uspostavlja {to u prevodu na hrvatski jezik glasi: specijalne paralelne odnose...", Ustav RS niti stvara takve "Republika ure|uje i osigurava: odnose sa SRJ ili sa njenim republikama ~lanicama ex (...) constitutione, niti eksplicitno isklju~uje mogu}nost 16. suradnju sa srpskim narodom izvan Republike; uspostave specijalnih paralelnih odnosa s drugim (...)" susjednim dr`avama. [to se ti~e sastavnih jedinica 10. Podnositelj tvrdi da nare~eni ~lanak 4. nije sukladan ~lanku susjednih dr`ava, uspostava specijalnih paralelnih odnosa III/2. (a) Ustava BiH. Ova odredba odre|uje pravo entiteta sa tim jedinicama zato ovisi o njihovom postojanju u da stvaraju specijalne paralelne odnose sa susjednim susjednim dr`avama i o pravima koja su im dodijeljena dr`avama, sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu prema ustavima tih dr`ava, budu}i da Ustav BiH, uz Bosne i Hercegovine. Podnositelj tvrdi da time entiteti nisu ustavno ograni~enje glede suvereniteta i teritorijalnog mjerodavni uspostavljati takve odnose sa sastavnim integriteta BiH, ne zabranjuje takvu mogu}nost. [to se ti~e Broj 58 - Strana 2108 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. ovog ograni~enja, istina je da tekst ~lanka 4. ne spominje Nagla{uje se da povratnici moraju biti tretirani kao jednaki eksplicitno suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Ali u gra|ani. ovom ustavnom ograni~enju se mora uo~iti op}enitije 21. Predstavnici podnositelja su istaknuli na javnoj raspravi pozivanje na Ustav BiH tako da se Ustav RS povinuje tim pred Sudom da pobijana odredba stvara specijalno pravo ograni~enjima iz Ustava BiH. samo za Srbe unato~ nu`nosti osiguranja pune jednakosti 16. Zato, pridr`avaju}i se utemeljenog principa tuma~enja da jezika i pisama konstitutivnih naroda. Sve ispod ovog sve pravne odredbe treba tuma~iti suglasno Ustavu dok je to standarda bi predstavljano diskriminaciju jer je ovo jedan god mogu}e, Ustavni sud zaklju~uje da se ~lanak 4. mo`e od preduvjeta za njihovu politi~ku, pravnu i kulturnu tuma~iti na na~in suglasan ~lanaku III/2. (a) Ustava BiH jednakost. Nadalje, pojedinci moraju imati ista prava kao i kao i principu nediskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava BiH. skupine kojima pripadaju, tj. pravo da slu`beno Prema tome, ~lanak 4. Ustava RS ne kr{i Ustav BiH. komuniciraju na svom jeziku. Tako|er je nagla{eno da bi ograni~enja za uporabu bosanskog i hrvatskog jezika, koja 17. Glede suradnje sa srpskim narodom izvan Republike iz slijede iz pobijane odredbe, kr{ila druga prava i slobode ~lanka 68. to~ka 16. Ustava RS, Ustavni sud nagla{uje pojedinaca koja su zajam~ene ~lankom II/3. Ustava BiH, upadljivu razliku u tekstu ove odredbe. Za razliku od ~lanka kao {to su sloboda izra`avanja i pravo na obrazovanje. 4., formulacija prve alineje ~lanka 68. stvara ustavnu Osim toga, isti~e se da ova restrikcija predstavlja jedan od obvezu vlastima RS, {to se mo`e vidjeti iz izraza "ustrojava glavnih razloga za{to se protjerane osobe nisu vratile u i osigurava". Iako se i ova odredba opet mo`e tuma~iti na svoje predratne domove u Republici Srpskoj. na~in saglasan Ustavu BiH tako da ne isklju~uje suradnju, u prvom redu pripadnika drugih naroda, sa njihovim 22. Narodna skup{tina RS je u svom pismenom odgovoru sunarodnicima izvan Republike, niti da im name}e obvezu istaknula zamjerku da ~lanak 7. ne kr{i odredbe Ustava BiH sura|ivanja sa srpskim narodom izvan Republike, mora se kao {to je to nare~eno u zahtjevu. Pobijana odredba u stavku iz ustavne obveze zaklju~iti da bi ta pravila trebala imati 1. propisuje slu`benu uporabu srpskog jezika u oba oblika i efekt stvaranja konkretne preferencije za srpsko }irili~nog pisma s ovla{tenjem za zakonsko reguliranje stanovni{tvo Republike Srpske. Namjera stvaranja takve uporabe latini~nog pisma, dok se stavak 2. odnosi na preferencije se tako|er mo`e zaklju~iti iz argumenta slu`benu uporabu jezika drugih jezi~nih skupina u predstavnika Narodne skup{tine RS da su "ve}ina gra|ana podru~jima gdje one `ive. Ustav RS se zato ne mije{a u Republike Srpske Srbi", tako da su donositelji Ustava RS privatnu uporabu jezika i pisama, koje se {tovi{e eksplicitno odlu~ili o stvaranju ovog pravila za tu "vrlo prakti~nu jam~i ~lankom 34. Ustava RS. stvar". Me|utim, opre~no razumijevanju jedne od strana, ne 23. Na javnoj raspravi odr`anoj 23. sije~nja 1999. godine, samo isklju~enje, ve} i preferencija predstavlja predstavnik Narodne skup{tine RS je istaknuo distinkciju diskriminaciju, {to se mo`e vidjeti iz definicije ~lanka 1. koja se mora povu}i izme|u slu`bene i privatne uporabe stavak 1. Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika jezika i pisama, pri ~emu je ova druga zajam~ena kao rasne diskriminacije, koja se, prema Aneksu I Ustava BiH, temeljno pravo ~lankom 34. Ustava RS. Dalje se pozivao na izravno primjenjuje. Stavak 4. pomenutog ~lanka dopu{ta slu~aj Kvibeka kao primjer gdje je slu`bena uporaba preferencije "samo s ciljem osiguranja adekvatnog engleskog u potpunosti zabranjena i na rje{enje unapre|enja odre|ene rasne ili etni~ke skupine ili Me|unarodnog suda pravde da nema kr{enja prava na pojedinaca kojima je takva za{tita nu`na radi osiguranja uporabu svog jezika ako se barem u privatnim {kolama jednakog u`ivanja ili vr{enja ljudskih prava i temeljnih dopusti uporaba manjinskih jezika. Nijedna od ovih sloboda za te skupine ili pojedince". Adekvatno mogu}nosti se ne isklju~uje u Republici Srpskoj. unapre|enje srpskog naroda u RS me|utim, na temelju 24. Ekspert Doma naroda Parlamenta Federacije je na javnoj njihovog fakti~nog ve}inskog polo`aja, zasigurno nije raspravi postavio problem da li entiteti imaju ovlast "nu`no" da bi im se osigurao jednak tretman. propisivati slu`benu uporabu jezika, te je po tom pitanju 18. Zato slijedi da to~ka 16. ~lanka 68. Ustava RS, stvaraju}i potvrdno odgovorio jer entiteti imaju ovlasti propisivati sva preferenciju koja ne mo`e biti legitimizirana prema ~lanku pitanja koje nisu izri~ito dodijeljena institucijama BiH. 1. stavak 4. Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, kr{i obveze ustanovljene ~lankom 2. stavak Ustavni sud je ocijenio: 1. to~ka (c) Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne 25. Glede temeljne distinkcije izme|u slu`bene uporabe diskriminacije koja glasi: "Svaka dr`ava potpisnica }e srpskog jezika i prava na uporabu svog jezika, tj. "u poduzeti efikasne mjere za kontrolu vladinih, nacionalnih i privatnim poslovima", Sud mora razjasniti doseg zna~enja mjesnih politika, i izmijeniti, ukinuti ili poni{titi svaki koje se mo`e dati izrazu "slu`bena uporaba" u ~lanku 7. zakon ili propis koji ima efekt stvaranja ili odr`avanja rasne Ustava RS. diskriminacije gdje god postojala." Ista obveza slijedi iz 26. Prema tomu, potrebito je uzeti u obzir "Zakon o slu`benoj ~lanka I stavak 3. podstavak (a) i ~lanka II stavak 1. Aneksa uporabi jezika i pisma" ("Slu`beni glasnik RS", broj 15/96). VII, a u svezi ~lanka II stavak 5. i ~lanka III stavak 2. Odredbe ovog zakona odre|uju sve oblasti u kojima se podstavak (c) Ustava BiH. srpski jezik i }irili~no pismo moraju koristiti, tj. kao 19. Prema tomu, to~ka 16. ~lanka 68. Ustava RS je neustavna. nastavni jezik i u ud`benicima u cjelokupnom {kolskom b) Pobijana odredba ~lanka 7. Ustava RS glasi: sustavu, u tisku i u elektronskim medijima, u svim javnim “Ó Ðåïóáëèöè ¼å ó ñëóæáåíî¼ óïîòðåáè ¼åçèê è¼åêàâñêîã institucijama za njihovu internu i vanjsku komunikaciju. è åêàâñêîã èçãîâîðà è žèðèëè÷íî ïèñìî,à ëàòèíè÷íî ïèñìî íà íà÷èí Nadalje, nazivi firmi i svi komercijalni natpisi kao i znakovi îäðå•åí çàêîíîì.” na cestama i topografske oznake moraju biti napisane {to u prijevodu na hrvatski jezik glasi: }irili~nim pismom. Jedini izuzeci koji se mogu na}i su "U Republici je u slu`benoj uporabi srpski jezik ijekavskog i ustanovljeni za uporabu latini~nog pisma. Tako, prema ekavskog izgovora i }irili~no pismo, a latini~no pismo na na~in ~lanku 3., ovo pismo se mora koristiti u drugom, tre}em i odre|en zakonom." ~etvrtom razredu osnovne {kole jedan dan tjedno, i, prema 20. Podnositelj smatra da je ova odredba opre~na ~l. I/2, II/1, ~lanku 5. stavak 3., vjerske zajednice i nacionalno-kulturne II/3. (h) i II/4. Ustava BiH. On tvrdi da pobijana odredba udruge drugih naroda i nacionalnih manjina u Republici predstavlja diskriminaciju na etni~noj osnovi, poglavito Srpskoj mogu koristiti oba oblika srpskog jezika, tj. ekavski imaju}i u vidu multietni~ki sastav pu~anstva koje je prije i ijekavski oblik, te oba pisma. [tovi{e, Ustavni sud rata `ivjelo na teritoriju dana{nje Republike Srpske i pravo Republike Srpske je sve odredbe ovog zakona koje su na povratak njihovim domovima prema ~lanku II/3. i 5. propisivale uporabu samo ekavskog oblika proglasio Ustava BiH kao i Aneksa VII Op}eg okvirnog sporazuma. neustavnim ("Slu`beni glasnik RS", broj 7/98). Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2109 27. Kao {to se mo`e vidjeti iz ovog zakona, zna~enju izraza 32. [iroki obujam zna~enja "slu`bene uporabe" srpskog jezika "slu`bena uporaba" je dakle dat vrlo {irok obujam primjene, i }irili~nog pisma, i teritorijalna restrikcija slu`bene ne samo u odnosu na vlasti nego i u oblasti medija i uporabe drugih jezika u ~lanku 7. Ustava RS, me|utim, idu ekonomije. ^ak i ako se te jezi~ne odredbe ne po{tuju mnogo dalje od per se legitimnog cilja reguliranja uporabe strogo u Republici Srpskoj, iz takve nelegalne prakse se ne jezika utoliko {to te odredbe imaju efekt sprje~avanja mo`e zaklju~iti da te odredbe nisu na snazi ili da ih se ne u`ivanja u pravima iz ~lanka II/3. (m) i 5. Ustava BiH. mora po{tovati. [tovi{e, one su tako|er i opre~ne ~lanku I/4. Ustava BiH. Ustavni sud zato progla{ava ~lanak 7. stavak 1. Ustava RS 28. [to se ti~e zakonskog dopu{tanja slu`bene uporabe drugih neustavnim. jezika iz drugog stavka ~lanka 7. Ustava RS, jedino zakoni o osnovnoj i srednjoj {koli ("Slu`beni glasnik RS", broj 33. Prema tomu nije potrebito da Ustavni sud razmatra tvrdnju 4/93), opre~no Zakonu o slu`benoj uporabi jezika i pisama podnositelja da Ustav BiH zahtijeva punu jednakost jezika i (vidi gore), propisuje da se u razredima s vi{e od dvadeset pisama konstitutivnih naroda ili da ulazi u nare~eno kr{enje odnosno trideset u~enika ~iji materinski jezik nije srpski, slobode izra`avanja i prava na obrazovanje. Ista je situacija njihov jezik mora podu~avati, dok je u {kolama u kojima svi i glede primjera kvibe{kog zakona o jeziku koji dopu{ta u~enici pripadaju drugoj etni~noj skupini, njihov jezik ~ak jedino uporabu francuskog i na kojeg se pozivao nastavni jezik. Predavanje srpkog jezika je obvezno u oba predstavnik Narodne skup{tine RS da podr`i tvrdnju da slu~aja. ~lanak 7. Ustava RS ne kr{i Ustav BiH, posebito pojedina~na prava koje ovaj jam~i. Opre~no zaklju~cima 29. Me|utim, te zakonske potankosti o u~enju drugih jezika predstavnika u postupku, Vrhovni sud Kanade je proglasio osim srpskog kao takve nisu od zna~aja za tuma~enje odredbe Kvibe{ke povelje francuskog jezika neustavnim pobijanih ustavnih odredbi, ve} njihova teritorijalna zbog kr{enja Kanadske povelje o pravima (vidi Dr`avni ograni~enja na podru~ja nastanjena drugim jezi~nim tu`itelj Kvibeka protiv Udru`enja odbora protestantskih skupinama. ^lanak II/5. Ustava BiH "sukladno Aneksu VII {kola Kvibeka 1984. godine, i Kvibek protiv Forda 1988. Op}eg okvirnog sporazuma" - prema eksplicitnom tekstu te godine). ustavne odredbe - postavlja ustavnu obvezu za osiguranje prava svih izbjeglih i raseljenih osoba na slobodan povratak 34. Propisivanje jezika od entitetâ je jedan legitiman cilj per se, njihovim domovima kao i prava na povrat imovine koje su ali bi mogao povrijediti prava pojedinaca i gore citirane bili li{eni za vrijeme neprijateljstava od 1991. godine. Zato pozitivne obveze koje slu`e kao institucionalni garant je nu`no uzeti u obzir situaciju iz 1991. godine, kao {to je to "pluralisti~kog dru{tva" i "tr`i{ne ekonomije" prema Ustavni sud ve} u~inio u svojoj tre}oj Djelomi~noj odluci u Preambuli Ustava BiH. Zbog razvidne i nazo~ne opasnosti ovom predmetu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 23/00) u st. koje propisi bez ograni~enja o slu`benim jezicima kroz 85. do 87. Kao {to se mo`e vidjeti ~injenica koje je Sud entitete stvaraju glede ovih temeljnih normativnih principa utvrdio, teritorij na kojem je kasnije ustrojena Republika i institucijskih garanta Ustava BiH, postoji implicitna ali Srpska je doista predstavljala podru~je sa tzv. "mje{ovitim nu`na odgovornost dr`ave BiH da osigura minimum pu~anstvom", kao {to je to bio slu~aj i svuda na teritoriju standarda za uporabu jezika kroz okvirno zakonodavstvo. biv{e Republike Bosne i Hercegovine. Zato, zbog ove Pri tomu zakonodavstvo BiH mora uzeti u obzir efektivnu ~injenice o teritorijalno integriranoj strukturi pu~anstva, mogu}nost jednake uporabe bosanskog, hrvatskog i teritorijalno odvojena "podru~ja gdje `ive druge jezi~ne srpskog jezika ne samo pred institucijama BiH, ve} tako|er skupine", koja su ~est slu~aj u zapadnoj Europi, nisu i na razini entiteta i svih njihovih administrativnih jedinica, postojala, niti je ovo "zbog neprijateljstava od 1991." slu~aj pri zakonodavnim, izvr{nim i sudskim vlastima kao i u sada. Jezi~ne odredbe zakonâ o osnovnoj i srednjoj {koli su javnom `ivotu. Najvi{i standardi ~l. 8. do 13. Europske daljnji dokaz u ovom pogledu, s obzirom da su va`e}e na povelje za regionalne jezike i jezike manjina bi trebali cijelom teritoriju RS i nisu teritorijalno ograni~ene. slu`iti kao smjernica za spomenuta tri jezika, tako da osnivanje privatnih {kola, koje je spominjao predstavnik 30. In conclusio, Sud konstatira da zna~enje termina "slu`bena Narodne skup{tine RS, ne bi bilo dovoljno za zadovoljenje uporaba" srpskog jezika i }irili~nog pisma se`e mnogo dalje ovih standarda. Ni`i standardi, spomenuti u Europskoj od relacija glede organa vlasti i zalazi u sfere medija i povelji, bi mogli - uzimaju}i u obzir odgovaraju}e uvjete ekonomije, na koje se u demokratskim dru{tvima obi~no biti dostatni samo za ostale jezike. gleda kao na "privatne poslove". Nadalje, "podru~ja gdje c) Pobijana odredba ~lanka 28. stavak 4. Ustava RS glasi: `ive druge jezi~ne skupine", u formulaciji stavka 2. ~lanka "Dr`ava materijalno poma`e Pravoslavnu crkvu, sara|uje 7., ne postoje. Takva podru~ja se mogu stvoriti samo kroz s wom u svim oblastima, a naro~ito na o~uvawu, wegovawu i teritorijalnu segregaciju u procesu povratka izbjeglih i razvijawu kulturnih, tradicionalnih i drugih vrijednosti." raseljenih osoba, tako da je ova odredba inherentno {to u prijevodu na hrvatski jezik glasi: diskriminacijskog karaktera. "Dr`ava materijalno poma`e Pravoslavnu crkvu, sura|uje s 31. Me|utim ~lanak II/3. (m) Ustava BiH jam~i pravo na njom u svim oblastima, a osobito na ~uvanju, njegovanju i slobodu kretanja i prebivali{ta {to je u izravnoj vezi s razvitku kulturnih, tradicijskih i drugih duhovnih vrijednosti." konkretnim pravom svih izbjeglih i raseljenih osoba na 35. Podnositelj u svom zahtjevu tvrdi da nare~ena odredba povratak njihovim domovima. Na ova prava se ne mo`e predstavlja o~evidnu diskriminaciju na vjerskim osnovama gledati samo u negativnom smislu, kao na za{titu od i da, zato, kr{i ~l. I/2, II/1, II/3. (g) i ~lanak II/4. Ustava BiH nametanja javnih organa vlasti, ve} sadr`e tako|er i kao i me|unarodne konvencije i instrumente za za{titu pozitivnu obvezu za{tite tih prava i sloboda. Ovo se mo`e ljudskih prava koje predstavljaju sastavni dio Ustava BiH. vidjeti ve} iz teksta ~lanka I/4. Ustava BiH koji ka`e da, 36. Na javnoj raspravi odr`anoj 15. listopada 1998. godine, izme|u ostalog, "...entiteti ne}e ometati punu slobodu predstavnik podnositelja je ponovio tvrdnje iz zahtjeva kretanja osoba, roba, usluga i kapitala po cijeloj Bosni i utoliko {to pobijana odredba stavlja Pravoslavnu crkvu u Hercegovini". [tovi{e, ~lanak II/1. Aneksa VII Op}eg privilegiran polo`aj tako da su time diskriminirane ostale okvirnog sporazuma, na koji se poziva ~lanak II/5. Ustava vjere i vjerske zajednice. Pobijana odredba tako ne kr{i BiH, eksplicitno navodi da strane, pa i Republika Srpska, samo odredbu o nediskriminaciji ~lanka II/4. Ustava BiH, moraju "stvoriti na svojim teritorijima politi~ke, ve} tako|er i slobodu vjeroispovijedi drugih vjerskih ekonomske i dru{tvene uvjete koji pridonose dragovoljnom skupina prema ~lanku II/3. (g). To da ova tvrdnja nije povratku i harmoni~noj reintegraciji izbjeglih i raseljenih hipoteti~na mo`e se vidjeti iz neprekidnog osoba, bez preferiranja bilo koje zasebne skupine". Zato, u diskriminacijskog pona{anja vlasti Republike Srpske kona~noj ra{~lambi, na pojedina~na prava treba gledati kao sprje~avanjem rekonstruiranja d`amija koje su bile na efektivna prava koja treba sprovoditi u stvarnoj praksi na uni{tene tijekom rata. On dalje tvrdi da je ovo pona{anje nediskriminacijski na~in. Broj 58 - Strana 2110 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. bilo i jedan od razloga koji sprje~avaju povratak izbjeglih i za zaklju~ak da bit i efektivnost slobode vjeroispovijedi u raseljenih osoba. RS ne mogu biti naru{eni. 42. Prema tomu, uz pozitivne obveze koje propisuje Ustav 37. U svom pismenom odgovoru, Narodna skup{tina RS se BiH, kao {to je ve} ranije istaknuto u svezi pobijanog ~lanka protivi tvrdnji da odredba stavka 4. ~lanka 28. kr{i pravo na 7. Ustava RS, Europski sud za ljudska prava je zaklju~io, u vjeroispovijed ili da diskriminira na vjerskim osnovama slu~aju Kokkinakis (vidi gore), te Institut Otto-Preminger ako se ta odredba ~ita u svezi st. 1. i 2. istog ~lanka, jer ove protiv Austrije (serija A, tom 295, 1994.), da sloboda misli, odredbe jam~e slobodu vjeroispovijedi i jednakost vjerskih savjesti i vjeroispovijedi sadr`i obvezu vlasti ne samo da se zajednica. Nadalje, tvrdi da je stavak 4. samo deklarativnog uzdr`e od uskra}ivanja ove slobode, ve} i da stvore sve karaktera i sli~an ~lanku 3. gr~kog Ustava ili ~lanku 16. nu`ne uvjete svakom pojedincu da bude u stanju slobodno stavak 3. {panjolskog Ustava. U bilo kojem slu~aju, ove ispoljavati svoju vjeroispovijed. U praksi ovo zna~i da se odredbe ne predstavljaju diskriminaciju niti kr{e slobodu "vlastima ne dopu{ta da stvore javnu atmosferu koja vjere uvode}i tzv. dr`avnu vjeru. sprje~ava ispoljavanje vjeroispovijedi" (Institut Ustavni je sud ocijenio: Otto-Preminger, stavak 47.). 38. Sve tvrdnje podnositelja postavljaju dva pitanja ustavne 43. Me|utim, ve} sam jezik ~lanka 28. stavak 4. stvara ozbiljne naravi. Prvo, da li postoji diskriminacija drugih crkvi i dvojbe mo`e li biti takve "javne atmosfere" s obzirom da vjeroispovijedi, i drugo, da li postoji kr{enje slobode ova odredba stvara specijalnu vezu izme|u Republike vjeroispovijedi u svezi diskriminacije na etni~nim Srpske i Pravoslavne crkve s ciljem zajedni~kog djelovanja osnovama. za "~uvanje, njegovanje i razvitak kulturnih, tradicijskih i 39. Glede nare~enog "privilegiranog polo`aja Pravoslavne drugih duhovnih vrijednosti." Ova odredba, zato, nije samo crkve" s obzirom na ostale crkve i vjeroispovijedi, Ustavni pukog "deklarativnog" karaktera, ve} je njen razvidno sud ne mo`e uva`iti zahtjev. Za razliku od ~lanka 28. stavak ustrojen cilj ustavno zajam~en utjecaj Pravoslavne crkve na 2. Ustava RS, koji propisuje kolektivo pravo na jednakost "javnu atmosferu" glede sustavâ vrijednosti i vjerovanja. vjerskih zajednica, nema sli~nih odredbi sadr`anih u Svodi li se ovo na sprje~avanje slobodnog ispoljavanja Ustavu BiH niti u bilo kojem od me|unarodnih vjeroispovijedi u kombinaciji s diskriminacijom na etni~noj instrumenata, uklju~uju}i i Europsku konvenciju za za{titu ili vjerskoj osnovi, se mo`e vidjeti iz prakse. ljudskih prava i temeljnih sloboda. [tovi{e, i Europska 44. Glede takve prakse, Sud je ustanovio sljede}e ~injeni~no komisija za ljudska prava je smatrala da se ~ak ni sustav stanje: druge vjeroispovjedi i crkve pored Pravoslavne "dr`avne crkve" sam po sebi ne mo`e smatrati kr{enjem crkve, poput katoli~ke vjere ili islama, su oduvijek ~inili ~lanka 9. Europske konvencije o ljudskim pravima, pod sastavni dio multireligijskog `ivota u Bosni i Hercegovini u uvjetom da sadr`i konkretne garante za slobodu smislu pluralizma koji Europska konvencija i Ustav BiH vjeroispovijedi pojedinaca (vidi Darby protiv [vedske, zahtijevaju kao nu`nu pretpostavku za demokratsko Izvje{}e Europske komisije za ljudska prava od 9. svibnja dru{tvo, sve dok zbog neprijateljstava od 1992. godine 1989. godine, serija A broj 187, stavak 45.). Ni na razini ve}ina d`amija i drugih vjerskih objekata nisu bili uni{teni. me|unarodnog prava ni u Ustavu BiH se ne mogu na}i 45. U predmetu br. (B)842/00 o povredi imovinskih prava eksplicitna pravila o razdvajanju crkve i dr`ave ili o Katoli~ke crkve i povrede prava vjeroispovijedi katoli~kih jednakosti raznih vjeroispovijedi ili vjerskih zajednica. Niti vjernika u Banjalu~koj biskupiji, adresiranom Miloradu je sam Ustav RS standard kontrole! Ustavni sud BiH ovdje Dodiku, premijeru Republike Srpske, Ombudsmen Bosne i uvi|a zorno domenu ovlasti Ustavnog suda Republike Hercegovine je zaklju~ila u svom specijalnom izvje{}u da Srpske. Zato je zahtjev podnositelja u ovom pogledu iz su organi Katoli~ke crkve, njeni vjerski slu`benici i sami samog po~etka neutemeljen. katoli~ki vjernici, sprije~eni da se vrate u crkvene objekte 40. Me|utim, iz gore nare~ene sudske prakse slijedi da }e koje trenuta~no koriste tre}e osobe, usljed propusta Ustavni sud posvetiti posebitu zornost pitanju da li postoje mjerodavnih vlasti Republike Srpske da preduzmu efikasne konkretni garanti za slobodu vjeroispovijedi pojedinaca, i odgovaraju}e mjere da bi im vratili tu imovinu u posjed. koja mora biti zajam~ena prema ~lanku 9. Europske Ona, zbog toga, smatra da su oni sprije~eni u vr{enju svojih konvencije o ljudskim pravima. Europski sud za ljudska vjerskih obreda i slobodnom ispoljavanju svojih vjerskih prava, glede op}ih principa sadr`anih u ~lanku 9, je u uvjerenja, kori{tenjem postoje}ih kapaciteta u potpunosti, slu~aju Kokkinakis protiv Gr~ke (serija A, tom 260-A, te da to predstavlja povredu ~lanka 9. Europske konvencije 1993.) istaknuo da "sloboda misli, savjesti i vjeroispovijedi o ljudskim pravima. predstavlja jedan od temelja 'demokratskog dru{tva' u 46. Nadalje, nijedna od d`amija na cijelom teritoriju RS, koje okviru zna~enja Konvencije. Ona je, u svojoj vjerskoj su bile uni{tene tijekom rata, dosad nije bila obnovljena, na dimenziji, jedan od najvitalnijih elemenata koji stvaraju {to se mo`e gledati kao na dokaz za sustav kontinuirane identitet vjernika i njihovu koncepciju `ivota, ali ona diskriminacije, u prvom redu protiv Islamske zajednice, tako|er predstavlja i veliku vrijednost za ateiste, agnostike, kao {to je Dom za ljudska prava nedavno presudio u slu~aju skeptike i one kojih se ta pitanja ne ti~u. Pluralizam, Islamska zajednica Bosne i Hercegovine protiv Republike nerazlu~iv od demokrati~nog dru{tva, za kojeg se Srpske (broj CH/96/29). Dom se uzdr`ao od razmatranja dragocjeno borilo tijekom stolje}a, ovisi o njoj." (stavak odredbe koja je u konkretnom slu~aju pobijana, ali je 31.). Potpuno isti odnos tih temeljnih vrijednosti, kao istaknuo ozbiljnu zabrinutost "da li privilegiran tretman institucijskih pretpostavki demokracije, se tako|er mo`e koji je dat srpskoj Pravoslavnoj crkvi, sam po sebi, vidjeti i u alineji 3. Preambule Ustava BiH. predstavlja diskriminacijski tretman prema institucijama ili 41. Iako 'dr`ave' mogu imati "{iroku marginu razumijevanja" pojedincima koji ne predstavljaju dio te crkve" i zaklju~io u svojim odnosima sa crkvama, {to se mo`e vidjeti u da "manje povoljni uvjeti koje Ustav tu`ene strane name}e primjerima Velike Britanije i Gr~ke, sloboda ~lanovima podnositelja prijave je jo{ jedan element koji vjeroispovijedi mora biti efektivno zajam~ena. Na treba imati na umu pri razmatranju pitanja da li je Ustavnom sudu je da odredi jesu li pretpostavke postupanje prema njima u cjelini predstavljalo ispo{tovane. Ili, kao {to je to Europski sud izrazio u jednom diskriminaciju" (stavak 157). Nadalje, postoje brojni drugom kontekstu, "mora se ispuniti da uvjeti ne umanjuju prijavljeni incidenti koji predstavljaju dokaz "javne prava u pitanju do te mjere da oslabe njihovu samu bit i da ih atmosfere koja sprje~ava slobodno ispoljavanje vjere" u li{e efektivnosti" (Mathieu-Mohin i Clairfayt protiv Republici Srpskoj, budu}i da je Dom za ljudska prava Belgije, 9/1985/95/143, stavak 52.). Na koncu, odredbe st. ustanovio, u spomenutom slu~aju, da su muslimanski 1. i 2. ~lanka 28. Ustava RS, na koje se pozivao predstavnik vjernici bili izlo`eni napadima i provokacijama prigodom Narodne skup{tine RS, su nu`an preduvjet, ali nisu dostatne javnih sahrana i tijekom molitvi bez ikakve intervencije Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2111 lokalne policije (stavak 167.). Dom za ljudska prava je, 53. Narodna skup{tina Republike Srpske, u svom pismenom zato, zaklju~io da je ovaj stav vlasti sputavao - i nastavlja odgovoru, pobija nesuglasnost pobijanih odredbi s sputavati - lokalne muslimanske vjernike da u`ivaju u ~lankom V/5. (a) Ustava Bosne i Hercegovine na temelju njihovom pravu na slobodu vjeroispovijedi iz razloga i u toga da civilna komanda i vrhovna komanda nisu identi~ni mjeri koji su "sveukupno uzev{i, jasno diskriminacijski" pojmovi i stoji pri tomu da su oru`ane snage instrumenti (stavak 173.). Me|utim, kao {to se mo`e vidjeti iz entiteta, tako da vrhovnu vojnu komandu moraju uistinu zajedni~kog priop}enja za tisak OHR-a, OSCE-a i vr{iti institucije entiteta, dok se aktivnosti koordinacije UNMBiH-a od 5. svibnja 2000. godine, vlasti Republike oru`anih snaga u Bosni i Hercegovini trebaju vr{iti kroz Srpske su prekr{ile svoje obveze iz Aneksa VI Op}eg Stalni komitet za vojna pitanja. Iz istog razloga, Narodna okvirnog sporazuma da sprovedu ovu odluku Doma za skup{tina, tako|er, pobija navodnu nesuglasnost ~lanka ljudska prava. 106. stavak 2 . Ustava Republike Srpske. 47. In conclusio, Ustavni sud zaklju~uje da vlasti Republike 54. Na javnoj raspravi predstavnik Narodne skup{tine Srpske nisu ispunile svoju pozitivnu obvezu stvaranja svih Republike Srpske je, dalje, naglasio da, prema ~lanku III/1. potrebitih pretpostavki da svaka osoba bude u stanju Ustava Bosne i Hercegovine, ovlast ure|ivanja vojnih slobodno ispoljavati svoju vjeroispovijed. Pobijana pitanja nije pod ovlastima institucija Bosne i Hercegovine. odredba ~lanka 28. stavak 4., koja daje Pravoslavnoj crkvi Entiteti su, zato, mjerodavni ure|ivati pitanja obrane. va`an utjecaj na stvaranje sustavâ vrijednosti i vjerovanja, Nadalje, Ustav Bosne i Hercegovine ne definira pojam mora se gledati kao ustavna osnova koja dopu{ta vlastima "civilne komande" tako da je ~itav termin "besmislen". da "stvaraju javnu atmosferu koja sprje~ava slobodno Prema tomu, vrhovna komanda u vrijeme rata i mira bi bila ispoljavanje vjeroispovijedi". ne{to drugo, niti u ovlasti Stalnog komiteta za vojna pitanja niti u ovlasti bilo koje druge institucije BiH, tako da entiteti 48. [to se ti~e materijalne pomo}i Pravoslavnoj crkvi, ona je mogu vr{iti zakonodavne ovlasti u ovoj domeni. Kona~no, ovom ustavnom odredbom dobila privilegij koji se ne mo`e prema njegovom mi{ljenju, nije potrebito nagla{avati legitimizirati ustavnim terminima, te je zato inherentno velike razlike u ustroju obrane i oru`anih snaga u Republici diskriminacijskog karaktera. Srpskoj i u Federaciji Bosne i Hercegovine budu}i su ove 49. ^lanak 28. stavak 4. Ustava RS je, zato, neustavan. "prirodne", i entiteti bi tako vr{ili svoje pravo na d) Pobijane odredbe ~lanka 80. stavak 1. Ustava RS, "samoorganiziranje". dopunjenog Amandmanom XL to~ka 1, i ~lanka 106. Ustavni je sud ocijenio: stav 2. Ustava Republike Srpske, glase: ^lanak 80. stavak 1. (relevantni dijelovi) 55. Status oru`anih snaga u Bosni i Hercegovini je specifi~an. “Ïðåäñ¼åäíèê Ðåïóáëèêå, Bosna i Hercegovina nema jedinstvenih oru`anih snaga na (...) razini dr`ave. Ustavom Bosne i Hercegovine nije predvi|eno da postoje oru`ane snage Bosne i Hercegovine 1) obavqa u skladu sa Ustavom i zakonom, poslove iz kao jedinstvena organizacijska struktura BiH, tj. nije oblasti odbrane, bezbjednosti i odnosa Republike sa predvi|eno da je formiranje, ustroj, niti pak komandiranje, drugim dr`avama i me|unarodnim organizacijama." jedinstvenim oru`anim snagama ovlast Bosne i {to u prijevodu na hrvatski glasi: Hercegovine. "Predsjednik Republike: 56. Prema Ustavu, u Bosni i Hercegovini postoje oru`ane snage (...) entiteta te je, sukladno nare~enom, njihov polo`aj i ovlast 1) obna{a, sukladno Ustavu i zakonu, poslove iz oblasti nu`no promatrati u svjetlu odredbi ~l. III/1, V/3. i 5. Ustava obrane, sigurnosti i odnosa Republike s drugim dr`avama i BiH. Naime, u ~lanku V/5. Ustava BiH govori se o me|unarodnim organizacijama." oru`anim snagama entiteta, kao o oru`anim snagama u ^lanak 106. stavak 2. Ustava RS BiH, a ne kao o oru`anim snagama Bosne i Hercegovine. "Predsjednik Republike postavqa, unapre|uje i To su dva potpuno razli~ita pojma. Iz ~lanka V/5. Ustava razrje{ava oficire bojske Republike Srpske u skladu sa BiH, koji glasi: "(a) Svaki }e ~lan Predsjedni{tva, po zakonom, postavqa i razrje{ava predsjednike, sudije i sudije slu`benoj du`nosti, imati ovlast civilnog zapovjednika porotnike vojnih sudova i vojne tu`ioce." oru`anih snaga. Ni jedan entitet ne smije prijetiti silom ili {to u prijevodu na hrvatski glasi: koristiti silu protiv drugog entiteta, a ni pod kakvim "Predsjednik Republike postavlja, unapre|uje i razrje{ava okolnostima ne smiju oru`ane snage jednog entiteta u}i ili ~asnike armije Republike Srpske sukladno zakonu, postavlja i boraviti na teritoriju drugog entiteta bez odobrenja vlade razrje{ava predsjednike, suce i suce porotnike vojnih sudova i ovog drugog i Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine. Sve }e vojne tu`itelje." oru`ane snage u Bosni i Hercegovini djelovati sukladno 50. Podnositelj zahtjeva tvrdi da ove odredbe kr{e ~lanak V/5. suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i (a) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojima svaki ~lan Hercegovine.", razvidno se mo`e vidjeti priroda tih Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine ima civilnu komandu oru`anih snaga i njihova eventualna uporaba, te i narav nad oru`anim snagama. Predsjednik Republike Srpske, samog komandiranja u konkretnom slu~aju. Dakle, sve zato, ne mo`e vr{iti ovlasti vezane za obranu u oblasti oru`ane snage u BiH obvezne su djelovati sukladno civilne komande nad oru`anim snagama. suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, {to nu`no 51. Na javnoj raspravi, odr`anoj 5. listopada 1998. godine, podrazumijeva njihovu funkciju u tom smislu, ali i izvjesnu ekspert podnositelja je dalje naglasio da o~ito slijedi iz koordinaciju me|u njima, nu`nu za ostvarenje te funkcije. ~lanka V/5. (a), kao ustavni koncept, da sve oru`ane snage Me|utim, u ovom slu~aju je najva`nije pravilno tuma~iti moraju djelovati u suglasnosti sa suverenitetom i odredbu ~lanka III/1. Ustava BiH, gdje se me|u ovlastima teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine. BiH nigdje ne pominju zajedni~ke oru`ane snage. Pored 52. Na javnoj raspravi, odr`anoj 29. i 30. lipnja 2000. godine, toga, u ~lanku V/3. Ustava BiH, koji propisuje ovlasti punomo}nik podnositelja zahtjeva je istaknuo da je Predsjedni{tva BiH i na~in dono{enja odluka u njemu, o~evidna nesuglasnost odredbi ustava entiteta s odredbom nigdje se ne pominje ovlast civilne komande nad oru`anim ~lanka V/5. (a) Ustava Bosne i Hercegovine u kojoj se snagama u BiH. Zato se odredbe ~lanka V/5. Ustava BiH, govori da ~lanovi Predsjedni{tva BiH vr{e civilno koje govore o Stalnom komitetu (takav naziv nosi ovo zapovijedanje oru`anim snagama. Nedvojbeno je da je u poglavlje Ustava BiH koje se ina~e nalazi u dijelu Ustava pojmu civilnog zapovijedanja sadr`ano, izme|u ostalog, i koji se odnosi na Predsjedni{tvo BiH), koji nije institucija pitanje imenovanja i razrje{enja najvi{ih ~asnika oru`anih BiH, ve} jedno tijelo koordinacionog karaktera, moraju snaga. sustavno tuma~iti, tj. dovesti u vezu sa odredbama ~lanka Broj 58 - Strana 2112 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. III/1. i ~lanka V/3. To prakti~no zna~i da se mora ustanoviti 58. Zato, Ustavni sud zaklju~uje da pobijane odredbe ~lanka kako oru`ane snage u Bosni i Hercegovini mogu ispuniti 80., stavak 1. Ustava Republike Srpske, dopunjene svoju funkciju iz ~lanka V/5. (a) - funkcionirati sukladno Amandmanom XL to~ka 1. i ~lanka 106. stavak 2. Ustava suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH - iako nisu Republike Srpske nisu opre~ni Ustavu BiH. organizirane na jedinstven na~in na razini BiH. B. Glede Ustava Federacije 57. Ustav BiH razvidno ka`e da u BiH postoje oru`ane snage a) Pobijana odredba ~lanka I.6 (1) Ustava Federacije entiteta. Ustav tako|er propisuje da one ne mogu pre}i na glasi: teritorij drugog entiteta bez suglasnosti vlade tog entiteta i "(1) Slu`beni su jezici Federacije bosanski jezik i hrvatski odluke Predsjedni{tva BiH. Ustavima entiteta reguliran je jezik. Slu`beno je pismo latinica." status i ovlast oru`anih snaga, kao i komandiranje njima. 59. Podnositelj smatra da pobijane odredbe kr{e posljednju Me|utim, postavlja se pitanje kakva je ovlast ~lanova alineju Preambule Ustava BiH koja ozna~uje Bo{njake, Predsjedni{tva BiH predvi|ena ~lankom V/5.(a) koji glasi Hrvate i Srbe kao konstitutivne narode, i odredbu o svaki ~lan Predsjedni{tva }e, po funkciji, imati civilnu nediskriminaciji ~lanka II/4. Ustava BiH. Pobijana komandu nad oru`anim snagama. U tuma~enju ovog odredba, prema njemu, sprje~ava u`ivanje u ustavnim ~lanka mora se zaklju~iti sljede}e: pravima svih prognanih osoba da se vrate svojim Prvo, ovaj ~lanak ne propisuje nad kojim oru`anim domovima i ponovno uspostavljanje nacionalne strukture snagama, niti pak decidno odre|uje zna~enje pojma civilna pu~anstva koja je bila uni{tena ratom i etni~kim ~i{}enjem. komanda. 60. Na javnoj raspravi predstavnik podnositelja je, dalje, istaknuo da jednakost tri naroda podrazumijeva punu Drugo, iako je Predsjedni{tvo BiH kolegijalni organ jednakost njihovih jezika i da svi argumenti izlo`eni protiv (institucija), ovdje se govori o ovlasti svakog od ~lanova srpskog jezika kao slu`benog jezika RS tako|er stoje i u Predsjedni{tva pojedina~no. slu~aju Federacije BiH. Tre}e, u istom ~lanku se propisuje da oru`ane snage jednog 61. Predstavnik Doma naroda Parlamenta Federacije je, na entiteta ne}e pre}i na teritorij drugog entiteta bez pristanka javnoj raspravi, porekao neustavnost pobijane odredbe. On vlade tog entiteta i, u ovom slu~aju je druk~ije rje{enje, je istaknuo ovlast Federacije da propisuje sva pitanja koja Predsjedni{tva BiH. Postavlja se pitanje: za{to je ovo ovlast ne spadaju pod ovlast institucija Bosne i Hercegovine, kao Predsjedni{tva za razliku od predbje`ne odredbe prema {to su jezici. Nadalje, propisivanje slu`benog jezika nije kojoj ~lan Predsjedni{tva ima civilnu komandu nad istodobno i diskriminacija, jer Ustav Federacije jam~i oru`anim snagama u BiH. temeljna prava i slobode tako da se pravo na uporabu svog Za pravilno tuma~enje ovog ~lanka, tj. statusa oru`anih jezika mo`e na}i u ~lanku II.2. (d) ovog Ustava. On, dalje, snaga u Bosni i Hercegovini i komande nad njima, treba dvoji u namjeru ustavotvoraca za uvo|enje jednake razdvojiti funkciju (uporabu) oru`anih snaga u entitetima i uporabe jezika tri konstitutivna naroda kada su uporabili eventualno na razini BiH, suglasno ~lanku V/5.(a), kada bi ovaj termin, i isti~e da je tekst Ustava Federacije usvojen i koordinacija, tj. ovlasti ~lanova Predsjedni{tva iz ~lanka objavljen u Slu`benim novinama na hrvatskom i V/5.(a) do{le do izra`aja. Naime, ukoliko bi se radilo o bo{nja~kom jeziku. Me|utim, u me|uvremenu je objavljen zajedni~kim aktivnostima oru`anih snaga u Bosni i novi "slu`beni tekst" u kojem se dva slu`bena jezika Hercegovini, do{la bi u obzir civilna komanda ~lanova nazivaju hrvatski i bosanski. Prema njegovom mi{ljenju, Predsjedni{tva, ali ne i Predsjedni{tva kao kolegijalnog uporaba termina bosanski treba biti shva}eno kao poku{aj tijela (zbornog organa). Upravo zato, postavlja se pitanje diskriminacije ~ak i me|u dva slu`bena jezika na razini za{to je u Ustavu Bosne i Hercegovine predvi|ena civilna Federacije, tako da treba dvojiti u dobru volju za uvo|enje komanda svakog ~lana Predsjedni{tva, a ne Predsjedni{tva jo{ i tre}eg jezika u Ustav. kao institucije i {ta ona zna~i i nad kojim oru`anim snagama Ustavni je sud ocijenio: se vr{i. Ukoliko je potrebito zajedni~ki uporabiti oru`ane 62. Kako je Ustavni sud ve} prije konstatirao (vidi stavak 33.), snage u BiH, recimo zbog opasnosti izvana, odre|ena nije potrebito razmatrati tvrdnju podnositelja da Ustav BiH koordinacija u komandiranju njima je nu`na i to bi pretpostavlja punu jednakost jezika i pisama konstitutivnih prakti~no zna~ilo dono{enje odluke o na~inu uporabe naroda zbog ovog statusa. Nadalje, Ustavni sud je ve} oru`anih snaga u BiH. Ako tu komandu imaju samo ~lanovi istaknuo da ~lanak II/3. (m) u svezi stava 5. pomenute Predsjedni{tva, logi~no je da odluku o uporabi oru`anih odredbe Ustava BiH sadr`i tako|er i pozitivnu obvezu snaga entiteta donosi ~lan Predsjedni{tva iz tog entiteta, za{tite tih prava i sloboda. Iako je propisivanje jezika od svakako uz suglasnost entitetskih vlasti, odnosno u entiteta per se legitiman cilj, ali bi mogao povrijediti dogovoru s njima, {to je bit ove odredbe. pojedina~na prava i gore citirane pozitivne obveze, Ustavni Me|utim, u ovom slu~aju odlu~uju}e je to da se ove sud je zaklju~io da je dr`ava BiH mjerodavna osigurati minodredbe ne nalaze u odredbama o ovlasti Predsjedni{tva imum standarda za uporabu jezika kroz okvirne zakone. BiH ve} u odredbama o Stalnom komitetu, ~lanak V/5. (a), Kriterij za ove standarde - razra|en u stavku 34. gore - mora {to name}e zaklju~ak da bi do ovakve komande do{lo samo ovdje slu`iti kao standard za kontrolu pobijanih odredbi u slu~aju iz tog ~lanka - ugro`avanja suvereniteta i Ustava Federacije. teritorijalnog integriteta BiH kao i u slu~aju kompetencije 63. Pri odlu~ivanju o ustavnosti pobijane odredbe, Sud mora Stalnog komiteta - koordinacija, ~emu u prilog ide i uzeti u obzir kontekst odredbe i tuma~iti stavak 1. u ~injenica da su ~lanovi Predsjedni{tva i ~lanovi Stalnog sustavnoj svezi sa st. 2. i 3. komiteta. Ona se na razini BiH mo`e osigurati jedino na Drugi i tre}i stavak ~lanka I.6 Ustava Federacije glase: ovaj na~in s obzirom da BiH nema jedinstvene oru`ane "(2) Ostali se jezici mogu koristiti kao sredstva komunikacije i snage te u tom smislu ne mo`e ni postojati jedinstvena nastave. komanda Predsjedni{tva BiH kao kolegijalnog organa (3) Dodatni se jezici mogu odrediti kao slu`beni ve}inom (institucije). Ovo upravo govori o karakteru oru`anih snaga glasova u svakom domu Parlamenta Federacije, BiH. Upravo zbog ovoga u BiH ne postoji civilna komanda uklju~uju}i ve}inu glasova bo{nja~kih delegata i ve}inu Predsjedni{tva BiH, ve} civilna komanda ~lanova glasova hrvatskih delegata u Domu naroda." Predsjedni{tva nad oru`anim snagama entiteta iz kojih su Stavak 2. o~ito pokazuje da se ostali jezici mogu koristiti izabrani, ali samo u slu~aju iz ~lanka V/5. (a) Ustava BiH. kao sredstvo komunikacije, privatno i javno, i kao nastavni To, me|utim, ne zna~i da oru`ane snage nisu i dalje oru`ane jezik na svim razinama sustava javnog obrazovanja snage entiteta i da se vrhovna komanda nad njima ne uklju~uju}i i univerzitete. Ova odredba osigurava ustavom osigurava u entitetima, suglasno njihovim ustavima. Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2113 zajam~eno pojedina~no pravo za koje nije potrebita daljnja Ustavni je sud ocijenio: zakonska specifikacija za primjenu. 69. Na temelju tuma~enja ~lanka V/5.(a) Ustava BiH prigodom odlu~ivanja o suglasnosti Ustava Republike Srpske s njim, Stavak 3. omogu}uje dodatne slu`bene jezike, dodu{e samo Ustavni sud i u ovom slu~aju zaklju~uje da pobijana uz suglasnost ve}ine bo{nja~kih ili ve}ine hrvatskih odredba ~lanka III.1 a) Ustava Federacije BiH nije opre~na izaslanika u Domu naroda Parlamenta Federacije. Na taj Ustavu BiH. na~in prili~no mala, etni~ki definirana manjina od oko 8% ~lanova Parlamenta Federacije bi mogla efektivno staviti c) Po{to je Ustavni sud proglasio neke dijelove pobijanih veto na svaki zakon koji bi uvodio npr. srpski jezik kao odredbi ~lanka IV.B.7 a) (I) do (III) i ~lanka IV.B.8 slu`beni jezik. Ovaj sustav veto blokade samo za bo{nja~ke Ustava Federacije neustavnim, tako da su oni prestali va`iti i hrvatske izaslanike isklju~uje sve druge iz sudjelovanja u ("Slu`beni glasnik BiH", broj 11/00), pobijane odredbe u zakonodavnom procesu, iako bi moglo biti posebno u relevantnim dijelovima glase: njihovom interesu da uvedu dodatni slu`beni jezik. ^lanak IV.B.7 a) (relevantni dijelovi): "a)Predsjednik je Federacije odgovoran za: Isklju~ivanjem svih drugih iz efektivnog sudjelovanja u zakonodavnom procesu u ovoj domeni - {to je ustavna (I) imenovanje Vlade, vojnih du`nosnika, sudaca federalnih sudova, sukladno ~lancima IV.B.5, IV.B.8 i IV.C.6; obveza koja slijedi iz ~lanka 15. Okvirne konvencije za za{titu nacionalnih manjina, koja se prema Aneksu I Ustava (II) poslove u svojstvu vrhovnog zapovjednika oru`anih snaga Federacije; BiH izravno primjenjuje - bo{nja~kim i hrvatskim delegatima je dat privilegij koji se nikako ne mo`e (III)vo|enje konzultacija glede imenovanja ombudsmana i sudaca sukladno ~lankom II.B.1 (2) i IV.C.6 b); legitimizirati prema ~lanku 1. stavak 4. Konvencije o rasnoj diskriminaciji, koja se opet izravno primjenjuje u Bosni i (...)" Hercegovini na temelju Aneksa I Ustava BiH. [tovi{e, ^lanak IV.B.8 stavak 3. ~lanka I.6 ne daje zakonodavno ovla{tenje za "Predsjednik Federacije, u suglasnosti sa potpredsjednikom slu`benu uporabu drugih pisama jer stavak 1. odre|uje da je Federacije, imenuje ~asnike u armiji. Imenovanje zahtijeva latini~no pismo u slu`benoj uporabi uz hrvatski i bosanski prihva}anje ve}inom glasova svakog doma Parlamenta jezik, time ~ine}i distinkciju izme|u jezika i pisama. Federacije pod uvjetom da prihva}anje imenovanja za ~lanove zajedni~ke komande armije odobri Dom naroda ve}inom glasova 64. Tuma~e}i tako stavak 1. u svezi stavka 3. ~lanka I.6 Ustava delegata Bo{njaka i delegata Hrvata." Federacije, stavak 1. se mora uo~iti kao ozbiljna zapreka za 70. Podnositelj zahtjeva tvrdi da ovlasti predsjednika u`ivanje u pravima zajam~enim ~lankom II/3. (m) i II/5. Federacije da imenuje ~asnike u armiji nije u suglasnosti s Ustava BiH, te zato kr{i gore istaknute pozitivne obveze i ~lankom V/5. Ustava BiH koji civilnu komandu dodjeljuje ~lanak II/4. ovog Ustava. ~lanovima Predsjedni{tva BiH. 65. Zato Ustavni sud progla{ava ~lanak I.6 stavak 1. Ustava 71. Predstavnici podnositelja zahtjeva su na javnoj raspravi Federacije neustavnim. dalje istaknuli da izneseni argumenti glede ~lanaka 80. i b) Pobijana odredba ~lanka III.1 (a) Ustava Federacije, 106. Ustava RS (vidi gore, stavak 50.) stoji tako|er i glede dopunjenog Amandmanom VIII, u dijelovima koji se Ustava Federacije BiH. odnose na ovlast civilne komande Predsjedni{tva BiH, 72. Ekspert kojeg je opunomo}io Dom naroda Parlamenta glasi: Federacije BiH je, na javnoj raspravi, istaknuo da je "U isklju~ivoj su ovlasti Federacije: podnositelj zahtjeva tuma~io pobijane odredbe i odgovaraju}e odredbe Ustava BiH ne uzimaju}i u obzir a) organiziranje i vo|enje obrane Federacije, za{tita njihov kontekst. On nije porekao ovlasti prema Ustavu BiH njenog teritorija, uklju~uju}i osnivanje zajedni~kog glede imenovanja ve} to da su isklju~ive jer bi takva zapovjedni{tva svih vojnih snaga u Federaciji, nadzor nad interpretacija ignorirala ovlasti entiteta predvi|ene u vojnom proizvodnjom, zaklju~ivanje vojnih sporazuma Ustavu u ovoj domeni. sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine, te suradnja sa Stalnim komitetom za vojna pitanja i sa Vije}em ministara u Ustavni je sud ocijenio: obrani Bosne i Hercegovine. 73. Sud je ve} odlu~io o ustavnosti dijelova ~lanaka IV.B.7 a) (...)" (I) do (III) i IV.B.8 Ustava Federacije koji se odnose na 66. Podnositelj zahtjeva smatra da ova odredba nije u imenovanje "{efova diplomatskih misija" i zaklju~io da su suglasnosti sa ~lankom V/5. Ustava BiH prema kojem svaki ovi dijelovi nare~enih odredbi neustavni (odluka Ustavnog ~lan Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine ima civilnu suda BiH broj U 5/98 od 29. i 30. sije~nja 2000. godine, komandu nad oru`anim snagama. "Slu`beni glasnik BiH", broj 11/00, st. 63., 64., 65. i 66.). 74. [to se ti~e preostalih dijelova nare~enih odredbi koje se 67. Ekspert podnositelja je, na javnoj raspravi, dalje istaknuo odnose na civilnu komandu Predsjedni{tva BiH i njihove da bi preno{enje ovlasti u domenu civilne komande nad suglasnosti s Ustavom BiH, Ustavni sud slijedi ve} ranije oru`anim snagama od dr`ave Bosne i Hercegovine ka kazano re~eno glede na Ustav RS elaboriranim entitetima ugrozilo suverenitet i teritorijalni integritet BiH. obrazlo`enjem (vidi st. 55 do 58). 68. Ekspert Doma naroda Parlamenta Federacije BiH je, na 75. Ustavni sud zato progla{ava pobijane odredbe suglasnim javnoj raspravi, porekao neustavnost pobijane odredbe. Ustavu BiH. Budu}i da ~lanak V/5. (a) Ustava BiH propisuje civilnu Ustavni sud je ovu odluku, u odnosu na ~lanak 4. izmijenjen komandu, hijerarhija vojne komande je ostavljena i dopunjen Amandmanom LVI to~ka 2. Ustava RS, donio entitetima te se mo`e propisivati njihovim ustavima i jednoglasno. Glede ~lanka 7. stavak 1., ~lanka 28. stavak 4., zakonima. Podnositelj, prema njemu, potpuno ignorira ~lanka 68. to~ka 16. izmijenjenog i dopunjenog ovlast entiteta u ovoj domeni i poku{ava homogenizirati Amandmanom XXXII, ~lanka 80. izmijenjenog i oru`ane snage. Zahtjev cilja ka cjelokupnoj reviziji vojne dopunjenog Amandmanom XL to~ka 1. i ~lanka 106. to~ka organizacije, raspu{tanju postoje}ih vojnih formacija i svih 2. Ustava RS, kao i ~lanka I.6 (1), ~lanka III.1 (a) zakonskih odredbi o hijerarhijskom ustroju vojnog izmijenjenog i dopunjenog Amandmanom VIII, ~lanka segmenta. Ali organizacija oru`anih snaga Federacije IV.B.7 a) (I) do (III), i ~lanka IV.B.8 Ustava Federacije BiH Bosne i Hercegovine i Republike Srpske je ure|ena izmijenjenog i dopunjenog Amandmanom III, Ustavni sud njihovim ustavima i zakonima koji su bili po{tovani kada je je odluku donio sa pet glasova "za" i ~etiri glasa "protiv". Daytonski sporazum bio izra|en. Bilo bi potpuno apsurdno misliti da bi Daytonski sporazum bio usvojen a da nije 76. Odluke o objavljivanju u slu`benim glasilima Bosne i ispo{tovana podjela ovlasti, poglavito glede vojnih pitanja. Hercegovine, Republike Srpske i Federacije Bosne i Broj 58 - Strana 2114 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. Hercegovine, te o nadnevku kojim neustavne odredbe zajedni~ke oru`ane snage, naspram ostalih ustavnih prestaju va`iti, su utemeljene na ~l. 59. i 71. Poslovnika odredbi i ustavnih principa. Isto tako, nema osnova u ovom Ustavnog suda. odlu~enju da se reduciranje civilne komande, i uop}e aktiviranje ~lanova Predsjedni{tva i Stalnog komiteta, Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik svodi na "koordinaciju" i u slu~aju "ugro`avanja Suda prof. dr. Kasim Begi} i suci Hans Danelius, prof. dr. suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH". Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragi}, prof. dr. Vitomir Popovi}, prof. dr. 3. Pojmovno, civilna komanda obuhvata nekoliko aspekata Sne`ana Savi} i Mirko Zovko. komande, po~ev od pitanja kada i kako se koriste oru`ane Na temelju ~lanka 36. Poslovnika Ustavnog suda BiH, snage, preko ovlasti nadziranja organizacije oru`anih snaga sudac Hans Danelius je izdvojio svoje mi{ljenje u odnosu i imenovanja ~asnika, pa do osiguranja hijerarijske na obrazlo`enje Odluke, dok su sljede}i suci izdvojili svoja integrirane komande. Zato, ovlasti civilne komande u mi{ljenja u odnosu na donesenu odluku: sudije prof. dr. funkciji zajedni~ke komande (i zajedni~ke obrambene Kasim Begi} i prof. dr. Joseph Marko u odnosu na odredbe politike i doktrine) nisu u nesuglasju s postojanjem ~lanka 80. stavak 1. dopunjenog Amandmanom XL to~ka entitetskih oru`anih snaga i sa stanovitim ovlastima, u 1. i ~lanka 106. stavak 2. Ustava RS, te ~lanka III.1. (a) nare~enim okvirima, entiteta u ovoj domeni. Na ovom izmijenjenog i dopunjenog Amandmanom VIII, ~lanka slijedu je mogu}e da civilna komanda odgovori svojoj IV.B.7 a) (I) do (III) i ~lanka IV.B.8 Ustava Federacije dvostrukoj zada}i, odnosno da bude izraz principa Bosne i Hercegovine, te suci prof. dr. Vitomir Popovi} i demokratske dr`ave, i da bude u funkciji o~uvanja prof. dr. Sne`ana Savi} u odnosu na odredbe ~lanka 68. suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i to~ka 16. izmijenjenog i dopunjenog Amandmanom Hercegovine. U ovom kontekstu treba pomenuti da nijedan XXXII, ~lanka 7. stavak 1. i ~lanka 28. stavak 4. Ustava entitetski ustav ne koristi izraz "civilna komanda", bilo u Republike Srpske, te ~lanka I.6. (1) Ustava Federacije okviru izvornog teksta bilo po osnovu pozivanja na Ustav Bosne i Hercegovine. Tekst izdvojenih mi{ljenja prila`e se BiH. ovoj djelomi~noj odluci kao aneks. 4. Argumentaciju u prilog neustavnosti pomenutih odredbi U 5/98 IV Predsjednik Ustavnog entitetskih ustava pru`a i povijesno tuma~enje. Naime, ni u 19. kolovoza 2000. godine suda Bosne i Hercegovine pobijanim odredbama Ustava Republike Srpske niti u Neum ostalim odredbama, uop}e se ne pominje Ustav BiH u ovoj prof. dr. Kasim Begi}, v. r. domeni, niti civilna komanda ~lanova Predsjedni{tva BiH ANEKS niti Stalni komitet. Iz ove ~injenice slijedi nedvojben zaklju~ak da pobijane odredbe datiraju iz vremena kada je IZDVOJENO MI[LJENJE PROF. DR. KASIMA BEGI]A ovaj entitet bio projektiran kao dr`ava u punom kapacitetu, NA IV. DJELOMI^NU ODLUKU U PREDMETU 5/98 U i da je zapravo sa stajali{ta ovog ustava u domeni oru`anih ODNOSU NA ^LANAK 80. STAVAK 1. USTAVA snaga irelevantna ~injenica da je u me|uvremenu usvojen REPUBLIKE SRPSKE, DOPUNJEN AMANDMANOM Ustav BiH. XL TO^KA 1. I ^LANKOM 106. STAVAK 2. USTAVA Dodu{e, Ustav Federacije BiH u Amandmanu VIII REPUBLIKE SRPSKE, I ^LANKOM III 1 (A) USTAVA akceptira Ustav BiH i suradnju sa Stalnim komitetom i FEDERACIJE BIH, DOPUNJEN AMANDMANOM VIII Vije}em ministara u ovoj domeni, ali treba primijetiti da U odnosu na ve}insko odlu~enje Suda o ovim pobijanim ova odredba po~inje rije~ima da je: "U isklju~ivoj ovlasti odredbama smatram ne samo da postoji vi{e argumenata da se Federacije…", {to je neposredno u koliziji sa stavom Suda u one proglase neustavnim, nego i da ovo odlu~enje nije pratilo III. Djelomi~noj odluci u predmetu 5/98, da nema doktrinu Suda ustanovljenu u prve tri djelomi~ne odluke u zakonodavne ovlasti koja nije predvi|ena Ustavom BiH, predmetu 5/98. kao i da se dosezi zajedni~kog anga`mana entitetskih i 1. Prema ~lanku V/5 Ustava BiH neprijeporne su tri ~injenice: dr`avnih struktura svode na "suradnju". a) svaki ~lan Predsjedni{tva ima ovlasti civilne komande 20. prosinca 2000. godine nad oru`anim snagama, b) postoje entitetske oru`ane snage, Sarajevo c) oru`ane snage djeluju sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Ocjenu ANEKS usugla{enosti odgovaraju}ih odredbi entitetskih ustava s POZITIVNO IZDVOJENO MI[LJENJE SUCA HANSA Ustavom BiH treba razmatrati upravo sa stajali{ta da li one DANELIUSA NA ^ETVRTU DJELOMI^NU ODLUKU U uklju~uju razvidno integriranu hijerarhiju komande s PREDMETU BROJ U 5/98 civilnom komandom ~lanova Predsjedni{tva BiH na vrhu, i da li ove odredbe osiguravaju funkcioniranje oru`anih Glasovao sam uz ve}inu po svim pitanjima u ovoj odluci, ali snaga sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu moji razlozi za to se razlikuju u nekim pogledima glede Bosne i Hercegovine. obrazlo`enja odluke. Moja stajali{ta su sljede}a: 2. Slijede}i ~lanak V/5 Ustava Bosne i Hercegovine sasma je 1. Specijalni paralelni odnosi (~lanak 4. Ustava RS) razvidno da entiteti imaju ovlasti odr`avati oru`ane snage, ^lanak 4. Ustava RS predvi|a da Republika Srpska mo`e ali isto tako u ovoj odredbi su definirane i granice njihovog uspostavljati specijalne paralelne odnose sa Saveznom odr`avanja, uklju~uju}i i ~injenicu da su generalno dometi Republikom Jugoslavijom i njenim republikama ~lanicama. Ovaj tzv. samoorganiziranja entiteta utvr|eni Ustavom BiH (III. ~lanak razvidno isti~e da se uspostava takvih odnosa treba Djelomi~na odluka 5/98, Slu`beni glasnik BiH, 23/00). To sprovesti "shodno Ustavu Bosne i Hercegovine". Odredba zna~i da se u ovoj domeni radi o zajedni~koj ovlasti BiH i Ustava BiH, koja je od posebitog zna~aja u ovom pogledu, jeste entiteta, i zato je u funkciji operacionaliziranja ovih ~lanak III/2. (a), koji predvi|a da entiteti imaju pravo ustavnih odredbi nu`no da Parlamentarna skup{tina, uspostavljati specijalne paralelne odnose sa susjednim dr`avama, polaze}i od supremacije Ustava BiH u odnosu na akt ili i dodaje da takvi odnosi moraju biti "sukladni suverenitetu i odluku bilo kojeg organa, normira u okviru zakonodavstva teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine". dosege ovlasti entiteta u odr`avanju oru`anih snaga Stoga proizilazi da ~lanak 4. Ustava RS ima izravno upori{te naspram civilne komande, uklju~uju}i specificiranje u ~lanku III/2.(a) Ustava BiH, koji dopu{ta entitetima uspostavu ovlasti koje ona sadr`i na tragu principa demokratske specijalnih paralelnih odnosa sa susjednim dr`avama. Nadalje, dr`ave, te podrazumijevaju}i, pored ostalog, i da oru`ane ako bi se takvi odnosi uspostavili izme|u Republike Srpske i snage djeluju pod civilnom vlasti. U ovom kontekstu, Savezne Republike Jugoslavije ili njenih republika ~lanica, sasvim je irelevantno pozivanje u ve}inskom odlu~enju na Ustav RS izri~ito zahtijeva da se to u~ini shodno Ustavu BiH, {to zna~i, posebito, da bi suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i ~lanku III/1, u smislu nepominjanja u ovoj odredbi Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2115 Hercegovine bio po{tovan. Prema tome, za ~lanak 4. Ustava RS (c) ^lanak 68. to~ka 16. Ustava RS predvi|a da Republika se ne mo`e smatrati da kr{i Ustav BiH. Srpska ure|uje i osigurava suradnju sa srpskim narodom izvan Republike. Takva ustavna obveza suradnje s drugim Srbima 2. Jezici i pisma (~lanak 7. Ustava RS i ~lanak I.6 (1) poja~ava utisak stvoren u drugim dijelovima Ustava RS da je Ustava Federacije), odnosi sa Pravoslavnom crkvom (~lanak Republika Srpska prvenstveno teritorij Srba i da njihovi interesi 28., stavak 4. Ustava RS) i suradnja sa srpskim narodom u`ivaju specijalnu za{titu u Ustavu RS. izvan Republike Srpske (~lanak 68., to~ka 16. Ustava RS) **** U svojoj tre}oj Djelomi~noj odluci od 1. srpnja 2000. godine, Iz ovih razmatranja slijedi da se za ustavne odredbe glede a) Ustavni sud je zaklju~io da su ~lanak 1. Ustava RS, utoliko {to jezika i pisama u oba entiteta, b) obveze Republike Srpske da Republiku Srpsku naziva dr`avom srpskog naroda, i ~lanak 1. poma`e Pravoslavnu crkvu i da sura|uje s njom, i c) obveze Ustava Federacije, utoliko {to samo Bo{njake i Hrvate naziva Republike Srpske da sara|uje s Srbima izvan Republike Srpske, konstitutivnim narodima u Federaciji, neustavni. U mom mora smatrati da daju privilegije nekim gra|anima na etni~koj pozitivnom izdvojenom mi{ljenu u odnosu na tu odluku slo`io osnovi i da stavljaju `itelje ili biv{e `itelje, koji ne pripadaju sam se sa zaklju~kom, jer sam u tim odredbama uo~io privilegiranoj skupini odnosno skupinama, u manje povla{ten diskriminacijski element koji nije kompatibilan s principom polo`aj. Takvi diskriminacijski elementi su posebito ozbiljni na nediskriminacije iz Ustava BiH. Prema mom mi{ljenju, ovi teritorijima gdje je - kao {to je to slu~aj s oba entiteta - veliki broj uvodni ~lanci ovih dvaju ustava se mogu tuma~iti na na~in da ljudi bio prisiljen napustiti svoje domove na etni~kim osnovama, Srbima u Republici Srpskoj odnosno Bo{njacima i Hrvatima u i gdje je diskriminacija na tim osnovama bila, i jo{ uvijek jeste, Federaciji daju privilegiran ustavni status, i da se osobe drugog ~esta pojava. Va`an cilj Ustava BiH, odra`en u ~lanku II/5, je etni~kog podrijetla kao gra|ani entiteta ne nalaze u jednakoj povratak izbjeglih i raseljenih osoba njihovim domovima. poziciji. Tako|er sam smatrao da, ukoliko se jednakost svih Ostvarenje tog cilja bi moglo biti onemogu}eno ili ote`ano ako bi gra|ana ne bi osigurala na nedvojben na~in, ustavi bi mogli da oni koji razmi{ljaju o povratku osje}ali da ni u Ustavu nisu u~ine povratak izbjeglih i raseljenih osoba svojim izvornim tretirani kao jednaki dominiraju}oj skupini, odnosno skupinama. domovima neprimamljivim, {to nije konzistentno s va`nim ciljem Ustava BiH, istaknutim posebito u ~lanku II/5. Ustava. Iz ovih razloga zaklju~ujem da navedene odredbe entitetskih ustava kr{e Ustav BiH, budu}i da nisu suglasne sa zabranom Smatram da ove zamjerke, koje su formulirane glede ~lanaka diskriminacije istaknutom u ~lanku II/4. Ustava BiH. 1. ustava oba entiteta, stoje i u odnosu na neke druge odredbe ovih ustava, koje daju, ili za koje se razumno mogu tuma~iti da daju, 3. Oru`ane snage (~lanak 80. stavak 1., izmijenjen jednom odnosno dva naroda, ovisno o slu~aju, privilegiran Amandmanom XL to~ka 1., i ~lanak 106. stavak 2. Ustava RS, polo`aj u odnosu na druge skupine gra|ana. te ~lanak III.1 (a), izmijenjen Amandmanom VIII, ~lanak (a) ^lanak 7. Ustava RS predvi|a da su srpski jezik i }irili~no IV.B.7 (a) i ~lanak IV.B.8 Ustava Federacije) pismo u slu`benoj uporabi u Republici Srpskoj, dok se latini~no Odredbe Ustava BiH, koje se ti~u oru`anih snaga, ne pru`aju pismo koristi na na~in odre|en zakonom. U drugom stavku se razvidnu informaciju o tomu kako se ovlast vojnih pitanja treba dodaje da odre|ena podru~ja mogu imati specijalne propise o podijeliti izme|u dr`ave i entiteta. Me|utim, mogu}e je zaklju~iti jezicima i pismima. iz teksta ~lanka V/5. Ustava BiH da svaki entitet ima svoje Za ~lanak 7. se mora smatrati da pru`a srpskom pu~anstvu oru`ane snage, ali da entiteti nemaju isklju~ivu i neograni~enu specijalnu ustavnu za{titu njihovog jezika i pisma. Za{tita ovlast nad tim snagama. Ograni~enja ovlasti entiteta, koja slijede pokriva ~itav teritorij Republike Srpske i ne ovisi o strukturi iz ~lanka V/5., su dvojaka. Prvo, svaki ~lan Predsjedni{tva ima pu~anstva pojedinih zajednica ili podru~ja. Iz razloga sli~nih ovlast civilne komande nad oru`anim snagama. Drugo, onim formuliranim glede ~lanka 1. Ustava RS, zaklju~ujem da predvi|en je Stalni komitet za vojna pitanja ~iji je zadatak ~lanak 7. stavlja `itelje Srbe Republike Srpske u privilegiran koordinirati aktivnosti oru`anih snaga u Bosni i Hercegovini. polo`aj, te zato diskriminira ostale gra|ane. Zajedni~ka vrhovna organizacija za oru`ane snage u Bosni i Hercegovini je tako stvorena na dr`avnoj razini, ~iji je va`an cilj Isto rezoniranje vrijedi, mutatis mutandis, i za ~lanak I.6 (1) da u kriznim trenucima osigura da se nijednom entitetu ne Ustava Federacije, koji predvi|a da su slu`beni jezici u Federaciji dozvoli djelovati neovisno na na~in koji bi mogao predstavljati bosanski i hrvatski jezik, i da je slu`beno pismo u Federaciji opasnost za drugi entitet ili za neku susjednu dr`avu. @elja da se latinica. U ~lanku I.6 (2) se dodaje da se drugi jezici mogu oru`anim snagama entiteta onemogu}i djelovati jedna protiv koristiti kao sredstva komunikacije i nastave, te u ~lanku I.6 (3) drugih je tako|er odra`ena i u daljnjim obvezama utemeljenim da se dodatni jezici mogu odrediti kao slu`beni odlukom ~lankom V/5, tj. da nijedan entitet ne}e prijetiti silom niti zakonodavstva Federacije. uporabiti silu protiv drugog entiteta i ni pod kakvim okolnostima Iz ovih odredbi slijedi da su bosanski i hrvatski jezik slu`beni oru`ane snage jednog entiteta ne smiju u}i niti boraviti na jezici na cijelom teritoriju Federacije, dok drugi jezici mogu dobiti teritoriju drugog entiteta bez suglasnosti njegove Vlade i takav status odlukom zakonodavstva. Ovo lako mo`e stvoriti Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine, te da }e sve oru`ane snage u utisak me|u gra|anima koji nisu ni Bo{njaci ni Hrvati da oni nisu Bosni i Hercegovini funkcionirati sukladno suverenitetu i prihva}eni kao jednakopravni Bo{njacima i Hrvatima, {to mo`e teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. utjecati na njihovu spremnost da prebivaju u svojim domovima na Pitanje koje se sada postavlja jeste da li su pobijane odredbe teritoriju Federacije ili da se u njih vrate. Dakle, u ~lanku I.6 Ustava ~l. 80. i 106. Ustava RS i ~l. III.1 (a), IV.B.7 (a) i IV.B.8 Ustava Federacije je tako|er nazo~an diskriminacijski element. Federacije u suglasju sa ~lankom V/5. Ustava BiH. (b) Prema ~lanku 28. stavak 4. Ustava RS, dr`ava materijalno [to se ti~e Ustava RS, ~lanak 80. stavak 1. ovla{}uje poma`e Pravoslavnu crkvu i sura|uje s njom u svim oblastima, a predsjednika Republike Srpske da obna{a poslove iz oblasti osobito na ~uvanju, njegovanju i razvijanju kulturnih, obrane i sigurnosti. Tekst ne ~ini nikakve pri~uve ili izuzetke za tradicijskih i drugih duhovnih vrijednosti. Iako specijalne veze ovlasti ~lanova Predsjedni{tva i Stalnog komiteta za vojna pitanja izme|u dr`ave i crkve nisu nepoznate u drugim europskim prema Ustavu BiH. S druge strane, formulacija ~lana 80. je zemljama i ne moraju se nu`no smatrati diskriminacijskim, takve op}enite prirode i ne isklju~uje da neke funkcije glede obrane i veze postaju posebito osjetljive u multietni~kom dru{tvu gdje se sigurnosti mogu biti izvan ovlasti predsjednika Republike crkvi jedne etni~ke skupine daje podr{ka dr`ave. Takva je Srpske. situacija u Republici Srpskoj, gdje je Pravoslavna crkva ^lanak 106. stavak 2. Ustava Republike Srpske predvi|a da poglavito crkva srpskog pu~anstva i gdje bi, zato, ostali ustavnu predsjednik Republike Srpske imenuje, unapre|uje i razrje{ava obvezu podr`avanja i suradnje s tom crkvom mogli smatrati oficire vojske Republike Srpske i da ima sli~ne funkcije glede izrazom privilegiranog polo`aja Srba u Republici Srpskoj. Tu, sudaca vojnih sudova i vojnih tu`itelja. Ako bi se ova ovlast dakle, postoji diskriminacijski aspekt ~lanka 28. stavak 4. Ustava smatrala op}enitom i bez izuzetaka, ona ne bi bila konzistentna s RS, koji se ne mo`e smatrati sasvim uklonjenim op}om Ustavom BiH, budu}i da postoje situacije u kojima su ~lanovi odredbom u drugom stavku istog ~lanka, prema kojemu su sve Predsjedni{tva BiH, vr{e}i svoju du`nost civilne komande, vjerske zajednice jednake pred zakonom i slobodne u vr{enju ovla{teni donositi odluke glede personalnih pitanja oru`anih vjerskih poslova i vjerskih obreda. Broj 58 - Strana 2116 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. snaga entiteta. Me|utim, iako formulacija ~lana 106. ne sadr`ava ANEKS eksplicitnu pri~uvu ili izuzetak da bi podr`ala prerogative IZDVOJENO MI[LJENJE SUCA PROF. DR. JOSEPHA ~lanova Predsjedni{tva BiH i Stalnog komiteta za vojna pitanja iz MARKA NA DJELOMI^NU ODLUKU USTAVNOG Ustava BiH, ovaj ~lanak se mo`e tuma~iti tako da propisuje samo SUDA BOSNE I HERCEGOVINE BROJ U 5/98 OD 18. I one ovlasti koje pripadaju institucijskoj strukturi Republike Srpske i koje se ne bave situacijama u kojima odluke donose 19. KOLOVOZA 2000. GODINE GLEDE ^LANKA 80. institucije BiH. STAVAK 1. DOPUNJEN AMANDMANOM XL TO^KA 1. I ^LANKA 106. STAVAK 2. USTAVA RS KAO I ^LANAKA III. 1. A) IZMIJENJENOG I DOPUNJENOG AMANDMANOM VIII, ^LANAK IV.B.7. A) (I) DO (III) I Slijedi da se za dvije odredbe ~l. 80. i 106. Ustava RS mo`e ^LANKA IV.B.8 USTAVA FBIH smatrati da ne kr{e Ustav BiH. Me|utim, one su u suglasju s Ustavom BiH jedino ako se ovlast civilne komande ~lanova Na`alost, ja ne mogu slijediti mi{ljenje ve}ine Suda, jer za Predsjedni{tva BiH i koordiniraju}a funkcija Stalnog komiteta za mene niti je civilna komanda nad oru`anim snagama ~lanova vojna pitanja, predvi|ena ~lankom V/5. Ustava BiH, podr`avaju i Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine prema ~lanku V/5. (a). po{tuju. Zato smatram da ~lanci 80. i 106. Ustava RS ne kr{e Ustava BiH odgovaraju}i protuma~ena, niti je mogu}e tuma~iti Ustav BiH, pod pretpostavkom da se ova dva ~lanka tuma~e tako te odredbe entitetskih ustava sukladno Ustavu Bosne i da se ni na koji na~in ne mije{aju u prerogative ~lanova Hercegovine. Predsjedni{tva i Stalnog komiteta za vojna pitanja, i da dodjeljuju Istina je da ove odredbe Ustava BiH ne sadr`avaju nikakvu ovlasti i mjerodavnosti samo u onoj mjeri u kojoj se u ustavnom pravnu definiciju pojma civilne komande i, {to je prili~no ~udno, sustavu Bosne i Hercegovine vojna pitanja mogu rje{avati na utoliko {to je predvi|eno da }e svaki ~lan Predsjedni{tva obna{ati entitetskoj razini. funkciju civilnog zapovjednika oru`anih snaga, te nesigurnosti i nekonsekventnosti se ne mogu rije{iti pozivaju}i se na neku spekulativnu "prirodu" tih oru`anih snaga ili da li je Predsjedni{tvo Bosne i Hercegovine kolektivni organ ili ne. Ne [to se ti~e Ustava Federacije, ~lanak III.1 (a) se bavi smije se zaboraviti da se u zahtjevu postavlja pitanje da li je ovlast mjerodavno{}u Federacije u pitanjima obrane. Taj ~lanak ne entiteta ili predsjednika entiteta, glede obrane i postavljanja sadr`ava konkretno pozivanje na Ustav BiH, i ~injenica da prema vojnog osoblja, sukladno civilnoj komandi Predsjedni{tva Bosne tekstu tog ~lanka Federacija ima "isklju~ivu ovlast organiziranja i i Hercegovine. Dakle, problem koji se prema zahtjevu postavlja vo|enja obrane Federacije bi mogla izazvati dvojbe glede nije pitanje civilne komande nad oru`anim snagama kao takvo, suglasnosti ovog ~lanka sa ~lankom V/5. Ustava BiH. Me|utim, nego pitanje "civilne" komande. ~lanak III.1 (a) se mora sagledati u svojoj cjelini, a u jednom Prema tome, ne priroda oru`anih snaga, ve} tehnika pravne drugom dijelu teksta se navode vojna pitanja koja se obavljaju na kontrole, zahtijeva materijalnu interpretaciju osobine "civilne" razini dr`ave. U stvari, ~lan navodi zaklju~ivanje vojnih komande. Zbog toga je potrebito uspostaviti jedan ~vrsti ustavni sporazuma "sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine" i ~ini princip, koji se temelji na tekstu Ustava Bosne i Hercegovine, Federaciju odgovornom za "suradnju sa Stalnim komitetom za tako da se za ustavni koncept civilne komande uspostavi valjan vojna pitanja i s Vije}em ministara u odbrani Bosne i pravni temelj. Hercegovine". Smatram da je to pozivanje dostatno da poka`e da Dakle, iz principa demokratske dr`ave slijedi, kao {to je se mo`e smatrati da je vrhovna komanda zajedni~kih institucija utvr|eno ~lankom I/2. Ustava BiH, da sve oru`ane snage moraju po pitanjima obrane prema Ustavu BiH priznata tako|er i u djelovati pod civilnom vlasti, tj. pod njihovim upravljanjem i Ustavu Federacije. politi~kom kontrolom. Ovaj temeljni princip je, dalje, odre|en kroz ~lanak V/5. Ustava BiH utoliko {to je takva civilna komanda nad svim oru`anim snagama u Bosni i Hercegovini, tj. komanda nad oru`anim snagama Federacije Bosne i Hercegovine i [to se ti~e ovlasti predsjednika Federacije za imenovanje Republike Srpske, povjerena svakom ~lanu Predsjedni{tva. ~asnika oru`anih snaga i ostalog vojnog osoblja prema ~lancima Nadalje, Stalni komitet za vojna pitanja, kojeg su izabrali ~lanovi IV.B.7 (a) i IV.B.8 Ustava Federacije, istina je da se tekst ovih Predsjedni{tva, mora koordinirati aktivnosti tih oru`anih snaga. odredbi ne poziva na ovlast ~lanova Predsjedni{tva BiH u Zato je razvidno iz ovih odredbi Ustava, glede efikasnosti dono{enju odluka pri vr{enju njihove ovlasti civilne komande funkcije civilne kontrole nad oru`anim snagama, da mora biti glede pitanja du`nosnika oru`anih snaga. Me|utim, na isti na~in jasno integrirana hijerarhija komande s civilnom komandom kao i u pogledu odgovaraju}e odredbe Ustava RS, smatram da je ~lanova Predsjedni{tva na vrhu. mogu}e ovu odredbu Ustava Federacije tuma~iti tako da Nadalje, civilna komanda uklju~uje nekoliko aspekata propisuje ovlast samo na entitetskoj razini, i da je po tom osnovu komande koje se moraju razlikovati. Prvo, postavlja se pitanje u suglasju s Ustavom BiH. kada i kako koristiti oru`ane snage. Visoka komanda u tom smislu mora ostati u potpunosti u rukama ~lanova Predsjedni{tva, jer bi bilo kakav druk~iji propis predstavljao jasnu i izravnu opasnost za suverenitet i teritorijalni integritet BiH, {to je prema U ~lanku IV.B.7 (a) Ustava Federacije se nalazi tako|er i ~lanku V/5.(a) Ustava, u zadnjoj re~enici, apsolutna ustavna odredba prema kojoj je predsjednik Federacije vrhovni obveza. Dakle, mi{ljenje ve}ine sudaca, da odluku o uporabi zapovjednik vojske Federacije. Za ovu odredbu se ne mo`e oru`anih snaga donosi ~lan Predsjedni{tva iz tog entiteta, uz smatrati da je opre~na Ustavu BiH, pod pretpostavkom da je suglasnost entitetskih vlasti, je tako razvidna i nazo~na opasnost ovlast civilne komande ~lanova Predsjedni{tva BiH nad za suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, da se oru`anim snagama Federacije po{tovana. ne mo`e smatrati sukladnom specifi~nim ustavnim pretpostavkama. Uostalom, koji ~lan Predsjedni{tva, Bo{njak ili Hrvat, bi imao komandu nad oru`anim snagama u Federaciji? Ni iz jedne odredbe samog Ustava se ne mo`e, dakle, zaklju~iti da u Kao zaklju~ak, smatram da se odredbe dva entitetska ustava o slu~aju uporabe oru`anih snaga ~lan Predsjedni{tva iz tog entiteta vojnim pitanjima mogu tuma~iti tako da se odnose samo na donosi odluku, tako da se ne sla`em s tom interpretacijom unutarnju situaciju u okviru entiteta, u kojem slu~aju se ove odredbe ~lanka V/ 5. (a). Ustava BiH u ve}inskom obrazlo`enju. odredbe ne doti~u ovlasti ~lanova Predsjedni{tva BiH i Stalnog komiteta za vojna pitanja. Temelje}i se na takvom tuma~enju, Drugo, civilna komanda, kao demokratska kontrola oru`anih smatram da nare~ene odredbe nisu neustavne. Me|utim, va`no je snaga, mora tako|er sadr`avati ovlast nadziranja ustroja oru`anih ovakvo tuma~enje dva entitetska ustava prihvatiti i da se snaga. Zato postavljanje, unapre|enje, degradiranje, suspenzija prerogativi institucija BiH prema ~lanku V/5. Ustava BiH u ili uklanjanje svog vojnog osoblja u oru`anim snagama mora ostati pod kona~nom kontrolom ~lanova Predsjedni{tva. Kako potpunosti priznaju i po{tuju. Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2117 ova kontrola treba biti ustrojena ostaje na okvirnom zakonu Amandman XL ~lanka 80. donesen 1994. godine ("Slu`beni dr`ave Bosne i Hercegovine i ostalim ovlastima entiteta u ovoj glasnik RS", broj 28/94). Dakle, tekst tih odredbi je donesen u domeni. Me|utim, u kona~nici, mogu}nost stavljanja veta na jednom duhu, kada se Republika Srpska sama podrazumijevala postavljanje ili uklanjanje bilo kojeg osoblja oru`anih snaga kao jedna samostalna dr`ava. Me|utim, uzimaju}i u obzir mora ostati u rukama ~lanova Predsjedni{tva. zakonske odredbe, koje su bile donesene poslije Daytonskog sporazuma (!) i povijesno tuma~enje odredbi, te odredbe se ne Tre}e, Stalni komitet za vojna pitanja, prema ~lanku V/5. mogu smatrati samo kao interno pitanje entiteta. Ve} zbog toga, Ustava BiH, slu`i kao neka vrsta "vrhovne komande". Ovo se {to postoji ustavna obveza prema ~lanku XII stavak 2. Ustava mo`e vidjeti iz sastava i procedura selekcije ovog tijela - utoliko Bosne i Hercegovine, o~evidno je da Republika Srpska nije ni {to su ~lanovi Predsjedni{tva ex constitutione tako|er i ~lanovi poku{avala uskladiti te odredbe Ustava RS, koje su razvidno tog tijela i biraju ostale ~lanove - kao i iz njegovih ovlasti za namjerene za ustavni okvir jedne samostalne dr`ave, s ustavnim koordinaciju aktivnosti oru`anih snaga entiteta. Ove ustavne obvezama Ustava Bosne i Hercegovine. odredbe o~ito imaju funkciju osiguranja integrirane hijerarhije od komandnog vrha niz vojne ~inove, koji je nu`an za o~uvanje U svjetlu prije nare~enog, ~lanak 80. stavak 1. dopunjen suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Za razliku od ve}ine Amandmanom XL to~ka 1. i ~lanak 106. stavak 2. Ustava RS su, mi{ljenja, ja ne mogu vidjeti ikakav ustavnopravni razlog za sa jedne strane pre{iroki, a sa druge strane preusko konstruirani, tvrdnju, da taj komitet nije institucija Bosne i Hercegovine. ^ak tako da ja ne vidim nikakvu mogu}nost da se te odredbe tuma~e naprotiv! Iz sustavnog konteksta ~lanka V. Ustava Bosne i sukladno civilnoj komandi ~lanka V/5. (a) Ustava Bosne i Hercegovine, koji se odnosi u st. 1. do 3. na Predsjedni{tvo Bosne Hercegovine. i Hercegovine, u stavku 4. na Vije}e ministara i u stavku 5. na Isto va`i manje ili vi{e i za pobijane odredbe Ustava Stalni komitet, o~evidno slijedi da je to tijelo institucija Bosne i Federacije. Hercegovine, jednako kao {to su to Predsjedni{tvo ili Vije}e ^lanak III.1 (a) Ustava Federacije, izmijenjen ministara. Amandmanom VIII, koji se odnosi na obranu Federacije, Kao najva`niji instrument demokratske kontrole, ovlast uspostava zajedni~ke komande svih vojnih snaga u Federaciji, i civilne komande prema ~lanku V/5. Ustava je u kona~nici visoka kontrola vojne proizvodnje, je formulirana na na~in koji ne uzima i nadja~ava, prema ~lanku III/3. (b) Ustava BiH, bilo koji akt ili u obzir civilnu komandu ~lanova Predsjedni{tva BiH. Pozivanje odluku bilo kojeg organa oba entiteta koji su opre~ni Ustavu. na Ustav BiH je previ{e specificirano glede zaklju~ivanja vojnih Kako je vlast civilne komande nad svim oru`anim snagama sporazuma. Nadalje, propisivanje suradnje sa Stalnim komitetom dodijeljena svakom ~lanu Predsjedni{tva, potrebito je da oni za vojna pitanja nije u isklju~ivoj ovlasti Federacije BiH, nego, djeluju zajedno pri izvr{avanju ove ovlasti, i da pritom nemaju kako slijedi iz ~lanka V/5. (a) Ustava BiH, u ovlasti dr`ave koja mogu}nost blokirati jedni druge. propisuje temeljne principe putem okvirnog zakona koji }e onda Kona~no, zbog principa razdvajanja ovlasti koji je biti dalje specificiran entitetskim zakonima. inherentan Ustavu BiH, mora se prepustiti Parlamentarnoj Pobijane odredbe glede imenovanja vojnog osoblja i ~asnika skup{tini BiH da specificira gore istaknute ustavne principe kroz oru`anih snaga Federacije, kao i odre|enja predsjednika svoju ovlast da donese nu`ne okvirne zakone u ovoj domeni i Federacije da obna{a funkciju vrhovnog komandanta oru`anih propi{e odgovaraju}e procedure zajedni~kog djelovanja snaga Federacije, se moraju razmotriti u svjetlu ve} prije re~enog. Predsjedni{tva, kao {to je to Sud u svojoj drugoj Djelomi~noj Kao {to se mo`e vidjeti iz formulacije Amandmana XXIII na odluci u ovom predmetu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 17/00) Ustav Federacije, za imenovanje vojnih du`nosnika se ve} ve} prije utvrdio. podrazumijeva da je element civilne komande, a ova ovlast je Nadalje, kao ve} gore nare~eno, prema mom mi{ljenju tada bila dodijeljena predsjedniku Predsjedni{tva Republike BiH pobijane odredbe ustava entiteta se ne mogu tuma~iti sukladno i predsjedniku ili dopredsjedniku Federacije na ograni~en Ustavu Bosne i Hercegovine. vremenski period do konstituiranja Predsjedni{tva BiH. Prema ~lanku V/5. Ustava BiH entiteti imaju mogu}nost Me|utim, ovaj prijelazni period je istekao, tako da se ova odredba odr`avanja oru`anih snaga, ali samo u okviru granica koje su im Amandmana XXIII vi{e ne mo`e shvatiti kao ograni~enje da se Ustavom date. To zna~i da se to pravo mo`e samo u tom Ustav Federacije dovede u suglasje s Ustavom BiH. ^ak i ako bi kontekstu vidjeti, da se entiteti ne pona{aju kao dr`ava i ukoliko se Amandman XXIII tuma~io tako da nakon isteka pomenutog odredbe o civilnoj komandi nad oru`anim snagama ne stvaraju prijelaznog perioda ovlast imenovanja du`nosnika bude opasnost za suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i prenesena na ~lanove Predsjedni{tva BiH, pobijana odredba bi i Hercegovine. Dakle, ne mo`e se ograni~iti tuma~enje teksta onda ipak proturje~ila ovoj ovlasti ~lanova Predsjedni{tva BiH, ustava entiteta na reguliranje na interni sastav entitetskih vojnih utoliko {to se odnosi na ovlast predsjednika Federacije da pitanja. Osobito se mora uzeti u razmatranje ne samo pobijane imenuje du`nosnike oru`anih snaga bez ikakvog ograni~enja, i odredbe ustava nego isto i cijeli pravni okvir, te isto tako i zato ignoriraju}i ovlast civilne komande ~lanova Predsjedni{tva povjesno tuma~enje odredbi i zakonske odredbe koje BiH. Dakle ~lanak III. 1. a), ~lanak IV.B.7. a) (I) i ~lanak IV.B.8 specificiraju pobijane ustavne odredbe. Ustava FBiH se ne mogu tuma~iti na na~in suglasan Ustavu BiH. Pobijana odredba ~lanka 80. stavak 1. Ustava RS, dopunjena Glede polo`aja predsjednika Federacije da obna{a du`nost Amandmanom XL to~ka 1., je formulirana na vrlo op}enit na~in vrhovnog komandanta vojske Federacije prema ~lanku IV.B.7 a) utoliko {to se odnosi na "poslove iz oblasti obrane i sigurnosti". Ti (II), ni ovdje nema navo|enja kona~ne kontrole ovlasti civilne poslovi su specificirani Zakonom o obrani Republike Srpske komande ~lanova Predsjedni{tva BiH. Ovo je ~ak jo{ va`nije, jer ("Slu`beni glasnik RS", broj 21/96). Ovlasti institucija odluka kada i kako koristiti oru`ane snage, tj. ovlast Republike Srpske uklju~uju, izme|u ostalog, da Narodna mobiliziranja, po~iva isklju~ivo u rukama ~lanova skup{tina Republike Srpske mo`e proglasiti ratno stanje (~lanak Predsjedni{tva BiH. Iako ~lanak 22. Zakona o obrani Federacije 5. Zakona o obrani) ili da, u slu~aju prijetnje ratom predsjednik BiH ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 15/96) sadr`i Republike Srpske ili Vlada mogu donijeti odluku o mobilizaciji sli~nu odredbu kao i Amandman XXIII Ustava Federacije u vojske (~l. 6. i 8. Zakona o obrani). Ove ovlasti institucija ovom pogledu, isti argumenti ve} istaknuti, stoje i u slu~aju Republike Srpske se razvidno upli}u u "kompetenciju spomenutog ~lanka 22. Pobijana ustavna odredba se, zato, ne mobilizacije" koja po~iva u sr`i vlasti civilne komande mo`e tuma~iti na na~in suglasan Ustavu BiH. U ostalom, u Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine. U svjetlu ovog zakona, odnosu na ~lanak IV.B.8 Ustava FBiH zadnja re~enica te odredbe ~lanak 80. stavak 1. Ustava RS je pre{iroko formuliran, tako da predstavlja jedan suspendiraju}i veto, koji nije suglasan odluci o nije ostavljena mogu}nost da se ova odredba tuma~i sukladno neustavnosti ~lanka I.1. (1) Ustava Federacije Bosne i ustavnim principima vlasti civilne komande kao {to su Ustavom Hercegovine iz tre}e Djelomi~ne odluke Suda u ovom predmetu BiH predvi|eni. To zna~i, da se odredbe ~lanka 80. stavak 1. ("Slu`beni glasnik BiH", broj 23/00). dopunjen Amandmanom XL to~ka 1. i ~lanak 106. stavak 2. S cijenjenim respektom za argumente ve}inskih mi{ljenja, Ustava RS moraju gledati u svijetlu povijesnog tuma~enja cijelog smatram da pobijane odredbe ustava entiteta kr{e pravne obveze Ustava Republike Srpske. ^lanak 106. stavak 2. Ustava RS je koje slijede iz Ustava Bosne i Hercegovine. originalni tekst Ustava RS donesenog 1992. godine, dok je Broj 58 - Strana 2118 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. Srpske, niti pak suradnja ostalih gra|ana Republike Srpske ANEKS sa njihovim sunarodnicima izvan Republike Srpske. IZDVOJENO MI[LJENJE PROF. DR. SNE@ANE SAVI] Upravo zato se u ve}inskoj odluci pravilno izvodi "iako se i I PROF. DR. VITOMIRA POPOVI]A NA DJELIMI^NU ova odredba opet mo`e tuma~iti na na~in suglasan Ustavu (^ETVRTU) ODLUKU USTAVNOG SUDA BIH BROJ U BiH tako da ne isklju~uje suradnju u prvom redu pripadnika 5/98 OD 18. I 19. KOLOVOZA 2000. GODINE drugih naroda, sa njihovim sunarodnicima izvan Republike, niti da im name}e obvezu sura|ivanja sa Na sjednici Ustavnog suda BiH, odr`anoj 18. i 19. kolovoza 2000. godine u predmetu U 5/98, donesena je ~etvrta Djelomi~na srpskim narodom izvan Republike", pogre{no se zaklju~uje odluka Ustavnog suda BiH. Sukladno ~lanku 36. Poslovnika da bi ta "pravila trebala imati efekt stvaranja konkretne Ustavnog suda - pre~i{}eni tekst (Slu`beni glasnik BiH, broj preferencije za srpsko pu~anstvo Republike Srpske". Kako 24/99), tj. s obzirom na glasovanje protiv ve}inske odluke glede je srpski narod, prema Ustavu BiH, konstitutivan narod (i sljede}ih to~aka zahtjeva: a) ~lanak 68. to~ka 16. (zamijenjen ve}inski) u Republici Srpskoj, logi~no je da se ovakva Amandmanom XXXII) Ustava Republike Srpske, b) ~lanak 7, suradnja sa srpskim narodom izvan Republike Srpske mo`e stavak 1 i c) ~lanak 28. stavak 4 Ustava Republike Srpske, kao i a) regulirati ustavom, s tim {to ona ni u kom slu~aju na taj ~lanak I 6(1) Ustava Federacije BiH, izdvajamo mi{ljenje. na~in ne vrije|a ljudska prava i slobode ostalih gra|ana Republike Srpske. A) Dopustivost zahtjeva Pored toga, u tuma~enju ove odredbe Ustava Republike Glede dopustivosti zahtjeva u cjelini vrijede razlozi koji su Srpske potrebito je poslu`iti se ustanovom specijalnih nare~eni u izdvojenom mi{ljenju na tre}u Djelomi~nu odluku paralelnih veza, predvi|enom Ustavom BiH. Specijalne Suda u ovom predmetu. paralelne veze Republike Srpske sa SRJ predstavljaju B) Odluka o biti zahtjeva su{tinski ja~e veze nego {to je to slu~aj sa suradnjom sa srpskim narodom izvan Republike Srpske. Prvo, zato {to se 1. Glede ocjene ustavnosti ~lanka 68. to~ka 16. (zamijenjen radi o institucijskoj suradnji, drugo, {to se specificira Amandmanom XXXII), ~lanka 7. stavak 1. i ~lanka 28. suradnja sa SRJ i njenim federalnim jedinicama i, tre}e, {to stavak 4. Ustava Republike Srpske, smatramo da zahtjev taj institut mo`e obuhvatiti sve ovlasti entiteta iz ~lanka III nije utemeljen u Ustavu BiH, te ga je, sukladno njima kao i Ustava BiH, odnosno sve one ovlasti koje nisu ovlasti BiH i Poslovniku Ustavnog suda, trebalo odbiti kao neutemeljen. koje, suglasno Ustavu BiH, ne naru{avaju njen teritorijalni 2. Glede ocjene ustavnosti ~lanka I 6(1) Ustava Federacije integritet i suverenitet. Analogijom, mo`e se zaklju~iti: ako BiH, smatramo da zahtjev nije utemeljen u Ustavu BiH, te Ustav BiH Republici Srpskoj daje mogu}nost zaklju~enja ga je, sukladno njemu kao i Poslovniku Ustavnog suda, sporazuma o specijalnim paralelnim vezama, a Ustav trebalo odbiti kao neutemeljen. Republike Srpske to konkretizira - sa SRJ i njenim *** federalnim jedinicama, a {to je u ovoj odluci Suda 1. Glede ~lanka 68. to~ka 16. Ustava Republike Srpske ocijenjeno kao suglasno Ustavu BiH, logi~no je da (zamijenjen Amandmanom XXXII) smatramo da zahtjev mogu}nost suradnje sa srpskim narodom izvan Republike podnositelja nije utemeljen u Ustavu BiH jer se u ovom Srpske, koju ~lankom 68. to~ka 16. Ustava ure|uje i slu~aju ne radi o institutu specijalnih paralelnih veza, kako osigurava Republika Srpska, mora slijediti tu logiku. Ako to izri~ito dopu{ta Ustav BiH, ve} se generalno propisuje odredba Ustava Republike Srpske, koja ure|uje specijalne suradnja sa srpskim narodom izvan Republike Srpske, ma paralelne veze sa SRJ i njenim federalnim jedinicama, koja gdje se on nalazio. Ova suradnja se mo`e ostvarivati u pokriva {iru lepezu prava, nije diskriminacijska, onda se razli~itim formama, {to dakle ne podrazumijeva isklju~ivo takav zaklju~ak mora izvesti i za ovu odredbu Ustava sporazume o specijalnim paralelnim vezama. Ustav BiH Republike Srpske. nijednom odredbom ovu suradnju izri~ito ne zabranjuje niti Zato se ne mo`e zaklju~iti, kako se to ~ini u ve}inskoj je, pak, normativno ure|uje. U tom smislu ova odredba odluci, da to~ka 16. ~lanka 68. Ustava Republike Srpske ne Ustava Republike Srpske podrazumijevala bi sve oblike mo`e biti legitimirana ~lankom 1. stav 4. Konvencije o suradnje koji ne bi naru{avali teritorijalni integritet i uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, te da kr{i suverenitet BiH, njene ovlasti predvi|ene ~lankom III 1 obvezu ustanovljenu ~lankom 2. stavak 1. to~ka c) Ustava BiH, niti pak ljudska prava i slobode zajam~ene Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Kako se u niti pak ~lanak I. stavak 3. podstavak (a) i ~lanak II. stavak ovom slu~aju ne radi o suradnji sa dr`avama ili pak o nekim 1. Aneksa VII, a u svezi ~lanka III. stavak 2., podstavak (c) drugim oblicima institucionalizirane suradnje na dr`avnoj Ustava BiH. razini, ve} o suradnji sa srpskim narodom izvan Republike 2. Podnositelj zahtjeva tvrdi da odredba ~lanka 7. Ustava Srpske, kako izri~ito glasi pobijana odredba Ustava Republike Srpske, kojom se kao slu`beni jezik i pismo Republike Srpske, takva namjera je, samom formulacijom utvr|uju srpski jezik, odnosno }irilica, nije sukladan ~l. I 2, u Ustavu Republike Srpske, isklju~ena. II I 3 i II 4 Ustava BiH, te da odredba ~lanka I 6(1) Ustava Pored toga, va`no je istaknuti da se, tuma~e}i ovu odredbu Federacije BiH, kojim se kao slu`beni jezici utvr|uju Ustava Republike Srpske, mo`e zaklju~iti da se u ovom bosanski i hrvatski, tako|er nije sukladna Ustavu BiH. slu~aju ne radi isklju~ivo o srpskom narodu u SRJ ve} o srpskom narodu izvan Republike Srpske, {to je svakako {iri Odredbom ~lanka 7. Ustava Republike Srpske ne pojam. Ova odredba Ustava Republike Srpske otvara uspostavlja se diskriminacija po nacionalnoj osnovi s mogu}nost za takvu suradnju, tj. ovom ustavnom obzirom da je srpski narod, suglasno Ustavu BiH i njenoj odredbom se utvr|uje da takva mogu}nost postoji (ure|uje slo`enoj dr`avnoj strukturi (obrazlo`enje dato u izdvojenim se i osigurava suradnja), ali sam na~in njenog realiziranja mi{ljenjima uz tre}u Djelomi~nu odluku u ovom (kako se ostvaruje) nije njome reguliran. Ukoliko bi taj predmetu), konstitutivan narod u Republici Srpskoj, a na~in, koji se, suglasno Ustavu, mo`e odrediti aktima ostalim konstitutivnim narodima u BiH, konkretno manje pravne snage (zakonima i sl.) bio opre~an Ustavu Hrvatima i Bo{njacima koji su konstitutivni u Federaciji BiH, u tom slu~aju bi se eventualno mogla utvrditi BiH, to pravo osigurava u Federaciji BiH i istodobno, kao i neustavnost takvog akta, no ne i samog ~lanka 68. to~ka 16. srpskom narodu, na razini BiH. Ostalim gra|anima (kao i Ustava Republike Srpske koji ovom odredbom ni na koji manjinama) u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, kao i na~in ne ugro`ava Ustav BiH. Ova odredba Ustava svuda u svijetu, u entitetima ali i na razini BiH, zajam~ena Republike Srpske nema diskriminacijski karakter jer njome su prava i slobode, prije svega pravo na razli~itost. U prilog ni na koji na~in nije isklju~ena mogu}nost, niti je pobijano nare~enom idu i odredbe ~l. 7., 10., 21., 28. i dr. Ustava pravo suradnje i sa ostalim narodima izvan Republike Republike Srpske, poglavito zato {to je u ovom slu~aju rije~ Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2119 o normi pozitivnog sadr`aja, ali ne i o zabrani, {to ne mo`e Ustava Republike Srpske, prije svega u svezi ~lanka 10. ugroziti prava i slobode gra|ana, kako se u zahtjevu tvrdi. Ustava Republike Srpske, {to }e nu`no dovesti do njegovog pravnog zna~enja suglasno prirodi dr`avnog ustroja BiH Isto vrijedi i za odredbu ~lanka I 6 (1) Ustava Federacije kao i prirodi njenih entiteta, tj. statusu naroda u njima i na BiH. razini BiH. Pored ovoga, u ovom slu~aju je potrebito praviti razliku Banja Luka, 17. kolovoza 2000. izme|u uporabe slu`benog jezika i pisma i zabrane diskriminacije temeljem jezika. U Ustavu BiH ne postoje odredbe o slu`benim jezicima upravo zbog njene slo`ene dr`avne strukture i na~ina njenog nastanka. To je, dakle, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana VI/3. (a) ovlast entiteta. Analogno ovome, odredbe o tome sadr`e Ustava Bosne i Hercegovine, te ~l. 35., 37., 54., 57., 58., 59. i 71. ustavi entiteta. Kako je u Republici Srpskoj konstitutivan Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici srpski narod, ali kako i svi ostali njeni gra|ani imaju odr`anoj 18. i 19. augusta 2000. godine, je donio zajam~ena temeljna prava i slobode, ovaj ~lanak Ustava slijedi taj princip, {to je slu~aj i u Federaciji BiH kada je u DJELIMI^NU ODLUKU pitanju hrvatski i bo{nja~ki narod, {to se mo`e vidjeti iz ~lanka 10. Ustava Republike Srpske koji propisuje: A) U pogledu Ustava Republike Srpske: "Gra|ani Republike Srpske su jednakopravni u slobodama, Ustavni sud progla{ava sljede}e odredbe neustavnim: pravima i du`nostima, jednaki su pred zakonom i u`ivaju a) ~lan 68. ta~ka 16. zamijenjen Amandmanom XXXII istu pravnu za{titu bez obzira na rasu, spol, jezik, b) ~lan 7. stav 1. nacionalnu pripadnost, vjeroispovijed, socijalno podrijetlo c) ~lan 28. stav 4. i ro|enje, naobrazbu, imovno stanje, politi~ko i drugo Zahtjev podnosica se odbija u pogledu sljede}ih odredbi: uvjerenje i dru{tveni polo`aj ili drugo osobno svojstvo". a) ~lan 4. izmijenjen i dopunjen Amandmanom LVI ta~ka 2. Dio zahtjeva koji se odnosi na za{titu ljudskih prava i b) ~lan 80. stav 1. dopunjen Amandmanom XL ta~ka 1.i ~lan sloboda, na temelju ~lanka 14. Europske konvencije, 106. stav 2. smatram da se odnosi na za{titu prava pojedinaca, a ne B) U pogledu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine: skupina, a ta prava su za{ti}ena i osigurana u odredbama Ustavni sud progla{ava sljede}e dijelove odredbi Ustava Republike Srpske i Ustava Federcije BiH koje se neustavnim: odnose na za{titu ljudskih prava i sloboda, pa, izme|u a) ~lan I.6 (1). ostalog, i pravo na uporabu jezika i pisma. Zahtjev podnosioca se odbija u pogledu sljede}ih odredbi: 3. Glede ~lanka 28. stavak 4. Ustava Republike Srpske, a) ~lan III.1 a), izmijenjen i dopunjen Amandmanom VIII smatramo da nare~ena odredba Ustava Republike Srpske b) ~lan IV.B.7 a) (I) do (III) i ~lan IV.B.8. nije opre~na odredbama Ustava BiH, poglavito kada se Odredbe ili dijelovi odredbi Ustava Republike Srpske i imaju u vidu odredbe st. 1. i 2. tog ~lanka Ustava Republike Ustava Federacije Bosne i Hercegovine za koje je Ustavni sud Srpske. Ovakav status crkve u dr`avi (uop}e) nije ocijenio da su u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine "specijalitet" Republike Srpske ve} je nazo~an i u nekim prestaju va`iti danom objavljivanja ove odluke u "Slu`benom drugim zemljama. U prilog ovome ide i ~injenica da u glasniku BiH". Ustavu BiH ne postoji odredba koja bi propisivala obveznu Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim odvojenost crkve od dr`ave, niti pak status ovakvih udruga novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike u BiH ili entitetima. Time {to je u pobijanom ~lanku Srpske". odre|eno da je srpska Pravoslavna crkva, crkva srpskog Obrazlo`enje naroda i drugih naroda pravoslavne vjere i time {to je utvr|eno da Republika Srpska poma`e Pravoslavnu crkvu i I - Postupak pred Ustavnim sudom sura|uje s njom, nije zabranjeno postojanje drugih vjerskih 1. Gospodin Alija Izetbegovi}, u to doba predsjedavaju}i zajednica, poglavito s obzirom na st. 1. i 2. pobijanog Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine, je zahtjevom od 12. ~lanka koji propisuju: "jam~i se sloboda vjeroispovijedi"; februara 1998. godine pokrenuo postupak pred Ustavnim "vjerske zajednice su jednake pred zakonom, slobodne u sudom radi ocjenjivanja saglasnosti Ustava Republike vr{enju vjerskih poslova i vjerskih obreda, mogu osnivati Srpske (u daljem tekstu: Ustav RS) i Ustava Federacije vjerske {kole i izvoditi vjersku nastavu u svim {kolama svih Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav Federacije) sa stupnjeva obrazovanja, baviti se gospodarskim i drugim Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav djelatnostima, primati poklone, stvarati zadu`bine i njima BiH). Ovaj zahtjev je 30. marta 1998. godine dopunjen upravljati, sukladno zakonu". Zato se odredba stavka 4. podneskom u kojem je podnosilac specificirao odredbe ~lanka 28. Ustava Republike Srpske ne mo`e tuma~iti entitetskih ustava koje smatra neustavnim. Podnosilac je odvojeno od ostalih stavaka ovog ~lanka kao i ~lanka 10. zahtijevao od Ustavnog suda da preispita sljede}e odredbe Ustava Republike Srpske. Pravilnim tuma~enjem ne mo`e ustava entiteta: se zaklju~iti da ovaj stavak ~lanka 28. ima diskriminacijski A. U pogledu Ustava RS karakter. a) Preambulu u dijelu u kojem navodi pravo srpskog naroda Argumenti podnositelja zahtjeva, nare~eni u obrazlo`enju na samoopredjeljenje, po{tovanje njihove borbe za odluke, koji se pozivaju na "to da ova tvrdnja nije slobodu i dr`avnu samostalnost, te volju i odlu~nost za hipoteti~ka mo`e se vidjeti iz neprekidnog povezivanjem njihove dr`ave sa drugim dr`avama srpskog diskriminacijskog pona{anja vlasti Republike Srpske koje naroda; spre~avaju rekonstruiranje d`amija koje su bile uni{tene b) ^lan 1. prema kojem je Republika Srpska dr`ava srpskog tijekom rata" ne mo`e se prihvatiti kao posljedica ovakvog naroda i svih njenih gra|ana; ustavnog rje{enja u Ustavu Republike Srpske, ve} kao c) ^lan 2. stav 2. koji se odnosi na tzv. granicu izme|u posljedica politi~ke situacije (klime) koja se u posljednje Republike Srpske i Federacije; vrijeme, u odnosu na podatke iznesene u ve}inskoj odluci, d) ^lan 4. prema kojem Republika Srpska mo`e da mijenja nabolje. Pored toga, u ovakvoj vrsti spora uspostavlja specijalne paralelne odnose sa Saveznom apstraktni pravni spor (ocjena ustavnosti) mjerodavan je Republikom Jugoslavijom i njenim republikama karakter pravne norme, tj. njena sadr`ina, a ne ~injeni~no ~lanicama, kao i ~lan 68. stav 1. ta~ka 16. prema kojoj stanje koje ~esto mo`e biti druk~ije. Dakle, ovaj stavak Republika Srpska ure|uje i osigurava saradnju sa srpskim ~lanka 28. Ustava Republike Srpske ne mo`e se izolirano narodom izvan Republike; sagledavati, tj. on se mora sustavno tuma~iti, u svezi sa e) ^lan 6. stav 2. prema kojem gra|anin Republike Srpske ne svim stavcima nare~enog ~lanka, ali i sa ostalim ~lancima mo`e biti ekstradiran; Broj 58 - Strana 2120 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. f) ^lan 7. u onom dijelu u kojem se odnosi na slu`benu Predstavni~kog doma i Doma naroda Parlamenta upotrebu srpskog jezika i }irili~nog pisma; Federacije, kao i Narodne skup{tine Republike Srpske. g) ^lan 28. stav 4. prema kojem dr`ava materijalno poma`e 4. Predmet je razmatran na sljede}im sjednicama Suda: 25. i Pravoslavnu crkvu i sara|uje sa njom u svim oblastima, a 26. februara 1999. godine, 7. i 8. juna 1999. godine, 13. i 14. naro~ito na o~uvanju, njegovanju i razvijanju kulturnih, augusta 1999. godine, 24. i 25. septembra 1999. godine, te tradicionalnih i drugih duhovnih vrijednosti; 5. i 6. novembra 1999. godine. Na sjednici Suda odr`anoj 3. h) ^lan 44. stav 2. prema kojem strani dr`avljani i lica bez i 4. decembra 1999. godine zaklju~eno je da se na narednoj dr`avljanstva mogu dobiti azil u Republici Srpskoj; sjednici, po osnovu pripremljenog Nacrta odluke, pristupi i) Amandman LVII ta~ka 1. koji dopunjava poglavlje Ustava vije}anju i glasanju u ovom predmetu. o ljudskim pravima i slobodama, i prema kojem se, u slu~aju razli~itosti u odredbama o pravima i slobodama 5. Na sjednici Ustavnog suda odr`anoj 28. do 30. januara izme|u Ustava RS i odgovaraju}ih odredbi Ustava BiH, 2000. godine Sud je jednoglasno odlu~io i donio prvu primjenjuju one odredbe koje su za pojedinca povoljnije; Djelimi~nu odluku u ovom predmetu ("Slu`beni glasnik j) ^lan 58. stav 1., ~lan 68. ta~ka 6. i odredbe ~l. 59. i 60. koji BiH", broj 11/00, "Slu`bene novine Federacije BiH", broj se odnose na razli~ite oblike svojine, nosioce svojinskih 15/00 i "Slu`beni glasnik RS", broj 12/00). prava i na pravni sistem koji ure|uje kori{tenje svojine; 6. Na sjednici Ustavnog suda odr`anoj 18. i 19. februara 2000. k) ^lan 80. izmijenjen Amandmanom XL ta~ka 1. koji godine Sud je donio drugu Djelimi~nu odluku u ovom propisuje da predsjednik Republike Srpske obavlja predmetu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 17/00, "Slu`bene poslove iz oblasti odbrane, sigurnosti i odnosa sa drugim dr`avama i me|unarodnim organizacijama, te ~lan 106. novine Federacije BiH", broj 26/00 i "Slu`beni glasnik stav 2. prema kojem predsjednik Republike Srpske RS", broj 31/00). postavlja, unapre|uje i razrje{ava oficire vojske, sudije 7. Prema odluci Ustavnog suda od 5. maja 2000. godine, u vojnih sudova i vojne tu`ioce; Sarajevu je 29. juna 2000. godine preotvorena javna l) ^lan 80. izmijenjen amandmanima XL i L ta~ka 2. prema rasprava o preostalom dijelu predmeta pred Ustavnim kojem predsjednik Republike Srpske ima nadle`nost da sudom, na kojoj su ispred podnosioca zahtjeva postavlja i opoziva {efove predstavni{tava Republike prisustvovali punomo}nik prof. dr. Kasim Trnka i ekspert Srpske u inozemstvu i da predla`e ambasadore i druge D`emil Sabrihafizovi}, ispred Predstavni~kog doma me|unarodne predstavnike Bosne i Hercegovine iz Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso i ekspert Sead Republike Srpske, kao i ~lan 90. dopunjen amandmanima Hod`i} i ispred Narodne skup{tine RS prof. dr. Radomir XLI i LXII, koji Vladi Republike Srpske dodjeljuje pravo Luki} i ekspert prof. dr. Petar Kuni}. Punomo}nik i ekspert da odlu~uje o uspostavljanju predstavni{tava Republike Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, koji su prema Srpske u inozemstvu; m) ^lan 98. prema kojem Republika Srpska ima Narodnu Poslovniku Suda bili pozvani da u~estvuju, nisu banku, kao i ~lan 76. stav 2. izmijenjen Amandmanom prisustvovali ovoj javnoj raspravi. Nakon javne rasprave, XXXVIII ta~ka 1. stav 2. koji dodjeljuje Narodnoj banci Sud je ponovo pristupio vije}anju i glasanju te je 30. juna i nadle`nost da predla`e zakone vezane za monetarnu 1. jula 2000. godine donio tre}u Djelimi~nu odluku u politiku i predmetu ("Slu`beni glasnik BiH" broj 23/00, "Slu`bene n) ^lan 138. izmijenjen amandmanima LI i LXV, koji novine Federacije BiH" broj 39/00 i "Slu`beni glasnik RS" ovla{}uje organe Republike Srpske da donose akte i br. _ ) poduzimaju mjere za za{titu prava i interesa Republike 8. Rasprava u ovom predmetu je nastavljena na sjednici Suda Srpske protiv akata institucija Bosne i Hercegovine ili 18. i 19. augusta 2000. godine, na kojoj se vije}alo i glasalo Federacije Bosne i Hercegovine. o sljede}im preostalim odredbama: B. U pogledu Ustava Federacije a) ^lan I.1. (1), utoliko {to govori o Bo{njacima i Hrvatima A. U pogledu Ustava RS kao konstitutivnim narodima; a) ^lan 4. izmijenjen i dopunjen Amandmanom LVI ta~ka 2., b) ^lan I.6. (1), utoliko {to propisuje da su bosanski i hrvatski koji predvi|a da Republika Srpska mo`e da uspostavlja jezik slu`beni jezici u Federaciji; specijalne paralelne odnose sa Saveznom Republikom c) ^lan II.A.5. c) izmijenjen Amandmanom VII, u dijelu koji Jugoslavijom i njenim republikama ~lanicama, kao i ~lan se odnosi na dvojno dr`avljanstvo; 68. koji, prema ta~ki 16. izmijenjenoj i dopunjenoj d) ^lan III.1. a) utoliko {to propisuje nadle`nost Federacije da Amandmanom XXXII, predvi|a da Republika Srpska organizira i vodi odbranu Federacije i ure|uje i osigurava saradnju sa srpskim narodom izvan e) ^lan IV.B.7. a) i ~lan IV.B.8, utoliko {to se predsjedniku Republike; Federacije povjerava du`nost imenovanja {efova b) ^lan 7. u onom dijelu u kojem se odnosi na slu`benu diplomatskih misija i oficira u armiji. upotrebu srpskog jezika i }irili~nog pisma; 2. Zahtjev je dostavljen Narodnoj skup{tini Republike Srpske c) ^lan 28. stav 4. prema kojem dr`ava materijalno poma`e i Parlamentu Federacije BiH. Narodna skup{tina Republike Pravoslavnu crkvu i sara|uje sa njom u svim oblastima, a Srpske je 21. maja 1998. godine dostavila svoja gledi{ta na naro~ito na ~uvanju, njegovanju i razvijanju kulturnih, zahtjev u pismenom obliku, a Predstavni~ki dom tradicionalnih i drugih duhovnih vrijednosti; Parlamenta Federacije je dostavio svoj odgovor 9. oktobra d) ^lan 80. izmijenjen Amandmanom XL ta~ka 1. koji 1998. godine. propisuje da predsjednik Republike Srpske obavlja 3. Prema odluci Ustavnog suda od 5. juna 1998. godine, u poslove iz oblasti odbrane, sigurnosti i odnosa sa drugim Sarajevu je 15. oktobra 1998. godine odr`ana javna dr`avama i me|unarodnim organizacijama, te ~lan 106. rasprava pred Ustavnim sudom, na kojoj su predstavnici i stav 2. prema kojem predsjednik Republike Srpske eksperti podnosioca zahtjeva i Predstavni~kog doma postavlja, unapre|uje i razrje{ava oficire vojske, sudije Parlamenta Federacije iznijeli svoja gledi{ta na predmet. vojnih sudova i vojne tu`ioce. Javna rasprava je nastavljena u Banjoj Luci 23. januara B. U pogledu Ustava Federacije 1999. godine. Na javnoj raspravi, ispred podnosioca a) ^lan I.6 (1), utoliko {to propisuje da su bosanski i hrvatski zahtjeva, prisustvovali su punomo}nik prof. dr. Kasim jezik slu`beni jezici u Federaciji; Trnka i ekspert D`emil Sabrihafizovi}, ispred Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Enver b) ^lan III.1 a), izmijenjen i dopunjen Amandmanom VIII, utoliko {to propisuje nadle`nost Federacije da organizira i Kreso i ekspert Sead Hod`i}, ispred Doma naroda vodi odbranu Federacije; Parlamenta Federacije BiH Mato Zovko i ekspert Ivan Bender, ispred Narodne skup{tine RS prof. dr. Radomir c) ^lan IV.B.7 a) (I) do (III) i ~lan IV.B.8 Ustava Federacije, Luki} i ekspert prof. dr. Petar Kuni}. Tom prilikom izneseni utoliko {to se ti~u civilne komande Predsjedni{tva Bosne i su argumenti predstavnika i eksperata podnosioca, Hercegovine. Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2121 takvu mogu}nost. U stvari, ovo ovisi o njihovoj ustavnoj II - Dopustivost zahtjeva strukturi. Kona~no, Narodna skup{tina tvrdi da odredbe o 9.Ustavni sud je o dopustivosti cijelog zahtjeva ve} odlu~io u saradnji sa srpskim narodom izvan Republike nemaju svojoj Djelimi~noj odluci od 29. i 30. januara 2000. godine nikakav diskriminatorski karakter, niti dovode u pitanje ("Slu`beni glasnik BiH", broj 11/00, "Slu`bene novine teritorijalni integritet BiH. Osporene odredbe su stoga, Federacije BiH", broj 15/00 i "Slu`beni glasnik RS", broj 12/00 prema mi{ljenju Narodne skup{tine RS, u saglasnosti sa ). ~lanom III/2. (a) Ustava BiH jer ova odredba ne zabranjuje III - Su{tina zahtjeva kulturnu, umjetni~ku i nau~nu saradnju sa svojim narodom A. U pogledu Ustava Republike Srpske gdje god on `ivio. a) Osporene odredbe ~lana 4. izmijenjenog i dopunjenog 14. Na javnoj raspravi odr`anoj 23. januara 1999. godine, Amandmanom LVI ta~ka 2. i ~lana 68. ta~ka 16. predstavnik Narodne skup{tine RS je ponovo iznio tvrdnju izmijenjenog i dopunjenog Amandmanom XXXII Ustava da je pravo na uspostavljanje specijalnih paralelnih odnosa RS glase: pravo, a ne obaveza, tako da su donosioci Ustava RS ^lan 4. odlu~ili da uspostave takve odnose samo sa SRJ. Nadalje, “Ðåïóáëèêà ìîæå, ñõîäíî Óñòàâó Áîñíå è Õåðöåãîâèíå, äà diskriminacije nema jer saradnja drugih pored pripadnika óñïîñòàâšà ñïåöè¼àëíå ïàðàëåëíå îäíîñå ñà Ñàâåçíîì Ðåïóáëèêîì srpskog naroda sa njihovim sunarodnjacima nije £óãîñëàâè¼îì è œåíèì ðåïóáëèêàìà ÷ëàíèöàìà.” zabranjena. {to u prevodu na bosanski glasi: "Republika mo`e, shodno Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je ocijenio: uspostavljati specijalne paralelne odnose sa Saveznom 15. ^lan III/2. (a) Ustava BiH zaista dodjeljuje pravo entitetima Republikom Jugoslavijom i njenim republikama ~lanicama." da uspostavljaju specijalne paralelne odnose sa dr`avama ^lan 68. ta~ka 16. susjednim Bosni i Hercegovini kao {to je SRJ. Ustavni “Ðåïóáëèêà óðå•ó¼å è îáåçá¼å•ó¼å: problem koji se postavlja stoga nije ta specifikacija spram (...) SRJ, ve} da li takva formulacija odredbe isklju~uje 16.ñàðàäœó ñà ñðïñêèì íàðîäîì èçâàí Ðåïóáëèêå; specijalne paralelne odnose sa drugim susjednim (...)” dr`avama. Me|utim, kako se vidi iz teksta ~lana 4. da RS {to u prevodu na bosanski glasi: "mo`e, shodno Ustavu Bosne i Hercegovine, da uspostavlja "Republika ure|uje i osigurava: specijalne paralelne odnose...", Ustav RS niti uspostavlja (...) takve odnose sa SRJ ili sa njenim republikama ~lanicama ex 16. saradnju sa srpskim narodom izvan Republike; constitutione, niti eksplicitno isklju~uje mogu}nost uspostavljanja specijalnih paralelnih odnosa sa drugim (...)" susjednim dr`avama. [to se ti~e sastavnih jedinica 10. Podnosilac tvrdi da navedeni ~lan 4. nije u skladu sa ~lanom susjednih dr`ava, uspostavljanje specijalnih paralelnih III/2. (a) Ustava BiH. Ova odredba odre|uje pravo entiteta odnosa sa tim jedinicama stoga ovisi o njihovom postojanju da uspostavljaju specijalne paralelne odnose sa susjednim u susjednim dr`avama i o pravima koja su im dodijeljena dr`avama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim prema ustavima tih dr`ava, budu}i da Ustav BiH, uz integritetom Bosne i Hercegovine. Podnosilac tvrdi da time ustavno ograni~enje u pogledu suvereniteta i teritorijalnog entiteti nisu ovla{teni da uspostavljaju takve odnose sa integriteta BiH, ne zabranjuje takvu mogu}nost. [to se ti~e sastavnim dijelovima susjednih dr`ava. Nadalje, ovog ograni~enja, istina je da tekst ~lana 4. ne spominje podnosilac tvrdi da ~lan 68. ta~ka 16. ima diskriminatorski eksplicitno suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Ali u karakter, jer ta odredba dozvoljava saradnju samo sa ovom ustavnom ograni~enju se mora uo~iti op}enitije srpskim, a ne i sa drugim narodima izvan Republike. pozivanje na Ustav BiH tako da se Ustav RS povinuje tim 11. Na javnoj raspravi odr`anoj 15. oktobra 1998. godine, ograni~enjima iz Ustava BiH. predstavnik podnosioca je dopunio ovaj argument tvrdnjom da Ustav BiH dozvoljava specijalne paralelne 16. Stoga, pridr`avaju}i se utemeljenog principa tuma~enja da odnose sa svim susjednim dr`avama, dok Ustav RS sve pravne odredbe treba tuma~iti u saglasnosti sa Ustavom suprotno tom pravilu - ograni~ava takve odnose na Saveznu dok je to god mogu}e, Ustavni sud zaklju~uje da se ~lan 4. Republiku Jugoslaviju (u daljem tekstu: SRJ). Nadalje, mo`e tuma~iti na na~in saglasan sa ~lanom III/2. (a) Ustava predstavnik podnosioca je tvrdio da spomenuta odredba BiH kao i sa principom nediskriminacije iz ~lana II/4. Ustava RS naru{ava teritorijalni integritet BiH budu}i da ne Ustava BiH. Prema tome, ~lan 4. Ustava RS ne kr{i Ustav uklju~uje odgovaraju}a ustavna ograni~enja ~lana III/2. (a) BiH. Ustava BiH. ^ak i ako bi se na navedenu odredbu Ustava 17. U pogledu saradnje sa srpskim narodom izvan Republike iz RS gledalo kao na puko deklaratorno ponavljanje teksta ~lana 68. ta~ka 16. Ustava RS, Ustavni sud nagla{ava Ustava BiH, njegovo nepotpuno citiranje bi promijenilo upadljivu razliku u tekstu ove odredbe. Za razliku od ~lana pravno zna~enje teksta, te bi stoga bilo u suprotnosti sa 4., formulacija prve alineje ~lana 68. stvara ustavnu Ustavom BiH. obavezu za vlasti RS, kao {to se mo`e vidjeti iz izraza 12. [to se ti~e saradnje sa srpskim narodom izvan Republike, "ure|uje i obezbje|uje". Iako se i ova odredba opet mo`e predstavnik podnosioca je dalje istakao da pripadnici tuma~iti na na~in saglasan sa Ustavom BiH tako da ne drugih naroda osim srpskog naroda Republike Srpske isklju~uje saradnju, u prvom redu pripadnika drugih mogu sara|ivati samo sa srpskim narodom, ali ne i sa naroda, sa njihovim sunarodnjacima izvan Republike, niti ostalima. Osim toga, prema navodima predstavnika da im name}e obavezu da sara|uju sa srpskim narodom podnosioca, ~lan III/2. (a) Ustava BiH dodjeljuje pravo na izvan Republike, mora se iz ustavne obaveze zaklju~iti da bi uspostavljanje specijalnih paralelnih odnosa sa susjednim ta pravila trebala imati efekt stvaranja konkretne dr`avama, ali tu nema prava entiteta da uspostavljaju takve preferencije za srpsko stanovni{tvo Republike Srpske. odnose sa narodima. Namjera stvaranja takve preferencije se tako|er mo`e 13. Narodna skup{tina RS osporava u svom pismenom zaklju~iti iz argumenta predstavnika Narodne skup{tine RS odgovoru nesaglasnost sa Ustavom BiH, tvrde}i da ~lan 4. da su "ve}ina gra|ana Republike Srpske Srbi", tako da su Ustava RS navo|enjem SRJ naprosto specificira pravo iz donosioci Ustava RS odlu~ili o stvaranju ovog pravila za tu Ustava BiH da slobodno bira s kojom od susjednih dr`ava "vrlo prakti~nu stvar". Me|utim, suprotno razumijevanju RS mo`e uspostaviti specijalne paralelne odnose. Nadalje jedne od strana, ne samo isklju~enje, ve} i preferencija tvrdi da izraz "susjedne dr`ave" ne isklju~uje mogu}nost predstavlja diskriminaciju {to se mo`e vidjeti iz definicije uspostavljanja specijalnih paralelnih odnosa sa sastavnim ~lana 1. stav 1. Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih jedinicama ukoliko ustavi susjednih dr`ava predvi|aju oblika rasne diskriminacije, koja se, prema Aneksu I Ustava Broj 58 - Strana 2122 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. BiH, direktno primjenjuje. Stav 4. pomenutog ~lana slu~aj Kvibeka kao primjer gdje je slu`bena upotreba dozvoljava preferencije "samo s ciljem osiguranja engleskog u potpunosti zabranjena i na rje{enje adekvatnog unapre|enja odre|ene rasne ili etni~ke grupe ili Me|unarodnog suda pravde da nema kr{enja prava na pojedinaca kojima je takva za{tita neophodna radi kori{tenje svog jezika ako se barem u privatnim {kolama osiguranja jednakog u`ivanja ili vr{enja ljudskih prava i dozvoli upotreba manjinskih jezika. Nijedna od ovih osnovnih sloboda za te grupe ili pojedince". Adekvatno mogu}nosti se ne isklju~uje u Republici Srpskoj. unapre|enje srpskog naroda u RS me|utim, na osnovu 24. Ekspert Doma naroda Parlamenta Federacije je na javnoj njihovog fakti~kog ve}inskog polo`aja, zasigurno nije raspravi postavio problem da li entiteti imaju nadle`nost da "neophodno" da bi im se osigurao jednak tretman. propisuju slu`benu upotrebu jezika, te je po tom pitanju 18. Stoga slijedi da ta~ka 16. ~lana 68. Ustava RS, stvaraju}i potvrdno odgovorio jer entiteti imaju ovlasti da propisuju preferenciju koja ne mo`e biti legitimizirana prema ~lanu 1. sva pitanja koje nisu izri~ito dodijeljena institucijama BiH. stav 4. Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne Ustavni sud je ocijenio: diskriminacije, kr{i obaveze ustanovljene ~lanom 2. stav 1. 25. U pogledu osnovne distinkcije izme|u slu`bene upotrebe ta~ka (c) Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne srpskog jezika i prava na upotrebu svog jezika, tj. "u diskriminacije koja glasi: "Svaka dr`ava potpisnica }e privatnim poslovima", Sud mora razjasniti doseg zna~enja poduzeti efikasne mjere za kontrolu vladinih, nacionalnih i koje se mo`e dati izrazu "slu`bena upotreba" u ~lanu 7. lokalnih politika, i izmijeniti, ukinuti ili poni{titi svaki Ustava RS. zakon ili propis koji ima efekt stvaranja ili odr`avanja rasne 26. Prema tome, potrebno je uzeti u obzir "Zakon o slu`benoj diskriminacije gdje god postojala." Ista obaveza slijedi iz upotrebi jezika i pisma" ("Slu`beni glasnik RS", broj ~lana I stav 3. podstav (a) i ~lana II stav 1. Aneksa VII, a u 15/96). Odredbe ovog zakona odre|uju sve oblasti u kojima vezi sa ~lanom II stav 5. i ~lanom III stav 2. podstav (c) se srpski jezik i }irili~no pismo moraju koristiti, tj. kao Ustava BiH. nastavni jezik i u ud`benicima u cjelokupnom {kolskom 19. Prema tome, ta~ka 16. ~lana 68. Ustava RS je neustavna. sistemu, u {tampi i u elektronskim medijima, u svim javnim b) Osporena odredba ~lana 7. Ustava RS glasi: institucijama za njihovu internu i vanjsku komunikaciju. “Ó Ðåïóáëèöè ¼å ó ñëóæáåíî¼ óïîòðåáè ¼åçèê è¼åêàâñêîã Nadalje, nazivi firmi i svi komercijalni natpisi kao i znakovi è åêàâñêîã èçãîâîðà è žèðèëè÷íî ïèñìî,à ëàòèíè÷íî ïèñìî íà íà÷èí na cestama i topografske oznake moraju biti napisane îäðå•åí çàêîíîì.” }irili~nim pismom. Jedini izuzeci koji se mogu na}i su {to u prijevodu na bosanski glasi: ustanovljeni za kori{tenje latini~nog pisma. Tako, prema "U Republici je u slu`benoj upotrebi srpski jezik ijekavskog i ~lanu 3., ovo pismo se mora koristiti u drugom, tre}em i ekavskog izgovora i }irili~no pismo, a latini~no pismo na na~in ~etvrtom razredu osnovne {kole jedan dan sedmi~no, i, odre|en zakonom." prema ~lanu 5. stav 3., vjerske zajednice i nacionalno-kulturna dru{tva drugih naroda i nacionalnih 20. Podnosilac smatra da je ova odredba u suprotnosti sa ~l. I/2, manjina u Republici Srpskoj mogu koristiti oba oblika II/1, II/3. (h) i II/4. Ustava BiH. On tvrdi da osporena srpskog jezika, tj. ekavski i ijekavski oblik, te oba pisma. odredba predstavlja diskriminaciju na etni~koj osnovi, [tavi{e, Ustavni sud Republike Srpske je sve odredbe ovog pogotovo imaju}i u vidu multietni~ki sastav stanovni{tva zakona koje su propisivale kori{tenje samo ekavskog oblika koje je prije rata `ivjelo na teritoriji dana{nje Republike proglasio neustavnim ("Slu`beni glasnik RS", broj 7/98). Srpske i pravo na povratak njihovim domovima prema ~lanu II/3. i 5. Ustava BiH kao i Aneksa VII Op}eg 27. Kao {to se mo`e vidjeti iz ovog zakona, zna~enju izraza okvirnog sporazuma. Nagla{ava se da povratnici moraju "slu`bena upotreba" je dakle dat vrlo {irok obim primjene, biti tretirani kao jednaki gra|ani. ne samo u odnosu na vlasti nego i u oblasti medija i ekonomije. ^ak i ako se te jezi~ke odredbe ne po{tuju 21. Predstavnici podnosioca su istakli na javnoj raspravi pred strogo u Republici Srpskoj, iz takve nelegalne prakse se ne Sudom da osporena odredba stvara specijalno pravo samo mo`e zaklju~iti da te odredbe nisu na snazi ili da ih se ne za Srbe nasuprot neophodnosti osiguranja pune jednakosti mora po{tovati. jezika i pisama konstitutivnih naroda. Sve ispod ovog standarda bi predstavljano diskriminaciju jer je ovo jedan 28. [to se ti~e zakonskog dozvoljavanja slu`bene upotrebe od preduvjeta za njihovu politi~ku, pravnu i kulturnu drugih jezika iz drugog stava ~lana 7. Ustava RS, jedino jednakost. Nadalje, pojedinci moraju imati ista prava kao i zakoni o osnovnoj i srednjoj {koli ("Slu`beni glasnik RS", grupe kojima pripadaju, tj. pravo da slu`beno komuniciraju broj 4/93), nasuprot Zakonu o slu`benoj upotrebi jezika i na svom jeziku. Tako|er je nagla{eno da bi ograni~enja za pisama (vidi gore), propisuje da se u razredima sa vi{e od kori{tenje bosanskog i hrvatskog jezika, koja slijede iz dvadeset odnosno trideset u~enika ~iji maternji jezik nije osporene odredbe, kr{ila druga prava i slobode pojedinaca srpski, njihov jezik mora podu~avati, dok je u {kolama u koja su zajam~ene ~lanom II/3. Ustava BiH, kao {to su kojima svi u~enici pripadaju drugoj etni~koj grupi, njihov sloboda izra`avanja i pravo na obrazovanje. Osim toga, jezik ~ak nastavni jezik. Predavanje srpkog jezika je isti~e se da ova restrikcija predstavlja jedan od glavnih obavezno u oba slu~aja. razloga za{to se protjerane osobe nisu vratile u svoje 29. Me|utim, te zakonske specifikacije o u~enju drugih jezika predratne domove u Republici Srpskoj. osim srpskog kao takve nisu od interesa za tuma~enje 22. Narodna skup{tina RS je u svom pismenom odgovoru osporenih ustavnih odredbi, ve} njihova teritorijalna istakla prigovor da ~lan 7. ne kr{i odredbe Ustava BiH kao restrikcija na podru~ja nastanjena drugim jezi~kim {to je to navedeno u zahtjevu. Osporena odredba u stavu 1. grupama. ^lan II/5. Ustava BiH "u skladu sa Aneksom VII propisuje slu`benu upotrebu srpskog jezika u oba oblika i Op}eg okvirnog sporazuma" - prema eksplicitnom tekstu te }irili~nog pisma sa ovla{tenjem za zakonsko regulisanje ustavne odredbe - postavlja ustavnu obavezu za osiguranje upotrebe latini~nog pisma, dok se stav 2. odnosi na prava svih izbjeglica i raseljenih lica na slobodan povratak slu`benu upotrebu jezika drugih jezi~nih grupa u njihovim domovima kao i prava na povrat imovine koje su podru~jima gdje one `ive. Ustav RS se stoga ne mije{a u bili li{eni za vrijeme neprijateljstava od 1991. godine. Stoga privatno kori{tenje jezika i pisama, koje se {tavi{e je neophodno uzeti u obzir situaciju iz 1991. godine, kao {to eksplicitno jam~i ~lanom 34. Ustava RS. je to Ustavni sud ve} u~inio u svojoj tre}oj Djelimi~noj odluci u ovom predmetu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 23. Na javnoj raspravi odr`anoj 23. januara 1999. godine, 23/00) u st. 85. do 87. Kao {to se mo`e vidjeti ~injenica koje predstavnik Narodne skup{tine RS je istakao distinkciju je Sud utvrdio, teritorija na kojoj je kasnije ustanovljena koja se mora povu}i izme|u slu`bene i privatne upotrebe Republika Srpska je zaista predstavljala podru~je sa tzv. jezika i pisama, pri ~emu je ova druga zajam~ena kao "mje{ovitim stanovni{tvom", kao {to je to bio slu~aj i svuda osnovno pravo ~lanom 34. Ustava RS. Dalje se pozivao na Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2123 na teritoriji biv{e Republike Bosne i Hercegovine. Stoga, srpskog jezika ne samo pred institucijama BiH, ve} tako|er zbog ove ~injenice o teritorijalno integriranoj strukturi i na nivou entiteta i svih njihovih administrativnih jedinica, stanovni{tva, teritorijalno odvojena "podru~ja gdje `ive pri zakonodavnim, izvr{nim i sudskim vlastima kao i u druge jezi~ke grupe", koja su ~est slu~aj u zapadnoj Evropi, javnom `ivotu. Najvi{i standardi ~l. 8. do 13. Evropske nisu postojala, niti je ovo "zbog neprijateljstava od 1991." povelje za regionalne jezike i jezike manjina bi trebali slu~aj sada. Jezi~ke odredbe zakonâ o osnovnoj i srednjoj slu`iti kao smjernica za spomenuta tri jezika, tako da {koli su daljnji dokaz u ovom pogledu, s obzirom da su osnivanje privatnih {kola, koje je spominjao predstavnik va`e}e na cijeloj teritoriji RS i nisu teritorijalno ograni~ene. Narodne skup{tine RS, ne bi bilo dovoljno za zadovoljavanje ovih standarda. Ni`i standardi, spomenuti u 30. In conclusio, Sud konstatuje da zna~enje termina "slu`bena Evropskoj povelji, bi mogli - uzimaju}i u obzir upotreba" srpskog jezika i }irili~nog pisma se`e mnogo odgovaraju}e uvjete - biti dovoljni samo za ostale jezike. dalje od relacija u pogledu organa vlasti i zalazi u sfere medija i ekonomije, na koje se u demokratskim dru{tvima c) Osporena odredba ~lana 28. stav 4. Ustava RS glasi: obi~no gleda kao na "privatne poslove". Nadalje, "podru~ja "Dr`ava materijalno poma`e Pravoslavnu crkvu, sara|uje gdje `ive druge jezi~ke grupe", u formulaciji stava 2. ~lana s wom u svim oblastima, a naro~ito na o~uvawu, wegovawu i 7., ne postoje. Takva podru~ja se mogu stvoriti samo kroz razvijawu kulturnih, tradicionalnih i drugih vrijednosti." teritorijalnu segregaciju u procesu povratka izbjeglica i {to u prijevodu na bosanski glasi: raseljenih lica, tako da je ova odredba inherentno "Dr`ava materijalno poma`e Pravoslavnu crkvu, sara|uje s diskriminatorskog karaktera. njom u svim oblastima, a naro~ito na ~uvanju, njegovanju i 31. Me|utim ~lan II/3. (m) Ustava BiH jam~i pravo na slobodu razvijanju kulturnih, tradicionalnih i drugih duhovnih kretanja i prebivali{ta {to je u direktnoj vezi sa konkretnim vrijednosti." pravom svih izbjeglica i raseljenih lica na povratak 35. Podnosilac u svom zahtjevu tvrdi da navedena odredba njihovim domovima. Na ova prava se ne mo`e gledati samo predstavlja o~iglednu diskriminaciju na vjerskim u negativnom smislu, kao na za{titu od nametanja javnih osnovama i da, stoga, kr{i ~l. I/2, II/1, II/3. (g) i ~lan II/4. organa vlasti, ve} sadr`e tako|er i pozitivnu obavezu za{tite Ustava BiH kao i me|unarodne konvencije i instrumente za tih prava i sloboda. Ovo se mo`e vidjeti ve} iz teksta ~lana za{titu ljudskih prava koje predstavljaju sastavni dio Ustava I/4. Ustava BiH koji ka`e da, izme|u ostalog, "...entiteti BiH. ne}e ometati punu slobodu kretanja lica, roba, usluga i kapitala po cijeloj Bosni i Hercegovini". [tavi{e, ~lan II/1. 36. Na javnoj raspravi odr`anoj oktobra 1998. godine, Aneksa VII Op}eg okvirnog sporazuma, na koji se poziva predstavnik podnosioca je ponovio tvrdnje iz zahtjeva ~lan II/5. Ustava BiH, eksplicitno navodi da strane, pa i utoliko {to osporena odredba stavlja Pravoslavnu crkvu u Republika Srpska, moraju da "stvore na svojim teritorijama privilegovan polo`aj tako da su time diskriminisane ostale politi~ke, ekonomske i dru{tvene uvjete koji pridonose vjere i vjerske zajednice. Osporena odredba tako ne kr{i dobrovoljnom povratku i harmoni~noj reintegraciji samo odredbu o nediskriminaciji ~lana II/4. Ustava BiH, izbjeglica i raseljenih lica, bez preferiranja bilo koje ve} tako|er i slobodu vjeroispovijesti drugih vjerskih grupa posebne grupe". Stoga, u kona~noj analizi, na pojedina~na prema ~lanu II/3. (g). To da ova tvrdnja nije hipoteti~ka prava treba gledati kao na efektivna prava koja treba mo`e se vidjeti iz neprekidnog diskriminatorskog sprovoditi u stvarnoj praksi na nediskriminatorski na~in. pona{anja vlasti Republike Srpske sprje~avanjem rekonstrukcije d`amija koje su bile uni{tene u toku rata. On 32. [iroki obim zna~enja "slu`bene upotrebe" srpskog jezika i dalje tvrdi da je ovo pona{anje bilo i jedan od razloga koji }irili~nog pisma, i teritorijalna restrikcija slu`bene upotrebe sprje~avaju povratak izbjeglica i raseljenih lica. drugih jezika u ~lanu 7. Ustava RS, me|utim, idu mnogo dalje od per se legitimnog cilja regulisanja kori{tenja jezika 37. U svom pismenom odgovoru, Narodna skup{tina RS se utoliko {to te odredbe imaju efekt sprje~avanja u`ivanja u protivi tvrdnji da odredba stava 4. ~lana 28. kr{i pravo na pravima iz ~lana II/3. (m) i 5. Ustava BiH. [tavi{e, one su vjeroispovijest ili da diskriminira na vjerskim osnovama tako|er i u suprotnosti sa ~lanom I/4. Ustava BiH. Ustavni ako se ta odredba ~ita u vezi sa st. 1. i 2. istog ~lana, jer ove sud stoga progla{ava ~lan 7. stav 1. Ustava RS neustavnim. odredbe jam~e slobodu vjeroispovijesti i jednakost vjerskih 33. Prema tome nije potrebno da Ustavni sud razmatra tvrdnju zajednica. Nadalje, tvrdi da je stav 4. samo deklarativnog podnosioca da Ustav BiH zahtijeva punu jednakost jezika i karaktera i sli~an ~lanu 3. gr~kog Ustava ili ~lanu 16. stav 3. pisama konstitutivnih naroda ili da ulazi u navedeno kr{enje {panskog Ustava. U bilo kojem slu~aju, ove odredbe ne slobode izra`avanja i prava na obrazovanje. Ista je situacija predstavljaju diskriminaciju niti kr{e slobodu vjere uvode}i i u pogledu primjera kvibe{kog zakona o jeziku koji tzv. dr`avnu vjeru. dozvoljava jedino kori{tenje francuskog i na kojeg se Ustavni sud je ocijenio: pozivao predstavnik Narodne skup{tine RS da podr`i 38. Sve tvrdnje podnosioca postavljaju dva pitanja ustavne tvrdnju da ~lan 7. Ustava RS ne kr{i Ustav BiH, posebno prirode. Prvo, da li postoji diskriminacija drugih crkvi i pojedina~na prava koje ovaj jam~i. Suprotno zaklju~cima vjeroispovijesti, i drugo, da li postoji kr{enje slobode predstavnika u postupku, Vrhovni sud Kanade je proglasio vjeroispovijesti u vezi sa diskriminacijom na etni~kim odredbe Kvibe{ke povelje francuskog jezika neustavnim osnovama. zbog kr{enja Kanadske povelje o pravima (vidi Dr`avni tu`ilac Kvibeka protiv Udru`enja odbora protestantskih 39. U pogledu navedenog "privilegovanog polo`aja {kola Kvibeka 1984. godine, i Kvibek protiv Forda 1988. Pravoslavne crkve" s obzirom na ostale crkve i godine). vjeroispovijesti, Ustavni sud ne mo`e uva`iti zahtjev. Za razliku od ~lana 28. stav 2. Ustava RS, koji propisuje 34. Propisivanje jezika od entitetâ je jedan legitiman cilj per se, kolektivo pravo na jednakost vjerskih zajednica, nema ali bi mogao povrijediti prava pojedinaca i gore citirane sli~nih odredbi sadr`anih u Ustavu BiH niti u bilo kojem od pozitivne obaveze koje slu`e kao institucionalni garant me|unarodnih instrumenata, uklju~uju}i i Evropsku "pluralisti~kog dru{tva" i "tr`i{ne ekonomije" prema konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Preambuli Ustava BiH. Zbog jasne i prisutne opasnosti koje [tavi{e, i Evropska komisija za ljudska prava je smatrala da propisi bez ograni~enja o slu`benim jezicima kroz entitete se ~ak ni sistem "dr`avne crkve" sam po sebi ne mo`e stvaraju u pogledu ovih osnovnih normativnih principa i smatrati kr{enjem ~lana 9. Evropske konvencije o ljudskim institucionalnih garanta Ustava BiH, postoji implicitna ali pravima, pod uvjetom da sadr`i konkretne garante za neophodna odgovornost dr`ave BiH da osigura minimum slobodu vjeroispovijesti pojedinaca (vidi Darby protiv standarda za upotrebu jezika kroz okvirno zakonodavstvo. [vedske, Izvje{taj Evropske komisije za ljudska prava od 9. Pri tome zakonodavstvo BiH mora uzeti u obzir efektivnu maja 1989. godine, serija A broj 187, stav 45.). Ni na nivou mogu}nost jednakog kori{tenja bosanskog, hrvatskog i Broj 58 - Strana 2124 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. me|unarodnog prava ni u Ustavu BiH se ne mogu na}i demokratsko dru{tvo, sve dok zbog neprijateljstava od eksplicitna pravila o razdvajanju crkve i dr`ave ili o 1992. godine ve}ina d`amija i drugih vjerskih objekata nisu jednakosti raznih vjeroispovijesti ili vjerskih zajednica. Niti bili uni{teni. je sam Ustav RS standard kontrole! Ustavni sud BiH ovdje 45. U predmetu br. (B)842/00 o povredi imovinskih prava uo~ava pa`ljivo domen nadle`nosti Ustavnog suda Katoli~ke crkve i povrede prava vjeroispovijesti katoli~kih Republike Srpske. Stoga je zahtjev podnosioca u ovom vjernika u Banjalu~koj biskupiji, adresiranom Miloradu pogledu iz samog po~etka neosnovan. Dodiku, premijeru Republike Srpske, Ombudsmen Bosne i 40. Me|utim, iz gore navedene sudske prakse slijedi da }e Hercegovine je zaklju~ila u svom specijalnom izvje{taju da Ustavni sud posvetiti posebnu pa`nju pitanju da li postoje su organi Katoli~ke crkve, njeni vjerski slu`benici i sami konkretni garanti za slobodu vjeroispovijesti pojedinaca, katoli~ki vjernici, sprije~eni da se vrate u crkvene objekte koja mora biti zajam~ena prema ~lanu 9. Evropske koje trenutno koriste tre}a lica, usljed propusta nadle`nih konvencije o ljudskim pravima. Evropski sud za ljudska vlasti Republike Srpske da preduzmu efikasne i prava, u pogledu op}ih principa sadr`anih u ~lanu 9., je u odgovaraju}e mjere da bi im vratili tu imovinu u posjed. slu~aju Kokkinakis protiv Gr~ke (serija A, tom 260-A, Ona, zbog toga, smatra da su oni sprije~eni u vr{enju svojih 1993.) istakao da "sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti vjerskih obreda i slobodnom ispoljavanju svojih vjerskih predstavlja jedan od temelja 'demokratskog dru{tva' u uvjerenja, kori{tenjem postoje}ih kapaciteta u potpunosti, okviru zna~enja Konvencije. Ona je, u svojoj vjerskoj te da to predstavlja povredu ~lana 9. Evropske konvencije o dimenziji, jedan od najvitalnijih elemenata koji stvaraju ljudskim pravima. identitet vjernika i njihovu koncepciju `ivota, ali ona 46. Nadalje, nijedna od d`amija na cijeloj teritoriji RS, koje su tako|er predstavlja i veliku vrijednost za ateiste, agnostike, bile uni{tene u toku rata, dosad nije bila obnovljena, na {to skeptike i one kojih se ta pitanja ne ti~u. Pluralizam, se mo`e gledati kao na dokaz za sistem kontinuirane nerazlu~iv od demokrati~nog dru{tva, za kojeg se diskriminacije, u prvom redu protiv Islamske zajednice, dragocjeno borilo tokom vjekova, ovisi o njoj." (stav 31.). kao {to je Dom za ljudska prava nedavno presudio u slu~aju Potpuno isti odnos tih osnovnih vrijednosti, kao Islamska zajednica Bosne i Hercegovine protiv Republike institucionalnih pretpostavki demokracije, se tako|er mo`e Srpske (broj CH/96/29). Dom se uzdr`ao od razmatranja vidjeti i u alineji 3. Preambule Ustava BiH. odredbe koja je u konkretnom slu~aju osporena, ali je 41. Iako 'dr`ave' mogu imati "{iroku marginu razumijevanja" istakao ozbiljnu zabrinutost "da li privilegovan tretman koji u svojim odnosima sa crkvama, {to se mo`e vidjeti u je dat srpskoj Pravoslavnoj crkvi, sam po sebi, predstavlja primjerima Velike Britanije i Gr~ke, sloboda diskriminacijski tretman prema institucijama ili vjeroispovijesti mora biti efektivno zajam~ena. Na pojedincima koji ne predstavljaju dio te crkve" i zaklju~io Ustavnom sudu je da odredi da li su pretpostavke da "manje povoljni uvjeti koje Ustav tu`ene strane name}e ispo{tovane. Ili kao {to je to Evropski sud izrazio u jednom ~lanovima podnosioca prijave je jo{ jedan element koji drugom kontekstu, "mora se ispuniti da uvjeti ne umanjuju treba imati na umu pri razmatranju pitanja da li je prava u pitanju do te mjere da oslabe njihovu samu su{tinu i postupanje prema njima u cjelini predstavljalo da ih li{e efektivnosti" (Mathieu-Mohin i Clairfayt protiv diskriminaciju" (stav 157). Nadalje, postoje brojni Belgije, 9/1985/95/143, stav 52.). Na kraju, odredbe st. 1. i prijavljeni incidenti koji predstavljaju dokaz "javne 2. ~lana 28. Ustava RS, na koje se pozivao predstavnik atmosfere koja sprje~ava slobodno ispoljavanje vjere" u Narodne skup{tine RS, su neophodan preduvjet, ali nisu Republici Srpskoj, budu}i da je Dom za ljudska prava dovoljne za zaklju~ak da su{tina i efektivnost slobode ustanovio, u spomenutom slu~aju, da su muslimanski vjeroispovijesti u RS ne mogu biti naru{eni. vjernici bili izlo`eni napadima i provokacijama prilikom 42. Prema tome, uz pozitivne obaveze koje propisuje Ustav javnih sahrana i tokom molitvi bez ikakve intervencije BiH, kao {to je ve} ranije istaknuto u vezi sa osporenim lokalne policije (stav 167.). Dom za ljudska prava je, stoga, ~lanom 7. Ustava RS, Evropski sud za ljudska prava je zaklju~io da je ovaj stav vlasti sputavao - i nastavlja zaklju~io, u slu~aju Kokkinakis (vidi gore), te Institut sputavati - lokalne muslimanske vjernike da u`ivaju u Otto-Preminger protiv Austrije (serija A, tom 295, 1994.), njihovom pravu na slobodu vjeroispovijesti iz razloga i u da sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti sadr`i obavezu mjeri koji su "sveukupno uzev{i, jasno diskriminatorski" vlasti ne samo da se uzdr`e od uskra}ivanja ove slobode, (stav 173.). Me|utim, kao {to se mo`e vidjeti iz zajedni~kog ve} i da stvore sve neophodne uvjete za svakog pojedinca saop{tenja za {tampu OHR-a, OSCE-a i UNMBiH-a od 5. da bude u stanju da slobodno ispoljava svoju maja 2000. godine, vlasti Republike Srpske su prekr{ile vjeroispovijest. U praksi ovo zna~i da se "vlastima ne svoje obaveze iz Aneksa VI Op}eg okvirnog sporazuma da dozvoljava da stvore javnu atmosferu koja sprje~ava sprovedu ovu odluku Doma za ljudska prava. ispoljavanje vjeroispovijesti" (Institut Otto-Preminger, stav 47. In conclusio, Ustavni sud zaklju~uje da vlasti Republike 47.). Srpske nisu ispunile svoju pozitivnu obavezu stvaranja svih 43. Me|utim, ve} sam jezik ~lana 28. stav 4. stvara ozbiljne potrebnih pretpostavki da svako lice bude u stanju da sumnje da li mo`e biti takve "javne atmosfere" s obzirom da slobodno ispoljava svoju vjeroispovijest. Osporena ova odredba uspostavlja specijalnu vezu izme|u Republike odredba ~lana 28. stav 4., koja daje Pravoslavnoj crkvi Srpske i Pravoslavne crkve s ciljem zajedni~kog djelovanja va`an uticaj na stvaranje sistemâ vrijednosti i vjerovanja, za "~uvanje, njegovanje i razvijanje kulturnih, mora se gledati kao ustavna osnova koja dozvoljava tradicionalnih i drugih duhovnih vrijednosti." Ova odredba, vlastima da "stvaraju javnu atmosferu koja sprje~ava stoga, nije samo pukog "deklarativnog" karaktera, ve} je slobodno ispoljavanje vjeroispovijesti". njen jasno ustanovljen cilj ustavno zajam~en uticaj 48. [to se ti~e materijalne pomo}i Pravoslavnoj crkvi, ona je Pravoslavne crkve na "javnu atmosferu" u pogledu sistemâ ovom ustavnom odredbom dobila privilegiju koja se ne vrijednosti i vjerovanja. To da li se ovo svodi na mo`e legitimizirati ustavnim terminima, te je stoga sprje~avanje slobodnog ispoljavanja vjeroispovijesti u inherentno diskriminatorskog karaktera. kombinaciji sa diskriminacijom na etni~koj ili vjerskoj 49. ^lan 28. stav 4. Ustava RS je, stoga, neustavan. osnovi, se mo`e vidjeti iz prakse. d) Osporene odredbe ~lana 80. stav 1. Ustava RS, 44. U pogledu takve prakse, Sud je ustanovio sljede}e dopunjenog Amandmanom XL ta~ka 1., i ~lana 106. stav 2. ~injeni~no stanje: druge vjeroispovjesti i crkve pored Ustava Republike Srpske, glase: Pravoslavne crkve, poput katoli~ke vjere ili islama, su ^lan 80. stav 1. (relevantni dijelovi) oduvijek ~inili sastavni dio multireligijskog `ivota u Bosni i “Ïðåäñ¼åäíèê Ðåïóáëèêå: Hercegovini u smislu pluralizma koji Evropska konvencija i Ustav BiH zahtijevaju kao neophodnu pretpostavku za (...) Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2125 1) obavqa, u skladu s Ustavom i zakonom, poslove iz kao jedinstvena organizaciona struktura BiH, tj. nije oblasti obrane, bezbjednosti i odnosa Republike s predvi|eno da je formiranje, organizacija, niti pak drugim dr`avama i me|unarodnim organizacijama." komandovanje, jedinstvenim oru`anim snagama nadle`nost Bosne i Hercegovine. {to u prijevodu na bosanski glasi: "Predsjednik Republike: 56. Prema Ustavu, u Bosni i Hercegovini postoje oru`ane snage (...) entiteta te je, u skladu sa navedenim, njihov polo`aj i 1) obavlja, u skladu s Ustavom i zakonom, poslove iz oblasti nadle`nost nu`no posmatrati u svjetlu odredbi ~l. III/1, V/3. obrane, sigurnosti i odnosa Republike s drugim dr`avama i i 5. Ustava BiH. Naime, u ~lanu V/5. Ustava BiH govori se o oru`anim snagama entiteta, kao o oru`anim snagama u me|unarodnim organizacijama." BiH, a ne kao o oru`anim snagama Bosne i Hercegovine. ^lan 106. stav 2. Ustava RS To su dva potpuno razli~ita pojma. Iz ~lana V/5. Ustava "Predsjednik Republike postavqa, unapre|uje i BiH, koji glasi: "a) Svaki ~lan Predsjedni{tva }e, po razrje{ava oficire vojske Republike Srpske u skladu sa zakonom, postavqa i razrje{ava predsjednike, sudije i sudije slu`benoj du`nosti, vr{iti funkciju civilnog zapovjednika porotnike vojnih sudova i vojne tu`ioce." oru`anih snaga. Nijedan entitet ne}e prijetiti silom niti {to u prijevodu na bosanski glasi: upotrebljavati silu protiv drugog entiteta i ni pod kakvim "Predsjednik Republike postavlja, unapre|uje i razrje{ava okolnostima oru`ane snage jednog entiteta ne smiju u}i niti boraviti na teritoriji drugog entiteta bez saglasnosti njegove oficire vojske Republike Srpske u skladu sa zakonom, postavlja i vlade i Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine. Sve oru`ane razrje{ava predsjednike, sudije i sudije porotnike vojnih sudova i snage u Bosni i Hercegovini }e funkcionisati u skladu sa vojne tu`ioce." suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i 50. Podnosilac zahtjeva tvrdi da ove odredbe kr{e ~lan V/5. (a) Hercegovine.", jasno se mo`e vidjeti priroda tih oru`anih Ustava Bosne i Hercegovine prema kojima svaki ~lan snaga i njihova eventualna upotreba, te i priroda samog Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine ima civilnu komandu komandovanja u konkretnom slu~aju. Dakle, sve oru`ane nad oru`anim snagama. Predsjednik Republike Srpske, snage u BiH obavezne su djelovati u skladu sa stoga, ne mo`e vr{iti nadle`nosti vezane za odbranu u suverenitetom i teritorijalnim integritetom BiH, {to nu`no oblasti civilne komande nad oru`anim snagama. podrazumijeva njihovu funkciju u tom smislu, ali i izvjesnu 51. Na javnoj raspravi, odr`anoj 5. oktobra 1998. godine, koordinaciju me|u njima, nu`nu za ostvarivanje te ekspert podnosioca je dalje naglasio da o~ito slijedi iz ~lana funkcije. Me|utim, u ovom slu~aju je najva`nije pravilno V/5. (a), kao ustavni koncept, da sve oru`ane snage moraju tuma~iti odredbu ~lana III/1. Ustava BiH, gdje se me|u djelovati u saglasnosti sa suverenitetom i teritorijalnim nadle`nostima BiH nigdje ne pominju zajedni~ke oru`ane integritetom Bosne i Hercegovine. snage. Pored toga, u ~lanu V/3. Ustava BiH, koji propisuje 52. Na javnoj raspravi, odr`anoj 29. i 30. juna 2000. godine, nadle`nosti Predsjedni{tva BiH i na~in dono{enja odluka u punomo}nik podnosioca zahtjeva je istakao da je o~igledna njemu, nigdje se ne pominje nadle`nost civilne komande nesaglasnost odredbi ustava entiteta sa odredbom ~lana nad oru`anim snagama u BiH. Stoga se odredbe ~lana V/5. V/5. (a) Ustava Bosne i Hercegovine u kojoj se govori da Ustava BiH, koje govore o Stalnom komitetu (takav naziv ~lanovi Predsjedni{tva BiH vr{e civilno zapovijedanje nosi ovo poglavlje Ustava BiH koje se ina~e nalazi u dijelu oru`anim snagama. Nesumnjivo je da je u pojmu civilnog Ustava koji se odnosi na Predsjedni{tvo BiH), koji nije zapovijedanja sadr`ano, izme|u ostalog, i pitanje institucija BiH, ve} jedno tijelo koordinacionog karaktera, imenovanja i razrje{enja najvi{ih oficira oru`anih snaga. moraju sistematski tuma~iti, tj. dovesti u vezu sa 53. Narodna skup{tina Republike Srpske, u svom pismenom odredbama ~lana III/1. i ~lana V/3. To prakti~no zna~i da se odgovoru, osporava nesaglasnost osporenih odredbi sa mora ustanoviti kako oru`ane snage u Bosni i Hercegovini ~lanom V/5. (a) Ustava Bosne i Hercegovine na osnovu mogu ispuniti svoju funkciju iz ~lana V/5. (a) toga da civilna komanda i vrhovna komanda nisu identi~ni funkcionisati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim pojmovi i stoji pri tome da su oru`ane snage instrumenti integritetom BiH - iako nisu organizovane na jedinstven entiteta, tako da vrhovnu vojnu komandu moraju uistinu na~in na nivou BiH. vr{iti institucije entiteta, dok se aktivnosti koordinacije 57. Ustav BiH jasno ka`e da u BiH postoje oru`ane snage oru`anih snaga u Bosni i Hercegovini trebaju vr{iti kroz entiteta. Ustav tako|er propisuje da one ne mogu pre}i na Stalni komitet za vojna pitanja. Iz istog razloga, Narodna teritoriju drugog entiteta bez saglasnosti vlade tog entiteta i skup{tina, tako|er, osporava navodnu nesaglasnost ~lana odluke Predsjedni{tva BiH. Ustavima entiteta regulisan je 106. stav 2 . Ustava Republike Srpske. status i nadle`nost oru`anih snaga, kao i komandovanje 54. Na javnoj raspravi predstavnik Narodne skup{tine njima. Me|utim, postavlja se pitanje kakva je nadle`nost Republike Srpske je, dalje, naglasio da, prema ~lanu III/1. ~lanova Predsjedni{tva BiH predvi|ena ~lanom V/5. (a) Ustava Bosne i Hercegovine, nadle`nost za ure|ivanje koji glasi - svaki ~lan Predsjedni{tva }e, po funkciji, imati vojnih pitanja nije pod nadle`nostima institucija Bosne i civilnu komandu nad oru`anim snagama. U tuma~enju Hercegovine. Entiteti su, stoga, ovla{teni da ure|uju pitanja ovog ~lana mora se zaklju~iti sljede}e: odbrane. Nadalje, Ustav Bosne i Hercegovine ne defini{e Prvo, ovaj ~lan ne propisuje nad kojim oru`anim snagama, pojam "civilne komande" tako da je ~itav termin niti pak decidno odre|uje zna~enje pojma civilna komanda. "besmislen". Prema tome, vrhovna komanda u vrijeme rata i mira bi bila ne{to drugo, niti u nadle`nosti Stalnog Drugo, iako je Predsjedni{tvo BiH kolegijalni organ komiteta za vojna pitanja niti u nadle`nosti bilo koje druge (institucija), ovdje se govori o nadle`nosti svakog od institucije BiH, tako da entiteti mogu vr{iti zakonodavne ~lanova Predsjedni{tva pojedina~no. nadle`nosti u ovom domenu. Kona~no, prema njegovom Tre}e, u istom ~lanu se propisuje da oru`ane snage jednog mi{ljenju, nije potrebno nagla{avati velike razlike u entiteta ne}e pre}i na teritoriju drugog entiteta bez pristanka organizaciji odbrane i oru`anih snaga u Republici Srpskoj i vlade tog entiteta i, u ovom slu~aju je druga~ije rje{enje, u Federaciji Bosne i Hercegovine budu}i da su ove Predsjedni{tva BiH. Postavlja se pitanje: za{to je ovo "prirodne", i entiteti bi tako vr{ili svoje pravo na nadle`nost Predsjedni{tva za razliku od prethodne odredbe "samoorganizovanje". prema kojoj ~lan Predsjedni{tva ima civilnu komandu nad oru`anim snagama u BiH. Ustavni sud je ocijenio: 55. Status oru`anih snaga u Bosni i Hercegovini je specifi~an. Za pravilno tuma~enje ovog ~lana, tj. statusa oru`anih Bosna i Hercegovina nema jedinstvenih oru`anih snaga na snaga u Bosni i Hercegovini i komande nad njima, treba njenom nivou. Ustavom Bosne i Hercegovine nije razdvojiti funkciju (upotrebu) oru`anih snaga u entitetima i predvi|eno da postoje oru`ane snage Bosne i Hercegovine eventualno na nivou BiH, saglasno ~lanu V/5.(a), kada bi Broj 58 - Strana 2126 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. koordinacija, tj. nadle`nosti ~lanova Predsjedni{tva iz ~lana Federacije usvojen i objavljen u Slu`benim novinama na V/5. a do{le do izra`aja. Naime, ukoliko bi se radilo o hrvatskom i bo{nja~kom jeziku. Me|utim, u me|uvremenu zajedni~kim aktivnostima oru`anih snaga u Bosni i je objavljen novi "slu`beni tekst" u kojem se dva slu`bena Hercegovini, do{la bi u obzir civilna komanda ~lanova jezika nazivaju hrvatski i bosanski. Prema njegovom Predsjedni{tva, ali ne i Predsjedni{tva kao kolegijalnog mi{ljenju, kori{tenje termina bosanski treba biti shva}eno tijela (zbornog organa). Upravo stoga, postavlja se pitanje kao poku{aj diskriminacije ~ak i me|u dva slu`bena jezika za{to je u Ustavu Bosne i Hercegovine predvi|ena civilna na nivou Federacije, tako da treba sumnjati u dobru volju za komanda svakog ~lana Predsjedni{tva, a ne Predsjedni{tva uvo|enje jo{ i tre}eg jezika u Ustav. kao institucije i {ta ona zna~i i nad kojim oru`anim snagama Ustavni sud je ocijenio: se vr{i. Ukoliko je potrebno zajedni~ki upotrebiti oru`ane 62. Kako je Ustavni sud ve} prije konstatovao (vidi stav 33.), snage u BiH, recimo zbog opasnosti spolja, odre|ena nije potrebno razmatrati tvrdnju podnosioca da Ustav BiH koordinacija u komandovanju njima je nu`na i to bi pretpostavlja punu jednakost jezika i pisama konstitutivnih prakti~no zna~ilo dono{enje odluke o na~inu upotrebe naroda zbog ovog statusa. Nadalje, Ustavni sud je ve} oru`anih snaga u BiH. Ako tu komandu imaju samo ~lanovi istakao da ~lan II/3. (m) u vezi sa stavom 5. pomenute Predsjedni{tva, logi~no je da odluku o upotrebi oru`anih odredbe Ustava BiH sadr`i tako|er i pozitivnu obavezu snaga entiteta donosi ~lan Predsjedni{tva iz tog entiteta, za{tite tih prava i sloboda. Iako je propisivanje jezika od svakako uz saglasnost entitetskih vlasti, odnosno u entiteta per se legitiman cilj, ali bi mogao povrijediti dogovoru s njima, {to je su{tina ove odredbe. pojedina~na prava i gore citirane pozitivne obaveze, Me|utim, u ovom slu~aju odlu~uju}e je to da se ove Ustavni sud je zaklju~io da je dr`ava BiH nadle`na da odredbe ne nalaze u odredbama o nadle`nosti osigura minimum standarda za kori{tenje jezika kroz Predsjedni{tva BiH ve} u odredbama o Stalnom komitetu, okvirne zakone. Kriterij za ove standarde - razra|en u stavu ~lan V/5. (a), {to name}e zaklju~ak da bi do ovakve 34. gore - mora ovdje slu`iti kao standard za kontrolu komande do{lo samo u slu~aju iz tog ~lana - ugro`avanja osporenih odredbi Ustava Federacije. suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH kao i u slu~aju kompetencije Stalnog komiteta - koordinacija, ~emu u 63. Pri odlu~ivanju o ustavnosti osporene odredbe, Sud mora prilog ide i ~injenica da su ~lanovi Predsjedni{tva i ~lanovi uzeti u obzir kontekst odredbe i tuma~iti stav 1. u Stalnog komiteta. Ona se na nivou BiH mo`e obezbjediti sistematskoj vezi sa st. 2. i 3. jedino na ovaj na~in s obzirom da BiH nema jedinstvene Drugi i tre}i stav ~lana I.6 Ustava Federacije glase: oru`ane snage te u tom smislu ne mo`e ni postojati "(2) Ostali se jezici mogu koristiti kao sredstva jedinstvena komanda Predsjedni{tva BiH kao kolegijalnog komunikacije i nastave. organa (institucije). Ovo upravo govori o karakteru oru`anih snaga BiH. Upravo zbog ovoga u BiH ne postoji (3) Dodatni jezici mogu se odrediti kao slu`beni ve}inom civilna komanda Predsjedni{tva BiH, ve} civilna komanda glasova svakog doma Parlamenta Federacije, uklju~uju}i ~lanova Predsjedni{tva nad oru`anim snagama entiteta iz ve}inu glasova bo{nja~kih delegata i ve}inu glasova kojih su izabrani, ali samo u slu~aju iz ~lana V/5. (a) Ustava hrvatskih delegata u Domu naroda." BiH. To, me|utim, ne zna~i da oru`ane snage nisu i dalje Stav 2. o~ito pokazuje da se ostali jezici mogu koristiti kao oru`ane snage entiteta i da se vrhovna komanda nad njima sredstvo komunikacije, privatno i javno, i kao nastavni ne obezbje|uje u entitetima, saglasno njihovim ustavima. jezik na svim nivoima sistema javnog obrazovanja 58. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da osporene odredbe ~lana uklju~uju}i i univerzitete. Ova odredba osigurava ustavom 80., stav 1. Ustava Republike Srpske, dopunjene zajam~eno pojedina~no pravo za koje nije potrebna daljnja Amandmanom XL ta~ka 1. i ~lana 106. stav 2. Ustava zakonska specifikacija za primjenu. Republike Srpske nisu u suprotnosti sa Ustavom BiH. Stav 3. omogu}ava dodatne slu`bene jezike, dodu{e samo uz saglasnost ve}ine bo{nja~kih ili ve}ine hrvatskih B. U pogledu Ustava Federacije izaslanika u Domu naroda Parlamenta Federacije. Na taj a) Osporena odredba ~lana I.6 (1) Ustava Federacije na~in prili~no mala, etni~ki definisana manjina od oko 8% glasi: ~lanova Parlamenta Federacije bi mogla efektivno staviti "(1) Slu`beni jezici Federacije su bosanski jezik i hrvatski veto na svaki zakon koji bi uvodio npr. srpski jezik kao jezik. Slu`beno pismo je latinica." slu`beni jezik. Ovaj sistem veto blokade samo za bo{nja~ke 59. Podnosilac smatra da osporene odredbe kr{e posljednju i hrvatske izaslanike isklju~uje sve druge iz u~e{}a u alineju Preambule Ustava BiH koja ozna~ava Bo{njake, zakonodavnom procesu, iako bi moglo biti posebno u Hrvate i Srbe kao konstitutivne narode, i odredbu o njihovom interesu da uvedu dodatni slu`beni jezik. nediskriminaciji ~lana II/4. Ustava BiH. Osporena odredba, Isklju~ivanjem svih drugih iz efektivnog u~estvovanja u prema njemu, sprje~ava u`ivanje u ustavnim pravima svih zakonodavnom procesu u ovom domenu - {to je ustavna prognanih lica da se vrate svojim domovima i ponovno obaveza koja slijedi iz ~lana 15. Okvirne konvencije za uspostavljanje nacionalne strukture stanovni{tva koja je za{titu nacionalnih manjina, koja se prema Aneksu I Ustava bila uni{tena ratom i etni~kim ~i{}enjem. BiH direktno primjenjuje - bo{nja~kim i hrvatskim 60. Na javnoj raspravi predstavnik podnosioca je, dalje, istakao delegatima je data privilegija koja se nikako ne mo`e da jednakost tri naroda podrazumijeva punu jednakost legitimizirati prema ~lanu 1. stav 4. Konvencije o rasnoj njihovih jezika i da svi argumenti izlo`eni protiv srpskog diskriminaciji, koja se opet direktno primjenjuje u Bosni i jezika kao slu`benog jezika RS tako|er stoje i u slu~aju Hercegovini na osnovu Aneksa I Ustava BiH. [tavi{e, stav Federacije BiH. 3. ~lana I.6 ne daje zakonodavno ovla{tenje za slu`beno 61. Predstavnik Doma naroda Parlamenta Federacije je, na kori{tenje drugih pisama jer stav 1. odre|uje da je latini~no javnoj raspravi, porekao neustavnost osporene odredbe. On pismo u slu`benoj upotrebi uz hrvatski i bosanski jezik, je istakao nadle`nost Federacije da propisuje sva pitanja time ~ine}i distinkciju izme|u jezika i pisama. koja ne spadaju pod nadle`nost institucija Bosne i 64. Tuma~e}i tako stav 1. u vezi sa stavom 3. ~lana I.6 Ustava Hercegovine, kao {to su jezici. Nadalje, propisivanje Federacije, stav 1. se mora uo~iti kao ozbiljna prepreka za slu`benog jezika nije istovremeno i diskriminacija, jer u`ivanje u pravima zajam~enim ~lanom II/3. (m) i II/5. Ustav Federacije jam~i osnovna prava i slobode tako da se Ustava BiH, te stoga kr{i gore istaknute pozitivne obaveze i pravo na kori{tenje svog jezika mo`e na}i u ~lanu II.2 (d) ~lan II/4. ovog Ustava. ovog Ustava. On, dalje, sumnja u namjeru ustavotvoraca za uvo|enje jednake upotrebe jezika tri konstitutivna naroda 65. Stoga Ustavni sud progla{ava ~lan I.6 stav 1. Ustava kada su upotrijebili ovaj termin, i isti~e da je tekst Ustava Federacije neustavnim. Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2127 Ustava RS (vidi gore, stav 50.) stoji tako|er i u pogledu b) Osporena odredba ~lana III.1(a) Ustava Federacije, Ustava Federacije BiH. dopunjenog Amandmanom VIII, u dijelovima koji se odnose na ovlast civilne komande Predsjedni{tva BiH, glasi: 72. Ekspert kojeg je opunomo}io Dom naroda Parlamenta "U isklju~ivoj su nadle`nosti Federacije: Federacije BiH je, na javnoj raspravi, istakao da je a) organiziranje i vo|enje odbrane Federacije, za{tita njene podnosilac zahtjeva tuma~io osporene odredbe i teritorije, uklju~uju}i osnivanje zajedni~kog odgovaraju}e odredbe Ustava BiH ne uzimaju}i u obzir zapovjedni{tva svih vojnih snaga u Federaciji, nadzor nad njihov kontekst. On nije porekao nadle`nosti prema Ustavu vojnom proizvodnjom, zaklju~ivanje vojnih sporazuma u BiH u pogledu imenovanja ve} to da su isklju~ive jer bi skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te saradnja sa takva interpretacija ignorisala nadle`nosti entiteta Stalnim komitetom za vojna pitanja i sa Vije}em ministara predvidjene u Ustavu u ovom domenu. u odbrani Bosne i Hercegovine. (...)" Ustavni sud je ocijenio: 66. Podnosilac zahtjeva smatra da ova odredba nije u saglasnosti sa ~lanom V/5. Ustava BiH prema kojem svaki 73. Sud je ve} odlu~io o ustavnosti dijelova ~lanova IV.B.7 (a) ~lan Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine ima civilnu (I) do (III) i IV.B.8 Ustava Federacije koji se odnose na komandu nad oru`anim snagama. imenovanje "{efova diplomatskih misija" i zaklju~io da su 67. Ekspert podnosioca je, na javnoj raspravi, dalje istakao da ovi dijelovi navedenih odredbi neustavni (odluka Ustavnog bi preno{enje nadle`nosti u domenu civilne komande nad suda BiH broj U 5/98 od 29. i 30. januara 2000. godine, oru`anim snagama od dr`ave Bosne i Hercegovine ka "Slu`beni glasnik BiH", broj 11/00, st. 63., 64., 65. i 66.). entitetima ugrozilo suverenitet i teritorijalni integritet BiH. 68. Ekspert Doma naroda Parlamenta Federacije BiH je, na 74. [to se ti~e preostalih dijelova navedenih odredbi koje se javnoj raspravi, porekao neustavnost osporene odredbe. odnose na civilnu komandu Predsjedni{tva BiH i njihove Budu}i da ~lan V/5. (a) Ustava BiH propisuje civilnu saglasnosti sa Ustavom BiH, Ustavni sud slijedi ve} ranije komandu, hijerarhija vojne komande je ostavljena re~eno u pogledu na Ustav RS elaboriranim obrazlo`enjem entitetima te se mo`e propisivati njihovim ustavima i (vidi st. 55. do 58). zakonima. Podnosilac, prema njemu, potpuno ignori{e nadle`nost entiteta u ovom domenu i poku{ava 75. Ustavni sud stoga progla{ava osporene odredbe saglasnim homogenizirati oru`ane snage. Zahtjev cilja ka cjelokupnoj sa Ustavom BiH. reviziji vojne organizacije, raspu{tanju postoje}ih vojnih formacija i svih zakonskih odredbi o hijerarhijskom Ustavni sud je ovu odluku, u odnosu na ~lan 4. izmijenjen i ure|enju vojnog segmenta. Ali organizacija oru`anih snaga dopunjen Amandmanom LVI ta~ka 2. Ustava RS, donio Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske je jednoglasno. U pogledu ~lana 7. stav 1., ~lana 28. stav 4., ure|ena njihovim ustavima i zakonima koji su bili ~lana 68. ta~ka 16. izmijenjenog i dopunjenog po{tovani kada je Daytonski sporazum bio izra|en. Bilo bi Amandmanom XXXII, ~lana 80. izmijenjenog i potpuno apsurdno misliti da bi Daytonski sporazum bio dopunjenog Amandmanom XL ta~ka 1. i ~lana 106. ta~ka usvojen a da nije ispo{tovana podjela ovlasti, pogotovo u 2. Ustava RS, kao i ~lana I.6 (1), ~lana III.1 (a) izmijenjenog pogledu vojnih pitanja. i dopunjenog Amandmanom VIII, ~lana IV.B.7 (a) (I) do (III), i ~lana IV.B.8 Ustava Federacije BiH izmijenjenog i Ustavni sud je ocijenio: dopunjenog Amandmanom III, Ustavni sud je odluku 69. Na osnovu tuma~enja ~lana V/5. (a) Ustava BiH prilikom donio sa pet glasova "za" i ~etiri glasa "protiv". odlu~ivanja o saglasnosti Ustava Republike Srpske sa njim, Ustavni sud i u ovom slu~aju zaklju~uje da osporena 76. Odluke o objavljivanju u slu`benim glasilima Bosne i odredba ~lana III.1 a) Ustava Federacije BiH nije u Hercegovine, Republike Srpske i Federacije Bosne i suprotnosti sa Ustavom BiH. Hercegovine, te o danu kojim neustavne odredbe prestaju c) Po{to je Ustavni sud proglasio neke dijelove osporenih da va`e, su zasnovane na ~lanovima 59. i 71. Poslovnika odredbi ~lana IV.B.7 a) (I) do (III) i ~lana IV.B.8 Ustava Ustavnog suda. Federacije neustavnim, tako da su oni prestali da va`e Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik ("Slu`beni glasnik BiH", broj 11/00), osporene odredbe u Suda prof. dr. Kasim Begi}, sudije Hans Danelius, prof. dr. relevantnim dijelovima glase: Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko Miljko, ^lan IV.B.7 a) (relevantni dijelovi): Azra Omeragi}, prof. dr. Vitomir Popovi}, prof. dr. "a)Predsjednik Federacije nadle`an je za: Sne`ana Savi} i Mirko Zovko. (I) imenovanje Vlade, oficira u armiji, sudija federalnih sudova, u skladu sa ~lanovima IV.B.5, IV.B.8 i IV.C.6; Na osnovu ~lana 36. Poslovnika Ustavnog suda BiH, sudija (II) vr{enje funkcije vrhovnog komandanta oru`anih snaga Hans Danelius je izdvojio svoje mi{ljenje u odnosu na Federacije; obrazlo`enje Odluke, dok su sljede}e sudije izdvojile svoja (III) vo|enje konsultacija u vezi sa imenovanjem mi{ljenja u odnosu na donesenu odluku: sudije prof. dr. ombudsmena i sudija u skladu sa ~lanovima II.B.1 (2) i IV.C.6 b); Kasim Begi} i prof. dr. Joseph Marko u odnosu na odredbe (...)" ~lana 80. stav 1. dopunjenog Amandmanom XL ta~ka 1. i ^lan IV.B.8 ~lana 106. stav 2. Ustava RS, te ~lana III.1. (a) izmijenjenog "Predsjednik Federacije, u saglasnosti sa potpredsjednikom i dopunjenog Amandmanom VIII, ~lana IV.B.7 (a) (I) do Federacije, imenuje oficire u armiji. Imenovanje zahtijeva (III) i ~lana IV.B.8 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prihva}anje ve}inom glasova svakog doma Parlamenta te sudije prof. dr. Vitomir Popovi} i prof. dr. Sne`ana Savi} Federacije pod uvjetom da prihva}anje imenovanja za ~lanove u odnosu na odredbe ~lana 68. ta~ka 16. izmijenjenog i zajedni~ke komande armije odobri Dom naroda ve}inom glasova dopunjenog Amandmanom XXXII, ~lana 7. stav 1. i ~lana delegata Bo{njaka i delegata Hrvata." 28. stav 4. Ustava Republike Srpske, te ~lana I.6. (1) Ustava 70. Podnosilac zahtjeva tvrdi da nadle`nost predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Tekst izdvojenih Federacije da imenuje oficire u armiji nije u saglasnosti sa mi{ljenja prila`e se ovoj djelimi~noj odluci kao aneks. ~lanom V/5. Ustava BiH koji civilnu komandu dodjeljuje ~lanovima Predsjedni{tva BiH. U 5/98 IV Predsjednik Ustavnog 19. augusta 2000. godine suda Bosne i Hercegovine 71. Predstavnici podnosioca zahtjeva su na javnoj raspravi Neum dalje istakli da izneseni argumenti u pogledu ~l. 80. i 106. prof. dr. Kasim Begi}, s. r. Broj 58 - Strana 2128 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. domenu, niti civilna komanda ~lanova Predsjedni{tva BiH ANEKS niti Stalni komitet. Iz ove ~injenice slijedi nedvojben IZDVOJENO MI[LJENJE PROF. DR. KASIMA BEGI]A zaklju~ak da osporene odredbe datiraju iz vremena kada je NA IV. DJELIMI^NU ODLUKU U PREDMETU 5/98 U ovaj entitet bio projektiran kao dr`ava u punom kapacitetu, ODNOSU NA ^LAN 80. STAV 1. USTAVA REPUBLIKE i da je zapravo sa stanovi{ta ovog ustava u domenu oru`anih SRPSKE, DOPUNJEN AMANDMANOM XL TA^KA 1. I snaga irelevantna ~injenica da je u me|uvremenu usvojen Ustav BiH. ^LANOM 106. STAV 2. USTAVA REPUBLIKE SRPSKE, I ^LANOM III 1 (A) USTAVA FEDERACIJE BIH, Dodu{e, Ustav Federacije BiH u Amandmanu VIII akceptira Ustav BiH i saradnju sa Stalnim komitetom i DOPUNJEN AMANDMANOM VIII Vije}em ministara u ovom domenu, ali treba primijetiti da U odnosu na ve}insko odlu~enje Suda o ovim osporenim ova odredba po~inje rije~ima da je: "U isklju~ivoj odredbama smatram ne samo da postoji vi{e argumenata da se nadle`nosti Federacije…", {to je neposredno u koliziji sa one proglase neustavnim, nego i da ovo odlu~enje nije pratilo stavom Suda u III. Djelimi~noj odluci u predmetu 5/98, da doktrinu Suda ustanovljenu u prve tri djelimi~ne odluke u nema zakonodavne ovlasti koja nije predvi|ena Ustavom predmetu 5/98. BiH, kao i da se dosezi zajedni~kog anga`mana entitetskih i 1. Prema ~lanu V/5 Ustava BiH nesporne su tri ~injenice: a) dr`avnih struktura svode na "saradnju". svaki ~lan Predsjedni{tva ima ovlasti civilne komande nad 20. decembra 2000. godine oru`anim snagama, b) postoje entitetske oru`ane snage, c) Sarajevo oru`ane snage djeluju sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Ocjenu ANEKS uskla|enosti odgovaraju}ih odredbi entitetskih ustava sa POZITIVNO IZDVOJENO MI[LJENJE SUDIJE HANSA Ustavom BiH treba razmatrati upravo sa stanovi{ta da li one uklju~uju jasno integriranu hijerarhiju komande sa DANELIUSA NA ^ETVRTU DJELIMI^NU ODLUKU U civilnom komandom ~lanova Predsjedni{tva BiH na vrhu, i PREDMETU BROJ U 5/98 da li ove odredbe osiguravaju funkcioniranje oru`anih Glasao sam uz ve}inu po svim pitanjima u ovoj odluci, ali snaga u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim moji razlozi za to se razlikuju u nekim pogledima u odnosu na integritetom Bosne i Hercegovine. obrazlo`enje odluke. Moja stajali{ta su sljede}a: 2. Slijede}i ~lan V/5 Ustava Bosne i Hercegovine sasvim je 1. Specijalni paralelni odnosi (~lan 4. Ustava RS) jasno da entiteti imaju ovlasti da odr`avaju oru`ane snage, ^lan 4. Ustava RS predvi|a da Republika Srpska mo`e da ali isto tako u ovoj odredbi su definirane i granice njihovog uspostavlja specijalne paralelne odnose sa Saveznom odr`avanja, uklju~uju}i i ~injenicu da su generalno dometi Republikom Jugoslavijom i njenim republikama ~lanicama. Ovaj tzv. samoorganiziranja entiteta utvr|eni Ustavom BiH (III. ~lan jasno isti~e da se uspostavljanje takvih odnosa treba Djelimi~na odluka 5/98, "Slu`beni glasnik BiH", broj sprovesti "shodno Ustavu Bosne i Hercegovine". Odredba 23/00). To zna~i da se u ovom domenu radi o zajedni~koj Ustava BiH, koja je od posebnog interesa u ovom pogledu, jeste nadle`nosti BiH i entiteta, i stoga je u funkciji ~lan III/2. (a), koji predvi|a da entiteti imaju pravo da operacionalizacije ovih ustavnih odredbi neophodno da uspostavljaju specijalne paralelne odnose sa susjednim Parlamentarna skup{tina, polaze}i od supremacije Ustava dr`avama, i dodaje da takvi odnosi moraju biti "u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i BiH u odnosu na akt ili odluku bilo kojeg organa, normira u Hercegovine". okviru zakonodavstva dosege ovlasti entiteta u odr`avanju Stoga proizilazi da ~lan 4. Ustava RS ima direktno upori{te u oru`anih snaga naspram civilne komande, uklju~uju}i ~lanu III/2.(a) Ustava BiH, koji dozvoljava entitetima da specificiranje ovlasti koje ona sadr`i na tragu principa uspostavljaju specijalne paralelne odnose sa susjednim demokratske dr`ave, te podrazumijevaju}i, pored ostalog, i dr`avama. Nadalje, ako bi se takvi odnosi uspostavili izme|u da oru`ane snage djeluju pod civilnom vlasti. U ovom Republike Srpske i Savezne Republike Jugoslavije ili njenih kontekstu, sasvim je irelevantno pozivanje u ve}inskom republika ~lanica, Ustav RS izri~ito zahtijeva da se to u~ini odlu~enju na ~lanu III/1, u smislu nepominjanja u ovoj shodno Ustavu BiH, {to zna~i, posebno, da bi suverenitet i odredbi zajedni~ke oru`ane snage, naspram ostalih teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine bio po{tovan. Prema ustavnih odredbi i ustavnih principa. Isto tako, nema tome, za ~lan 4. Ustava RS se ne mo`e smatrati da kr{i Ustav BiH. osnova u ovom odlu~enju da se reduciranje civilne 2. Jezici i pisma (~lan 7. Ustava RS i ~lan I.6 (1) Ustava komande, i uop}e aktiviranje ~lanova Predsjedni{tva i Federacije), odnosi sa Pravoslavnom crkvom (~lan 28. stav 4. Stalnog komiteta, svodi na "koordinaciju" i u slu~aju Ustava RS) i saradnja sa srpskim narodom izvan Republike "ugro`avanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH". Srpske (~lan 68. ta~ka 16. Ustava RS) 3. Pojmovno, civilna komanda obuhvata nekoliko aspekata U svojoj tre}oj Djelimi~noj odluci od 1. jula 2000. godine, komande, po~ev od pitanja kada i kako se koriste oru`ane Ustavni sud je zaklju~io da su ~lan 1. Ustava RS, utoliko {to snage, preko ovlasti nadziranja organizacije oru`anih snaga Republiku Srpsku naziva dr`avom srpskog naroda, i ~lan 1. i imenovanja oficira, pa do osiguranja hijerarijske Ustava Federacije, utoliko {to samo Bo{njake i Hrvate naziva integrirane komande. Stoga, ovlasti civilne komande u konstitutivnim narodima u Federaciji, neustavni. U mom funkciji zajedni~ke komande (i zajedni~ke odbrambene pozitivnom izdvojenom mi{ljenu u odnosu na tu odluku slo`io politike i doktrine) nisu u nesaglasnosti sa postojanjem sam se sa zaklju~kom, jer sam u tim odredbama uo~io entitetskih oru`anih snaga i sa stanovitim ovlastima, u diskriminatorski element koji nije kompatibilan sa principom nazna~enim okvirima, entiteta u ovom domenu. Na ovom nediskriminacije iz Ustava BiH. Prema mom mi{ljenju, ovi slijedu je mogu}e da civilna komanda odgovori svom uvodni ~lanovi ovih dvaju ustava se mogu tuma~iti na na~in da dvostrukom zadatku, odnosno da bude izraz principa Srbima u Republici Srpskoj odnosno Bo{njacima i Hrvatima u demokratske dr`ave, i da bude u funkciji o~uvanja Federaciji daju privilegiran ustavni status, i da se osobe drugog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i etni~kog porijekla kao gra|ani entiteta ne nalaze u jednakoj Hercegovine. U ovom kontekstu treba pomenuti da nijedan poziciji. Tako|er sam smatrao da, ukoliko se jednakost svih entitetski ustav ne koristi izraz "civilna komanda", bilo u gra|ana ne bi osigurala na nedvosmislen na~in, ustavi bi mogli da okviru izvornog teksta bilo po osnovu pozivanja na Ustav u~ine povratak izbjeglica i raseljenih lica svojim izvornim BiH. domovima neprimamljivim, {to nije konzistentno sa va`nim 4. Argumentaciju u prilog neustavnosti pomenutih odredbi ciljem Ustava BiH, istaknutim posebno u ~lanu II/5. Ustava. entitetskih ustava pru`a i historijsko tuma~enje. Naime, ni u Smatram da ove zamjerke, koje su formulisane u pogledu osporenim odredbama Ustava Republike Srpske niti u ~lanova 1. ustava oba entiteta, stoje i u odnosu na neke druge odredbe ovih ustava, koje daju, ili za koje se razumno mogu ostalim odredbama, uop}e se ne pominje Ustav BiH u ovom Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2129 tuma~iti da daju, jednom odn. dva naroda, zavisno od slu~aja, 3. Oru`ane snage (~lan 80. stav 1., izmijenjen privilegiran polo`aj u odnosu na druge grupe gra|ana. Amandmanom XL ta~ka 1., i ~lan 106. stav 2. Ustava RS, te (a) ^lan 7. Ustava RS predvi|a da su srpski jezik i }irili~no ~lan III.1 (a), izmijenjen Amandmanom VIII, ~lan IV.B.7 (a) i pismo u slu`benoj upotrebi u Republici Srpskoj, dok se latini~no ~lan IV.B.8 Ustava Federacije) pismo koristi na na~in odre|en zakonom. U drugom stavu se Odredbe Ustava BiH, koje se ti~u oru`anih snaga, ne pru`aju dodaje da odre|ena podru~ja mogu imati specijalne propise o jasnu informaciju o tome kako se nadle`nost vojnih pitanja treba jezicima i pismima. podijeliti izme|u dr`ave i entiteta. Me|utim, mogu}e je zaklju~iti Za ~lan 7. se mora smatrati da pru`a srpskom stanovni{tvu iz teksta ~lana V/5. Ustava BiH da svaki entitet ima svoje oru`ane specijalnu ustavnu za{titu njihovog jezika i pisma. Za{tita snage, ali da entiteti nemaju isklju~ivu i neograni~enu ovlast nad pokriva ~itavu teritoriju Republike Srpske i ne ovisi o strukturi tim snagama. Ograni~enja ovlasti entiteta, koja slijede iz ~lana stanovni{tva pojedinih zajednica ili podru~ja. Iz razloga sli~nih V/5., su dvojaka. Prvo, svaki ~lan Predsjedni{tva ima ovlast onim formulisanim u pogledu ~lana 1. Ustava RS, zaklju~ujem da civilne komande nad oru`anim snagama. Drugo, predvi|en je ~lan 7. stavlja stanovnike Srbe Republike Srpske u privilegiran Stalni komitet za vojna pitanja ~iji je zadatak koordiniranje polo`aj, te stoga diskriminira ostale gra|ane. aktivnosti oru`anih snaga u Bosni i Hercegovini. Zajedni~ka Isto rezonovanje vrijedi, mutatis mutandis, i za ~lan I.6 (1) vrhovna organizacija za oru`ane snage u Bosni i Hercegovini je Ustava Federacije, koji predvi|a da su slu`beni jezici u Federaciji tako stvorena na dr`avnom nivou, ~iji je va`an cilj da u kriznim bosanski i hrvatski jezik, i da je slu`beno pismo u Federaciji trenucima osigura da se nijednom entitetu ne dozvoli da djeluje latinica. U ~lanu I.6 (2) se dodaje da se drugi jezici mogu koristiti neovisno na na~in koji bi mogao predstavljati opasnost za drugi kao sredstva komunikacije i nastave, te u ~lanu I.6 (3) da se entitet ili za neku susjednu dr`avu. Želja da se oru`anim snagama dodatni jezici mogu odrediti kao slu`beni odlukom entiteta onemogu}i da djeluju jedna protiv drugih je tako|er zakonodavstva Federacije. odra`ena i u daljnjim obavezama utemeljenim ~lanom V/5, tj. da nijedan entitet ne}e prijetiti silom niti upotrebljavati silu protiv Iz ovih odredbi slijedi da su bosanski i hrvatski jezik slu`beni drugog entiteta i ni pod kakvim okolnostima oru`ane snage jezici na cijeloj teritoriji Federacije, dok drugi jezici mogu dobiti jednog entiteta ne smiju u}i niti boraviti na teritoriji drugog takav status odlukom zakonodavstva. Ovo lako mo`e stvoriti entiteta bez saglasnosti njegove Vlade i Predsjedni{tva Bosne i utisak me|u gra|anima koji nisu ni Bo{njaci ni Hrvati da oni nisu Hercegovine, te da }e sve oru`ane snage u Bosni i Hercegovini prihva}eni kao ravnopravni Bo{njacima i Hrvatima, {to mo`e da funkcionisati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim uti~e na njihovu spremnost da prebivaju u svojim domovima na integritetom Bosne i Hercegovine. teritoriji Federacije ili da se u njih vrate. Dakle, u ~lanu I.6 Ustava Federacije je tako|er prisutan diskriminatorski element. Pitanje koje se sada postavlja jeste da li su osporene odredbe (b) Prema ~lanu 28. stav 4. Ustava RS, dr`ava materijalno ~l. 80. i 106. Ustava RS i ~l. III.1 (a), IV.B.7 (a) i IV.B.8 Ustava poma`e Pravoslavnu crkvu i sara|uje sa njom u svim oblastima, a Federacije u saglasnosti sa ~lanom V/5. Ustava BiH. naro~ito na ~uvanju, njegovanju i razvijanju kulturnih, [to se ti~e Ustava RS, ~lan 80. stav 1. ovla{}uje predsjednika tradicionalnih i drugih duhovnih vrijednosti. Iako specijalne veze Republike Srpske da obavlja poslove iz oblasti odbrane i izme|u dr`ave i crkve nisu nepoznate u drugim evropskim sigurnosti. Tekst ne ~ini nikakve rezerve ili izuzetke za zemljama i ne moraju se nu`no smatrati diskriminatorskim, takve nadle`nosti ~lanova Predsjedni{tva i Stalnog komiteta za vojna veze postaju posebno osjetljive u multietni~kom dru{tvu gdje se pitanja prema Ustavu BiH. S druge strane, formulacija ~lana 80. crkvi jedne etni~ke grupe daje podr{ka dr`ave. Takva je situacija je op}enite prirode i ne isklju~uje da neke funkcije u vezi s u Republici Srpskoj, gdje je Pravoslavna crkva uglavnom crkva odbranom i sigurnosti mogu biti izvan nadle`nosti predsjednika srpskog stanovni{tva i gdje bi, stoga, ostali ustavnu obavezu Republike Srpske. podr`avanja i saradnje sa tom crkvom mogli smatrati izrazom ^lan 106. stav 2. Ustava Republike Srpske predvi|a da privilegiranog polo`aja Srba u Republici Srpskoj. Tu, dakle, predsjednik Republike Srpske imenuje, unapre|uje i razrje{ava postoji diskriminatorski aspekt ~lana 28. stav 4. Ustava RS, koji oficire vojske Republike Srpske i da ima slu~ne funkcije u se ne mo`e smatrati sasvim uklonjenim op}om odredbom u pogledu sudija vojnih sudova i vojnih tu`ilaca. Ako bi se ova drugom stavu istog ~lana, prema kojem su sve vjerske zajednice nadle`nost smatrala op}enitom i bez izuzetaka, ona ne bi bila jednake pred zakonom i slobodne u vr{enju vjerskih poslova i konzistentna sa Ustavom BiH, budu}i da postoje situacije u vjerskih obreda. kojima su ~lanovi Predsjedni{tva BiH, vr{e}i svoju du`nost (c) ^lan 68. ta~ka 16. Ustava RS predvi|a da Republika civilne komande, ovla{teni da donose odluke u vezi sa Srpska ure|uje i osigurava saradnju sa srpskim narodom izvan personalnim pitanjima oru`anih snaga entiteta. Me|utim, iako Republike. Takva ustavna obaveza saradnje sa drugim Srbima formulacija ~lana 106. ne sadr`i eksplicitnu rezervu ili izuzetak poja~ava utisak stvoren u drugim dijelovima Ustava RS da je da bi podr`ala prerogative ~lanova Predsjedni{tva BiH i Stalnog Republika Srpska prvenstveno teritorija Srba i da njihovi interesi komiteta za vojna pitanja iz Ustava BiH, ovaj ~lan se mo`e u`ivaju specijalnu za{titu u Ustavu RS. tuma~iti tako da propisuje samo one nadle`nosti koje pripadaju institucionalnoj strukturi Republike Srpske i koje se ne bave **** situacijama u kojima odluke donose institucije BiH. Iz ovih razmatranja slijedi da se za ustavne odredbe u pogledu Slijedi da se za dvije odredbe ~l. 80. i 106. Ustava RS mo`e a) jezika i pisama u oba entiteta, b) obaveze Republike Srpske da smatrati da ne kr{e Ustav BiH. Me|utim, one su u saglasnosti sa poma`e Pravoslavnu crkvu i da sara|uje sa njom, i c) obaveze Ustavom BiH jedino ako se ovlast civilne komande ~lanova Republike Srpske da sara|uje s Srbima izvan Republike Srpske, Predsjedni{tva BiH i koordiniraju}a funkcija Stalnog komiteta za mora smatrati da daju privilegije nekim gra|anima na etni~koj vojna pitanja, predvi|ena ~lanom V/5. Ustava BiH, podr`avaju i osnovi i da stavljaju stanovnike ili biv{e stanovnike, koji ne po{tuju. Stoga smatram da ~l.80. i 106. Ustava RS ne kr{e Ustav pripadaju privilegiranoj grupi odnosno grupama, u manje BiH, pod pretpostavkom da se ova dva ~lana tuma~e tako da se ni povla{ten polo`aj. Takvi diskriminatorski elementi su posebno na koji na~in ne mije{aju u prerogative ~lanova Predsjedni{tva i ozbiljni na teritorijama gdje je - kao {to je to slu~aj sa oba entiteta Stalnog komiteta za vojna pitanja, i da dodjeljuju ovlasti i - veliki broj ljudi bio prisiljen da napusti svoje domove na nadle`nosti samo u onoj mjeri u kojoj se u ustavnom sistemu etni~kim osnovama, i gdje je diskriminacija na tim osnovama Bosne i Hercegovine vojna pitanja mogu rje{avati na entitetskom bila, i jo{ uvijek jeste, ~esta pojava. Va`an cilj Ustava BiH, nivou. odra`en u ~lanu II/5, je povratak izbjeglica i raseljenih lica njihovim domovima. Ostvarenje tog cilja bi moglo biti [to se ti~e Ustava Federacije, ~lan III.1 (a) se bavi onemogu}eno ili ote`ano ako bi oni koji razmi{ljaju o povratku nadle`no{}u Federacije u pitanjima odbrane. Taj ~lan ne sadr`i osje}ali da ni u Ustavu nisu tretirani kao jednaki dominiraju}oj konkretno pozivanje na Ustav BiH, i ~injenica da prema tekstu grupi, odnosno grupama. tog ~lana Federacija ima "isklju~ivu nadle`nost" za organizaciju i Iz ovih razloga zaklju~ujem da navedene odredbe entitetskih vo|enje odbrane Federacije bi mogla da izazove sumnje u ustava kr{e Ustav BiH, budu}i da nisu saglasne sa zabranom pogledu saglasnosti ovog ~lana sa ~lanom V/5. Ustava BiH. diskriminacije istaknutom u ~lanu II/4. Ustava BiH. Me|utim, ~lan III.1 (a) se mora sagledati u svojoj cjelini, a u Broj 58 - Strana 2130 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. jednom drugom dijelu teksta se navode vojna pitanja koja se da djeluju pod civilnom vlasti, tj. pod njihovim upravljanjem i obavljaju na nivou dr`ave. U stvari, ~lan navodi zaklju~ivanje politi~kom kontrolom. Ovaj osnovni princip je, dalje, odre|en vojnih sporazuma "sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine" i ~ini kroz ~lan V/5. Ustava BiH utoliko {to je takva civilna komanda Federaciju odgovornom za "saradnju sa Stalnim komitetom za nad svim oru`anim snagama u Bosni i Hercegovini, tj. komanda vojna pitanja i s Vije}em ministara u odbrani Bosne i nad oru`anim snagama Federacije Bosne i Hercegovine i Hercegovine". Smatram da je to pozivanje dovoljno da poka`e da Republike Srpske, povjerena svakom ~lanu Predsjedni{tva. se mo`e smatrati da je vrhovna komanda zajedni~kih institucija Nadalje, Stalni komitet za vojna pitanja, kojeg su izabrali ~lanovi po pitanjima odbrane prema Ustavu BiH priznata tako|er i u Predsjedni{tva, mora koordinirati aktivnosti tih oru`anih snaga. Ustavu Federacije. Stoga je jasno iz ovih odredbi Ustava, u pogledu efikasnosti funkcije civilne kontrole nad oru`anim snagama, da mora biti [to se ti~e nadle`nosti predsjednika Federacije za jasno integrisana hijerarhija komande sa civilnom komandom imenovanje oficira oru`anih snaga i ostalog vojnog osoblja ~lanova Predsjedni{tva na vrhu. prema ~l.IV.B.7 (a) i IV.B.8 Ustava Federacije, istina je da se tekst Nadalje, civilna komanda uklju~uje nekoliko aspekata ovih odredbi ne poziva na nadle`nost ~lanova Predsjedni{tva komande koje se moraju razlikovati. Prvo, postavlja se pitanje BiH u dono{enju odluka pri vr{enju njihove ovlasti civilne kada i kako koristiti oru`ane snage. Visoka komanda u tom komande po pitanjima du`nosnika oru`anih snaga. Me|utim, na smislu mora ostati u potpunosti u rukama ~lanova Predsjedni{tva, isti na~in kao i u pogledu odgovaraju}e odredbe Ustava RS, jer bi bilo kakav druga~iji propis predstavljao jasnu i neposrednu smatram da je mogu}e da se ova odredba Ustava Federacije opasnost za suverenitet i teritorijalni integritet BiH, {to je prema tuma~i tako da propisuje nadle`nost samo na entitetskom nivou, i ~lanu V / 5. (a) Ustava, u zadnjoj re~enici, apsolutna ustavna da je po tom osnovu u saglasnosti sa Ustavom BiH. obaveza. Dakle, mi{ljenje ve}ine sudija, da odluku o upotrebi U ~lanu IV.B.7 (a) Ustava Federacije se nalazi tako|er i oru`anih snaga donosi ~lan Predsjedni{tva iz tog entiteta, uz odredba prema kojoj je predsjednik Federacije vrhovni saglasnost entitetskih vlasti, je tako jasna i prisutna opasnost za zapovjednik vojske Federacije. Za ovu odredbu se ne mo`e suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, da se ne smatrati da je u suprotnosti sa Ustavom BiH, pod pretpostavkom mo`e smatrati u skladu sa specifi~nim ustavnim pretpostavkama. da je ovlast civilne komande ~lanova Predsjedni{tva BiH nad Uostalom, koji ~lan Predsjedni{tva, Bo{njak ili Hrvat, bi imao oru`anim snagama Federacije po{tovana. komandu nad oru`anim snagama u Federaciji? Ni iz jedne Kao zaklju~ak, smatram da se odredbe dva entitetska ustava o odredbe samog Ustava se ne mo`e, dakle, zaklju~iti da u slu~aju vojnim pitanjima mogu tuma~iti tako da se odnose samo na upotrebe oru`anih snaga ~lan Predsjedni{tva iz tog entiteta unutra{nju situaciju u okviru entiteta, u kojem slu~aju se ove donosi odluku, tako da se ne sla`em sa tom interpretacijom odredbe ne doti~u nadle`nosti ~lanova Predsjedni{tva BiH i odredbe ~lana V/ 5. (a). Ustava BiH u ve}inskom obrazlo`enju. Stalnog komiteta za vojna pitanja. Zasnivaju}i se na takvom Drugo, civilna komanda, kao demokratska kontrola oru`anih tuma~enju, smatram da navedene odredbe nisu neustavne. snaga, mora tako|er sadr`avati ovlast nadziranja organizacije Me|utim, va`no je da se ovakvo tuma~enje dva entitetska ustava oru`anih snaga. Stoga postavljanje, unapre|enje, degradiranje, prihvati i da se prerogativi institucija BiH prema ~lanu V/5. suspenzija ili uklanjanje svog vojnog osoblja u oru`anim Ustava BiH u potpunosti priznaju i po{tuju. snagama mora ostati pod krajnjom kontrolom ~lanova Predsjedni{tva. Kako ova kontrola treba biti organizirana ostaje ANEKS na okvirnom zakonu dr`ave Bosne i Hercegovine i ostalim IZDVOJENO MI[LJENJE SUDIJE PROF. DR. JOSEPHA ovlastima entiteta u ovom domenu. Me|utim, u krajnjoj nu`di, MARKA NA DJELIMI^NU ODLUKU USTAVNOG mogu}nost stavljanja veta na postavljanje ili uklanjanje bilo SUDA BOSNE I HERCEGOVINE BROJ U 5/98 OD 18. I kojeg osoblja oru`anih snaga mora ostati u rukama ~lanova Predsjedni{tva. 19. AUGUSTA 2000. GODINE U POGLEDU ^LANA 80. Tre}e, Stalni komitet za vojna pitanja, prema ~lanu V/5. STAV 1. DOPUNJENOG AMANDMANOM XL TA^KA 1. Ustava BiH, slu`i kao neka vrsta "vrhovne komande". Ovo se I ^LANA 106. STAV 2. USTAVA RS KAO I ^LANA III. 1. mo`e vidjeti iz sastava i procedura selekcije ovog tijela - utoliko A) IZMIJENJENOG I DOPUNJENOG AMANDMANOM {to su ~lanovi Predsjedni{tva ex constitutione tako|er i ~lanovi VIII, ^LANA IV.B.7. A) (I) DO (III) I ^LANA IV.B.8 tog tijela i biraju ostale ~lanove - kao i iz njegovih ovlasti za USTAVA FBIH koordinaciju aktivnosti oru`anih snaga entiteta. Ove ustavne Na`alost, ja ne mogu da slijedim mi{ljenje ve}ine sudija, jer odredbe o~ito imaju funkciju obezbje|ivanja integrisane za mene niti je civilna komanda nad oru`anim snagama ~lanova hijerarhije od komandnog vrha niz vojne ~inove, koji je Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine prema ~lanu V/5. (a). Ustava neophodan za o~uvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH odgovaraju}i protuma~ena, niti je mogu}e tuma~iti te BiH. Za razliku od ve}ine mi{ljenja, ja ne mogu da vidim ikakav odredbe entitetskih ustava u skladu sa Ustavom Bosne i ustavnopravni razlog za tvrdnju, da taj komitet nije institucija Hercegovine. Bosne i Hercegovine. ^ak naprotiv! Iz sistemati~kog konteksta Istina je da ove odredbe Ustava BiH ne sadr`e nikakvu ~lana V. Ustava Bosne i Hercegovine, koji se odnosi u st. 1. do 3. pravnu definiciju pojma civilne komande i, {to je prili~no ~udno, na Predsjedni{tvo Bosne i Hercegovine, u stavu 4. na Vije}e utoliko {to je predvi|eno, da }e svaki ~lan Predsjedni{tva vr{iti ministara i u stavu 5. na Stalni komitet, o~igledno slijedi da je to funkciju civilnog zapovjednika oru`anih snaga, te nesigurnosti i tijelo institucija Bosne i Hercegovine, jednako kao {to su to nekonsekventnosti se ne mogu rije{iti pozivaju}i se na neku Predsjedni{tvo ili Vije}e ministara. spekulativnu "prirodu" tih oru`anih snaga ili da li je Kao najva`niji instrument demokratske kontrole, ovlast Predsjedni{tvo Bosne i Hercegovine kolektivni organ ili ne. Ne civilne komande prema ~lanu V/5. Ustava je u krajnjoj liniji smije se zaboraviti da se u zahtjevu postavlja pitanje da li je visoka i nadja~ava, prema ~lanu III/3. (b) Ustava BiH, bilo koji nadle`nost entiteta, ili predsjednika entiteta u pogledu odbrane i akt ili odluku bilo kojeg organa oba entiteta koji su u suprotnosti postavljanja vojnog osoblja, u skladu sa civilnom komandom sa Ustavom. Kako je vlast civilne komande nad svim oru`anim Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine. Dakle, problem koji se snagama dodijeljena svakom ~lanu Predsjedni{tva, potrebno je prema zahtjevu postavlja nije pitanje civilne komande nad da oni djeluju zajedno pri izvr{avanju ove ovlasti, i da pritom oru`anim snagama kao takvo, nego pitanje "civilne" komande. nemaju mogu}nost da blokiraju jedni druge. Prema tome, ne priroda oru`anih snaga, ve} tehnika pravne Kona~no, zbog principa razdvajanja ovlasti koji je kontrole, zahtijeva materijalnu interpretaciju osobine "civilne" inherentan Ustavu BiH, mora se prepustiti Parlamentarnoj komande Zbog toga je potrebno uspostaviti jedan ~vrsti ustavni skup{tini BiH da specificira gore istaknute ustavne principe kroz princip, koji se temelji na tekstu Ustava Bosne i Hercegovine, svoju ovlast da donese neophodne okvirne zakone u ovom tako da se za ustavni koncept civilne komande uspostavi valjan domenu i propi{e odgovaraju}e procedure zajedni~kog pravni osnov. djelovanja Predsjedni{tva, kao {to je to Sud u svojoj drugoj Dakle, iz principa demokratske dr`ave slijedi, kao {to je Djelimi~noj odluci u ovom predmetu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 17/00) ve} prije ustanovio. utvr|eno ~lanom I/2. Ustava BiH, da sve oru`ane snage moraju Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2131 predsjedniku Predsjedni{tva Republike BiH i predsjedniku ili Nadalje, kao ve} gore nazna~eno, prema mom mi{ljenju podpredsjedniku Federacije na ograni~en vremenski period do osporene odredbe ustava entiteta se nemogu tuma~iti u skladu sa konstituiranja Predsjedni{tva BiH. Me|utim, ovaj prijelazni peUstavom Bosne i Hercegovine. riod je istekao, tako da se ova odredba Amandmana XXIII vi{e ne Prema ~lanu V/5. Ustava BiH entiteti imaju mogu}nost da mo`e shvatiti kao ograni~enje da se Ustav Federacije dovede u odr`avaju oru`ane snage, ali samo u okviru granica koje su im saglasnost sa Ustavom BiH. ^ak i ako bi se Amandman XXIII Ustavom date. To zna~i da se to pravo mo`e samo u tom tuma~io tako da nakon isteka pomenutog prijelaznog perioda kontekstu vidjeti, da se entiteti ne pona{aju kao dr`ava i ukoliko ovlast imenovanja oficira bude prenesena na ~lanove odredbe o civilnoj komandi nad oru`anim snagama ne stvaraju Predsjedni{tva BiH, osporena odredba bi i onda ipak protivrje~ila opasnost za suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i ovoj ovlasti ~lanova Predsjedni{tva BiH, utoliko {to se odnosi na Hercegovine. Dakle, ne mo`e se ograni~iti tuma~enje teksta nadle`nost predsjednika Federacije da imenuje oficire oru`anih ustava entiteta na reguliranje na interni sastav entitetskih vojnih snaga bez ikakvog ograni~enja, i stoga ignoriraju}i ovlast civilne pitanja. Osobito se mora uzeti u obzir ne samo osporene odredbe komande ~lanova Predsjedni{tva BiH. Dakle ~lan III. 1. a), ~lan ustava nego isto i cijeli pravni okvir, te isto tako i historijsko IV.B.7. a) (I) i ~lan IV.B.8 Ustava FBiH se ne mogu tuma~iti na tuma~enje odredbi i zakonske odredbe koje specificiraju sporne na~in saglasan sa Ustavom BiH. ustavne odredbe. U pogledu polo`aja predsjednika Federacije da vr{i du`nost Osporena odredba ~lana 80. stav 1. Ustava RS, dopunjena vrhovnog komandanta vojske Federacije prema ~lanu IV.B.7 a) Amandmanom XL ta~ka 1., je formulisana na vrlo op}enit na~in (II), ni ovdje nema navo|enja kona~ne kontrole ovlasti civilne utoliko {to se odnosi na "poslove iz oblasti odbrane i sigurnosti". komande ~lanova Predsjedni{tva BiH. Ovo je ~ak jo{ va`nije, jer Ti poslovi su specificirani Zakonom o odbrani Republike Srpske odluka kada i kako koristiti oru`ane snage, tj. nadle`nost ("Slu`beni glasnik RS", broj 21/96). Nadle`nosti institucija mobilizacije, po~iva isklju~ivo u rukama ~lanova Predsjedni{tva Republike Srpske uklju~uju, izme|u ostalog, da Narodna BiH. Iako ~lan 22. Zakona o odbrani Federacije BiH ("Slu`bene skup{tina Republike Srpske mo`e proglasiti ratno stanje (~lan 5. novine Federacije BiH", broj 15/96) sadr`i sli~nu odredbu kao i Zakona o odbrani) ili da, u slu~aju prijetnje ratom, predsjednik Amandman XXIII Ustava Federacije u ovom pogledu, isti Republike Srpske ili Vlada mogu donijeti odluku o mobilizaciji argumenti, ve} istaknuti, stoje i u slu~aju spomenutog ~lana 22. vojske (~l. 6. i 8. Zakona o odbrani). Ove nadle`nosti institucija Osporena ustavna odredba se stoga ne mo`e tuma~iti na na~in Republike Srpske se jasno upli}u u "kompetenciju mobilizacije" saglasan sa Ustavom BiH. U ostalom, u odnosu na ~lan IV.B.8 koja po~iva u sr`i vlasti civilne komande Predsjedni{tva Bosne i Ustava FBiH zadnja re~enica te odredbe predstavlja jedan Hercegovine. U svjetlu ovog zakona, ~lan 80. stav 1. Ustava RS suspenduju}i veto, koji nije u saglasnosti sa odlukom o je pre{iroko formuliran, tako da nije ostavljena mogu}nost da se neustavnosti ~lana I.1. (1) Ustava Federacije Bosne i ova odredba tuma~i u skladu sa ustavnim principima vlasti Hercegovine iz tre~e Djelimi~ne odluke Suda u ovom predmetu civilne komande kao {to su Ustavom BiH predvi|eni. To zna~i, ("Slu`beni glasnik BiH", broj 23/00). da se odredbe ~lana 80. stav 1. dopunjen Amandmanom XL ta~ka S cijenjenim respektom za argumente ve~inskih mi{ljenja, 1. i ~lan 106. stav 2. Ustava RS moraju gledati u svijetlu smatram da osporene odredbe ustava entiteta kr{e pravne historijskog tuma~enja cijelog Ustava Republike Srpske. ^lan obaveze koje slijede iz Ustava Bosne i Hercegovine. 106. stav 2. Ustava RS je originalni tekst Ustava RS donesenog 1992. godine, dok je Amandman XL ~lana 80 donesen 1994. ANEKS godine ("Slu`beni glasnik RS", br. 28/94). Dakle tekst tih odredbi je donesen u jednom duhu, kada se Republika Srpska sama IZDVOJENO MI[LJENJE PROF. DR. SNE@ANE SAVI] podrazumijevala kao jedna samostalna dr`ava. Me|utim, I PROF. DR. VITOMIRA POPOVI]A NA DJELIMI^NU uzimaju}i u obzir zakonske odredbe, koje su bile donesene (^ETVRTU) ODLUKU USTAVNOG SUDA BIH BROJ U poslije Daytonskog sporazuma (!) i historijsko tuma~enje 5/98 OD 18. I 19. AUGUSTA. 2000. GODINE odredbi, te odredbe se nemogu smatrati samo kao interno pitanje Na sjednici Ustavnog suda BiH odr`anoj 18. i 19. augusta entiteta. Ve} zbog toga, {to postoji ustavna obaveza prema ~lanu 2000. godine u predmetu U 5/98 donesena je ~etvrta Djelimi~na XII stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine, o~igledno je da odluka Ustavnog suda BiH. U skladu sa ~lanom 36. Poslovnika Republika Srpska nije ni poku{avala da uskladi te odredbe Ustavnog suda - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", broj Ustava RS, koje su jasno namjerene za ustavni okvir jedne 24/99), tj. s obzirom na glasanje protiv ve}inske odluke u pogledu samostalne dr`ave, s ustavnim obavezama Ustava Bosne i sljede}ih ta~aka zahtjeva: a) ~lan 68. ta~ka 16. (zamijenjen Hercegovine. Amandmanom XXXII) Ustava Republike Srpske, b) ~lan 7. stav U svjetlu prije navedenog, ~lan 80. stav 1. dopunjen 1. i c) ~lan 28. stav 4. Ustava Republike Srpske kao i a) ~lan I 6(1) Amandmanom XL ta~ka 1. i ~lan 106. stav 2. Ustava RS su, sa Ustava Federacije BiH, izdvajamo mi{ljenje. jedne strane pre{iroki, a sa druge strane preusko konstruirani, tako da ja ne vidim nikakvu mogu}nost da se te odredbe tuma~e u A) Dopustivost zahtjeva skladu sa civilnom komandom ~lana V/5. (a) Ustava Bosne i U pogledu dopustivosti zahtjeva u cjelini vrijede razlozi koji Hercegovine. su navedeni u izdvojenom mi{ljenju na tre}u Djelimi~nu odluku Isto va`i manje ili vi{e i za osporene odredbe Ustava Suda u ovom predmetu. Federacije. ^lan III.1 (a) Ustava Federacije, izmijenjen Amandmanom B) Odluka o su{tini zahtjeva VIII, koji se odnosi na odbranu Federacije, uspostavljanje 1. U pogledu ocjene ustavnosti ~lana 68. ta~ka 16 (zamijenjen zajedni~ke komande svih vojnih snaga u Federaciji, i kontrola Amandmanom XXXII), ~lana 7. stav 1. i ~lana 28. stav 4. vojne proizvodnje, je formulisana na na~in koji ne uzima u obzir Ustava Republike Srpske, smatram da zahtjev nije civilnu komandu ~lanova Predsjedni{tva BiH. Pozivanje na utemeljen u Ustavu BiH, te ga je, u skladu sa njima kao i sa Ustav BiH je previ{e specificirano u pogledu zaklju~ivanja Poslovnikom Ustavnog suda, trebalo odbiti kao neosnovan. vojnih sporazuma. Nadalje, propisivanje saradnje sa Stalnim 2. U pogledu ocjene ustavnosti ~lana I 6(1) Ustava Federacije komitetom za vojna pitanja nije u isklju~ivoj nadle`nosti BiH, smatram da zahtjev nije utemeljen u Ustavu BiH, te ga Federacije BiH, nego, kako slijedi iz ~lana V/5. (a) Ustava BiH, u je, u skladu sa njim kao i sa Poslovnikom Ustavnog suda, ovlasti dr`ave koje propisuje osnovne principe putem okvirnog trebalo odbiti kao neosnovan. zakona koji }e onda biti dalje specificiran entitetskim zakonima. *** Osporene odredbe u pogledu imenovanja vojnog osoblja i 1. U pogledu ~lana 68. ta~ka 16. Ustava Republike Srpske oficira oru`anih snaga Federacije, kao i odre|enja predsjednika (zamijenjen Amandmanom XXXII) smatramo da zahtjev Federacije da vr{i funkciju vrhovnog komandanta oru`anih podnosioca nije utemeljen u Ustavu BiH jer se u ovom snaga Federacije, se moraju razmotriti u svjetlu ve} prije re~enog. slu~aju ne radi o institutu specijalnih paralelnih veza, kako Kao {to se mo`e vidjeti iz formulacije Amandmana XXIII na to izri~ito dopu{ta Ustav BiH, ve} se generalno propisuje Ustav Federacije, za imenovanje oficira se ve} podrazumijeva da saradnja sa srpskim narodom izvan Republike Srpske, ma je element civilne komande, a ova ovlast je onda bila dodijeljena Broj 58 - Strana 2132 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000. gdje se on nalazio. Ova saradnja se mo`e ostvarivati u jedinicama, koja pokriva {iru lepezu prava, nije razli~itim formama, {to dakle ne podrazumijeva isklju~ivo diskriminatorska, onda se takav zaklju~ak mora izvesti i za sporazume o specijalnim paralelnim vezama. Ustav BiH ovu odredbu Ustava Republike Srpske. nijednom odredbom ovu saradnju izri~ito ne zabranjuje niti Stoga se ne mo`e zaklju~iti, kako se to ~ini u ve}inskoj je pak normativno ure|uje. U tom smislu ova odredba odluci, da ta~ka 16. ~lana 68. Ustava Republike Srpske ne Ustava Republike Srpske podrazumijevala bi sve oblike mo`e biti legitimisana ~lanom 1. stav 4. Konvencije o saradnje koji ne bi naru{avali teritorijalni integritet i uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, te da kr{i suverenitet BiH, njene nadle`nosti predvi|ene ~lanom III 1 obavezu ustanovljenu ~lanom 2. stav 1. ta~ka c) Konvencije Ustava BiH, niti pak ljudska prava i slobode zajam~ene o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije niti pak ~lan I Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Kako se u stav 3. podstav (a) i ~lan II stav 1. Aneksa 7., a u vezi sa ovom slu~aju ne radi o saradnji sa dr`avama ili pak o nekim ~lanom III stav 2., podstav (c) Ustava BiH. drugim oblicima institucionalizovane saradnje na 2. Podnosilac zahtjeva tvrdi da odredba ~lana 7. Ustava dr`avnom niovu, ve} o saradnji sa srpskim narodom izvan Republike Srpske kojom se kao slu`beni jezik i pismo Republike Srpske, kako izri~ito glasi osporena odredba utvr|uju srpski jezik, odnosno }irilica nije u skladu sa Ustava Republike Srpske, takva namjera je, samom ~lanom I 2, II I 3 i II 4 Ustava BiH, te da odredba ~lana I 6(1) formulacijom u Ustavu Republike Srpske, isklju~ena. Ustava Federacije BiH kojim se kao slu`beni jezici Pored toga, zna~ajno je ista}i da se, tuma~e}i ovu odredbu utvr|uju bosanski i hrvatski tako|e nije u skladu sa Ustava Republike Srpske mo`e zaklju~iti da se u ovom Ustavom BiH. slu~aju ne radi isklju~ivo o srpskom narodu u SRJ ve} o Odredbom ~lana 7. Ustava Republike Srpske ne uspostavlja srpskom narodu izvan Republike Srpske, {to je svakako {iri se diskriminacija po nacionalnoj osnovi s obzirom da je pojam. Ova odredba Ustava Republike Srpske otvara srpski narod, saglasno Ustavu BiH i njenoj slo`enoj mogu}nost za takvu saradnju, tj. ovom ustavnom odredbom dr`avnoj strukturi (obrazlo`enje dato u izdvojenim se utvr|uje da takva mogu}nost postoji (ure|uje se i mi{ljenjima uz tre}u Djelimi~nu odluku u ovom predmetu) obezbje|uje saradnja), ali sam na~in njene realizacije (kako konstitutivan narod u Republici Srpskoj, a ostalim se ostvaruje) nije njome regulisan. Ukoliko bi taj na~in, koji konstitutivnim narodima u BiH, konkretno Hrvatima i se, saglasno Ustavu, mo`e odrediti aktima manje pravne Bo{njacima koji su konstitutivni u Federaciji BiH to pravo snage (zakonima i sl.) bio suprotan Ustavu BiH u tom osigurava u Federaciji BiH i istovremeno, kao i srpskom slu~aju bi se eventualno mogla utvrditi neustavnost takvog narodu, na nivou BiH. Ostalim gra|anima (kao i akta, no ne i samog ~lana 68. ta~ka 16. Ustava Republike manjinama) u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, kao i Srpske koji ovom odredbom ni na koji na~in ne ugro`ava svuda u svijetu, u entitetima ali i na nivou BiH, zajam~ena Ustav BiH. Ova odredba Ustava Republike Srpske nema su prava i slobode, prije svega pravo na razli~itost. U prilog diskriminatorski karakter jer njome ni na koji na~in nije navedenom idu i odredbe ~l. 7., 10., 21., 28. i dr. Ustava isklju~ena mogu}nost, niti je osporeno pravo saradnje i sa Republike Srpske, pogotovo stoga {to je u ovom slu~aju ostalim narodima van Republike Srpske, niti pak saradnja rije~ o normi pozitivnog sadr`aja, ali ne i o zabrani, {to ne ostalih gra|ana Republike Srpske sa njihovim mo`e ugroziti prava i slobode gradjana, kako se u zahtjevu sunarodnjacim izvan Republike Srpske. tvrdi. Upravo stoga se u ve}inskoj odluci pravilno izvodi "Iako se Isto vrijedi i za odredbu ~lana I 6 (1) Ustava Federacije BiH. i ova odredba opet mo`e tuma~iti na na~in saglasan sa Pored ovoga, u ovom slu~aju je potrebno praviti razliku Ustavom BiH tako da ne isklju~uje saradnju u prvom redu izme|u upotrebe slu`benog jezika i pisma i zabrane pripadnika drugih naroda, sa njihovim sunarodnjacima diskriminacije po osnovu jezika. U Ustavu BiH ne postoje izvan Republike, niti da im name}e obavezu da sara|uju sa odredbe o slu`benim jezicima upravo zbog njene slo`ene srpskim narodom izvan Republike", pogre{no se zaklju~uje dr`avne strukture i na~ina njenog nastanka. To je dakle da bi ta "pravila trebala imati efekat stvaranja konkretne nadle`nost entiteta. Analogno ovome, odredbe o tome preferencije za srpsko stanovni{tvo Republike Srpske". sadr`e ustavi entiteta. Kako je u Republici Srpskoj Kako je srpski narod, prema Ustavu BiH, konstitutivan konstitutivan srpski narod, ali kako i svi ostali njeni gra|ani narod (i ve}inski) u Republici Srpskoj logi~no je da se imaju zajam~ena osnovna prava i slobode, ovaj ~lan ustava ovakva saradnja sa srpskim narodom izvan Republike slijedi taj princip, {to je slu~aj i u Federaciji BiH kada je u Srpske mo`e regulisati ustavom, s tim {to ona ni u kom pitanju hrvatski i bo{nja~ki narod, {to se mo`e vidjeti iz slu~aju na taj na~in ne vrije|a ljudska prava i slobode ~lana 10. Ustava Republike Srpske koji propisuje: "Gra|ani ostalih gra|ana Republike Srpske. Republike Srpske su ravnopravni u slobodama, pravima i Pored toga, u tuma~enju ove odredbe Ustava Republike du`nostima, jednaki su pred zakonom i u`ivaju istu pravnu Srpske potrebno je poslu`iti se ustanovom specijalnih za{titu bez obzira na rasu, spol, jezik, nacionalnu paralelnih veza, predvi|enom Ustavom BiH. Specijalne pripadnost, vjeroispovjest, socijalno porijeklo i ro|enje, paralelne veze Republike Srpske sa SRJ predstavljaju obrazovanje, imovino stanje, politi~ko i drugo uvjerenje i sadr`inski ja~e veze nego {to je to slu~aj sa saradnjom sa dru{tveni polo`aj ili drugo li~no svojstvo". srpskim narodom izvan Republike Srpske. Prvo, stoga {to Dio zahtjeva koji se odnosi na za{titu ljudskih prava i se radi o institucionalnoj saradnji, drugo, {to se specificira sloboda, na osnovu ~lana 14. Evropske konvencije, saradnja sa SRJ i njenim federalnim jedinicama i tre}e, {to smatram da se odnosi na za{titu prava pojedinaca, a ne taj institut mo`e obuhvatiti sve nadle`nosti entiteta iz ~lana grupa, a ta prava su za{ti}ena i osigurana u odredbama III Ustava BiH, odnosno sve one nadle`nosti koje nisu Ustava Republike Srpske i Ustava Federcije BiH koje se nadle`nosti BiH i koje, saglasno Ustavu BiH, ne naru{avaju odnose na za{titu ljudsakih prava i sloboda, pa izme|u njen teritorijalni integritet i suverenitet. Analogijom, mo`e ostalog i pravo na upotrebu jezika i pisma. se zaklju~iti: ako Ustav BiH Republici Srpskoj daje 3. U pogledu ~lana 28. stav 4. Ustava Republike Srpske, mogu}nost zaklju~enja sporazuma o specijalnim smatram da navedena odredba Ustava Republike Srpske paralelnim vezama, a Ustav Republike Srpske to nije u suprotnosti sa odredbama Ustava BiH, pogotovo konkretizuje - sa SRJ i njenim federalnim jedinicama, a {to kada se imaju u vidu odredbe st. 1. i 2. istog ~lana Ustava je u ovoj odluci Suda ocijenjeno kao saglasno Ustavu BiH, Republike Srpske. Ovakav status crkve u dr`avi (uop}e) logi~no je da mogu}nost saradnje sa srpskim narodom nije "specijalitet" Republike Srpske ve} je prisutan i u izvan Republike Srpske, koju ~lanom 68. ta~ka 16. Ustava nekim drugim zemljama. U prilog ovome ide i ~injenica da ure|uje i osigurava Republika Srpska, mora slijediti tu u Ustavu BiH ne postoji odredba koja bi propisivala logiku. Ako odredba Ustava Republike Srpske koja ure|uje obaveznu odvojenost crkve od dr`ave, niti pak status specijalne paralelne veze sa SRJ i njenim federalnim Nedjelja, 31. prosinca/decembra 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 58 - Strana 2133 ovakvih organizacija u BiH ili entitetima. Time {to je u Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske", osporenom ~lanu odre|eno da je srpska Pravoslavna crkva, a primjenjivat }e se od 01.01.2001.godine. crkva srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere i Predsjedatelj Upravnog time {to je utvr|eno da Republika Srpska poma`e vije}a Centralne banke Pravoslavnu crkvu i sara|uje sa njom, nije zabranjeno UV broj 25/00 Bosne i Hercegovine postojanje drugih vjerskih zajednica, pogotovo s obzirom 15. studenog 2000.godine Guverner na st. 1. i 2. osporenog ~lana koji propisuju: "Jam~i se Sarajevo Peter Nicholl, v. r. sloboda veroispovesti"; "Verske zajednice su jednake pred zakonom, slobodne u vr{enju verskih poslova i verskih obreda, mogu osnivati verske {kole i izvoditi versku nastavu u svim {kolama svih stepena obrazovanja, baviti se