Aktio

JU "Sluţba za zapošljavanje Kantona Sarajevo" Sarajevo

Pravilnik o izmjenama pravilnika o naĉinu ostvarivanja prava na novĉanu naknadu i drugih prava za vrijeme privremene nezaposlenosti

Na osnovu ĉlana 16. stav (1) alineja 1. Statuta Javne ustanove "Sluţba za zapošljavanje Kantona Sarajevo" Sarajevo (br. 05/1-3306/08 od 22.05.2008. godine, 05/1-0224/12 od 08.02.2012. godine, 05/1-0542/12 od 21.03.2012. godine i 05/1-0867/16 od 27.06.2016. godine), a u skladu sa Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. 41/01, 22/05 i 9/08) i Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba u Kantonu Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 4/04, 29/09 i 18/13), Upravni odbor na 10. sjednici, odrţanoj dana 16.02.2021. godine donio je PRAVILNIK O IZMJENAMA PRAVILNIKA O NAĈINU OSTVARIVANJA PRAVA NA NOVĈANU NAKNADU I DRUGIH PRAVA ZA VRIJEME PRIVREMENE NEZAPOSLENOSTI Ĉlan 1. U Pravilniku o naĉinu ostvarivanja prava na novĉanu naknadu i drugih prava za vrijeme privremene nezaposlenosti (br. 01-05-4510/06 od 19.06.2016. godine, 05/1-1279-1/10 od 04.06.2010. godine i 09/1-4290-1-U0/20 od 16.12.2020. godine), u ĉlan 7. stav (3) se briše. Ĉlan 2. U ĉlanu 18. u stavu (1) taĉka a) u podtaĉki 2) rijeĉ "zaposlenika" zamjenjuje se rijeĉju "radnika"; U podtaĉki 3) rijeĉ "zaposleniku" zamjenjuje se rijeĉju "radniku"; Podtaĉke 4) i 8) mijenjaju se i glase: "4) ispunjavanjem uslova za penziju prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, ili drugim propisima koji regulišu povoljnije penzionisanje; 8) i u drugim sluĉajevima kada je radnik svjesno doprinijeo prestanku radnog odnosa.". U stavu (2) taĉka b) mijenja se i glasi: "b) diskriminacija, u smislu propisa o radu;". U taĉki e) rijeĉ "zaposlenika" zamjenjuju se rijeĉju "radnika". Ĉlan 3. U ĉlanu 20. stav (1) mijenja se i glasi: "(1) Pravo na zdravstveno osiguranje putem Sluţbe, imaju osiguranici i ĉlanovi porodice osiguranika, kao i strani drţavljani i lica bez drţavljanstva, u skladu sa propisima koji regulišu zdravstveno osiguranje.". Ĉlan 4. U ĉlanu 22. u stavu (1) rijeĉi: "ĉl. 40., 142., 143. i 144. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju" zamjenjuju se rijeĉima: "propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju". Ĉlan 5. U ĉlanu 24. u stavu (3) rijeĉi: "stalni ili privremeni" zamjenjuju se rijeĉju "odobreni". Ĉlan 6. Naziv ĉlana 28. mijenja se i glasi: "(Obaveza javljanja na evidenciju)". U stavu (1) rijeĉi: "predati radnu knjiţicu Sluţbi i javljati se na evidenciju nezaposlenih osoba svakih 30 dana" zamjenjuju se rijeĉima: "javljati se na evidenciju nezaposlenih osoba najmanje jednom u roku od 30 dana." St. (2) i (3) se brišu. Dosadašnji stav (4) postaje stav (2). Ĉlan 7. Naziv ĉlana 31. mijenja se i glasi: "(Dokumentacija koja se prilaţe uz zahtjev)". Ĉlan 8. Naziv ĉlana 35. mijenja se i glasi: "(Ostvarivanje prava nakon promjene prebivališta/boravišta)". Ĉlan 9. Naziv i ĉlan 40. mijenjaju se i glase: SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. "Ĉlan 40. (Stupanje na snagu i objava) Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom donošenja i isti će biti objavljen u "Sluţbenim novinama Kantona Sarajevo" i na web stranici Sluţbe.". Ĉlan 10. Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom donošenja i isti će biti objavljen u "Sluţbenim novinama Kantona Sarajevo" i na web stranici Sluţbe. Broj 09/1-0430-1-UO/21 Predsjednik 16. februara 2021. godine Upravnog odbora Sarajevo Emin Olovĉić, s. r. USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odluĉujući po zahtjevima za rješavanje spora izmeĊu Kantona Sarajevo i opština Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo u vezi sa propisima koje su donijeli Skupština Kantona Sarajevo i Vlada Kantona Sarajevo, a kojima se tim opštinama u oblasti upravljanja javnim parkinzima, te lokalnim i nekategorisanim cestama oduzimaju nadleţnosti po osnovu kojih se u ovoj oblasti ostvaruju prihodi, na osnovu ĉlana IV.C.3.10.(1) e) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici odrţanoj dana 19.01.2021. godine, donio je PRESUDU1 UtvrĊuje se da je Kanton Sarajevo neprovoĊenjem odredbi ĉlana 84. stav (8) Zakona o ureĊenju saobraćaja na podruĉju Kantona Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 30/17) i ĉlana 35. stav (6) Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i organizaciji jedinstvenog sistema naplate parkiranja ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 52/18) povrijedio pravo opština Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo na participaciju u raspodjeli sredstava prikupljenih po osnovu naplate parkiranja na javnim parkinzima i u javnim garaţama, u zavisnosti od ukupnog broja parking mjesta na podruĉju tih opština. Nalaţe se Kantonu Sarajevo, da u roku od 60 (šezdeset) dana od dana objave ove presude u "Sluţbenim novinama Federacije BiH", otkloni posljedice tog neĉinjenja i u cijelosti provede navedene propise. Presudu objaviti u "Sluţbenim novinama Federacije BiH" i "Sluţbenim novinama Kantona Sarajevo". Obrazloţenje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva Opštinski naĉelnik Opštine Centar Sarajevo (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 23.01.2019. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za rješavanje spora izmeĊu Opštine Centar Sarajevo i Kantona Sarajevo, podneskom broj: 10-23-135/19 od 11.01.2019. godine, zaprimljenim dana 23.01.2019. godine. U zahtjevu istiĉe da je Kanton Sarajevo, donošenjem Zakona o ureĊenju saobraćaja na podruĉju Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Zakon o ureĊenju saobraćaja) i Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i organizaciji jedinstvenog sistema naplate parkiranja (u daljem tekstu: Uredba o organizaciji parkiranja), protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, prisvojio nadleţnosti Opštine Centar Sarajevo. 1 Presuda objavljena u "Sluţbenim novinama Federacije BiH", broj 14/21 Broj 8 - Strana 149 Rijeĉ je o nadleţnostima u sferi utvrĊivanja politike korištenja i utvrĊivanja visine naknade za korištenje javnih dobara, upravljanja, finansiranja i unaprjeĊenja djelatnosti i objekata komunalne infrastrukture, lokalnih puteva i mostova, kao i javnih parking prostora. Na taj naĉin je, smatra podnosilac zahtjeva, Kanton Sarajevo onemogućio toj opštini sticanje prihoda koji joj po zakonu pripadaju, a kojima bi trebala finansirati sve poslove koje joj nameće status upravitelja lokalnih cesta. Na osnovu tog zahtjeva, u Ustavnom sudu Federacije formiran je predmet (rješavanje spora) pod brojem: U-7/19. 2. Spajanje postupaka Nedugo potom, taĉnije 23.05.2019. godine u Ustavnom sudu Federacije zaprimljen je i podnesak Opštinskog naĉelnika Opštine Stari Grad Sarajevo broj: 01-05-4-1655/19 od 21.05.2019. godine, kojim se takoĊe zahtijeva rješavanje spora izmeĊu te opštine i Kantona Sarajevo. I u ovom zahtjevu se istiĉe da je Kanton Sarajevo, protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, donio propise kojima se toj opštini oduzimaju nadleţnosti u oblasti upravljanja javnim parking prostorima, te lokalnim i nekategorisanim cestama, ĉime se, smatra podnosilac zahtjeva, onemogućava tu opštinu u sticanju prihoda koji joj po zakonu pripadaju. Na osnovu ovog zahtjeva u Ustavnom sudu Federacije oformljen je predmet (rješavanje spora) pod brojem: U-29/19. Kako je po ocjeni Ustavnog suda Federacije rijeĉ o, po njihovoj prirodi istovrsnim, a po predoĉenoj argumentaciji gotovo identiĉnim zahtjevima sa pozivanjem na iste propise i kako se, k tome, oba zahtjeva odnose na istu stranku – Kanton Sarajevo, na ĉijem se podruĉju obje opštine i nalaze, Ustavni sud Federacije zakljuĉio je da je moguća i cjelishodna analogna primjena odredbi o spajanju postupaka iz ĉlana 38. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03). Stoga je, u prethodnom postupku pred ovim sudom, na sjednici odrţanoj dana 28.10.2020. godine doneseno rješenje pod brojem: U-7/19 kojim je utvrĊeno da se predmeti pod brojevima: U-7/19 i U-29/19 spajaju, te da će se po zahtjevima za rješavanje spora voditi jedinstven postupak i donijeti jedna odluka pod brojem: U-7/19. 3. Stranke u postupku Na osnovu ĉlana 33. Zakona o postupku, stranke u ovom ustavnosudskom postupku (sporu) su: Opština Centar Sarajevo i Opština Stari Grad Sarajevo u ĉije ime su zahtjevi podneseni, i Kanton Sarajevo, na koji se oba zahtjeva odnose. 4. Bitni navodi zahtjeva Podnosilac zahtjeva navodi da je Kanton Sarajevo u suprotnosti sa odredbama Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 12/10, 16/10 i 66/13 – u daljem tekstu: Zakon o cestama) i odredbama Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09 - u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave) donio propise kojima opštini, u oblasti upravljanja javnim parkinzima te lokalnim i nekategorisanim cestama, oduzima one nadleţnosti po osnovu kojih se u ovoj oblasti ostvaruju prihodi, ĉime onemogućava opštinu da ostvari prihode koji joj po zakonu pripadaju. Ĉlanom 13. Zakona o cestama propisana je nadleţnost opština za upravljanje (izgradnju, rekonstrukciju, odrţavanje) lokalnim cestama i gradskim ulicama. Prema ĉlanu 8. Zakona o principima lokalne samouprave, u vlastite nadleţnosti jedinica lokalne samouprave "posebno Broj 8 - Strana 150 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO spadaju", uz ostalo, oblast utvrĊivanja politike korištenja i utvrĊivanje visine naknade za korištenje javnih dobara, upravljanje, finansiranje i unaprjeĊenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture, pri ĉemu se izriĉito navode lokalni putevi, mostovi i javna parkirališta. Kanton Sarajevo je, na osnovu Zakona o cestama, donio 15.11.2014. godine, Odluku o razvrstavanju lokalnih cesta i ulica u Gradu Sarajevu na podruĉju opština Centar Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, Novo Sarajevo i Stari Grad Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 40/14, u daljem tekstu: Odluka o razvrstavanju lokalnih cesta), kojom odlukom su 144 ulice na podruĉju Opštine Centar Sarajevo, u duţini od 74,545 m, proglašne lokalnim cestama kojima upravlja Opština. Opština je preuzela obaveze koje joj propisuje Zakon o cestama, te obezbjeĊuje i ulaţe znaĉajna finansijska sredstva u izgradnju, rekonstrukciju i odrţavanje (investicijsko, tekuće i zimsko) cesta kojima upravlja. Za obavljanje ovih poslova Opština, u skladu sa odredbom ĉlana 48. Zakona o cestama, zakljuĉuje ugovore sa pravnim licima registrovanim za djelatnost graĊenja. Samo za zimsko odrţavanje lokalnih cesta u periodu od 2015.-2017. godine, Opština je izvoĊaĉu platila iznos od 1.207.129 KM. Pored ĉinjenice da Opština iskljuĉivo vlastitim sredstvima izvršava poslove koji su joj zakonom kao upravitelju lokalnih cesta dani u nadleţnost, Kanton Sarajevo vrši naplatu parkiranja na svim javnim parkinzima na podruĉju Opštine, ukljuĉujući i parkinge formirane na lokalnim cestama (gradskim ulicama). Potom je Kanton Sarajevo Zakonom o ureĊenju saobraćaja, odredbom ĉlana 84. utvrdio nadleţnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo za jedinstven sistem parkiranja na podruĉju Kantona, te propisao i naĉin naplate i raspolaganja sredstvim od naplate javnih parkinga, o ĉemu nije konsultovao opštine. Isto tako je na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 14/16, 43/16, 10/17, 19/17 i 20/18), bez uporišta u odredbama Zakona o cestama, Kanton Sarajevo donio Uredbu o organizaciji i naĉinu naplate parkiranja u Kantonu Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj: 25/16). Donesene su i dvije odluke i to Odluka o cjenama parking karte ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 8/17, 13/17 i 42/17) i Odluka o zonama javnih parkirališta ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj: 8/17). Potom je Vlada Kantona Sarajevo, dana 13.12.2018. godine, donijela i novu Uredbu o organizaciji parkiranja. Tom Uredbom Kanton Sarajevo, ponovno sebi prisvaja nadleţnosti i prihode protivno odredbama zakona Federacije Bosne i Hercegovine koji regulišu ovu oblast. Naime Kanton Sarajevo uspostavlja iskljuĉivu nadleţnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo za oblast javnog parkiranja u Kantonu, zanemarujući pri tome prava jedinica lokalne samouprave utvrĊena Zakonom o cestama i Zakonom o principima lokalne samouprave. Uredba ne propisuje obavezu Kantona Sarajevo ili nadleţnog ministarstva da opštinama dostavi egzaktne podatke o ostvarenim prihodima po osnovu naplate parkinga. Opština je onemogućena da vrši bilo kakvu kontrolu u pogledu naplate i raspodjele ovih prihoda, koji su u skladu sa federalnim propisima iskljuĉivi prihod jedinice lokalne samouprave. Iz navedenog proizilazi da je Kanton Sarajevo donošenjem Odluke o razvrstavanju lokalnih cesta, jedinog propisa koji je zasnovan na federalnim zakonima, utvrdio kojim cestama i ulicama na podruĉju opštine upravlja opština. Svim ostalim propisima iz ove oblasti koje je Kanton donio, koji se odnose na oblast upravljanja javnim parkiralištima i lokalnim cestama a posebno u djelatnostima kojima se neposredno Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. ostvaruju znaĉajni prihodi u ovoj oblasti, Kanton je utvrdio nadleţnost vlastitih organa, ĉime je protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine onemogućio opštinu da stekne prihode koji joj po zakonu pripadaju, a kojima bi trebala finansirati sve poslove koje joj nameće status upravitelja lokalnih cesta. Uredbu o organizaciji i naĉinu naplate parkiranja u Kantonu Sarajevo, Kanton Sarajevo je zasnovo na Zakonu o komunalnim djelatnostima, koji je suprotno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine i suprotno presudi Ustavnog suda Federacije broj: U-21/09 od 21.10.2015. godine, ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj 5/16), ponovno utvrdio nadleţnost Kantona u ovoj oblasti. Podnosilac zahtjeva, zbog ĉinjenice da Kanton Sarajevo ne izvršava brojne odluke Ustavnog suda Federacije, te zbog ĉinjence da presude koje se donesu u postupku radi zaštite prava na lokalnu samoupravu ne daju rezultate koje jedinice lokalne samouprave oĉekuju kao zakonitu i logiĉnu posljedicu donesenih presuda, predlaţe da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom bi se utvrdilo da je Kanton Sarajevo donošenjem Zakona o ureĊenju saobraćaja na podruĉju Kantona Sarajevo i Uredbe o organizaciji parkiranja, protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, prisvojio nadleţnosti Opštine Centar Sarajevo u oblastima: utvrĊivanje politike korištenja i utvrĊivanja visine naknade za korištenje javnih dobara; Upravljanja, finansiranja i unaprjeĊenja djelatnosti i objekata komunalne infrastrukture, lokalnih puteva i mostova i javnih parkirališta. 5. Bitni navodi odgovora na zahtjev Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-7/19 od 12.02.2019. godine, zatraţio od Skupštine Kantona Sarajevo odgovor na navode zahtjeva. Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo je aktom broj: 01-05-824-7-2/19 od 13.03.2019. godine dostavio odgovor u formi izjašnjenja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo broj: 04-05-824/19 od 27.02.2019. godine, koji je kao odgovor na zahtjev verifikovala Zakonodavno-pravna komisija Skupštine Kantona Sarajevo na sjednici odrţanoj 12.03.2019. godine, i aktom broj: 01-05-824-7-1/19 od 12.03.2019. godine ga uputila Predsjedavajućem u Skupštini Kantona Sarajevo. U odgovoru se istiĉe da je ĉlanom 10. Zakona o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo - Preĉišćeni tekst ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 2/12, 41/12, 8/15 i 13/17), utvrĊeno da Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo vrši upravne i struĉne poslove utvrĊene ustavom, zakonom i drugim propisima, koji se odnose na ostvarivanje nadleţnosti Kantona u oblasti saobraćaja. Vršenje nadleţnosti je takoĊe utvrĊeno i Ustavom Kantona Sarajevo, gdje je jasno propisano da Kanton svoje nadleţnosti izvršava donošenjem propisa i primjenom propisa Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Odlukom o organizaciji i naĉinu naplate parkiranja ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 18/97), utvrĊena je organizacija i naĉin naplate parkiranja na javnim parkiralištima, a kojima se smatra javna prometna površina namijenjena iskljuĉivo za zaustavljanje i parkiranje vozila koju odredi Ministarstvo, dok je utvrĊeno da kontrolu parkiranja na javnim parkiralištima obavlja KJKP "Rad" d.o.o. Sarajevo. Potom se ukazuje na odredbe ĉlana 2. Zakona o komunalnim djelatnostima, kojima je utvrĊeno da se pod komunalnim djelatnostima, u smislu tog Zakona, podrazumijeva pruţanje komunalnih usluga od interesa za fiziĉka i pravna lica, te finansiranje graĊenja i odrţavanja objekata i ureĊaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO sistema na podruĉju Kantona Sarajevo, kao i Grada Sarajeva i opština na podruĉju tog kantona. U ĉlanu 3. istog Zakona decidno su navedene komunalne djelatnosti individualne komunalne potrošnje, meĊu kojima je i parkiranje, odnosno odrţavanje i organizacija javnih parking prostora i javnih garaţa i predviĊeno je da će se obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti pobliţe regulisati podzakonskim aktima, što je i uĉinjeno donošenjem Uredbe o organizaciji i naĉinu naplate parkiranja u Kantonu Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 25/16 i 19/17) od strane kantonalne Vlade. Zatim je donesen i Zakon o ureĊenju saobraćaja kojim je utvrĊivanje jedinstvenog sistema parkiranja na podruĉju Kantona Sarajevo stavljeno u nadleţnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo, a kao provedbeni akt donesena je Uredba o organizaciji parkiranja. Istom Uredbom je takoĊe propisana i cijena parkiranja, odnosno od ĉega se ista sastoji, te uplata i korištenje sredstava prikupljenih od parkiranja vozila. Ĉlanom 37. stav (6) ove Uredbe utvrĊeno je da će se raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u opštine definisati sporazumom sa svakom opštinom posebno, dok je u stavu (7) istog ĉlana propisano da cijenu za rezervisano parking mjesto i povlaštenu parking kartu utvrĊuje Vlada Kantona Sarajevo na prijedlog Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo. U odgovoru se ne dovodi u pitanje da u vlastite nadleţnosti jedinice lokalne samouprave, izmeĊu ostalog, posebno spadaju i nadleţnosti navedene u predmetnom zahtjevu od strane Opštine Centar Sarajevo, pri ĉemu se referiše na Zakon o lokalnoj samoupravi ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 22/00). Tim je Zakonom propisano da poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom, nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju, a taj prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave treba biti praćen dodjelom sredstava potrebnim za njihovo efikasno obavljanje. Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo, cijeni bitnim istaći da saobraćaj predstavlja cjelinu koja obuhvata i parkiranje, odnosno mirujući saobraćaj, te da se problem parkiranja koji je posebno izraţen u uţoj gradskoj jezgri, kao i problem zagaĊenja u zimskom periodu, nastoji prevazići izgradnjom podzemnih garaţa, izgradnjom smart parkinga na podruĉju Opštine Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo, gdje je navedni problem posebno izraţen. Na kraju se naglašava da se ukupna sredstva prikupljena po osnovu naplate parkiranja, odnosno namjenska sredstva ostvarena po navedenom osnovu, iskljuĉivo ulaţu u izgradnju i unaprjeĊenje parking prostora na podruĉju Kantona Sarajevo, te da konkretna struktura ulaganja u opštine treba da se definiše sporazumom sa svakom opštinom, što je propisano pomenutom Uredbom o organizaciji parkiranja, a sve do konaĉnog utvrĊivanja nadleţnosti u predmetnoj oblasti i donošenja novog Zakona o lokalnoj samoupravi. 6. Prethodni postupak Ustavni sud Federacije je od stranaka u postupku zatraţio izjašnjenje, kako bi se utvrdilo da li je moţda u meĊuvremenu Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo izvršilo ili pokušalo izvršiti svoju zakonsku obavezu o kojoj je gore bilo rijeĉi. Upit je, pod brojem U-7/19 od 17.11.2020. godine upućen Vladi Kantona Sarajevo i Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo, te opštinama Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo. Broj 8 - Strana 151 Dana 01.12.2020. godine zaprimljeno je traţeno izjašnjenje od Naĉelnika Opštine Stari Grad Sarajevo (podnesak broj: 01-04-4-2454/20 od 30.11.2020. godine) iz kojeg se vidi da, do dana pisanja tog izjašnjenja, nije bilo nikakvog obraćanja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo toj opštini u vezi sa ugovornim regulisanjem raspodjele sredstava prikupljenih od naplate parkiranja na javnim parkinzima, te da kod takvog stanja stvari Opština Stari Grad Sarajevo u potpunosti ostaje kod navoda iz zahtjeva. Dana 04.12.2020. godine zaprimljeno je i traţeno izjašnjenje Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo (podnesak broj: 04-05-46176-2/20 od 03.12.2020. godine). U njemu se expressis verbis i bez ikakvog osporavanja potvrĊuje postojanje zakonske obaveze o kojoj se radi, sa preciznim navoĊenjem odgovarajućih, ranije spominjanih odredaba Zakona o ureĊenju saobraćaja i Uredbe o organizaciji parkiranja. 7. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Ĉlan IV.C.3.10.(1) (1) Osnovna funkcija Ustavnog suda je rješavanje sporova: a) izmeĊu kantona; b) izmeĊu kantona i federalne vlasti; c) izmeĊu grada i njegovog kantona ili federalne vlasti; d) izmeĊu opštine i grada; e) izmeĊu opština i njihovih kantona ili federalne vlasti; i f) izmeĊu institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti. Ĉlan IV.C.3.10.(3) (3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruţenja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odluĉuje o sporovima izmeĊu jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, naĉelnika opštine ili gradonaĉelnika grada, ili udruţenja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. B. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09) III. SAMOUPRAVNI DJELOKRUG JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE Ĉlan 8. st. 1. i 2. i stav 3. alineja 11 Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadleţnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog znaĉaja koja nisu iskljuĉena iz njene nadleţnosti, niti dodijeljena u nadleţnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona. Ona će biti samostalna u odluĉivanju o pitanjima iz vlastitih nadleţnosti, koje ne mogu biti ograniĉene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u sluĉajevima i u okvirima utvrĊenim ustavom i zakonom. U vlastite nadleţnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju: upravljanje, finansiranje i unaprjeĊenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture: vodosnabdijevanje, odvoĊenje i prerada otpadnih voda, prikupljanje i odlaganje ĉvrstog otpada, odrţavanje javne ĉistoće, gradska groblja, Broj 8 - Strana 152 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO lokalni putevi i mostovi, uliĉna rasvjeta, javna parkirališta, parkovi; C. Zakon o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 12/10, 16/10 i 66/13) Ĉlan 1. Ovim zakonom ureĊuje se: razvrstavanje javnih cesta, upravljanje cestama i pravni poloţaj upravitelja, planiranje, gradnja, rekonstrukcija, odrţavanje, ugovaranje i ustupanje radova, zaštita cesta i uslovi odvijanja saobraćaja na cestama, koncesija na javnim cestama, finansiranje javnih cesta, upravni nadzor nad provoĊenjem Zakona, kazne i druga pitanja od znaĉaja za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) iz oblasti cesta. Ĉlan 9. Mjerila i kriterije za razvrstavanje javnih cesta i odluku o razvrstavanju javnih cesta, osim lokalnih cesta, u skladu sa smjernicama i mjerilima, kriterijima i Odlukom Vijeća ministara BiH utvrĊuje Vlada na prijedlog Federalnog ministarstva prometa i komunikacija (u daljem tekstu: Ministarstvo) u saglasnosti sa kantonalnim ministarstvima nadleţnim za poslove prometa. Izuzetno od stava 1. ovog ĉlana, odluku o razvrstavanju lokalnih cesta i ulica u gradovima donosi vlada kantona na prijedlog nadleţnog opštinskog ili gradskog organa za poslove saobraćaja. Ĉlan 13. Upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu autocesta i brzih cesta vrše Autoceste FBiH. Upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu magistralnih cesta vrše Ceste FBiH. Upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu regionalnih cesta vrše javne kantonalne ustanove za ceste. Upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu lokalnih cesta i gradskih ulica vrše nadleţni opštinski ili gradski organi. Ĉlan 25. Godišnji plan i program odrţavanja i zaštite, kao i program rekonstrukcije, izgradnje i obnove javnih cesta do kraja tekuće godine za narednu godinu donose nadleţni organi: za autoceste i brze ceste Autoceste FBiH, za magistralne ceste Ceste FBiH, za regionalne ceste nadleţna kantonalna ustanova za ceste, za lokalne ceste i gradske ulice nadleţni opštinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik. Saglasnost na godišnje planove i programe iz alineje 1. i 2. daje Vlada, za planove i programe iz alineje 3. kantonalna vlada, a za planove i programe iz alineje 4. nadleţno opštinsko ili gradsko vijeće. Ĉlan 48. Upravitelji cesta direktno ne izvode radove gradnje, rekonstrukcije i odrţavanja javnih cesta. Izuzetno, subjekti iz prethodnog stava mogu izvoditi navedene radove, ako imaju potrebne kapacitete i ukoliko je to u funkciji racionalnosti, boljeg funkcionisanja sistema i ako je tehnološki i ekonomski opravdano. IzvoĊenje radova gradnje, rekonstrukcije i odrţavanja javnih cesta upravitelji cesta ustupaju po postupku i na naĉin utvrĊen Zakonom o javnim nabavkama ("Sluţbeni glasnik BiH", br. 49/04). Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. Ĉlan 79. Upravitelji cesta za ceste kojima upravljaju duţni su voditi evidencije tih cesta, cestovnog pojasa, saobraćajne signalizacije i opreme na njima. Ĉlan 80. stav 1. Ovim zakonom daju se javna ovlaštenja upraviteljima cesta. VII. FINANSIRANJE JAVNIH CESTA Ĉlan 88. Finansijska sredstva za odrţavanje, zaštitu, obnovu, rekonstrukciju i izgradnju javnih cesta osiguravaju se: A - iz javnih prihoda: 1. godišnjim naknadama za upotrebu cesta koje se plaćaju pri registraciji za motorna i prikljuĉna vozila, kao i zapreţna kola; 2. naknadama za autoceste i ceste iz maloprodajne cijene nafte i naftnih derivata; 3. posebnim naknadama za upotrebu autocesta, brzih cesta i odreĊenih cesta i objekata sa naplatom na cestama (most, vijadukt, tunel i sl.) po posebnom pravilniku; 4. naknadama za ceste na inozemna motorna i prikljuĉna vozila; 5. posebnim naknadama za sluţbu "Pomoćinformacije" na cestama; 6. naknadama za ceste koje se plaćaju za vanrednu upotrebu javnih cesta (vanredni prijevoz); 7. naknadama za ceste koje se plaćaju za prekomjernu upotrebu javnih cesta zbog opterećenja i uĉestalosti vozila; 8. naknadama za korištenje cestovnog zemljišta ili od reklamnih znakova; 9. ostale naknade po posebnim propisima; B - kreditima; C - donacijama/grantovima: 1. iz sredstava federalnog budţeta, budţeta kantona, te budţeta grada i opštine, 2. sredstvima federalnog budţeta prikupljenim od naknada za korištenje cesta i objekata na osnovu dobijene koncesije i sredstvima ostvarenim od pratećih djelatnosti, 3. donacijama drugih donatora. Ĉlan 95. Finansijska sredstva iz ĉlana 88. ovog Zakona, koja se odnose na autoceste uplaćuju se u potpunosti na raĉun Autocesta FBiH. Finansijska sredstva iz ĉlana 88. ovog Zakona, koja se odnose na magistralne ceste uplaćuju se u potpunosti na raĉun Cesta FBiH. Finansijska sredstva iz ĉlana 88. ovog Zakona, koja se odnose na regionalne ceste uplaćuju se u potpunosti na raĉun javnih kantonalnih ustanova za ceste, a na raĉun grada ili opštine za lokalne ceste i ulice u gradovima. Ĉlan 96. Naknade iz ĉlana 88. ovog Zakona jesu raspoloţiva finansijska sredstva koja će upravitelji namjenski koristiti za odrţavanje, zaštitu, obnovu, rekonstrukciju i izgradnju autocesta, brzih, magistralnih, regionalnih i lokalnih cesta, za rad i funkcionisanje upravitelja, te za proširenje materijalne osnove rada iz osnovne djelatnosti u okviru povjerenih javnih ovlaštenja, u skladu sa odobrenim planom i programom poslovanja od osnivaĉa. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO D. Ustav Kantona Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 04/01, 28/04, 6/13) Ĉlan 18. stav 1. taĉ. b), d), i j) Nadleţnosti Skupštine Skupština Kantona: b) donosi zakone i druge propise u okviru izvršavanja nadleţnosti Kantona, izuzev propisa koji su ovim Ustavom ili zakonom dati u nadleţnost Vlade Kantona; d) utvrĊuje politiku i donodi programe razvoja Kantona; j) odluĉuje o prijenosu ovlaštenja Kantona na opštinu, Grad i Federaciju; E. Zakon o ureĊenju saobraćaja na podruĉju Kantona Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 30/17 i 46/17) Ĉlan 84. (Jedinstven sistem parkiranja) (1) Ministarstvo utvrĊuje jedinstven sistem javnog parkiranja na podruĉju Kantona inadleţno je za: a) planiranje, organizaciju i unaprjeĊenje javnog parkiranja u Kantonu Sarajevo, b) upravljanje javnim parkinzima na podruĉju Kantona, c) nadzor funkcionisanja javnih parkinga na podruĉju Kantona, d) otvaranje novih parkinga i e) uspostavljanje jedinstvenog sistema naplate parkiranja. (2) Parkiranje vozila moţe se organizovati na: a) javnim parkinzima, b) javnim garaţama, c) rezervisanim parking mjestima, d) javnim parkinzima i garaţama u privatnom vlasništvu. (3) Na javnim parkinzima zabranjeno je: a) parkiranje vozila koje nije registrovano, b) parkiranje neispravnog ili havarisanog vozila i zbog dotrajalosti neupotrebljivih vozila ili vozila koji nemaju svoj vlastiti pogon, c) zauzimanje parking mjesta putem ograĊivanja (parking barijere, ograde, i razni predmeti koji fiziĉki ometaju parkiranje). (4) Ministarstvo po sluţbenoj duţnosti rješenjem utvrĊuje javne parking prostore. (5) Sredstva od naplate javnih parkinga će se koristiti za: a) plaćanje komunalne usluge za odrţavanje javnog parking prostora, b) unaprjeĊenje investicionog odrţavanja parkirališta, c) unaprjeĊenje parkirališta izvan uţeg centra grada i ĉistih vidova prijevoza (6) Bliţe odredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga uredbom propisuje Vlada, na prijedlog Ministarstva. (7) Bliţe odredbe o organizaciji jedinstvenog sistema naplate parkiranja uredbom propisuje Vlada, a prijedlog Ministarstva. (8) Raspodjela sredstava prikupljena od naplate javnih parkinga i garaţa u zavisnosti od ukupnog broja parking mjesta po opštinama vršit će se po odredbama Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga, u kojoj će biti ukljuĉeno Ministarstvo i opštine. Broj 8 - Strana 153 Za unaprjeĊenje investicionog odrţavanja parkirališta i za unaprjeĊenje parkirališta izvan uţeg centra grada, i ĉistih vidova prijevoza utvrĊuje se posebna naknada. Ĉlan 102. stav (1) taĉka a) (Donošenje podzakonskih akata) (1) Vlada će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti: a) Uredbu o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga; F. Zakon o komunalnim djelatnostima ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 14/16, 43/16, 10/17, 19/17 i 20/18) DIO II - KOMUNALNE DJELATNOSTI Ĉlan 2. (Znaĉenje pojmova komunalnih djelatnosti) (1) Pod komunalnim djelatnostima, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se pruţanje komunalnih usluga od interesa za fiziĉka i pravna lica, te finansiranje graĊenja i odrţavanje objekata i ureĊaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sistema na podruĉju Kantona, kao i Grada Sarajeva (u daljem tekstu: Grad) i opština na podruĉju Kantona (u daljem tekstu: opština) kada je to propisano ovim zakonom. (2) Komunalne djelatnosti dijele se na: a) komunalne djelatnosti individualne komunalne potrošnje; b) komunalne djelatnosti zajedniĉke komunalne potrošnje. (3) Pod pojmom komunalnih djelatnosti individualne komunalne potrošnje podrazumjevaju se komunalni proizvodi i usluge koje se mogu izmjeriti i naplatiti od svakog korisnika usluga. (4) Pod pojmom komunalne djelatnosti zajedniĉke komunalne potrošnje podrazumijeva se komunalni proizvod i usluga koju nije moguće izmjeriti i naplatiti od svakog korisnika usluga. Ĉlan 3 (Komunalna potrošnja) (1) Komunalne djelatnosti individualne komunalne potrošnje u smislu ovog zakona su: a) snabdijevanje pitkom vodom; b) odvoĊenje i preĉišćavanje otpadnih voda; c) snabdijevanje prirodnim gasom; d) snabdijevanje toplotnom energijom; e) obavljanje javnog prijevoza putnika; f) prikupljanje i odvoz komunalnog otpada iz stambenih i poslovnih zgrada i poslovnih prostora na deponiju; g) odlaganje komunalnog otpada; h) odrţavanje i organizacija javnih parking prostora i javnih garaţa; i) obavljanje pogrebnih poslova; j) trţnice i pijace na malo. (2) Komunalne djelatnosti zajedniĉke komunalne potrošnje u smislu ovog zakona su: a) odvoĊenje atmosferskih voda; b) odrţavanje ĉistoće na javnim površinama; c) odrţavanje javnih površina; d) odrţavanje grobalja; e) odrţavanje javne rasvjete; f) obavljanje kafilerijske usluge; g) dekorisanje; h) odrţavanje javnih ĉesmi i fontana, javnih kupatila i javnih nuţnika; (9) Broj 8 - Strana 154 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO odrţavanje javnih satova. Ĉlan 4. stav (8) (Pojmovi Komunalne potrošnje) (8) Pod odrţavanjem i organizacijom javnih parking prostora i javnih garaţa podrazumijevaju se poslovi odrţavanja organizacije prostora i objekata u kojima se pruţaju usluge parkiranja i garaţiranja motornih vozila. Ĉlan 5. (Javni interes komunalne djelatnosti) (1) Komunalne djelatnosti su od javnog interesa i obavljaju se kao javne sluţbe. (2) Pod pojmom javnog interesa u komunalnim djelatnostima podrazumijeva se zadovoljavanje onih potreba urbanog civilizacijskog društva koje su nezamjenjiv uslov ţivota i rada graĊana, drţavnih organa i drugih subjekata na podruĉju Kantona. (3) Pod pojmom javne sluţbe u komunalnim djelatnostima podrazumijevaju se komunalne djelatnosti iz ĉlana 3. ovog zakona, koje kao opšte korisne djelatnosti, predstavljaju sistemsku cjelinu organizovanja i vršenja putem drţavnih sluţbi, jedinica lokalne samouprave, te za to posebno organizovanih samostalnih organizacija koje su prihvaćene, podrţavane i kontrolisane od strane drţavne zajednice. (4) Kanton, Grad, opštine, pravna i fiziĉka lica koja obavljaju komunalne djelatnosti, obavezni su na osnovu ovog zakona i posebnih propisa: a) osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti; b) osigurati odrţavanje komunalnih objekata i ureĊaja u stanju funkcionalne sposobnosti; c) preduzimati mjere za oĉuvanje i zaštitu okoliša; d) osigurati javnost i transparentnost rada. DIO VII - SREDSTVA ZA OBAVLJANJE KOMUNALNIH DJELATNOSTI Ĉlan 20. (Sredstva za obavljanje komunalne djelatnosti) Sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti obezbjeĊuju se iz: a) cijene za komunalne usluge iz segmenta individualne komunalne potrošnje; b) cijene za komunalne usluge iz segmenta zajedniĉke komunalne potrošnje; c) budţeta Kantona i opštine; d) drugih izvora po posebnim propisima. G. Uredba o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i organizaciji jedinstvenog sistema naplate parkiranja ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 52/18). POGLAVLJE II - NADLEŢNOST, ORGANIZACIJA I NAĈIN NAPLATE PARKIRANJA Odjeljak A - UtvrĊivanje jedinstvenog sistema javnog parkiranja Ĉlan 5. (Nadleţnost Ministarstva) (1) Ministarstvo je nadleţno za provoĊenje jedinstvenog sistema javnog parkiranja na podruĉju Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton). (2) U smislu st. (1) ovog ĉlana Ministarstvo je nadleţno za: a) planiranje, organizaciju i unaprjeĊenje javnog parkiranja u Kantonu, b) upravljanje i nadzor nad funkcionisanjem javnih parkinga na podruĉju Kantona, c) zakljuĉivanje ugovora o pruţanju komunalne usluge -parkiranja sa davaocem komunalne usluge, i) d) e) Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. otvaranje novih parkinga, uspostavljanje jedinstvenog sistema naplate parkiranja, f) postavljanje info taĉaka za prikaz slobodnih parking mjesta, g) saobraćajna signalizacija na parkinzima. (3) Ministarstvo je duţno osigurati svu parkirališnu opremu i izdvajati sredstva za odrţavanje javnih parking površina u nadleţnosti Ministarstva. Ĉlan 35. stav 6. (6) Raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u opštine definisat će se sporazumom sa svakom opštinom posebno. Ĉlan 42. (Prijelazna rješenja) U periodu dok tehniĉki uslovi ne budu omogućili automatsku naplatu uz stalnu softversku kontrolu naplate (parkinzi sa rampom) davaoc komunalne usluge duţan je vršiti dostavljanje izvještaja o ostvarenim ukupnim prihodima po postojećem naĉinu rada, a prikupljena novĉana sredstva uplaćivati na otvoreni namjenski raĉun Ministarstva. 8. Praksa Ustavnog suda Federacije Presude br.: U-14/09 od 12.10.2010. godine ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj 77/10) i U-21/09 od 06.03. 2012. godine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 85/10 i 27/12) i U-39/02 od 05.06.2003. godine ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj: 10/04). 9. Ĉinjeniĉno stanje i stav Ustavnog suda Federacije Podnosioci zasnivaju zahtjeve na Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakonu o cestama Federacije Bosne i Hercegovine, ali i na kantonalnoj Odluci o razvrstavanju lokalnih cesta. Ovi propisi veoma jasno ukazuju na to da gradovi i opštine u Federaciji Bosne i Hercegovine, u pogledu lokalnih cesta i gradskih ulica imaju pravni status upravitelja. Treba prije svega imati u vidu samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave, utvrĊen ĉlanom 8. Zakona o principima lokalne samouprave, u koji "posebno spadaju": upravljanje, finansiranje i unaprjeĊenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture", pri ĉemu su lokalni putevi i mostovi, te javna parkirališta izriĉito navedeni (ĉlan 8. stav 3. alineja 11. sub alineje 5. i 7.). Zakon o cestama Federacije expressis verbis propisuje: "Upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu lokalnih cesta i gradskih ulica vrše nadleţni opštinski ili gradski organi" (ĉlan 13.). Ti organi su, u smislu ĉlana 25. istoga Zakona "opštinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik", ĉija je obaveza da donose "godišnji plan i program odrţavanja i zaštite, kao i program rekonstrukcije, izgradnje i obnove" lokalnih cesta i gradskih ulica, dakako uz saglasnost gradskog odnosno opštinskog vijeća. Uz to su upravitelji lokalnih cesta i gradskih ulica po ĉlanu 79. istoga Zakona duţni voditi "evidencije tih cesta, cestovnog pojasa, saobraćajne signalizacije i opreme na njima", a odredbom ĉlana 80. data su im javna ovlaštenja, koja ukljuĉuju pokretanje upravnog postupka ex officio ili po zahtjevu stranke i donošenje upravnih akata vezanih sa situacije koje izlaze iz okvira redovne upotrebe cesta (primjera radi: vanredni prijevoz atipiĉnog tereta, izgradnja autobuske stanice, postavljanje reklama uz cestu i sl.). Kako bi gradski i opštinski organi mogli ostvariti svoje upraviteljske nadleţnosti nad gradskim ulicama i lokalnim cestama, bilo je neophodno da se donese propis o razvrstavanju lokalnih cesta i ulica u gradovima i opštinama. Zakon o cestama Federacije propisao je (ĉlan 9. stav 2.) da će Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO odluku o tome donijeti "vlada kantona na prijedlog nadleţnog opštinskog ili gradskog organa za poslove saobraćaja". Slijedeći tu zakonsku obavezu, Vlada Kantona Sarajevo je na 79. sjednici odrţanoj dana 25.09.2014. godine donijela Odluku o razvrstavanju lokalnih cesta. Na osnovu kriterija iz ĉlana 2. te Odluke, po kojima se javne ceste razvrstavaju u lokalne ceste, utvrĊene su (u tabelarnom obliku) liste lokalnih cesta na podruĉju ĉetiri opštine koje ĉine Grad Sarajevo. Tako je utvrĊeno da na podruĉju Opštine Centar Sarajevo postoje 144 lokalne ceste u ukupnoj duţini od 74.545 KM, a na podruĉju Opštine Stari Grad 189 lokalnih cesta u ukupnoj duţini od 78.830 KM. Na ovaj naĉin je "opredmećena" nadleţnost ovih opština kao upravitelja lokalnih cesta u skladu sa Zakonom o cestama Federacije, a koja prema odredbi ĉlana 7. stav (1) Odluke podrazumijeva "upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu" predmetnih saobraćajnica. U ovakvom pravnom okviru, koji ĉine odredbe Zakona o principima lokalne samouprave, Zakona o cestama Federacije i kantonalne Odluke o razvrstavanju lokalnih cesta, upraviteljski status opština Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo (isto naravno vrijedi i za ostale gradske opštine) u odnosu na lokalne ceste na njihovom podruĉju je neupitan i one izvršavaju obaveze koje iz tog statusa proistiĉu, obezbjeĊujući i ulaţući znaĉajna finansijska sredstva u izgradnju, rekonstrukciju i odrţavanje (investiciono, tekuće i zimsko) cesta kojima upravljaju. U prilog tome, kao primjer, govore priloţeni dokazi Opštine Centar Sarajevo kao što su periodiĉni okvirni sporazumi o uslovima i naĉinu izvoĊenja radova redovnog zimskog odrţavanja lokalnih i nekategorisanih cesta i javnih staza na njihovom podruĉju zakljuĉeni sa KJKP "Rad" d.o.o. Sarajevo, pojedinaĉni ugovori o izvoĊenju radova zakljuĉeni sa izvoĊaĉima, izvještaji o izvršenju budţeta, analitiĉke kartice tekućih rashoda i tome sliĉno. Samo ilustracije radi, iz te dokumentacije je vidljivo da je npr. samo za zimsko odrţavanje lokalnih cesta na svom podruĉju, Opština Centar Sarajevo za period 2015.-2017. godine izvoĊaĉu isplatila iznos od 1.207,129 KM, dok je ukupno za izgradnju, rekonstrukciju, redovno i zimsko odrţavanje tih saobraćajnica u periodu 2014.2017. godine utrošeno 8.214,705 KM. Stoga Ustavni sud Federacije smatra da je osnovana tvrdnja podnosilaca zahtjeva da opštine vlastitim sredstvima izvršavaju poslove koji su im kao upraviteljima lokalnih cesta dati u nadleţnost, dok istovremeno Kanton Sarajevo vrši naplatu parkiranja na svim javnim parkinzima, ukljuĉujući i one koji su formirani na lokalnim cestama i gradskim ulicama. Takav, po upravitelje lokalnih cesta nepovoljan pravni ambijent, po mišljenju podnosilaca zahtjeva, Kanton Sarajevo je stvorio donošenjem propisa kojima je, kako oni tvrde, praktiĉno "prisvojio" nadleţnosti koje po zakonu njima pripadaju iz ĉega je, prema njihovim navodima, i proistekao spor. To se prevashodno odnosi na Zakon o ureĊenju saobraćaja iz 2017. godine. Njime se u Kantonu Sarajevo uvodi jedinstven sistem parkiranja, sa centralizovanim upravljanjem, gdje su sve poluge u rukama kantonalnog Ministarstva saobraćaja, koje prema odredbama ĉlana 82. tog Zakona utvrĊuje jedinstveni sistem javnog parkiranja na podruĉju Kantona i nadleţno je za planiranje, organizaciju i unaprjeĊenje javnog parkiranja, za nadzor nad funkcionisanjem javnih parkinga, otvaranje novih parkinga i uspostavljanje jedinstvenog sistema naplate parkiranja. Kada je rijeĉ o sredstvima od naplate javnih parkinga, propisano je njihovo korištenje i to u svrhu tekućeg odrţavanja i unaprjeĊenja investicionog odrţavanja parkirališta, te za Broj 8 - Strana 155 unaprjeĊenje parkirališta izvan uţeg centra grada i "ĉistih vidova prijevoza". Propisano je i to da bliţe odredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i, što je ovdje posebno bitno, o organizaciji jedinstvenog sistema naplate parkiranja "uredbom propisuje Vlada, na prijedlog Ministarstva". UtvrĊena je i obaveza Vlade da u roku od šest mjeseci o svemu tome donese posebnu uredbu. U propisanom roku, taĉnije 28.12.2018. godine, na snagu je stupila Uredba o organizaciji parkiranja. Premda bi se iz njenog naslova moglo zakljuĉiti kako će konaĉno biti uveden racionalan, smislen i praviĉan naĉin raspodjele sredstava prikupljenih u jedinstvenom sistemu javnog parkiranja na podruĉju Kantona Sarajevo, nakon analize njenih odredbi to se naţalost ne moţe potvrditi. Samo u jednoj taĉki ĉlana 35., a to je taĉka (6), pominje se raspodjela sredstava. U njoj stoji: "Raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u opštine definisat će se sporazumom sa svakom opštinom posebno", do ĉega, barem kada su u pitanju dvije opštine koje su stranke u ovom postupku, prema njihovim navodima nije došlo. K tome, niti jednom odredbom ove Uredbe nije utvrĊena bilo kakva obaveza kantonalnih vlasti, prevashodno Ministarstva saobraćaja, da jedinicama lokalne samouprave predoĉi podatke o ostvarenim prihodima u jedinstvenom sistemu naplate parkinga, ĉime se onemogućava bilo kakav oblik uvida i kontrole u pogledu naplate i raspodjele sredstava koja im, kao zakonom ovlaštenim upraviteljima lokalnih cesta pripadaju kada su u pitanju parkinzi na cestama kojima upravljaju. Ĉlanom 42. propisana je samo obaveza za davaoce komunalne usluge iz oblasti javnih parkinga (koje bira Kanton), da uz izvještaje o ostvarenim ukupnim prihodima prikupljeni novac uplaćuju na namjenski raĉun Ministarstva saobraćaja. Argumentacija u oba zahtjeva nedvosmisleno ukazuje da je fokusna taĉka ovog spora pravo participacije opština u raspodjeli sredstava koje im po zakonu pripadaju. S jedne strane onih koja su po raznim osnovima prikupljena za finansiranje cesta, a sa druge strane onih koja su prikupljena naplatom parkiranja na javnim parking prostorima, kako onim posebno izgraĊenim za tu namjenu, tako i onim koji su formirani na lokalnim cestama i gradskim ulicama. U pogledu ovog prvog, naĉin participacije precizno je ureĊen odredbama o finansiranju javnih cesta u Zakonu o cestama, prema kojima dio sredstava prikupljenih za finansiranje cesta po raznim osnovima utvrĊenim ĉlanom 88. (godišnje naknade za upotrebu cesta koje se plaćaju pri registraciji motornih i prikljuĉnih vozila, naknade iz maloprodajne cijene nafte i naftnih derivata, naknade za korištenje cestovnog zemljišta ili od reklamnih znakova i sl.) u kvoti od 25% pripadaju "nadleţnom opštinskom odnosno gradskom organu u dijelu koji se odnosi na lokalne ceste i ulice u gradovima" i uplaćuju se "na raĉun grada ili opštine", u skladu sa odredbama ĉlana 93. st. 1. i 6. i odredbom ĉlana 95. stav 3. i tu raspodjelu podnosioci zahtjeva ne dovode u pitanje. Kada je, pak, rijeĉ o sredstvima prikupljenim naplatom parkiranja na javnim parkinzima na podruĉju Kantona Sarajevo, pitanje njihove raspodjele regulisano je kantonalnim propisima i to Zakonom o ureĊenju saobraćaja i Uredbom o organizaciji parkiranja donesenom na osnovu tog Zakona. Prema tim propisima, pravo opština na participaciju je istina nesporno, ali je uslovljeno prethodnim radnjama koje su duţne preduzeti kantonalne vlasti, a koje nisu preduzete, niti je propisan rok u kojem bi trebale biti preduzete. To logiĉno vodi ka zakljuĉku da je Kanton Sarajevo faktiĉkom radnjom, odnosno u ovom sluĉaju propuštanjem radnje koju je bio duţan preduzeti, povrijedio (oduzeo ili suspendovao na neodreĊeno vrijeme) Broj 8 - Strana 156 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO pravo druge strane u sporu. Rijeĉ je naime o neprovoĊenju odredbe ĉlana 35. stav (6) Uredbe o organizaciji parkiranja. Tom odredbom je, kako je ranije izloţeno, utvrĊena obaveza da se "sporazumom sa svakom opštinom posebno" definiše raspodjela prikupljenih naknada i "struktura ulaganja u opštine", a to u razumnom roku, a niti kasnije nije uĉinjeno. Ta obaveza izvorno je zasnovana Zakonom o ureĊenju saobraćaja, koji u ĉlanu 84. stav (8) precizno propisuje: "Raspodjela sredstava prikupljenih od naplate javnih parkinga i garaţa u zavisnosti od ukupnog broja parking mjesta po opštinama vršiće se po odredbama Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga u koju će biti ukljuĉeno Ministarstvo i opštine". Dakle realizacija te obaveze "spuštena" je na nivo podzakonskog provedbenog akta i na direktnu relaciju: Ministarstvo saobraćaja - opštine. Prema tome, ona ovom Uredbom nije realizovana, već je njenom odredbom ĉlana 35. stav (6) samo utvrĊen naĉin na koji treba da se realizuje: "sporazumom sa svakom opštinom posebno", što, barem kada su u pitanju opštine u ĉije ime su zahtjevi podneseni oĉigledno nije provedeno, a niti je propisan rok u kojem bi se trebalo provesti. Pritom, podnosilac zahtjeva na osnovu Izvještaja o finansijskom poslovanju KJKP "Rad" (kome su povjereni poslovi naplate parkinga) za 2015., 2016. i 2017. godinu navodi da je prihod ovog preduzeća po osnovu naplate parking prostora u tom periodu bio u stalnom porastu, te da je u 2017. godini iznosio 1.459.992,00 KM. Zakonsku obavezu o kojoj se ovdje radi ne dovodi u pitanje ni suprotna strana u odgovoru na zahtjev. Naprotiv, u odgovoru Ministarstva saobraćaja se takoĊe kaţe da će se raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u opštine "definisati" sporazumom sa svakom opštinom "a sve do konaĉnog utvrĊivanja nadleţnosti u predmetnoj oblasti i donošenja Zakona o lokalnoj samoupravi". Dakle i prema izjašnjenju u odgovoru, izvršenje te obaveze nije (a niti bi moglo biti) uslovljeno donošenjem novog kantonalnog zakona o lokalnoj samoupravi, koji se pritom spominje. Na toj osnovi se moţe utvrditi da je Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo, propustivši da provede odredbu ĉlana 35. gore pomenute Uredbe, a što mu je bila duţnost kao organu u ĉijoj je nadleţnosti upravni nadzor i kontrola nad provoĊenjem te Uredbe, povrijedilo, taĉnije oduzelo pravo podnosiocima zahtjeva da budu obaviješteni o sredstvima prikupljenim naplatom parkiranja na javnim parkinzima u Kantonu Sarajevo (pa tako i onima formiranim na lokalnim cestama pod upravom opština), te da participiraju u njihovoj raspodjeli. A za to vrijeme, njihove obaveze kao upravitelja lokalnih cesta na svom podruĉju teku i crpe njihove budţete. O tako nastaloj pravnoj situaciji Ustavni sud Federacije je od stranaka u postupku zatraţio izjašnjenje, kako bi se utvrdilo da li je moţda u meĊuvremenu Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo izvršilo ili pokušalo izvršiti svoju zakonsku obavezu o kojoj je gore bilo rijeĉi. Upit je, pod brojem U-7/19 od 17.11.2020. godine upućen Vladi Kantona Sarajevo i Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo, te opštinama Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo. Dana 01.12.2020. godine zaprimljeno je traţeno izjašnjenje od Naĉelnika Opštine Stari Grad Sarajevo (podnesak broj: 01-04-4-2454/20 od 30.11.2020. godine) iz kojeg se vidi da, do dana pisanja tog izjašnjenja, nije bilo nikakvog obraćanja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo toj opštini u vezi sa ugovornim regulisanjem raspodjele sredstava prikupljenih od naplate parkiranja na javnim Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. parkinzima, te da kod takvog stanja stvari Opština Stari Grad Sarajevo u potpunosti ostaje kod navoda iz zahtjeva. Dana 04.12.2020. godine zaprimljeno je i traţeno izjašnjenje Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo (podnesak broj: 04-05-46176-2/20 od 03.12.2020. godine). U njemu se expressis verbis i bez ikakvog osporavanja potvrĊuje postojanje zakonske obaveze o kojoj se radi, sa preciznim navoĊenjem odgovarajućih, ranije spominjanih odredaba Zakona o ureĊenju saobraćaja i Uredbe o organizaciji parkiranja. Ta potvrda neizvršene zakonske obaveze, nije samo verbalna, već je dobila i materijalni izraz u aktu broj: 04-0546176-2/20 od 03.12.2020. godine naslovljenim sa "Inicijativa za postizanje Sporazuma za raspodjelu naknade za parkinge", a koji je upućen podnosiocima zahtjeva. U njemu stoji da Ministarstvo upućuje Inicijativu i poziv na sastanak "u vezi sa ispunjavanjem zakonske obaveze Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo u vezi definisanja Sporazuma sa svakom opštinom posebno a u vezi sa raspodjelom sredstava prikupljenih od naplate javnih parkinga", uz ponovno precizno navoĊenje propisa. Šta više, u tom se aktu, "prije saĉinjavanja prijedloga Sporazuma" zakazuje sastanak za 09.12.2020. godine u 10 sati u multimedijalnoj sali Kantona Sarajevo i moli za potvrdu prisustva putem navedenog telefonskog broja. Pritom je u samom izjašnjenu stipulirano i obavještavanje Ustavnog suda Federacije "o izvršenju zakonske obaveze nakon definisanja sporazuma sa svakom opštinom posebno". Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud Federacije smatra da nakon izjašnjenja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo u kojem se i verbalno i materijalnim aktom upućenim podnosiocima zahtjeva potvrĊuje postojanje zakonske obaveze Kantona Sarajevo o kojoj je rijeĉ, kao što se potvrĊuje i to da ista nije izvršena i da nije izgledno kada će biti izvršena, treba odluĉiti u korist podnosilaca zahtjeva. Ustavni sud Federacije napominje da nije previdio navode i argumente podnosilaca zahtjeva kojima oni kantonalne propise iz oblasti ureĊenja saobraćaja, donesene po stupanju na snagu federalnog Zakona o cestama, nastoje dovesti u pitanje iz aspekta povrede prava opština na lokalnu samoupravu, pa dijelom i iz aspekta formalne neustavnosti. Premda nepotpuna, ta argumentacija indicira moguće nepravilnosti (nedostatak konsultacija sa opštinama) u postupku donošenja Zakona o ureĊenju saobraćaja i moguću koliziju pojedinih rješenja tog Zakona sa Zakonom o principima lokalne samouprave. Ustavni sud Federacije se meĊutim, nije mogao upuštati u ocjenu takvih navoda u ovom postupku, pošto se radi o postupku rješavanja spora. U tom postupku se, prema utvrĊenom stanovištu Ustavnog suda Federacije iz presuda u predmetu broj U-39/02 od 05.06.2003. godine, pitanje ustavnosti kantonalnog propisa ne moţe rješavati kao prethodno pitanje, jer podnosioci zahtjeva, u smislu odredaba ĉlana IV.C.3.10.(2) i (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nisu ovlašteni traţiti ocjenu ustavnosti kantonalnih propisa. Isto tako, pozivanje podnosilaca zahtjeva na ranije odluke ovog suda u kojima je, kako podnosioci zahtjeva navode, utvrĊena povreda prava na lokalnu samoupravu od strane Kantona Sarajevo, ne mogu utjecati na odluĉivanje u ovom predmetu. Najprije zato što je rijeĉ o odlukama donesenim u postupku zaštite prava na lokalnu samoupravu, dok se u ovom sluĉaju vodi postupak za rješavanje spora, a potom i zato što ni jedan od propisa o kojima je u ovom postupku rijeĉ (Zakon o komunalnim djelatnostima iz 2016. godine, Zakon o ureĊenju saobraćaja iz 2017. godine i Uredba o organizaciji parkiranja iz 2018. godine) nisu bili predmetom osporavanja u tim ranijim odlukama. Ustavni sud Federacije pritom podsjeća na svoju SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. raniju odluku broj: U-14/09 od 12.10.2010. godine ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj: 77/10) u ĉijem se obrazloţenju konstatuje duţnost Kantona Sarajevo da u skladu sa Zakonom o principima lokalne samouprave uredi "pitanja nadleţnosti i teritorijalne organizacije Grada Sarajeva, opština u sastavu Grada Sarajeva, kao i opština koje nisu u sastavu Grada Sarajeva, njihove meĊusobne odnose i naĉin finansiranja, a pri tome vodeći raĉuna o relevantnim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine", a koja ni do danas nije izvršena. Na osnovu svega iznesenog, odluĉeno je kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Ĉuĉković, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda. Predsjednica Broj U-7/19 Ustavnog suda Federacije 19. januara 2021. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo Dr. sc. Kata Senjak, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odluĉujući po zahtjevima za rješavanje spora izmeĊu Kantona Sarajevo i općina Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo u svezi s propisima koje su donijeli Skupština Kantona Sarajevo i Vlada Kantona Sarajevo, a kojima se tim općinama u oblasti upravljanja javnim parkinzima, te lokalnim i nekategoriziranim cestama oduzimaju nadleţnosti na temelju kojih se u ovoj oblasti ostvaruju prihodi, na temelju ĉlanka IV.C.3.10.(1) e) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici odrţanoj dana 19.01.2021. godine, donio je PRESUDU1 UtvrĊuje se da je Kanton Sarajevo nesprovoĊenjem odredbi ĉlanka 84. stavak (8) Zakona o ureĊenju saobraćaja na podruĉju Kantona Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 30/17) i ĉlanka 35. stavak (6) Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i organizaciji jedinstvenog sustava naplate parkiranja ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 52/18) povrijedio pravo općina Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo na participaciju u raspodjeli sredstava prikupljenih po osnovu naplate parkiranja na javnim parkinzima i u javnim garaţama, u ovisnosti od ukupnog broja parking mjesta na podruĉju tih općina. Nalaţe se Kantonu Sarajevo, da u roku od 60 (šezdeset) dana od dana objave ove presude u "Sluţbenim novinama Federacije BiH", otkloni posljedice tog neĉinjenja i u cijelosti provede navedene propise. Presudu objaviti u "Sluţbenim novinama Federacije BiH" i "Sluţbenim novinama Kantona Sarajevo". Obrazloţenje 1. Podnositelj zahtjeva i predmet zahtjeva Općinski naĉelnik Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva) podnio je dana 23.01.2019. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za rješavanje spora izmeĊu Općine Centar Sarajevo i Kantona Sarajevo, podneskom broj: 10-23-135/19 od 11.01.2019. godine, zaprimljenim dana 23.01.2019. godine. U zahtjevu istiĉe da je Kanton Sarajevo, donošenjem Zakona o ureĊenju saobraćaja na podruĉju Kantona Sarajevo (u 1 Presuda objavljena u "Sluţbenim novinama Federacije BiH", broj 14/21 Broj 8 - Strana 157 daljnjem tekstu: Zakon o ureĊenju saobraćaja) i Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i organizaciji jedinstvenog sustava naplate parkiranja (u daljnjem tekstu: Uredba o organizaciji parkiranja), protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, prisvojio nadleţnosti Općine Centar Sarajevo. Rijeĉ je o nadleţnostima u sferi utvrĊivanja politike korištenja i utvrĊivanja visine naknade za korištenje javnih dobara, upravljanja, financiranja i unaprjeĊenja djelatnosti i objekata komunalne infrastrukture, lokalnih puteva i mostova, kao i javnih parking prostora. Na taj naĉin je, smatra podnositelj zahtjeva, Kanton Sarajevo onemogućio toj općini sticanje prihoda koji joj po zakonu pripadaju, a kojima bi trebala financirati sve poslove koje joj nameće status upravitelja lokalnih cesta. Na temelju tog zahtjeva, u Ustavnom sudu Federacije formiran je predmet (rješavanje spora) pod brojem: U-7/19. 2. Spajanje postupaka Nedugo potom, toĉnije 23.05.2019. godine u Ustavnom sudu Federacije zaprimljen je i podnesak Općinskog naĉelnika Općine Stari Grad Sarajevo broj: 01-05-4-1655/19 od 21.05.2019. godine, kojim se takoĊer zahtijeva rješavanje spora izmeĊu te općine i Kantona Sarajevo. I u ovom zahtjevu se istiĉe da je Kanton Sarajevo, protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, donio propise kojima se toj općini oduzimaju nadleţnosti u oblasti upravljanja javnim parking prostorima, te lokalnim i nekategoriziranim cestama, ĉime se, smatra podnositelj zahtjeva, onemogućava tu općinu u stjecanju prihoda koji joj po zakonu pripadaju. Na temelju ovog zahtjeva u Ustavnom sudu Federacije oformljen je predmet (rješavanje spora) pod brojem: U-29/19. Kako je po ocjeni Ustavnog suda Federacije rijeĉ o, po njihovoj prirodi istovrsnim, a po predoĉenoj argumentaciji gotovo istovjetnim zahtjevima s pozivanjem na iste propise i kako se, k tome, oba zahtjeva odnose na istu stranku – Kanton Sarajevo, na ĉijem se podruĉju obje općine i nalaze, Ustavni sud Federacije zakljuĉio je da je moguća i cjelishodna analogna primjena odredbi o spajanju postupaka iz ĉlanka 38. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03). Stoga je, u prethodnom postupku pred ovim sudom, na sjednici odrţanoj dana 28.10.2020. godine doneseno rješenje pod brojem: U-7/19 kojim je utvrĊeno da se predmeti pod brojevima: U-7/19 i U-29/19 spajaju, te da će se po zahtjevima za rješavanje spora voditi jedinstven postupak i donijeti jedna odluka pod brojem: U-7/19. 3. Stranke u postupku Na temelju ĉlanka 33. Zakona o postupku, stranke u ovom ustavnosudskom postupku (sporu) su: Općina Centar Sarajevo i Općina Stari Grad Sarajevo u ĉije ime su zahtjevi podneseni, i Kanton Sarajevo, na koji se oba zahtjeva odnose. 4. Bitni navodi zahtjeva Podnositelj zahtjeva navodi da je Kanton Sarajevo u suprotnosti s odredbama Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 12/10, 16/10 i 66/13 – u daljnjem tekstu: Zakon o cestama) i odredbama Zakona o naĉelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09 - u daljnjem tekstu: Zakon o naĉelima lokalne samouprave) donio propise kojima općini, u oblasti upravljanja javnim parkinzima te lokalnim i nekategoriziranim cestama, oduzima one nadleţnosti po osnovu kojih se u ovoj oblasti Broj 8 - Strana 158 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO ostvaruju prihodi, ĉime onemogućava općinu da ostvari prihode koji joj po zakonu pripadaju. Ĉlankom 13. Zakona o cestama propisana je nadleţnost općina za upravljanje (izgradnju, rekonstrukciju, odrţavanje) lokalnim cestama i gradskim ulicama. Prema ĉlanku 8. Zakona o naĉelima lokalne samouprave, u vlastite nadleţnosti jedinica lokalne samouprave "posebice spadaju", uz ostalo, oblast utvrĊivanja politike korištenja i utvrĊivanje visine naknade za korištenje javnih dobara, upravljanje, financiranje i unaprjeĊenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture, pri ĉemu se izriĉito navode lokalni putevi, mostovi i javna parkirališta. Kanton Sarajevo je, na temelju Zakona o cestama, donio 15.11.2014. godine, Odluku o razvrstavanju lokalnih cesta i ulica u Gradu Sarajevu na podruĉju općina Centar Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, Novo Sarajevo i Stari Grad Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 40/14, u daljnjem tekstu: Odluka o razvrstavanju lokalnih cesta), kojom odlukom su 144 ulice na podruĉju Općine Centar Sarajevo, u duţini od 74,545 m, proglašne lokalnim cestama kojima upravlja Općina. Općina je preuzela obveze koje joj propisuje Zakon o cestama, te obezbjeĊuje i ulaţe znaĉajna financijska sredstva u izgradnju, rekonstrukciju i odrţavanje (investiciono, tekuće i zimsko) cesta kojima upravlja. Za obavljanje ovih poslova Općina, sukladno s odredbom ĉlanka 48. Zakona o cestama, zakljuĉuje ugovore s pravnim osobama registriranim za djelatnost graĊenja. Samo za zimsko odrţavanje lokalnih cesta u periodu od 2015.-2017. godine, Općina je izvoĊaĉu platila iznos od 1.207.129 KM. Pored ĉinjenice da Općina iskljuĉivo vlastitim sredstvima izvršava poslove koji su joj zakonom kao upravitelju lokalnih cesta dani u nadleţnost, Kanton Sarajevo vrši naplatu parkiranja na svim javnim parkinzima na podruĉju Općine, ukljuĉujući i parkinge formirane na lokalnim cestama (gradskim ulicama). Potom je Kanton Sarajevo Zakonom o ureĊenju saobraćaja, odredbom ĉlanka 84. utvrdio nadleţnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo za jedinstven sustav parkiranja na podruĉju Kantona, te propisao i naĉin naplate i raspolaganja sredstvim od naplate javnih parkinga, o ĉemu nije konzultirao općine. Isto tako je na temelju Zakona o komunalnim djelatnostima ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 14/16, 43/16, 10/17, 19/17 i 20/18), bez uporišta u odredbama Zakona o cestama, Kanton Sarajevo donio Uredbu o organizaciji i naĉinu naplate parkiranja u Kantonu Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj: 25/16). Donesene su i dvije odluke i to Odluka o cjenama parking karte ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 8/17, 13/17 i 42/17) i Odluka o zonama javnih parkirališta ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 8/17). Potom je Vlada Kantona Sarajevo, dana 13.12.2018. godine, donijela i novu Uredbu o organizaciji parkiranja. Tom Uredbom Kanton Sarajevo, ponovno sebi prisvaja nadleţnosti i prihode protivno odredbama zakona Federacije Bosne i Hercegovine koji reguliraju ovu oblast. Naime Kanton Sarajevo uspostavlja iskljuĉivu nadleţnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo za oblast javnog parkiranja u Kantonu, zanemarujući pri tome prava jedinica lokalne samouprave utvrĊena Zakonom o cestama i Zakonom o naĉelima lokalne samouprave. Uredba ne propisuje obvezu Kantona Sarajevo ili nadleţnog ministarstva da općinama dostavi egzaktne podatke o ostvarenim prihodima po osnovu naplate parkinga. Općina je onemogućena da vrši bilo kakvu kontrolu u pogledu naplate i raspodjele ovih prihoda, koji su sukladni s federalnim propisima iskljuĉivi prihod jedinice lokalne samouprave. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. Iz navedenog proizilazi da je Kanton Sarajevo donošenjem Odluke o razvrstavanju lokalnih cesta, jedinog propisa koji je utemeljen na federalnim zakonima, utvrdio kojim cestama i ulicama na podruĉju općine upravlja općina. Svim ostalim propisima iz ove oblasti koje je Kanton donio, koji se odnose na oblast upravljanja javnim parkiralištima i lokalnim cestama a posebice u djelatnostima kojima se neposredno ostvaruju znaĉajni prihodi u ovoj oblasti, Kanton je utvrdio nadleţnost vlastitih organa, ĉime je protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine onemogućio općinu da stekne prihode koji joj po zakonu pripadaju, a kojima bi trebala financirati sve poslove koje joj nameće status upravitelja lokalnih cesta. Uredbu o organizaciji i naĉinu naplate parkiranja u Kantonu Sarajevo, Kanton Sarajevo je utemeljio na Zakonu o komunalnim djelatnostima, koji je suprotno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine i suprotno presudi Ustavnog suda Federacije broj: U-21/09 od 21.10.2015. godine, ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj 5/16), ponovno utvrdio nadleţnost Kantona u ovoj oblasti. Podnositelj zahtjeva, zbog ĉinjenice da Kanton Sarajevo ne izvršava brojne odluke Ustavnog suda Federacije, te zbog ĉinjence da presude koje se donesu u postupku radi zaštite prava na lokalnu samoupravu ne daju rezultate koje jedinice lokalne samouprave oĉekuju kao zakonitu i logiĉnu posljedicu donesenih presuda, predlaţe da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom bi se utvrdilo da je Kanton Sarajevo donošenjem Zakona o ureĊenju saobraćaja na podruĉju Kantona Sarajevo i Uredbe o organizaciji parkiranja, protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, prisvojio nadleţnosti Općine Centar Sarajevo u oblastima: utvrĊivanje politike korištenja i utvrĊivanja visine naknade za korištenje javnih dobara; Upravljanja, financiranja i unaprjeĊenja djelatnosti i objekata komunalne infrastrukture, lokalnih puteva i mostova i javnih parkirališta. 5. Bitni navodi odgovora na zahtjev Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-7/19 od 12.02.2019. godine, zatraţio od Skupštine Kantona Sarajevo odgovor na navode zahtjeva. Predsjedatelj Skupštine Kantona Sarajevo je aktom broj: 01-05-824-7-2/19 od 13.03.2019. godine dostavio odgovor u formi izjašnjenja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo broj: 04-05-824/19 od 27.02.2019. godine, koji je kao odgovor na zahtjev verificiralo Zakonodavno-pravno povjerenstvo Skupštine Kantona Sarajevo na sjednici odrţanoj 12.03.2019. godine, i aktom broj: 01-05824-7-1/19 od 12.03.2019. godine ga uputilo Predsjedatelju u Skupštini Kantona Sarajevo. U odgovoru se istiĉe da je ĉlankom 10. Zakona o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo - Preĉišćeni tekst ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 2/12, 41/12, 8/15 i 13/17), utvrĊeno da Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo vrši upravne i struĉne poslove utvrĊene ustavom, zakonom i drugim propisima, koji se odnose na ostvarivanje nadleţnosti Kantona u oblasti saobraćaja. Vršenje nadleţnosti je takoĊer utvrĊeno i Ustavom Kantona Sarajevo, gdje je jasno propisano da Kanton svoje nadleţnosti izvršava donošenjem propisa i primjenom propisa Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Odlukom o organizaciji i naĉinu naplate parkiranja ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 18/97), utvrĊena je organizacija i naĉin naplate parkiranja na javnim parkiralištima, a kojima se smatra javna prometna površina namijenjena iskljuĉivo za zaustavljanje i parkiranje vozila koju odredi Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Ministarstvo, dok je utvrĊeno da kontrolu parkiranja na javnim parkiralištima obavlja KJKP "Rad" d.o.o. Sarajevo. Potom se ukazuje na odredbe ĉlanka 2. Zakona o komunalnim djelatnostima, kojima je utvrĊeno da se pod komunalnim djelatnostima, u smislu tog Zakona, podrazumijeva pruţanje komunalnih usluga od interesa za fiziĉke i pravne osobe, te financiranje graĊenja i odrţavanja objekata i ureĊaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na podruĉju Kantona Sarajevo, kao i Grada Sarajeva i općina na podruĉju tog kantona. U ĉlanku 3. istog Zakona decidno su navedene komunalne djelatnosti individualne komunalne potrošnje, meĊu kojima je i parkiranje, odnosno odrţavanje i organizacija javnih parking prostora i javnih garaţa i predviĊeno je da će se obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti pobliţe regulirati podzakonskim aktima, što je i uĉinjeno donošenjem Uredbe o organizaciji i naĉinu naplate parkiranja u Kantonu Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 25/16 i 19/17) od strane kantonalne Vlade. Zatim je donesen i Zakon o ureĊenju saobraćaja kojim je utvrĊivanje jedinstvenog sustava parkiranja na podruĉju Kantona Sarajevo stavljeno u nadleţnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo, a kao provedbeni akt donesena je Uredba o organizaciji parkiranja. Istom Uredbom je takoĊer propisana i cijena parkiranja, odnosno od ĉega se ista sastoji, te uplata i korištenje sredstava prikupljenih od parkiranja vozila. Ĉlankom 37. stavak (6) ove Uredbe utvrĊeno je da će se raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u općine definirati sporazumom sa svakom općinom posebice, dok je u stavku (7) istog ĉlanka propisano da cijenu za rezervirano parking mjesto i povlaštenu parking kartu utvrĊuje Vlada Kantona Sarajevo na prijedlog Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo. U odgovoru se ne dovodi u pitanje da u vlastite nadleţnosti jedinice lokalne samouprave, izmeĊu ostalog, posebice spadaju i nadleţnosti navedene u predmetnom zahtjevu od strane Općine Centar Sarajevo, pri ĉemu se referira na Zakon o lokalnoj samoupravi ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 22/00). Tim je Zakonom propisano da poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom, nakon konzultiranja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir naĉelo supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju, a taj prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave treba biti praćen dodjelom sredstava potrebnim za njihovo efikasno obavljanje. Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo, cijeni bitnim istaći da saobraćaj predstavlja cjelinu koja obuhvata i parkiranje, odnosno mirujući saobraćaj, te da se problem parkiranja koji je posebice izraţen u uţoj gradskoj jezgri, kao i problem zagaĊenja u zimskom periodu, nastoji prevazići izgradnjom podzemnih garaţa, izgradnjom smart parkinga na podruĉju Općine Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo, gdje je navedeni problem posebice izraţen. Na kraju se naglašava da se ukupna sredstva prikupljena po osnovu naplate parkiranja, odnosno namjenska sredstva ostvarena po navedenom osnovu, iskljuĉivo ulaţu u izgradnju i unaprjeĊenje parking prostora na podruĉju Kantona Sarajevo, te da konkretna struktura ulaganja u općine treba da se definira sporazumom sa svakom općinom, što je propisano pomenutom Uredbom o organizaciji parkiranja, a sve do konaĉnog utvrĊivanja nadleţnosti u predmetnoj oblasti i donošenja novog Zakona o lokalnoj samoupravi. Broj 8 - Strana 159 6. Prethodni postupak Ustavni sud Federacije je od stranaka u postupku zatraţio izjašnjenje, kako bi se utvrdilo da li je moţda u meĊuvremenu Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo izvršilo ili pokušalo izvršiti svoju zakonsku obvezu o kojoj je gore bilo rijeĉi. Upit je, pod brojem U-7/19 od 17.11.2020. godine upućen Vladi Kantona Sarajevo i Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo, te općinama Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo. Dana 01.12.2020. godine zaprimljeno je traţeno izjašnjenje od Naĉelnika Općine Stari Grad Sarajevo (podnesak broj: 01-04-4-2454/20 od 30.11.2020. godine) iz kojeg se vidi da, do dana pisanja tog izjašnjenja, nije bilo nikakvog obraćanja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo toj općini u svezi s ugovornim reguliranjem raspodjele sredstava prikupljenih od naplate parkiranja na javnim parkinzima, te da kod takvog stanja stvari Općina Stari Grad Sarajevo u potpunosti ostaje kod navoda iz zahtjeva. Dana 04.12.2020. godine zaprimljeno je i traţeno izjašnjenje Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo (podnesak broj: 04-05-46176-2/20 od 03.12.2020.godine). U njemu se expressis verbis i bez ikakvog osporavanja potvrĊuje postojanje zakonske obveze o kojoj se radi, s preciznim navoĊenjem odgovarajućih, ranije spominjanih odredaba Zakona o ureĊenju saobraćaja i Uredbe o organizaciji parkiranja. 7. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Ĉanak IV.C.3.10.(1) (1) Osnovna funkcija Ustavnog suda je rješavanje sporova: a) izmeĊu kantona; b) izmeĊu kantona i federalne vlasti; c) izmeĊu grada i njegovog kantona ili federalne vlasti; d) izmeĊu općine i grada; e) izmeĊu općina i njihovih kantona ili federalne vlasti; i f) izmeĊu institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti. Ĉlanak IV.C.3.10.(3) (3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti općine i gradovi, kao i udruţenja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odluĉuje o sporovima izmeĊu jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev općinskog ili gradskog vijeća, naĉelnika općine ili gradonaĉelnika grada, ili udruţenja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. B. Zakon o naĉelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09) III. SAMOUPRAVNI DJELOKRUG JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE Ĉlanak 8. st. 1. i 2. i stavak 3. alineja 11 Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadleţnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog znaĉaja koja nisu iskljuĉena iz njene nadleţnosti, niti dodijeljena u nadleţnost neke druge vlasti na temelju ustava i zakona. Ona će biti samostalna u odluĉivanju o pitanjima iz vlastitih nadleţnosti, koje ne mogu biti ograniĉene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u sluĉajevima i u okvirima utvrĊenim ustavom i zakonom. U vlastite nadleţnosti jedinice lokalne samouprave posebice spadaju: Broj 8 - Strana 160 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO upravljanje, financiranje i unaprjeĊenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture: vodosnabdijevanje, odvoĊenje i prerada otpadnih voda, prikupljanje i odlaganje ĉvrstog otpada, odrţavanje javne ĉistoće, gradska groblja, lokalni putevi i mostovi, uliĉna rasvjeta, javna parkirališta, parkovi; C. Zakon o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 12/10, 16/10 i 66/13) Ĉlanak 1. Ovim zakonom ureĊuje se: razvrstavanje javnih cesta, upravljanje cestama i pravni poloţaj upravitelja, planiranje, gradnja, rekonstrukcija, odrţavanje, ugovaranje i ustupanje radova, zaštita cesta i uvjeti odvijanja saobraćaja na cestama, koncesija na javnim cestama, financiranje javnih cesta, upravni nadzor nad sprovoĊenjem Zakona, kazne i druga pitanja od znaĉaja za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) iz oblasti cesta. Ĉlanak 9. Mjerila i kriterije za razvrstavanje javnih cesta i odluku o razvrstavanju javnih cesta, osim lokalnih cesta, sukladno sa smjernicama i mjerilima, kriterijima i Odlukom Vijeća ministara BiH utvrĊuje Vlada na prijedlog Federalnog ministarstva prometa i komunikacija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u suglasnosti s kantonalnim ministarstvima nadleţnim za poslove prometa. Izuzetno od stavka 1. ovog ĉlanka, odluku o razvrstavanju lokalnih cesta i ulica u gradovima donosi vlada kantona na prijedlog nadleţnog općinskog ili gradskog organa za poslove saobraćaja. Ĉlanak 13. Upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu autocesta i brzih cesta vrše Autoceste FBiH. Upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu magistralnih cesta vrše Ceste FBiH. Upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu regionalnih cesta vrše javne kantonalne ustanove za ceste. Upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu lokalnih cesta i gradskih ulica vrše nadleţni općinski ili gradski organi. Ĉlanak 25. Godišnji plan i program odrţavanja i zaštite, kao i program rekonstrukcije, izgradnje i obnove javnih cesta do kraja tekuće godine za narednu godinu donose nadleţni organi: za autoceste i brze ceste Autoceste FBiH, za magistralne ceste Ceste FBiH, za regionalne ceste nadleţna kantonalna ustanova za ceste, za lokalne ceste i gradske ulice nadleţni općinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik. Suglasnost na godišnje planove i programe iz alineje 1. i 2. daje Vlada, za planove i programe iz alineje 3. kantonalna vlada, a za planove i programe iz alineje 4. nadleţno općinsko ili gradsko vijeće. Ĉlanak 48. Upravitelji cesta direktno ne izvode radove gradnje, rekonstrukcije i odrţavanja javnih cesta. Izuzetno, subjekti iz prethodnog stavka mogu izvoditi navedene radove, ako imaju potrebne kapacitete i ukoliko je to - Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. u funkciji racionalnosti, boljeg funkcioniranja sustava i ako je tehnološki i ekonomski opravdano. IzvoĊenje radova gradnje, rekonstrukcije i odrţavanja javnih cesta upravitelji cesta ustupaju po postupku i na naĉin utvrĊen Zakonom o javnim nabavama ("Sluţbeni glasnik BiH", br. 49/04). Ĉlanak 79. Upravitelji cesta za ceste kojima upravljaju duţni su voditi evidencije tih cesta, cestovnog pojasa, saobraćajne signalizacije i opreme na njima. Ĉlanak 80. stavak 1. Ovim zakonom daju se javna ovlaštenja upraviteljima cesta. VII. FINANCIRANJE JAVNIH CESTA Ĉlanak 88. Financijska sredstva za odrţavanje, zaštitu, obnovu, rekonstrukciju i izgradnju javnih cesta osiguravaju se: A - iz javnih prihoda: 1. godišnjim naknadama za uporabu cesta koje se plaćaju pri registraciji za motorna i prikljuĉna vozila, kao i zapreţna kola; 2. naknadama za autoceste i ceste iz maloprodajne cijene nafte i naftnih derivata; 3. posebnim naknadama za uporabu autocesta, brzih cesta i odreĊenih cesta i objekata s naplatom na cestama (most, vijadukt, tunel i sl.) po posebnom pravilniku; 4. naknadama za ceste na inostrana motorna i prikljuĉna vozila; 5. posebnim naknadama za sluţbu "Pomoćinformacije" na cestama; 6. naknadama za ceste koje se plaćaju za vanrednu uporabu javnih cesta (vanredni prijevoz); 7. naknadama za ceste koje se plaćaju za prekomjernu uporabu javnih cesta zbog opterećenja i uĉestalosti vozila; 8. naknadama za korištenje cestovnog zemljišta ili od reklamnih znakova; 9. ostale naknade po posebnim propisima; B - kreditima; C - donacijama/grantovima: 1. iz sredstava federalnog proraĉuna, proraĉuna kantona, te proraĉuna grada i općine, 2. sredstvima federalnog proraĉuna prikupljenim od naknada za korištenje cesta i objekata na temelju dobijene koncesije i sredstvima ostvarenim od pratećih djelatnosti, 3. donacijama drugih donatora. Ĉlanak 95. Financijska sredstva iz ĉlanka 88. ovog Zakona, koja se odnose na autoceste uplaćuju se u potpunosti na raĉun Autocesta FBiH. Financijska sredstva iz ĉlanka 88. ovog Zakona, koja se odnose na magistralne ceste uplaćuju se u potpunosti na raĉun Cesta FBiH. Financijska sredstva iz ĉlanka 88. ovog Zakona, koja se odnose na regionalne ceste uplaćuju se u potpunosti na raĉun javnih kantonalnih ustanova za ceste, a na raĉun grada ili općine za lokalne ceste i ulice u gradovima. Ĉlanak 96. Naknade iz ĉlanka 88. ovog Zakona jesu raspoloţiva financijska sredstva koja će upravitelji namjenski koristiti za odrţavanje, zaštitu, obnovu, rekonstrukciju i izgradnju Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO autocesta, brzih, magistralnih, regionalnih i lokalnih cesta, za rad i funkcioniranje upravitelja, te za proširenje materijalne osnove rada iz osnovne djelatnosti u okviru povjerenih javnih ovlaštenja, sukladno s odobrenim planom i programom poslovanja od osnivaĉa. D. Ustav Kantona Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 04/01, 28/04, 6/13) Ĉlanak 18. stavak 1. toĉ. b), d), i j) Nadleţnosti Skupštine Skupština Kantona: b) donosi zakone i druge propise u okviru izvršavanja nadleţnosti Kantona, izuzev propisa koji su ovim Ustavom ili zakonom dati u nadleţnost Vlade Kantona; d) utvrĊuje politiku i donodi programe razvoja Kantona; j) odluĉuje o prijenosu ovlaštenja Kantona na općinu, Grad i Federaciju; E. Zakon o ureĊenju saobraćaja na podruĉju Kantona Sarajevo ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 30/17 i 46/17) Ĉlanak 84. (Jedinstven sustav parkiranja) (1) Ministarstvo utvrĊuje jedinstven sustav javnog parkiranja na podruĉju Kantona i nadleţno je za: a) planiranje, organizaciju i unaprjeĊenje javnog parkiranja u Kantonu Sarajevo, b) upravljanje javnim parkinzima na podruĉju Kantona, c) nadzor funkcioniranja javnih parkinga na podruĉju Kantona, d) otvaranje novih parkinga i e) uspostavljanje jedinstvenog sustava naplate parkiranja. (2) Parkiranje vozila moţe se organizirati na: a) javnim parkinzima, b) javnim garaţama, c) rezerviranim parking mjestima, d) javnim parkinzima i garaţama u privatnom vlasništvu. (3) Na javnim parkinzima zabranjeno je: a) parkiranje vozila koje nije registrirano, b) parkiranje neispravnog ili havarisanog vozila i zbog dotrajalosti neupotrebljivih vozila ili vozila koji nemaju svoj vlastiti pogon, c) zauzimanje parking mjesta putem ograĊivanja (parking barijere, ograde, i razni predmeti koji fiziĉki ometaju parkiranje). (4) Ministarstvo po sluţbenoj duţnosti rješenjem utvrĊuje javne parking prostore. (5) Sredstva od naplate javnih parkinga će se koristiti za: a) plaćanje komunalne usluge za odrţavanje javnog parking prostora, b) unaprjeĊenje investicionog odrţavanja parkirališta, c) unaprjeĊenje parkirališta izvan uţeg centra grada i ĉistih vidova prijevoza (6) Bliţe odredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga uredbom propisuje Vlada, na prijedlog Ministarstva. (7) Bliţe odredbe o organizaciji jedinstvenog sustava naplate parkiranja uredbom propisuje Vlada, na prijedlog Ministarstva. (8) Raspodjela sredstava prikupljena od naplate javnih parkinga i garaţa u ovisnosti od ukupnog broja parking Broj 8 - Strana 161 mjesta po općinama vršit će se po odredbama Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga, u kojoj će biti ukljuĉeno Ministarstvo i općine. (9) Za unaprjeĊenje investicionog odrţavanja parkirališta i za unaprjeĊenje parkirališta izvan uţeg centra grada, i ĉistih vidova prijevoza utvrĊuje se posebna naknada. Ĉlanak 102. stavak (1) toĉka a) (Donošenje podzakonskih akata) (1) Vlada će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti: a) Uredbu o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga; F. Zakon o komunalnim djelatnostima ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", br. 14/16, 43/16, 10/17, 19/17 i 20/18) DIO II - KOMUNALNE DJELATNOSTI Ĉlanak 2. (Znaĉenje pojmova komunalnih djelatnosti) (1) Pod komunalnim djelatnostima, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se pruţanje komunalnih usluga od interesa za fiziĉke i pravne osobe, te financiranje graĊenja i odrţavanje objekata i ureĊaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na podruĉju Kantona, kao i Grada Sarajeva (u daljnjem tekstu: Grad) i općina na podruĉju Kantona (u daljnjem tekstu: općina) kada je to propisano ovim zakonom. (2) Komunalne djelatnosti dijele se na: a) komunalne djelatnosti individualne komunalne potrošnje; b) komunalne djelatnosti zajedniĉke komunalne potrošnje. (3) Pod pojmom komunalnih djelatnosti individualne komunalne potrošnje podrazumjevaju se komunalni proizvodi i usluge koje se mogu izmjeriti i naplatiti od svakog korisnika usluga. (4) Pod pojmom komunalne djelatnosti zajedniĉke komunalne potrošnje podrazumijeva se komunalni proizvod i usluga koju nije moguće izmjeriti i naplatiti od svakog korisnika usluga. Ĉlanak 3 (Komunalna potrošnja) (1) Komunalne djelatnosti individualne komunalne potrošnje u smislu ovog zakona su: a) snabdijevanje pitkom vodom; b) odvoĊenje i preĉišćavanje otpadnih voda; c) snabdijevanje prirodnim plinom; d) snabdijevanje toplotnom energijom; e) obavljanje javnog prijevoza putnika; f) prikupljanje i odvoz komunalnog otpada iz stambenih i poslovnih zgrada i poslovnih prostora na deponiju; g) odlaganje komunalnog otpada; h) odrţavanje i organizacija javnih parking prostora i javnih garaţa; i) obavljanje pogrebnih poslova; j) trţnice i pijace na malo. (2) Komunalne djelatnosti zajedniĉke komunalne potrošnje u smislu ovog zakona su: a) odvoĊenje atmosferskih voda; b) odrţavanje ĉistoće na javnim površinama; c) odrţavanje javnih površina; d) odrţavanje grobalja; e) odrţavanje javne rasvjete; Broj 8 - Strana 162 f) g) h) SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO obavljanje kafilerijske usluge; dekoriranje; odrţavanje javnih ĉesmi i fontana, javnih kupatila i javnih nuţnika; i) odrţavanje javnih satova. Ĉlanak 4. stavak (8) (Pojmovi Komunalne potrošnje) (8) Pod odrţavanjem i organizacijom javnih parking prostora i javnih garaţa podrazumijevaju se poslovi odrţavanja organizacije prostora i objekata u kojima se pruţaju usluge parkiranja i garaţiranja motornih vozila. Ĉlanak 5. (Javni interes komunalne djelatnosti) (1) Komunalne djelatnosti su od javnog interesa i obavljaju se kao javne sluţbe. (2) Pod pojmom javnog interesa u komunalnim djelatnostima podrazumijeva se zadovoljavanje onih potreba urbanog civiliziranog društva koje su nezamjenjiv uvjet ţivota i rada graĊana, drţavnih organa i drugih subjekata na podruĉju Kantona. (3) Pod pojmom javne sluţbe u komunalnim djelatnostima podrazumijevaju se komunalne djelatnosti iz ĉlanka 3. ovog zakona, koje kao opće korisne djelatnosti, predstavljaju sistemsku cjelinu organiziranja i vršenja putem drţavnih sluţbi, jedinica lokalne samouprave, te za to posebice organiziranih samostalnih organizacija koje su prihvaćene, podrţavane i kontrolirane od strane drţavne zajednice. (4) Kanton, Grad, općine, pravne i fiziĉke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti, obvezni su na temelju ovog zakona i posebnih propisa: a) osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti; b) osigurati odrţavanje komunalnih objekata i ureĊaja u stanju funkcionalne sposobnosti; c) poduzimati mjere za oĉuvanje i zaštitu okoliša; d) osigurati javnost i transparentnost rada. DIO VII - SREDSTVA ZA OBAVLJANJE KOMUNALNIH DJELATNOSTI Ĉlanak 20. (Sredstva za obavljanje komunalne djelatnosti) Sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti obezbjeĊuju se iz: a) cijene za komunalne usluge iz segmenta individualne komunalne potrošnje; b) cijene za komunalne usluge iz segmenta zajedniĉke komunalne potrošnje; c) proraĉuna Kantona i općine; d) drugih izvora po posebnim propisima. G. Uredba o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i organizaciji jedinstvenog sustava naplate parkiranja ("Sluţbene novine Kantona Sarajevo", broj 52/18). POGLAVLJE II - NADLEŢNOST, ORGANIZACIJA I NAĈIN NAPLATE PARKIRANJA Odjeljak A - UtvrĊivanje jedinstvenog sustava javnog parkiranja Ĉlanak 5. (Nadleţnost Ministarstva) (1) Ministarstvo je nadleţno za provoĊenje jedinstvenog sustava javnog parkiranja na podruĉju Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton). (2) U smislu st. (1) ovog ĉlanka Ministarstvo je nadleţno za: a) planiranje, organizaciju i unaprjeĊenje javnog parkiranja u Kantonu, b) Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. upravljanje i nadzor nad funkcioniranjem javnih parkinga na podruĉju Kantona, c) zakljuĉivanje ugovora o pruţanju komunalne usluge -parkiranja sa davateljem komunalne usluge, d) otvaranje novih parkinga, e) uspostavljanje jedinstvenog sustava naplate parkiranja, f) postavljanje info toĉaka za prikaz slobodnih parking mjesta, g) saobraćajna signalizacija na parkinzima. (3) Ministarstvo je duţno osigurati svu parkirališnu opremu i izdvajati sredstva za odrţavanje javnih parking površina u nadleţnosti Ministarstva. Ĉlanak 35. stavak 6. (6) Raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u općine definirat će se sporazumom sa svakom općinom posebice. Ĉlanak 42. (Prijelazna rješenja) U periodu dok tehniĉki uvjeti ne budu omogućili automatsku naplatu uz stalnu softversku kontrolu naplate (parkinzi s rampom) davatelj komunalne usluge duţan je vršiti dostavljanje izvješća o ostvarenim ukupnim prihodima po postojećem naĉinu rada, a prikupljena novĉana sredstva uplaćivati na otvoreni namjenski raĉun Ministarstva. 8. Praksa Ustavnog suda Federacije Presude br.: U-14/09 od 12.10.2010. godine ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj 77/10) i U-21/09 od 06.03. 2012. godine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 85/10 i 27/12) i U-39/02 od 05.06.2003. godine ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj 10/04). 9. Ĉinjeniĉno stanje i stav Ustavnog suda Federacije Podnositelji temelje zahtjeve na Zakonu o naĉelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakonu o cestama Federacije Bosne i Hercegovine, ali i na kantonalnoj Odluci o razvrstavanju lokalnih cesta. Ovi propisi veoma jasno ukazuju na to da gradovi i općine u Federaciji Bosne i Hercegovine, u pogledu lokalnih cesta i gradskih ulica imaju pravni status upravitelja. Treba prije svega imati u vidu samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave, utvrĊen ĉlankom 8. Zakona o naĉelima lokalne samouprave, u koji "posebice spadaju": upravljanje, financiranje i unaprjeĊenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture", pri ĉemu su lokalni putevi i mostovi, te javna parkirališta izriĉito navedeni (ĉlanak 8. stavak 3. alineja 11. sub alineje 5. i 7.). Zakon o cestama Federacije expressis verbis propisuje: "Upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu lokalnih cesta i gradskih ulica vrše nadleţni općinski ili gradski organi" (ĉlanak 13.). Ti organi su, u smislu ĉlanka 25. istoga Zakona "općinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik", ĉija je obveza da donose "godišnji plan i program odrţavanja i zaštite, kao i program rekonstrukcije, izgradnje i obnove" lokalnih cesta i gradskih ulica, dakako uz suglasnost gradskog odnosno općinskog vijeća. Uz to su upravitelji lokalnih cesta i gradskih ulica po ĉlanku 79. istoga Zakona duţni voditi "evidencije tih cesta, cestovnog pojasa, saobraćajne signalizacije i opreme na njima", a odredbom ĉlanka 80. data su im javna ovlaštenja, koja ukljuĉuju pokretanje upravnog postupka ex officio ili po zahtjevu stranke i donošenje upravnih akata vezanih sa situacije koje izlaze iz okvira redovne uporabe cesta (primjera radi: vanredni prijevoz atipiĉnog tereta, izgradnja autobuskog stajališta, postavljanje reklama uz cestu i sl.). Kako bi gradski i općinski organi mogli ostvariti svoje upraviteljske nadleţnosti Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO nad gradskim ulicama i lokalnim cestama, bilo je neophodno da se donese propis o razvrstavanju lokalnih cesta i ulica u gradovima i općinama. Zakon o cestama Federacije propisao je (ĉlanak 9. stavak 2.) da će odluku o tome donijeti "vlada kantona na prijedlog nadleţnog općinskog ili gradskog organa za poslove saobraćaja". Slijedeći tu zakonsku obvezu, Vlada Kantona Sarajevo je na 79. sjednici odrţanoj dana 25.09.2014. godine donijela Odluku o razvrstavanju lokalnih cesta. Na temelju kriterija iz ĉlanka 2. te Odluke, po kojima se javne ceste razvrstavaju u lokalne ceste, utvrĊene su (u tabelarnom obliku) liste lokalnih cesta na podruĉju ĉetiri općine koje ĉine Grad Sarajevo. Tako je utvrĊeno da na podruĉju Općine Centar Sarajevo postoje 144 lokalne ceste u ukupnoj duţini od 74.545 KM, a na podruĉju Općine Stari Grad 189 lokalnih cesta u ukupnoj duţini od 78.830 KM. Na ovaj naĉin je "opredmećena" nadleţnost ovih općina kao upravitelja lokalnih cesta sukladno sa Zakonom o cestama Federacije, a koja prema odredbi ĉlanka 7. stavak (1) Odluke podrazumijeva "upravljanje, graĊenje, rekonstrukciju, odrţavanje i zaštitu" predmetnih saobraćajnica. U ovakvom pravnom okviru, koji ĉine odredbe Zakona o naĉelima lokalne samouprave, Zakona o cestama Federacije i kantonalne Odluke o razvrstavanju lokalnih cesta, upraviteljski status općina Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo (isto naravno vrijedi i za ostale gradske općine) u odnosu na lokalne ceste na njihovom podruĉju je neupitan i one izvršavaju obveze koje iz tog statusa proistiĉu, obezbjeĊujući i ulaţući znaĉajna financijska sredstva u izgradnju, rekonstrukciju i odrţavanje (investicijsko, tekuće i zimsko) cesta kojima upravljaju. U prilog tome, kao primjer, govore priloţeni dokazi Općine Centar Sarajevo kao što su periodiĉni okvirni sporazumi o uvjetima i naĉinu izvoĊenja radova redovnog zimskog odrţavanja lokalnih i nekategoriziranih cesta i javnih staza na njihovom podruĉju zakljuĉeni sa KJKP "Rad" d.o.o. Sarajevo, pojedinaĉni ugovori o izvoĊenju radova zakljuĉeni sa izvoĊaĉima, izvješća o izvršenju proraĉuna, analitiĉke kartice tekućih rashoda i tome sliĉno. Samo ilustracije radi, iz te dokumentacije je vidljivo da je npr. samo za zimsko odrţavanje lokalnih cesta na svom podruĉju, Općina Centar Sarajevo za period 2015.-2017. godine izvoĊaĉu isplatila iznos od 1.207,129 KM, dok je ukupno za izgradnju, rekonstrukciju, redovno i zimsko odrţavanje tih saobraćajnica u periodu 2014.2017. godine utrošeno 8.214,705 KM. Stoga Ustavni sud Federacije smatra da je utemeljena tvrdnja podnositelja zahtjeva da općine vlastitim sredstvima izvršavaju poslove koji su im kao upraviteljima lokalnih cesta dati u nadleţnost, dok istovremeno Kanton Sarajevo vrši naplatu parkiranja na svim javnim parkinzima, ukljuĉujući i one koji su formirani na lokalnim cestama i gradskim ulicama. Takav, po upravitelje lokalnih cesta nepovoljan pravni ambijent, po mišljenju podnositelja zahtjeva, Kanton Sarajevo je stvorio donošenjem propisa kojima je, kako oni tvrde, praktiĉno "prisvojio" nadleţnosti koje po zakonu njima pripadaju iz ĉega je, prema njihovim navodima, i proistekao spor. To se prevashodno odnosi na Zakon o ureĊenju saobraćaja iz 2017. godine. Njime se u Kantonu Sarajevo uvodi jedinstven sustav parkiranja, s centraliziranim upravljanjem, gdje su sve poluge u rukama kantonalnog Ministarstva saobraćaja, koje prema odredbama ĉlanka 82. tog Zakona utvrĊuje jedinstveni sustav javnog parkiranja na podruĉju Kantona i nadleţno je za planiranje, organizaciju i unaprjeĊenje javnog parkiranja, za nadzor nad funkcioniranjem javnih parkinga, otvaranje novih Broj 8 - Strana 163 parkinga i uspostavljanje jedinstvenog sustava naplate parkiranja. Kada je rijeĉ o sredstvima od naplate javnih parkinga, propisano je njihovo korištenje i to u svrhu tekućeg odrţavanja i unaprjeĊenja investicijskog odrţavanja parkirališta, te za unaprjeĊenje parkirališta izvan uţeg centra grada i "ĉistih vidova prijevoza". Propisano je i to da bliţe odredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i, što je ovdje posebice bitno, o organizaciji jedinstvenog sustava naplate parkiranja "uredbom propisuje Vlada, na prijedlog Ministarstva". UtvrĊena je i obveza Vlade da u roku od šest mjeseci o svemu tome donese posebnu uredbu. U propisanom roku, toĉnije 28.12.2018. godine, na snagu je stupila Uredba o organizaciji parkiranja. Premda bi se iz njenog naslova moglo zakljuĉiti kako će konaĉno biti uveden racionalan, smislen i praviĉan naĉin raspodjele sredstava prikupljenih u jedinstvenom sustavu javnog parkiranja na podruĉju Kantona Sarajevo, nakon analize njenih odredbi to se naţalost ne moţe potvrditi. Samo u jednoj toĉki ĉlanka 35., a to je toĉka (6), spominje se raspodjela sredstava. U njoj stoji: "Raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u općine definirat će se sporazumom sa svakom općinom posebice", do ĉega, barem kada su u pitanju dvije općine koje su stranke u ovom postupku, prema njihovim navodima nije došlo. K tome, niti jednom odredbom ove Uredbe nije utvrĊena bilo kakva obveza kantonalnih vlasti, prevashodno Ministarstva saobraćaja, da jedinicama lokalne samouprave predoĉi podatke o ostvarenim prihodima u jedinstvenom sustavu naplate parkinga, ĉime se onemogućava bilo kakav oblik uvida i kontrole u pogledu naplate i raspodjele sredstava koja im, kao zakonom ovlaštenim upraviteljima lokalnih cesta pripadaju kada su u pitanju parkinzi na cestama kojima upravljaju. Ĉlankom 42. propisana je samo obveza za davatelje komunalne usluge iz oblasti javnih parkinga (koje bira Kanton), da uz izvješća o ostvarenim ukupnim prihodima prikupljeni novac uplaćuju na namjenski raĉun Ministarstva saobraćaja. Argumentacija u oba zahtjeva nedvojbeno ukazuje da je fokusna toĉka ovog spora pravo participiranja općina u raspodjeli sredstava koje im po zakonu pripadaju. S jedne strane onih koja su po raznim osnovima prikupljena za financiranje cesta, a sa druge strane onih koja su prikupljena naplatom parkiranja na javnim parking prostorima, kako onim posebice izgraĊenim za tu namjenu, tako i onim koji su formirani na lokalnim cestama i gradskim ulicama. U pogledu ovog prvog, naĉin participacije precizno je ureĊen odredbama o financiranju javnih cesta u Zakonu o cestama, prema kojima dio sredstava prikupljenih za financiranje cesta po raznim osnovama utvrĊenim ĉlankom 88. (godišnje naknade za uporabu cesta koje se plaćaju pri registraciji motornih i prikljuĉnih vozila, naknade iz maloprodajne cijene nafte i naftnih derivata, naknade za korištenje cestovnog zemljišta ili od reklamnih znakova i sl.) u kvoti od 25% pripadaju "nadleţnom općinskom odnosno gradskom organu u dijelu koji se odnosi na lokalne ceste i ulice u gradovima" i uplaćuju se "na raĉun grada ili općine", sukladno s odredbama ĉlanka 93. st. 1. i 6. i odredbom ĉlanka 95. stavak 3. i tu raspodjelu podnositelji zahtjeva ne dovode u pitanje. Kada je, pak, rijeĉ o sredstvima prikupljenim naplatom parkiranja na javnim parkinzima na podruĉju Kantona Sarajevo, pitanje njihove raspodjele regulirano je kantonalnim propisima i to Zakonom o ureĊenju saobraćaja i Uredbom o organizaciji parkiranja donesenom na temelju tog Zakona. Prema tim propisima, pravo općina na participaciju je istina nesporno, ali Broj 8 - Strana 164 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO je uvjetovano prethodnim radnjama koje su duţne poduzeti kantonalne vlasti, a koje nisu poduzete, niti je propisan rok u kojem bi trebale biti poduzete. To logiĉno vodi ka zakljuĉku da je Kanton Sarajevo faktiĉkom radnjom, odnosno u ovom sluĉaju propuštanjem radnje koju je bio duţan poduzeti, povrijedio (oduzeo ili suspendovao na neodreĊeno vrijeme) pravo druge strane u sporu. Rijeĉ je naime o nesprovoĊenju odredbe ĉlanka 35. stavak (6) Uredbe o organizaciji parkiranja. Tom odredbom je, kako je ranije izloţeno, utvrĊena obveza da se "sporazumom sa svakom općinom posebice" definira raspodjela prikupljenih naknada i "struktura ulaganja u općine", a to u razumnom roku, a niti kasnije nije uĉinjeno. Ta obveza izvorno je utemeljena Zakonom o ureĊenju saobraćaja, koji u ĉlanku 84. stavak (8) precizno propisuje: "Raspodjela sredstava prikupljenih od naplate javnih parkinga i garaţa u ovisnosti od ukupnog broja parking mjesta po općinama vršiće se po odredbama Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga u koju će biti ukljuĉeno Ministarstvo i općine". Dakle realizacija te obveze "spuštena" je na nivo podzakonskog provedbenog akta i na direktnu relaciju: Ministarstvo saobraćaja - općine. Prema tome, ona ovom Uredbom nije realizirana, već je njenom odredbom ĉlanka 35. stavak (6) samo utvrĊen naĉin na koji treba da se realizira: "sporazumom sa svakom općinom posebice", što, barem kada su u pitanju općine u ĉije ime su zahtjevi podneseni oĉigledno nije provedeno, a niti je propisan rok u kojem bi se trebalo provesti. Pritom, podnositelj zahtjeva na temelju Izvješća o financijskom poslovanju KJKP "Rad" (kome su povjereni poslovi naplate parkinga) za 2015., 2016. i 2017. godinu navodi da je prihod ovog poduzeća po osnovu naplate parking prostora u tom periodu bio u stalnom porastu, te da je u 2017. godini iznosio 1.459.992,00 KM. Zakonsku obvezu o kojoj se ovdje radi ne dovodi u pitanje ni suprotna strana u odgovoru na zahtjev. Naprotiv, u odgovoru Ministarstva saobraćaja se takoĊer kaţe da će se raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u općine "definirati" sporazumom sa svakom općinom "a sve do konaĉnog utvrĊivanja nadleţnosti u predmetnoj oblasti i donošenja Zakona o lokalnoj samoupravi". Dakle i prema izjašnjenju u odgovoru, izvršenje te obveze nije (a niti bi moglo biti) uvjetovano donošenjem novog kantonalnog zakona o lokalnoj samoupravi, koji se pritom spominje. Na toj osnovi se moţe utvrditi da je Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo, propustivši da provede odredbu ĉlanka 35. gore spomenute Uredbe, a što mu je bila duţnost kao organu u ĉijoj je nadleţnosti upravni nadzor i kontrola nad sprovoĊenjem te Uredbe, povrijedilo, toĉnije oduzelo pravo podnositeljima zahtjeva da budu obaviješteni o sredstvima prikupljenim naplatom parkiranja na javnim parkinzima u Kantonu Sarajevo (pa tako i onima formiranim na lokalnim cestama pod upravom općina), te da participiraju u njihovoj raspodjeli. A za to vrijeme, njihove obveze kao upravitelja lokalnih cesta na svom podruĉju teku i crpe njihove proraĉune. O tako nastaloj pravnoj situaciji Ustavni sud Federacije je od stranaka u postupku zatraţio izjašnjenje, kako bi se utvrdilo da li je moţda u meĊuvremenu Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo izvršilo ili pokušalo izvršiti svoju zakonsku obvezu o kojoj je gore bilo rijeĉi. Upit je, pod brojem U-7/19 od 17.11.2020. godine upućen Vladi Kantona Sarajevo i Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo, te općinama Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo. Dana 01.12.2020. godine zaprimljeno je traţeno izjašnjenje od Naĉelnika Općine Stari Grad Sarajevo (podnesak Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. broj: 01-04-4-2454/20 od 30.11.2020. godine) iz kojeg se vidi da, do dana pisanja tog izjašnjenja, nije bilo nikakvog obraćanja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo toj općini u svezi s ugovornim reguliranjem raspodjele sredstava prikupljenih od naplate parkiranja na javnim parkinzima, te da kod takvog stanja stvari Općina Stari Grad Sarajevo u potpunosti ostaje kod navoda iz zahtjeva. Dana 04.12.2020. godine zaprimljeno je i traţeno izjašnjenje Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo (podnesak broj: 04-05-46176-2/20 od 03.12.2020. godine). U njemu se expressis verbis i bez ikakvog osporavanja potvrĊuje postojanje zakonske obveze o kojoj se radi, s preciznim navoĊenjem odgovarajućih, ranije spominjanih odredaba Zakona o ureĊenju saobraćaja i Uredbe o organizaciji parkiranja. Ta potvrda neizvršene zakonske obveze, nije samo verbalna, već je dobila i materijalni izraz u aktu broj: 04-0546176-2/20 od 03.12.2020. godine naslovljenim sa "Inicijativa za postizanje Sporazuma za raspodjelu naknade za parkinge", a koji je upućen podnositeljima zahtjeva. U njemu stoji da Ministarstvo upućuje Inicijativu i poziv na sastanak "u svezi s ispunjavanjem zakonske obveze Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo u svezi definiranja Sporazuma sa svakom općinom posebice a u svezi s raspodjelom sredstava prikupljenih od naplate javnih parkinga", uz ponovno precizno navoĊenje propisa. Šta više, u tom se aktu, "prije saĉinjavanja prijedloga Sporazuma" zakazuje sastanak za 09.12.2020. godine u 10 sati u multimedijalnoj sali Kantona Sarajevo i moli za potvrdu nazoĉnosti putem navedenog telefonskog broja. Pritom je u samom izjašnjenu stipulirano i obavještavanje Ustavnog suda Federacije "o izvršenju zakonske obveze nakon definiranja sporazuma sa svakom općinom posebice". Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud Federacije smatra da nakon izjašnjenja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo u kojem se i verbalno i materijalnim aktom upućenim podnositeljima zahtjeva potvrĊuje postojanje zakonske obveze Kantona Sarajevo o kojoj je rijeĉ, kao što se potvrĊuje i to da ista nije izvršena i da nije izgledno kada će biti izvršena, treba odluĉiti u korist podnositelja zahtjeva. Ustavni sud Federacije napominje da nije previdio navode i argumente podnositelja zahtjeva kojima oni kantonalne propise iz oblasti ureĊenja saobraćaja, donesene po stupanju na snagu federalnog Zakona o cestama, nastoje dovesti u pitanje iz aspekta povrede prava općina na lokalnu samoupravu, pa dijelom i iz aspekta formalne neustavnosti. Premda nepotpuna, ta argumentacija indicira moguće nepravilnosti (nedostatak konzultacija s općinama) u postupku donošenja Zakona o ureĊenju saobraćaja i moguću koliziju pojedinih rješenja tog Zakona sa Zakonom o naĉelima lokalne samouprave. Ustavni sud Federacije se meĊutim, nije mogao upuštati u ocjenu takvih navoda u ovom postupku, pošto se radi o postupku rješavanja spora. U tom postupku se, prema utvrĊenom stanovištu Ustavnog suda Federacije iz presuda u predmetu broj U-39/02 od 05.06.2003. godine, pitanje ustavnosti kantonalnog propisa ne moţe rješavati kao prethodno pitanje, jer podnositelji zahtjeva, u smislu odredaba ĉlanka IV.C.3.10.(2) i (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nisu ovlašteni traţiti ocjenu ustavnosti kantonalnih propisa. Isto tako, pozivanje podnositelja zahtjeva na ranije odluke ovog suda u kojima je, kako podnositelji zahtjeva navode, utvrĊena povreda prava na lokalnu samoupravu od strane Kantona Sarajevo, ne mogu utjecati na odluĉivanje u ovom predmetu. Najprije zato što je rijeĉ o odlukama donesenim u postupku zaštite prava na lokalnu samoupravu, dok se u ovom sluĉaju vodi postupak za rješavanje spora, a potom i zato što ni SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. jedan od propisa o kojima je u ovom postupku rijeĉ (Zakon o komunalnim djelatnostima iz 2016. godine, Zakon o ureĊenju saobraćaja iz 2017. godine i Uredba o organizaciji parkiranja iz 2018. godine) nisu bili predmetom osporavanja u tim ranijim odlukama. Ustavni sud Federacije pritom podsjeća na svoju raniju odluku broj: U-14/09 od 12.10.2010. godine ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj: 77/10) u ĉijem se obrazloţenju konstatira duţnost Kantona Sarajevo da sukladno sa Zakonom o naĉelima lokalne samouprave uredi "pitanja nadleţnosti i teritorijalne organizacije Grada Sarajeva, općina u sastavu Grada Sarajeva, kao i općina koje nisu u sastavu Grada Sarajeva, njihove meĊusobne odnose i naĉin financiranja, a pri tome vodeći raĉuna o relevantnim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine", a koja ni do danas nije izvršena. Na temelju svega iznesenog, odluĉeno je kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Ĉuĉković, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, suci Suda. Predsjednica Broj U-7/19 Ustavnog suda Federacije 19. sijeĉnja 2021. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo Dr. sc. Kata Senjak, v. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući po zahtjevima za rješavanje spora između Kantona Sarajevo i opština Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo u vezi sa propisima koje su donijeli Skupština Kantona Sarajevo i Vlada Kantona Sarajevo, a kojima se tim opštinama u oblasti upravljanja javnim parkinzima, te lokalnim i nekategorisanim putevima oduzimaju nadležnosti po osnovu kojih se u ovoj oblasti ostvaruju prihodi, na osnovu člana IV.C.3.10.(1) e) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 19.01.2021. godine, donio je PRESUDU1 Utvrđuje se da je Kanton Sarajevo neprovođenjem odredbi člana 84. stav (8) Zakona o uređenju saobraćaja na području Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 30/17) i člana 35. stav (6) Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i organizaciji jedinstvenog sistema naplate parkiranja ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 52/18) povrijedio pravo opština Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo na participaciju u raspodjeli sredstava prikupljenih po osnovu naplate parkiranja na javnim parkinzima i u javnim garažama, u zavisnosti od ukupnog broja parking mjesta na području tih opština. Nalaže se Kantonu Sarajevo, da u roku od 60 (šezdeset) dana od dana objave ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", otkloni posljedice tog nečinjenja i u cijelosti provede navedene propise. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo". 1 Presuda objavljena u "Sluţbenim novinama Federacije BiH", broj 14/21 Broj 8 - Strana 165 Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva Opštinski načelnik Opštine Centar Sarajevo (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 23.01.2019. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za rješavanje spora između Opštine Centar Sarajevo i Kantona Sarajevo, podneskom broj: 10-23-135/19 od 11.01.2019. godine, zaprimljenim dana 23.01.2019. godine. U zahtjevu ističe da je Kanton Sarajevo, donošenjem Zakona o uređenju saobraćaja na području Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Zakon o uređenju saobraćaja) i Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i organizaciji jedinstvenog sistema naplate parkiranja (u daljem tekstu: Uredba o organizaciji parkiranja), protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, prisvojio nadležnosti Opštine Centar Sarajevo. Riječ je o nadležnostima u sferi utvrđivanja politike korišćenja i utvrđivanja visine naknade za korišćenje javnih dobara, upravljanja, finansiranja i unapređenja djelatnosti i objekata komunalne infrastrukture, lokalnih puteva i mostova, kao i javnih parking prostora. Na taj način je, smatra podnosilac zahtjeva, Kanton Sarajevo onemogućio toj opštini sticanje prihoda koji joj po zakonu pripadaju, a kojima bi trebala finansirati sve poslove koje joj nameće status upravitelja lokalnih puteva. Na osnovu tog zahtjeva, u Ustavnom sudu Federacije formiran je predmet (rješavanje spora) pod brojem: U-7/19. 2. Spajanje postupaka Nedugo potom, tačnije 23.05.2019. godine u Ustavnom sudu Federacije zaprimljen je i podnesak Opštinskog načelnika Opštine Stari Grad Sarajevo broj: 01-05-41655/19 od 21.05.2019. godine, kojim se takođe zahtijeva rješavanje spora između te opštine i Kantona Sarajevo. I u ovom zahtjevu se ističe da je Kanton Sarajevo, protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, donio propise kojima se toj opštini oduzimaju nadležnosti u oblasti upravljanja javnim parking prostorima, te lokalnim i nekategorisanim putevima, čime se, smatra podnosilac zahtjeva, onemogućava tu opštinu u sticanju prihoda koji joj po zakonu pripadaju. Na osnovu ovog zahtjeva u Ustavnom sudu Federacije oformljen je predmet (rješavanje spora) pod brojem: U-29/19. Kako je po ocjeni Ustavnog suda Federacije riječ o, po njihovoj prirodi istovrsnim, a po predočenoj argumentaciji gotovo identičnim zahtjevima sa pozivanjem na iste propise i kako se, k tome, oba zahtjeva odnose na istu stranku – Kanton Sarajevo, na čijem se području obje opštine i nalaze, Ustavni sud Federacije zaključio je da je moguća i cjelishodna analogna primjena odredbi o spajanju postupaka iz člana 38. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03). Stoga je, u prethodnom postupku pred ovim sudom, na sjednici održanoj dana 28.10.2020. godine doneseno rješenje pod brojem: U-7/19 kojim je utvrđeno da se predmeti pod brojevima: U-7/19 i U-29/19 spajaju, te da će se po zahtjevima za rješavanje spora voditi jedinstven postupak i donijeti jedna odluka pod brojem: U-7/19. 3. Stranke u postupku Na osnovu člana 33. Zakona o postupku, stranke u ovom ustavnosudskom postupku (sporu) su: Opština Broj 8 - Strana 166 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Centar Sarajevo i Opština Stari Grad Sarajevo u čije ime su zahtjevi podneseni, i Kanton Sarajevo, na koji se oba zahtjeva odnose. 4. Bitni navodi zahtjeva Podnosilac zahtjeva navodi da je Kanton Sarajevo u suprotnosti sa odredbama Zakona o putevima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 12/10, 16/10 i 66/13 – u daljem tekstu: Zakon o putevima) i odredbama Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09 - u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave) donio propise kojima opštini, u oblasti upravljanja javnim parkinzima te lokalnim i nekategorisanim putevima, oduzima one nadležnosti po osnovu kojih se u ovoj oblasti ostvaruju prihodi, čime onemogućava opštinu da ostvari prihode koji joj po zakonu pripadaju. Članom 13. Zakona o putevima propisana je nadležnost opština za upravljanje (izgradnju, rekonstrukciju, održavanje) lokalnim putevima i gradskim ulicama. Prema članu 8. Zakona o principima lokalne samouprave, u vlastite nadležnosti jedinica lokalne samouprave "posebno spadaju", uz ostalo, oblast utvrđivanja politike korišćenja i utvrđivanje visine naknade za korišćenje javnih dobara, upravljanje, finansiranje i unapređenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture, pri čemu se izričito navode lokalni putevi, mostovi i javna parkirališta. Kanton Sarajevo je, na osnovu Zakona o putevima, donio 15.11.2014. godine, Odluku o razvrstavanju lokalnih puteva i ulica u Gradu Sarajevu na području opština Centar Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, Novo Sarajevo i Stari Grad Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 40/14, u daljem tekstu: Odluka o razvrstavanju lokalnih puteva), kojom odlukom su 144 ulice na području Opštine Centar Sarajevo, u dužini od 74,545 m, proglašne lokalnim putevima kojima upravlja Opština. Opština je preuzela obaveze koje joj propisuje Zakon o putevima, te obezbjeđuje i ulaže značajna finansijska sredstva u izgradnju, rekonstrukciju i održavanje (investicijcko, tekuće i zimsko) puteva kojima upravlja. Za obavljanje ovih poslova Opština, u skladu sa odredbom člana 48. Zakona o putevima, zaključuje ugovore sa pravnim licima registrovanim za djelatnost građenja. Samo za zimsko održavanje lokalnih puteva u periodu od 2015.-2017. godine, Opština je izvođaču platila iznos od 1.207.129 KM. Pored činjenice da Opština isključivo vlastitim sredstvima izvršava poslove koji su joj zakonom kao upravitelju lokalnih puteva dani u nadležnost, Kanton Sarajevo vrši naplatu parkiranja na svim javnim parkinzima na području Opštine, uključujući i parkinge formirane na lokalnim putevima (gradskim ulicama). Potom je Kanton Sarajevo Zakonom o uređenju saobraćaja, odredbom člana 84. utvrdio nadležnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo za jedinstven sistem parkiranja na području Kantona, te propisao i način naplate i raspolaganja sredstvim od naplate javnih parkinga, o čemu nije konsultovao opštine. Isto tako je na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 14/16, 43/16, 10/17, 19/17 i 20/18), bez uporišta u odredbama Zakona o putevima, Kanton Sarajevo donio Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. Uredbu o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Kantonu Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 25/16). Donesene su i dvije odluke i to Odluka o cjenama parking karte ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 8/17, 13/17 i 42/17) i Odluka o zonama javnih parkirališta ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 8/17). Potom je Vlada Kantona Sarajevo, dana 13.12.2018. godine, donijela i novu Uredbu o organizaciji parkiranja. Tom Uredbom Kanton Sarajevo, ponovno sebi prisvaja nadležnosti i prihode protivno odredbama zakona Federacije Bosne i Hercegovine koji regulišu ovu oblast. Naime Kanton Sarajevo uspostavlja isključivu nadležnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo za oblast javnog parkiranja u Kantonu, zanemarujući pri tome prava jedinica lokalne samouprave utvrđena Zakonom o putevima i Zakonom o principima lokalne samouprave. Uredba ne propisuje obavezu Kantona Sarajevo ili nadležnog ministarstva da opštinama dostavi egzaktne podatke o ostvarenim prihodima po osnovu naplate parkinga. Opština je onemogućena da vrši bilo kakvu kontrolu u pogledu naplate i raspodjele ovih prihoda, koji su u skladu sa federalnim propisima isključivi prihod jedinice lokalne samouprave. Iz navedenog proizilazi da je Kanton Sarajevo donošenjem Odluke o razvrstavanju lokalnih cesta, jedinog propisa koji je zasnovan na federalnim zakonima, utvrdio kojim putevima i ulicama na području opštine upravlja opština. Svim ostalim propisima iz ove oblasti koje je Kanton donio, koji se odnose na oblast upravljanja javnim parkiralištima i lokalnim putevima a posebno u djelatnostima kojima se neposredno ostvaruju značajni prihodi u ovoj oblasti, Kanton je utvrdio nadležnost vlastitih organa, čime je protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine onemogućio opštinu da stekne prihode koji joj po zakonu pripadaju, a kojima bi trebala finansirati sve poslove koje joj nameće status upravitelja lokalnih puteva. Uredbu o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Kantonu Sarajevo, Kanton Sarajevo je zasnovo na Zakonu o komunalnim djelatnostima, koji je suprotno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine i suprotno presudi Ustavnog suda Federacije broj: U-21/09 od 21.10.2015. godine, ("Službene novine Federacije BiH", broj 5/16), ponovno utvrdio nadležnost Kantona u ovoj oblasti. Podnosilac zahtjeva, zbog činjenice da Kanton Sarajevo ne izvršava brojne odluke Ustavnog suda Federacije, te zbog činjence da presude koje se donesu u postupku radi zaštite prava na lokalnu samoupravu ne daju rezultate koje jedinice lokalne samouprave očekuju kao zakonitu i logičnu posljedicu donesenih presuda, predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom bi se utvrdilo da je Kanton Sarajevo donošenjem Zakona o uređenju saobraćaja na području Kantona Sarajevo i Uredbe o organizaciji parkiranja, protivno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, prisvojio nadležnosti Opštine Centar Sarajevo u oblastima: utvrđivanje politike korišćenja i utvrđivanja visine naknade za korišćenje javnih dobara; Upravljanja, finansiranja i unapređenja djelatnosti i objekata komunalne infrastrukture, lokalnih puteva i mostova i javnih parkirališta. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO 5. Bitni navodi odgovora na zahtjev Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-7/19 od 12.02.2019. godine, zatražio od Skupštine Kantona Sarajevo odgovor na navode zahtjeva. Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo je aktom broj: 01-05-824-72/19 od 13.03.2019. godine dostavio odgovor u formi izjašnjenja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo broj: 04-05-824/19 od 27.02.2019. godine, koji je kao odgovor na zahtjev verifikovala Zakonodavno-pravna komisija Skupštine Kantona Sarajevo na sjednici održanoj 12.03.2019. godine, i aktom broj: 01-05-824-7-1/19 od 12.03.2019. godine ga uputila Predsjedavajućem u Skupštini Kantona Sarajevo. U odgovoru se ističe da je članom 10. Zakona o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo - Prečišćeni tekst ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 2/12, 41/12, 8/15 i 13/17), utvrđeno da Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo vrši upravne i stručne poslove utvrđene ustavom, zakonom i drugim propisima, koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Kantona u oblasti saobraćaja. Vršenje nadležnosti je takođe utvrđeno i Ustavom Kantona Sarajevo, gdje je jasno propisano da Kanton svoje nadležnosti izvršava donošenjem propisa i primjenom propisa Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 18/97), utvrđena je organizacija i način naplate parkiranja na javnim parkiralištima, a kojima se smatra javna prometna površina namijenjena isključivo za zaustavljanje i parkiranje vozila koju odredi Ministarstvo, dok je utvrđeno da kontrolu parkiranja na javnim parkiralištima obavlja KJKP "Rad" d.o.o. Sarajevo. Potom se ukazuje na odredbe člana 2. Zakona o komunalnim djelatnostima, kojima je utvrđeno da se pod komunalnim djelatnostima, u smislu tog Zakona, podrazumijeva pružanje komunalnih usluga od interesa za fizička i pravna lica, te finansiranje građenja i održavanja objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sistema na području Kantona Sarajevo, kao i Grada Sarajeva i opština na području tog kantona. U članu 3. istog Zakona decidno su navedene komunalne djelatnosti individualne komunalne potrošnje, među kojima je i parkiranje, odnosno održavanje i organizacija javnih parking prostora i javnih garaža i predviđeno je da će se obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti pobliže regulisati podzakonskim aktima, što je i učinjeno donošenjem Uredbe o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Kantonu Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 25/16 i 19/17) od strane kantonalne Vlade. Zatim je donesen i Zakon o uređenju saobraćaja kojim je utvrđivanje jedinstvenog sistema parkiranja na području Kantona Sarajevo stavljeno u nadležnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo, a kao provedbeni akt donesena je Uredba o organizaciji parkiranja. Istom Uredbom je takođe propisana i cijena parkiranja, odnosno od čega se ista sastoji, te uplata i korišćenje sredstava prikupljenih od parkiranja vozila. Članom 37. stav (6) ove Uredbe utvrđeno je da će se raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u opštine definisati sporazumom sa svakom opštinom posebno, dok je u stavu (7) istog člana propisano da cijenu za rezervisano parking mjesto i povlašćenu parking kartu Broj 8 - Strana 167 utvrđuje Vlada Kantona Sarajevo na prijedlog Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo. U odgovoru se ne dovodi u pitanje da u vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave, između ostalog, posebno spadaju i nadležnosti navedene u predmetnom zahtjevu od strane Opštine Centar Sarajevo, pri čemu se referiše na Zakon o lokalnoj samoupravi ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 22/00). Tim je Zakonom propisano da poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom, nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju, a taj prenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave treba biti praćen dodjelom sredstava potrebnim za njihovo efikasno obavljanje. Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo, cijeni bitnim istaći da saobraćaj predstavlja cjelinu koja obuhvata i parkiranje, odnosno mirujući saobraćaj, te da se problem parkiranja koji je posebno izražen u užoj gradskoj jezgri, kao i problem zagađenja u zimskom periodu, nastoji prevazići izgradnjom podzemnih garaža, izgradnjom smart parkinga na području Opštine Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo, gdje je navedni problem posebno izražen. Na kraju se naglašava da se ukupna sredstva prikupljena po osnovu naplate parkiranja, odnosno namjenska sredstva ostvarena po navedenom osnovu, isključivo ulažu u izgradnju i unapređenje parking prostora na području Kantona Sarajevo, te da konkretna struktura ulaganja u opštine treba da se definiše sporazumom sa svakom opštinom, što je propisano pomenutom Uredbom o organizaciji parkiranja, a sve do konačnog utvrđivanja nadležnosti u predmetnoj oblasti i donošenja novog Zakona o lokalnoj samoupravi. 6. Prethodni postupak Ustavni sud Federacije je od stranaka u postupku zatražio izjašnjenje, kako bi se utvrdilo da li je možda u međuvremenu Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo izvršilo ili pokušalo izvršiti svoju zakonsku obavezu o kojoj je gore bilo riječi. Upit je, pod brojem U-7/19 od 17.11.2020. godine upućen Vladi Kantona Sarajevo i Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo, te opštinama Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo. Dana 01.12.2020. godine zaprimljeno je traženo izjašnjenje od Načelnika Opštine Stari Grad Sarajevo (podnesak broj: 01-04-4-2454/20 od 30.11.2020. godine) iz kojeg se vidi da, do dana pisanja tog izjašnjenja, nije bilo nikakvog obraćanja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo toj opštini u vezi sa ugovornim regulisanjem raspodjele sredstava prikupljenih od naplate parkiranja na javnim parkinzima, te da kod takvog stanja stvari Opština Stari Grad Sarajevo u potpunosti ostaje kod navoda iz zahtjeva. Dana 04.12.2020. godine zaprimljeno je i traženo izjašnjenje Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo (podnesak broj: 04-05-46176-2/20 od 03.12.2020. godine). U njemu se expressis verbis i bez ikakvog osporavanja potvrđuje postojanje zakonske obaveze o kojoj se radi, sa preciznim navođenjem odgovarajućih, ranije spominjanih odredaba Zakona o uređenju saobraćaja i Uredbe o organizaciji parkiranja. Broj 8 - Strana 168 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO 7. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Čan IV.C.3.10.(1) (1) Osnovna funkcija Ustavnog suda je rješavanje sporova: a) između kantona; b) između kantona i federalne vlasti; c) između grada i njegovog kantona ili federalne vlasti; d) između opštine i grada; e) između opština i njihovih kantona ili federalne vlasti; i f) između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti. Član IV.C.3.10.(3) (3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. B. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09) III. SAMOUPRAVNI DJELOKRUG JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE Član 8. st. 1. i 2. i stav 3. alineja 11 Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona. Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom. U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju: upravljanje, finansiranje i unapređenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture: vodosnabdijevanje, odvođenje i prerada otpadnih voda, prikupljanje i odlaganje čvrstog otpada, održavanje javne čistoće, gradska groblja, lokalni putevi i mostovi, ulična rasvjeta, javna parkirališta, parkovi; B. Zakon o putevima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 12/10, 16/10 i 66/13) Član 1. Ovim zakonom uređuje se: razvrstavanje javnih puteva, upravljanje putevima i pravni položaj upravitelja, planiranje, gradnja, rekonstrukcija, održavanje, ugovaranje i ustupanje radova, zaštita puteva i uslovi odvijanja saobraćaja na putevima, koncesija na javnim putevima, finansiranje javnih puteva, upravni nadzor nad provođenjem Zakona, kazne i druga pitanja od značaja za Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) iz oblasti puteva. Član 9. Mjerila i kriterije za razvrstavanje javnih puteva i odluku o razvrstavanju javnih puteva, osim lokalnih puteva, u skladu sa smjernicama i mjerilima, kriterijima i Odlukom Savjeta ministara BiH utvrđuje Vlada na prijedlog Federalnog ministarstva prometa i komunikacija (u daljem tekstu: Ministarstvo) u saglasnosti sa kantonalnim ministarstvima nadležnim za poslove prometa. Izuzetno od stava 1. ovog člana, odluku o razvrstavanju lokalnih puteva i ulica u gradovima donosi vlada kantona na prijedlog nadležnog opštinskog ili gradskog organa za poslove saobraćaja. Član 13. Upravljanje, građenje, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu autoputeva i brzih puteva vrše Autoceste FBiH. Upravljanje, građenje, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu magistralnih puteva vrše Ceste FBiH. Upravljanje, građenje, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu regionalnih puteva vrše javne kantonalne ustanove za puteve. Upravljanje, građenje, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu lokalnih puteva i gradskih ulica vrše nadležni opštinski ili gradski organi. Član 25. Godišnji plan i program održavanja i zaštite, kao i program rekonstrukcije, izgradnje i obnove javnih puteva do kraja tekuće godine za narednu godinu donose nadležni organi: za autoputeve i brze puteve Autoceste FBiH, za magistralne puteve Ceste FBiH, za regionalne puteve nadležna kantonalna ustanova za puteve, za lokalne puteve i gradske ulice nadležni opštinski načelnik, odnosno gradonačelnik. Saglasnost na godišnje planove i programe iz alineje 1. i 2. daje Vlada, za planove i programe iz alineje 3. kantonalna vlada, a za planove i programe iz alineje 4. nadležno opštinsko ili gradsko vijeće. Član 48. Upravitelji puteva direktno ne izvode radove gradnje, rekonstrukcije i održavanja javnih puteva. Izuzetno, subjekti iz prethodnog stava mogu izvoditi navedene radove, ako imaju potrebne kapacitete i ukoliko je to u funkciji racionalnosti, boljeg funkcionisanja sistema i ako je tehnološki i ekonomski opravdano. Izvođenje radova gradnje, rekonstrukcije i održavanja javnih puteva upravitelji puteva ustupaju po postupku i na način utvrđen Zakonom o javnim nabavkama ("Službeni glasnik BiH", br. 49/04). Član 79. Upravitelji puteva za puteve kojima upravljaju dužni su voditi evidencije tih puteva, putnog pojasa, saobraćajne signalizacije i opreme na njima. Član 80. stav 1. Ovim zakonom daju se javna ovlašćenja upraviteljima puteva. VII. FINANSIRANJE JAVNIH PUTEVA Član 88. Finansijska sredstva za održavanje, zaštitu, obnovu, rekonstrukciju i izgradnju javnih puteva osiguravaju se: A - iz javnih prihoda: Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO godišnjim naknadama za upotrebu puteva koje se plaćaju pri registraciji za motorna i priključna vozila, kao i zaprežna kola; 2. naknadama za autoputeve i puteve iz maloprodajne cijene nafte i naftnih derivata; 3. posebnim naknadama za upotrebu autoputeva, brzih puteva i određenih puteva i objekata sa naplatom na putevima (most, vijadukt, tunel i sl.) po posebnom pravilniku; 4. naknadama za puteve na inozemna motorna i priključna vozila; 5. posebnim naknadama za službu "Pomoćinformacije" na putevima; 6. naknadama za puteve koje se plaćaju za vanrednu upotrebu javnih puteva (vanredni prevoz); 7. naknadama za puteve koje se plaćaju za prekomjernu upotrebu javnih puteva zbog opterećenja i učestalosti vozila; 8. naknadama za korišćenje putnog zemljišta ili od reklamnih znakova; 9. ostale naknade po posebnim propisima; B - kreditima; C - donacijama/grantovima: 1. iz sredstava federalnog budžeta, budžeta kantona, te budžeta grada i opštine, 2. sredstvima federalnog budžeta prikupljenim od naknada za korišćenje puteva i objekata na osnovu dobijene koncesije i sredstvima ostvarenim od pratećih djelatnosti, 3. donacijama drugih donatora. Član 95. Finansijska sredstva iz člana 88. ovog Zakona, koja se odnose na autoputeve uplaćuju se u potpunosti na račun Autocesta FBiH. Finansijska sredstva iz člana 88. ovog Zakona, koja se odnose na magistralne puteve uplaćuju se u potpunosti na račun Cesta FBiH. Finansijska sredstva iz člana 88. ovog Zakona, koja se odnose na regionalne puteve uplaćuju se u potpunosti na račun javnih kantonalnih ustanova za puteve, a na račun grada ili opštine za lokalne puteve i ulice u gradovima. Član 96. Naknade iz člana 88. ovog Zakona jesu raspoloživa finansijska sredstva koja će upravitelji namjenski koristiti za održavanje, zaštitu, obnovu, rekonstrukciju i izgradnju autoputeva, brzih, magistralnih, regionalnih i lokalnih puteva, za rad i funkcionisanje upravitelja, te za proširenje materijalne osnove rada iz osnovne djelatnosti u okviru povjerenih javnih ovlašćenja, u skladu sa odobrenim planom i programom poslovanja od osnivača. G. Ustav Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 04/01, 28/04, 6/13) Član 18. stav 1. tač. b), d), i j) Nadležnosti Skupštine Skupština Kantona: b) donosi zakone i druge propise u okviru izvršavanja nadležnosti Kantona, izuzev propisa koji su ovim Ustavom ili zakonom dati u nadležnost Vlade Kantona; 1. d) Broj 8 - Strana 169 utvrđuje politiku i donodi programe razvoja Kantona; j) odlučuje o prenosu ovlašćenja Kantona na opštinu, Grad i Federaciju; D. Zakon o uređenju saobraćaja na području Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 30/17 i 46/17) Član 84. (Jedinstven sistem parkiranja) (1) Ministarstvo utvrđuje jedinstven sistem javnog parkiranja na području Kantona i nadležno je za: a) planiranje, organizaciju i unapređenje javnog parkiranja u Kantonu Sarajevo, b) upravljanje javnim parkinzima na području Kantona, c) nadzor funkcionisanja javnih parkinga na području Kantona, d) otvaranje novih parkinga i e) uspostavljanje jedinstvenog sistema naplate parkiranja. (2) Parkiranje vozila može se organizovati na: a) javnim parkinzima, b) javnim garažama, c) rezervisanim parking mjestima, d) javnim parkinzima i garažama u privatnom vlasništvu. (3) Na javnim parkinzima zabranjeno je: a) parkiranje vozila koje nije registrovano, b) parkiranje neispravnog ili havarisanog vozila i zbog dotrajalosti neupotrebljivih vozila ili vozila koji nemaju svoj vlastiti pogon, c) zauzimanje parking mjesta putem ograđivanja (parking barijere, ograde, i raznipredmeti koji fizički ometaju parkiranje). (4) Ministarstvo po službenoj dužnosti rješenjem utvrđuje javne parking prostore. (5) Sredstva od naplate javnih parkinga će se koristiti za: a) plaćanje komunalne usluge za održavanje javnog parking prostora, b) unapređenje investicionog održavanja parkirališta, c) unapređenje parkirališta izvan užeg centra grada i čistih vidova prevoza (6) Bliže odredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga uredbom propisuje Vlada, na prijedlog Ministarstva. (7) Bliže odredbe o organizaciji jedinstvenog sistema naplate parkiranja uredbom propisuje Vlada, na prijedlog Ministarstva. (8) Raspodjela sredstava prikupljena od naplate javnih parkinga i garaža u zavisnosti od ukupnog broja parking mjesta po opštinama vršit će se po odredbama Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga, u kojoj će biti uključeno Ministarstvo i opštine. (9) Za unapređenje investicionog održavanja parkirališta i za unapređenje parkirališta izvan užeg centra grada, i čistih vidova prevoza utvrđuje se posebna naknada. Broj 8 - Strana 170 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Član 102. stav (1) tačka a) (Donošenje podzakonskih akata) (1) Vlada će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti: a) Uredbu o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga; Đ. Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 14/16, 43/16, 10/17, 19/17 i 20/18) DIO II - KOMUNALNE DJELATNOSTI Član 2. (Značenje pojmova komunalnih djelatnosti) (1) Pod komunalnim djelatnostima, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se pružanje komunalnih usluga od interesa za fizička i pravna lica, te finansiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sistema na području Kantona, kao i Grada Sarajeva (u daljem tekstu: Grad) i opština na području Kantona (u daljem tekstu: opština) kada je to propisano ovim zakonom. (2) Komunalne djelatnosti dijele se na: a) komunalne djelatnosti individualne komunalne potrošnje; b) komunalne djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje. (3) Pod pojmom komunalnih djelatnosti individualne komunalne potrošnje podrazumjevaju se komunalni proizvodi i usluge koje se mogu izmjeriti i naplatiti od svakog korisnika usluga. (4) Pod pojmom komunalne djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje podrazumijeva se komunalni proizvod i usluga koju nije moguće izmjeriti i naplatiti od svakog korisnika usluga. Član 3 (Komunalna potrošnja) (1) Komunalne djelatnosti individualne komunalne potrošnje u smislu ovog zakona su: a) snabdijevanje pitkom vodom; b) odvođenje i prečišćavanje otpadnih voda; c) snabdijevanje prirodnim gasom; d) snabdijevanje toplotnom energijom; e) obavljanje javnog prevoza putnika; f) prikupljanje i odvoz komunalnog otpada iz stambenih i poslovnih zgrada i poslovnih prostora na deponiju; g) odlaganje komunalnog otpada; h) održavanje i organizacija javnih parking prostora i javnih garaža; i) obavljanje pogrebnih poslova; j) tržnice i pijace na malo. (2) Komunalne djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje u smislu ovog zakona su: a) odvođenje atmosferskih voda; b) održavanje čistoće na javnim površinama; c) održavanje javnih površina; d) održavanje grobalja; e) održavanje javne rasvjete; f) obavljanje kafilerijske usluge; g) dekorisanje; h) održavanje javnih česmi i fontana, javnih kupatila i javnih nužnika; i) održavanje javnih satova. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. Član 4. stav (8) (Pojmovi Komunalne potrošnje) (8) Pod održavanjem i organizacijom javnih parking prostora i javnih garaža podrazumijevaju se poslovi održavanja organizacije prostora i objekata u kojima se pružaju usluge parkiranja i garažiranja motornih vozila. Član 5. (Javni interes komunalne djelatnosti) (1) Komunalne djelatnosti su od javnog interesa i obavljaju se kao javne službe. (2) Pod pojmom javnog interesa u komunalnim djelatnostima podrazumijeva se zadovoljavanje onih potreba urbanog civilizacijskog društva koje su nezamjenjiv uslov života i rada građana, državnih organa i drugih subjekata na području Kantona. (3) Pod pojmom javne službe u komunalnim djelatnostima podrazumijevaju se komunalne djelatnosti iz člana 3. ovog zakona, koje kao opšte korisne djelatnosti, predstavljaju sistemsku cjelinu organizovanja i vršenja putem državnih službi, jedinica lokalne samouprave, te za to posebno organizovanih samostalnih organizacija koje su prihvaćene, podržavane i kontrolisane od strane državne zajednice. (4) Kanton, Grad, opštine, pravna i fizička lica koja obavljaju komunalne djelatnosti, obavezni su na osnovu ovog zakona i posebnih propisa: a) osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti; b) osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti; c) preduzimati mjere za očuvanje i zaštitu okoliša; d) osigurati javnost i transparentnost rada. DIO VII - SREDSTVA ZA OBAVLJANJE KOMUNALNIH DJELATNOSTI Član 20. (Sredstva za obavljanje komunalne djelatnosti) Sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti obezbjeđuju se iz: a) cijene za komunalne usluge iz segmenta individualne komunalne potrošnje; b) cijene za komunalne usluge iz segmenta zajedničke komunalne potrošnje; c) budžeta Kantona i opštine; d) drugih izvora po posebnim propisima. E. Uredba o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i organizaciji jedinstvenog sistema naplate parkiranja ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 52/18). POGLAVLJE II - NADLEŽNOST, ORGANIZACIJA I NAČIN NAPLATE PARKIRANJA Odjeljak A - Utvrđivanje jedinstvenog sistema javnog parkiranja Član 5. (Nadležnost Ministarstva) (1) Ministarstvo je nadležno za provođenje jedinstvenog sistema javnog parkiranja na području Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton). (2) U smislu st. (1) ovog člana Ministarstvo je nadležno za: a) planiranje, organizaciju i unapređenje javnog parkiranja u Kantonu, Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. b) SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO upravljanje i nadzor nad funkcionisanjem javnih parkinga na području Kantona, c) zaključivanje ugovora o pružanju komunalne usluge -parkiranja sa davaocem komunalne usluge, d) otvaranje novih parkinga, e) uspostavljanje jedinstvenog sistema naplate parkiranja, f) postavljanje info tačaka za prikaz slobodnih parking mjesta, g) saobraćajna signalizacija na parkinzima. (3) Ministarstvo je dužno osigurati svu parkirališnu opremu i izdvajati sredstva za održavanje javnih parking površina u nadležnosti Ministarstva. Član 35. stav 6. (6) Raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u opštine definisat će se sporazumom sa svakom opštinom posebno. Član 42. (Prelazna rješenja) U periodu dok tehnički uslovi ne budu omogućili automatsku naplatu uz stalnu softversku kontrolu naplate (parkinzi sa rampom) davaoc komunalne usluge dužan je vršiti dostavljanje izvještaja o ostvarenim ukupnim prihodima po postojećem načinu rada, a prikupljena novčana sredstva uplaćivati na otvoreni namjenski račun Ministarstva. 8. Praksa Ustavnog suda Federacije Presude br.: U-14/09 od 12.10.2010. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 77/10) i U-21/09 od 06.03. 2012. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 85/10 i 27/12) i U-39/02 od 05.06.2003. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 10/04). 9. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije Podnosioci zasnivaju zahtjeve na Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakonu o putevima Federacije Bosne i Hercegovine, ali i na kantonalnoj Odluci o razvrstavanju lokalnih puteva. Ovi propisi veoma jasno ukazuju na to da gradovi i opštine u Federaciji Bosne i Hercegovine, u pogledu lokalnih puteva i gradskih ulica imaju pravni status upravitelja. Treba prije svega imati u vidu samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave, utvrđen članom 8. Zakona o principima lokalne samouprave, u koji "posebno spadaju": upravljanje, finansiranje i unapređenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture", pri čemu su lokalni putevi i mostovi, te javna parkirališta izričito navedeni (član 8. stav 3. alineja 11. sub alineje 5. i 7.). Zakon o putevima Federacije expressis verbis propisuje: "Upravljanje, građenje, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu lokalnih puteva i gradskih ulica vrše nadležni opštinski ili gradski organi" (član 13.). Ti organi su, u smislu člana 25. istoga Zakona "opštinski načelnik, odnosno gradonačelnik", čija je obaveza da donose "godišnji plan i program održavanja i zaštite, kao i program rekonstrukcije, izgradnje i obnove" lokalnih puteva i gradskih ulica, dakako uz saglasnost gradskog odnosno opštinskog vijeća. Uz to su upravitelji lokalnih puteva i gradskih ulica po članu 79. istoga Zakona dužni voditi "evidencije tih puteva, putnog pojasa, saobraćajne signalizacije i opreme na njima", a odredbom člana 80. data su im javna ovlašćenja, koja Broj 8 - Strana 171 uključuju pokretanje upravnog postupka ex officio ili po zahtjevu stranke i donošenje upravnih akata vezanih sa situacije koje izlaze iz okvira redovne upotrebe puteva (primjera radi: vanredni prevoz atipičnog tereta, izgradnja autobuske stanice, postavljanje reklama uz cestu i sl.). Kako bi gradski i opštinski organi mogli ostvariti svoje upraviteljske nadležnosti nad gradskim ulicama i lokalnim putevima, bilo je neophodno da se donese propis o razvrstavanju lokalnih puteva i ulica u gradovima i opštinama. Zakon o putevima Federacije propisao je (član 9. stav 2.) da će odluku o tome donijeti "vlada kantona na prijedlog nadležnog opštinskog ili gradskog organa za poslove saobraćaja". Slijedeći tu zakonsku obavezu, Vlada Kantona Sarajevo je na 79. sjednici održanoj dana 25.09.2014. godine donijela Odluku o razvrstavanju lokalnih puteva. Na osnovu kriterija iz člana 2. te Odluke, po kojima se javni putevi razvrstavaju u lokalne puteve, utvrđene su (u tabelarnom obliku) liste lokalnih puteva na području četiri opštine koje čine Grad Sarajevo. Tako je utvrđeno da na području Opštine Centar Sarajevo postoje 144 lokala puta u ukupnoj dužini od 74.545 KM, a na području Opštine Stari Grad 189 lokalnih puteva u ukupnoj dužini od 78.830 KM. Na ovaj način je "opredmećena" nadležnost ovih opština kao upravitelja lokalnih puteva u skladu sa Zakonom o putevima Federacije, a koja prema odredbi člana 7. stav (1) Odluke podrazumijeva "upravljanje, građenje, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu" predmetnih saobraćajnica. U ovakvom pravnom okviru, koji čine odredbe Zakona o principima lokalne samouprave, Zakona o putevima Federacije i kantonalne Odluke o razvrstavanju lokalnih puteva, upraviteljski status opština Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo (isto naravno vrijedi i za ostale gradske opštine) u odnosu na lokalne puteve na njihovom području je neupitan i one izvršavaju obaveze koje iz tog statusa proističu, obezbjeđujući i ulažući značajna finansijska sredstva u izgradnju, rekonstrukciju i održavanje (investiciono, tekuće i zimsko) puteva kojima upravljaju. U prilog tome, kao primjer, govore priloženi dokazi Opštine Centar Sarajevo kao što su periodični okvirni sporazumi o uslovima i načinu izvođenja radova redovnog zimskog održavanja lokalnih i nekategorisanih puteva i javnih staza na njihovom području zaključeni sa KJKP "Rad" d.o.o. Sarajevo, pojedinačni ugovori o izvođenju radova zaključeni sa izvođačima, izvještaji o izvršenju budžeta, analitičke kartice tekućih rashoda i tome slično. Samo ilustracije radi, iz te dokumentacije je vidljivo da je npr. samo za zimsko održavanje lokalnih puteva na svom području, Opština Centar Sarajevo za period 2015.-2017. godine izvođaču isplatila iznos od 1.207,129 KM, dok je ukupno za izgradnju, rekonstrukciju, redovno i zimsko održavanje tih saobraćajnica u periodu 2014.-2017. godine utrošeno 8.214,705 KM. Stoga Ustavni sud Federacije smatra da je osnovana tvrdnja podnosilaca zahtjeva da opštine vlastitim sredstvima izvršavaju poslove koji su im kao upraviteljima lokalnih puteva dati u nadležnost, dok istovremeno Kanton Sarajevo vrši naplatu parkiranja na svim javnim parkinzima, uključujući i one koji su formirani na lokalnim putevima i gradskim ulicama. Takav, po upravitelje lokalnih puteva nepovoljan pravni ambijent, po mišljenju podnosilaca zahtjeva, Kanton Sarajevo je stvorio donošenjem propisa kojima je, kako oni tvrde, praktično "prisvojio" nadležnosti koje Broj 8 - Strana 172 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO po zakonu njima pripadaju iz čega je, prema njihovim navodima, i proistekao spor. To se prevashodno odnosi na Zakon o uređenju saobraćaja iz 2017. godine. Njime se u Kantonu Sarajevo uvodi jedinstven sistem parkiranja, sa centralizovanim upravljanjem, gdje su sve poluge u rukama kantonalnog Ministarstva saobraćaja, koje prema odredbama člana 82. tog Zakona utvrđuje jedinstveni sistem javnog parkiranja na području Kantona i nadležno je za planiranje, organizaciju i unapređenje javnog parkiranja, za nadzor nad funkcionisanjem javnih parkinga, otvaranje novih parkinga i uspostavljanje jedinstvenog sistema naplate parkiranja. Kada je riječ o sredstvima od naplate javnih parkinga, propisano je njihovo korišćenje i to u svrhu tekućeg održavanja i unapređenja investicionog održavanja parkirališta, te za unapređenje parkirališta izvan užeg centra grada i "čistih vidova prevoza". Propisano je i to da bliže odredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama, izgradnji novih parkinga i, što je ovdje posebno bitno, o organizaciji jedinstvenog sistema naplate parkiranja "uredbom propisuje Vlada, na prijedlog Ministarstva". Utvrđena je i obaveza Vlade da u roku od šest mjeseci o svemu tome donese posebnu uredbu. U propisanom roku, tačnije 28.12.2018. godine, na snagu je stupila Uredba o organizaciji parkiranja. Premda bi se iz njenog naslova moglo zaključiti kako će konačno biti uveden racionalan, smislen i pravičan način raspodjele sredstava prikupljenih u jedinstvenom sistemu javnog parkiranja na području Kantona Sarajevo, nakon analize njenih odredbi to se nažalost ne može potvrditi. Samo u jednoj tački člana 35., a to je tačka (6), pominje se raspodjela sredstava. U njoj stoji: "Raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u opštine definisat će se sporazumom sa svakom opštinom posebno", do čega, barem kada su u pitanju dvije opštine koje su stranke u ovom postupku, prema njihovim navodima nije došlo. K tome, niti jednom odredbom ove Uredbe nije utvrđena bilo kakva obaveza kantonalnih vlasti, prevashodno Ministarstva saobraćaja, da jedinicama lokalne samouprave predoči podatke o ostvarenim prihodima u jedinstvenom sistemu naplate parkinga, čime se onemogućava bilo kakav oblik uvida i kontrole u pogledu naplate i raspodjele sredstava koja im, kao zakonom ovlašćenim upraviteljima lokalnih puteva pripadaju kada su u pitanju parkinzi na putevima kojima upravljaju. Članom 42. propisana je samo obaveza za davaoce komunalne usluge iz oblasti javnih parkinga (koje bira Kanton), da uz izvještaje o ostvarenim ukupnim prihodima prikupljeni novac uplaćuju na namjenski račun Ministarstva saobraćaja. Argumentacija u oba zahtjeva nedvosmisleno ukazuje da je fokusna tačka ovog spora pravo participacije opština u raspodjeli sredstava koje im po zakonu pripadaju. S jedne strane onih koja su po raznim osnovima prikupljena za finansiranje puteva, a sa druge strane onih koja su prikupljena naplatom parkiranja na javnim parking prostorima, kako onim posebno izgrađenim za tu namjenu, tako i onim koji su formirani na lokalnim putevima i gradskim ulicama. U pogledu ovog prvog, način participacije precizno je uređen odredbama o finansiranju javnih puteva u Zakonu o putevima, prema kojima dio sredstava prikupljenih za finansiranje puteva po raznim osnovima utvrđenim članom 88. (godišnje naknade za upotrebu puteva koje se Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. plaćaju pri registraciji motornih i priključnih vozila, naknade iz maloprodajne cijene nafte i naftnih derivata, naknade za korišćenje putnog zemljišta ili od reklamnih znakova i sl.) u kvoti od 25% pripadaju "nadležnom opštinskom odnosno gradskom organu u dijelu koji se odnosi na lokalne puteve i ulice u gradovima" i uplaćuju se "na račun grada ili opštine", u skladu sa odredbama člana 93. st. 1. i 6. i odredbom člana 95. stav 3. i tu raspodjelu podnosioci zahtjeva ne dovode u pitanje. Kada je, pak, riječ o sredstvima prikupljenim naplatom parkiranja na javnim parkinzima na području Kantona Sarajevo, pitanje njihove raspodjele regulisano je kantonalnim propisima i to Zakonom o uređenju saobraćaja i Uredbom o organizaciji parkiranja donesenom na osnovu tog Zakona. Prema tim propisima, pravo opština na participaciju je istina nesporno, ali je uslovljeno prethodnim radnjama koje su dužne preduzeti kantonalne vlasti, a koje nisu preduzete, niti je propisan rok u kojem bi trebale biti preduzete. To logično vodi ka zaključku da je Kanton Sarajevo faktičkom radnjom, odnosno u ovom slučaju propuštanjem radnje koju je bio dužan preduzeti, povrijedio (oduzeo ili suspendovao na neodređeno vrijeme) pravo druge strane u sporu. Riječ je naime o neprovođenju odredbe člana 35. stav (6) Uredbe o organizaciji parkiranja. Tom odredbom je, kako je ranije izloženo, utvrđena obaveza da se "sporazumom sa svakom opštinom posebno" definiše raspodjela prikupljenih naknada i "struktura ulaganja u opštine", a to u razumnom roku, a niti kasnije nije učinjeno. Ta obaveza izvorno je zasnovana Zakonom o uređenju saobraćaja, koji u članu 84. stav (8) precizno propisuje: "Raspodjela sredstava prikupljenih od naplate javnih parkinga i garaža u zavisnosti od ukupnog broja parking mjesta po opštinama vršiće se po odredbama Uredbe o organizaciji parkiranja, javnim parking površinama, parking zonama i izgradnji novih parkinga u koju će biti uključeno Ministarstvo i opštine". Dakle realizacija te obaveze "spuštena" je na nivo podzakonskog provedbenog akta i na direktnu relaciju: Ministarstvo saobraćaja opštine. Prema tome, ona ovom Uredbom nije realizovana, već je njenom odredbom člana 35. stav (6) samo utvrđen način na koji treba da se realizuje: "sporazumom sa svakom opštinom posebno", što, barem kada su u pitanju opštine u čije ime su zahtjevi podneseni očigledno nije provedeno, a niti je propisan rok u kojem bi se trebalo provesti. Pritom, podnosilac zahtjeva na osnovu Izvještaja o finansijskom poslovanju KJKP "Rad" (kome su povjereni poslovi naplate parkinga) za 2015., 2016. i 2017. godinu navodi da je prihod ovog preduzeća po osnovu naplate parking prostora u tom periodu bio u stalnom porastu, te da je u 2017. godini iznosio 1.459.992,00 KM. Zakonsku obavezu o kojoj se ovdje radi ne dovodi u pitanje ni suprotna strana u odgovoru na zahtjev. Naprotiv, u odgovoru Ministarstva saobraćaja se takođe kaže da će se raspodjela naknade i konkretna struktura ulaganja u opštine "definisati" sporazumom sa svakom opštinom "a sve do konačnog utvrđivanja nadležnosti u predmetnoj oblasti i donošenja Zakona o lokalnoj samoupravi". Dakle i prema izjašnjenju u odgovoru, izvršenje te obaveze nije (a niti bi moglo biti) uslovljeno donošenjem novog kantonalnog zakona o lokalnoj samoupravi, koji se pritom spominje. Na toj osnovi se može utvrditi da je Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo, propustivši da provede Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO odredbu člana 35. gore pomenute Uredbe, a što mu je bila dužnost kao organu u čijoj je nadležnosti upravni nadzor i kontrola nad provođenjem te Uredbe, povrijedilo, tačnije oduzelo pravo podnosiocima zahtjeva da budu obaviješteni o sredstvima prikupljenim naplatom parkiranja na javnim parkinzima u Kantonu Sarajevo (pa tako i onima formiranim na lokalnim putevima pod upravom opština), te da participiraju u njihovoj raspodjeli. A za to vrijeme, njihove obaveze kao upravitelja lokalnih puteva na svom području teku i crpe njihove budžete. O tako nastaloj pravnoj situaciji Ustavni sud Federacije je od stranaka u postupku zatražio izjašnjenje, kako bi se utvrdilo da li je možda u međuvremenu Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo izvršilo ili pokušalo izvršiti svoju zakonsku obavezu o kojoj je gore bilo riječi. Upit je, pod brojem U-7/19 od 17.11.2020. godine upućen Vladi Kantona Sarajevo i Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo, te opštinama Centar Sarajevo i Stari Grad Sarajevo. Dana 01.12.2020. godine zaprimljeno je traženo izjašnjenje od Načelnika Opštine Stari Grad Sarajevo (podnesak broj: 01-04-4-2454/20 od 30.11.2020. godine) iz kojeg se vidi da, do dana pisanja tog izjašnjenja, nije bilo nikakvog obraćanja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo toj opštini u vezi sa ugovornim regulisanjem raspodjele sredstava prikupljenih od naplate parkiranja na javnim parkinzima, te da kod takvog stanja stvari Opština Stari Grad Sarajevo u potpunosti ostaje kod navoda iz zahtjeva. Dana 04.12.2020. godine zaprimljeno je i traženo izjašnjenje Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo (podnesak broj: 04-05-46176-2/20 od 03.12.2020. godine). U njemu se expressis verbis i bez ikakvog osporavanja potvrđuje postojanje zakonske obaveze o kojoj se radi, sa preciznim navođenjem odgovarajućih, ranije spominjanih odredaba Zakona o uređenju saobraćaja i Uredbe o organizaciji parkiranja. Ta potvrda neizvršene zakonske obaveze, nije samo verbalna, već je dobila i materijalni izraz u aktu broj: 0405-46176-2/20 od 03.12.2020. godine naslovljenim sa "Inicijativa za postizanje Sporazuma za raspodjelu naknade za parkinge", a koji je upućen podnosiocima zahtjeva. U njemu stoji da Ministarstvo upućuje Inicijativu i poziv na sastanak "u vezi sa ispunjavanjem zakonske obaveze Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo u vezi definisanja Sporazuma sa svakom opštinom posebno a u vezi sa raspodjelom sredstava prikupljenih od naplate javnih parkinga", uz ponovno precizno navođenje propisa. Šta više, u tom se aktu, "prije sačinjavanja prijedloga Sporazuma" zakazuje sastanak za 09.12.2020. godine u 10 sati u multimedijalnoj sali Kantona Sarajevo i moli za potvrdu prisustva putem navedenog telefonskog broja. Pritom je u samom izjašnjenu stipulirano i obavještavanje Ustavnog suda Federacije "o izvršenju zakonske obaveze nakon definisanja sporazuma sa svakom opštinom posebno". Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud Federacije smatra da nakon izjašnjenja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo u kojem se i verbalno i materijalnim aktom upućenim podnosiocima zahtjeva potvrđuje postojanje zakonske obaveze Kantona Sarajevo o kojoj je riječ, kao što se potvrđuje i to da ista nije izvršena i da Broj 8 - Strana 173 nije izgledno kada će biti izvršena, treba odlučiti u korist podnosilaca zahtjeva. Ustavni sud Federacije napominje da nije previdio navode i argumente podnosilaca zahtjeva kojima oni kantonalne propise iz oblasti uređenja saobraćaja, donesene po stupanju na snagu federalnog Zakona o putevima, nastoje dovesti u pitanje iz aspekta povrede prava opština na lokalnu samoupravu, pa dijelom i iz aspekta formalne neustavnosti. Premda nepotpuna, ta argumentacija indicira moguće nepravilnosti (nedostatak konsultacija sa opštinama) u postupku donošenja Zakona o uređenju saobraćaja i moguću koliziju pojedinih rješenja tog Zakona sa Zakonom o principima lokalne samouprave. Ustavni sud Federacije se međutim, nije mogao upuštati u ocjenu takvih navoda u ovom postupku, pošto se radi o postupku rješavanja spora. U tom postupku se, prema utvrđenom stanovištu Ustavnog suda Federacije iz presuda u predmetu broj U-39/02 od 05.06.2003. godine, pitanje ustavnosti kantonalnog propisa ne može rješavati kao prethodno pitanje, jer podnosioci zahtjeva, u smislu odredaba člana IV.C.3.10.(2) i (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nisu ovlašćeni tražiti ocjenu ustavnosti kantonalnih propisa. Isto tako, pozivanje podnosilaca zahtjeva na ranije odluke ovog suda u kojima je, kako podnosioci zahtjeva navode, utvrđena povreda prava na lokalnu samoupravu od strane Kantona Sarajevo, ne mogu uticati na odlučivanje u ovom predmetu. Najprije zato što je riječ o odlukama donesenim u postupku zaštite prava na lokalnu samoupravu, dok se u ovom slučaju vodi postupak za rješavanje spora, a potom i zato što ni jedan od propisa o kojima je u ovom postupku riječ (Zakon o komunalnim djelatnostima iz 2016. godine, Zakon o uređenju saobraćaja iz 2017. godine i Uredba o organizaciji parkiranja iz 2018. godine) nisu bili predmetom osporavanja u tim ranijim odlukama. Ustavni sud Federacije pritom podsjeća na svoju raniju odluku broj: U-14/09 od 12.10.2010. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 77/10) u čijem se obrazloženju konstatuje dužnost Kantona Sarajevo da u skladu sa Zakonom o principima lokalne samouprave uredi "pitanja nadležnosti i teritorijalne organizacije Grada Sarajeva, opština u sastavu Grada Sarajeva, kao i opština koje nisu u sastavu Grada Sarajeva, njihove međusobne odnose i način finansiranja, a pri tome vodeći računa o relevantnim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine", a koja ni do danas nije izvršena. Na osnovu svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: dr sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Aleksandra Martinović i prof. dr Edin Muminović, sudije Suda. Predsjednica Broj U-7/19 Ustavnog suda Federacije 19. januara 2021. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo Dr sc. Kata Senjak, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odluĉujući po zahtjevu zamjenika Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Veska Drljaĉe za davanje mišljenja o ustavnosti odredbi Zakona o obrazovanju odraslih lica, u smislu ĉlana IV.B.3.7.d.(III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Broj 8 - Strana 174 sjednici Suda bez javne rasprave odrţanoj dana 19.01.2021. godine, utvrdio je sljedeće MIŠLJENJE1 1. Predmet zahtjeva i podnosilac zahtjeva Zamjenik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Vesko Drljaĉa (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je dana 14.10.2019. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za davanje Mišljenja (u daljem tekstu: zahtjev), u vezi sa ustavnošću odredbi ĉlana 8. Zakona o obrazovanju odraslih lica ("Sluţbene novine Kantona Središnja Bosna", broj 5/17 - u daljem tekstu: osporene odredbe Zakona). Podnosilac zahtjeva je ovlašteno lice, jer kao Zamjenik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine, na osnove odredbe ĉlana IV.B.3.7.d.(III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine "odluĉuje da li će se traţiti mišljenje Ustavnog suda". 2. Bitni navodi zahtjeva Podnosilac zahtjeva najprije citira osporene odredbe, a potom navodi da je osnovni razlog za podnošenja zahtjeva u tome što osporene odredbe Zakona ne predviĊaju centre za obrazovanje odraslih kao organizatore formalnog obrazovanja odraslih lica, a što je u suprotnosti sa Principima i standardima u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini, usvojenim 4. aprila 2014. godine na 89. sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ("Sluţbeni glasnik BiH", broj 39/14, u daljem tekstu: Principi). Prema navedenim Principima, organizatori obrazovanja odraslih su i specijalizirane ustanove odraslih ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodni, radniĉki i otvoreni univerziteti, kao i univerziteti za treću ţivotnu dob. Podsjeća na to da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisano da se "zakonom, u skladu sa Ustavom, uređuje način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje i da Zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, a drugi propis mora biti saglasan sa Ustavom i zakonom". TakoĊe ukazuje na ĉlan II.A. 2 (1) taĉku c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine gdje je stoji "da će Federacija osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog Ustava te da su svi pred zakonom jednaki bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo (princip jednakosti)." Navodi kako svi zakoni o obrazovanju odraslih usvojeni na podruĉju Bosne i Hercegovine, osim Zakona o obrazovanju odraslih u Srednjobosanskom kantonu/Kantonu Središnja Bosna (u daljem tekstu: SBK/KSB) prepoznaju Centre kao organizatore i formalnog obrazovanja odraslih. Prije samog stavljanja u zakonsku proceduru za usvajanje zakona, sedam kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, Ministarstvo obrazovanja Republike Srpske kao i Ministarstvo obrazovanja Distrikta Brĉko, postupaju u skladu sa navedenim Principima i standardima koje je Vijeće ministara uskladilo sa zakonima Evropske unije, te kao okvir preporuĉilo svim niţim nivoima da kao takav bude usvojen. Prema osporenoj odredbi Zakona, kaţe se u nastavku, formalno obrazovanje odraslih lica, mogu provoditi uz redovito obrazovanje, osnovne škole, srednje škole i visokoškolske ustanove u svim oblicima vlasništva te ustanove za smještaj i brigu o licima sa posebnim potrebama i penološke ustanove. Prema osporenoj odredbi Zakona neformalno obrazovanje mogu organizovati i provoditi organizatori za obrazovanje odraslih lica, 1 Mišljenje objavljeno u "Sluţbenim novinama Federacije BiH", broj 15/21 Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. osnovne škole, srednje škole, visokoškolske ustanove, ustanove za obrazovanje odraslih lica, škole/centri stranih jezika, škole/centri za informaciono-komunikacijske tehnologije, centri za kulturu i obrazovanje, autoškole ustanove za smještaj lica sa posebnim potrebama i brigu o licima s posebnim potrebama, te penološke i druge ustanove, udruge graĊana, privredni subjekti i druga pravna lica koja su izmeĊu ostalog, kao svoju djelatnost navela neformalno obrazovanje odraslih. Prema njegovom mišljenju osporena odredba Zakona je u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, konkretnije ĉlanom II. A. 2. (1) taĉka c) i sa Principima i standardima obrazovanja odraslih: Organizatori obrazovanja odraslih mogu biti ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti, koji ispunjavaju uslove za obavljanje ovih djelatnosti propisane od strane nadleţnih organa. Obrazovanje odraslih, kao svoju redovnu djelatnost ili kao djelatnost koja prati redovnu mogu provoditi: a) obrazovne ustanove u sistemu redovnog - formalnog obrazovanja; b) specijalizovane ustanove za obrazovanje odraslih ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodni, radnički i otvoreni univerziteti, kao i univerziteti za treću životnu dob; c) centri i organizacije za stručno usavršavanje, učenje stranih jezika, informaciono-komunikacijske tehnologije, obuku i razvoj ljudskih resursa; d) auto-škole; e) zavodi i službe za zapošljavanje; f) javne agencije, javna preduzeća i privredna društva; g) privredne komore, poslodavci, preduzetnici i obrtnici i njihova udruženja, sindikalne organizacije, te fondacije i udruženja građana; h) ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom; j) ustanove za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama; k) penološke ustanove; l) centri za informisanje, savjetovanje i karijerno vođenje; m) kulturno-obrazovni centri; n) drugi subjekti koji ispunjavaju propisne uslove; Status javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih stiĉe se pod uslovima i u postupku utvrĊenom zakonom i/ili podzakonskim aktom. Postupku za sticanje statusa javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih podlijeţu i obrazovne ustanove u sistemu redovnog obrazovanja. Po izdavanju akta o dobijanju statusa javno priznatog organizatora, te nakon poĉetka rada odnosno implementacije odobrenih programa, organizator podlijeţe postupku akreditacije. Drţavni organi i institucije koje provode programe obuka i struĉnog usavršavanja u skladu sa posebnim propisima, imaju status javno priznatih organizatora obrazovanja odraslih. Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, konkretnije ĉlan II.A.2 (1) taĉka c), koji glasi: "Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u aktima navedenim u Aneksu. Posebno: (1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na: tačka c) jednakost pred Zakonom, k) imovinu; l) osnovne slobode: slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja, savjesti i uvjerenja ; slobodu religije, uključujući privatno i javno vjeroispovjedanje; slobodu okupljanja; slobodu udruživanja, uključujući slobodu osnivanja i pripadanja sindikatima i slobodu neudruživanja; slobodu na rad", a koja sloboda se u ovom sluĉaju u smislu diskriminacionog odnosa zasigurno osporenom odredbom Zakona krši. Suprotno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO osporenom odredbom Zakona organizatorima za obrazovanje odraslih lica onemogućeno je pravo na rad, pravo na imovinu, obzirom da ustanovu za obrazovanje prema taĉki 4. osporenog Zakona mogu osnivati pravna i fiziĉka lica u svim oblicima vlasništva. Ovakvim propisivanjem organizatori se primjenom osporenog Zakona dovode u nepovoljniji poloţaj u odnosu na ostale organizatore sliĉnih centara u preostalih sedam kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brĉko koja prava ostvaruju, a ĉime se krši ustavni princip jednakost, a koji nalaţe jednako postupanje u istim pravnim situacijama. Osporeni Zakon neustavno stavlja organizatore obrazovanja u nepovoljan poloţaj, samim time što im ograniĉava jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na rad, pravo na imovinu, pravo na obrazovanje. Protokol br. 1. Evropske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ĉlan 2. (pravo na obrazovanje). "Pravo na obrazovanje Niko ne može biti lišen prava na obrazovanje. U vršenju svih svojih funkcija u oblasti obrazovanja i nastave država poštuje pravo roditelja da osiguraju takvo obrazovanje i nastavu koji su u skladu sa njihovim vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima", a napadnuta neustavna odredba ne sprjeĉava samo rad podnosioca zahtjeva nego i posredno korisnika usluga podnosioca zahtjeva protivno navedenom Protokolu. Podnosilac zahtjeva naglašava da je navedena odredba proizašla i iz nezakonitog ponašanja i postupanja predlagaĉa osporenog Zakona u kršenju osnovnih principa i naĉela u donošenju osporenog Zakona pa i tom osnovu nezakonita i neustavna ova odredba iz sljedećih razloga. Nacrt Zakona o obrazovanju odraslih lica u postupku donošenja poslan je uĉesnicima javne rasprave na razmatranje. Zakazan je termin za javnu raspravu. Na javnoj raspravi se razmatrao Nacrt Zakona o obrazovanju odraslih lica u kojemu je osporena odredba Zakona glasila: "Da su centri za obrazovanje odraslih nosioci aktivnosti formalnog i neformalnog obrazovanja odraslih", i takva je ostala nakon javne rasprave. Kako podnosilac zahtjeva navodi, u skupštinsku proceduru za usvajanje osporenog Zakona upućuje se Nacrt osporenog Zakona u kojem se od strane podnosioca samovoljno mimo Zakljuĉaka sa javne rasprave izbacuje rijeĉ "formalnog", tako da ostaje tekst po kojem centri mogu izvoditi samo neformalno obrazovanje, a ĉime se onemogućuju u radu u kljuĉnom dijelu posla i spuštaju na nivo poslova koje moţe raditi u obrazovanju svako udruţenje graĊana (kursevi i sliĉno). Na taj naĉin diskriminisani su centri u odnosu na javne obrazovne ustanove i sve druge centre na prostoru drţave Bosne i Hercegovine. 3. Odgovor na zahtjev Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-41/19 od 23.10.2019. godine zatraţio od Skupštine SBK/KSB odgovor na zahtjev za davanje mišljenja, ali isti nije dostavljen. 4. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Ĉlan II.A.2 (1) c), k), l) i m) (1) Sva lica na teritoriji Federacije uţivaju prava na: c) jednakost pred zakonom; k) imovinu; l) osnovne slobode: slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja, savjesti i uvjerenja; slobodu religije ukljuĉujući privatno i javno vjeroispovijedanje; slobodu okupljanja; slobodu udruţivanja, ukljuĉujući slobodu osnivanja i pripadanja sindikatima i slobodu neudruţivanja; slobodu na rad; m) obrazovanje; Broj 8 - Strana 175 Ĉlan IV.B.3.7.d.(III) Osim ako ovim ustavom nije drugaĉije utvrĊeno: d) Zamjenici Premijera su nadleţni za: (III) odluĉivanje da li će se zatraţiti mišljenje Ustavnog suda; B. Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Pariz, 20. marta 1952.) Ĉlan 2. (Pravo na obrazovanje) Nikome neće biti uskraćeno pravo na obrazovanje. U obavljanju svojih funkcija povezanih sa odgojem i poduĉavanjem drţava će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poduĉavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. C. Odluka o usvajanju principa i standarda u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini ("Sluţbeni glasnik BiH", broj 39/14) Ĉlan 1. (Predmet Odluke) (1) Ovom odlukom usvajaju se Principi i standardi u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Principi i standardi obrazovanja odraslih). (2) Principi i standardi obrazovanja odraslih su sastavni dio ove odluke. Ĉlan 2. (Sadrţaj i primjena Odluke) (1) Principi i standardi obrazovanja odraslih usvojeni ovom odlukom predstavljaju pravnu osnovu za djelovanje obrazovnih i drugih vlasti - odgovornih organa, institucija, organizacija i pojedinaca na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, kao okvir u kome iniciraju, provode i koordiniraju svoje aktivnosti u oblasti obrazovanja odraslih, u skladu sa utvrĊenim nadleţnostima. (2) Principima i standardima obrazovanja odraslih se utvrĊuju zajedniĉki principi i standardi na kojima se zasnivaju, razvijaju, implementiraju i koordiniraju politike i zakonodavstvo u vezi sa obrazovanjem odraslih u cijeloj Bosni i Hercegovini, prati, procjenjuje i razmatra stanje u ovoj oblasti, te dogovaraju, predlaţu i preduzimaju mjere za njegovo unaprjeĊenje. (3) Osnovni principi i standardi definisani Principima i standardima obrazovanja odraslih slijede meĊunarodne i evropske principe i standarde u podruĉju obrazovanja odraslih, i uvaţavaju specifiĉnosti ekonomskog, socijalnog i kulturološkog konteksta u Bosni i Hercegovini. PRINCIPI I STANDARDI U OBLASTI OBRAZOVANJA ODRASLIH U BOSNI I HERCEGOVINI Januar 2014. godine 1. UVOD Napori uĉinjeni tokom posljednjih godina u zaustavljanju porasta nezaposlenosti u Evropi i svijetu nisu dali oĉekivane rezultate. Dugotrajna nezaposlenost nastavlja rasti, a raširenost socijalne iskljuĉenosti i siromaštva postala je glavni problem skoro svih društava. Trenutno se milioni ljudi suoĉavaju sa problemom nezaposlenosti ili sa opasnošću od gubitka posla, te s tim u vezi i sa potrebom unaprjeĊenja postojećih i sticanja novih znanja, vještina i sposobnosti koje će im osigurati veće šanse za zapošljivost, kao i kontinuiranu prilagodljivost zahtjevima trţišta rada. U uslovima ekspanzije novih tehnologija postojeća znanja brzo zastarjevaju te je potrebno njihovo stalno unaprjeĊenje kako bi se i pojedinci i društvo lakše i brţe prilagodili zahtjevima koje tehnološki napredak nosi. TakoĊer, razvoj demokratije i društava zasnovanih na poštivanju ljudskih prava, jednakosti i pravdi Broj 8 - Strana 176 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO podrazumijevaju odgovorno graĊanstvo - pojedince osposobljene za uspješno vršenje njihovih osnovnih ţivotnih uloga (radnih, graĊanskih, porodiĉnih, rekreativnih...). Mnoge zemlje su odgovor na sve ove izazove prepoznale u ulaganju u ljudske resurse, a kljuĉno sredstvo u konceptu cjeloţivotnog obrazovanja i uĉenja, u kome je obrazovanje odraslih prepoznato kao bitna komponenta obrazovnog sistema i jednako vaţno koliko i obrazovanje djece i mladih. Široko razumijevanje znaĉaja i potrebe kvalitetnog obrazovanja za sve graĊane uĉinilo je da obrazovanje postane jedno od prioritetnih pitanja svake drţave i društva, koje treba da doprinese privrednom, socijalnom i kulturnom razvoju, kao i liĉnom razvoju pojedinca. Savremene strategije razvoja obrazovanja se danas ne orijentišu samo na obrazovanje djece i mladih. Naprotiv, naroĉito u posljednje dvije decenije u fokus obrazovnih politika evropskih zemalja sve više ulazi obrazovanje i uĉenje odraslih. Posmatrano u svjetlu brzih promjena koje se dogaĊaju u svim aspektima društva i u kojima se prepliću razliĉiti interesi i zahtjevi javnog i privatnog sektora, trţišta rada, civilnog društva i pojedinca, sve su veća i izvjesnija oĉekivanja da će svaki pojedinac htjeti i morati sticati i obnavljati svoja znanja tokom cijelog ţivota. Zato obrazovanje odraslih postaje najdinamiĉniji segment obrazovnih sistema u Evropi i svijetu. Kako bi bilo u funkciji podizanja konkurentnosti privrede, jaĉanja socijalne kohezije i podrške liĉnom razvoju pojedinca, obrazovanje odraslih treba razvijati kao specifiĉnu, fleksibilnu i vrlo vaţnu komponentu sveukupnog obrazovnog sistema i uĉiniti ga dostupnim svima, kroz razliĉite vidove obrazovanja i uĉenja (formalne, neformalne, informalne). Shodno tome, pravci razvoja obrazovanja odraslih se danas projeciraju i baziraju na koncepciji cjeloţivotnog obrazovanja i uĉenja kao sredstvu za napredovanje ka konceptu "društva koje uĉi". Cilj je stvaranje fleksibilnog i demokratskog sistema obrazovanja koji će biti otvoren i prohodan za sve, bez obzira na ţivotnu dob i kroz koji će se i odraslim licima osigurati već i razliĉite mogućosti za uĉenje i sticanje znanja za sva podruĉja ţivota i rada. Uspostava efikasnog i otvorenog sistema obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini je u najboljem interesu svih njenih graĊana, koji će kroz vlastiti razvoj doprinijeti ostvarivanju razvojnih ciljeva zajednice kojoj pripadaju. 2. MEÐUNARODNI I EVROPSKI STANDARDI U OBLASTI OBRAZOVANJA ODRASLIH Politike evropskih zemalja u vezi sa obrazovanjem odraslih se zasnivaju na zajedniĉkim vrijednostima i principima definisanim u brojnim meĊunarodnim dokumentima i dokumentima Evropske unije (Prilog 1: Ključni dokumenti). U skladu sa ovim dokumentima, opredjeljujuće vrijednosne kategorije u kreiranju politika i organizaciji sistema obrazovanja odraslih u savremenim društvima su: a) obrazovanje ima za cilj omogućiti pun razvoj ljudske liĉnosti i dostojanstva i osnovne preduslove svakom licu da ima aktivnu i korisnu ulogu u slobodnom društvu; b) svako ima pravo na obrazovanje; c) svako ima pravo da slobodno uĉestvuje u kulturnom ţivotu zajednice i da se koristi dostignućima nauke i njihovom primjenom; d) svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, kao i na zaštitu u sluĉaju nezaposlenosti; e) svako ima pravo na zaštitu od siromaštva i društvene iskljuĉenosti; f) pismenost i obrazovanje odraslih je sastavni dio prava na obrazovanje kao osnovnog ljudskog prava; Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. odrasli imaju pravo na slobodu izbora odgovarajućeg obrazovanja shodno njihovim potrebama, sposobnostima i mogućnostima; h) odrasli imaju pravo na jednake prilike i uslove za pristup, uĉešće i sticanje obrazovanja, bez obzira na godine ţivota, spol, psiho-fiziĉke i druge liĉne osobine, porodiĉni status, materijalno i zdravstveno stanje, mjesto ţivljenja, rasnu, nacionalnu, etniĉku, kulturnu, socijalnu i vjersku pripadnost, seksualnu orijentaciju, te druge osnove; i) odrasli imaju pravo na obrazovanje kroz sve nivoe, vrste i vidove obrazovanja i uĉenja, kao i pravo na vrednovanje i priznavanje steĉenih znanja, vještina i sposobnosti, bez obzira na naĉin njihovog sticanja; j) odrasli imaju pravo na informisanje, savjetovanje i struĉnu pomoć u cjeloţivotnoj karijernoj orijentaciji; k) obrazovanje odraslih je dio sveobuhvatnih sistema obrazovanja, zasnovanih na konceptu cjeloţivotnog uĉenja i, s tim u vezi, na racionalnom korištenju obrazovnih mogućnosti; l) obrazovanje odraslih je otvoren i fleksibilan sistem otvoren prema zahtjevima i potrebama društva i razliĉitih kategorija stanovništva, i fleksibilan u putevima uĉenja i napredovanja; m) obrazovanje odraslih je djelatnost meĊusektorske prirode, usmjerena na zadovoljenje interesa i potreba javnog i privatnog sektora, trţišta rada, civilnog društva i pojedinca; n) obrazovanje odraslih je zasnovano na širokom socijalnom partnerstvu i podijeljenoj odgovornosti svih društvenih aktera za razvoj obrazovanja odraslih; o) odrasli imaju odgovornost za vlastiti razvoj, kao i za razvoj zajednice kojoj pripadaju. Bosna i Hercegovina je, kao potencijalna kandidatkinja za ĉlanstvo u Evropskoj uniji i kao potpisnica drugih meĊunarodnih dokumenata, obavezna uskladiti politike i zakonodavstva u podruĉju obrazovanja odraslih sa dogovorenim principima i ciljevima, kao i osigurati njihovu punu i uspješnu implementaciju na podruĉju cijele zemlje. Doslijedna implementacija dogovorenih principa u politike obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini doprinosi: a) uspostavi i razvoju koncepta cjeloţivotnog uĉenja u Bosni i Hercegovini; b) usklaĊivanju obrazovnih i drugih sektorskih politika o obrazovanju odraslih sa meĊunarodnim i evropskim politikama u ovom podruĉju obrazovanja i brţem ukljuĉivanju u evropski prostor cjeloţivotnog uĉenja; c) osiguranju doslijednosti, praćenju i unaprjeĊenju kvaliteta obrazovanja odraslih, u skladu sa utvrĊenim obrazovnim standardima; d) uspostavi fleksibilnih sistema obrazovanja odraslih, koji adekvatno i efikasno odgovaraju na zahtjeve i potrebe trţišta rada, društvene zajednice i pojedinaca; e) boljoj povezanosti obrazovanja i privrede; f) razvoju kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini i uporedivosti steĉenih znanja, vještina i sposobnosti, odnosno kvalifikacija na meĊunarodnom planu; g) podizanju svijesti o znaĉaju obrazovanja odraslih; h) socijalnoj koheziji - kroz podršku društva liĉnom razvoju pojedinaca koji na demokratski naĉin ostvaruju zajedniĉke ciljeve, kroz smanjenje siromaštva i socijalne iskljuĉenosti, te postizanje praviĉnosti i meĊugeneracijske solidarnosti; g) Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO ukljuĉivanju svih relevantnih partnera u dijalog o politikama obrazovanja odraslih; j) većem i odrţivom finansiranju obrazovanja odraslih; k) uspješnijoj realizaciji strateških prioriteta iz EVROPA 2020 - Evropska strategija za pametan, odrţiv i inkluzivan rast, koja je usvojena kao izlazna strategija iz ekonomske krize za sve zemlje ĉlanice Evropske unije, ali i za zemlje kandidate i potencijalne kandidate. 3. PRINCIPI I STANDARDI OBRAZOVANJA ODRASLIH U BOSNI I HERCEGOVINI Osnovni principi i standardi obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini proistiĉu iz univerzalnih vrijednosti demokratskog društva, te iz specifiĉnosti domaćeg ekonomskog, socijalnog i kulturološkog konteksta. Principi i standardi utvrĊeni ovim dokumentom, zasnovani na meĊunarodnim i evropskim principima i standardima obrazovanja odraslih, predstavljaju dogovoreni okvir u kome nadleţne obrazovne i druge vlasti u Bosni i Hercegovini, postupajući u skladu sa svojim ustavnim ili zakonskim nadleţnostima, razvijaju, implementiraju i koordiniraju politike i zakonodavstvo u vezi sa obrazovanjem odraslih, prate, procjenjuju i razmatraju stanje u ovom podruĉju, te dogovaraju, predlaţu i preduzimaju mjere za njegovo unaprjeĊenje. 3.3.3.2 Organizatori obrazovanja odraslih Organizatori obrazovanja odraslih mogu biti ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti, koji ispunjavaju uslove za obavljanje ove djelatnosti propisane od strane nadleţnih organa. Obrazovanje odraslih, kao svoju redovnu djelatnost ili kao djelatnost koja prati redovnu mogu provoditi: a) obrazovne ustanove u sistemu redovnog - formalnog obrazovanja; b) specijalizovane ustanove za obrazovanje odraslih ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodni, radniĉki i otvoreni univerziteti, kao i univerziteti za treću ţivotnu dob; c) centri i organizacije za struĉno usavršavanje, uĉenje stranih jezika, informaciono- komunikacijske tehnologije, obuku i razvoj ljudskih resursa; d) auto-škole; e) zavodi i sluţbe za zapošljavanje; f) javne agencije, javna preduzeća i privredna društva; g) privredne komore, poslodavci, preduzetnici i obrtnici i njihova udruţenja, sindikalne organizacije, te fondacije i udruţenja graĊana; h) ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom; i) ustanove za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama; j) penološke ustanove; k) centri za informisanje, savjetovanje i karijerno voĊenje; l) kulturno-obrazovni centri; m) drugi subjekti koji ispunjavaju propisane uslove. Status javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih stiĉe se pod Uslovima i u postupku utvrĊenom zakonom i/ili podzakonskim aktom. Postupku za sticanje statusa javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih podlijeţu i obrazovne ustanove u sistemu redovnog obrazovanja. Po izdavanju akta o dobijanju statusa javno priznatog organizatora, te nakon poĉetka rada odnosno implementacije odobrenih programa, organizator podlijeţe postupku akreditacije. i) Broj 8 - Strana 177 Drţavni organi i institucije koje provode programe obuka i struĉnog usavršavanja u skladu sa posebnim propisima, imaju status javno priznatih organizatora obrazovanja odraslih. 3.1. DEFINICIJE KLJUĈNIH POJMOVA Pojmovi upotrebljeni u ovom dokumentu imaju sljedeće znaĉenje: 3. Obrazovanje odraslih - ne postoji konsenzus o jedinstvenoj definiciji obrazovanja odraslih u Evropi i svijetu; najĉešće prihvaćena jeste UNESCO-va 1 definicija, koja obrazovanje odraslih opisuje kao cijeli skup procesa uĉenja, formalnih i ostalih, u kojem odrasla lica (u skladu sa definicijom odraslog lica u društvima kojima pripadaju) razvijaju svoje sposobnosti, obogaćuju svoje znanje i unaprjeĊuju svoje tehniĉke ili profesionalne kvalifikacije ili ih preusmjeravaju da bi zadovoljile svoje potrebe ili potrebe svojih društava; 4. Odrasli - lica koja imaju više od 15 godina ţivota a koje nisu završila osnovno obrazovanje, odnosno lica starija od 18 godina ţivota koje se obrazuju; 5. Polaznik - lice koje pohaĊa programe obrazovanja odraslih; 6. Formalno obrazovanje odraslih - uĉenje usmjereno od strane nastavnika ili instruktora koje se stiĉe u obrazovnim ustanovama, a prema nastavnim planovima i programima odobrenim od nadleţnih obrazovnih vlasti; 7. Neformalno obrazovanje odraslih - organizovan proces uĉenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i sliĉno); D. Zakon o obrazovanju odraslih lica ("Sluţbene novine Kantona Središnja Bosna", broj 5/17); Ĉlan 3. (Znaĉenje pojedinih izraza) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće znaĉenje: 6. Formalno obrazovanje odraslih lica uĉenje je koje usmjerava predavaĉ ili instruktor koje se stiĉe u obrazovnim ustanovama a prema javno vaţećim nastavnim planovima i programima koje odobri mjerodavna obrazovna vlast. 13. Neformalno obrazovanje odraslih lica je organizovani proces uĉenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i sliĉno). 14. Obrazovanje odraslih lica organizuje se za odrasla lica (polazna taĉka od koje se definiše odraslost kreće se od 15 do 18 godine ţivotne dobi), a cilj mu je zadovoljavanje opštih obrazovnih potreba odraslog lica ili profesionalno struĉno usavršavanje. To je dio obrazovnog sistema jedne zemlje koji je, ili bi trebao biti, potpuno ravnopravan sa ostalim dijelovima obrazovnog sistema. Ukljuĉuje sve oblike uĉenja (formalno, neformalno i informalno) odraslih lica. 15. Odraslo lice je lice koje ima više od 15 godina ţivota a koje nije okonĉalo osnovno obrazovanje odnosno lice starije od 18 godina ţivota koja se obrazuje. 16. Osposobljavanje je obrazovanje i osposobljavanje za ukljuĉivanje u rad nakon okonĉanja osnovnog obrazovanja, za obavljanje jednostavnih i manje sloţenih poslova odreĊenoga zanimanja. 17. Organizatori obrazovanja odraslih lica su ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti koji zadovoljavaju uslove za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih lica, koje su propisala mjerodavna tijela. Broj 8 - Strana 178 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Ĉlan 4. (Obrazovanje odraslih lica) (1) Obrazovanje odraslih lica obuhvata cjelinu procesa uĉenja odraslih lica namijenjenu: a) ostvarivanju prava na slobodan razvoj lica; b) osposobljavanju za zapošljavanje, sticanje kvalifikacija za prvo zanimanje, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju te sticanje i produbljivanju struĉnih znanja, vještina i kompetencija; c) osposobljavanju za aktivno stanovništvo. (2) Obrazovanje odraslih lica dio je jedinstvenoga obrazovnoga sistema Kantona i djelatnost je od javnog interesa za Kanton. Ĉlan 5. (Principi obrazovanja odraslih lica) Obrazovanje odraslih lica zasniva se na principima kako slijedi: a) cjeloţivotno uĉenje; b) uvaţavanje razliĉitosti potreba i mogućnosti prethodnih znanja i iskustava te, s tim u vezi, i specifiĉnosti obrazovanja i uĉenja odraslih lica; c) sloboda izbora odgovarajućega obrazovanja, kao i oblika, metoda i naĉina uĉenja; d) dostupnost i raznovrsnost obrazovne ponude; e) osiguranje odgovarajuće kvalitete obrazovanja; f) promovisanje jednakih vrijednosti ishoda uĉenja u formalnom i neformalnom obrazovanju te informalnom uĉenju; g) profesionalnost i odgovornost organizatora obrazovanja odraslih lica te profesionalnost i etiĉnost nastavnoga kadra; h) poštovanje liĉnosti i dostojanstva svakog sudionika u procesu obrazovanju odraslih lica; i) informisanje, savjetovanje i voĊenje u daljem obrazovanju i/ili karijernom napredovanju; j) nediskriminacija i ravnopravnost spolova. Ĉlan 6. (Ciljevi obrazovanja odraslih lica) Ciljevi su obrazovanja odraslih lica: a) omogućavanje graĊanima postizanja najmanje osnovnoškolskoga obrazovanja; b) podizanje osnovne i funkcionalne pismenosti odraslih lica; c) osposobljavanje za zapošljavanje odraslih lica koja nemaju završeno formalno obrazovanje i sticanje kvalifikacija za prvo zanimanje; d) omogućavanje daljega obrazovanja i obuke, odnosno mogućnost dokvalifikacije, prekvalifikacije i kontinuiranoga struĉnoga usavršavanja tokom cijelog radnog i ţivotnog vijeka; e) obrazovanje i sticanje znanja, vještina i kompetencija u skladu sa liĉnim sposobnostima, afinitetima i ţivotnoj dobi pojedinca; f) omogućavanje formalnog/javnog priznavanja i potvrĊivanja rezultata prethodnoga uĉenja odnosno steĉenih znanja, vještina i kompetencija, bez obzira na naĉin njihova sticanja. Ĉlan 7. (Vidovi obrazovanja i uĉenja odraslih lica) Obrazovanje odraslih lica ostvaruje se kroz formalno obrazovanje, neformalno obrazovanje, informalno uĉenje i samousmjereno uĉenje. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. Ĉlan 8. (Organizatori obrazovanja odraslih lica) (1) Formalno obrazovanje odraslih lica, prema ovome Zakonu, mogu provoditi, uz redovno obrazovanje: osnovne škole, srednje škole i visokoškolske ustanove u svim oblicima vlasništva te ustanove za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama i penološke ustanove. (2) Neformalno obrazovanje mogu organizovati i provoditi organizatori za obrazovanje odraslih lica, osnovne škole, srednje škole, visokoškolske ustanove, ustanove za obrazovanje odraslih lica, škole/centri stranih jezika, škole/centri za informaciono-komunikacijske tehnologije, centri za kulturu i obrazovanje, autoškole, ustanove za smještaj lica s posebnim potrebama i brigu o licima s posebnim potrebama, te penološke i druge ustanove, udruge graĊana, privredni subjekti i druga pravna lica koja su, izmeĊu ostaloga, kao svoju djelatnost navela neformalno obrazovanje odraslih lica. (3) Standarde i normative za obrazovanje odraslih lica (u daljem tekstu: standardi i normativi) te naĉin i postupak utvrĊivanja uslova koje mora zadovoljavati organizator obrazovanja odraslih lica za izvoĊenje formalnih programa obrazovanja odraslih lica donosi Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta (u daljem tekstu: Ministarstvo) uz saglasnost Vlade Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna (u daljem tekstu: Vlada Kantona). (4) Ustanovu za obrazovanje odraslih lica (u daljem tekstu: ustanova) moţe osnovati domaće i/ili strano pravno i/ili fiziĉko lice (u daljem tekstu: osnivaĉ) u svim oblicima vlasništva. (5) Ustanovu kao javnu moţe osnovati Kanton ili jedinica lokalne samouprave. (6) Osnivaĉ osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad ustanove, u skladu sa standardima i normativima. E. Standardi i normativi za obrazovanje odraslih lica ("Sluţbene novine Srednjobosanskog kantona", broj 2/19) POGLAVLJE I. OPŠTE ODREDBE Ĉlan 1. (Osnovne odredbe ) (1) Standardima i normativima za obrazovanje odraslih lica (u daljem tekstu: Standardi i normativi) propisuje se naĉin i postupak utvrĊivanja uslova koje mora ispunjavati organizator obrazovanja odraslih lica, za provoĊenje programa formalnog obrazovanja (u daljem tekstu: organizator). (2) Ovim Standardima i normativima utvrĊuju se minimalni prostorni, kadrovski i drugi opšti materijalno-tehniĉki i higijenski uslovi neophodni za provoĊenje programa obrazovanja odraslih lica. Ĉlan 3. (Uslovi za realizaciju programa obrazovanja odraslih lica) U skladu sa ovim Standardima i normativima, organizator je duţan osigurati uslove za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih lica, i to: a) organizovati i realizovati teorijsku i praktiĉnu nastavu u skladu sa programom obrazovanja odraslih lica; b) raspolagati odgovarajućim prostornim i materijalnotehniĉkim resursima, primjerenim prirodi programa; c) raspolagati odgovarajućim ljudskim resursima (nastavnim i nenastavnim osobljem); d) da rad sa polaznicima bude u skladu sa nastavnim planovima i programima, pri ĉemu se utvrĊeni obim aktivnosti realizuje redovnom nastavom, konsultativno-instruktivnom nastavom, dopisnokonsultativnom nastavom, praktiĉnim radom, Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO nastavom na daljinu i ostalim oblicima rada, a u okviru predviĊenih ĉasova iz formalnog programa obrazovanja odraslih lica. POGLAVLJE VI. STANDARDI ZA IZVOÐENJE PROGRAMA FORMALNOG OBRAZOVANJA Ĉlan 15. (Programi formalnog obrazovanja odraslih lica) Programi formalnog obrazovanja odraslih lica definisani su odredbama stavova (2), (4) i (5) ĉlana 14., te ĉlana 15. Zakona, a postupak odobravanja izvoĊenja programa bliţe se odreĊuju stavom (6) ĉlana 18. Zakona. Ĉlan 16. (Trajanje programa i nastavnog sata) (1) Program formalnog obrazovanja odraslih lica izvodi se u trajanju propisanom nastavnim planom i programom za obrazovanje odraslih lica u skladu sa ĉlanom 24. Zakona. (2) Nastavni ĉas teorijske nastave za srednjoškolsko obrazovanje traje 45 minuta, a nastavni ĉas praktiĉne nastave, u pravilu, traje 60 minuta, izuzev u umjetniĉkim školama. (3) Polaznik tokom dana moţe imati najviše ĉetiri nastavna ĉasa teorijske nastave, a praktiĉnog rada najviše osam ĉasova. Ĉlan 17. (Broj ĉasova nastavnoga predmeta) (1) Broj ĉasova svakog pojedinog nastavnoga predmeta programa obrazovanja odraslih lica za sticanje osnovnog obrazovanja i srednje struĉne spreme ili niţe struĉne spreme, u skladu sa stavom (2) ĉlana 14. Zakona, ne moţe biti manji od 50% od broja nastavnih ĉasova propisanih nastavnim planom i programom za redovno obrazovanje, bez obzira na oblik izvoĊenja nastave. (2) Praktiĉni rad izvodi se u punom fondu ĉasova propisanim nastavnim planom i programom za redovno obrazovanje. POGLAVLJE VII. TRAJANJE I NAĈIN IZVOÐENJA FORMALNOG OBRAZOVANJA ODRASLIH LICA Ĉlan 18. (Obrazovanje u redovnoj nastavi) (1) Obrazovanje odraslih lica u redovnoj nastavi organizuje se i izvodi na osnovu nastavnoga plana i programa propisanog za redovno obrazovanje. (2) Redovna nastava mora biti zastupljena sa najmanje 50% ukupnog realizovanja predviĊenih programa predmetnih nastavnih sadrţaja. (3) Polaznici su obavezni prisustvovati redovnoj nastavi na naĉin utvrĊen ĉlanom 16. Zakona. Ĉlan 19. (Obrazovanje u konsultativno-instruktivnoj nastavi) (1) Obrazovanje u konsultativno-instruktivnoj nastavi se izvodi u grupnim i individualnim konsultacijama, o ĉemu se vodi evidencija, a moţe biti zastupljena sa najviše 40% od ukupno predviĊenog trajanja nastave, s tim da se individualne konsultacije izvode najviše do 10%. (2) Konsultacije je organizator duţan organizovati prema potrebi polaznika, uz obavezu osiguranja nastavnoga materijala potrebnog za samostalni rad polaznika. Ĉlan 20. (Obrazovanje u dopisno-konsultativnoj nastavi (e-learning)) (1) Obrazovanje u dopisno-konsultativnoj nastavi izvodi se na grupnim i individualnim dopisnim konsultacijama. (2) Broj ĉasova dopisno-konsultativne nastave moţe biti najviše do 10% od ukupnog broja ĉasova propisanih nastavnim planom i programom. (3) Konsultacije iz stavova (1) i (2) ovoga ĉlana izvode se uz pomoć posebnih didaktiĉkih izvora uĉenja: platforme, Broj 8 - Strana 179 softvera i aplikacija za organizovanje uĉenja koje je duţan osigurati organizator, te u skladu sa razraĊenom metodologijom rada sa polaznicima koja je sastavni dio programa iz stava (4) ĉlana 16. Zakona. 4.1. Organizacijski aspekt obrazovanja odraslih u zakonodavstvu entiteta Republika Srpska Zakon o obrazovanju odraslih ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske", br. 59/09 i 1/12) Ĉlan 1. (1) Ovim zakonom ureĊuju se organizacija i struktura obrazovanja odraslih. (2) Obrazovanje odraslih je dio jedinstvenog obrazovnog sistema Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika), kojim se obezbjeĊuje obrazovanje, usavršavanje i osposobljavanje odraslih lica. Ĉlan 2. (1) Obrazovanje odraslih moţe biti: a) formalno, b) neformalno i c) informalno. (2) Formalno obrazovanje odraslih oznaĉava obrazovni proces koji se izvodi u obrazovnim ustanovama po programima osnovnog i srednjeg obrazovanja prilagoĊenim potrebama i mogućnostima odraslih. (3) Formalno obrazovanje odraslih sprovodi se u skladu sa zakonima kojima se ureĊuju djelatnosti osnovnog i srednjeg obrazovanja, osim u pitanjima koja su ureĊena ovim zakonom. (4) Neformalno obrazovanje odraslih je organizovan proces uĉenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema dijelovima programa formalnog obrazovanja (modulima) i po posebnim programima za sticanje znanja, vještina i sposobnosti, a koji se mogu organizovati kod obrazovnih ustanova i specijalizovanih organizacija koje ispunjavaju uslove prema programu koji izvode. (5) Informalno uĉenje podrazumijeva permanentno samoobrazovanje, usavršavanje i sticanje znanja i vještina van obrazovnih ustanova i specijalizovanih organizacija obrazovanja odraslih. III - ORGANIZATORI OBRAZOVANJA ODRASLIH Ĉlan 10.(1) (1) Obrazovanjem odraslih, kao svojom redovnom djelatnošću ili djelatnošću koja prati redovnu mogu se baviti osnovne i srednje škole koje su registrovane za obrazovanje odraslih i specijalizovane organizacije za obrazovanje ostalih, kao što su radniĉki univerziteti, centri za obuku, škole stranih jezika, auto škole, kao i druga pravna lica koja ispunjavaju uslove predviĊene pojedinaĉnim programom za obrazovanje odraslih (u daljem tekstu: organizatori obrazovanja). 4.2. Organizacioni aspekt obrazovanja odraslih u zakonodavstvu susjednih drţava CRNA GORA Zakon o obrazovanju odraslih ("Sluţbeni list Crne Gore", br. 020/11 i 047/17) I. OSNOVNE ODREDBE Predmet Ĉlan 1. Ovim zakonom ureĊuje se obrazovanje i uĉenje odraslih. Odrasli se, po sopstvenom izboru, ukljuĉuju u obrazovanje, osposobljavanje ili uĉenje radi poboljšanja znanja, vještina i kompetencija ili sticanja odgovarajuće kvalifikacije za uspješniji Broj 8 - Strana 180 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO ţivot, rad i liĉni razvoj. Jedinstveni sistem Ĉlan 2 Obrazovanje odraslih je dio jedinstvenog obrazovnog sistema Crne Gore. II. OBLICI I PROGRAMI OBRAZOVANJA Oblici obrazovanja i uĉenja Ĉlan 8. Obrazovanje odraslih odvija se kao: formalno obrazovanje; neformalno obrazovanje, odnosno uĉenje; informalno uĉenje; samousmjereno uĉenje. Formalno obrazovanje Ĉlan 9. Formalno obrazovanje je organizovan proces obrazovanja koji se ostvaruje po javno vaţećem obrazovnom programu ili dijelu tog programa ( modul, jedinica uĉenja i sl.), na osnovu kojeg se stiĉe nivo obrazovanja, odnosno jedna ili više struĉnih kvalifikacija, u skladu sa ovim zakonom i zakonima koji ureĊuju te oblasti obrazovanja. Neformalno obrazovanje, odnosno uĉenje. Ĉlan 10. Neformalno obrazovanje, odnosno uĉenje (u daljem tekstu: neformalno obrazovanje) se ostvaruje kroz organizovane i planirane ciljeve i podršku, radi sticanja i unaprjeĊivanja znanja, vještina i kompetencija, koje se mogu provjeravati i dokazivati u postupku sticanja nacionalne struĉne kvalifikacije, odnosno kljuĉne vještine. Informalno uĉenje. Ĉlan 11. Informalno uĉenje se odvija bez posebne namjere i organizovanog cilja, vremena i podrške kroz dnevne aktivnosti na radnom mjestu, u okviru porodiĉnog i društvenog ţivota i slobodnog vremena. Znanja, vještine i kompetencije steĉene na ovaj naĉin mogu se provjeravati i dokazivati u postupku sticanja nacionalne struĉne kvalifikacije, odnosno kljuĉne vještine. IV. ORGANIZATOR OBRAZOVANJA ODRASLIH Organizator obrazovanja Ĉlan 27. Obrazovanje odraslih moţe da se ostvaruje, odnosno organizuje u školi, specijalizovanoj organizaciji za obrazovanje odraslih (radniĉki univerziteti, univerziteti za treće doba, centri za obuku, auto škole i dr.), ustanovi za smještaj i brigu lica sa posebnim obrazovnim potrebama i kod drugih pravnih lica (u daljem tekstu: organizator obrazovanja), koji imaju licencu za rad, u skladu sa zakonom. REPUBLIKA HRVATSKA Zakon o obrazovanju odraslih ("Narodne novine", br: 17/07) OPŠTE ODREDBE Ĉlan 1. (1) Obrazovanje odraslih obuhvata cjelinu procesa uĉenja odraslih namijenjenih: ostvarivanju prava na slobodan razvoj liĉnosti, osposobljavanju za zapošljivost: sticanju kvalifikacija za prvo zanimanje, prekvalifikaciji, sticanju i produbljivanju struĉnih znanja, vještina i sposobnosti, osposobljavanju za aktivno graĊanstvo. (2) Obrazovanje odraslih dio je jedinstvenoga obrazovnog sistema Republike Hrvatske. Ĉlan 3. (1) Obrazovanje odraslih odvija se kao formalno, neformalno, informalno i/ili samousmjereno uĉenje. (2) Formalno obrazovanje odraslih oznaĉava djelatnost koja se izvodi u institucionalnim i javno verifikovanim oblicima Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. obrazovanja radi sticanja struĉnog znanja, vještina i sposobnosti. (3) Formalno obrazovanje odraslih obuhvata: osnovno školovanje odraslih, srednjoškolsko obrazovanje odraslih; sticanje srednje školske ili struĉne spreme, niţe struĉne spreme, prekvalifikacije, osposobljavanje i usavršavanje, visoko obrazovanje. (4) Formalno obrazovanje odraslih provodi se u skladu sa posebnim propisima kojima se ureĊuju ove djelatnosti, osim u pitanjima koja su ureĊena ovim Zakonom. (5) Neformalno obrazovanje odraslih oznaĉava organizovane procese uĉenja usmjerene na osposobljavanje odraslih lica za rad, za razliĉite socijalne aktivnosti te za liĉni razvoj. (6) Informalno uĉenje odraslih oznaĉava aktivnosti u kojima odraslo lice prihvata stajališta i pozitivne vrednote te vještine i znanja iz svakodnevnog iskustva i raznolikih drugih utjecaja i izvora iz svoje okoline. (7) Samousmjereno uĉenje odraslih oznaĉava aktivnosti u kojima odraslo lice samostalno uspostavlja kontrolu nad procesom uĉenja kao i odgovornost za rezultate uĉenja. Ĉlan 4. Obrazovanje odraslih prema ovome Zakonu mogu provoditi narodni otvoreni univerziteti, osnovne škole, srednje škole, visoke škole, škole stranih jezika, ustanove za smještaj i brigu lica sa posebnim potrebama te penološke i druge ustanove (u daljem tekstu: ustanove za obrazovanje odraslih), ako ispunjavaju uslove propisane ovim Zakonom. REPUBLIKA SRBIJA Zakon o obrazovanju odraslih ("Sluţbeni glasnik RS", br. 55/13, 88/17, 27/18 i 6/20) Obrazovanje odraslih Ĉlan 2. Obrazovanje odraslih jeste deo jedinstvenog sistema obrazovanja Republike Srbije, koji obezbjeĊuje odraslima tokom cijelog ţivota sticanje kompetencija i kvalifikacija potrebnih za liĉni i profesionalni razvoj, rad i zapošljavanje, kao i društveno odgovorno ponašanje. Obrazovanje odraslih ostvaruje se kao formalno obrazovanje, neformalno obrazovanje i informalno uĉenje. Formalno obrazovanje odraslih obuhvata osnovno i srednje obrazovanje. Formalno obrazovanje odraslih, u smislu ovog zakona, jesu organizovani procesi uĉenja koji se ostvaruju na osnovu nastavnih planova i programa osnovnog i srednjeg obrazovanja, i programa drugih oblika struĉnog obrazovanja prilagoĊenih potrebama i mogućnostima odraslih i zahtjevima trţišta rada, u skladu sa zakonom. Neformalno obrazovanje odraslih, u smislu ovog zakona, jesu organizovani procesi uĉenja odraslih na osnovu posebnih programa, radi sticanja znanja, vrijednosti, stavova, sposobnosti i vještina usmjerenih na liĉni razvoj odraslih, rad i zapošljavanje i socijalne aktivnosti. Informalno uĉenje odraslih, u smislu ovog zakona, jeste proces samostalnog sticanja znanja, vrijednosti, stavova, sposobnosti i vještina, u svakodnevnom ţivotnom, radnom i socijalnom okruţenju. Aktivnosti u obrazovanju odraslih Ĉlan 7. Aktivnosti u obrazovanju odraslih u smislu ovog zakona, jesu: 1) obrazovanje odraslih koje omogućava sticanje osnovnog i srednjeg obrazovanja (formalno obrazovanje); Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. 2) SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO sticanje kompetencija i kvalifikacija za obavljanje, usavršavanje ili promjenu zanimanja, posla, radne funkcije ili radne operacije (formalnim ili neformalnim obrazovanjem); 3) obrazovanje odraslih kojim se unapreĊuju znanja, vještine i sposobnosti, radi liĉnog i profesionalnog razvoja i društveno odgovornog ponašanja, unaprjeĊivanja kvaliteta ţivota, opšteg obrazovanja i kulture (neformalnim obrazovanjem i informalnim uĉenjem); 4) priznavanje prethodnog uĉenja koje se ostvaruje procjenom znanja, vještina i sposobnosti steĉenih obrazovanjem, ţivotnim ili radnim iskustvom i koje omogućava dalje uĉenje i povećanje konkurentnosti na trţištu rada; 5) karijerno voĊenje i savjetovanje pruţanjem struĉne podrške odraslima za liĉni i profesionalni razvoj i zapošljavanje. III - ORGANIZACIJA I OSTVARIVANJE AKTIVNOSTI OBRAZOVANJA ODRASLIH Organizator aktivnosti obrazovanja odraslih Ĉlan 16. Organizator aktivnosti obrazovanja odraslih (u daljem tekstu: organizator aktivnosti) u smislu ovog zakona je: 1) osnovna i srednja škola; 2) druga ustanova, javna agencija, javno preduzeće, organizacija nadleţna za poslove zapošljavanja, agencija za zapošljavanje, privredno društvo, nosioci poslova profesionalne rehabilitacije, preduzetnik, sindikalna organizacija, udruţenje, struĉno društvo, organizacije za obrazovanje odraslih (narodni, radniĉki, otvoreni univerzitet, univerzitet za treće doba i dr.), centri i organizacije za struĉno usavršavanje, za uĉenje stranih jezika, informacionokomunikacione tehnologije, za obuku i razvoj ljudskih resursa, za obuku vozaĉa, privredna komora, centar za karijerno voĊenje i savjetovanje, udruţenje poslodavaca, kulturno-obrazovni centar, dom kulture, kao i drugi subjekti registrovani za obrazovnu djelatnost u skladu sa propisima kojima se ureĊuje klasifikacija djelatnosti (u daljem tekstu: druga organizacija). Javno priznati organizator aktivnosti Ĉlan 17. Osnovna i srednja škola jeste javno priznati organizator aktivnosti, ako ispunjava propisane uslove za tu aktivnost i ima rješenje o verifikaciji koje izdaje Ministarstvo, u skladu sa zakonom kojim se ureĊuju osnovi sistema obrazovanja i vaspitanja (u daljem tekstu: Zakon) i ovim zakonom. Druga organizacija moţe steći status javno priznatog organizatora aktivnosti, za aktivnosti neformalnog obrazovanja odraslih iz ĉlana 7. taĉka 2) ovog zakona i aktivnosti iz taĉ. 3) i 5) istog ĉlana, ako je registrovana za obrazovne djelatnosti, zadovoljava utvrĊene standarde i na osnovu odobrenja Ministarstva u skladu sa ovim zakonom. Izuzetno od stava 2. ovog ĉlana, status javno priznatog organizatora aktivnosti imaju drţavni organi i ustanove koje u skladu sa posebnim zakonom obavljaju struĉno usavršavanje i druge aktivnosti obrazovanja odraslih. Odobrenje iz stava 2. ovog ĉlana izdaje se drugoj organizaciji koja ispunjava propisane uslove za organizovanje aktivnosti obrazovanja odraslih u pogledu programa, kadra, prostora, opreme i nastavnih sredstava. Bliţe uslove u pogledu programa, kadra, prostora, opreme i nastavnih sredstava ukljuĉujući i uslove za obezbjeĊivanje Broj 8 - Strana 181 pristupaĉnosti nastave i programa za lica sa invaliditetom propisuje ministar. 5. Ĉinjeniĉno stanje i stav Ustavnog suda Federacije Nakon analize zahtjeva i dokumentacije u spisu predmeta, analize osporenih odredbi i njihove usporedbe sa nekim uporednim zakonskim rješenjima iz bliţeg okruţenja, a u svjetlu relevantnog prava, Ustavni sud Federacije je utvrdio kao što slijedi. Zakon o obrazovanju odraslih lica, donijela je Skupština SBK/KSB na XXI. sjednici odrţanoj 20.03.2017. godine. Pomenutim Zakonom se ureĊuje "obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih lica; opšta pitanja u vezi sa osnivanjem, organizovanjem, finansiranjem, upravljanjem i rukovoĊenjem procesom obrazovanja odraslih lica; djelatnost i uslovi za obavljanje obrazovanja, usavršavanja i osposobljavanja odraslih lica; prava i obaveze mjerodavnih tijela u oblasti obrazovanja odraslih lica; uslovi za sticanje javnih isprava; statusna pitanja kandidata koji su završili institucionalno obrazovanje odraslih lica, te ostala pitanja vaţna za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih lica na podruĉju Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna". Na osnovu stava (3) ĉlana 8. i taĉke a) stava (1) ĉlana 46. istog Zakona, uz saglasnost Vlade SBK/KSB, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta donijelo je Standarde i normative za obrazovanje odraslih lica gdje je propisan naĉin i postupak utvrĊivanja uslova koje mora ispunjavati organizator obrazovanja odraslih lica, za provoĊenje programa formalnog obrazovanja. Standardi normativi su stupili na snagu danom donošenja a objavljeni su u "Sluţbenim novinama Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna" od 28.02.2019. godine. Rijeĉ je o dokumentu koji je oslonjen na Odluku o usvajanju principa i standarda u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini koju je donijelo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na 89. sjednici, odrţanoj 04.04.2014. godine. Navedenom Odlukom su usvojeni Principi i standardi u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini, koji su sastavni dio navedene Odluke. U principima i standardima je izmeĊu ostalog navedeno: "U uslovima ekspanzije novih tehnologija postojeća znanja brzo zastarjevaju te je potrebno njihovo stalno unaprjeĊenje kako bi se i pojedinci i društvo lakše i brţe prilagodili zahtjevima koje tehnološki napredak nosi. TakoĊer, razvoj demokratije i društava zasnovanih na poštivanju ljudskih prava, jednakosti i pravdi podrazumijevaju odgovorno graĊanstvo - pojedince osposobljene za uspješno vršenje njihovih osnovnih ţivotnih uloga (radnih, graĊanskih, porodiĉnih, rekreativnih...). Mnoge zemlje su odgovor na sve ove izazove prepoznale u ulaganju u ljudske resurse, a kljuĉno sredstvo u konceptu cjeloţivotnog obrazovanja i uĉenja, u kome je obrazovanje odraslih prepoznato kao bitna komponenta obrazovnog sistema i jednako vaţno koliko i obrazovanje djece i mladih. Široko razumijevanje znaĉaja i potrebe kvalitetnog obrazovanja za sve graĊane uĉinilo je da obrazovanje postane jedno od prioritetnih pitanja svake drţave i društva, koje treba da doprinese privrednom, socijalnom i kulturnom razvoju, kao i liĉnom razvoju pojedinca. Savremene strategije razvoja obrazovanja se danas ne orijentišu samo na obrazovanje djece i mladih. Naprotiv, naroĉito u posljednje dvije decenije u fokus obrazovnih politika evropskih zemalja sve više ulazi obrazovanje i uĉenje odraslih. Posmatrano u svjetlu brzih promjena koje se dogaĊaju u svim aspektima društva i u kojima se prepliću razliĉiti interesi i zahtjevi javnog i privatnog sektora, trţišta rada, civilnog društva i pojedinca, sve su veća i izvjesnija oĉekivanja da će svaki pojedinac htjeti i morati sticati i obnavljati svoja znanja tokom cijelog ţivota. Zato Broj 8 - Strana 182 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO obrazovanje odraslih postaje najdinamiĉniji segment obrazovnih sistema u Evropi i svijetu. Kako bi bilo u funkciji podizanja konkurentnosti privrede, jaĉanja socijalne kohezije i podrške liĉnom razvoju pojedinca, obrazovanje odraslih treba razvijati kao specifiĉnu, fleksibilnu i vrlo vaţnu komponentu sveukupnog obrazovnog sistema i uĉiniti ga dostupnim svima, kroz razliĉite vidove obrazovanja i uĉenja (formalne, neformalne, informalne). Shodno tome, pravci razvoja obrazovanja odraslih se danas projiciraju i baziraju na koncepciji cjeloţivotnog obrazovanja i uĉenja kao sredstvu za napredovanje ka konceptu 'društva koje uĉi'. Cilj je stvaranje fleksibilnog i demokratskog sistema obrazovanja koji će biti otvoren i prohodan za sve, bez obzira na ţivotnu dob i kroz koji će se i odraslim licima osigurati veće i razliĉite mogućnosti za uĉenje i sticanje znanja za sva podruĉja ţivota i rada". Organizatori obrazovanja odraslih mogu biti ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti, koji ispunjavaju uslove za obavljanje ove djelatnosti propisane od strane nadleţnih organa. Obrazovanje odraslih, kao svoju redovnu djelatnost ili kao djelatnost koja prati redovnu mogu provoditi: obrazovne ustanove u sistemu redovnog - formalnog obrazovanja, specijalizirane ustanove za obrazovanje odraslih - ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodni, radniĉki i otvoreni univerziteti, univerziteti za treću ţivotnu dob itd. Jasno je da principi i standardi utvrĊeni predmetnom Odlukom treba da "predstavljaju pravni osnov za djelovanje obrazovnih i drugih vlasti, odgovornih tijela, institucija, organizacija i pojedinaca na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini", ali je jasno i to da ona nema pravnu snagu zakona. Ipak, treba imati na umu da su na listi "kljuĉnih meĊunarodnih i dokumenata Evropske unije o politikama obrazovanja odraslih lica u kontekstu cjeloţivotnog uĉenja" i tri dokumenta koja su sastavni dio Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i imaju snagu ustavne norme: Opšta deklaracija o ljudskim pravima UN (1948), MeĊunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) i Evropska socijalna povelja (1961). Izneseno predstavlja kontekst u kojem je zahtjev razmotren, nakon ĉega je Ustavni sud Federacije mogao utvrditi mišljenje koje podnosilac zahtjeva traţi. Uprkos nepreciznosti i nedoraĊenosti zahtjeva, sa sigurnošću se moţe zakljuĉiti da podnosilac, iako najĉešće koristi izraz "osporene odredbe ĉlana 8. Zakona o obrazovanju odraslih SBK/KSB", svoju argumentaciju prevashodno usmjerava na odredbu ĉlana 8. stav (1). O tome neposredno svjedoĉe navodi u dijelu zahtjeva naslovljenom sa "obrazloţenje", na trećoj stranici, gdje se expressis verbis govori o "osporenom ĉlanu 8. toĉka 1." To je naime potpuno jasno, jer je akcenat zahtjeva na "formalnom obrazovanju" i navodnoj nemogućnosti da u njemu participiraju centri za obrazovanje odraslih izvan redovnog školstva, a što navodno onemogućuje upravo odredba stava (1) ĉlana 8. Zakona o obrazovanju odraslih. Da je doista tako, nepobitno svjedoĉi to što se u zakljuĉku zahtjeva, od Ustavnog suda Federacije traţi "mišljenje o ustavnosti odredbe ĉlana 8. Taĉka 1. Zakona o obrazovanju odraslih SBK/KSB". Naime, kao što iz argumentacije podnosioca zahtjeva nesporno proistiĉe, odredba ĉlana 8. stav (1) dovodi se u pitanje zato što u organizatore formalnog obrazovanja odraslih ne ukljuĉuje centre za obrazovanje odraslih, kao specijalizovane institucije, pa se od Ustavnog suda Federacije traţi mišljenje o tome da li je odredba ĉlana 8. stav (1) Zakona o obrazovanju odraslih zbog toga u suprotnosti sa prvim Protokolom Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te supsidijarno sa Principima i standardima u podruĉju obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. Ĉlan 2. prvog Protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, govori o pravu na obrazovanje i garantuje da to pravo nikome ne moţe biti oduzeto, te da drţave treba da poštuju pravo roditelja da osiguraju vaspitanje i obrazovanje (djece) u skladu sa vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. MeĊutim ni odredba stava (1) ĉlana 8. Zakona o obrazovanju odraslih na koju se direktno ukazuje, a niti ostale odredbe tog ĉlana nikome ne oduzimaju pravo na obrazovanje. Naprotiv, njima se pravno ureĊuje ambijent i naĉin ostvarivanja tog prava kao i njegova nesumnjiva dostupnost i odraslim licima. O povredi prava roditelja da im se djeca obrazuju u skladu sa njihovim vjerskim uvjerenjima i njihovim svjetonazorom ovdje, dakako, ne moţe biti govora, te je jasno da su odredbe ĉlana 8. Zakona o obrazovanju odraslih korespondentne sa spomenutom odredbom prvog Protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i sa ustavnom garancijom prava na obrazovanje iz ĉlana II.A.2.(1) m) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kada je rijeĉ o ustavnoj garanciji iz ĉlana II.A.2(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, dakle garanciji prava na jednakost pred zakonom, Ustavni sud Federacije konstatuje da ni osporena odredba ĉlana 8. stav (1) niti ostale odredbe tog ĉlana ne ugroţavaju pravo na jednakost pred zakonom odraslih lica kao konzumenata obrazovanja. Ono je svakom odraslom licu dostupno na isti naĉin i pod istim uslovima. To što centri za obrazovanje odraslih nisu u potpuno istom pravnom poloţaju sa osnovnim i srednjim školama, visokoškolskim ustanovama (pritom u svim oblicima vlasništva), ustanovama za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama i penološkim ustanovama ne moţe biti shvaćeno kao diskriminacija, već kao promišljena obrazovna politika, gdje se svjesno pravi razlika izmeĊu formalnog i neformalnog obrazovanja. Ona je i nastala otkako je u posljednje dvije decenije obrazovanje i uĉenje odraslih ušlo u fokus obrazovnih politika evropskih zemalja i prisutna je i u uporednom pravu i u dokumentu "Principi i standardi obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini" usvojenom na drţavnom nivou 2014. godine, pa tako i u Zakonu o obrazovanju odraslih SBK/KSB. Tako se u pomenutom dokumentu formalno obrazovanje odraslih definiše kao "uĉenje usmjereno od strane nastavnika ili instruktora koje se stiĉe u obrazovnim ustanovama, a prema nastavnim planovima i programima odobrenim od nadleţnih obrazovnih vlasti", dok je neformalno obrazovanje odraslih "organiziran proces uĉenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i sliĉno". Zakon o obrazovanju odraslih SBK/KSB sadrţi identiĉne definicije, iz ĉega je vidljivo da je on oslonjen na Principe i standarde na nivou Bosne i Hercegovine, što je uostalom vidljivo i iz cjelokupne koncepcije tog Zakona. S obzirom na znaĉaj ove distinkcije, logiĉno je da ona moţe imati svoj odraz i u programskom i u organizacionom smislu, pa to što centri za obrazovanje odraslih u osporenoj odredbi nisu pomenuti moţe kao zakonsko rješenje biti predmetom kritike, ali ne i razlogom njene neustavnosti. Ona, naprosto, ne govori o centrima za obrazovanje odraslih, a neustavnom je se ne moţe proglasiti zato što za obrazovanje odraslih ovlašćuje škole, fakultete, ustanove za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama i penološke ustanove. Kada je u pitanju navodna povreda ustavne garancije prava na imovinu iz ĉlana II.A.2.k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije smatra da su ti navodi neosnovani i da u njihovu potvrdu nisu izneseni nikakvi argumenti. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Kada je rijeĉ o pravu na rad "organizatora obrazovanja odraslih lica", pod kojim pojmom se, dakako, podrazumijevaju i centri za obrazovanje ostalih, to pravo ni jednom odredbom ĉlana 8. osporenog Zakona nije uskraćeno. Ustavni sud Federacije smatra da je rijeĉ o pogrešnom tumaĉenju tih odredaba. Taĉno je da su redovne škole i visokoškolske ustanove, ustanove za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama, te penološke ustanove u odredbi ĉlana 8. stav (1) prepoznate kao nosioci formalnog obrazovanja odraslih i ta je odredba samo na njih usmjerena. Potom su u stavu (2) istog ĉlana, koji govori o neformalnom obrazovanju odraslih pobrojane sve institucije i organizacije koje se po Zakonu smatraju "organizatorima obrazovanja odraslih lica", dakle i subjekti iz stava (1) i svi drugi subjekti, odnosno institucije i organizacije koje se bave obrazovanjem odraslih. Dakle pojam "organizatori obrazovanja odraslih lica" integriše u sebi sve te subjekte. U prilog tome najbolje govori odredba ĉlana 3. taĉka 17. Zakona o obrazovanju odraslih lica kojom se za primjenu tog Zakona utvrĊuje autonomni integralni pojam "Organizatori obrazovanja odraslih lica" a koji ukljuĉuje "ustanove, organizacije i druge pravne subjekte koji zadovoljavaju uslove za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih lica, koje su propisala mjerodavna tijela". Rijeĉ je o tehniĉkim i higijenskim uslovima, prostornim i materijalnim standardima, te drugim uslovima koji su, kako je ranije navedeno, propisani Standardima i normativima za obrazovanje odraslih lica koje je, po ovlaštenju iz ĉlana 46. stav 1. taĉka a) Zakona o obrazovanju odraslih lica donijelo kantonalno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Prema tome, kada odredba ĉlana 8. stav (3) Zakona o obrazovanju odraslih govori o standardima i normativima za obrazovanje odraslih lica i "naĉinu i postupku utvrĊivanja uslova koje mora zadovoljavati organizator obrazovanja odraslih lica za izvoĊenje formalnih programa obrazovanja odraslih" koje će donijeti (i koje je donijelo) Ministarstvo obrazovanja, nauke kulture i sporta, onda se ti standardi i normativi odnose na "sve organizatore obrazovanja odraslih lica", pa tako i na centre za obrazovanje odraslih, a to znaĉi da i oni imaju ravnopravan pristup formalnom obrazovanju odraslih, ukoliko zadovoljavaju propisane standarde i normative. Dakle, sistematsko tumaĉenje odredaba ĉlana 3. taĉka 17. i ĉlana 8. st. (1), (2) i (3) Zakona o obrazovanju odraslih lica dovodi do zakljuĉka da i centri imaju pristup formalnom obrazovanju odraslih, te ne moţe biti govora ni o uskraćivanju prava na rad, koje svakome garantuje odredba ĉlana II.A.2.(1) l) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. O tome zašto ne stoje navodi o uskraćivanju prava na obrazovanje, već je bilo rijeĉi. Ĉinjenica je dakle, da Zakon o obrazovanju odraslih SBK/KSB u pogledu uĉešća centara za obrazovanje odraslih samo naizgled ima restriktivniji stav u odnosu na zakone iz okruţenja i u odnosu na principe i standarde iz Odluke vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Na kraju, Ustavni sud Federacije smatra da osporena odredba ĉlana 8. stav (1) moţe biti predmetom kritike i da rješenje koje ona sadrţi, pa moţda i redakcija cijelog ĉlana 8. nisu optimalni, te da ih u odgovarajućoj proceduri treba izmijeniti nabolje, ali njihova ustavnost nije upitna. U provjeru taĉnosti navoda podnosioca o tome da se tekst odredbe ĉlana 8. stav (2), koja se odnosi na centre za obrazovanje razlikuje od teksta iz Nacrta koji je prošao javnu raspravu i utvrĊivanje da li je i na koji naĉin došlo do te izmjene, Ustavni sud Federacije ne moţe se upuštati. Mišljenje objaviti u "Sluţbenim novinama Federacije BiH" i sluţbenim glasilima kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine". Ovo mišljenje Ustavni sud Federacije je utvrdio jednoglasno, u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Broj 8 - Strana 183 Vesna Budimir, Mirjana Ĉuĉković, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda. Predsjednica Broj U-41/19 Ustavnog Suda 19. januara 2021. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Dr. sc. Kata Senjak, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odluĉujući po zahtjeva dopremijera Federacije Bosne i Hercegovine Veska Drljaĉe za davanje mišljenja o ustavnosti odredbi Zakona o obrazovanju odraslih osoba, u smislu ĉlanka IV.B.3.7.d.(III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave odrţanoj dana 19.01.2021. godine, utvrdio je sljedeće MIŠLJENJE1 1. Predmet zahtjeva i podnositelj zahtjeva Dopremijer Federacije Bosne i Hercegovine Vesko Drljaĉa (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnio je dana 14.10.2019. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za davanje Mišljenja (u daljnjem tekstu: zahtjev), u svezi sa ustavnošću odredbi ĉlanka 8. Zakona o obrazovanju odraslih osoba ("Sluţbene novine Kantona Središnja Bosna", broj: 5/17 - u daljnjem tekstu: osporene odredbe Zakona). Podnositelj zahtjeva je ovlaštena osoba, jer kao Dopremijer Federacije Bosne i Hercegovine, na osnove odredbe ĉlanka IV.B.3.7.d.(III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine "odluĉuje da li će se traţiti mišljenje Ustavnog suda". 2. Bitni navodi zahtjeva Podnositelj zahtjeva najprije citira osporene odredbe, a potom navodi da je osnovni razlog za podnošenja zahtjeva u tome što osporene odredbe Zakona ne predviĊaju centre za obrazovanje odraslih kao organizatore formalnog obrazovanja odraslih osoba, a što je u suprotnosti s Principima i standardima u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini, usvojenim 4. travnja 2014. godine na 89. sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ("Sluţbeni glasnik BiH", broj: 39/14, u daljnjem tekstu: Principi). Prema navedenim Principima, organizatori obrazovanja odraslih su i specijalizirane ustanove odraslih – ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodna, radniĉka i otvorena uĉilišta, kao i uĉilišta za treću ţivotnu dob. Podsjeća na to da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisano da se "zakonom, sukladno sa Ustavom, uređuje način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje i da Zakon mora biti suglasni sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, a drugi propis mora biti suglasan sa Ustavom i zakonom". TakoĊer ukazuje na ĉlanak II.A. 2 (1) toĉku c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine gdje je stoji "da će Federacija osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog Ustava te da su svi pred zakonom jednaki bez obzira na bilo kakvu posebnost ili osobno svojstvo (princip jednakosti)." Navodi kako svi zakoni o obrazovanju odraslih usvojeni na podruĉju Bosne i Hercegovine, osim Zakona o obrazovanju odraslih u Srednjobosanskom kantonu/Kantonu Središnja Bosna (u daljnjem tekstu: SBK/KSB) prepoznaju Centre kao organizatore i formalnog obrazovanja odraslih. Prije samog stavljanja u zakonsku proceduru za usvajanje zakona, sedam kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, Ministarstvo 1 Mišljenje objavljeno u "Sluţbenim novinama Federacije BiH", broj 15/21 Broj 8 - Strana 184 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO obrazovanja Republike Srpske kao i Ministarstvo obrazovanja Distrikta Brĉko, postupaju sukladno s navedenim Principima i standardima koje je Vijeće ministara uskladilo sa zakonima Europske unije, te kao okvir preporuĉilo svim niţim nivoima da kao takav bude usvojen. Prema osporenoj odredbi Zakona, kaţe se u nastavku, formalno obrazovanje odraslih osoba, mogu provoditi uz redovito obrazovanje, osnovne škole, srednje škole i visokoškolske ustanove u svim oblicima vlasništva te ustanove za smještaj i brigu o osobama s posebnim potrebama i penološke ustanove. Prema osporenoj odredbi Zakona neformalno obrazovanje mogu organizirati i provoditi organizatori za obrazovanje odraslih osoba, osnovne škole, srednje škole, visokoškolske ustanove, ustanove za obrazovanje odraslih osoba, škole/centri stranih jezika, škole/centri za informacijsko-komunikacijske tehnologije, centri za kulturu i obrazovanje, autoškole ustanove za smještaj osoba s posebnim potrebama i brigu o osobama s posebnim potrebama, te penološke i druge ustanove, udruge graĊana, gospodarski subjekti i druge pravne osobe koje su izmeĊu ostalog, kao svoju djelatnost navele neformalno obrazovanje odraslih. Prema njegovom mišljenju osporena odredba Zakona je u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, konkretnije ĉlankom II. A. 2. (1) toĉka c) i s Principima i standardima obrazovanja odraslih: Organizatori obrazovanja odraslih mogu biti ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti, koji ispunjavaju uvjete za obavljanje ovih djelatnosti propisane od strane nadleţnih organa. Obrazovanje odraslih, kao svoju redovnu djelatnost ili kao djelatnost koja prati redovnu mogu provoditi: a) obrazovne ustanove u sustavu redovnog – formalnog obrazovanja; b) specijalizirane ustanove za obrazovanje odraslih – ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodna, radnička i otvorena učilišta, kao i učilišta za treću životnu dob; c) centri i organizacije za stručno usavršavanje, učenje stranih jezika, informacijsko-komunikacijske tehnologije, obuku i razvoj ljudskih resursa; d) auto-škole; e) zavodi i službe za zapošljavanje; f) javne agencije, javna poduzeća i gospodarska društva; g) gospodarske komore, poslodavci, poduzetnici i obrtnici i njihova udruženja, sindikalne udruge, te fondacije i udruge građana; h) ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom; j) ustanove za smještaj i brigu o osobama s posebnim potrebama; k) penološke ustanove; l) centri za informiranje, savjetovanje i karijerno vođenje; m) kulturno-obrazovni centri; n) drugi subjekti koji ispunjavaju propisne uvjete; Status javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih stjeĉe se pod uvjetima i u postupku utvrĊenom zakonom i/ili podzakonskim aktom. Postupku za stjecanje statusa javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih podlijeţu i obrazovne ustanove u sustavu redovnog obrazovanja. Po izdavanju akta o dobijanju statusa javno priznatog organizatora, te nakon poĉetka rada odnosno implementacije odobrenih programa, organizator podlijeţe postupku akreditacije. Drţavni organi i institucije koje provode programe obuka i struĉnog usavršavanja sukladno s posebnim propisima, imaju status javno priznatih organizatora obrazovanja odraslih. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, konkretnije ĉlanak II.A.2 (1) toĉka c), koji glasi: "Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u aktima navedenim u Aneksu. Posebice: (1) Sve osobe na teritoriji Federacije uživaju prava na: točka c) jednakost pred Zakonom, k) imovinu; l) osnovne slobode: slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja, savjesti i uvjerenja ; slobodu religije, uključujući privatno i javno vjeroispovjedanje; slobodu okupljanja; slobodu udruživanja, uključujući slobodu osnivanja i pripadanja sindikatima i slobodu neudruživanja; slobodu na rad", a koja sloboda se u ovom sluĉaju u smislu diskriminacijskog odnosa zasigurno osporenom odredbom Zakona krši. Suprotno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, osporenom odredbom Zakona organizatorima za obrazovanje odraslih osoba onemogućeno je pravo na rad, pravo na imovinu, obzirom da ustanovu za obrazovanje prema toĉki 4. osporenog Zakona mogu osnivati pravne i fiziĉke osobe u svim oblicima vlasništva. Ovakvim propisivanjem organizatori se primjenom osporenog Zakona dovode u nepovoljniji poloţaj u odnosu na ostale organizatore sliĉnih centara u preostalih sedam kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brĉko koja prava ostvaruju, a ĉime se krši ustavni princip jednakost, a koji nalaţe jednako postupanje u istim pravnim situacijama. Osporeni Zakon neustavno stavlja organizatore obrazovanja u nepovoljan poloţaj, samim time što im ograniĉava jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na rad, pravo na imovinu, pravo na obrazovanje. Protokol br. 1. Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, ĉlanak 2. (pravo na obrazovanje). "Pravo na obrazovanje Nitko ne može biti lišen prava na obrazovanje. U vršenju svih svojih funkcija u oblasti obrazovanja i nastave država poštuje pravo roditelja da osiguraju takvo obrazovanje i nastavu koji su sukladni s njihovim vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima", a napadnuta neustavna odredba ne sprjeĉava samo rad podnositelja zahtjeva nego i posredno korisnika usluga podnositelja zahtjeva protivno navedenom Protokolu. Podnositelj zahtjeva naglašava da je navedena odredba proizašla i iz nezakonitog ponašanja i postupanja predlagatelja osporenog Zakona u kršenju osnovnih principa i naĉela u donošenju osporenog Zakona pa i tom osnovu nezakonita i neustavna ova odredba iz sljedećih razloga. Nacrt Zakona o obrazovanju odraslih osoba u postupku donošenja poslan je uĉesnicima javne rasprave na razmatranje. Zakazan je termin za javnu raspravu. Na javnoj raspravi se razmatrao Nacrt Zakona o obrazovanju odraslih osoba u kojemu je osporena odredba Zakona glasila: "Da su centri za obrazovanje odraslih nositelji aktivnosti formalnog i neformalnog obrazovanja odraslih", i takva je ostala nakon javne rasprave. Kako podnositelj zahtjeva navodi, u skupštinsku proceduru za usvajanje osporenog Zakona upućuje se Nacrt osporenog Zakona u kojem se od strane podnositelja samovoljno mimo Zakljuĉaka s javne rasprave izbacuje rijeĉ "formalnog", tako da ostaje tekst po kojem centri mogu izvoditi samo neformalno obrazovanje, a ĉime se onemogućuju u radu u kljuĉnom dijelu posla i spuštaju na nivo poslova koje moţe raditi u obrazovanju svako udruţenje graĊana (teĉajevi i sliĉno). Na taj naĉin diskriminirani su centri u odnosu na javne obrazovne ustanove i sve druge centre na prostoru drţave Bosne i Hercegovine. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO 3. Odgovor na zahtjev Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-41/19 od 23.10.2019. godine zatraţio od Skupštine SBK/KSB odgovor na zahtjev za davanje mišljenja, ali isti nije dostavljen. 4. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Ĉlanak II.A.2 (1) c), k), l) i m) (1) Sve osobe na teritoriji Federacije uţivaju prava na: c) jednakost pred zakonom; k) imovinu; l) osnovne slobode: slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja, savjesti i uvjerenja; slobodu religije ukljuĉujući privatno i javno vjeroispovijedanje; slobodu okupljanja; slobodu udruţivanja, ukljuĉujući slobodu osnivanja i pripadanja sindikatima i slobodu neudruţivanja; slobodu na rad; m) obrazovanje; Ĉlanak IV.B.3.7.d.(III) Osim ako ovim ustavom nije drugaĉije utvrĊeno: d) Dopremijeri su nadleţni za: (III) odluĉivanje da li će se zatraţiti mišljenje Ustavnog suda; B. Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Pariz, 20. oţujka 1952.) Ĉlanak 2. (Pravo na obrazovanje) Nikome neće biti uskraćeno pravo na obrazovanje. U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i poduĉavanjem drţava će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poduĉavanje sukladno sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. C. Odluka o usvajanju principa i standarda u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni I Hercegovini ("Sluţbeni glasnik BiH", broj 39/14) Ĉlanak 1. (Predmet Odluke) (1) Ovom odlukom usvajaju se Principi i standardi u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Principi i standardi obrazovanja odraslih). (2) Principi i standardi obrazovanja odraslih su sastavni dio ove odluke. Ĉlanak 2. (Sadrţaj i primjena Odluke) (1) Principi i standardi obrazovanja odraslih usvojeni ovom odlukom predstavljaju pravnu osnovu za djelovanje obrazovnih i drugih vlasti - odgovornih organa, institucija, organizacija i pojedinaca na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, kao okvir u kome iniciraju, provode i koordiniraju svoje aktivnosti u oblasti obrazovanja odraslih, sukladno sa utvrĊenim nadleţnostima. (2) Principima i standardima obrazovanja odraslih se utvrĊuju zajedniĉki principi i standardi na kojima se temelje, razvijaju, implementiraju i koordiniraju politike i zakonodavstvo u svezi s obrazovanjem odraslih u cijeloj Bosni i Hercegovini, prati, procjenjuje i razmatra stanje u ovoj oblasti, te dogovaraju, predlaţu i poduzimaju mjere za njegovo unaprjeĊenje. (3) Osnovni principi i standardi definirani Principima i standardima obrazovanja odraslih slijede meĊunarodne i europske principe i standarde u podruĉju obrazovanja odraslih, i uvaţavaju specifiĉnosti ekonomskog, socijalnog i kulturološkog konteksta u Bosni i Hercegovini. Broj 8 - Strana 185 PRINCIPI I STANDARDI U OBLASTI OBRAZOVANJA ODRASLIH U BOSNI I HERCEGOVINI Sijeĉanj 2014. godine 1. UVOD Napori uĉinjeni tijekom posljednjih godina u zaustavljanju porasta nezaposlenosti u Europi i svijetu nisu dali oĉekivane rezultate. Dugotrajna nezaposlenost nastavlja rasti, a raširenost socijalne iskljuĉenosti i siromaštva postala je glavni problem skoro svih društava. Trenutno se milioni ljudi suoĉavaju s problemom nezaposlenosti ili sa opasnošću od gubitka posla, te s tim u svezi i s potrebom unaprjeĊenja postojećih i stjecanja novih znanja, vještina i sposobnosti koje će im osigurati veće šanse za zapošljivost, kao i kontinuiranu prilagodljivost zahtjevima trţišta rada. U uvjetima ekspanzije novih tehnologija postojeća znanja brzo zastarjevaju te je potrebno njihovo stalno unaprjeĊenje kako bi se i pojedinci i društvo lakše i brţe prilagodili zahtjevima koje tehnološki napredak nosi. TakoĊer, razvoj demokracije i društava utemeljenih na poštivanju ljudskih prava, jednakosti i pravdi podrazumijevaju odgovorno graĊanstvo - pojedince osposobljene za uspješno vršenje njihovih osnovnih ţivotnih uloga (radnih, graĊanskih, obiteljskih, rekreativnih...). Mnoge zemlje su odgovor na sve ove izazove prepoznale u ulaganju u ljudske resurse, a kljuĉno sredstvo u konceptu cjeloţivotnog obrazovanja i uĉenja, u kome je obrazovanje odraslih prepoznato kao bitna komponenta obrazovnog sustava i jednako vaţno koliko i obrazovanje djece i mladih. Široko razumijevanje znaĉaja i potrebe kvalitetnog obrazovanja za sve graĊane uĉinilo je da obrazovanje postane jedno od prioritetnih pitanja svake drţave i društva, koje treba da doprinese gospodarskom, socijalnom i kulturnom razvoju, kao i osobnom razvoju pojedinca. Suvremene strategije razvoja obrazovanja se danas ne orijentiraju samo na obrazovanje djece i mladih. Naprotiv, naroĉito u posljednje dvije decenije u fokus obrazovnih politika europskih zemalja sve više ulazi obrazovanje i uĉenje odraslih. Posmatrano u svjetlu brzih promjena koje se dogaĊaju u svim aspektima društva i u kojima se prepliću razliĉiti interesi i zahtjevi javnog i privatnog sektora, trţišta rada, civilnog društva i pojedinca, sve su veća i izvjesnija oĉekivanja da će svaki pojedinac htjeti i morati stjecati i obnavljati svoja znanja tijekom cijelog ţivota. Zato obrazovanje odraslih postaje najdinamiĉniji segment obrazovnih sustava u Europi i svijetu. Kako bi bilo u funkciji podizanja konkurentnosti gospodarstvo, jaĉanja socijalne kohezije i podrške osobnom razvoju pojedinca, obrazovanje odraslih treba razvijati kao specifiĉnu, fleksibilnu i vrlo vaţnu komponentu sveukupnog obrazovnog sustava i uĉiniti ga dostupnim svima, kroz razliĉite vidove obrazovanja i uĉenja (formalne, neformalne, informalne). Shodno tome, pravci razvoja obrazovanja odraslih se danas projeciraju i baziraju na koncepciji cjeloţivotnog obrazovanja i uĉenja kao sredstvu za napredovanje ka konceptu "društva koje uĉi". Cilj je stvaranje fleksibilnog i demokratskog sustava obrazovanja koji će biti otvoren i prohodan za sve, bez obzira na ţivotnu dob i kroz koji će se i odraslim osobama osigurati veće i razliĉite mogućnosti za uĉenje i stjecanje znanja za sva podruĉja ţivota i rada. Uspostava efikasnog i otvorenog sustava obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini je u najboljem interesu svih njenih graĊana, koji će kroz vlastiti razvoj doprinijeti ostvarivanju razvojnih ciljeva zajednice kojoj pripadaju. 2. MEÐUNARODNI I EUROPSKI STANDARDI U OBLASTI OBRAZOVANJA ODRASLIH Politike europskih zemalja u svezi s obrazovanjem odraslih se temelje na zajedniĉkim vrijednostima i principima definiranim u brojnim meĊunarodnim dokumentima i dokumentima Europske unije (Prilog 1: Ključni dokumenti). Broj 8 - Strana 186 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Sukladno s ovim dokumentima, opredjeljujuće vrijednosne kategorije u kreiranju politika i organizaciji sustava obrazovanja odraslih u suvremenim društvima su: a) obrazovanje ima za cilj omogućiti pun razvoj ljudske osobnosti i dostojanstva i osnovne preduvjete svakoj osobi da ima aktivnu i korisnu ulogu u slobodnom društvu; b) svatko ima pravo na obrazovanje; c) svatko ima pravo da slobodno uĉestvuje u kulturnom ţivotu zajednice i da se koristi dostignućima nauke i njihovom primjenom; d) svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, kao i na zaštitu u sluĉaju nezaposlenosti; e) svatko ima pravo na zaštitu od siromaštva i društvene iskljuĉenosti; f) pismenost i obrazovanje odraslih je sastavni dio prava na obrazovanje kao temeljnog ljudskog prava; g) odrasli imaju pravo na slobodu izbora odgovarajućeg obrazovanja shodno njihovim potrebama, sposobnostima i mogućnostima; h) odrasli imaju pravo na jednake prilike i uvjete za pristup, uĉešće i stjecanje obrazovanja, bez obzira na godine ţivota, spol, psiho-fiziĉke i druge osobne osobine, obiteljski status, materijalno i zdravstveno stanje, mjesto ţivljenja, rasnu, nacionalnu, etniĉku, kulturnu, socijalnu i vjersku pripadnost, seksualnu orijentaciju, te druge osnove; i) odrasli imaju pravo na obrazovanje kroz sve nivoe, vrste i vidove obrazovanja i uĉenja, kao i pravo na vrednovanje i priznavanje steĉenih znanja, vještina i sposobnosti, bez obzira na naĉin njihovog stjecanja; j) odrasli imaju pravo na informiranje, savjetovanje i struĉnu pomoć u cjeloţivotnoj karijernoj orijentaciji; k) obrazovanje odraslih je dio sveobuhvatnih sustava obrazovanja, utemeljenih na konceptu cjeloţivotnog uĉenja i, s tim u svezi, na racionalnom korištenju obrazovnih mogućnosti; l) obrazovanje odraslih je otvoren i fleksibilan sustav otvoren prema zahtjevima i potrebama društva i razliĉitih kategorija stanovništva, i fleksibilan u putevima uĉenja i napredovanja; m) obrazovanje odraslih je djelatnost meĊusektorske prirode, usmjerena na zadovoljenje interesa i potreba javnog i privatnog sektora, trţišta rada, civilnog društva i pojedinca; n) obrazovanje odraslih je utemeljeno na širokom socijalnom partnerstvu i podijeljenoj odgovornosti svih društvenih aktera za razvoj obrazovanja odraslih; o) odrasli imaju odgovornost za vlastiti razvoj, kao i za razvoj zajednice kojoj pripadaju. Bosna i Hercegovina je, kao potencijalna kandidatkinja za ĉlanstvo u Europskoj uniji i kao potpisnica drugih meĊunarodnih dokumenata, obvezna uskladiti politike i zakonodavstva u podruĉju obrazovanja odraslih s dogovorenim principima i ciljevima, kao i osigurati njihovu punu i uspješnu implementaciju na podruĉju cijele zemlje. Doslijedna implementacija dogovorenih principa u politike obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini doprinosi: a) uspostavi i razvoju koncepta cjeloţivotnog uĉenja u Bosni i Hercegovini; b) usklaĊivanju obrazovnih i drugih sektorskih politika o obrazovanju odraslih s meĊunarodnim i europskim politikama u ovom podruĉju obrazovanja i brţem ukljuĉivanju u europski prostor cjeloţivotnog uĉenja; Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. osiguranju doslijednosti, praćenju i unaprjeĊenju kvaliteta obrazovanja odraslih, sukladno s utvrĊenim obrazovnim standardima; d) uspostavi fleksibilnih sustava obrazovanja odraslih, koji adekvatno i efikasno odgovaraju na zahtjeve i potrebe trţišta rada, društvene zajednice i pojedinaca; e) boljoj povezanosti obrazovanja i gospodarstva; f) razvoju kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini i uporedivosti steĉenih znanja, vještina i sposobnosti, odnosno kvalifikacija na meĊunarodnom planu; g) podizanju svijesti o znaĉaju obrazovanja odraslih; h) socijalnoj koheziji - kroz podršku društva osobnom razvoju pojedinaca koji na demokratski naĉin ostvaruju zajedniĉke ciljeve, kroz smanjenje siromaštva i socijalne iskljuĉenosti, te postizanje praviĉnosti i meĊugeneracijske solidarnosti; i) ukljuĉivanju svih relevantnih partnera u dijalog o politikama obrazovanja odraslih; j) većem i odrţivom financiranju obrazovanja odraslih; k) uspješnijoj realizaciji strateških prioriteta iz EUROPA 2020 - Europska strategija za pametan, odrţiv i inkluzivan rast, koja je usvojena kao izlazna strategija iz ekonomske krize za sve zemlje ĉlanice Europske unije, ali i za zemlje kandidate i potencijalne kandidate. 3. PRINCIPI I STANDARDI OBRAZOVANJA ODRASLIH U BOSNI I HERCEGOVINI Osnovni principi i standardi obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini proistiĉu iz univerzalnih vrijednosti demokratskog društva, te iz specifiĉnosti domaćeg ekonomskog, socijalnog i kulturološkog konteksta. Principi i standardi utvrĊeni ovim dokumentom, utemeljeni na meĊunarodnim i europskim principima i standardima obrazovanja odraslih, predstavljaju dogovoreni okvir u kome nadleţne obrazovne i druge vlasti u Bosni i Hercegovini, postupajući sukladno sa svojim ustavnim ili zakonskim nadleţnostima, razvijaju, implementiraju i koordiniraju politike i zakonodavstvo u svezi s obrazovanjem odraslih, prate, procjenjuju i razmatraju stanje u ovom podruĉju, te dogovaraju, predlaţu i poduzimaju mjere za njegovo unaprjeĊenje. 3.3.3.2 Organizatori obrazovanja odraslih Organizatori obrazovanja odraslih mogu biti ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti, koji ispunjavaju uvjete za obavljanje ove djelatnosti propisane od strane nadleţnih organa. Obrazovanje odraslih, kao svoju redovnu djelatnost ili kao djelatnost koja prati redovnu mogu provoditi: a) obrazovne ustanove u sustavu redovnog - formalnog obrazovanja; b) specijalizirane ustanove za obrazovanje odraslih ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodna, radniĉka i otvorena uĉilišta, kao i uĉilišta za treću ţivotnu dob; c) centri i organizacije za struĉno usavršavanje, uĉenje stranih jezika, informacijsko- komunikacijske tehnologije, obuku i razvoj ljudskih resursa; d) auto-škole; e) zavodi i sluţbe za zapošljavanje; f) javne agencije, javna poduzeća i gospodarska društva; g) gospodarske komore, poslodavci, poduzetnici i obrtnici i njihova udruge, sindikalne udruge, te fondacije i udruge graĊana; h) ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom; c) Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO ustanove za smještaj i brigu o osoba s posebnim potrebama; j) penološke ustanove; k) centri za informiranje, savjetovanje i karijerno voĊenje; l) kulturno-obrazovni centri; m) drugi subjekti koji ispunjavaju propisane uvjete. Status javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih stiĉe se pod Uvjetima i u postupku utvrĊenom zakonom i/ili podzakonskim aktom. Postupku za stjecanje statusa javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih podlijeţu i obrazovne ustanove u sustavu redovnog obrazovanja. Po izdavanju akta o dobijanju statusa javno priznatog organizatora, te nakon poĉetka rada odnosno implementacije odobrenih programa, organizator podlijeţe postupku akreditacije. Drţavni organi i institucije koje provode programe obuka i struĉnog usavršavanja sukladno s posebnim propisima, imaju status javno priznatih organizatora obrazovanja odraslih. 3.1. DEFINICIJE KLJUĈNIH POJMOVA Pojmovi upotrebljeni u ovom dokumentu imaju sljedeće znaĉenje: 3. Obrazovanje odraslih - ne postoji konsenzus o jedinstvenoj definiciji obrazovanja odraslih u Europi i svijetu; najĉešće prihvaćena jeste UNESCO-va 1 definicija, koja obrazovanje odraslih opisuje kao cijeli skup procesa uĉenja, formalnih i ostalih, u kojem odrasle osobe (sukladno s definicijom odrasle osobe u društvima kojima pripadaju) razvijaju svoje sposobnosti, obogaćuju svoje znanje i unaprjeĊuju svoje tehniĉke ili profesionalne kvalifikacije ili ih preusmjeravaju da bi zadovoljile svoje potrebe ili potrebe svojih društava; 4. Odrasli - osobe koje imaju više od 15 godina ţivota a koje nisu završile osnovno obrazovanje, odnosno osobe starije od 18 godina ţivota koje se obrazuju; 5. Polaznik - osoba koja pohaĊa programe obrazovanja odraslih; 6. Formalno obrazovanje odraslih - uĉenje usmjereno od strane nastavnika ili instruktora koje se stjeĉe u obrazovnim ustanovama, a prema nastavnim planovima i programima odobrenim od nadleţnih obrazovnih vlasti; 7. Neformalno obrazovanje odraslih - organiziran proces uĉenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i sliĉno); D. Zakon o obrazovanju odraslih osoba ("Sluţbene novine Kantona Središnja Bosna", broj 5/17); Ĉlanak 3. (Znaĉenje pojedinih izraza) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće znaĉenje: 6. Formalno obrazovanje odraslih osoba uĉenje je koje usmjerava predavaĉ ili instruktor koje se stiĉe u obrazovnim ustanovama a prema javno vaţećim nastavnim planovima i programima koje odobri mjerodavna obrazovna vlast. 13. Neformalno obrazovanje odraslih osoba je organizirani proces uĉenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i sliĉno). 14. Obrazovanje odraslih osoba organizira se za odrasle osobe (polazna toĉka od koje se definira odraslost kreće se od 15 do 18 godine ţivotne dobi), a cilj mu je zadovoljavanje općih i) Broj 8 - Strana 187 obrazovnih potreba odrasle osobe ili profesionalno struĉno usavršavanje. To je dio obrazovnog sustava jedne zemlje koji je, ili bi trebao biti, potpuno ravnopravan s ostalim dijelovima obrazovnog sustava. Ukljuĉuje sve oblike uĉenja (formalno, neformalno i informalno) odraslih osoba. 15. Odrasla osoba je osoba koja ima više od 15 godina ţivota a koja nije okonĉala osnovno obrazovanje odnosno osoba starija od 18 godina ţivota koja se obrazuje. 16. Osposobljavanje je obrazovanje i osposobljavanje za ukljuĉivanje u rad nakon okonĉanja osnovnog obrazovanja, za obavljanje jednostavnih i manje sloţenih poslova odreĊenoga zanimanja. 17. Organizatori obrazovanja odraslih osoba su ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti koji zadovoljavaju uvjete za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih osoba, koje su propisala mjerodavna tijela. Ĉlanak 4. (Obrazovanje odraslih osoba) (1) Obrazovanje odraslih osoba obuhvaća cjelinu procesa uĉenja odraslih osoba namijenjenu: a) ostvarivanju prava na slobodan razvoj osobe; b) osposobljavanju za zapošljavanje, stjecanje kvalifikacija za prvo zanimanje, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju te stjecanje i produbljivanju struĉnih znanja, vještina i kompetencija; c) osposobljavanju za aktivno stanovništvo. (2) Obrazovanje odraslih osoba dio je jedinstvenoga obrazovnoga sustava Kantona i djelatnost je od javnog interesa za Kanton. Ĉlanak 5. (Principi obrazovanja odraslih osoba) Obrazovanje odraslih osoba zasniva se na principima kako slijedi: a) cjeloţivotno uĉenje; b) uvaţavanje razliĉitosti potreba i mogućnosti prethodnih znanja i iskustava te, s tim u svezi, i specifiĉnosti obrazovanja i uĉenja odraslih osoba; c) sloboda izbora odgovarajućega obrazovanja, kao i oblika, metoda i naĉina uĉenja; d) dostupnost i raznovrsnost obrazovne ponude; e) osiguranje odgovarajuće kvalitete obrazovanja; f) promoviranje jednakih vrijednosti ishoda uĉenja u formalnom i neformalnom obrazovanju te informalnom uĉenju; g) profesionalnost i odgovornost organizatora obrazovanja odraslih osoba te profesionalnost i etiĉnost nastavnoga kadra; h) poštovanje osobnosti i dostojanstva svakog sudionika u procesu obrazovanju odraslih osoba; i) informiranje, savjetovanje i voĊenje u daljnjem obrazovanju i/ili karijernom napredovanju; j) nediskriminacija i ravnopravnost spolova. Ĉlanak 6. (Ciljevi obrazovanja odraslih osoba) Ciljevi su obrazovanja odraslih osoba: a) omogućavanje graĊanima postizanja najmanje osnovnoškolskoga obrazovanja; b) podizanje osnovne i funkcionalne pismenosti odraslih osoba; c) osposobljavanje za zapošljavanje odraslih osoba koje nemaju završeno formalno obrazovanje i stjecanje kvalifikacija za prvo zanimanje; d) omogućavanje daljega obrazovanja i obuke, odnosno mogućnost dokvalifikacije, prekvalifikacije i Broj 8 - Strana 188 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO kontinuiranoga struĉnoga usavršavanja tijekom cijelog radnog i ţivotnog vijeka; e) obrazovanje i stjecanje znanja, vještina i kompetencija sukladno s osobnim sposobnostima, afinitetima i ţivotnoj dobi pojedinca; f) omogućavanje formalnog/javnog priznavanja i potvrĊivanja rezultata prethodnoga uĉenja odnosno steĉenih znanja, vještina i kompetencija, bez obzira na naĉin njihova stjecanja. Ĉlanak 7. (Vidovi obrazovanja i uĉenja odraslih osoba) Obrazovanje odraslih osoba ostvaruje se kroz formalno obrazovanje, neformalno obrazovanje, informalno uĉenje i samousmjereno uĉenje. Ĉlanak 8. (Organizatori obrazovanja odraslih osoba) (1) Formalno obrazovanje odraslih osoba, prema ovome Zakonu, mogu provoditi, uz redovno obrazovanje: osnovne škole, srednje škole i visokoškolske ustanove u svim oblicima vlasništva te ustanove za smještaj i brigu o osobama s posebnim potrebama i penološke ustanove. (2) Neformalno obrazovanje mogu organizirati i provoditi organizatori za obrazovanje odraslih osoba, osnovne škole, srednje škole, visokoškolske ustanove, ustanove za obrazovanje odraslih osoba, škole/centri stranih jezika, škole/centri za informacijsko-komunikacijske tehnologije, centri za kulturu i obrazovanje, autoškole, ustanove za smještaj osoba s posebnim potrebama i brigu o osobama s posebnim potrebama, te penološke i druge ustanove, udruge graĊana, gospodarski subjekti i druge pravne osobe koje su, izmeĊu ostaloga, kao svoju djelatnost navele neformalno obrazovanje odraslih osoba. (3) Standarde i normative za obrazovanje odraslih osoba (u daljnjem tekstu: standardi i normativi) te naĉin i postupak utvrĊivanja uvjeta koje mora zadovoljavati organizator obrazovanja odraslih osoba za izvoĊenje formalnih programa obrazovanja odraslih osoba donosi Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) uz suglasnost Vlade Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna (u daljnjem tekstu: Vlada Kantona). (4) Ustanovu za obrazovanje odraslih osoba (u daljnjem tekstu: ustanova) moţe osnovati domaća i/ili strana pravna i/ili fiziĉka osoba (u daljnjem tekstu: osnivaĉ) u svim oblicima vlasništva. (5) Ustanovu kao javnu moţe osnovati Kanton ili jedinica lokalne samouprave. (6) Osnivaĉ osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad ustanove, sukladno sa standardima i normativima. E. Standardi i normativi za obrazovanje odraslih osoba ("Sluţbene novine Srednjobosanskog Kantona", broj 2/19) POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE Ĉlanak 1. (Osnovne odredbe ) (1) Standardima i normativima za obrazovanje odraslih osoba (u daljnjem tekstu: Standardi i normativi) propisuje se naĉin i postupak utvrĊivanja uvjeta koje mora ispunjavati organizator obrazovanja odraslih osoba, za provoĊenje programa formalnog obrazovanja (u daljnjem tekstu: organizator). (2) Ovim Standardima i normativima utvrĊuju se minimalni prostorni, kadrovski i drugi opći materijalno-tehniĉki i higijenski uvjeti neophodni za provoĊenje programa obrazovanja odraslih osoba. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. Ĉlanak 3. (Uvjeti za realizaciju programa obrazovanja odraslih osoba) Sukladno s ovim Standardima i normativima, organizator je duţan osigurati uvjete za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih osoba, i to: a) organizirati i realizirati teorijsku i praktiĉnu nastavu sukladno s programom obrazovanja odraslih osoba; b) raspolagati odgovarajućim prostornim i materijalnotehniĉkim resursima, primjerenim prirodi programa; c) raspolagati odgovarajućim ljudskim resursima (nastavnim i nenastavnim osobljem); d) da rad s polaznicima bude sukladan s nastavnim planovima i programima, pri ĉemu se utvrĊeni obim aktivnosti realizira redovnom nastavom, konzultativno-instruktivnom nastavom, dopisnokonzultativnom nastavom, praktiĉnim radom, nastavom na daljinu i ostalim oblicima rada, a u okviru predviĊenih ĉasova iz formalnog programa obrazovanja odraslih osoba. POGLAVLJE VI. STANDARDI ZA IZVOÐENJE PROGRAMA FORMALNOG OBRAZOVANJA Ĉlanak 15. (Programi formalnog obrazovanja odraslih osoba) Programi formalnog obrazovanja odraslih osoba definirani su odredbama stavaka (2), (4) i (5) ĉlanka 14., te ĉlanka 15. Zakona, a postupak odobravanja izvoĊenja programa bliţe se odreĊuju stavkom (6) ĉlanka 18. Zakona. Ĉlanak 16. (Trajanje programa i nastavnog ĉasa) (1) Program formalnog obrazovanja odraslih osoba izvodi se u trajanju propisanom nastavnim planom i programom za obrazovanje odraslih osoba sukladno s ĉlankom 24. Zakona. (2) Nastavni ĉas teorijske nastave za srednjoškolsko obrazovanje traje 45 minuta, a nastavni ĉas praktiĉne nastave, u pravilu, traje 60 minuta, izuzev u umjetniĉkim školama. (3) Polaznik tijekom dana moţe imati najviše ĉetiri nastavna ĉasa teorijske nastave, a praktiĉnog rada najviše osam ĉasova. Ĉlanak 17. (Broj ĉasova nastavnoga predmeta) (1) Broj ĉasova svakog pojedinog nastavnoga predmeta programa obrazovanja odraslih osoba za stjecanje osnovnog obrazovanja i srednje struĉne spreme ili niţe struĉne spreme, sukladno sa stavkom (2) ĉlanka 14. Zakona, ne moţe biti manji od 50% od broja nastavnih ĉasova propisanih nastavnim planom i programom za redovno obrazovanje, bez obzira na oblik izvoĊenja nastave. (2) Praktiĉni rad izvodi se u punom fondu ĉasova propisanim nastavnim planom i programom za redovno obrazovanje. POGLAVLJE VII. TRAJANJE I NAĈIN IZVOÐENJA FORMALNOG OBRAZOVANJA ODRASLIH OSOBA Ĉlanak 18. (Obrazovanje u redovnoj nastavi) (1) Obrazovanje odraslih osoba u redovnoj nastavi organizira se i izvodi na temelju nastavnoga plana i programa propisanog za redovno obrazovanje. (2) Redovna nastava mora biti zastupljena s najmanje 50% ukupnog realizovanja predviĊenih programa predmetnih nastavnih sadrţaja. (3) Polaznici su obvezni prisustvovati redovnoj nastavi na naĉin utvrĊen ĉlankom 16. Zakona. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Ĉlanak 19. (Obrazovanje u konzultativno-instruktivnoj nastavi) (1) Obrazovanje u konzultativno-instruktivnoj nastavi se izvodi u grupnim i individualnim konzultacijama, o ĉemu se vodi evidencija, a moţe biti zastupljena s najviše 40% od ukupno predviĊenog trajanja nastave, s tim da se individualne konzultacije izvode najviše do 10%. (2) Konzultacije je organizator duţan organizirati prema potrebi polaznika, uz obvezu osiguranja nastavnoga materijala potrebnog za samostalni rad polaznika. Ĉlanak 20. [Obrazovanje u dopisno-konzultativnoj nastavi (e-learning)] (1) Obrazovanje u dopisno-konzultativnoj nastavi izvodi se na grupnim i individualnim dopisnim konzultacijama. (2) Broj ĉasova dopisno-konzultativne nastave moţe biti najviše do 10% od ukupnog broja ĉasova propisanih nastavnim planom i programom. (3) Konzultacije iz stavaka (1) i (2) ovoga ĉlanka izvode se uz pomoć posebnih didaktiĉkih izvora uĉenja: platforme, softvera i aplikacija za organiziranje uĉenja koje je duţan osigurati organizator, te sukladno s razraĊenom metodologijom rada s polaznicima koja je sastavni dio programa iz stavka (4) ĉlanka 16. Zakona. 4.1. Organizacijski aspekt obrazovanja odraslih u zakonodavstvu entiteta Republika Srpska Zakon o obrazovanju odraslih ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske", br. 59/09 i 1/12) Ĉlanak 1. (1) Ovim zakonom ureĊuju se organizacija i struktura obrazovanja odraslih. (2) Obrazovanje odraslih je dio jedinstvenog obrazovnog sustava Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republika), kojim se obezbjeĊuje obrazovanje, usavršavanje i osposobljavanje odraslih osoba. Ĉlanak 2. (1) Obrazovanje odraslih moţe biti: a) formalno, b) neformalno i c) informalno. (2) Formalno obrazovanje odraslih oznaĉava obrazovni proces koji se izvodi u obrazovnim ustanovama po programima osnovnog i srednjeg obrazovanja prilagoĊenim potrebama i mogućnostima odraslih. (3) Formalno obrazovanje odraslih sprovodi se sukladno zakonima kojima se ureĊuju djelatnosti osnovnog i srednjeg obrazovanja, osim u pitanjima koja su ureĊena ovim zakonom. (4) Neformalno obrazovanje odraslih je organiziran proces uĉenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema dijelovima programa formalnog obrazovanja (modulima) i po posebnim programima za stjecanje znanja, vještina i sposobnosti, a koji se mogu organizirati kod obrazovnih ustanova i specijalizovanih organizacija koje ispunjavaju uvjete prema programu koji izvode. (5) Informalno uĉenje podrazumijeva permanentno samoobrazovanje, usavršavanje i stjecanje znanja i vještina van obrazovnih ustanova i specijaliziranih organizacija obrazovanja odraslih. III – ORGANIZATORI OBRAZOVANJA ODRASLIH Ĉlanak 10.(1) (1) Obrazovanjem odraslih, kao svojom redovnom djelatnošću ili djelatnošću koja prati redovnu mogu se baviti osnovne i srednje škole koje su registrirane za Broj 8 - Strana 189 obrazovanje odraslih i specijalizirane organizacije za obrazovanje ostalih, kao što su radniĉka uĉilišta, centri za obuku, škole stranih jezika, auto škole, kao i druge pravne osobe koje ispunjavaju uvjete predviĊene pojedinaĉnim programom za obrazovanje odraslih (u daljnjem tekstu: organizatori obrazovanja). 4.2. Organizacijski aspekt obrazovanja odraslih u zakonodavstvu susjednih drţava CRNA GORA Zakon o obrazovanju odraslih ("Sluţbeni list Crne Gore", br. 020/11 i 047/17) I. OSNOVNE ODREDBE Predmet Ĉlanak 1. Ovim zakonom ureĊuje se obrazovanje i uĉenje odraslih. Odrasli se, po sopstvenom izboru, ukljuĉuju u obrazovanje, osposobljavanje ili uĉenje radi poboljšanja znanja, vještina i kompetencija ili stjecanja odgovarajuće kvalifikacije za uspješniji ţivot, rad i osobni razvoj. Jedinstveni sustav Ĉlanak 2 Obrazovanje odraslih je dio jedinstvenog obrazovnog sustava Crne Gore. II. OBLICI I PROGRAMI OBRAZOVANJA Oblici obrazovanja i uĉenja Ĉlanak 8. Obrazovanje odraslih odvija se kao: formalno obrazovanje; neformalno obrazovanje, odnosno uĉenje; informalno uĉenje; samousmjereno uĉenje. Formalno obrazovanje Ĉlanak 9. Formalno obrazovanje je organiziran proces obrazovanja koji se ostvaruje po javno vaţećem obrazovnom programu ili dijelu tog programa (modul, jedinica uĉenja i sl.), na temelju kojeg se stjeĉe nivo obrazovanja, odnosno jedna ili više struĉnih kvalifikacija, sukladno sa ovim zakonom i zakonima koji ureĊuju te oblasti obrazovanja. Neformalno obrazovanje, odnosno uĉenje. Ĉlanak 10. Neformalno obrazovanje, odnosno uĉenje (u daljnjem tekstu: neformalno obrazovanje) se ostvaruje kroz organizirane i planirane ciljeve i podršku, radi stjecanja i unaprjeĊivanja znanja, vještina i kompetencija, koje se mogu provjeravati i dokazivati u postupku stjecanja nacionalne struĉne kvalifikacije, odnosno kljuĉne vještine. Informalno uĉenje. Ĉlanak 11. Informalno uĉenje se odvija bez posebne namjere i organiziranog cilja, vremena i podrške kroz dnevne aktivnosti na radnom mjestu, u okviru obiteljskog i društvenog ţivota i slobodnog vremena. Znanja, vještine i kompetencije steĉene na ovaj naĉin mogu se provjeravati i dokazivati u postupku stjecanja nacionalne struĉne kvalifikacije, odnosno kljuĉne vještine. IV. ORGANIZATOR OBRAZOVANJA ODRASLIH Organizator obrazovanja Ĉlanak 27. Obrazovanje odraslih moţe da se ostvaruje, odnosno organizira u školi, specijaliziranoj organizaciji za obrazovanje odraslih (puĉka uĉilišta, uĉilišta za treće doba, centri za obuku, auto škole i dr.), ustanovi za smještaj i skrb osoba s posebnim obrazovnim potrebama i kod drugih pravnih osoba (u daljnjem tekstu: organizator obrazovanja), koji imaju licencu za rad, sukladno sa zakonom. Broj 8 - Strana 190 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO REPUBLIKA HRVATSKA Zakon o obrazovanju odraslih ("Narodne novine", br. 17/07) OPĆE ODREDBE Ĉlanak 1. (1) Obrazovanje odraslih obuhvaća cjelinu procesa uĉenja odraslih namijenjenih: ostvarivanju prava na slobodan razvoj osobnosti, osposobljavanju za zapošljivost: stjecanju kvalifikacija za prvo zanimanje, prekvalifikaciji, stjecanju i produbljivanju struĉnih znanja, vještina i sposobnosti, osposobljavanju za aktivno graĊanstvo. (2) Obrazovanje odraslih dio je jedinstvenoga obrazovnog sustava Republike Hrvatske. Ĉlanak 3. (1) Obrazovanje odraslih odvija se kao formalno, neformalno, informalno i/ili samousmjereno uĉenje. (2) Formalno obrazovanje odraslih oznaĉava djelatnost koja se izvodi u institucionalnim i javno verificiranim oblicima obrazovanja radi stjecanja struĉnog znanja, vještina i sposobnosti. (3) Formalno obrazovanje odraslih obuhvaća: osnovno školovanje odraslih, srednjoškolsko obrazovanje odraslih; stjecanje srednje školske ili struĉne spreme, niţe struĉne spreme, prekvalifikacije, osposobljavanje i usavršavanje, visoko obrazovanje. (4) Formalno obrazovanje odraslih provodi se sukladno s posebnim propisima kojima se ureĊuju ove djelatnosti, osim u pitanjima koja su ureĊena ovim Zakonom. (5) Neformalno obrazovanje odraslih oznaĉava organizirane procese uĉenja usmjerene na osposobljavanje odraslih osoba za rad, za razliĉite socijalne aktivnosti te za osobni razvoj. (6) Informalno uĉenje odraslih oznaĉava aktivnosti u kojima odrasla osoba prihvaća stajališta i pozitivne vrednote te vještine i znanja iz svakodnevnog iskustva i raznolikih drugih utjecaja i izvora iz svoje okoline. (7) Samousmjereno uĉenje odraslih oznaĉava aktivnosti u kojima odrasla osoba samostalno uspostavlja kontrolu nad procesom uĉenja kao i odgovornost za rezultate uĉenja. Ĉlanak 4. Obrazovanje odraslih prema ovome Zakonu mogu provoditi puĉka otvorena uĉilišta, osnovne škole, srednje škole, visoka uĉilišta, škole stranih jezika, ustanove za smještaj i skrb osoba s posebnim potrebama te penološke i druge ustanove (u daljnjem tekstu: ustanove za obrazovanje odraslih), ako ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom. REPUBLIKA SRBIJA Zakon o obrazovanju odraslih ("Sluţbeni glasnik RS", br. 55/13, 88/17, 27/18 i 6/20) Obrazovanje odraslih Ĉlanak 2. Obrazovanje odraslih jeste deo jedinstvenog sustava obrazovanja Republike Srbije, koji obezbjeĊuje odraslima tijekom cijelog ţivota stjecanje kompetencija i kvalifikacija potrebnih za osobni i profesionalni razvoj, rad i zapošljavanje, kao i društveno odgovorno ponašanje. Obrazovanje odraslih ostvaruje se kao formalno obrazovanje, neformalno obrazovanje i informalno uĉenje. Formalno obrazovanje odraslih obuhvata osnovno i srednje obrazovanje. Formalno obrazovanje odraslih, u smislu ovog zakona, jesu organizirani procesi uĉenja koji se ostvaruju na temelju nastavnih planova i programa osnovnog i srednjeg obrazovanja, i programa Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. drugih oblika struĉnog obrazovanja prilagoĊenih potrebama i mogućnostima odraslih i zahtjevima trţišta rada, sukladno sa zakonom. Neformalno obrazovanje odraslih, u smislu ovog zakona, jesu organizirani procesi uĉenja odraslih na temelju posebnih programa, radi stjecanja znanja, vrijednosti, stavova, sposobnosti i vještina usmjerenih na osobni razvoj odraslih, rad i zapošljavanje i socijalne aktivnosti. Informalno uĉenje odraslih, u smislu ovog zakona, jeste proces samostalnog stjecanja znanja, vrijednosti, stavova, sposobnosti i vještina, u svakodnevnom ţivotnom, radnom i socijalnom okruţenju. Aktivnosti u obrazovanju odraslih Ĉlanak 7. Aktivnosti u obrazovanju odraslih u smislu ovog zakona, jesu: 1) obrazovanje odraslih koje omogućava stjecanje osnovnog i srednjeg obrazovanja (formalno obrazovanje); 2) stjecanje kompetencija i kvalifikacija za obavljanje, usavršavanje ili promenu zanimanja, posla, radne funkcije ili radne operacije (formalnim ili neformalnim obrazovanjem); 3) obrazovanje odraslih kojim se unapreĊuju znanja, vještine i sposobnosti, radi osobnog i profesionalnog razvoja i društveno odgovornog ponašanja, unaprjeĊivanja kvaliteta ţivota, općeg obrazovanja i kulture (neformalnim obrazovanjem i informalnim uĉenjem); 4) priznavanje prethodnog uĉenja koje se ostvaruje procjenom znanja, vještina i sposobnosti steĉenih obrazovanjem, ţivotnim ili radnim iskustvom i koje omogućava dalje uĉenje i povećanje konkurentnosti na trţištu rada; 5) karijerno voĊenje i savjetovanje pruţanjem struĉne podrške odraslima za osobni i profesionalni razvoj i zapošljavanje. III ORGANIZACIJA I OSTVARIVANJE AKTIVNOSTI OBRAZOVANJA ODRASLIH Organizator aktivnosti obrazovanja odraslih Ĉlanak 16. Organizator aktivnosti obrazovanja odraslih (u daljnjem tekstu: organizator aktivnosti) u smislu ovog zakona je: 1) osnovna i srednja škola; 2) druga ustanova, javna agencija, javno poduzeće, organizacija nadleţna za poslove zapošljavanja, agencija za zapošljavanje, gospodarsko društvo, nositelji poslova profesionalne rehabilitacije, poduzetnik, sindikalna organizacija, udruga, struĉno društvo, organizacije za obrazovanje odraslih (puĉka, radniĉka, otvorena uĉilišta, uĉilišta za treće doba i dr.), centri i organizacije za struĉno usavršavanje, za uĉenje stranih jezika, informacijsko-komunikacijske tehnologije, za obuku i razvoj ljudskih resursa, za obuku vozaĉa, gospodarska komora, centar za karijerno voĊenje i savjetovanje, udruţenje poslodavaca, kulturno-obrazovni centar, centar kulture, kao i drugi subjekti registrirani za obrazovnu djelatnost sukladno s propisima kojima se ureĊuje klasifikacija djelatnosti (u daljnjem tekstu: druga organizacija). Javno priznati organizator aktivnosti Ĉlanak 17. Osnovna i srednja škola jeste javno priznati organizator aktivnosti, ako ispunjava propisane uvjete za tu aktivnost i ima Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO rješenje o verifikaciji koje izdaje Ministarstvo, sukladno sa zakonom kojim se ureĊuju osnovi sustav obrazovanja i vaspitanja (u daljnjem tekstu: Zakon) i ovim zakonom. Druga organizacija moţe steći status javno priznatog organizatora aktivnosti, za aktivnosti neformalnog obrazovanja odraslih iz ĉlanka 7. toĉka 2) ovog zakona i aktivnosti iz toĉ. 3) i 5) istog ĉlanka, ako je registrirana za obrazovne djelatnosti, zadovoljava utvrĊene standarde i na temelju odobrenja Ministarstva sukladno sa ovim zakonom. Izuzetno od stavka 2. ovog ĉlanka, status javno priznatog organizatora aktivnosti imaju drţavni organi i ustanove koje sukladno s posebnim zakonom obavljaju struĉno usavršavanje i druge aktivnosti obrazovanja odraslih. Odobrenje iz stavka 2. ovog ĉlanka izdaje se drugoj organizaciji koja ispunjava propisane uvjete za organiziranje aktivnosti obrazovanja odraslih u pogledu programa, kadra, prostora, opreme i nastavnih sredstava. Bliţe uvjete u pogledu programa, kadra, prostora, opreme i nastavnih sredstava ukljuĉujući i uvjete za obezbjeĊivanje pristupaĉnosti nastave i programa za osobe s invaliditetom propisuje ministar. 5. Ĉinjeniĉno stanje i stav Ustavnog suda Federacije Nakon analize zahtjeva i dokumentacije u spisu predmeta, analize osporenih odredbi i njihove usporedbe s nekim uporednim zakonskim rješenjima iz bliţeg okruţenja, a u svjetlu relevantnog prava, Ustavni sud Federacije je utvrdio kao što slijedi. Zakon o obrazovanju odraslih osoba, donijela je Skupština SBK/KSB na XXI. sjednici odrţanoj 20.03.2017. godine. Pomenutim Zakonom se ureĊuje "obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih osoba; opća pitanja u svezi s osnivanjem, organiziranjem, financiranjem, upravljanjem i rukovoĊenjem procesom obrazovanja odraslih osoba; djelatnost i uvjeti za obavljanje obrazovanja, usavršavanja i osposobljavanja odraslih osoba; prava i obveze mjerodavnih tijela u oblasti obrazovanja odraslih osoba; uvjeti za stjecanje javnih isprava; statusna pitanja kandidata koji su završili institucionalno obrazovanje odraslih osoba, te ostala pitanja vaţna za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih osoba na podruĉju Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna". Na temelju stavka (3) ĉlanka 8. i toĉke a) stavka (1) ĉlanka 46. istog Zakona, uz suglasnost Vlade SBK/KSB, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta donijelo je Standarde i normative za obrazovanje odraslih osoba gdje je propisan naĉin i postupak utvrĊivanja uvjeta koje mora ispunjavati organizator obrazovanja odraslih osoba, za sprovoĊenje programa formalnog obrazovanja. Standardi normativi su stupili na snagu danom donošenja a objavljeni su u "Sluţbenim novinama Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna" od 28.02.2019. godine. Rijeĉ je o dokumentu koji je oslonjen na Odluku o usvajanju principa i standarda u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini koju je donijelo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na 89. sjednici, odrţanoj 04.04.2014. godine. Navedenom Odlukom su usvojeni Principi i standardi u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini, koji su sastavni dio navedene Odluke. U principima i standardima je izmeĊu ostalog navedeno: "U uvjetima ekspanzije novih tehnologija postojeća znanja brzo zastarjevaju te je potrebno njihovo stalno unaprjeĊenje kako bi se i pojedinci i društvo lakše i brţe prilagodili zahtjevima koje tehnološki napredak nosi. TakoĊer, razvoj demokracije i društava utemeljenih na poštivanju ljudskih prava, jednakosti i pravdi podrazumijevaju odgovorno graĊanstvo - pojedince osposobljene za uspješno vršenje njihovih osnovnih ţivotnih uloga (radnih, graĊanskih, obiteljskih, Broj 8 - Strana 191 rekreativnih...). Mnoge zemlje su odgovor na sve ove izazove prepoznale u ulaganju u ljudske resurse, a kljuĉno sredstvo u konceptu cjeloţivotnog obrazovanja i uĉenja, u kome je obrazovanje odraslih prepoznato kao bitna komponenta obrazovnog sustava i jednako vaţno koliko i obrazovanje djece i mladih. Široko razumijevanje znaĉaja i potrebe kvalitetnog obrazovanja za sve graĊane uĉinilo je da obrazovanje postane jedno od prioritetnih pitanja svake drţave i društva, koje treba da doprinese gospodarskom, socijalnom i kulturnom razvoju, kao i osobnom razvoju pojedinca. Suvremene strategije razvoja obrazovanja se danas ne orijentiraju samo na obrazovanje djece i mladih. Naprotiv, naroĉito u posljednje dvije decenije u fokus obrazovnih politika europskih zemalja sve više ulazi obrazovanje i uĉenje odraslih. Posmatrano u svjetlu brzih promjena koje se dogaĊaju u svim aspektima društva i u kojima se prepliću razliĉiti interesi i zahtjevi javnog i privatnog sektora, trţišta rada, civilnog društva i pojedinca, sve su veća i izvjesnija oĉekivanja da će svaki pojedinac htjeti i morati stjecati i obnavljati svoja znanja tijekom cijelog ţivota. Zato obrazovanje odraslih postaje najdinamiĉniji segment obrazovnih sustava u Europi i svijetu. Kako bi bilo u funkciji podizanja konkurentnosti gospodarstva, jaĉanja socijalne kohezije i podrške osobnom razvoju pojedinca, obrazovanje odraslih treba razvijati kao specifiĉnu, fleksibilnu i vrlo vaţnu komponentu sveukupnog obrazovnog sustava i uĉiniti ga dostupnim svima, kroz razliĉite vidove obrazovanja i uĉenja (formalne, neformalne, informalne). Shodno tome, pravci razvoja obrazovanja odraslih se danas projiciraju i baziraju na koncepciji cjeloţivotnog obrazovanja i uĉenja kao sredstvu za napredovanje ka konceptu 'društva koje uĉi'. Cilj je stvaranje fleksibilnog i demokratskog sustava obrazovanja koji će biti otvoren i prohodan za sve, bez obzira na ţivotnu dob i kroz koji će se i odraslim osobama osigurati veće i razliĉite mogućnosti za uĉenje i stjecanje znanja za sva podruĉja ţivota i rada". Organizatori obrazovanja odraslih mogu biti ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti, koji ispunjavaju uvjete za obavljanje ove djelatnosti propisane od strane nadleţnih organa. Obrazovanje odraslih, kao svoju redovnu djelatnost ili kao djelatnost koja prati redovnu mogu provoditi: obrazovne ustanove u sustavu redovnog - formalnog obrazovanja, specijalizirane ustanove za obrazovanje odraslih - ustanove i centri za obrazovanje odraslih, puĉka, radniĉka i otvorena uĉilišta, uĉilišta za treću ţivotnu dob itd. Jasno je da principi i standardi utvrĊeni predmetnom Odlukom treba da "predstavljaju pravni temelj za djelovanje obrazovnih i drugih vlasti, odgovornih tijela, institucija, organizacija i pojedinaca na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini", ali je jasno i to da ona nema pravnu snagu zakona. Ipak, treba imati na umu da su na listi "kljuĉnih meĊunarodnih i dokumenata Europske unije o politikama obrazovanja odraslih osoba u kontekstu cjeloţivotnog uĉenja" i tri dokumenta koja su sastavni dio Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i imaju snagu ustavne norme: Opća deklaracija o ljudskim pravima UN (1948), MeĊunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) i Europska socijalna povelja (1961). Izneseno predstavlja kontekst u kojem je zahtjev razmotren, nakon ĉega je Ustavni sud Federacije mogao utvrditi mišljenje koje podnositelj zahtjeva traţi. Uprkos nepreciznosti i nedoraĊenosti zahtjeva, sa sigurnošću se moţe zakljuĉiti da podnositelj, iako najĉešće koristi izraz "osporene odredbe ĉlanka 8. Zakona o obrazovanju odraslih SBK/KSB", svoju argumentaciju prevashodno usmjerava na odredbu ĉlanka 8. stavak (1). O tome neposredno svjedoĉe navodi u dijelu zahtjeva naslovljenom sa "obrazloţenje", na Broj 8 - Strana 192 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO trećoj stranici, gdje se expressis verbis govori o "osporenom ĉlanku 8. toĉka 1." To je naime potpuno jasno, jer je akcenat zahtjeva na "formalnom obrazovanju" i navodnoj nemogućnosti da u njemu participiraju centri za obrazovanje odraslih izvan redovnog školstva, a što navodno onemogućuje upravo odredba stavka (1) ĉlanka 8. Zakona o obrazovanju odraslih. Da je doista tako, nepobitno svjedoĉi to što se u zakljuĉku zahtjeva, od Ustavnog suda Federacije traţi "mišljenje o ustavnosti odredbe ĉlanka 8. toĉka 1. Zakona o obrazovanju odraslih SBK/KSB". Naime, kao što iz argumentacije podnositelja zahtjeva nesporno proistiĉe, odredba ĉlanka 8. stavak (1) dovodi se u pitanje zato što u organizatore formalnog obrazovanja odraslih ne ukljuĉuje centre za obrazovanje odraslih, kao specijalizirane institucije, pa se od Ustavnog suda Federacije traţi mišljenje o tome da li je odredba ĉlanka 8. stavak (1) Zakona o obrazovanju odraslih zbog toga u suprotnosti s prvim Protokolom Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te supsidijarno sa Principima i standardima u podruĉju obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini. Ĉlanak 2. prvog Protokola uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, govori o pravu na obrazovanje i garantira da to pravo nikome ne moţe biti oduzeto, te da drţave treba da poštuju pravo roditelja da osiguraju vaspitanje i obrazovanje (djece) sukladno s vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. MeĊutim ni odredba stavka (1) ĉlanka 8. Zakona o obrazovanju odraslih na koju se direktno ukazuje, a niti ostale odredbe tog ĉlanka nikome ne oduzimaju pravo na obrazovanje. Naprotiv, njima se pravno ureĊuje ambijent i naĉin ostvarivanja tog prava kao i njegova nesumnjiva dostupnost i odraslim osobama. O povredi prava roditelja da im se djeca obrazuju sukladno s njihovim vjerskim uvjerenjima i njihovim svjetonazorom ovdje, dakako, ne moţe biti govora, te je jasno da su odredbe ĉlanka 8. Zakona o obrazovanju odraslih korespondentne sa spomenutom odredbom prvog Protokola uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i sa ustavnom garancijom prava na obrazovanje iz ĉlanka II.A.2.(1) m) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kada je rijeĉ o ustavnoj garanciji iz ĉlanka II.A.2(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, dakle garanciji prava na jednakost pred zakonom, Ustavni sud Federacije konstatira da ni osporena odredba ĉlanka 8. stavak (1) niti ostale odredbe tog ĉlanka ne ugroţavaju pravo na jednakost pred zakonom odraslih osoba kao konzumenata obrazovanja. Ono je svakoj odrasloj osobi dostupno na isti naĉin i pod istim uvjetima. To što centri za obrazovanje odraslih nisu u potpuno istom pravnom poloţaju s osnovnim i srednjim školama, visokoškolskim ustanovama (pritom u svim oblicima vlasništva), ustanovama za smještaj i brigu o osobama s posebnim potrebama i penološkim ustanovama ne moţe biti shvaćeno kao diskriminacija, već kao promišljena obrazovna politika, gdje se svjesno pravi razlika izmeĊu formalnog i neformalnog obrazovanja. Ona je i nastala otkako je u posljednje dvije decenije obrazovanje i uĉenje odraslih ušlo u fokus obrazovnih politika europskih zemalja i prisutna je i u uporednom pravu i u dokumentu "Principi i standardi obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini" usvojenom na drţavnom nivou 2014. godine, pa tako i u Zakonu o obrazovanju odraslih SBK/KSB. Tako se u pomenutom dokumentu formalno obrazovanje odraslih definira kao "uĉenje usmjereno od strane nastavnika ili instruktora koje se stjeĉe u obrazovnim ustanovama, a prema nastavnim planovima i programima odobrenim od nadleţnih obrazovnih vlasti", dok je neformalno obrazovanje odraslih "organiziran proces uĉenja i obrazovanja usmjeren ka Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i sliĉno". Zakon o obrazovanju odraslih SBK/KSB sadrţi istovjetne definicije, iz ĉega je vidljivo da je on oslonjen na Principe i standarde na nivou Bosne i Hercegovine, što je uostalom vidljivo i iz cjelokupne koncepcije tog Zakona. S obzirom na znaĉaj ove distinkcije, logiĉno je da ona moţe imati svoj odraz i u programskom i u organizacionom smislu, pa to što centri za obrazovanje odraslih u osporenoj odredbi nisu pomenuti moţe kao zakonsko rješenje biti predmetom kritike, ali ne i razlogom njene neustavnosti. Ona, naprosto, ne govori o centrima za obrazovanje odraslih, a neustavnom je se ne moţe proglasiti zato što za obrazovanje odraslih ovlašćuje škole, fakultete, ustanove za smještaj i brigu o osobama s posebnim potrebama i penološke ustanove. Kada je u pitanju navodna povreda ustavne garancije prava na imovinu iz ĉlanka II.A.2.k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije smatra da su ti navodi neutemeljeni i da u njihovu potvrdu nisu izneseni nikakvi argumenti. Kada je rijeĉ o pravu na rad "organizatora obrazovanja odraslih osoba", pod kojim pojmom se, dakako, podrazumijevaju i centri za obrazovanje ostalih, to pravo ni jednom odredbom ĉlanka 8. osporenog Zakona nije uskraćeno. Ustavni sud Federacije smatra da je rijeĉ o pogrešnom tumaĉenju tih odredaba. Toĉno je da su redovne škole i visokoškolske ustanove, ustanove za smještaj i brigu o osobama s posebnim potrebama, te penološke ustanove u odredbi ĉlanka 8. stavak (1) prepoznate kao nositelji formalnog obrazovanja odraslih i ta je odredba samo na njih usmjerena. Potom su u stavku (2) istog ĉlanka, koji govori o neformalnom obrazovanju odraslih pobrojane sve institucije i organizacije koje se po Zakonu smatraju "organizatorima obrazovanja odraslih osoba", dakle i subjekti iz stavka (1) i svi drugi subjekti, odnosno institucije i organizacije koje se bave obrazovanjem odraslih. Dakle pojam "organizatori obrazovanja odraslih osoba" integrira u sebi sve te subjekte. U prilog tome najbolje govori odredba ĉlanka 3. toĉka 17. Zakona o obrazovanju odraslih osoba kojom se za primjenu tog Zakona utvrĊuje autonomni integralni pojam "Organizatori obrazovanja odraslih osoba" a koji ukljuĉuje "ustanove, organizacije i druge pravne subjekte koji zadovoljavaju uvjete za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih osoba, koje su propisala mjerodavna tijela". Rijeĉ je o tehniĉkim i higijenskim uvjetima, prostornim i materijalnim standardima, te drugim uvjetima koji su, kako je ranije navedeno, propisani Standardima i normativima za obrazovanje odraslih osoba koje je, po ovlaštenju iz ĉlanka 46. stavak 1. toĉka a) Zakona o obrazovanju odraslih osoba donijelo kantonalno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Prema tome, kada odredba ĉlanka 8. stavak (3) Zakona o obrazovanju odraslih govori o standardima i normativima za obrazovanje odraslih osoba i "naĉinu i postupku utvrĊivanja uvjeta koje mora zadovoljavati organizator obrazovanja odraslih osoba za izvoĊenje formalnih programa obrazovanja odraslih" koje će donijeti (i koje je donijelo) Ministarstvo obrazovanja, nauke kulture i sporta, onda se ti standardi i normativi odnose na "sve organizatore obrazovanja odraslih osoba", pa tako i na centre za obrazovanje odraslih, a to znaĉi da i oni imaju ravnopravan pristup formalnom obrazovanju odraslih, ukoliko zadovoljavaju propisane standarde i normative. Dakle, sistematsko tumaĉenje odredaba ĉlanka 3. toĉka 17. i ĉlanka 8. st. (1), (2) i (3) Zakona o obrazovanju odraslih osoba dovodi do zakljuĉka da i centri imaju pristup formalnom obrazovanju odraslih, te ne moţe biti govora ni o uskraćivanju SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. prava na rad, koje svakome garantira odredba ĉlanka II.A.2.(1) l) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. O tome zašto ne stoje navodi o uskraćivanju prava na obrazovanje, već je bilo rijeĉi. Ĉinjenica je dakle, da Zakon o obrazovanju odraslih SBK/KSB u pogledu uĉešća centara za obrazovanje odraslih samo naizgled ima restriktivniji stav u odnosu na zakone iz okruţenja i u odnosu na principe i standarde iz Odluke vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Na kraju, Ustavni sud Federacije smatra da osporena odredba ĉlanka 8. stavak (1) moţe biti predmetom kritike i da rješenje koje ona sadrţi, pa moţda i redakcija cijelog ĉlanka 8. nisu optimalni, te da ih u odgovarajućoj proceduri treba izmijeniti nabolje, ali njihova ustavnost nije upitna. U provjeru toĉnosti navoda podnositelja o tome da se tekst odredbe ĉlanka 8. stavak (2), koja se odnosi na centre za obrazovanje razlikuje od teksta iz Nacrta koji je prošao javnu raspravu i utvrĊivanje da li je i na koji naĉin došlo do te izmjene, Ustavni sud Federacije ne moţe se upuštati. Mišljenje objaviti u "Sluţbenim novinama Federacije BiH" i sluţbenim glasilima kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine". Ovo mišljenje Ustavni sud Federacije je utvrdio jednoglasno, u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Ĉuĉković, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, suci Suda. Predsjednica Broj U-41/19 Ustavnog suda Federacije 19. sijeĉnja 2021. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo Dr. sc. Kata Senjak Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući po zahtjevu zamjenika Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Veska Drljače za davanje mišljenja o ustavnosti odredbi Zakona o obrazovanju odraslih lica, u smislu člana IV.B.3.7.d.(III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 19.01.2021. godine utvrdio je sljedeće MIŠLJENJE1 1. Predmet zahtjeva i podnosilac zahtjeva Zamjenik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Vesko Drljača (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je dana 14.10.2019. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za davanje Mišljenja (u daljem tekstu: zahtjev), u vezi sa ustavnošću odredbi člana 8. Zakona o obrazovanju odraslih lica ("Službene novine Kantona Središnja Bosna", broj 5/17 - u daljem tekstu: osporene odredbe Zakona). Podnosilac zahtjeva je ovlašćeno lice, jer kao Zamjenik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine, na osnove odredbe člana IV.B.3.7.d.(III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine "odlučuje da li će se tražiti mišljenje Ustavnog suda". 2. Bitni navodi zahtjeva Podnosilac zahtjeva najprije citira osporene odredbe, a potom navodi da je osnovni razlog za podnošenja zahtjeva u tome što osporene odredbe Zakona ne predviđaju centre za obrazovanje odraslih kao organizatore formalnog obrazovanja odraslih lica, a što je u suprotnosti sa Principima i standardima u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini, usvojenim 4. aprila 2014. godine na 1 Mišljenje objavljeno u "Sluţbenim novinama Federacije BiH", broj 15/21 Broj 8 - Strana 193 89. sjednici Savjeta ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj: 39/14, u daljem tekstu: Principi). Prema navedenim Principima, organizatori obrazovanja odraslih su i specijalizovane ustanove odraslih – ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodni, radnički i otvoreni univerziteti, kao i univerziteti za treću životnu dob. Podsjeća na to da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisano da se "zakonom, u skladu sa Ustavom, uređuje način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje i da Zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, a drugi propis mora biti saglasan sa Ustavom i zakonom". Takođe ukazuje na član II.A. 2 (1) tačku c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine gdje je stoji "da će Federacija osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog Ustava te da su svi pred zakonom jednaki bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo (princip jednakosti)." Navodi kako svi zakoni o obrazovanju odraslih usvojeni na području Bosne i Hercegovine, osim Zakona o obrazovanju odraslih u Srednjobosanskom kantonu/ Kantonu Središnja Bosna (u daljem tekstu: SBK/KSB) prepoznaju Centre kao organizatore i formalnog obrazovanja odraslih. Prije samog stavljanja u zakonsku proceduru za usvajanje zakona, sedam kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, Ministarstvo obrazovanja Republike Srpske kao i Ministarstvo obrazovanja Distrikta Brčko, postupaju u skladu sa navedenim Principima i standardima koje je Savjet ministara uskladilo sa zakonima Evropske unije, te kao okvir preporučilo svim nižim nivoima da kao takav bude usvojen. Prema osporenoj odredbi Zakona, kaže se u nastavku, formalno obrazovanje odraslih lica, mogu provoditi uz redovito obrazovanje, osnovne škole, srednje škole i visokoškolske ustanove u svim oblicima vlasništva te ustanove za smještaj i brigu o licima sa posebnim potrebama i penološke ustanove. Prema osporenoj odredbi Zakona neformalno obrazovanje mogu organizovati i provoditi organizatori za obrazovanje odraslih lica, osnovne škole, srednje škole, visokoškolske ustanove, ustanove za obrazovanje odraslih lica, škole/centri stranih jezika, škole/centri za informacionokomunikacijske tehnologije, centri za kulturu i obrazovanje, autoškole ustanove za smještaj lica sa posebnim potrebama i brigu o licima s posebnim potrebama, te penološke i druge ustanove, udruge građana, privredni subjekti i druga pravna lica koja su između ostalog, kao svoju djelatnost navela neformalno obrazovanje odraslih. Prema njegovom mišljenju osporena odredba Zakona je u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, konkretnije članom II. A. 2. (1) tačka c) i sa Principima i standardima obrazovanja odraslih: Organizatori obrazovanja odraslih mogu biti ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti, koji ispunjavaju uslove za obavljanje ovih djelatnosti propisane od strane nadležnih organa. Obrazovanje odraslih, kao svoju redovnu djelatnost ili kao djelatnost koja prati redovnu mogu provoditi: a) obrazovne ustanove u sistemu redovnog – formalnog obrazovanja; b) specijalizovane ustanove za obrazovanje odraslih – ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodni, radnički i otvoreni univerziteti, kao i univerziteti za treću životnu dob; Broj 8 - Strana 194 c) SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO centri i organizacije za stručno usavršavanje, učenje stranih jezika, informacionokomunikacijske tehnologije, obuku i razvoj ljudskih resursa; d) auto-škole; e) zavodi i službe za zapošljavanje; f) javne agencije, javna preduzeća i privredna društva; g) privredne komore, poslodavci, preduzetnici i obrtnici i njihova udruženja, sindikalne organizacije, te fondacije i udruženja građana; h) ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom; j) ustanove za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama; k) penološke ustanove; l) centri za informisanje, savjetovanje i karijerno vođenje; m) kulturno-obrazovni centri; n) drugi subjekti koji ispunjavaju propisne uslove; Status javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih stiče se pod uslovima i u postupku utvrđenom zakonom i/ili podzakonskim aktom. Postupku za sticanje statusa javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih podliježu i obrazovne ustanove u sistemu redovnog obrazovanja. Po izdavanju akta o dobijanju statusa javno priznatog organizatora, te nakon početka rada odnosno implementacije odobrenih programa, organizator podliježe postupku akreditacije. Državni organi i institucije koje provode programe obuka i stručnog usavršavanja u skladu sa posebnim propisima, imaju status javno priznatih organizatora obrazovanja odraslih. Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, konkretnije član II.A.2 (1) tačka c), koji glasi: "Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u aktima navedenim u Aneksu. Posebno: (1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na: tačka c) jednakost pred Zakonom, k) imovinu; l) osnovne slobode: slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja, savjesti i uvjerenja ; slobodu religije, uključujući privatno i javno vjeroispovjedanje; slobodu okupljanja; slobodu udruživanja, uključujući slobodu osnivanja i pripadanja sindikatima i slobodu neudruživanja; slobodu na rad", a koja sloboda se u ovom slučaju u smislu diskriminacionog odnosa zasigurno osporenom odredbom Zakona krši. Suprotno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, osporenom odredbom Zakona organizatorima za obrazovanje odraslih lica onemogućeno je pravo na rad, pravo na imovinu, obzirom da ustanovu za obrazovanje prema tački 4. osporenog Zakona mogu osnivati pravna i fizička lica u svim oblicima vlasništva. Ovakvim propisivanjem organizatori se primjenom osporenog Zakona dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale organizatore sličnih centara u preostalih sedam kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brčko koja prava ostvaruju, a čime se krši ustavni princip jednakost, a koji nalaže jednako postupanje u istim pravnim situacijama. Osporeni Zakon neustavno stavlja organizatore obrazovanja u nepovoljan položaj, samim time što im ograničava jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na rad, pravo na imovinu, pravo na obrazovanje. Protokol br. 1. Evropske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 2. (pravo na Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. obrazovanje). "Pravo na obrazovanje Niko ne može biti lišen prava na obrazovanje. U vršenju svih svojih funkcija u oblasti obrazovanja i nastave država poštuje pravo roditelja da osiguraju takvo obrazovanje i nastavu koji su u skladu sa njihovim vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima", a napadnuta neustavna odredba ne sprječava samo rad podnosioca zahtjeva nego i posredno korisnika usluga podnosioca zahtjeva protivno navedenom Protokolu. Podnosilac zahtjeva naglašava da je navedena odredba proizašla i iz nezakonitog ponašanja i postupanja predlagača osporenog Zakona u kršenju osnovnih principa i načela u donošenju osporenog Zakona pa i tom osnovu nezakonita i neustavna ova odredba iz sljedećih razloga. Nacrt Zakona o obrazovanju odraslih lica u postupku donošenja poslan je učesnicima javne rasprave na razmatranje. Zakazan je termin za javnu raspravu. Na javnoj raspravi se razmatrao Nacrt Zakona o obrazovanju odraslih lica u kojemu je osporena odredba Zakona glasila: "Da su centri za obrazovanje odraslih nosioci aktivnosti formalnog i neformalnog obrazovanja odraslih", i takva je ostala nakon javne rasprave. Kako podnosilac zahtjeva navodi, u skupštinsku proceduru za usvajanje osporenog Zakona upućuje se Nacrt osporenog Zakona u kojem se od strane podnosioca samovoljno mimo Zaključaka sa javne rasprave izbacuje riječ "formalnog", tako da ostaje tekst po kojem centri mogu izvoditi samo neformalno obrazovanje, a čime se onemogućuju u radu u ključnom dijelu posla i spuštaju na nivo poslova koje može raditi u obrazovanju svako udruženje građana (kursevi i slično). Na taj način diskriminisani su centri u odnosu na javne obrazovne ustanove i sve druge centre na prostoru države Bosne i Hercegovine. 3. Odgovor na zahtjev Ustavni sud Federacije je aktom broj U-41/19 od 23.10.2019. godine zatražio od Skupštine SBK/KSB odgovor na zahtjev za davanje mišljenja, ali isti nije dostavljen. 4. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Član II.A.2 (1) c), k), l) i m) (1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na: c) jednakost pred zakonom; k) imovinu; l) osnovne slobode: slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja, savjesti i uvjerenja; slobodu religije uključujući privatno i javno vjeroispovijedanje; slobodu okupljanja; slobodu udruživanja, uključujući slobodu osnivanja i pripadanja sindikatima i slobodu neudruživanja; slobodu na rad; m) obrazovanje; Član IV.B.3.7.d.(III) Osim ako ovim ustavom nije drugačije utvrđeno: d) Zamjenici Premijera su nadležni za: (III) odlučivanje da li će se zatražiti mišljenje Ustavnog suda; B. Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Pariz, 20. marta 1952.) Član 2. (Pravo na obrazovanje) Nikome neće biti uskraćeno pravo na obrazovanje. U obavljanju svojih funkcija povezanih sa odgojem i Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO podučavanjem država će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i podučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. B. Odluka o usvajanju principa i standarda u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj: 39/14) Član 1. (Predmet Odluke) (1) Ovom odlukom usvajaju se Principi i standardi u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Principi i standardi obrazovanja odraslih). (2) Principi i standardi obrazovanja odraslih su sastavni dio ove odluke. Član 2. (Sadržaj i primjena Odluke) (1) Principi i standardi obrazovanja odraslih usvojeni ovom odlukom predstavljaju pravnu osnovu za djelovanje obrazovnih i drugih vlasti - odgovornih organa, institucija, organizacija i pojedinaca na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, kao okvir u kome iniciraju, provode i koordiniraju svoje aktivnosti u oblasti obrazovanja odraslih, u skladu sa utvrđenim nadležnostima. (2) Principima i standardima obrazovanja odraslih se utvrđuju zajednički principi i standardi na kojima se zasnivaju, razvijaju, implementiraju i koordiniraju politike i zakonodavstvo u vezi sa obrazovanjem odraslih u cijeloj Bosni i Hercegovini, prati, procjenjuje i razmatra stanje u ovoj oblasti, te dogovaraju, predlažu i preduzimaju mjere za njegovo unapređenje. (3) Osnovni principi i standardi definisani Principima i standardima obrazovanja odraslih slijede međunarodne i evropske principe i standarde u području obrazovanja odraslih, i uvažavaju specifičnosti ekonomskog, socijalnog i kulturološkog konteksta u Bosni i Hercegovini. PRINCIPI I STANDARDI U OBLASTI OBRAZOVANJA ODRASLIH U BOSNI I HERCEGOVINI Januar 2014. godine 1. UVOD Napori učinjeni tokom posljednjih godina u zaustavljanju porasta nezaposlenosti u Evropi i svijetu nisu dali očekivane rezultate. Dugotrajna nezaposlenost nastavlja rasti, a raširenost socijalne isključenosti i siromaštva postala je glavni problem skoro svih društava. Trenutno se milioni ljudi suočavaju sa problemom nezaposlenosti ili sa opasnošću od gubitka posla, te s tim u vezi i sa potrebom unapređenja postojećih i sticanja novih znanja, vještina i sposobnosti koje će im osigurati veće šanse za zapošljivost, kao i kontinuiranu prilagodljivost zahtjevima tržišta rada. U uslovima ekspanzije novih tehnologija postojeća znanja brzo zastarjevaju te je potrebno njihovo stalno unapređenje kako bi se i pojedinci i društvo lakše i brže prilagodili zahtjevima koje tehnološki napredak nosi. Takođe, razvoj demokratije i društava zasnovanih na poštivanju ljudskih prava, jednakosti i pravdi podrazumijevaju odgovorno građanstvo - pojedince osposobljene za uspješno vršenje njihovih osnovnih životnih uloga (radnih, građanskih, porodičnih, rekreativnih...). Mnoge zemlje su odgovor na sve ove izazove prepoznale u ulaganju u ljudske resurse, a ključno sredstvo u konceptu cjeloživotnog obrazovanja i Broj 8 - Strana 195 učenja, u kome je obrazovanje odraslih prepoznato kao bitna komponenta obrazovnog sistema i jednako važno koliko i obrazovanje djece i mladih. Široko razumijevanje značaja i potrebe kvalitetnog obrazovanja za sve građane učinilo je da obrazovanje postane jedno od prioritetnih pitanja svake države i društva, koje treba da doprinese privrednom, socijalnom i kulturnom razvoju, kao i ličnom razvoju pojedinca. Savremene strategije razvoja obrazovanja se danas ne orijentišu samo na obrazovanje djece i mladih. Naprotiv, naročito u posljednje dvije decenije u fokus obrazovnih politika evropskih zemalja sve više ulazi obrazovanje i učenje odraslih. Posmatrano u svjetlu brzih promjena koje se događaju u svim aspektima društva i u kojima se prepliću različiti interesi i zahtjevi javnog i privatnog sektora, tržišta rada, civilnog društva i pojedinca, sve su veća i izvjesnija očekivanja da će svaki pojedinac htjeti i morati sticati i obnavljati svoja znanja tokom cijelog života. Zato obrazovanje odraslih postaje najdinamičniji segment obrazovnih sistema u Evropi i svijetu. Kako bi bilo u funkciji podizanja konkurentnosti privrede, jačanja socijalne kohezije i podrške ličnom razvoju pojedinca, obrazovanje odraslih treba razvijati kao specifičnu, fleksibilnu i vrlo važnu komponentu sveukupnog obrazovnog sistema i učiniti ga dostupnim svima, kroz različite vidove obrazovanja i učenja (formalne, neformalne, informalne). Shodno tome, pravci razvoja obrazovanja odraslih se danas projeciraju i baziraju na koncepciji cjeloživotnog obrazovanja i učenja kao sredstvu za napredovanje ka konceptu "društva koje uči". Cilj je stvaranje fleksibilnog i demokratskog sistema obrazovanja koji će biti otvoren i prohodan za sve, bez obzira na životnu dob i kroz koji će se i odraslim licima osigurati veće i različite mogućnosti za učenje i sticanje znanja za sva područja života i rada. Uspostava efikasnog i otvorenog sistema obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini je u najboljem interesu svih njenih građana, koji će kroz vlastiti razvoj doprinijeti ostvarivanju razvojnih ciljeva zajednice kojoj pripadaju. 2. MEĐUNARODNI I EVROPSKI STANDARDI U OBLASTI OBRAZOVANJA ODRASLIH Politike evropskih zemalja u vezi sa obrazovanjem odraslih se zasnivaju na zajedničkim vrijednostima i principima definisanim u brojnim međunarodnim dokumentima i dokumentima Evropske unije (Prilog 1: Ključni dokumenti). U skladu sa ovim dokumentima, opredjeljujuće vrijednosne kategorije u kreiranju politika i organizaciji sistema obrazovanja odraslih u savremenim društvima su: a) obrazovanje ima za cilj omogućiti pun razvoj ljudske ličnosti i dostojanstva i osnovne preduslove svakom licu da ima aktivnu i korisnu ulogu u slobodnom društvu; b) svako ima pravo na obrazovanje; c) svako ima pravo da slobodno učestvuje u kulturnom životu zajednice i da se koristi dostignućima nauke i njihovom primjenom; d) svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, kao i na zaštitu u slučaju nezaposlenosti; e) svako ima pravo na zaštitu od siromaštva i društvene isključenosti; Broj 8 - Strana 196 f) SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO pismenost i obrazovanje odraslih je sastavni dio prava na obrazovanje kao osnovnog ljudskog prava; g) odrasli imaju pravo na slobodu izbora odgovarajućeg obrazovanja shodno njihovim potrebama, sposobnostima i mogućnostima; h) odrasli imaju pravo na jednake prilike i uslove za pristup, učešće i sticanje obrazovanja, bez obzira na godine života, spol, psiho-fizičke i druge lične osobine, porodični status, materijalno i zdravstveno stanje, mjesto življenja, rasnu, nacionalnu, etničku, kulturnu, socijalnu i vjersku pripadnost, seksualnu orijentaciju, te druge osnove; i) odrasli imaju pravo na obrazovanje kroz sve nivoe, vrste i vidove obrazovanja i učenja, kao i pravo na vrednovanje i priznavanje stečenih znanja, vještina i sposobnosti, bez obzira na način njihovog sticanja; j) odrasli imaju pravo na informisanje, savjetovanje i stručnu pomoć u cjeloživotnoj karijernoj orijentaciji; k) obrazovanje odraslih je dio sveobuhvatnih sistema obrazovanja, zasnovanih na konceptu cjeloživotnog učenja i, s tim u vezi, na racionalnom korišćenju obrazovnih mogućnosti; l) obrazovanje odraslih je otvoren i fleksibilan sistem - otvoren prema zahtjevima i potrebama društva i različitih kategorija stanovništva, i fleksibilan u putevima učenja i napredovanja; m) obrazovanje odraslih je djelatnost međusektorske prirode, usmjerena na zadovoljenje interesa i potreba javnog i privatnog sektora, tržišta rada, civilnog društva i pojedinca; n) obrazovanje odraslih je zasnovano na širokom socijalnom partnerstvu i podijeljenoj odgovornosti svih društvenih aktera za razvoj obrazovanja odraslih; o) odrasli imaju odgovornost za vlastiti razvoj, kao i za razvoj zajednice kojoj pripadaju. Bosna i Hercegovina je, kao potencijalna kandida-tkinja za članstvo u Evropskoj uniji i kao potpisnica dru-gih međunarodnih dokumenata, obavezna uskladiti politike i zakonodavstva u području obrazovanja odraslih sa dogovo-renim principima i ciljevima, kao i osigurati njihovu punu i uspješnu implementaciju na području cijele zemlje. Doslijedna implementacija dogovorenih principa u politike obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini doprinosi: a) uspostavi i razvoju koncepta cjeloživotnog učenja u Bosni i Hercegovini; b) usklađivanju obrazovnih i drugih sektorskih politika o obrazovanju odraslih sa međunarodnim i evropskim politikama u ovom području obrazovanja i bržem uključivanju u evropski prostor cjeloživotnog učenja; c) osiguranju doslijednosti, praćenju i unapređenju kvaliteta obrazovanja odraslih, u skladu sa utvrđenim obrazovnim standardima; d) uspostavi fleksibilnih sistema obrazovanja odraslih, koji adekvatno i efikasno odgovaraju na zahtjeve i potrebe tržišta rada, društvene zajednice i pojedinaca; e) boljoj povezanosti obrazovanja i privrede; f) Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. razvoju kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini i uporedivosti stečenih znanja, vještina i sposobnosti, odnosno kvalifikacija na međunarodnom planu; g) podizanju svijesti o značaju obrazovanja odraslih; h) socijalnoj koheziji - kroz podršku društva ličnom razvoju pojedinaca koji na demokratski način ostvaruju zajedničke ciljeve, kroz smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti, te postizanje pravičnosti i međugeneracijske solidarnosti; i) uključivanju svih relevantnih partnera u dijalog o politikama obrazovanja odraslih; j) većem i održivom finansiranju obrazovanja odraslih; k) uspješnijoj realizaciji strateških prioriteta iz EVROPA 2020 - Evropska strategija za pametan, održiv i inkluzivan rast, koja je usvojena kao izlazna strategija iz ekonomske krize za sve zemlje članice Evropske unije, ali i za zemlje kandidate i potencijalne kandidate. 3. PRINCIPI I STANDARDI OBRAZOVANJA ODRASLIH U BOSNI I HERCEGOVINI Osnovni principi i standardi obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini proističu iz univerzalnih vrijednosti demokratskog društva, te iz specifičnosti domaćeg ekonomskog, socijalnog i kulturološkog konteksta. Principi i standardi utvrđeni ovim dokumentom, zasnovani na međunarodnim i evropskim principima i standardima obrazovanja odraslih, predstavljaju dogovoreni okvir u kome nadležne obrazovne i druge vlasti u Bosni i Hercegovini, postupajući u skladu sa svojim ustavnim ili zakonskim nadležnostima, razvijaju, implementiraju i koordiniraju politike i zakonodavstvo u vezi sa obrazovanjem odraslih, prate, procjenjuju i razmatraju stanje u ovom području, te dogovaraju, predlažu i preduzimaju mjere za njegovo unapređenje. 3.3.3.2 Organizatori obrazovanja odraslih Organizatori obrazovanja odraslih mogu biti ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti, koji ispunjavaju uslove za obavljanje ove djelatnosti propisane od strane nadležnih organa. Obrazovanje odraslih, kao svoju redovnu djelatnost ili kao djelatnost koja prati redovnu mogu provoditi: a) obrazovne ustanove u sistemu redovnog formalnog obrazovanja; b) specijalizovane ustanove za obrazovanje odraslih - ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodni, radnički i otvoreni univerziteti, kao i univerziteti za treću životnu dob; c) centri i organizacije za stručno usavršavanje, učenje stranih jezika, informaciono- komunikacijske tehnologije, obuku i razvoj ljudskih resursa; d) auto-škole; e) zavodi i službe za zapošljavanje; f) javne agencije, javna preduzeća i privredna društva; g) privredne komore, poslodavci, preduzetnici i obrtnici i njihova udruženja, sindikalne organizacije, te fondacije i udruženja građana; h) ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom; Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. i) SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO ustanove za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama; j) penološke ustanove; k) centri za informisanje, savjetovanje i karijerno vođenje; l) kulturno-obrazovni centri; m) drugi subjekti koji ispunjavaju propisane uslove. Status javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih stiče se pod Uslovima i u postupku utvrđenom zakonom i/ili podzakonskim aktom. Postupku za sticanje statusa javno priznatog organizatora obrazovanja odraslih podliježu i obrazovne ustanove u sistemu redovnog obrazovanja. Po izdavanju akta o dobijanju statusa javno priznatog organizatora, te nakon početka rada odnosno implementacije odobrenih programa, organizator podliježe postupku akreditacije. Državni organi i institucije koje provode programe obuka i stručnog usavršavanja u skladu sa posebnim propisima, imaju status javno priznatih organizatora obrazovanja odraslih. 3.1. DEFINICIJE KLJUČNIH POJMOVA Pojmovi upotrebljeni u ovom dokumentu imaju sljedeće značenje: 3. Obrazovanje odraslih - ne postoji konsenzus o jedinstvenoj definiciji obrazovanja odraslih u Evropi i svijetu; najčešće prihvaćena jeste UNESKO-va 1 definicija, koja obrazovanje odraslih opisuje kao cijeli skup procesa učenja, formalnih i ostalih, u kojem odrasla lica (u skladu sa definicijom odraslog lica u društvima kojima pripadaju) razvijaju svoje sposobnosti, obogaćuju svoje znanje i unapređuju svoje tehničke ili profesionalne kvalifikacije ili ih preusmjeravaju da bi zadovoljile svoje potrebe ili potrebe svojih društava; 4. Odrasli - lica koja imaju više od 15 godina života a koje nisu završila osnovno obrazovanje, odnosno lica starija od 18 godina života koje se obrazuju; 5. Polaznik - lice koje pohađa programe obrazovanja odraslih; 6. Formalno obrazovanje odraslih - učenje usmjereno od strane nastavnika ili instruktora koje se stiče u obrazovnim ustanovama, a prema nastavnim planovima i programima odobrenim od nadležnih obrazovnih vlasti; 7. Neformalno obrazovanje odraslih - organizovan proces učenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i slično); G. Zakon o obrazovanju odraslih lica ("Službene novine Kantona Središnja Bosna", broj 5/17); Član 3. (Značenje pojedinih izraza) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje: 6. Formalno obrazovanje odraslih lica učenje je koje usmjerava predavač ili instruktor koje se stiče u obrazovnim ustanovama a prema javno važećim nastavnim planovima i programima koje odobri mjerodavna obrazovna vlast. 13. Neformalno obrazovanje odraslih lica je organizovani proces učenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, Broj 8 - Strana 197 vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i slično). 14. Obrazovanje odraslih lica organizuje se za odrasla lica (polazna tačka od koje se definiše odraslost kreće se od 15 do 18 godine životne dobi), a cilj mu je zadovoljavanje opštih obrazovnih potreba odraslog lica ili profesionalno stručno usavršavanje. To je dio obrazovnog sistema jedne zemlje koji je, ili bi trebao biti, potpuno ravnopravan sa ostalim dijelovima obrazovnog sistema. Uključuje sve oblike učenja (formalno, neformalno i informalno) odraslih lica. 15. Odraslo lice je lice koje ima više od 15 godina života a koje nije okončalo osnovno obrazovanje odnosno lice starije od 18 godina života koja se obrazuje. 16. Osposobljavanje je obrazovanje i osposobljavanje za uključivanje u rad nakon okončanja osnovnog obrazovanja, za obavljanje jednostavnih i manje složenih poslova određenoga zanimanja. 17. Organizatori obrazovanja odraslih lica su ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti koji zadovoljavaju uslove za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih lica, koje su propisala mjerodavna tijela. Član 4. (Obrazovanje odraslih lica) (1) Obrazovanje odraslih lica obuhvaća cjelinu procesa učenja odraslih lica namijenjenu: a) ostvarivanju prava na slobodan razvoj lica; b) osposobljavanju za zapošljavanje, sticanje kvalifikacija za prvo zanimanje, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju te sticanje i produbljivanju stručnih znanja, vještina i kompetencija; c) osposobljavanju za aktivno stanovništvo. (2) Obrazovanje odraslih lica dio je jedinstvenoga obrazovnoga sistema Kantona i djelatnost je od javnog interesa za Kanton. Član 5. (Principi obrazovanja odraslih lica) Obrazovanje odraslih lica zasniva se na principima kako slijedi: a) cjeloživotno učenje; b) uvažavanje različitosti potreba i mogućnosti prethodnih znanja i iskustava te, s tim u vezi, i specifičnosti obrazovanja i učenja odraslih lica; c) sloboda izbora odgovarajućega obrazovanja, kao i oblika, metoda i načina učenja; d) dostupnost i raznovrsnost obrazovne ponude; e) osiguranje odgovarajuće kvalitete obrazovanja; f) promovisanje jednakih vrijednosti ishoda učenja u formalnom i neformalnom obrazovanju te informalnom učenju; g) profesionalnost i odgovornost organizatora obrazovanja odraslih lica te profesionalnost i etičnost nastavnoga kadra; h) poštovanje ličnosti i dostojanstva svakog sudionika u procesu obrazovanju odraslih lica; i) informisanje, savjetovanje i vođenje u daljem obrazovanju i/ili karijernom napredovanju; j) nediskriminacija i ravnopravnost spolova. Član 6. (Ciljevi obrazovanja odraslih lica) Ciljevi su obrazovanja odraslih lica: a) omogućavanje građanima postizanja najmanje osnovnoškolskoga obrazovanja; Broj 8 - Strana 198 b) SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO podizanje osnovne i funkcionalne pismenosti odraslih lica; c) osposobljavanje za zapošljavanje odraslih lica koja nemaju završeno formalno obrazovanje i sticanje kvalifikacija za prvo zanimanje; d) omogućavanje daljega obrazovanja i obuke, odnosno mogućnost dokvalifikacije, prekvalifikacije i kontinuiranoga stručnoga usavršavanja tokom cijelog radnog i životnog vijeka; e) obrazovanje i sticanje znanja, vještina i kompetencija u skladu sa ličnim sposobnostima, afinitetima i životnoj dobi pojedinca; f) omogućavanje formalnog/javnog priznavanja i potvrđivanja rezultata prethodnoga učenja odnosno stečenih znanja, vještina i kompetencija, bez obzira na način njihova sticanja. Član 7. (Vidovi obrazovanja i učenja odraslih lica) Obrazovanje odraslih lica ostvaruje se kroz formalno obrazovanje, neformalno obrazovanje, informalno učenje i samousmjereno učenje. Član 8. (Organizatori obrazovanja odraslih lica) (1) Formalno obrazovanje odraslih lica, prema ovome Zakonu, mogu provoditi, uz redovno obrazovanje: osnovne škole, srednje škole i visokoškolske ustanove u svim oblicima vlasništva te ustanove za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama i penološke ustanove. (2) Neformalno obrazovanje mogu organizovati i provoditi organizatori za obrazovanje odraslih lica, osnovne škole, srednje škole, visokoškolske ustanove, ustanove za obrazovanje odraslih lica, škole/centri stranih jezika, škole/centri za informaciono-komunikacijske tehnologije, centri za kulturu i obrazovanje, autoškole, ustanove za smještaj lica s posebnim potrebama i brigu o licima s posebnim potrebama, te penološke i druge ustanove, udruge građana, privredni subjekti i druga pravna lica koja su, između ostaloga, kao svoju djelatnost navela neformalno obrazovanje odraslih lica. (3) Standarde i normative za obrazovanje odraslih lica (u daljem tekstu: standardi i normativi) te način i postupak utvrđivanja uslova koje mora zadovoljavati organizator obrazovanja odraslih lica za izvođenje formalnih programa obrazovanja odraslih lica donosi Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta (u daljem tekstu: Ministarstvo) uz saglasnost Vlade Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna (u daljem tekstu: Vlada Kantona). (4) Ustanovu za obrazovanje odraslih lica (u daljem tekstu: ustanova) može osnovati domaće i/ili strano pravno i/ili fizičko lice (u daljem tekstu: osnivač) u svim oblicima vlasništva. (5) Ustanovu kao javnu može osnovati Kanton ili jedinica lokalne samouprave. (6) Osnivač osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad ustanove, u skladu sa standardima i normativima. D. Standardi i normativi za obrazovanje odraslih lica ("Službene novine Srednjobosanskog kantona", broj 2/19) POGLAVLJE I. OPŠTE ODREDBE Član 1. (Osnovne odredbe ) (1) Standardima i normativima za obrazovanje odraslih lica (u daljem tekstu: Standardi i normativi) Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. propisuje se način i postupak utvrđivanja uslova koje mora ispunjavati organizator obrazovanja odraslih lica, za provođenje programa formalnog obrazovanja (u daljem tekstu: organizator). (2) Ovim Standardima i normativima utvrđuju se minimalni prostorni, kadrovski i drugi opšti materijalno-tehnički i higijenski uslovi neophodni za provođenje programa obrazovanja odraslih lica. Član 3. (Uslovi za realizaciju programa obrazovanja odraslih lica) U skladu sa ovim Standardima i normativima, organizator je dužan osigurati uslove za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih lica, i to: a) organizovati i realizovati teorijsku i praktičnu nastavu u skladu sa programom obrazovanja odraslih lica; b) raspolagati odgovarajućim prostornim i materijalno-tehničkim resursima, primjerenim prirodi programa; c) raspolagati odgovarajućim ljudskim resursima (nastavnim i nenastavnim osobljem); d) da rad sa polaznicima bude u skladu sa nastavnim planovima i programima, pri čemu se utvrđeni obim aktivnosti realizuje redovnom nastavom, konsultativno-instruktivnom nastavom, dopisnokonsultativnom nastavom, praktičnim radom, nastavom na daljinu i ostalim oblicima rada, a u okviru predviđenih časova iz formalnog programa obrazovanja odraslih lica. POGLAVLJE VI. STANDARDI ZA IZVOĐENJE PROGRAMA FORMALNOG OBRAZOVANJA Član 15. (Programi formalnog obrazovanja odraslih lica) Programi formalnog obrazovanja odraslih lica definisani su odredbama stavova (2), (4) i (5) člana 14., te člana 15. Zakona, a postupak odobravanja izvođenja programa bliže se određuju stavom (6) člana 18. Zakona. Član 16. (Trajanje programa i nastavnog sata) (1) Program formalnog obrazovanja odraslih lica izvodi se u trajanju propisanom nastavnim planom i programom za obrazovanje odraslih lica u skladu sa članom 24. Zakona. (2) Nastavni čas teorijske nastave za srednjoškolsko obrazovanje traje 45 minuta, a nastavni čas praktične nastave, u pravilu, traje 60 minuta, izuzev u umjetničkim školama. (3) Polaznik tokom dana može imati najviše četiri nastavna časa teorijske nastave, a praktičnog rada najviše osam časova. Član 17. (Broj časova nastavnoga predmeta) (1) Broj časova svakog pojedinog nastavnoga predmeta programa obrazovanja odraslih lica za sticanje osnovnog obrazovanja i srednje stručne spreme ili niže stručne spreme, u skladu sa stavom (2) člana 14. Zakona, ne može biti manji od 50% od broja nastavnih časova propisanih nastavnim planom i programom za redovno obrazovanje, bez obzira na oblik izvođenja nastave. (2) Praktični rad izvodi se u punom fondu časova propisanim nastavnim planom i programom za redovno obrazovanje. Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO POGLAVLJE VII. TRAJANJE I NAČIN IZVOĐENJA FORMALNOG OBRAZOVANJA ODRASLIH LICA Član 18. (Obrazovanje u redovnoj nastavi) (1) Obrazovanje odraslih lica u redovnoj nastavi organizuje se i izvodi na osnovu nastavnoga plana i programa propisanog za redovno obrazovanje. (2) Redovna nastava mora biti zastupljena sa najmanje 50% ukupnog realizovanja predviđenih programa predmetnih nastavnih sadržaja. (3) Polaznici su obavezni prisustvovati redovnoj nastavi na način utvrđen članom 16. Zakona. Član 19. (Obrazovanje u konsultativno-instruktivnoj nastavi) (1) Obrazovanje u konsultativno-instruktivnoj nastavi se izvodi u grupnim i individualnim konsultacijama, o čemu se vodi evidencija, a može biti zastupljena sa najviše 40% od ukupno predviđenog trajanja nastave, s tim da se individualne konsultacije izvode najviše do 10%. (2) Konsultacije je organizator dužan organizovati prema potrebi polaznika, uz obavezu osiguranja nastavnoga materijala potrebnog za samostalni rad polaznika. Član 20. (Obrazovanje u dopisno-konsultativnoj nastavi (e-learning)) (1) Obrazovanje u dopisno-konsultativnoj nastavi izvodi se na grupnim i individualnim dopisnim konsultacijama. (2) Broj časova dopisno-konsultativne nastave može biti najviše do 10% od ukupnog broja časova propisanih nastavnim planom i programom. (3) Konsultacije iz stavova (1) i (2) ovoga člana izvode se uz pomoć posebnih didaktičkih izvora učenja: platforme, softvera i aplikacija za organizovanje učenja koje je dužan osigurati organizator, te u skladu sa razrađenom metodologijom rada sa polaznicima koja je sastavni dio programa iz stava (4) člana 16. Zakona. 4.1. Organizacijski aspekt obrazovanja odraslih u zakonodavstvu entiteta Republika Srpska Zakon o obrazovanju odraslih ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 59/09 i 1/12) Član 1. (1) Ovim zakonom uređuju se organizacija i struktura obrazovanja odraslih. (2) Obrazovanje odraslih je dio jedinstvenog obrazovnog sistema Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika), kojim se obezbjeđuje obrazovanje, usavršavanje i osposobljavanje odraslih lica. Član 2. (1) Obrazovanje odraslih može biti: a) formalno, b) neformalno i c) informalno. (2) Formalno obrazovanje odraslih označava obrazovni proces koji se izvodi u obrazovnim ustanovama po programima osnovnog i srednjeg obrazovanja prilagođenim potrebama i mogućnostima odraslih. (3) Formalno obrazovanje odraslih sprovodi se u skladu sa zakonima kojima se uređuju djelatnosti osnovnog i srednjeg obrazovanja, osim u pitanjima koja su uređena ovim zakonom. (4) Neformalno obrazovanje odraslih je organizovan proces učenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema dijelovima programa formalnog Broj 8 - Strana 199 obrazovanja (modulima) i po posebnim programima za sticanje znanja, vještina i sposobnosti, a koji se mogu organizovati kod obrazovnih ustanova i specijalizovanih organizacija koje ispunjavaju uslove prema programu koji izvode. (5) Informalno učenje podrazumijeva permanentno samoobrazovanje, usavršavanje i sticanje znanja i vještina van obrazovnih ustanova i specijalizovanih organizacija obrazovanja odraslih. III – ORGANIZATORI OBRAZOVANJA ODRASLIH Član 10.(1) (1) Obrazovanjem odraslih, kao svojom redovnom djelatnošću ili djelatnošću koja prati redovnu mogu se baviti osnovne i srednje škole koje su registrovane za obrazovanje odraslih i specijalizovane organizacije za obrazovanje ostalih, kao što su radnički univerziteti, centri za obuku, škole stranih jezika, auto škole, kao i druga pravna lica koja ispunjavaju uslove predviđene pojedinačnim programom za obrazovanje odraslih (u daljem tekstu: organizatori obrazovanja). 4.2. Organizacioni aspekt obrazovanja odraslih u zakonodavstvu susjednih država CRNA GORA Zakon o obrazovanju odraslih ("Službeni list Crne Gore", br. 020/11 i 047/17) I. OSNOVNE ODREDBE Predmet Član 1. Ovim zakonom uređuje se obrazovanje i učenje odraslih. Odrasli se, po sopstvenom izboru, uključuju u obrazovanje, osposobljavanje ili učenje radi poboljšanja znanja, vještina i kompetencija ili sticanja odgovarajuće kvalifikacije za uspješniji život, rad i lični razvoj. Jedinstveni sistem Član 2 Obrazovanje odraslih je dio jedinstvenog obrazovnog sistema Crne Gore. II. OBLICI I PROGRAMI OBRAZOVANJA Oblici obrazovanja i učenja Član 8. Obrazovanje odraslih odvija se kao: formalno obrazovanje; neformalno obrazovanje, odnosno učenje; informalno učenje; samousmjereno učenje. Formalno obrazovanje Član 9. Formalno obrazovanje je organizovan proces obrazovanja koji se ostvaruje po javno važećem obrazovnom programu ili dijelu tog programa ( modul, jedinica učenja i sl.), na osnovu kojeg se stiče nivo obrazovanja, odnosno jedna ili više stručnih kvalifikacija, u sklladu sa ovim zakonom i zakonima koji uređuju te oblasti obrazovanja. Neformalno obrazovanje, odnosno učenje. Član 10. Neformalno obrazovanje, odnosno učenje (u daljem tekstu: neformalno obrazovanje) se ostvaruje kroz organizovane i planirane ciljeve i podršku, radi sticanja i unapređivanja znanja, vještina i kompetencija, koje se mogu provjeravati i dokazivati u postupku sticanja nacionalne stručne kvalifikacije, odnosno ključne vještine. Informalno učenje. Član 11. Informalno učenje se odvija bez posebne namjere i organizovanog cilja, vremena i podrške kroz dnevne aktivnosti na radnom mjestu, u okviru porodičnog i Broj 8 - Strana 200 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO društvenog života i slobodnog vremena. Znanja, vještine i kompetencije stečene na ovaj način mogu se provjeravati i dokazivati u postupku sticanja nacionalne stručne kvalifikacije, odnosno ključne vještine. IV. ORGANIZATOR OBRAZOVANJA ODRASLIH Organizator obrazovanja Član 27. Obrazovanje odraslih može da se ostvaruje, odnosno organizuje u školi, specijalizovanoj organizaciji za obrazovanje odraslih (radnički univerziteti, univerziteti za treće doba, centri za obuku, auto škole i dr.), ustanovi za smještaj i brigu lica sa posebnim obrazovnim potrebama i kod drugih pravnih lica (u daljem tekstu: organizator obrazovanja), koji imaju licencu za rad, u skladu sa zakonom. REPUBLIKA HRVATSKA Zakon o obrazovanju odraslih ("Narodne novine", br: 17/07) OPŠTE ODREDBE Član 1. (1) Obrazovanje odraslih obuhvata cjelinu procesa učenja odraslih namijenjenih: ostvarivanju prava na slobodan razvoj ličnosti, osposobljavanju za zapošljivost: sticanju kvalifikacija za prvo zanimanje, prekvalifikaciji, sticanju i produbljivanju stručnih znanja, vještina i sposobnosti, osposobljavanju za aktivno građanstvo. (2) Obrazovanje odraslih dio je jedinstvenoga obrazovnog sistema Republike Hrvatske. Član 3. (1) Obrazovanje odraslih odvija se kao formalno, neformalno, informalno i/ili samousmjereno učenje. (2) Formalno obrazovanje odraslih označava djelatnost koja se izvodi u institucionalnim i javno verifikovanim oblicima obrazovanja radi sticanja stručnog znanja, vještina i sposobnosti. (3) Formalno obrazovanje odraslih obuhvata: osnovno školovanje odraslih, srednjoškolsko obrazovanje odraslih; sticanje srednje školske ili stručne spreme, niže stručne spreme, prekvalifikacije, osposobljavanje i usavršavanje, visoko obrazovanje. (4) Formalno obrazovanje odraslih provodi se u skladu sa posebnim propisima kojima se uređuju ove djelatnosti, osim u pitanjima koja su uređena ovim Zakonom. (5) Neformalno obrazovanje odraslih označava organizovane procese učenja usmjerene na osposobljavanje odraslih lica za rad, za različite socijalne aktivnosti te za lični razvoj. (6) Informalno učenje odraslih označava aktivnosti u kojima odraslo lice prihvata stajališta i pozitivne vrednote te vještine i znanja iz svakodnevnog iskustva i raznolikih drugih uticaja i izvora iz svoje okoline. (7) Samousmjereno učenje odraslih označava aktivnosti u kojima odraslo lice samostalno uspostavlja kontrolu nad procesom učenja kao i odgovornost za rezultate učenja. Član 4. Obrazovanje odraslih prema ovome Zakonu mogu provoditi narodni otvoreni univerziteti, osnovne škole, srednje škole, visoke škole, škole stranih jezika, ustanove za smještaj i brigu lica sa posebnim potrebama te penološke i druge ustanove (u daljem tekstu: ustanove za Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. obrazovanje odraslih), ako ispunjavaju uslove propisane ovim Zakonom. REPUBLIKA SRBIJA Zakon o obrazovanju odraslih ("Službeni glasnik RS", br.: 55/13, 88/17, 27/18 i 6/20) Obrazovanje odraslih Član 2. Obrazovanje odraslih jeste deo jedinstvenog sistema obrazovanja Republike Srbije, koji obezbjeđuje odraslima tokom cijelog života sticanje kompetencija i kvalifikacija potrebnih za lični i profesionalni razvoj, rad i zapošljavanje, kao i društveno odgovorno ponašanje. Obrazovanje odraslih ostvaruje se kao formalno obrazovanje, neformalno obrazovanje i informalno učenje. Formalno obrazovanje odraslih obuhvata osnovno i srednje obrazovanje. Formalno obrazovanje odraslih, u smislu ovog zakona, jesu organizovani procesi učenja koji se ostvaruju na osnovu nastavnih planova i programa osnovnog i srednjeg obrazovanja, i programa drugih oblika stručnog obrazovanja prilagođenih potrebama i mogućnostima odraslih i zahtjevima tržišta rada, u skladu sa zakonom. Neformalno obrazovanje odraslih, u smislu ovog zakona, jesu organizovani procesi učenja odraslih na osnovu posebnih programa, radi sticanja znanja, vrijednosti, stavova, sposobnosti i vještina usmjerenih na lični razvoj odraslih, rad i zapošljavanje i socijalne aktivnosti. Informalno učenje odraslih, u smislu ovog zakona, jeste proces samostalnog sticanja znanja, vrijednosti, stavova, sposobnosti i vještina, u svakodnevnom životnom, radnom i socijalnom okruženju. Aktivnosti u obrazovanju odraslih Član 7. Aktivnosti u obrazovanju odraslih u smislu ovog zakona, jesu: 1) obrazovanje odraslih koje omogućava sticanje osnovnog i srednjeg obrazovanja (formalno obrazovanje); 2) sticanje kompetencija i kvalifikacija za obavljanje, usavršavanje ili promjenu zanimanja, posla, radne funkcije ili radne operacije (formalnim ili neformalnim obrazovanjem); 3) obrazovanje odraslih kojim se unapređuju znanja, vještine i sposobnosti, radi ličnog i profesionalnog razvoja i društveno odgovornog ponašanja, unapređivanja kvaliteta života, opšteg obrazovanja i kulture (neformalnim obrazovanjem i informalnim učenjem); 4) priznavanje prethodnog učenja koje se ostvaruje procjenom znanja, vještina i sposobnosti stečenih obrazovanjem, životnim ili radnim iskustvom i koje omogućava dalje učenje i povećanje konkurentnosti na tržištu rada; 5) karijerno vođenje i savjetovanje pružanjem stručne podrške odraslima za lični i profesionalni razvoj i zapošljavanje. III ORGANIZACIJA I OSTVARIVANJE AKTIVNOSTI OBRAZOVANJA ODRASLIH Organizator aktivnosti obrazovanja odraslih Član 16. Organizator aktivnosti obrazovanja odraslih (u daljem tekstu: organizator aktivnosti) u smislu ovog zakona je: 1) osnovna i srednja škola; 2) druga ustanova, javna agencija, javno preduzeće, organizacija nadležna za poslove zapošljavanja, Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO agencija za zapošljavanje, privredno društvo, nosioci poslova profesionalne rehabilitacije, preduzetnik, sindikalna organizacija, udruženje, stručno društvo, organizacije za obrazovanje odraslih (narodni, radnički, otvoreni univerzitet, univerzitet za treće doba i dr.), centri i organizacije za stručno usavršavanje, za učenje stranih jezika, informacionokomunikacione tehnologije, za obuku i razvoj ljudskih resursa, za obuku vozača, privredna komora, centar za karijerno vođenje i savjetovanje, udruženje poslodavaca, kulturno-obrazovni centar, dom kulture, kao i drugi subjekti registrovani za obrazovnu djelatnost u skladu sa propisima kojima se uređuje klasifikacija djelatnosti (u daljem tekstu: druga organizacija). Javno priznati organizator aktivnosti Član 17. Osnovna i srednja škola jeste javno priznati organizator aktivnosti, ako ispunjava propisane uslove za tu aktivnost i ima rješenje o verifikaciji koje izdaje Ministarstvo, u skladu sa zakonom kojim se uređuju osnovi sistema obrazovanja i vaspitanja (u daljem tekstu: Zakon) i ovim zakonom. Druga organizacija može steći status javno priznatog organizatora aktivnosti, za aktivnosti neformalnog obrazovanja odraslih iz člana 7. tačka 2) ovog zakona i aktivnosti iz tač. 3) i 5) istog člana, ako je registrovana za obrazovne djelatnosti, zadovoljava utvrđene standarde i na osnovu odobrenja Ministarstva u skladu sa ovim zakonom. Izuzetno od stava 2. ovog člana, status javno priznatog organizatora aktivnosti imaju državni organi i ustanove koje u skladu sa posebnim zakonom obavljaju stručno usavršavanje i druge aktivnosti obrazovanja odraslih. Odobrenje iz stava 2. ovog člana izdaje se drugoj organizaciji koja ispunjava propisane uslove za organizovanje aktivnosti obrazovanja odraslih u pogledu programa, kadra, prostora, opreme i nastavnih sredstava. Bliže uslove u pogledu programa, kadra, prostora, opreme i nastavnih sredstava uključujući i uslove za obezbjeđivanje pristupačnosti nastave i programa za lica sa invaliditetom propisuje ministar. 5. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije Nakon analize zahtjeva i dokumentacije u spisu predmeta, analize osporenih odredbi i njihove usporedbe sa nekim uporednim zakonskim rješenjima iz bližeg okruženja, a u svjetlu relevantnog prava, Ustavni sud Federacije je utvrdio kao što slijedi. Zakon o obrazovanju odraslih lica, donijela je Skupština SBK/KSB na XXI. sjednici održanoj 20.03.2017. godine. Pomenutim Zakonom se uređuje "obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih lica; opšta pitanja u vezi sa osnivanjem, organizovanjem, finansiranjem, upravljanjem i rukovođenjem procesom obrazovanja odraslih lica; djelatnost i uslovi za obavljanje obrazovanja, usavršavanja i osposobljavanja odraslih lica; prava i obaveze mjerodavnih tijela u oblasti obrazovanja odraslih lica; uslovi za sticanje javnih isprava; statusna pitanja kandidata koji su završili institucionalno obrazovanje odraslih lica, te ostala pitanja važna za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih lica na području Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna". Na osnovu stava (3) člana 8. i tačke a) stava (1) člana 46. istog Zakona, uz saglasnost Vlade SBK/KSB, Ministarstvo obrazovanja, Broj 8 - Strana 201 nauke, kulture i sporta donijelo je Standarde i normative za obrazovanje odraslih lica gdje je propisan način i postupak utvrđivanja uslova koje mora ispunjavati organizator obrazovanja odraslih lica, za provođenje programa formalnog obrazovanja. Standardi normativi su stupili na snagu danom donošenja a objavljeni su u "Službenim novinama Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna" od 28.02.2019. godine. Riječ je o dokumentu koji je oslonjen na Odluku o usvajanju principa i standarda u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini koju je donio je Savjet ministara Bosne i Hercegovine na 89. sjednici, održanoj 04.04.2014. godine. Navedenom Odlukom su usvojeni Principi i standardi u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini, koji su sastavni dio navedene Odluke. U principima i standardima je između ostalog navedeno: "U uslovima ekspanzije novih tehnologija postojeća znanja brzo zastarjevaju te je potrebno njihovo stalno unapređenje kako bi se i pojedinci i društvo lakše i brže prilagodili zahtjevima koje tehnološki napredak nosi. Takođe, razvoj demokratije i društava zasnovanih na poštivanju ljudskih prava, jednakosti i pravdi podrazumijevaju odgovorno građanstvo pojedince osposobljene za uspješno vršenje njihovih osnovnih životnih uloga (radnih, građanskih, porodičnih, rekreativnih...). Mnoge zemlje su odgovor na sve ove izazove prepoznale u ulaganju u ljudske resurse, a ključno sredstvo u konceptu cjeloživotnog obrazovanja i učenja, u kome je obrazovanje odraslih prepoznato kao bitna komponenta obrazovnog sistema i jednako važno koliko i obrazovanje djece i mladih. Široko razumijevanje značaja i potrebe kvalitetnog obrazovanja za sve građane učinilo je da obrazovanje postane jedno od prioritetnih pitanja svake države i društva, koje treba da doprinese privrednom, socijalnom i kulturnom razvoju, kao i ličnom razvoju pojedinca. Savremene strategije razvoja obrazovanja se danas ne orijentišu samo na obrazovanje djece i mladih. Naprotiv, naročito u posljednje dvije decenije u fokus obrazovnih politika evropskih zemalja sve više ulazi obrazovanje i učenje odraslih. Posmatrano u svjetlu brzih promjena koje se događaju u svim aspektima društva i u kojima se prepliću različiti interesi i zahtjevi javnog i privatnog sektora, tržišta rada, civilnog društva i pojedinca, sve su veća i izvjesnija očekivanja da će svaki pojedinac htjeti i morati sticati i obnavljati svoja znanja tokom cijelog života. Zato obrazovanje odraslih postaje najdinamičniji segment obrazovnih sistema u Evropi i svijetu. Kako bi bilo u funkciji podizanja konkurentnosti privrede, jačanja socijalne kohezije i podrške ličnom razvoju pojedinca, obrazovanje odraslih treba razvijati kao specifičnu, fleksibilnu i vrlo važnu komponentu sveukupnog obrazov-nog sistema i učiniti ga dostupnim svima, kroz različite vidove obrazovanja i učenja (formalne, neformalne, informalne). Shodno tome, pravci razvoja obrazovanja odraslih se danas projiciraju i baziraju na koncepciji cjeloživotnog obrazovanja i učenja kao sredstvu za napredovanje ka konceptu 'društva koje uči'. Cilj je stvaranje fleksibilnog i demokratskog sistema obrazovanja koji će biti otvoren i prohodan za sve, bez obzira na životnu dob i kroz koji će se i odraslim licima osigurati veće i različite mogućnosti za učenje i sticanje znanja za sva područja života i rada". Organizatori obrazovanja odraslih mogu biti ustanove, organizacije i drugi pravni subjekti, koji ispunjavaju uslove za obavljanje ove djelatnosti propisane od strane nadležnih organa. Obrazovanje odraslih, kao svoju redovnu djelatnost ili kao djelatnost koja prati redovnu Broj 8 - Strana 202 SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO mogu provoditi: obrazovne ustanove u sistemu redovnog formalnog obrazovanja, specijalizirane ustanove za obrazovanje odraslih - ustanove i centri za obrazovanje odraslih, narodni, radnički i otvoreni univerziteti, univerziteti za treću životnu dob itd. Jasno je da principi i standardi utvrđeni predmetnom Odlukom treba da "predstavljaju pravni osnov za djelovanje obrazovnih i drugih vlasti, odgovornih tijela, institucija, organizacija i pojedinaca na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini", ali je jasno i to da ona nema pravnu snagu zakona. Ipak, treba imati na umu da su na listi "ključnih međunarodnih i dokumenata Evropske unije o politikama obrazovanja odraslih lica u kontekstu cjeloživotnog učenja" i tri dokumenta koja su sastavni dio Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i imaju snagu ustavne norme: Opšta deklaracija o ljudskim pravima UN (1948), Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) i Evropska socijalna povelja (1961). Izneseno predstavlja kontekst u kojem je zahtjev razmotren, nakon čega je Ustavni sud Federacije mogao utvrditi mišljenje koje podnosilac zahtjeva traži. Uprkos nepreciznosti i nedorađenosti zahtjeva, sa sigurnošću se može zaključiti da podnosilac, iako najčešće koristi izraz "osporene odredbe člana 8. Zakona o obrazovanju odraslih SBK/KSB", svoju argumentaciju prevashodno usmjerava na odredbu člana 8. stav (1). O tome neposredno svjedoče navodi u dijelu zahtjeva naslovljenom sa "obrazloženje", na trećoj stranici, gdje se expressis verbis govori o "osporenom članu 8. točka 1." To je naime potpuno jasno, jer je akcenat zahtjeva na "formalnom obrazovanju" i navodnoj nemogućnosti da u njemu participiraju centri za obrazovanje odraslih izvan redovnog školstva, a što navodno onemogućuje upravo odredba stava (1) člana 8. Zakona o obrazovanju odraslih. Da je doista tako, nepobitno svjedoči to što se u zaključku zahtjeva, od Ustavnog suda Federacije traži "mišljenje o ustavnosti odredbe člana 8. Tačka 1. Zakona o obrazovanju odraslih SBK/KSB". Naime, kao što iz argumentacije podnosioca zahtjeva nesporno proističe, odredba člana 8. stav (1) dovodi se u pitanje zato što u organizatore formalnog obrazovanja odraslih ne uključuje centre za obrazovanje odraslih, kao specijalizovane institucije, pa se od Ustavnog suda Federacije traži mišljenje o tome da li je odredba člana 8. stav (1) Zakona o obrazovanju odraslih zbog toga u suprotnosti sa prvim Protokolom Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te supsidijarno sa Principima i standardima u području obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini. Član 2. prvog Protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, govori o pravu na obrazovanje i garantuje da to pravo nikome ne može biti oduzeto, te da države treba da poštuju pravo roditelja da osiguraju vaspitanje i obrazovanje (djece) u skladu sa vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. Međutim ni odredba stava (1) člana 8. Zakona o obrazovanju odraslih na koju se direktno ukazuje, a niti ostale odredbe tog člana nikome ne oduzimaju pravo na obrazovanje. Naprotiv, njima se pravno uređuje ambijent i način ostvarivanja tog prava kao i njegova nesumnjiva dostupnost i odraslim licima. O povredi prava roditelja da im se djeca obrazuju u skladu sa njihovim vjerskim uvjerenjima i njihovim svjetonazorom ovdje, dakako, ne može biti govora, te je jasno da su odredbe člana 8. Zakona o obrazovanju odraslih korespondentne sa Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. spomenutom odredbom prvog Protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i sa ustavnom garancijom prava na obrazovanje iz člana II.A.2.(1) m) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kada je riječ o ustavnoj garanciji iz člana II.A.2(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, dakle garanciji prava na jednakost pred zakonom, Ustavni sud Federacije konstatuje da ni osporena odredba člana 8. stav (1) niti ostale odredbe tog člana ne ugrožavaju pravo na jednakost pred zakonom odraslih lica kao konzumenata obrazovanja. Ono je svakom odraslom licu dostupno na isti način i pod istim uslovima. To što centri za obrazovanje odraslih nisu u potpuno istom pravnom položaju sa osnovnim i srednjim školama, visokoškolskim ustanovama (pritom u svim oblicima vlasništva), ustanovama za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama i penološkim ustanovama ne može biti shvaćeno kao diskriminacija, već kao promišljena obrazovna politika, gdje se svjesno pravi razlika između formalnog i neformalnog obrazovanja. Ona je i nastala otkako je u posljednje dvije decenije obrazovanje i učenje odraslih ušlo u fokus obrazovnih politika evropskih zemalja i prisutna je i u uporednom pravu i u dokumentu "Principi i standardi obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini" usvojenom na državnom nivou 2014. godine, pa tako i u Zakonu o obrazovanju odraslih SBK/KSB. Tako se u pomenutom dokumentu formalno obrazovanje odraslih definiše kao "učenje usmjereno od strane nastavnika ili instruktora koje se stiče u obrazovnim ustanovama, a prema nastavnim planovima i programima odobrenim od nadležnih obrazovnih vlasti", dok je neformalno obrazovanje odraslih "organiziran proces učenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i slično". Zakon o obrazovanju odraslih SBK/KSB sadrži identične definicije, iz čega je vidljivo da je on oslonjen na Principe i standarde na nivou Bosne i Hercegovine, što je uostalom vidljivo i iz cjelokupne koncepcije tog Zakona. S obzirom na značaj ove distinkcije, logično je da ona može imati svoj odraz i u programskom i u organizacionom smislu, pa to što centri za obrazovanje odraslih u osporenoj odredbi nisu pomenuti može kao zakonsko rješenje biti predmetom kritike, ali ne i razlogom njene neustavnosti. Ona, naprosto, ne govori o centrima za obrazovanje odraslih, a neustavnom je se ne može proglasiti zato što za obrazovanje odraslih ovlašćuje škole, fakultete, ustanove za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama i penološke ustanove. Kada je u pitanju navodna povreda ustavne garancije prava na imovinu iz člana II.A.2.k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije smatra da su ti navodi neosnovani i da u njihovu potvrdu nisu izneseni nikakvi argumenti. Kada je riječ o pravu na rad "organizatora obrazovanja odraslih lica", pod kojim pojmom se, dakako, podrazumijevaju i centri za obrazovanje ostalih, to pravo ni jednom odredbom člana 8. osporenog Zakona nije uskraćeno. Ustavni sud Federacije smatra da je riječ o pogrešnom tumačenju tih odredaba. Tačno je da su redovne škole i visokoškolske ustanove, ustanove za smještaj i brigu o licima s posebnim potrebama, te penološke ustanove u odredbi člana 8. stav (1) prepoznate kao nosioci formalnog obrazovanja odraslih i ta je odredba samo na njih usmjerena. Potom su u stavu (2) istog člana, koji govori o neformalnom obrazovanju Ĉetvrtak, 25. 2. 2021. SLUŢBENE NOVINE KANTONA SARAJEVO odraslih pobrojane sve institucije i organizacije koje se po Zakonu smatraju "organizatorima obrazovanja odraslih lica", dakle i subjekti iz stava (1) i svi drugi subjekti, odnosno institucije i organizacije koje sebave obrazovanjem odraslih. Dakle pojam "organizatori obrazovanja odraslih lica" integriše u sebi sve te subjekte. U prilog tome najbolje govori odredba člana 3. tačka 17. Zakona o obrazovanju odraslih lica kojom se za primjenu tog Zakona utvrđuje autonomni integralni pojam "Organizatori obrazovanja odraslih lica" a koji uključuje "ustanove, organizacije i druge pravne subjekte koji zadovoljavaju uslove za obavljanje djelatnosti obrazovanja odraslih lica, koje su propisala mjerodavna tijela". Riječ je o tehničkim i higijenskim uslovima, prostornim i materijalnim standardima, te drugim uslovima koji su, kako je ranije navedeno, propisani Standardima i normativima za obrazovanje odraslih lica koje je, po ovlašćenju iz člana 46. stav 1. tačka a) Zakona o obrazovanju odraslih lica donijelo kantonalno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Prema tome, kada odredba člana 8. stav (3) Zakona o obrazovanju odraslih govori o standardima i normativima za obrazovanje odraslih lica i "načinu i postupku utvrđivanja uslova koje mora zadovoljavati organizator obrazovanja odraslih lica za izvođenje formalnih programa obrazovanja odraslih" koje će donijeti (i koje je donijelo) Ministarstvo obrazovanja, nauke kulture i sporta, onda se ti standardi i normativi odnose na "sve organizatore obrazovanja odraslih lica", pa tako i na centre za obrazovanje odraslih, a to znači da i oni imaju ravnopravan pristup formalnom obrazovanju odraslih, ukoliko zadovoljavaju propisane standarde i normative. Dakle, sistematsko tumačenje odredaba člana 3. tačka 17. i člana 8. st. (1), (2) i (3) Zakona o obrazovanju odraslih lica dovodi do zaključka da i centri imaju pristup formalnom obrazovanju odraslih, te ne može biti govora ni o uskraćivanju prava na rad, koje svakome garantuje odredba člana II.A.2.(1) l) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. O tome zašto ne stoje navodi o uskraćivanju prava na obrazovanje, već je bilo riječi. Činjenica je dakle, da Zakon o obrazovanju odraslih SBK/KSB u pogledu učešća centara za obrazovanje odraslih samo naizgled ima restriktivniji stav u odnosu na zakone iz okruženja i u odnosu na principe i standarde iz Odluke vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Na kraju, Ustavni sud Federacije smatra da osporena odredba člana 8. stav (1) može biti predmetom kritike i da rješenje koje ona sadrži, pa možda i redakcija cijelog člana 8. nisu optimalni, te da ih u odgovarajućoj proceduri treba izmijeniti nabolje, ali njihova ustavnost nije upitna. U provjeru tačnosti navoda podnosioca o tome da se tekst odredbe člana 8. stav (2), koja se odnosi na centre za obrazovanje razlikuje od teksta iz Nacrta koji je prošao javnu raspravu i utvrđivanje da li je i na koji način došlo do te izmjene, Ustavni sud Federacije ne može se upuštati. Mišljenje objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i službenim glasilima kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine". Broj 8 - Strana 203 Ovo mišljenje Ustavni sud Federacije je utvrdio jednoglasno, u sastavu: dr sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Aleksandra Martinović i prof. dr Edin Muminović, sudije Suda. Predsjednica Broj U-41/19 Ustavnog suda Federacije 19. januara 2021. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo Dr sc. Kata Senjak, s. r. SLUŢBENE OBJAVE UDRUŢENJA / FONDACIJE