VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o ustavnom pitanju koje je predočio Kantonalni sud u Goraždu u vezi sa utvrđivanjem ustavnosti odredaba člana 79. stav (2) i člana 80. stav (2) u dijelu koji glasi: "Ova mogućnost ne obuhvata najviše penzije sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 (jednu petinu) iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu.", Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, na osnovu člana IV.C.3.10. (4) i člana IV.C.3.11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 13.5.2025. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da su odredbe člana 79. stav (2) i člana 80. stav (2) u dijelu koji glasi: "Ova mogućnost ne obuhvata najviše penzije sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 (jednu petinu) iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu.", Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 13/18, 90/21, 19/22, 47/24 i 19/25) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Kantonalni sud u Goraždu (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je podneskom broj 05 0 U 001201 24 U od 25.4.2024. godine, koji je zaprimljen dana 26.4.2024. godine, a preciziran dana 18.10.2024. godine, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) predočio ustavno pitanje – utvrđivanje ustavnosti odredaba člana 79. stav (2) i člana 80. stav (2) u dijelu koji glasi: "Ova mogućnost ne obuhvata najviše penzije sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 (jednu petinu) iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu.", Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljem tekstu: osporene odredbe Zakona).
2. Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u postupku u ovom ustavnosudskom predmetu su: podnosilac zahtjeva, Semija Kuljuh i Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje/Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: FZ MIO/PIO), kao stranke u sudskom postupku pred podnosiocem zahtjeva, te Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac Zakona čije se odredbe osporavaju.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da zahtjev podnosi na osnovu člana IV.C.3.11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i člana 35. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Mišljenja je da osporene odredbe Zakona nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine obzirom da dovode do povrede ustavom zagarantovanih osnovnih ljudskih prava iz člana II.A.2.(1) d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Dalje navodi da je zaprimljena tužba u upravnom sporu tužiteljice Kuljuh Semije iz Goražda protiv tuženog FZ MIO/PIO radi poništenja Rješenja tuženog broj FZ3/2/2-31-1-514-5/23, MB/OB: 1105157802 od 11.12.2023. godine. Kod podnosioca zahtjeva spis je zaveden pod brojem: 05 0 U 001201 24 U, nakon što je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv Rješenja Kantonalne administrativne službe BPK Goražde kojim je odbijen njen zahtjev za izmjenu rješenja o visini starosne penzije (usklađivanje penzije).
Osporene odredbe Zakona dovode se i u vezu sa odredbama čl. 5. i 6. Zakona o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/00, 32/01 i 18/05), kao i sa odredbama člana I. Odluke o utvrđivanju najvišeg iznosa penzije u isplati u 2018. godini u skladu sa Zakonom o MIO ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/18) ("Službene novine Federacije BiH", broj 81/18) (u daljem tekstu: Odluka Upravnog odbora FZ MIO/PIO) u dijelu koji se odnosi na nadležnost za utvrđivanje najviše penzije.
Članom II.A.2.(1) d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine utvrđena je obaveza Federacije Bosne i Hercegovine da licima unutar Federacije Bosne i Hercegovine osigura uživanje prava na zabranu diskriminacije na osnovu rase, boje kože, spola, jezika, vjere ili uvjerenja, političkih i drugih stavova, nacionalnog i socijalnog porijekla, kao i uživanje prava na imovinu.
Naime, po ocjeni podnosioca zahtjeva u okolnostima konkretnog slučaja osporene odredbe Zakona napravile su razliku između osiguranika kao korisnika penzije čija penzija je manja od 1/5 dijela najviše penzije i osiguranika korisnika najviše penzije utvrđene Odlukom Upravnog odbora FZ MIO/PIO.
Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, da bi se izbjegla diskriminacija u primjeni pravne norme ona mora imati objektivno i razumno opravdanje, legitiman cilj, odnosno razuman odnos između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se nastoji ostvariti. Dužnost javne vlasti u ovom slučaju je da osigura finansijsku stabilnost penzijskog sistema, ali i da zaštiti imovinska prava svih penzionera, pa se postavlja pitanje da li je uskraćivanjem prava na usklađivanje penzije za korisnike najviših penzija, ta grupa penzionera neopravdano stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale.
U konačnici predlaže da Ustavni sud Federacije na sjednici bez javne rasprave donese presudu kojom se utvrđuje da osporene odredbe Zakona nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao stranke u postupku da dostave odgovore na zahtjev podnosioca.
4.1. Odgovor na zahtjev je dostavila Semija Kuljuh iz Goražda, zastupana po punomoćniku Muminović Esadu, advokatu iz Goražda. U odgovoru na zahtjev navodi da u cijelosti podržava predmetni zahtjev, te da je isti rezultat navoda i prijedloga iz tužbe kojom je pokrenut predmetni upravni spor pred podnosiocem zahtjeva. Smatra da je isti zakonit, osnovan i opravdan, te predlaže da Ustavni sud Federacije donese odluku saglasno prijedlogu iz zahtjeva.
4.2. Dana 19.11.2024. godine odgovor na zahtjev je dostavio FZ MIO/PIO u kome navodi da kao stranka u postupku smatra da su osporene odredbe Zakona u cijelosti u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te da primjenom istih ne nastaju štetne posljedice po korisnika penzije na način kako se to u predmetnom zahtjevu interpretira. Naime, smatra da podnosilac zahtjeva pravilno navodi da su u konkretnoj pravnoj stvari primjenjene osporene odredbe Zakona, te Odluka Upravnog odbora FZ MIO/PIO, kojom je određen najviši iznos penzije. Međutim, mišljenja je da se u zahtjevu nepravilno navodi da se primjenom predmetnih zakonskih odredaba neosnovano pravi razlika između osiguranika kao korisnika penzija čija penzija je manja od 1/5 dijela najviše penzije i osiguranika korisnika najviše penzije utvrđene Odlukom Upravnog odbora FZ MIO/PIO.
Ističe, da je ranijim zakonom bio propisan sistem isplatnog koeficijenta koji je podrazumijevao da visina penzije zavisi od prikupljenih sredstava u prethodnom mjesecu, što znači da, ukoliko sredstva nisu dovoljna za isplatu, dolazi do smanjenja penzija. Navedeni način, iako je trebao da održava penzijski sistem u finansijskoj ravnoteži, na duže vrijeme nije ispunjavao namjeru ostvarivanja socijalnih ciljeva.
Članom 79. stav (1) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljem tekstu: Zakon) propisan je datum kada se usklađuju penzije, te da se usklađivanje vrši u visini zbira 50% procenta porasta potrošačkih cijena i 50% procenta porasta bruto domaćeg proizvoda u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini, a prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, osim penzija ostvarenih u godini u kojoj se vrši usklađivanje, a najviše do stope rasta bruto domaćeg proizvoda u prethodnoj godini.
Jednom odobrena penzija se doživotno usklađuje, dakle njena realna kupovna moć nikada ne opada, tako da napuštanje sistema koeficijenta i uvođenje redovnog i transparentnog usklađivanja penzija uvodi najbolju praksu u penzijski sistem Federacije Bosne i Hercegovine, a koja je prihvaćena kako u okruženju tako i u Evropi.
U odnosu na stav (1), u stavu (2) člana 79. Zakona propisan je izuzetak prema kojem se najviše penzije neće usklađivati sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu. Navodi da je realan odnos najviše i najniže penzije 1:5, dok je odnos najniže i najviše penzije bio 1:7, što je svakako nelogično. Upravo radi ispravljanja navedene nepravilnosti i sprečavanja dalje diskriminacije uvedena je odredba koja onemogućava usklađivanje najviših penzija sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu.
Dakle, ističe da navedena odredba ima legitiman cilj, objektivno i razumno opravdanje i da kao takva ne dopušta diskriminaciju u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja. Iz tih razloga smatra da podnosilac zahtjeva neosnovano ističe da se uskraćivanjem prava na usklađivanje penzije za korisnika najviših penzija, ta grupa penzionera stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale penzionere, jer korisnicima najviših penzija nije uskraćeno pravo na usklađivanje penzije, kako se to u zahtjevu pogrešno interpretira, već se radi o odredbi koja ima vremensku odrednicu.
Naime Odlukom Upravnog odbora FZ MIO/PIO u skladu sa članom 46. stav (5) i članom 47. Zakona utvrđen je iznos najviše penzije za 2018. godinu u visini od 2.800,00 KM. Ovlaštenja Upravnog odbora za donošenje navedene Odluke proizilaze iz člana 6. Zakona o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja i člana 6. Statuta Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje ("Službene novine Federacije BiH", br. 38/03 i 86/15).
Radi se dakle o odredbi koja ograničava visinu najviše penzije za vrijeme dok se ne steknu zakonski uslovi da se ista uskladi, čime se ne dira u stečeno pravo na penziju.
S obzirom da se radi o pitanju koje može prouzrokovati posljedice po sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, naročito u finansijskom dijelu, smatra potrebnim istaći i da opravdanost osporenih odredaba Zakona proizlazi iz činjenice da se sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine zasniva na međugeneracijskoj solidarnosti, što znači finansiranje iz tekuće uplate doprinosa. Sadašnje generacije zaposlenih finansiraju isplatu penzija sadašnjim korisnicima penzija, dok će penzije za sadašnje generacije zaposlenih finansirati buduća generacija zaposlenih. Dakle, zaposleni ne izdvajaju doprinose da štede za svoje buduće penzije. Napominje i da zakonodavstva evropskih zemalja poznaju i druge modele usklađivanja penzija, ali i da primjenjuju isto ili slično zakonsko rješenje kakvo je propisano čl. 79. i 80. Zakona.
Smatra da je potpuno opravdan i razuman javni interes za propisana ograničenja.
Također ističe, da navedena zakonska rješenja ne ugrožavaju suštinu prava na penziju i da ni u kom slučaju ne predstavljaju nedopušteno zadiranje u stečena prava korisnika penzije. Sve dok je eventualno ograničenje određenih primanja rezultat sveopšte zakonske reforme, bazirane na evropskim principima penzijskih reformi i ima izbalansiran utjecaj na korisnike istih, smatra da se ne može govoriti o povredi ustavom zagarantovanih prava.
Isto tako, ukazuje da je u nadležnosti zakonodavne vlasti da samostalno, između ostalog, definiše osigurana prava iz penzijskog-invalidskog sistema i to sa svrhom prilagođavanja i održivosti istog u ambijentu trenutnih privrednih, ekonomskih i socijalnih prilika, s tim da je u navedenom postupanju zakonodavac, u nastojanju da obezbijedi vladavinu prava i zaštitu prava i sloboda pojedinaca, ograničen isključivo principima ustava.
U vezi sa primjenom osporenih odredbi Zakona ne može se govoriti o povredi prava na mirno uživanje imovine. U konkretnom slučaju smatra da je javni interes da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju na zakonit način radi normalnog funkcionisanja sistema penzijskog i invalidskog osiguranja, a kako FZ MIO/PIO i postupa. Mišljenja je da pravo na penziju ne podrazumijeva pravo na određeni iznos penzije. Izuzimanje određenih kategorija korisnika penzija od usklađivanja penzije za određeno vrijeme ne predstavlja njihovu diskriminaciju, kako se to pogrešno prikazuje, već ima opravdanje u ostvarivanju javnog interesa, te čini da se izbjegne bilo kakav vid diskriminacije među korisnicima prava.
Imajući u vidu navedeno ističe da primjenom osporenih odredaba Zakona nisu povrijeđena ustavna prava korisnika penzija, tako da su osporene odredbe Zakona u cijelosti u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4.3. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na zahtjev podnosioca.
5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II. A 2. (1) d) i k)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- d)zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu;
- k)imovinu;
Član IV.C.3.10. (4)
Ustavni sud odlučuje i o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili neki kantonalni sud a koja se pojave u toku postupka pred tim sudom.
Član IV.C.3.11.
Kad Vrhovni sud, ili kantonalni sud, u toku postupka koji se vodi pred sudom, smatraju da odgovarajući zakon nije u skladu sa ovim ustavom, obustavit će postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu u skladu sa članom IV.C.10. (3).
B. (Evropska) konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 14.
Zabrana diskriminacije
Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
C. Protokol uz (Evropsku) konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Prvi protokol")
Član 1.
Zaštita imovine
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
Član 5.
Odnos prema Konvenciji
Visoke strane ugovornice smatraju odredbe članova 1, 2, 3. i 4. ovog protokola kao dodatne članove Konvencije i sve odredbe Konvencije primjenjuju se u skladu s tim.
D. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/18)
Član 1.Predmet zakona
Ovim zakonom uređuje se obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu međugeneracijske solidarnosti (u daljem tekstu: obavezno osiguranje) i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom zakonu (u daljem tekstu: dobrovoljno osiguranje), kao i prava i obaveze na osnovu tih osiguranja.
Član 2. tač. a) i f)
(Pojmovi)
Pojedini pojmovi u smislu ovog zakona imaju sljedeće značenje:
- a)Penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu generacijske solidarnosti je sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u kojem se osiguranicima na principima uzajamnosti i solidarnosti osiguravaju prava za slučaj nastanka rizika starosti, invalidnosti i fizičke onesposobljenosti, a članovima njihovih porodica prava za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika prava,
- f)Penzija (starosna, invalidska i porodična) je pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja čija se materijalna vrijednost iskazuje u novčanom iznosu,
Član 4. stav (1) tač. a) i st. (2) i (3)
(Prava)
(1) Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su:
- a)pravo na starosnu penziju,
(2) Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju se i koriste pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(3) Obim prava zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom.
Član 6. stav (1)
(Korištenje i prestanak prava)
(1) Korištenje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja može se ograničiti u slučajevima i pod uslovima utvrđenim zakonom.
Član 7.Opće napomene o ostvarivanju i organizaciji
(1) Ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja na osnovu generacijske solidarnosti provodi nosilac osiguranja.
(2) Organizacija, organi upravljanja, rukovođenja, nadzor i druga pitanja značajna za rad nosioca osiguranja uređuju se posebnim zakonom iz oblasti organizacije penzijskog i invalidskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).
Član 43.Visina starosne penzije
Visina starosne penzije određuje se tako što se lični bodovi osiguranika pomnože sa vrijednošću općeg boda na dan ostvarivanja prava.
Član 44. st. (1) i (2)
(Lični bodovi osiguranika)
(1) Ukupni lični bodovi osiguranika utvrđuju se kao zbir ličnih bodova na osnovu staža osiguranja i ličnih bodova na osnovu posebnog staža iz stava (5) ovog člana.
(2) Lični bodovi na osnovu staža osiguranja dobiju se množenjem ličnog koeficijenta osiguranika i njegovog staža osiguranja.
Član 45. stav (1)
(Lični koeficijent osiguranika)
(1) Lični koeficijent osiguranika utvrđuje se tako što se zbir godišnjih ličnih koeficijenata podijeli sa periodom za koji su obračunati.
Član 46. stav (5)
(Godišnji lični koeficijent osiguranika)
(5) Godišnji lični koeficijent može iznositi najviše pet.
Član 47.Vrijednost općeg boda
Vrijednost općeg boda na dan stupanja na snagu ovog zakona iznosi 14.00 KM.
Član 78.Usklađivanje općeg boda
(1) Vrijednost općeg boda iz člana 47. ovog zakona usklađuje se 15. aprila svake godine, počev od 1.1.2019. godine, prema procentu porasta prosječne bruto plate u Federaciji u prethodnoj godini.
(2) U slučaju promjene obuhvata bruto plate u smislu Zakona o porezu na dohodak, vrijednost općeg boda će se uskladiti prema odredbi člana 79. stav (1) ovog zakona.
(3) Usklađivanje vrijednosti boda iz stava (2) može se provoditi najviše dvije uzastopne kalendarske godine.
(4) Vrijednost općeg boda iz stava (1) ovog člana, uz saglasnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije), utvrđuje i objavljuje nosilac osiguranja u "Službenim novinama Federacije BiH".
Član 79.Usklađivanje penzija
(1) Penzije se usklađuju 15. aprila svake godine na način da se usklađivanje vrši u visini zbira 50% procenta porasta potrošačkih cijena i 50% procenta porasta realnog bruto društvenog proizvoda u Federaciji u prethodnoj godini, a prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, osim penzija ostvarenih u godini u kojoj se vrši usklađivanje, a najviše do stope rasta realnog bruto društvenog proizvoda u prethodnoj godini.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana najviše penzije se neće usklađivati/povećavati sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 (jednu petinu) iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu.
Član 80.Vanredno usklađivanje penzija
(1) Vlada Federacije može odlučiti da izvrši vanredno usklađivanje penzija.
(2) Vanredno usklađivanje može se provesti jednom u tekućoj godini ako je stopa rasta realnog bruto društvenog proizvoda u prethodne dvije kalendarske godine veća od 3% i ako nema akumuliranog deficita budžeta Federacije, a najviše do stope rasta realnog bruto društvenog proizvoda u prethodnoj godini.
(3) Odluku iz stava (1) ovog člana Vlada Federacije, donosi do kraja mjeseca od kojeg se vrši vanredno usklađivanje.
E. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/22)
Član 2.
U članu 7. stav (2) riječi: "Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija)" brišu se.
Član 5.
U članu 79. stav (1) iza riječi "procenta porasta" i riječi "stope rasta", riječi: "realnog bruto društvenog proizvoda" zamjenjuju se riječima "bruto domaćeg proizvoda".
U stavu (2) riječi: "po zakonu", zamjenjuju se riječima: "u skladu sa ranijim propisima u visini od 2.174,48 KM".
Član 6.
U članu 80. stav (2) mijenja se i glasi:
"(2) Vanredno usklađivanje penzija može se provesti jednom u tekućoj godini ako je stopa rasta realnog bruto domaćeg proizvoda u prethodnoj godini veća od 3% i ako nema akumuliranog deficita budžeta Federacije, a najviše do stope rasta realnog bruto domaćeg proizvoda u prethodnoj godini. Ova mogućnost ne obuhvata najviše penzije sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 (jednu petinu) iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu.".
F. Zakon o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/00, 32/01 i 18/05)
Član 1.
Ovim zakonom o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja uređuju se: organi upravljanja i njihove nadležnosti, rukovođenje penzijskim i invalidskim osiguranjem, osnove organizacije jedinstvene administrativne službe i druga pitanja značajna za organizaciju penzijskog i invalidskog osiguranja.
Član 5. stav 1.
- 1.Federalnim zavodom upravlja Upravni odbor.
Član 6. stav 1. tačka i)
- 1.Upravni odbor vrši sljedeće poslove:
- i)ima odgovornost da održi fiskalni balans i ne dozvoli stvaranje obaveza prema korisnicima bilo novčanih ili u vidu vrijednosnih papira koje ne može pokriti iz prihoda;
- i)
G. Odluka o utvrđivanju najvišeg iznosa penzije u isplati u 2018. godini u skladu sa Zakonom o PIO ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/18) ("Službene novine Federacije BiH", broj 81/18)
I.
U skladu sa članom 46. stav (5) i članom 47. Zakona o PIO, utvrđuje se iznos najviše penzije u isplati za 2018. godinu u visini od 2.800,00 KM.
Iznos penzije iz prethodnog stava primjenjuje se na korisnike prava koji su pravo na penziju ostvarili po Zakonu o PIO/MIO ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/2018).
II.
Iznos najviše penzije u isplati iz člana I. stav (1) ove Odluke, primjenjuje se i na penzije ostvarene po posebnim propisima, za korisnike kojima pravo na penziju pripada najranije počev od 1.3.2018. godine.
III.
Isplata iznosa najviše penzije za korisnike iz člana I. stav (2) i člana II. ove Odluke pripada najranije počev od 1.3.2018. godine.
IV.
Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja.
6. Sudska praksa
Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U-13/23 od 13.7.2023. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 55/23 i "Službene novine Federacije BiH", broj 63/23).
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon razmatranja zahtjeva, dostavljenih odgovora na zahtjev, kao i cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, a u svjetlu relevantnog prava i ustavnosudske prakse, Ustavni sud Federacije utvrdio je sljedeće činjenično stanje.
U smislu člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ovlašten za predočavanje ustavnog pitanja Ustavnom sudu Federacije.
Analizom činjenica i dokaza sadržanih u spisu, utvrđeno je da se postavljeno ustavno pitanje, pojavilo kao prethodno pitanje u upravnom sporu kako je to navedeno u tački 3. obrazloženja ove presude.
Prema osporenim odredbama Zakona predviđeno je redovno i vanredno usklađivanje/povećanje penzija. U odnosu na redovno usklađivanje penzija propisano je da se najviše penzije neće usklađivati/povećavati sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 (jednu petinu) iznosa najviše penzije ostvarene u skladu sa ranijim propisima u visini od 2.174,48 KM. Pored toga, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine pod određenim uslovima može odlučiti da izvrši i vanredno usklađivanje penzija, s tim da ova mogućnost ne obuhvata najviše penzije sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 (jednu petinu) iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu.
Podnosilac zahtjeva osporene odredbe Zakona osporava sa aspekta povrede člana II. A 2. (1) d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te smatra, da su osporenim odredbama Zakona povrijeđena imovinska prava korisnika najviših penzija, jer im je ograničeno redovno i vanredno usklađivanje istih, a što je u konačnici dovelo i do njihove diskriminacije u odnosu na ostale korisnike penzija kojima se vrši usklađivanje penzija bez takvog ograničenja.
Prije svega, Ustavni sud Federacije primjećuje da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u odluci navedenoj u tački 6. obrazloženja ove presude, odlučujući o ustavnosti član 46. stav (5) Zakona, kojim je propisano ograničenje godišnjeg ličnog koeficijenta osiguranika koji ne može iznositi više od pet, utvrdio da isti ne povrjeđuje pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i da isti nije diskriminirajući u smislu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pažljivom analizom navedene odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine može se zaključiti da se suštinski radi o gotovo identičnom pravnom pitanju kao što je to slučaj i u ovom predmetu, iz razloga što se i članom 46. stav (5) Zakona, kao i osporenim odredbama Zakona, de facto postiže ista svrha, a to je održavanje realnog odnosa najviših i najnižih penzija u omjeru od 1:5, što se može i vrlo jasno zaključiti iz odgovora na zahtjev FZ MIO/PIO.
Shodno tome, Ustavni sud Federacije uvažava pravna stajališta i standarde iznesene u naprijed navedenoj odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji su relevantni i za ovaj ustavnosudski predmet.
Ustavni sud Federacije će najprije utvrditi da li osporene odredbe Zakona pokreću pitanja iz člana II.A.2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
Članom II.A.2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine svim licima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine garantuje se pravo na imovinu. Odredbom člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju propisano je da svako fizičko lice ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Izuzeci od ovog opšteg pravila su definisani na način da niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava, kao i da ove odredbe ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim za regulisanje korištenja imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza i drugih dažbina ili kazni.
Slijedom navedenog, kada je u pitanju usklađivanje penzija, koje zapravo predstavlja mjeru zaštite finansijske stabilnosti penzionog sistema, test povrede prava na imovinu zahtijeva analizu ravnoteže između individualnih prava pojedinaca (penzionera) i javnog interesa države, odnosno u konkretnom slučaju Federacije Bosne i Hercegovine.
U kontekstu usklađivanja penzija, Ustavni sud Federacije bi trebao razmotriti da li se pravo na penziju može smatrati imovinom, da li je ograničenje redovnog i vanrednog usklađivanja penzija utjecalo na pravo penzionera koji su korisnici najviših penzija da uživaju pravo na svoju imovinu, odnosno penziju, i da li postoji legitiman cilj koji opravdava ograničenje usklađivanja najviših penzija i da li su ta ograničenja proporcionalna cilju koji se želi postići, odnosno da li je takvim ograničenjem nametnut nesrazmjeran teret ovoj grupi penzionera.
Nesporno je prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, a što je potvrđeno i odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kao i praksom Ustavnog suda Federacije i Ustavnog suda Republike Srpske da penzija spada u stečena prava imovinskog karaktera. Takva imovinska prava pod određenim uslovima spadaju pod opseg ispitivanja i zaštite u vezi sa pravom na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
U konkretnom slučaju, kako je to i naprijed navedeno, a obzirom da je penzijsko osiguranje zasnovano na sistemu plaćanja doprinosa, relevantne odredbe Zakona kojima se propisuju uslovi za sticanje penzije stvaraju vlasnički interes za lica koja te uslove ispunjavaju, što ulazi u obim zaštite prava na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, odnosno člana II.A.2.(1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Također, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, istim članom ne ograničava se sloboda država ugovornica da samostalno odlučuju o vrsti sistema socijalne zaštite, odnosno penzionog sistema ili na izbor vrste ili iznosa novčanih naknada i penzija u okviru takvog sistema.
Praksa Evropskog suda za ljudska prava je takva da, iako se prema članu 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju može tražiti ostvarivanje prava koja proizlaze iz uplate doprinosa u penzijski sistem, da se ona ne može tumačiti na način da pojedincu daje pravo na penziju u određenom iznosu. Dakle, prema toj odredbi, potrebno je razmotriti da li je osporenim odredbama Zakona kojima se ograničava usklađivanje najviših penzija povrijeđeno pravo korisnika tih penzija da ostvaruju benificije iz penzijskog sistema, na način koji dovodi do narušavanja suštine njihovog prava na penziju. Uslovi za sticanje penzije i način obračuna penzije regulirani su relevantnim odredbama Zakona. Osporenim odredbama Zakona ne reguliraju se uslovi za sticanje penzije, niti obračun iste, već se njima propisuje kada se i pod kojim uslovima može vršiti redovno i vanredno usklađivanje penzija, uz izuzetak najviših penzija koje će se usklađivati kada se ispune Zakonom propisani uslovi. Dakle, jasno je da ograničenje usklađivanja najviših penzija nije trajna odrednica, već je to ograničenje uslovljeno nastupanjem određenih ekonomskih okolnosti. Dakle očigledno je da se osporene odredbe Zakona ne odnose na pravo osiguranika na sticanje penzije prema općem sistemu penzijskog osiguranja, već samo na ograničenje usklađivanja najviših penzija do ispunjenja uslova propisanih zakonom. Osporenim odredbama Zakona se ne narušava suština prava na penziju bilo koje kategorije osiguranika, te se ne može tvrditi da se ovim ograničenjem dovode u pitanje egzistencijalna prava korisnika najviših penzija ili da je na iste stavljen nesrazmjeran teret.
Ustavni sud Federacije posebno naglašava da je osporene odredbe Zakona posmatrao kroz prizmu apstraktne ocjene ustavnosti, ne ulazeći u konkretnu primjenu istih u svakom pojedinačnom slučaju pred redovnim sudovima ili tijelima FZ PIO/MIO.
Također, bitno je naglasiti da je Zakonom uređeno obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu međugeneracijske solidarnosti i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po zakonu, kao i prava i obaveze na osnovu tih osiguranja. Penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu generacijske solidarnosti je sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u kojem se osiguranicima na principima uzajamnosti i solidarnosti osiguravaju prava za slučaj nastanka rizika starosti, invalidnosti i fizičke onesposobljenosti, a članovima njihovih porodica prava za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika prava. Ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja na osnovu generacijske solidarnosti provodi nosilac osiguranja, odnosno FZ MIO/PIO. Pored toga, prema Zakonu o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine, Upravni odbor FZ MIO/PIO, ima odgovornost da održi fiskalni balans i ne dozvoli stvaranje obaveza prema korisnicima bilo novčanih ili u vidu vrijednosnih papira koje ne može pokriti iz prihoda. Kao rezultat toga, Upravni odbor FZ MIO/PIO 2018. godine donio je odluku kojom je ograničio visinu najviše penzije na iznos od 2.800,00 KM.
Usklađivanje penzija suštinski se odnosi na proces prilagođavanja iznosa penzija određenim ekonomskim prilikama i ekonomskim faktorima kao što su: inflacija, rast bruto domaćeg proizvoda i promjene u prosječnim platama. Glavni cilj takvog usklađivanja penzija jeste očuvanje kupovne moći penzionera i pravičnost u raspodjeli resursa. Zakonodavac na principima uzajamnosti i solidarnosti reguliše prava iz Zakona radi dugoročne održivosti penzionog sistema.
Nadalje, općepoznata je činjenica da je redovno usklađivanje penzija do donošenja ove odluke Suda vršeno dva puta i to 2024. godine i 2025. godine i isto usklađivanje je obuhvatilo i najviše penzije. Dakle, redovno usklađivanje penzija se vrši jer su ispunjeni uslovi kojima se to usklađivanje omogućava.
Nadalje u odnosu na prigovor da osporene odredbe Zakona diskriminišu jednu kategoriju penzionera, Ustavni sud Federacije naglašava da član 14. Evropske konvencije garantuje zaštitu od različitog postupanja prilikom uživanja prava i sloboda zagarantovanih Evropskom konvencijom, kada je to različito postupanje učinjeno bez objektivnog i razumnog opravdanja prema pojedincima koji se nalaze u istim ili vrlo sličnim okolnostima. Jedino ukoliko različito postupanje nema nikakvo objektivno i razumno opravdanje, ako ne teži legitimnom cilju ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastojao ostvariti, može se govoriti o povredi tog prava. Ne može se zaključiti da primjena osporenih odredbi Zakona ima nesrazmjerno štetniji utjecaj na penzionere koji su korisnici najviših penzija u odnosu na ostale grupe osiguranika, pogotovo što osporene odredbe Zakona ne predstavljaju trajno ograničenje redovnog i vanrednog usklađivanja penzija, već to ograničenje traje, odnosno trajalo je do ispunjenja relevantnih ekonomskih uslova propisanih zakonom, a sve u javnom interesu koji se ogleda u održivosti penzionog sistema u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Pri takvom stanju stvari, Ustavni sud Federacije smatra da zakonodavac pritom ima slobodno polje djelovanja da uredi navedenu oblast u legitimnom cilju postizanja održivosti penzionog sistema zasnovanog na principu solidarnosti, kao i da utvrdi i druge mjere koje služe tom cilju, što je konkretno i legitimno uradio propisivanjem osporenih odredaba Zakona.
Iz svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirko Milićević, prof.dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, Ajša Softić i mr.sc. Alen Taletović, sudije Suda.
Broj U-17/24
13. maja 2025. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.