Aktio

SKUPŠTINA KANTONA SARAJEVO

MIŠLJENJE

MIŠLJENJE

TUNEL DOBRINJA - BUTMIR ima izuzetne historijske vrijednosti kao spomenik novije historije grada Sarajeva i BiH uopšte. Pored historijskog značaja ovaj kompleks ima i veliki dokumentarni, ali i vaspitno-obrazovni značaj jer svojim postojanjem svjedoči o načinu preživljavanja građana u opkoljenom Sarajevu u vrijeme agresije na BiH 1992-1995. godine.

Zbog navedenog značaja predlaže se DRUGA SPOMENIČKA KATEGORIJA za kompleks Tunela Dobrinja-Butmir.

O b r a z l o ž e n je

Valorizacija kompleksa TUNELA DOBRINJA - BUTMIR je izvršena na osnovu pribavljene dokumentacije i izjava učesnika u njegovoj izgradnji.

I. HISTORIJSKA VRIJEDNOST DOBRA

Tunel ispod aerodromske piste koji povezuje naselja Dobrinja i Butmir je u toku agresije na BiH 1992-1995. godine bio jedina veza opkoljenog Sarajeva sa ostalom slobodnom teritorijom.

Ideju za kopanje tunela dao je general Rašid Zorlak, a izrada tehničke dokumentacije povjerena je ing. Nedžadu Brankoviću. Naredba za pribavljanje dokumentacije i izradu projekta izdata je 22.12.1992. godine. Radovi na prilaznoj tranšei sa dobrinjske strane započeti su 12.01.1993., a na butmirskoj strani 23.04.1993. godine. Za glavnog rukovodioca na izvođenju radova sa dobrinjske strane imenovan je Ibrica Fazlić, a sa butmirske Adem Crnovršanin i Nedžad Bubica.

Sa dobrinjske strane kopanje tunela je započeto 27. marta 1993. godine, iza kuće Zulfije Hrnjević (nane Đule), kopanjem silazne rampe i ulaza u tunel. Otkopana zemlja je deponovana oko kuća nane Đule i Ramovića. Tranšea do kuće Sloboda, a potom i do zgrade u Ul. Hakije Turajlića, u drugoj fazi je proširena i natkrivena, probijen ulaz kroz garažu u zgradi H. Turajlića br. 23 i povezana sa tunelom. Svi ovi poslovi su obavljeni u 1993. godini. Naredne godine, radi rasterećenja postojeće trase, od kuće Sloboda je iskopana nova tranšea, podgrađena i natkrivena, te stavljena u funkciju tunela.

Sa butmirske strane radovi na iskopu tunela su započeli 23. aprila 1993. godine, iza kuće Kolara. U ovoj fazi iskopana je i prilazna tranšea do kuće Kolara. U drugoj fazi tranšea je produžena do kuće Bijelonja i urađen ulaz kroz kuću Bijelonja. Kasnije je urađen još jedan krak, radi rasterećenja trase tunela i sa ove strane.

Probijanje tunela teklo je istovremeno sa obje strane u tri smjene. Paralelno sa iskopom radilo se na postavljanju šina za kolica, sistemu za odvod vode, električnih instalacija za rasvjetu i rad pumpi, a nešto kasnije je položen i cjevovod za naftu.

Pored žestokog granatiranja sa Gavrića brda, rad na tunelu je bio otežan i pojavom vode koja je do uspostavljanja pumpi vađena ručno, uostalom kao i otkopana zemlja. Kao problem se postavilo i deponovanje iskopane zemlje, zbog blizine agresorskih položaja i tajnosti zadatka koji su graditelji tunela imali pred sobom.

I pored svih teškoća tunel je izgrađen u rekordnom roku u periodu od 27. marta do 30. jula 1993. godine. Istog dana po završetku radova izdata je naredba za njegovo korišćenje u prva tri dana.

Nakon "puštanja u rad" tunel je odigrao presudnu ulogu u odbrani opkoljenog grada i preživljavanju njegovih stanovnika.

Prije svega, kao vojna komunikacija tunel je omogućio novi manevar jedinica odbrane grada. Dolaskom i odlaskom poslanika u grad i iz njega, omogućeno je funkcionisanje organa vlasti, a ulaskom prvih količina hrane i ogrijeva kroz tunel omogućio je preživljavanje stanovnika grada, iscrpljivanih neprestanim granatiranjem, glađu i hladnoćom. Kroz tunel su prolazili i strane delegacije koje su dolazile u Sarajevo radi obavljanja diplomatskih poslova.

Historijski značaj Tunela Dobrinja - Butmir proizilazi iz gore navedenih historijskih činjenica.

II. DOKUMENTARNI ZNAČAJ DOBRA

Tunel je izgrađen u dužini od 720 m, visine od 1,5 do 2 m i širine 1.20 m. Sa butmirske strane u tunel se ulazilo iza kuće KOLARA, Donji Kotorac. Od tunela je vodila tranšea pored kuće Kolara, prolazila ispod ceste, a potom se kroz podrum ulazilo u kuću BJELONJA, pa kroz jednu od soba u prizemlju izlazilo u tranšeu koja je vodila dalje prema Hrasnici. Na dobrinjskoj strani u tunel se ulazilo silaznom rampom iza kuće HRNJEVIĆA, pa tranšeom išlo do kuće SLOBODA, a odatle do zgrade u ul. Hakije Turajlića.

Podgrada Tunela sa dobrinjske strane urađena je od čeličnih ramova obloženih daskom, a sa butmirske strane podgrada je vršena na klasičan način, drvenom oblom građom i daskom.

Imajući u vidu historijski značaj, kao i činjenicu da se sačuvao do danas, objekat Tunela Dobrinja - Butmir je svjedočanstvo otpora agresoru opkoljenog grada, ali i dokument istrajnosti njegovih branioca i stanovnika u borbi za goli opstanak.

III. VASPITNO-OBRAZOVNI ZNAČAJ

Tunel Dobrinja - Butmir predstavlja dokument i svjedočan- stvo najnovije historije grada. On predstavlja simbol otpora stanovnika opkoljenog Sarajeva. Kao takvog ga treba prezentirati mladima, ukazujući im na zlo koje se desilo u ne tako davnoj prošlosti, a koje se više nikad ne smije ponoviti.

IV. STANJE DOBRA

Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, potreba za korišćenjem Tunela Dobrinja - Butmir je prestala, pa je time prestalo i njegovo održavanje. Posljedica toga je bilo urušavanje trase, zapuštenost ulaza-izlaza, jednom riječju objekat se nalazio u fazi propadanja. Nakon odluke Vlade Kantona Sarajevo od 6. juna 1996. godine da se pokrene inicijativa za proglašenje ovog objekta spomenikom, izdvojena su sredstva za njegovu rekonstrukciju i sanaciju. Posao je povjeren Zavodu za izgradnju kantona Sarajevo, koji je uradio projekat.

Radovi na sanaciji su planirani fazno, a započeli u julu 1997. godine, na sanaciji 110 m trase ispod aerodromske i rulne piste aerodroma Butmir, kao i pojasa između ove dvije. Prvom fazom je trebalo biti obuhvaćeno ukupno 270 m trase tunela, s tim što su se dionice izvan ograde aerodroma najprije morale deminirati.

Sanacija se izvodi gotovim betonskim sandučastim elementima dimenzija 200 x 240 cm, koji se međusobno spajaju. Izvana se postavlja izolacija i drenaža i sve to zatrpava zemljom. Svi originalni elementi tunela su izvađeni i sačuvani: čelične remente, drvene grede, potpornji, kablovi od instalacija za struju, dijelovi šina od pruge kojom su prolazila kolica. Radovi konstruktivne sanacije Tunela su pri kraju.

Nakon toga neophodno je pristupiti rekonstrukcij starog izgleda tunela i njegovoj revitalizaciji, te uređenju objekata na ulazu-izlazu u Tunel.

V. MJERE ZAŠTITE

1. Pravna zaštita

Rješenjem o pravnoj zaštiti obuhvatiti:

  • -
    Trasu tunela cijelom njegovom dužinom, sa Prvom zaštitnom zonom širine 15 m (2 x 7,5 m) u odnosu na osovinu Tunela, te Drugom zaštitnom zonom širine 50 m (2 x 25 m) u odnosu na osovinu Tunela, radi posebnog režima zaštite. U obuhvat ulaze: dio k.č. 2561/3, dio k.č. 2561/2, dio k.č. 2561/1 (kontakt parcela 2558), dio ispod saobraćajnice, dio k.č. 206, 209, 210, 212, dio aerodroma i dio k.č. 786.
  • -
    Sa butmirske strane spomen kompleks uključuje kuću Kolara i Bjelonja, sa okolnim prostorom, k.č. 785, k.č. 1143 i k.č. 1145.
  • -
    Sa dobrinjske strane u obuhvat ulazi kuća Sloboda sa okućnicom i radionicom, k. č. 2570/15 i k.č. 2570/16, te kuća Hrnjevića na k.č. 204 i kuća Ramovića na k.č. 202.
  • -
    Pokretni inventar koji pripada tunelu.

2. Režim zaštite

a/ Parcele k.č. 2570/15 (slobodan prostor), k.č. 2570/16 (kuća sa okućnicom Sloboda), k.č. 1143 (kuća sa okućnicom Bjelonja) i dio k.č. 1145 (slobodna parcela), se u potpunosti izuzimaju i stavljaju u funkciju spomen kompleksa Tunela.

b/ Parcele k.č. 785 (kuća Kolara sa okućnicom), dio lokalnog puta, te k.č. 202 (kuća Ramovića sa okućnicom) i k.č. 204 (kuće Hrnjevića sa okućnicom), stavljaju se pod poseban (prvi) režim zaštite kojim se definiše namjena objekata i parcela, te strogo kontrolišu svi građevinski radovi na objektima,

c/ Parcele preko kojih ide trasa tunela podliježu prvom režimu zaštite (u širini 15 m u odnosu na osovinu Tunela) i na njima se zabranjuje svaka gradnja. U drugom zaštitnom pojasu širine 50 m u odnosu na osovinu Tunela, svaki planirani građevinski zahvat podliježe saglasnosti službe zaštite.

3. Namjena

Čitav kompleks privesti muzejskoj namjeni i predati ga na upravljanje Muzeju Kantona Sarajevo, kao depadans, sa posebnim režimom korišćenja pojedinačnih dijelova kompleksa, i to:

  • -
    Trasa tunela rekonstruisana tako da se omogući prolazak posjetioca,
  • -
    Kuću Bjelonja i Sloboda nakon sanacije i rekonstrukcije pretvoriti u muzejski prostor sa radnim prostorom za kustosa (alternativa prizemlje objekata, a da se ostali dio objekata ostavi vlasnicima za stanovanje)
  • -
    Kuće Kolara, Hrnjevića i Ramovića mogu zadržati postojeću namjenu objekata za stanovanje.

Članovi Komisije:

  • 1.
    Rašid Zorlak, s. r.
  • 2.
    Nedžad Branković, s. r.
  • 3.
    Ibrica Fazlić, s. r.
  • 4.
    Franjo Topić, s. r.
  • 5.
    Vesna Mušeta-Aščerić, s. r.