VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU
ODLUKA
Uzimajući u obzir sve gore navedeno, donosim sljedeću
ODLUKU
Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10. (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik "pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom";
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim," u vezi sa odredenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i "mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";
Konstatujući da Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu riješile dogovorom dugoročni problem meduentitetske linije razgraničenja izmedu Dobrinje I i Dobrinje IV u okviru Aneksa 2. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te da u vezi s tim postoji spor;
Uzimajući u obzir da su problemi sa kojima se, između ostalog, suočavaju oni koji žele da se vrate u svoje domove u Dobrinji i dalje tako ozbiljni da mi je dužnost kao Visokog predstavnika da obezbijedim rješenje gore navedenog spora;
Imajući u vidu pisma koja sam 8. septembra i 13. novembra 2000. godine uputio Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj nalažući im da otpočnu proces obavezujuće arbitraže kako je to navedeno u Aneksu 5. (Sporazum o arbitraži) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te činjenicu da oni nisu ispoštovali taj nalog, kojim bi se razriješio gore navedeni spor;
Konstatujući zatim da rješenje gore navedenog problema neće samo imati pozitivan uticaj na povratak stanovnika Dobrinje svojim domovima, nego će i stvoriti pozitivan ambijent za punu implementaciju Aneksa 7. (Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini koji, u članu II.1. apeluje na potpisnice Sporazuma da "na svojoj teritoriji stvore političke, ekonomske i socijalne uslove povoljne za dobrovoljni povratak i neometanu reintegraciju izbjeglica i raseljenih osoba";
- 1.Provešće se obavezujuća arbitraža između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u cilju razrješenja spora u vezi sa međuentitetskom linijom razgraničenja između Dobrinje I i Dobrinje IV.
- 2.Sudija Diarmuid P. Sheridan imenuje se za jedinog arbitra za razrješenje gore navedenog spora.
- 3.Pitanje o kojem arbitar treba da donese odluku jeste odgovarajuće i precizno utvrđivanje međuentitetske linije razgraničenja između Dobrinje I i Dobrinje IV uz konsultacije sa i obavještavanje komandanta IFOR-a (SFOR-a) te će se smatrati da je do razgraničenja došlo "zajedničkim dogovorom" a u cilju "dogovorenog prilagođavanja".
- 4.Arbitar će, u cilju fer i nepristrasnog presuđivanja između strana u sporu, uzeti u obzir slijedeće:
- a)liniju kako je opisana na karti iz Aneksa 2. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (GFAP);
- b)de facto liniju koja se primjenjuje nakon potpisivanja GFAP-a;
- c)stavove stanovnika i raseljenih osoba i izbjeglica koje se žele vratiti u svoje predratne domove;
- d)sve odluke ili presude sudova ili sudskih organa vezane za pitanje koje je predmet spora;
- e)sve relevantne pravne principe i principe pravičnosti.
- a)
- 5.Arbitar će definisati sva proceduralna pitanja i zahtjeve potrebne za arbitražu.
- 6.Uz strane u sporu, arbitar može tražiti mišljenja i odobriti prisustvo grupama i institucijama ukoliko te grupe i institucije uvjere arbitra da imaju legitiman interes u ovom pitanju.
- 7.Država Bosna i Hercegovina ima pravo da daje primjedbe i da se pojavljuje pred arbitrom, i Arbitražna odluka će se u sve svrhe u vezi sa Aneksom 2. GFAP-a smatrati donesenom uz saglasnost države Bosne i Hercegovine.
- 8.Organi vlasti države Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske će u potpunosti sarađivati sa arbitrom i omogućit će mu potpuni pristup svim dokumentima, kartama, teritorijama i zgradama ako arbitar odluči da one mogu biti značajne za njegov rad.
- 9.Arbitražna odluka će prije izdavanja biti dostavljena Uredu Visokog predstavnika u cilju njenog objavljivanja u "Službenom glasniku BiH" i službenim glasilima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
- 10.Arbitražna odluka koju donosi arbitar je konačna i obavezujuća za državu Bosnu i Hercegovinu, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku i smatrat će se u sve svrhe u vezi sa članom II Aneksa 2. GFAP-a, da je "zajednički dogovor" i "dogovoreno prilagođavanje" iz navedenog člana II i stava 3. ove odluke.
- 11.U slučaju da strane, odnosno jedna ili više strana iz Aneksa 2. GFAP-a, u roku od sedam dana od dana objavljivanja kako je navedeno u stavu 9. ove odluke, ne izvrše konsultacije i obavještavanje kako se to traži u skladu sa članom II navedenog Aneksa (i kako je navedeno u stavu 3. ove odluke), odmah ću preduzeti sve potrebne mjere koje one treba da preduzmu a u cilju prilagođavanja (ukoliko je potrebno) međuentitetske linije razgraničenja i njenog usklađivanja sa Arbitražnom odlukom. Sve ove mjere koje možda budem morao preduzeti su apsolutno obavezujuće za navedene strane.
- 12.Ova odluka stupa na snagu odmah i bit će objavljena bez odlaganja u "Službenom glasniku BiH" i "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
Broj 84/01
5. februara 2001. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s. r.