Aktio

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu

Odluka o zakonu o ombudsmanu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu

Zaključujući da je neophodno osigurati poštivanje Sporazuma o ljudskim pravima, uključujući zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u Bosni i Hercegovini, uzimajući u obzir, imajući na umu i konstatirajući sve gore navedeno, ovim donosim slijedeću Odluku

ODLUKA
O ZAKONU O OMBUDSMANU ZA LJUDSKA PRAVA ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora;

Pozivajući se na član II 1. (d) Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora prema kojem Visoki predstavnik "pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom";

Pozivajući se nadalje na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojima je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim "donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim", o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) "druge mjere kojim se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";

Pozivajući se nadalje na član XIV Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Sporazum o ljudskim pravima) koji predviđa da 14. decembra 2000. godine Strane trebaju izvršiti prijenos nadležnost za daljnji rad Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu na institucije Bosne i Hercegovine, osim u slučaju da se Strane drugačije dogovore;

Pozivajući se nadalje na član 6. Sporazuma od 10. novembra 2000. godine u skladu sa članom XIV Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u kojem se poziva na Nacrt zakona o Ombudsmanu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i kojim se nakon stupanja na snagu Nacrta zakona nadležnost za rad Obudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu prenosi sa Strana, potpisnica Sporazuma o ljudskim pravima, na institucije Bosne i Hercegovine;

Pozivajući se nadalje na činjenicu da usvajanje Zakona o Ombudsmanu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu do septembra 2000. godine predstavlja zahtjev koji je u Aneksu usvojenom 23/24. maja 2000. godine postavilo Vijeće za implementaciju mira na svojoj Konferenciji u Briselu;

Odlučan u namjeri da institucija Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu bude u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine u skladu sa Sporazumom o ljudskim pravima;

Zabrinut zbog činjenice da Parlament Bosne i Hercegovine još uvijek nije usvojio Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, koji je izrađen uz pomoć Evropske komisije za demokraciju putem zakona i u augustu 1999. godine prezentiran organima vlasti Bosne i Hercegovine;

Zabrinut zbog činjenice da je kašnjenje u usvajanju Zakona uzrokovalo prekid u radu Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu zbog nepostojanja jasnog pravnog stajališta u pogledu strukture ove institucije nakon 14. decembra 2000. godine;

Priloženi Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu će se bez odlaganja objaviti u "Službenom glasniku BiH". Ovaj zakon stupa na snagu dana predviđenog u Zakonu. Ova odluka će se također objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

ZAKON

O OMBUDSMANU ZA LJUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE

Broj 66/00
12. decembra 2000. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s. r.

I - Priroda

Član 1.

  • 1.
    Ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine je nezavisna institucija uspostavljena u cilju promovisanja dobre uprave i vladavine prava, zaštite prava i sloboda fizičkih i pravnih lica, kako je zajamčeno posebno Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim sporazumima koji se nalaze u dodatku tog Ustava koja će s tim u vezi nadgledati aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i Distrikta Brčko, u skladu sa odredbama ovog zakona.
  • 2.
    U ovom zakonu, termin:
    • a)
      "Institucija" označava instituciju ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine;
    • b)
      "ombudsman" označava jednog od tri ombudsmena koji čine ovu instituciju;
    • c)
      "ombudsmeni" označava tri osobe koje čine Instituciju;
    • d)
      "organ (organi) vlade" ukazuje na sve institucije, organe, ustanove i odjele predmetne vlade, kao i na privatne ustanove koje vrše javne funkcije;
    • e)
      "organ (organi) Vlade Bosne i Hercegovine" također ukazuje na organe Vlade Distrikta Brčko.

II - Ovlaštenja i nadležnosti

Član 2.

  • 1.
    Institucija će razmatrati predmete koji se odnose na slabo funkcionisanje ili povrede ljudskih prava i sloboda počinjene od strane bilo kojeg organa vlade.
  • 2.
    Institucija će djelovati po prijemu žalbe ili ex officio.
  • 3.
    Institucija može poduzimati opće istrage.
  • 4.
    Institucija može preporučiti odgovarajuće pojedinačne i/ili opće mjere.
  • 5.
    Institucija neće razmatrati predmete koji se odnose na odluke, činjenice ili događaje koji su se desili prije 15. decembra 1995. godine.

Član 3.

Nadležnost Institucije će sadržati ovlaštenja da provodi istrage u svim žalbama o povredi ljudskih prava i sloboda navodno počinjenih od vojnih vlasti.

Član 4.

  • 1.
    Nadležnost Institucije će sadržati ovlaštenja da provodi istrage u svim žalbama vezano za slabo funkcionisanje sudskog sistema ili nepravilnog procesuiranja individualnih predmeta i da preporuči odgovarajuće pojedinačne ili opće mjere.
  • 2.
    Ombudsman se neće miješati u proces odlučivanja sudova, ali može pokrenuti sudske postupke ili intervenisati u toku postupka koji se vodi, kad god ustanovi da je takva aktivnost neophodna pri obavljanju svojih dužnosti. Ombudsman također može dati preporuke organu vlasti koji je strana u postupku ili biti konsultovan od strane u postupku.

Član 5.

  • 1.
    Institucija će imati isključivu nadležnost u radu na predmetima koji se:
    • a)
      odnose na organe Vlade Bosne i Hercegovine;
    • b)
      u isto vrijeme odnose na organ vlade jednog entiteta i organ Vlade Bosne i Hercegovine;
    • c)
      u isto vrijeme odnose na organ vlade oba entiteta.
  • 2.
    Institucija također može raditi na predmetima koji se odnose na organ vlade entiteta, kada god smatra da je ishod predmeta od posebnog značaja za efikasno uživanje pojedinačnih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini kao cjelini.
  • 3.
    Ukoliko, u bilo kojoj fazi postupka, ombudsman ustanovi da predmet ne spada u njegovu nadležnost, koja je gore opisana, on će proslijediti predmet odgovarajućoj instituciji ombudsmana u entitetu.

Član 6.

Ombudsman može proslijediti predmete o navodnim povredama ljudskih prava najvišim sudskim organima Bosne i Hercegovine koji su nadležni za pitanja ljudskih prava, u skladu sa pravilima koja regulišu ulaganje žalbe tim organima, kad god ustanovi da je to neophodno za efikasno provođenje svojih dužnosti.

Član 7.

  • 1.
    Aktivnost Institucije neće biti prekinuta u vrijeme kada zakonodavni organ ne zasjeda, zbog toga što je zakonodavni organ raspušten ili je njegov mandat istekao.
  • 2.
    Vanredne situacije neće prekidati mandat ombudsmana.

III - Sastav, imenovanje i ostavka

Član 8.

  • 1.
    Instituciju će sačinjavati tri osobe.
  • 2.
    Ombudsmeni sarađuju u obavljanju svojih funkcija. Aktivnosti provođenja istrage i razmatranja bilo pojedinačnih žalbi ili razmatranja problema ex officio se mogu vršiti pojedinačno od strane svakog ombudsmana, ali raspodjela zadataka među njima neće zavisiti od kriterija etničkog porijekla podnosioca žalbe. Ombudsmeni zajednički daju prijedloge, rješenja i donose izvještaje.

Član 9.

  • 1.
    Ombudsmene će imenovati Predstavnički dom Bosne i Hercegovine i Dom naroda Bosne i Hercegovine dvotrećinskom većinom svakog doma, a na osnovu zajedničkog prijedloga Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Imenovanje će se obaviti u roku od tri mjeseca nakon što se zajednički prijedlog dostavi Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, i, u svakom slučaju, u roku od tri mjeseca od datuma upražnjenja mjesta.

Član 10.

  • 1.
    Ombudsmeni će biti imenovani na period od pet godina i mogu biti ponovno izabrani.
  • 2.
    Svaki ombudsman koji bude imenovan nakon ostavke, ili kao zamjena drugom ombudsmanu, bit će na toj funkciji preostali period od pet godina i može biti ponovno izabran.
  • 3.
    Plaća ombudsmana će biti u visini plaće predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Član 11.

Svaki punoljetan građanin Bosne i Hercegovine punopravan u uživanju građanskih i političkih prava, koji ima dokazano iskustvo u oblasti ljudskih prava, te priznat visok moralni status, može biti izabran za ombudsmana.

Član 12.

  • 1.
    Dužnost ombudsmana će prestati zbog bilo kojeg od dolje navedenih razloga:
    • a)
      ostavke;
    • b)
      isteka mandata;
    • c)
      očigledne nemogućnosti da obavlja svoje dužnosti;
    • d)
      propusta da napusti funkciju koja je nespojiva sa mandatom, kako je utvrđeno članom 17. stav 4. ovog zakona;
    • e)
      osude, i pravosnažnog izricanja kazne za namjerno učinjen prestup opisan u članu 16. stav 3. ovog zakona.
  • 2.
    Upražnjeno mjesto ombudsmana će objaviti predsjedavajući Predstavničkog doma Bosne i Hercegovine u slučaju smrti, ostavke, isteka mandata, ili konačne kazne. U ostalim okolnostima, odluka o upražnjenom mjestu će biti donesena od strane dvotrećinske većine Doma naroda Bosne i Hercegovine i Predstavničkog doma Bosne i Hercegovine, nakon diskusije i nakon saslušanja ombudsmana u pitanju.
  • 3.
    Kada se objavi da je mjesto upražnjeno, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će dati prijedlog za imenovanje novog ombudsmana u roku od mjesec dana.
  • 4.
    Tamo gdje mjesto ombudsmana bude upražnjeno zbog isteka mandata, ombudsman čiji je mandat istekao će nastaviti da obavlja svoje dužnosti na privremenoj osnovi sve dok imenovanje koje je propisano članom 9. ne bude obavljeno.
  • 5.
    Kada jedno od tri mjesta ombudsmena ostane upražnjeno iz drugih razloga, a da to nije istek mandata, ombudsmeni koji ostaju na svom položaju će privremeno obavljati njegove funkcije sve dok se ne okonča imenovanje novog ombudsmana.

IV - Saradnja sa institucijama ombudsmana u entitetima

Član 13.

  • 1.
    Institucija će sarađivati i promovisati saradnju među institucijama ombudsmana u Bosni i Hercegovini i omogućiti koordinaciju aktivnosti institucija ombudsmana u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi Institucija će posebno:
    • a)
      uspostaviti mrežu službenika za vezu koji će međusobno razmjenjivati informacije o aktivnostima institucija ombudsmana u Bosni i Hercegovini, posebno informacije o predmetima koji se razmatraju;
    • b)
      organizovati redovne sastanke institucija ombudsmana u Bosni i Hercegovini;
    • c)
      organizovati seminare i radionice;
    • d)
      zastupati institucije ombudsmana u Bosni i Hercegovini u međunarodnom okružju na odgovarajući način.

Član 14.

Ombudsman može u skladu sa članom 6. proslijediti najvišim sudskim organima Bosne i Hercegovine nadležnim za razmatranje pitanja ljudskih prava svaki predmet koji je dostavljen Instituciji u tu svrhu od strane institucija ombudsmana u entitetima. Kada proslijeđuje takve predmete ombudsman će se također starati da se mišljenje institucija ombudsmana u entitetima adekvatno prezentuje nadležnom sudskom organu.

V - Imuniteti i nespojivost

Član 15.

Ombudsman neće primati nikakve naredbe. U okviru svojih ustavnih i zakonskih nadležnosti, nijedan ombudsman neće dobivati uputstva od strane organa vlasti. Svaki ombudsman će djelovati nezavisno, na osnovu kriterija Institucije i u skladu sa članom 8.

Član 16.

  • 1.
    Ombudsman neće biti krivično gonjen, neće biti podvrgnut istrazi, neće biti uhapšen niti će mu biti suđeno za mišljenja koja izrazi ili za odluke koje donese u provođenju svojih ovlaštenja koja su u skladu sa njegovim ili njenim dužnostima.
  • 2.
    U svim drugim okolnostima, ombudsman ne može biti uhapšen ili pritvoren, osim u slučaju flagrante delicto za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina.
  • 3.
    Odluka o krivičnom gonjenju, pritvaranju ili izvođenju pred sud ombudsmana optuženog zbog krivičnog djela, bit će donesena samo za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina i samo nakon što i Predstavnički dom i Dom naroda Bosne i Hercegovine donesu odluku o tome. Samo sud na nivou Bosne i Hercegovine će biti nadležan da sudi ombudsmanu.
  • 4.
    Osobe u službi ili imenovane od Institucije neće biti krivično gonjene, neće biti predmet istrage, hapšenja, pritvaranja, niti će im se suditi za bilo kakvu radnju, mišljenje ili odluku donesenu pri obavljanju njihovih dužnosti prema uputama ombudsmana. U svim drugim okolnostima, kad god su osobe u službi Institucije uhapšene, pritvorene ili izvedene pred sud, organi tužilaštva će o tome odmah i propisno obavijestiti Instituciju.

Član 17.

  • 1.
    Pozicija ombudsmana je nespojiva sa vršenjem bilo kakve predstavničke funkcije; sa bilo kakvom političkom aktivnošću ili dužnošću ili odgovornošću za propagandu; nastavkom službe u organima vlade, članstvom u političkoj stranci ili vođstvom političke stranke, sindikata, udruženja, fondacije, ili vjerske organizacije ili radom u bilo kojoj od njih; sa obavljanjem dužnosti sudije; kao i sa svakom aktivnošću kao zanimanjem ili profesijom, u privredi ili zapošljavanju.
  • 2.
    Ombudsman koji je bio službenik uživa garanciju ponovnog prijema u prijašnju službu po isteku njegovog ili njenog mandata.
  • 3.
    Ombudsman će, u roku od deset dana po njegovom ili njenom imenovanju, i prije preuzimanja svoje službe, napustiti svako mjesto koje je potencijalno nespojivo, a ukoliko propusti da to uradi smatrat će se da je odbio imenovanje.
  • 4.
    Kada dođe do nespojivosti nakon što je ombudsman preuzeo svoje dužnosti, podrazumijeva se da će on ili ona napustiti svoje dužnosti, u skladu sa članom 12., na dan pojave nespojivosti.

VI - Postupak istrage

Član 18.

  • 1.
    Svaka fizička ili pravna osoba koja tvrdi da ima legitiman interes može se obratiti Instituciji bez ikakvih ograničenja. Nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka, spol, maloljetnost, etničko porijeklo, religija, pravna nesposobnost, zatvor bilo koje vrste, i, općenito uzevši, posebni odnosi sa i ovisnost o nekom ogranu vlade ne mogu ograničiti pravo ulaganja žalbe Instituciji.
  • 2.
    Žalba Instituciji ili intervencija iste neće povući bilo kakve krivične, disciplinske ili druge sankcije za podnosioca žalbe kao ni bilo kakvu neugodnost ili diskriminaciju za istog.

Član 19.

  • 1.
    Svaka žalba mora biti potpisana i uložena od strane osobe koja se žali u dokumentu u kojem će biti navedene njegove ili njene osnove za podnošenje žalbe, na praznom papiru. Žalba podnesena na manje formalan način može se prihvatiti ukoliko ombudsman ustanovi da okolnosti to zahtijevaju.
  • 2.
    Sav rad Institucije je besplatan za osobe koje joj se obrate i ne zahtijeva pomoć savjetnika ili advokata.

Član 20.

  • 1.
    Prepiska upućena ombudsmanu ili Instituciji iz mjesta u kojima se osobe nalaze u pritvoru, u kojima su zatvoreni ili su lišeni slobode ne može podlijegati nikakvoj cenzuri, niti se smije otvarati.
  • 2.
    Razgovori između ombudsmana ili osoba delegiranih od strane ombudsmana ne mogu nikada biti nadgledani niti se u iste može miješati.

Član 21.

  • 1.
    Institucija će registrovati i potvrditi prijem žalbi koje su uložene, bilo da smatra da je iste potrebno razmatrati ili ne. Kada ombudsman odluči da ne razmatra žalbu, on ili ona će to uraditi pismeno, navodeći razloge i upućujući podnosioca te žalbe na najpogodnija sredstva za poduzimanje radnje, ukoliko ista postoje, ostavljajući podnosiocu žalbe da iskoristi ona sredstva koja on ili ona smatra najpogodnijim.
  • 2.
    Ombudsman može odbiti da razmatra anonimne žalbe za koje smatra da su zlonamjerne, koje su neosnovane, u kojima nema žalbe, koje nanose štetu legitimnim pravima treće osobe ili koje su instituciji predočene izvan roka od 12 mjeseci nakon pojave činjenica, događaja ili odluka na koje se žali.

Član 22.

Protiv odluka ombudsmana ili Institucije nije moguće uložiti žalbu.

Član 23.

  • 1.
    Kada ombudsman odluči da žalba ili problem koji razmatra ex officio pružaju dovoljne osnove za istragu, on ili ona će obavijestiti predmetni organ vlade o suštini predmeta, tako da nadležna osoba može dostaviti pismenu izjavu u roku na koji je ombudsman ukazao.
  • 2.
    Ombudsman može tražiti u bilo koje vrijeme bilo koji dokumenat koji smatra potrebnim za istragu.

Član 24.

Kada, u toku istrage, ombudsman ustanovi da izvršenje upravne odluke može rezultirati nepopravljivom štetom za prava podnosioca žalbe, ombudsman može predložiti nadležnom organu vlade da obustavi izvršenje osporene mjere u periodu ne dužem od deset dana. Predmetni organ može odbiti da ispoštuje taj prijedlog, objasnivši, u pismenom aktu upućenom Instituciji, u roku od tri dana po prijemu prijedloga i u svakom slučaju prije izvršenja osporene mjere, razloge za to, a ukoliko to propusti taj prijedlog postaje obavezujući za taj organ.

VII - Obaveza saradnje sa ombudsmanom

Član 25.

  • 1.
    Organi vlade obavezni su da Instituciji pruže odgovarajuću pomoć u istrazi i vršenju kontrola.
  • 2.
    U vrijeme istrage ombudsman ima pristup bilo kojem organu vlade u cilju provjere traženih informacija, obavljanja ličnih razgovora i razmatranja potrebnih spisa i dokumenata.
  • 3.
    Ombudsmanu ne smije biti odbijen pristup spisima ili administrativnim dokumentima ili drugim dokumentima koji se tiču aktivnosti ili djelatnosti koja je pod istragom, bez prejudiciranja odredbi člana 28. ovog zakona.

Član 26.

  • 1.
    Kada se predmet koji se istražuje odnosi na radnje osoba koje su u službi vlade i kada je ista vezana za dužnosti koje te osobe obavljaju, Institucija će obavijestiti tu osobu i njegovog ili njenog pretpostavljenog ili organ u kojem on ili ona radi i može zatražit pismenu izjavu.
  • 2.
    Predmetni službenik će u datom roku dostaviti pismeni odgovor kao i sve dokumente i dokaze koje smatra relevantnim. Taj rok može na zahtjev biti produžen.
  • 3.
    Ombudsman može provjeriti vjerodostojnost dostavljenih elemenata i dati prijedlog za saslušanje tog službenika kako bi dobio dodatne informacije. Od službenika koji odbiju da se odazovu ovom saslušanju ombudsman može zatražiti pismeno objašnjenje o razlozima odbijanja.
  • 4.
    Informacije iz lične evidencije date od nekog službenika za vrijeme istrage su povjerljive, bez prejudiciranja odredbi krivičnog zakona o objavljivanju akata, što može biti krivično djelo.

Član 27.

Nadređeni službenici ili organi vlade koji zabranjuju službenicima koji su im podređeni ili koji se nalaze u njihovoj službi da se odazovu zahtjevu ombudsmana ili saslušanju koje je on ili ona zakazao, dat će pismenu izjavu da su to uradili, navodeći razloge za to. Ovaj dokumenat će biti dostavljen tom službeniku i ombudsmanu. Ombudsman će se tada obratiti pomenutom višem službeniku za sve radnje koje su neophodne za istragu.

VIII - Povjerljivi i tajni dokumenti i obaveza diskrecije

Član 28.

  • 1.
    Ombudsman može zatražiti od organa vlade da mu predaju dokumente koje smatra potrebnim za obavljanje svojih dužnosti, uključujući one koji su zavedeni kao povjerljivi ili tajni u skladu sa zakonom. U takvim slučajevima, ombudsman će primijeniti potrebnu diskreciju za iste i neće ih učiniti dostupnim javnosti.
  • 2.
    Istraga koju vodi ombudsman i njegovo ili njeno osoblje, uključujući i proceduralne mjere, provodit će se uz najveću diskreciju, bez prejudiciranja razmatranja za koja ombudsman ustanovi da treba da budu uvrštena u izvještaj. Poduzet će se posebne mjere zaštite za dokumente koji su zavedeni kao povjerljivi ili tajni.
  • 3.
    Kada ombudsman smatra da dokumenti koji su zavedeni kao povjerljivi ili tajni i koji nisu dostavljeni od strane organa vlade mogu biti od presudnog značaja za pravilno provođenje istrage, o toj činjenici će obavijestiti Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

IX - Odgovornosti organa vlasti i zvaničnika

Član 29.

Kada istraga pokaže da je zloupotreba, proizvoljna procedura, diskriminacija, greška, nemar ili propust koji su predmet žalbe počinjen od strane službenika u organu vlade, ombudsman može dostaviti te nalaze predmetnom službeniku. Istoga dana, ombudsman će proslijediti te dokumente službenikovom nadređenom i dat će preporuke koje bude smatrao potrebnim.

Član 30.

Kada ombudsman u provođenju svojih dužnosti sazna za ponašanja ili radnju koja predstavlja krivično djelo, o tome će obavijestiti nadležne organe tužilaštva.

Član 31.

  • 1.
    Ukoliko neprijateljsko ponašanje ili stav koji ometa istragu ombudsmana potiču od organa vlade ili njenih službenika, to može biti predmetom specijalnog izvještaja i bit će pomenuto u odgovarajućem dijelu godišnjeg izvještaja.
  • 2.
    Kada neki službenik iz organa vlade ugrozi istragu tako što odbije da dostavi dokumente koje je zatražio ombudsman, ili zanemari da dostavi takve dokumente ili uskrati ombudsmanu pristup administrativnim spisima ili dokumentima neophodnim za istragu, ombudsman će poslati relevantni spis osobi nadređenoj tom službeniku ili nadležnim organima tužilaštva za odgovarajući disciplinski ili krivični postupak koji će se provesti u skladu sa zakonom.
  • 3.
    Kada nadležni organi vlasti propuste da poduzmu radnju, ombudsman može, umjesto tog organa, pokrenuti disciplinski postupak protiv odgovornog službenika ili, tamo gdje je to potrebno, pokrenuti krivični postupak pred sudom.

X - Preporuke

Član 32.

  • 1.
    Ombudsman može dati preporuke vladinim organima u cilju usvajanja novih mjera. Organi vlade koji dobiju takve preporuke dužni su da pismeno odgovore i obavijeste ombudsmana o učinku preporuka u roku koji je ombudsman odredio.
  • 2.
    Ukoliko, jednom kada su preporuke date, predmetni organ vlade ne poduzme odgovarajuće mjere u roku koji je ombudsman odredio, ili ukoliko ne obavijesti ombudsmana o razlozima nepoduzimanja istih, ombudsman može ukazati ministru odgovornom za taj organ ili najvišim organima vlade, na tok predmeta i na date preporuke. Ukoliko ombudsman nakon toga ne dođe do rješenja u predmetu u kojem je po njegovom/njenom mišljenju bilo moguće naći pozitivno rješenje, taj problem će biti uvršten u godišnji ili specijalni izvještaj, pominjući imena organa vlasti ili službenika koji su zauzeli takav stav.
  • 3.
    Ni ombudsman ni Institucija nemaju nadležnost da izmijene ili ukinu mjere ili naloge vlade, ali mogu dati prijedlog za izmjenu kriterija korištenih pri njihovom usvajanju.
  • 4.
    Kada, nakon razmatranja predmeta, ombudsman ustanovi da način na koji je zakon primjenjen vodi nepravičnim rezultatima, on ili ona može uputiti nadležnom organu vlade preporuke koje bi dovele do pravičnog rješenja situacije predmetnog pojedinca. Ombudsman može nadležnom organu dati prijedlog mjera čija primjena bi vjerovatno poboljšala situaciju na koju se žali, uključujući isplatu odštete, i u godišnjem ili specijalnom izvještaju Institucije dati prijedlog za izmjene i dopune zakona i drugih propisa kada on ili ona smatra da je to potrebno.
  • 5.
    Ukoliko se radnje koje su predmet žalbe provode kroz usluge fizičkih osoba u skladu sa ugovorom o koncesiji javne službe, ombudsman može od nadležnog upravnog organa zatražiti da provede svoja ovlaštenja kontrole i kažnjavanja.

XI - Obavještavanje i komunikacija

Član 33.

  • 1.
    Ombudsman će obavijestiti predmetnu osobu o rezultatima njegovih ili njenih istraga i radnji kao i o odgovoru koji mu je dostavljen od strane organa vlade, ukoliko se odgovor, po svojoj prirodi, ne smatra povjerljivim ili tajnim.
  • 2.
    Ombudsman će dostaviti pozitivne i negativne nalaze istraga vlastima, službenicima ili predmetnom upravnom odjelu.
  • 3.
    Institucija može odlučiti da objavi svoje opće preporuke u "Službenom glasniku BiH".
  • 4.
    Sve ostale preporuke ombudsmana ili Institucije će biti dostupne javnosti, osim u slučaju kada se iste odnose na pitanja koja su povjerljiva ili tajna, ili kada se u žalbi izričito zatraži da se ime podnosioca kao i okolnosti slučaja ne objave.

XII - Izvještaji

Član 34.

  • 1.
    Svake godine Institucija će dostaviti rezultate svojih aktivnosti u izvještaju upućenom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Predstavničkom domu Bosne i Hercegovine, Domu naroda Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Tamo gdje javni značaj i hitnost slučaja zahtijevaju, Institucija može izdati specijalni izvještaj.
  • 3.
    Godišnji i specijani izvještaji će biti objavljeni.

Član 35.

  • 1.
    U svom godišnjem izvještaju, Institucija može navesti broj i prirodu primljenih žalbi, ukazujući na one koje nisu uzete u razmatranje kao i razloge za to, i one koje su bile predmet istrage, i nalaze o tome; Institucija može također istaknuti one prijedloge ili preporuke koje su prihvaćene od strane Vlade.
  • 2.
    Izvještaj neće sadržavati lične podatke koji bi omogućili da osoba uključena u postupak istrage bude javno identifikovana, bez prejudiciranja odredbi člana 31.
  • 3.
    Izvještaj će također sadržati dodatak namijenjen Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, koji će prikazati troškove budžeta Institucije u datom periodu.

XIII - Pravila procedure

Član 36.

Pravila za funkcionisanje Institucije će biti utvrđena u skladu sa odredbama ovog zakona od strane Institucije u Pravilima procedure koja će biti objavljena u "Službenom glasniku BiH".

XIV - Osoblje i oprema

Član 37.

  • 1.
    Institucija ima slobodu izbora osoblja za rad ureda i može, ukoliko je to potrebno, imenovati savjetnike, uključujući i zamjenike, u skladu sa Pravilima procedure i u granicama budžeta.
  • 2.
    Osoblje Institucije će primati i otpuštati Institucija.
  • 3.
    Ombudsman može ovlastiti bilo koga da obavlja dužnosti u skladu sa Pravilima procedure Institucije.

Član 38.

  • 1.
    Savjetnici institucije će biti automatski otpušteni kada tri nova ombudsmena izabrana od strane Predstavničkog doma Bosne i Hercegovine i Doma naroda Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 9. ovog zakona, preuzmu svoje dužnosti. Ovi savjetnici mogu biti ponovno imenovani.
  • 2.
    Članovi osoblja Institucije, koji su bili službenici prije zapošljavanja u Instituciji, uživaju garancije ponovnog prijema u njihovu službu u vrijeme njihovog otpuštanja iz službe Institucije.

Član 39.

Na prijedlog Institucije, finansije neophodne za njeno funkcionisanje bit će uvrštene u budžet Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

XV - Prelazne odredbe

Član 40.

  • 1.
    Po stupanju na snagu ovog zakona, Ured ombudsmana za ljudska prava ustanovljen Aneksom 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini će se zvati "Ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine" i obavljat će dužnosti u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 41.

  • 1.
    Do 31. decembra 2003. godine, postojat će samo jedan ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine (prijelazni ombudsman), imenovan od strane predsjedavajućeg OSCE-a nakon konsultovanja sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine, predsjedavajućim Predstavničkog doma Bosne i Hercegovine i predsjedavajućim Doma naroda Bosne i Hercegovine. Prijelazni ombudsman ne može biti državljanin Bosne i Hercegovine ili državljanin susjedne zemlje.
  • 2.
    Osoba koja bude obavljala dužnost ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine u vrijeme stupanja na snagu ovog zakona bit će prijelazni ombudsman Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Prijelazni ombudsman će nastaviti da obavlja svoje dužnosti sve do imenovanja ombudsmana u skladu sa odredbama poglavlja III ovog zakona.

Član 42.

Prijelazni ombudsman će imati sve privilegije i imunitete navedene u članu III stav 4. Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Član 43.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na budžet, imenovanje osoblja u granicama budžeta i izvještaje Predsjedništvu Bosne i Hercegovine o izvršenju budžeta neće se primjenjivati na prijelaznog ombudsmana.

Član 44.

Prijelazni ombudsman će dostaviti svoje godišnje i specijalne izvještaje Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Predstavničkom domu Bosne i Hercegovine, Domu naroda Bosne i Hercegovine i Visokom predstavniku.

Član 45.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".