Operativne smjernice za nastavak poslovanja u restrukturiranju
Na osnovu člana 184. stav (5) Zakona o bankama ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/17), člana 19. stav (1) tačka c) Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 75/17 i 22/25) i člana 12. stav (1) tačka d) Statuta Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/18), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 27.07.2026. godine donosi
OPERATIVNE SMJERNICE
ZA NASTAVAK POSLOVANJA U RESTRUKTURIRANJU
Sarajevo, juli/srpanj 2026. godine Sadržaj:
- 1.PREDMET
- 2.UVOD
- 3.SVRHA I CILJEVI
- 4.OKVIR PRIMJENE I POSTEPENA IMPLEMENTACIJA
- 5.OPERATIVNE SMJERNICE
5.1. Opće napomene
5.2. Identifikacija i mapiranje usluga
5.2.1. Identifikacija usluga
5.2.2. Mapiranje međupovezanosti za nastavak poslovanja
5.3. Procjena rizika operativnog nastavka poslovanja
5.4. Aktivnosti za ublažavanje rizika operativnog nastavka poslovanja i mjere za unaprijeđenje spremnosti za restrukturiranje
5.4.1. Adekvatna dokumentacija
5.4.2. Karakteristike održivosti u restrukturiranju - ugovorne odredbe
5.4.3. Karakteristike održivosti u restrukturiranju - alternativne aktivnosti za ublažavanje rizika operativnog nastavka poslovanja
5.4.4. Mjere za obezbjeđivanje finansijske održivosti
5.4.5. Mjere kojima se obezbjeđuje da su relevantne funkcije adekvatno kadrovski popunjene
5.5. Adekvatan MIS
5.5.1. Katalog usluga
5.5.2. Katalog/baza relevantnih ugovora
5.5.3. Popis relevantne operativne imovine i baza podataka relevantnih zaposlenika/funkcija
5.6. Upravljanje aktivnostima restrukturiranja
- 6.ZAVRŠNE ODREDBE
PRILOG I: Spisak minimalnih polja koja treba da budu uključena u katalog ugovora
PRILOG II: Popis relevantne imovine i baza podataka relevantnih zaposlenika
1. PREDMET
Ovim operativnim smjernicama daju se bliža pojašnjenja očekivanja Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu nastavka poslovanja u restrukturiranju, radi operativnog provođenja predviđene strategije restrukturiranja ili alternativne strategije restrukturiranja, stabilizacije poslovanja banke i omogućavanja reorganizacije poslovanja nakon restrukturiranja.
2. UVOD
Operativne smjernice za nastavak poslovanja u restrukturiranju (u daljem tekstu: Operativne smjernice ili OCIR smjernice) navode neke od glavnih faktora koje banke trebaju uzeti u obzir prilikom provođenja očekivanja u pogledu nastavka poslovanja, na način definiran u dokumentu Smjernice u planiranju restrukturiranja - Očekivanja od banaka (u daljem tekstu: Očekivanja od banaka), kako bi efikasno provele predviđenu strategiju restrukturiranja ili bilo koju alternativnu strategiju na način kako je definisala Agencija za bankarstvo FBiH (u daljem tekstu: Agencija) kao tijelo nadležno za restrukturiranje, sa operativnog stanovišta, s ciljem restrukturiranja i stabilizovanja poslovanja banke.
U slučaju procjene mogućnosti restrukturiranja ili stvarnog prekida u poslovanju banke, u zavisnosti od specifične situacije i u skladu sa važećim pravnim okvirom, Agencija može odstupiti od radnji i očekivanja opisanih operativnim smjernicama.
Ove operativne smjernice ne prejudiciraju postupanje Agencije u pojedinačnim slučajevima, u kojima će Agencija odlučivati uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja.
3. SVRHA I CILJEVI
Kao što je navedeno u dokumentu Smjernice u planiranju restrukturiranja - Očekivanja od banaka, nastavak poslovanja u restrukturiranju (u daljem tekstu: OCIR) odnosi se na sposobnost efikasnog provođenja, sa operativne tačke gledišta, strategije restrukturiranja i posljedično, stabilizaciju i reorganizaciju poslovanja. Da bi se to postiglo, bez obzira na druge zahtjeve, od banaka se očekuje da:
- -identifikuju sve relevantne ključne i esencijalne usluge, kao i osnovnu relevantnu operativnu imovinu i zaposlenike/funkcije i izvrše mapiranje pravnih lica (pružaoca i primaoca usluga), ključnih poslovnih linija i ključnih funkcija (mapiranje međusobne povezanosti za nastavak poslovanja (Očekivanja od banaka - Načelo 4.1.);
- -osiguraju da su relevantni ugovorni aranžmani kako sa trećim licima tako i sa pravnim licima pružaocima usluga unutar grupe jasno i sveobuhvatno dokumentovani, ažurirani i mapirani sa relevantnim uslugama (Očekivanja od banaka - Načelo 4.1.);
- -procjene rizike nastavka poslovanja u restrukturiranju, kao što su prekid relevantnih usluga, nemogućnost pristupa relevantnoj operativnoj imovini i nepostojanje/neraspoloživost relevantnih zaposlenika/funkcija (Očekivanja od banaka - Načelo 4.2.);
- -smanje identifikovane rizike nastavka poslovanja uspostavljanjem odgovarajućih operativnih aranžmana, kao npr. ugovori o uslugama održivi i u restrukturiranju (Očekivanja od banaka - Načelo 4.3.);
- -imaju uspostavljenu strukturu troškova i cijena za usluge koja je predvidljiva, transparentna i utvrđena na principu tržišnih odnosa (Očekivanja od banaka - Načelo 4.3.);
- -utvrde finansijsku održivost pružalaca usluga (Očekivanja od banaka - Načelo 4.3.);
- -imaju uspostavljene upravljačke informacione sisteme (MIS) koji omogućavaju pravovremeni pristup ažuriranim informacijama potrebnim za identifikaciju potencijalnih rizika nastavka poslovanja u restrukturiranju i za provođenje odvajanja i restrukturiranja (npr. katalog ugovora koji reguliraju pružanje relevantnih usluga (Očekivanja od banaka - Načelo 5.1.);
- -obezbijede adekvatno upravljanje aktivnostima restrukturiranja za potrebe operativnog nastavka poslovanja (Očekivanja od banaka - Načelo 1.2.);
Operativne Smjernice imaju za cilj povećanje spremnosti banaka za potencijalno restrukturiranje, u skladu sa "područjima" utvrđenim u Očekivanjima od banaka, pružanjem dodatnih operativnih pojašnjenja u oblasti OCIR uključenim u Očekivanja od banaka.
4. OKVIR PRIMJENE I POSTEPENA IMPLEMENTACIJA
Ove operativne smjernice namijenjene su bankama sa sjedištem u Federaciji BiH za koje je utvrđena strategija restrukturiranja. Iako su općeg karaktera, njihova primjena na pojedinačnu banku može se prilagoditi pojedinačnim specifičnostima, uvažavajući princip proporcionalnosti.
Smjernice uključene u naredna poglavlja mogu biti predmet dalje komunikacije Agencije sa bankama u vezi sa zahtjevima za restrukturiranje banaka. U tom kontekstu, Agencija za bankarstvo FBiH može zahtijevati informacije i analize o drugim temama pored ovih smjernica, kada je to relevantno za napredak u planiranju restrukturiranja u cilju povećanja spremnosti banke za restrukturiranje tokom odgovarajućeg ciklusa planiranja restrukturiranja.
Za OCIR očekivanja defiinirana ovim operativnim smjernicama bankama se ostavlja prelazni period za potpunu implementaciju do 31.12.2028. godine.
5. OPERATIVNE SMJERNICE
Tabela ispod prikazuje indikativni redoslijed implementacije pojedinačnih segmenata:
Kontinuitet ključnih funkcija u odnosu na:
- -identifikaciju i mapiranje međusobne povezanosti, uključujući adekvatan upravljački informacioni sistem (MIS) u ove svrhe;
- -procjenu rizika za nastavak poslovanja u restrukturiranju;
- -obezbjeđivanje adekvatno dokumentovanih ugovora održivih u restrukturiranju;
- -Provođenje upravljačkih aranžmana (kontinuirano).
Kontinuitet ključnih funkcija u odnosu na:
- -obezbjeđivanje adekvatno dokumentovanih ugovora održivih u restrukturiranju;
- -alternativne mjere ublažavanja rizika ugovora koji nisu održivi u restrukturiranju;
- -strukturu naplate u skladu sa tržišnim uslovima;
- -kontinuitet ključnih linija poslovanja u odnosu na identifikaciju, mapiranje i procjenu rizika, kako je navedeno iznad.
Kontinuitet ključnih funkcija u odnosu na:
- -mjere za obezbjeđivanje finansijske održivosti;
- -mjere za održavanje zaposlenih/funkcija.
Kontinuitet ključnih linija poslovanja:
- -mjere za obezbjeđivanje finansijske održivosti;
- -mjere za održavanje zaposlenih/funkcija.
5.1. Opće napomene
Nastavak poslovanja u restrukturiranju odnosi se na sposobnost efikasnog provođenja strategije restrukturiranja sa operativnog stanovišta i posljedično stabilizacije i reorganizacije poslovanja banke. U tu svrhu, potrebno je uspostaviti odgovarajuće aranžmane kako bi se osiguralo kontinuirano pružanje usluga potrebnih za:
(i) održavanje ključnih funkcija banke u realnom sektoru i finansijskim tržištima ("ključne usluge") i
(ii) podržavanje ključnih linija poslovanja banke neophodnih za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedično stabilizaciju i reorganizaciju poslovanja ("esencijalne usluge").
Ove usluge zajedno se nazivaju "relevantnim uslugama".
Banka može organizovati pružanje usluga za obavljanje svojih aktivnosti, tj. svoj model pružanja usluga, na nekoliko načina, koji se u praksi mogu kombinovati:
- -eksternalizirati pružanje usluga eksternoj strani (pružanje usluga od strane trećeg lica);
- -dodijeliti pružanje usluga drugom subjektu unutar svoje grupe (pružanje usluga od strane drugog pravnog lica unutar grupe);
- -upravljati organizacionim dijelom unutar banke koja pruža usluge jednoj ili više njenih organizacionih dijelova (pružanje usluga unutar subjekta ili interno pružanje usluga).
Bez obzira na model pružanja usluga koji banka koristi, od banke se očekuje da obezbijedi nastavak relevantnih usluga tokom restrukturiranja, olakša odvajanje i operativni nastavak poslovanja, tj. reorganizaciju poslovanja nakon restrukturiranja.
Odgovarajući aranžmani za nastavak poslovanja mogu se razlikovati u zavisnosti od modela pružanja usluga koji banka koristi. Preferirana strategija restrukturiranja i drugi faktori, kao što je zakon koji se primjenjuje na ugovore koji reguliraju relevantne usluge i operativnu imovinu ("relevantni ugovori"), također mogu uticati na određivanje prioriteta u provođenju aranžmana opisanih u narednim poglavljima.
5.2. Identifikacija i mapiranje usluga
Očekivanja od banaka - Načelo 4.1. Identifikacija i raspored (mapiranje) međuovisnosti za operativni nastavak poslovanja
Banke trebaju imati identifikovane sve relevantne usluge, kao i operativnu imovinu i funkcije/zaposlenike, neophodne za nastavak ključnih funkcija i ključnih linija poslovanja potrebnih za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedičnu reorganizaciju poslovanja. Sve relevantne usluge trebaju biti raspoređene/mapirane prema pravnim licima, ključnim funkcijama, ključnim linijama poslovanja i povezanim ugovornim aranžmanima.
Identifikacija i mapiranje međusobne povezanosti relevantnih usluga predstavlja osnovu za plan banke za obezbjeđivanje kontinuiteta ovih usluga u restrukturiranju, kao i za olakšavanje odvajanja i operativnog nastavka poslovanja i reorganizacije poslovanja nakon restrukturiranja. Identifikacija i mapiranje omogućavaju banci da provede procjenu rizika za nastavak poslovanja u restrukturiranju, što će biti osnova za identifikovanje i provođenje odgovarajućih mjera za njihovo smanjivanje i otklanjanje, uključujući mjere kojima se postiže spremnost za provođenje postupka restrukturiranja.
U tom smislu, od banaka se očekuje da:
- -provode i održavaju sveobuhvatnu identifikaciju svih relevantnih usluga (koje pružaju pružaoci unutar grupe ili treće strane), operativne imovine (u vlasništvu ili licencirane/zakupljene) i zaposlenika/funkcija;
- -provode i održavaju sveobuhvatno rapoređivanje (mapiranje) svih relevantnih usluga prema (i) ključnim funkcijama, (ii) ključnim linijama poslovanja potrebnim za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedičnu reorganizaciju poslovanja, (iii) pravnim licima (pružaoci i primaoci usluga) i (iv) relevantnoj imovini i zaposlenicima/funkcijama uključujući i njihovu lokaciju;
- -provode i održavaju raspoređivanje (mapiranje) relevantnih usluga i relevantne imovine u odnosu na ugovore/aranžmane koji ih reguliraju;
- -prikupe prethodno navedene informacije u "katalogu relevantnih usluga" za cijelu grupu (tzv. katalog usluga, Poglavlje 5.5.1. Katalog usluga).
5.2.1. Identifikacija usluga
Kako bi identifikovale relevantne usluge, od banaka se očekuje da:
- -razviju sopstvenu taksonomiju usluga po nivoima, npr. kategorizacija usluga i podskupova tih usluga u hijerarhijske nivoe;
- -izvrše procjenu značajnosti zavisnosti ključnih funkcija od usluga (uključujući i one koje pružaju treće strane);
- -procjene zavisnost ključnih linija poslovanja (čiji se kontinuitet smatra neophodnim za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedične reorganizacije poslovanja) od usluga prema istim kriterijima.
Taksonomija usluga pruža osnovu za sveobuhvatnu funkcionalnu prezentaciju operativne strukture banke, tj. kako je banka strukturirana da pruža neophodne usluge za upravljanje ključnim linijama poslovanja i obavljanje ključnih funkcija. Zauzvrat, ona pruža osnovu za mapiranje međusobne povezanosti za nastavak poslovanja. Očekuje se da taksonomija usluga bude adekvatno granularna, kako bi omogućila ciljanu identifikaciju relevantnih usluga. Navedeno podrazumijeva uspostavljanje ravnoteže između jednostavnosti (izbjegavanja prekomjerne granulacije usluga) i ex ante pouzdanog i transparentnog određivanja usluga neophodnih za kontinuirano pružanje ključnih funkcija i ključnih linija poslovanja banke.
Kao referentnu tačku u vezi sa taksonomijom usluga, banke mogu koristiti listu usluga navedenu u izvještajnom obrascu Z 08.00 Ključne usluge (KU). Međutim, očekuje se da će taksonomija usluga biti detaljnija kako bi se osiguralo da se relevantne usluge mogu identifikovati na precizniji način.
Očekuje se da će se procjena značajnosti zavisnosti ključnih funkcija od usluga provesti prema sljedećim kumulativnim kriterijima:
(i) značajan uticaj na ključne funkcije ako je usluga prekinuta: zavisnost od usluge se smatra značajnom ako njen prekid ili kvar može predstavljati ozbiljnu prepreku ili potpuno spriječiti obavljanje ključne funkcije;
(ii) zamjenljivost usluge: ako se usluga može zamijeniti uslugom uporedivog obima, cijene i kvaliteta u razumnom vremenskom roku, ista se ne smatra ključnom.
Usluga se smatra ključnom za podršku ključne funkcije ako bi njen prekid imao značajan uticaj na ključnu funkciju i ako nije zamjenljiva.
Što se tiče zamjenljivosti usluge, "razumni vremenski rok" može se razlikovati od jedne usluge do druge, kao i između ključnih funkcija. Generalno, razumni vremenski rok treba shvatiti kao vremenski period nakon prekida usluge u kojem usluga treba biti vjerodostojno zamijenjena (npr. premještanjem kod alternativnog pružaoca ili internim provođenjem) kako bi se osigurao kontinuitet ključnih funkcija tokom postupka restrukturiranja.
Prilikom procjene uporedivosti usluge, treba uzeti u obzir kontekst restrukturiranja: zamjenski pružalac usluge/ usluga možda nije optimalan izbor u okolnostima "redovnog poslovanja", ali se može smatrati razumnim i kao da pruža uporedivu uslugu u kontekstu restrukturiranja.
Ako se usluga ne smatra ključnom na osnovu njene zamjenljivosti, u zavisnosti od stepena materijalnog uticaja njenog poremećaja na jednu ili više ključnih funkcija, može biti potrebna prethodna identifikacija niza zamjenskih pružalaca sličnih usluga.
Slično kao i kod ključnih usluga, određivanje esencijalnih usluga od strane banke zavisi od procjene zavisnosti ključnih linija poslovanja (potrebnih za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedične reorganizacije poslovanja) od usluga, na osnovu značaja uticaja prekida usluge i njene zamjenljivosti.
Utvrđivanje koje su ključne linije poslovanja neophodne za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedičnu reorganizaciju poslovanja zavisi uglavnom od strategije restrukturiranja i od karakteristika ključnih linija poslovanja banke i njihovih operativnih povezanosti (npr. sinergije i/ili mogućnosti unakrsne prodaje u različitim poslovnim aktivnostima).
- -U slučaju transferne strategije, ključne linije poslovanja kod kojih je neophodno očuvati kontinuitet treba da se identifikuju prema odabranom obimu transfera koji se prenosi u postupku restrukturiranja (trećim licima ili instituciji za posebne namjene). U tu svrhu, analiza odvajanja navodi izbor obima transfera.
- -U slučaju strategije unutrašnjeg restrukturiranja (bail-in), cilj obnavljanja buduće održivosti banke podrazumijeva potrebu da se obezbijedi kontinuitet šireg skupa ključnih linija poslovanja od onih koje su već uključene u obezbjeđivanje ključnih funkcija. U ovom kontekstu, kontinuitet treba biti obezbijeđen za ključne linije poslovanja, koje, ako budu poremećene, mogu uticati na procjenu vrijednosti i održivost banke, dovesti do značajnog gubitka klijenata i štete po reputaciju i/ili finansijskih gubitaka za banku. U tu svrhu, može biti adekvatno da se sve ključne linije poslovanja nastave tokom i nakon restrukturiranja kako bi se postigao cilj kontinuiteta i osigurala dugoročna održivost. Kod primjene navedene strategije od banaka očekuje da obezbijede nastavak svih ključnih linija poslovanja.
Od banaka se također očekuje da procjene zavisnost operativne imovine i zaposlenika/funkcija kako bi utvrdilo da li ih treba smatrati relevantnim ili ne. Kod ključnih i esencijalnih usluga, ova procjena treba da se zasniva na istim glavnim pokretačima: (i) značajnost uticaja nemogućnosti pristupa operativnoj imovini i nepostojanje/neraspoloživost relevantnih zaposlenika/funkcija i (ii) njihova zamjenljivost.
5.2.2. Mapiranje međupovezanosti za nastavak poslovanja
Od banaka se očekuje da provedu i održavaju, na odgovarajućem detaljnom nivou, sveobuhvatno mapiranje:
- -relevantnih (internih) usluga relevantnim: (i) pružaocima usluga koji su treća strana i (ii) operativnim sredstvima i (iii) zaposlenicima/funkcijama koje podržavaju njihovo pružanje;
- -relevantnih usluga za: (i) ključne funkcije, (ii) ključne linije poslovanja potrebne za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedičnu reorganizaciju poslovanja i (iii) pravnih lica (pružanje i primanje usluga);
- -relevantnih usluga i relevantnih operativnih sredstava za povezane ugovorne aranžmane.
Ovo mapiranje bi takođe trebalo omogućiti banci da obuhvati relevantne usluge koje se pružaju između pružaoca usluga, ako je relevantno (npr. pružalac usluga unutar grupe koji sklapa podugovor sa pružaocem usluga koji je treća strana) i one koje pružaju ključni pružaoci IKT usluga koji su treća strana.
5.3. Procjena rizika operativnog nastavka poslovanja
Očekivanja od banaka - Načelo 4.2. Procjena rizika operativnog nastavka poslovanja
Rizici operativnog nastavka poslovanja u restrukturiranju trebaju biti sveobuhvatno procijenjeni od strane banke, kao što je prekid relevantnih usluga, nemogućnost pristupa operativnoj imovini i nepostojanje/neraspoloživost potrebnih zaposlenika. Rezultat analize rizika, treba biti dobro razumijevanje banke u kojoj mjeri su operativni aranžmani u mogućnosti podržati operativno izvršenje strategije restrukturiranja i reorganizaciju poslovanja nakon restrukturiranja.
Očekuje se da će obim procjene rizika nastavka poslovanja od strane banke obuhvatiti sve relevantne usluge, operativnu imovinu i zaposlenike/funkcije.
Za ovu procjenu od banaka se očekuje da koriste mapiranje međusobne povezanosti navedeno u prethodnom poglavlju.
Analiza rizika treba uzeti u obzir elemente kao što su:
- -prekid u pružanju relevantnih usluga od strane trećih lica i drugih pravnih lica grupe;
- -nemogućnost pristupa relevantnoj imovini banke i
- -potencijalni nedostatak relevantnih funkcija/zaposlenika u restrukturiranju, uključujući i slučajeve kada su relevantni zaposlenici zaposleni u pravnom licu grupe koje bi moglo biti likvidirano ili prodato u restrukturiranju.
Važne informacije u vezi sa relevantnom operativnom imovinom uključuju sljedeće:
- -da li je u vlasništvu ili licencirana/zakupljena od strane subjekta koji je koristi za pružanje relevantne usluge;
- -ako je licencirana, gde je licenca registrovana;
- -ako je iznajmljena, gdje se imovina nalazi i
- -ako je u vlasništvu, gdje se nalazi unutar grupe i geografski.
Važne informacije u vezi sa relevantnim zaposlenicima/funkcijama uključuju:
- -koje pravno lice je poslodavac relevantnih zaposlenika i
- -gdje se relevantni zaposlenici/funkcije nalaze unutar grupe i geografski.
Gore navedene informacije o relevantnoj operativnoj imovini i zaposlenicima/funkcijama potrebno je da budu dostupne iz popisa relevantne operativne imovine i baze podataka relevantnog zaposlenika/funkcija (Poglavlje 5.5.3. Popis relevantne operativne imovine i baza podataka relevantnih zaposlenika/funkcija).
Od banaka se očekuje da koriste sveobuhvatni okvir za identifikaciju rizika, sa ciljem identifikovanja svih vrsta rizika za nastavak poslovanja kojima su izložene, uključujući rizik koji proističe iz digitalizacije aktivnosti.
U tu svrhu, od banaka se očekuje da prilikom provođenja procjene rizika:
- -identifikuju sveobuhvatnu listu pokretača rizika, koji predstavljaju potencijalne događaje (povezane sa bankom koja je u postupku restrukturiranja) koji mogu dovesti do materijalizacije rizika nastavka poslovanja. Očekuje se da je lista identifikovanih pokretača rizika bazirana na rizicima koji su karakteristični za banku. Uobičajeni pokretači rizika mogu uključivati: prodaju subjekta grupe ili razdvajanje poslovanja nakon restrukturiranja i postupka koji slijedi nakon restrukturiranja, jednostrani raskid relevantnih ugovora itd. Definicija pokretača rizika treba da uzme u obzir elemente kao što su: model pružanja usluga na nivou grupe; mjerodavno pravo i nadležnost relevantnih ugovora/aranžmana; relevantne usluge koje pružaju zajednički subjekti u suvlasništvu i pod kontrolom banke; lokacija relevantne operativne imovine i zaposlenika/funkcija; pravni status relevantne operativne imovine (vlasništvo, zakup, licencirano);
- -procjene svaku kategoriju ili podkategoriju relevantne zavisnosti identifikovane u odnosu na listu identifikovanih pokretača rizika, kako bi se utvrdilo koje kombinacije tipa zavisnosti i pokretača rizika se primjenjuju za svaku ključnu funkciju i ključnu liniju poslovanja potrebnu za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedične reorganizacije poslovanja.
Da bi se olakšala ova procjena, za svaku ključnu funkciju i ključnu liniju poslovanja, potrebna za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedične reorganizacije poslovanja (preferirane ili alternativne strategije restrukturiranja), banka može organizirati identifikovane relevantne zavisnosti u podkategorije. Na primjer, grupiranje relevantne zavisnosti u:
- -usluge koje pruža pružalac unutar grupe;
- -usluge koje pruža pružalac koji je treća strana;
- -IT imovina;
- -ostala operativna imovina;
- -zaposlenici/funkcije.
Kategorije zavisnosti ne trebaju implicirati veću ili manju rizičnost, već treba da omoguće banci bolje raspoređivanje primjenljivih pokretača rizika i određivanje najprikladnije mjere za ublažavanje. Ilustrativan primjer prikazan je u sljedećoj tabeli, pri čemu banka može primijeniti drugačiju strukturu prilagođenu vlastitim specifičnostima ako je to pogodnije za postizanje cilja.
5.4. Aktivnosti za ublažavanje rizika operativnog nastavka poslovanja i mjere za unaprijeđenje spremnosti za restrukturiranje
Očekivanja u okviru ovog poglavlja uključuju ugovorne aranžmane koji se odnose na relevantne usluge i operativnu imovinu.
5.4.1. Adekvatna dokumentacija
Očekivanja od banaka - Načelo 4.3. Aktivnosti za ublažavanje rizika operativnog nastavka poslovanja i mjere za poboljšanje spremnosti za restrukturiranje.
Banke trebaju na odgovarajući način upravljati identifikovanim rizicima za operativni nastavak poslovanja u restrukturiranju kroz aktivnosti za ublažavanje rizika i poduzimanje mjera za poboljšanje spremnosti za restrukturiranje i reorganizaciju poslovanja nakon restrukturiranja.
Od banaka se očekuje da adekvatno dokumentuju sve relevantne usluge (uključujući relevantne IKT usluge), na način koji omogućava Agenciji za bankarstvo FBiH da preduzme mjere restrukturiranja, uz istovremeno obezbjeđivanje nastavka poslovanja.
U tu svrhu, relevantne usluge obuhvataju i) one koje pružaju organizacioni dijelovi unutar istog pravnog lica unutar grupe (unutar subjekta), ii) one koje pruža drugo pravno lice unutar grupe i iii) one koje su eksternalizirane trećim licima.
U slučaju usluga koje se pružaju unutar subjekta, od banaka se očekuje da dokumentuju informacije koje bi olakšale identifikaciju usluga i brzo sastavljanje prelaznih sporazuma o uslugama, ukoliko to bude potrebno u slučaju restrukturiranja. Gdje je to relevantno, treba uspostaviti jasne veze između originalnih direktnih troškova usluge i raspoređenih troškova, kako bi banke mogle obrazložiti kako su troškovi relevantnih usluga interno raspoređeni. U tom smislu, minimalne očekivane informacije obuhvataju:
- -jasno naznačeno koji organizacioni dijelovi pružaju i primaju usluge;
- -detaljan opis prirode/vrste usluge;
- -procijenjene troškove povezane sa pružanjem usluga, gdje ove usluge podržavaju odjeljenja/ključne linije poslovanja banke koje se planiraju prenijeti na treća lica ili na instituciju za posebne namjene u postupku restrukturiranja ili čija je prodaja identifikovana kao opcija restrukturiranja;
- -gdje je relevantno, ciljevi učinka/nivoi usluga.
U slučaju usluga koje pruža drugi subjekt u grupi ili treća strana, minimalne informacije obuhvataju:
- -detaljan opis prirode/vrste usluge;
- -jasne parametre (kvantitativni/kvalitativni ciljevi učinka);
- -detalje o pružaocu i primaocu usluge (i drugim ugovornim stranama ako su različite), uključujući svako dalje pružanje usluga drugim subjektima ili podugovaranje sa trećim stranama pružaocima, kao i relevantne kontakt osobe u svrhu ugovornih obavještenja;
- -cjenovnu strukturu;
- -povezane licence (gdje je relevantno);
- -osnovne obaveze shodno ugovoru (npr. plaćanje/isporuka).
U tom smislu, od banaka se očekuje da imaju politike i aranžmane upravljanja koji osiguravaju da svi relevantni ugovori sadrže minimalne informacije potrebne za obezbjeđivanje adekvatne dokumentacije za potrebe OCIR (Poglavlje 5.6. Upravljanje aktivnostima restrukturiranja).
5.4.2. Karakteristike održivosti u restrukturiranju - ugovorne odredbe
Karakteristike održivosti u restrukturiranju su svojstva koja se očekuje da relevantni ugovor o uslugama sadrži kako bi se smatrao održivim u restrukturiranju. To uključuje sljedeće, pod uslovom da se osnovne obaveze iz ugovora nastavljaju izvršavati:
(i) Nastavljanje, obustava ili izmjena: pružaoci usluga ne mogu prekinuti, obustaviti ili izmijeniti uslove pružanja usluga na osnovu pokretanja postupka restrukturiranja;
(ii) Prenosivost pružanja usluge: usluge mogu biti prenijete ili dodijeljene novom primaocu od strane primaoca usluge ili organa nadležnog za restrukturiranje zbog postupka restrukturiranja;
(iii) Podrška pri prenosu ili prestanku: u slučaju prenosa pružanja usluge zbog restrukturiranja, trenutni pružalac usluga treba da obezbijedi uredan prelazak pružanja usluge na novog primaoca ili na novog pružaoca usluga. Gdje je to potrebno, uključujući i slučaj prestanka/isteka tokom restrukturiranja, pružalac usluga treba da obezbijedi kontinuitet pružanja usluga pod istim uslovima tokom razumnog perioda (npr. 24 mjeseca) i
(iv) Nastavak pružanja usluga subjektu grupe koji je prodan: usluge može nastaviti da pruža trenutni pružalac usluga unutar grupe subjektima koji više ne predstavljaju dio grupe kao posljedica postupka restrukturiranja. Pružanje usluga treba da se nastavi u razumnom periodu nakon prodaje subjekta grupe (npr. 24 mjeseca).
Očekuje se da svi ugovori unutar grupe ili sa trećim stranama koji su osnova relevantnih usluga (uključujući relevantne IKT usluge) imaju karakteristike održivosti u restrukturiranju. Od banaka se očekuje da analiziraju svoje relevantne ugovore kako bi utvrdile da li su održivi u restrukturiranju.
Odredbe člana 194. Zakona o bankama predviđaju održivost u restrukturiranju, posebno u kontekstu provođenja ovlaštenja od strane Agencije. Na ugovore o eksternaliziranim uslugama i IKT uslugama, u kontekstu održivosti u restrukturiranju, primjenjuju se odgovarajuće odredbe pripadajućih odluka (Odluka o upravljanju eksternalizacijom u banci i Odluka o upravljanju informaciono komunikacijskim sistemima i IKT rizikom u banci). Za preostale ugovore može se napraviti razlika na ugovore na koje se primjenjuje lokalno zakonodavstvo i ugovore na koje se primjenjuje strano pravo pri čemu:
Za ugovore na koje se primjenjuje lokalno zakonodavstvo, od banke se ne očekuje da pregovara o specifičnim klauzulama za održivost u restrukturiranju, već da pokaže da je, tamo gdje to nije eksplicitno navedeno u ugovoru, druga ugovorna strana upoznata sa primjenljivim ovlaštenjima i njihovim uticajem na ugovorni odnos. Navedenim se smanjuje vjerovatnoća osporavanja korištenja ovlaštenja za restrukturiranje. Poželjan način da se to postigne jeste uključivanje klauzule u ugovorne aranžmane, ali obavještenje drugoj ugovornoj strani može se smatrati dovoljnim sve dok banka ima dokumentovani dokaz o obavještenju u pisanom obliku.
Agencija za bankarstvo FBiH može i dalje zahtijevati od banke da uključi konkretne klauzule ili da pruži druge oblike garancije (npr. pravna mišljenja) da se ovlaštenja Agencije mogu efikasno primijeniti.
Pored toga, u slučaju strategije restrukutiranja putem bail-in (bilo preferirane ili alternativne strategije), očekuje se da ugovori, na koje se primjenjuje lokalno zakonodavstvo, sadrže eksplicitne klauzule kako bi se osigurala njihova održivost u restrukturiranju i provođenju planova reorganizacije poslovanja.
Za ugovore na koje se primjenjuje strano pravo očekuje se da sadrže eksplicitne ugovorne klauzule održivosti u restrukturiranju i da uvaže da ugovor može biti predmet provođenja ovlaštenja Agencije za bankarstvo FBiH da suspenduje ili ograniči prava ili obaveze. Banke bi trebale da naznače da su ovlaštenja za sprečavanje raskida, suspenzije i izmjene uslovljena kontinuiranim plaćanjem kako je ugovoreno.
Ukoliko kontinuirani pristup relevantnoj operativnoj imovini ne može biti adekvatno obezbijeđen, od banaka se očekuje da organizuju da ta imovina bude u vlasništvu ili zakupu od strane privrednog društva unutar grupe ili regulisanog subjekta koji pruža ključne zajedničke usluge (vidi Prilog II).
5.4.3. Karakteristike održivosti u restrukturiranju - alternativne aktivnosti za ublažavanje rizika operativnog nastavka poslovanja
U slučajevima kada ugovore treba izmijeniti kako bi se osigurala održivost u restrukturiranju, a banke nisu u mogućnosti da to urade, od banaka se očekuje da istraže alternativne aktivnosti za ublažavanje rizika operativnog nastavka poslovanja.
Za ugovore sa trećim stranama koji nisu izmijenjeni kako bi se osigurala održivost u restrukturiranju, od banaka se očekuje da dokažu da su obavijestile relevantne pružaoce o mogućim ovlaštenjima Agencije za bankarstvo FBiH (npr. referisanjem na zakonske/podzakonske odredbe). Banke bi trebale da naznače da su ovlaštenja Agencije za bankarstvo FBiH da spriječi prekid, suspenziju i izmjenu pod uslovom da banka vrši kontinuirano plaćanje kako je ugovornom predviđeno.
Za ove ugovore sa trećim stranama pružaocima, od banaka se očekuje da pokušaju primijeniti potencijalne alternativne mjere kako bi ublažile rizik prekida relevantnih usluga. Na primjer (gdje je to primjenjivo) banke bi mogle eksternalizirane usluge od pružaoca prenijeti na alternativnog pružaoca koji bi prihvatio uslove održivosti u restrukturiranju ili, alternativno, da ih vrate na pravno lice unutar grupe.
U praksi, bez obzira na uslove sporazuma ili ovlaštenja Agencije za bankarstvo FBiH, ključno pitanje za pružaoca usluga koji je treća strana pri određivanju kako da reaguje na primaoca usluge u finansijskoj krizi vjerovatno će biti da li će banka nastaviti sa plaćanjem usluge.
Stoga, ako se alternativne mjere ne mogu primijeniti, u zavisnosti od važnosti usluga koje reguliraju ovi ugovori, od banaka se očekuje da održavaju dovoljna likvidna sredstva za avansno plaćanje ugovora vezanih za pružanje usluga tokom razumnog vremenskog perioda (najmanje šest mjeseci) nakon pokretanja postupka restrukturiranja. U tom smislu, kako je cilj zaštita pružanja ovih usluga tokom restrukturiranja, ova sredstva likvidnosti treba da budu dostupna za ovu svrhu bez obzira na gašenje ili restrukturiranje bilo kog subjekta grupe. To podrazumijeva da:
- -u periodu od šest mjeseci od primjene mjera za sprečavanje kriza ili upravljanje krizama, primalac plaćanja bi trebalo da pruža relevantne usluge;
- -očekuje se da će likvidna sredstva biti "izdvojena" (pravno odvojena) od ostale imovine grupe, što može podrazumijevati držanje likvidnih sredstava ili polaganje depozita na odvojeni račun kod trećih lica (fizički odvojeno);
- -u tu svrhu, banke bi trebalo da koriste sredstva koja se lako mogu konvertovati u gotovinu uz mali ili nikakav gubitak na vrijednosti i u veoma kratkom vremenskom periodu.
Ukoliko banka vrši avansno plaćanje ugovora, očekuje se da od pružaoca usluga zatraži formalno obavezivanje da će nastaviti pružati uslugu tokom perioda koji pokriva iznos avansnog finansiranja.
5.4.4. Mjere za obezbjeđivanje finansijske održivosti
Banke u postupku restrukturiranja mogu imati poteškoće kod prekida relevantnih usluga ako pružaoci usluga ne mogu pružati usluge zbog nedostatka finansijskih sredstava. Iz tog razloga, cilj Očekivanja od banaka je osigurati da neregulisani pružaoci usluga unutar grupe (u daljem tekstu: UIG) 1 ostanu finansijski održivi u restrukturiranju i periodu reorganizacije poslovanja. Od banaka koje primaju relevantne usluge od neregulisanog pružaoca usluga unutar grupe, očekuje se da, obezbijede da pružalac ima adekvatna likvidna sredstva (najmanje ekvivalentna 50% godišnjih fiksnih režijskih troškova) koja su odvojena od ostalih sredstava grupe. To može podrazumijevati držanje likvidnih sredstava ili polaganje depozita kod trećih lica (Očekivanja od banaka - Načelo 4.3.).
Obzirom da banka može organizirati pružanje usluga na više načina, Očekivanja od banaka razlikuju načine kako se od banaka očekuje da obezbijede finansijsku održivost pružalaca usluga u zavisnosti od toga da li se usluge pružaju unutar grupe ili izvan grupe. Ove smjernice se fokusiraju na finansijsku održivost u vezi sa UIG pružaocima usluga i namijenjene su bankama koje primaju relevantne usluge od tih pružalaca.
- -Ukoliko relevantne usluge pruža treća strana, od banaka se očekuje da provedu odgovarajuću provjeru finansijske održivosti treće strane, u skladu sa pristupom koji banke treba da slijede u normalnim okolnostima, kako je navedeno u Odluci o upravljanju eksternalizacijom u banci.
- -Tamo gdje se relevantne usluge pružaju unutar grupe, dok su regulisani pružaoci usluga unutar grupe pokriveni prudencijalnim zahtjevima u tom pogledu, za UIG pružaoce usluga od banaka se očekuje da obezbijede određeni minimum likvidnih sredstava.
Da bi se postigla finansijska održivost UIG pružalaca usluga, banke bi trebalo da obezbijede da UIG pružaoci usluga imaju podršku odgovarajućih finansijskih sredstava za pokrivanje potreba za likvidnošću sa kojima se mogu suočiti tokom restrukturiranja i reorganizacije poslovanja.
Konkretno, tokom postupka restrukturiranja drugog pravnog lica u grupi, UIG pružaoci usluga mogu biti pod uticajem rizika likvidnosti grupe zbog materijalizacije finansijskih rizika kao što su:
- -kašnjenje primalaca usluga u ispunjavanju njihovih obaveza plaćanja u vezi sa pružanjem usluga tokom stresa, restrukturiranja i reorganizacije poslovanja;
- -unutrašnje probleme koji mogu nastati tokom restrukturiranja, pri čemu su finansijska sredstva inače dostupna unutar grupe, ali im pružaoci usluga ne mogu pravovremeno pristupiti;
- -neusklađenost između troškova i prihoda u vezi sa smanjenom potražnjom za uslugama od strane pravnih lica grupe, ali sa konstantnim fiksnim režijskim troškovima za pružaoca usluga.
Stoga je važno da se rizici finansijske održivosti relevantnih UIG pružalaca usluga sveobuhvatno razumiju i pravilno ublaže, posebno održavanjem adekvatnih i lako dostupnih likvidnih sredstava (u daljem tekstu: OCIR finansijska sredstva).
Prilikom identifikovanja rizika finansijske održivosti i uvođenja odgovarajućih mjera za ublažavanje, od banaka se očekuje da uzmu u obzir strategiju restrukturiranja i alate koji se planiraju primijeniti u odgovarajućim slučajevima.
OCIR određivanje finansijskih sredstava
Od banaka koje primaju relevantne usluge očekuje se da obezbijede da UIG pružaoci usluga održavaju dovoljan nivo OCIR finansijskih sredstava kako bi mogli odgovoriti na finansijski stres koji može nastati tokom postupka restrukturiranja i reorganizacije poslovanja.
Od banaka se očekuje da obezbijede da UIG pružaoci usluga imaju neposredni pristup minimalnom iznosu OCIR finansijskih sredstava u slučaju restrukturiranja. Očekuje se da navedeni minimalni iznos bude ekvivalentan najmanje 50% godišnjih fiksnih troškova UIG pružaoca usluga za relevantne usluge koje se pružaju grupnim pravnim licima.
Pored toga, od banaka se očekuje da:
- -provedu analizu sa ciljem sticanja sveobuhvatnog razumijevanja rizika koji sprečavaju UIG pružaoce usluga da ostanu finansijski održivi tokom restrukturiranja i reorganizacije poslovanja i
- -prati OCIR finansijska sredstva dostupna za pružaoce relevantnih usluga unutar grupe.
Od banaka se očekuje da obezbijede da njihovi UIG prožaoci usluga imaju pristup dodatnim OCIR finansijskim sredstvima u mjeri u kojoj je to potrebno kao rezultat prethodno navedene analize.
Da bi se osigurala finansijska održivost UIG pružalaca usluga, OCIR finansijski resursi treba da se sastoje od visokokvalitetne likvidne imovine (HQLA) i/ili drugih tržišnih vrijednosnih papira (tj. imovine koja se može brzo unovčiti, čak i u stresnim uslovima, bez značajnog gubitka na vrijednost kroz direktnu prodaju ili ugovore o otkupu).
Modaliteti za održavanje finansijskih sredstava
UIG pružaocima usluga potrebna su brzo dostupna likvidna sredstva kako bi pokrili svoje potrebe za likvidnošću u restrukturiranju i reorganizaciji poslovanja i nastavili pružati relevantne usluge. Od banaka se očekuje da obezbijede da su OCIR finansijska sredstva:
a. održavana, kontinuirano, sa posebnom svrhom omogućavanja UIG pružaocima usluga da nastave pružati relevantne usluge u restrukturiranju i
b. lako dostupna UIG pružaocu usluga, po potrebi i u restrukturiranju.
Banke mogu primjenjivati različite pristupe u zavisnosti od specifičnosti svoje grupe, sve dok pokažu da su na snazi odgovarajući operativni aranžmani za postizanje prethodno navedenih ciljeva. Lokacija OCIR finansijskih sredstava može biti različita kako slijedi:
- 1.U slučajevima kada su OCIR finansijska sredstva u vlasništvu UIG pružalaca usluga, banke treba da obezbijede da se uspostave odgovarajući aranžmani upravljanja kako bi se postigli prethodno navedeni ciljevi, osiguravajući da se u slučaju restrukturiranja OCIR finansijska sredstva neće miješati sa sredstvima banke i da budu na raspolaganju pružaocu usluga.
- 2.Ukoliko su OCIR finansijska sredstva knjižena u bilansu stanja pravnog lica unutar grupe koje nije UIG pružalac usluga, očekuje se od banaka da imaju odgovarajuće ugovorne i upravljačke aranžmane kako bi se osiguralo da su OCIR finansijska sredstva:
- -odvojena od ostale imovine grupe kako bi se osigurala trenutna i kontinuirana dostupnost. Postizanje odvajanja može podrazumijevati držanje likvidnih sredstava kod trećih lica ili držanje vrijednosnih papira kao custody imovine unutar drugog subjekta grupe i
- -lako dostupna UIG pružaocima usluga ako i po potrebi u restrukturiranju (Poglavlje 5.6. Upravljanje aktivnostima restrukturiranja).
- -
Operativna spremnost i izvještavanje
Od banaka se očekuje da uspostave odgovarajuće i efikasne aranžmane upravljanja kako bi osigurale:
- -tokom pripreme za restrukturiranje, sposobnost pravovremenog pružanja: (i) informacija potrebnih za identifikaciju potencijalnih rizika za finansijsku održivost sa kojima se suočavaju UIG pružaoci usluga; i (ii) informacija o aranžmanima koje banka ima na snazi kako bi ovim pružaocima stavila na raspolaganje odgovarajuća sredstva likvidnosti;
- -tokom vikenda u kojem se provodi restrukturiranje i provođenje šeme restrukturiranja: da su odgovarajuća sredstva likvidnosti lako dostupna UIG pružaocima usluga. Od banaka se očekuje da pokažu da su aranžmani upravljanja i pripremne mjere za finansijsku održivost za OCIR u stanju da ostvare svoju svrhu.
Podaci o OCIR finansijskim sredstvima predstavljaju podatke s kojima banke trebaju raspolagati. Od banaka se očekuje da dostave najmanje informacije potrebne tijelu nadležnom za restrukturiranje da procjeni da li je obezbijeđena finansijska održivost u restrukturiranju UIG pružaoca. To uključuje:
Podaci o OCIR finansijskim sredstvima predstavljaju podatke s kojima banke trebaju raspolagati. Od banaka se očekuje da dostave najmanje informacije potrebne tijelu nadležnom za restrukturiranje da procjeni da li je obezbijeđena finansijska održivost u restrukturiranju UIG pružaoca. To uključuje:
- -spisak UIG pružalaca usluga koji pružaju ključne i esencijalne usluge grupi;
- -podatke koji podržavaju određivanje godišnjih fiksnih troškova UIG pružalaca;
- -druge informacije o likvidnim sredstvima održavanim radi obezbjeđivanja finansijske održivosti UIG pružalaca;
- -informacije o modalitetima usvojenim za održavanje OCIR finansijskih sredstava (npr. upravljački/ugovorni aranžmani).
Agencija za bankarstvo FBiH može zatražiti od banke dodatne informacije u slučaju da se to smatra potrebnim.
5.4.5. Mjere kojima se obezbjeđuje da su relevantne funkcije adekvatno kadrovski popunjene
Od banaka se očekuje da obezbijede kontinuirano dovoljan broj zaposlenih u relevantnim funkcijama. Mjere navedene u nastavku primjenjuju se na relevantne funkcije 2 i relevantne zaposlenike 3, kako je definisano u Očekivanjima od banaka i kako je identifikovano u skladu sa kriterijima u nastavku.
Što se tiče ostalih mjera smanjenja rizika, od banaka se očekuje da imaju uspostavljene aranžmane upravljanja kako bi se osiguralo da se mjere zadržavanja zaposlenih brzo i na odgovarajući način primjenjuju u postupku restrukturiranja. U tu svrhu, u fazi planiranja restrukturiranja, od banaka se očekuje da razviju politike i procedure zadržavanja i zamjene zaposlenika i obezbijede da su:
- -odobrene od strane višeg menadžmenta;
- -nadgledane od strane rukovodstva u njihovom provođenju u postupku restrukturiranja;
- -relevantne interesne strane obaviještene.
Identifikacija i mapiranje relevantnih funkcija
Od banaka se očekuje da u okviru redovnog poslovanja identifikuju relevantne funkcije slično kao što identifikuju relevantne usluge (Poglavlje 5.2.1. Identifikacija usluga), na osnovu materijalnog uticaja neizvršavanja funkcije i toga da li se zaposleni mogu zamijeniti zaposlenicima uporedivih kompetencija u razumnom roku.
Prilikom utvrđivanja da se zaposlenik na relevantnoj funkciji ne može efikasno zamijeniti, od banaka se očekuje da uzmu u obzir moguće sljedeće, kao i druge faktore koje banka smatra relevantnim:
- -nivo stručnog iskustva ili posjedovanja certifikata potrebnog za obavljanje funkcije i da li je realno očekivati da neko drugo lice, osim trenutnog nosioca funkcije, posjeduje potrebna iskustava i/ili certifikate;
- -specifične vještine i znanja (tehničke, tržišne okolnosti, klijenti i dr.) trenutnog nosioca funkcije koje se smatraju značajnim prije ili tokom restrukturiranja i reorganizacije poslovanja;
- -ako se razmatraju interne zamjene, uticaj na potencijalnu zamjenu trenutne funkcije zaposlenog i potencijalni uticaj koji bi mogao nastati zbog nedostupnosti zaposlenika odgovarajućeg profila zbog kašnjenja u obradi, grešaka ili neadekvatnog poznavanja klijenata ili tržišta radi podrške poslovanju;
- -ako postoje prepreke internoj mobilnosti postojećih zaposlenika;
- -ako postoji manjak odgovarajuće kvalifikovanih i iskusnih kandidata na tržištu;
- -ako bi proces zapošljavanja trajao predugo da bi eksterni ili interni kandidati mogli da ga zamjene u razumnom roku.
Očekuje se da se procjena relevantnosti funkcija vrši od slučaja do slučaja i u skladu sa dokumentovanom metodologijom, pristupom i kriterijima koje banka može predočiti Agenciji za bankarstvo FBiH. Ovo bi također moglo da uključi doprinose organizacionog dijela za ljudske resurse i drugih organizacionih dijelova. Od banaka se također očekuje da naznače da li bi primjena opcija oporavka mogla imati uticaj na relevantne zaposlenike u postupku restrukturiranja.
Od banke se očekuje da identifikuje relevantne zaposlenike, uključujući najmanje (neograničavajući se na) viši menadžment.
Banke mogu iskoristiti planove nastavka poslovanja sačinjene u nadzorne svrhe. Ovo bi se moglo koristiti kao osnova za identifikaciju relevantnih funkcija. Ključne funkcije identifikovane kao rezultat analize uticaja na poslovanje u okviru plana nastavka poslovanja također se mogu smatrati relevantnim za nastavak poslovanja u restrukturiranju. Međutim, potrebno je ispuniti prethodno navedene specifične kriterije i uspostaviti vezu između relevantnih funkcija i ključnih i esencijalnih usluga.
Kada se identifikuju sve relevantne funkcije, od banaka se očekuje da ih mapiraju na esencijalne i već identifikovane relevantne usluge (Poglavlje 5.2.2. Mapiranje međusobne povezanosti za nastavak poslovanja) čineći dio kataloga usluga (Poglavlje 35.5.1. Katalog usluga). Simulaciju identifikacije i mapiranja potrebno je revidirati po potrebi kako bi se mogle pružiti ažurirane informacije koje se očekuju od baze podataka relevantnih zaposlenika (Poglavlje 5.5.3. Popis relevantne operativne imovine i baza podataka relevantnih zaposlenika/funkcija).
Plan zadržavanja
Od banaka se očekuje da preduzmu razumne mjere predostrožnosti kako bi osigurale dostupnost, zadržale ili zamijenile relevantne zaposlenike. Potrebno je da je banka spremna brzo provesti unaprijed dogovoreni plan zadržavanja u slučaju restrukturiranja i da ima mogućnost uspostaviti aranžmane za zadržavanje, zamjenu ili premještaj relevantnih zaposlenika.
Da bi se to postiglo, od banaka se očekuje da razmotre način zadržavanja zaposlenika na funkcijama koje su identifikovane kao relevantne za nastavak poslovanja, u zavisnosti od faktora kao što su priroda funkcije, važeća zakonska ograničenja itd. Plan zadržavanja zaposlenih u svrhu restrukturiranja trebalo bi da ima za cilj podstaći relevantne zaposlenike da ostanu unatoč stresnoj situaciji i restrukturiranju, a to podrazumijeva razmatranje posebnih okolnosti ovih scenarija i način rješavanja zabrinutosti zaposlenika. U slučajevima gdje se usluge pružaju unutar grupe, trebalo bi razmotriti aranžmane za zadržavanje relevantnih zaposlenika iz poslovnih linija koje mogu biti ukinute ili prodate u svrhu restrukturiranja. Gdje relevantni zaposlenici koje plaća jedno pravno lice pružaju usluge drugom subjektu ili subjektima unutar grupe ("zaposleni sa dvostrukim funkcijama"), očekuje se da se uspostave aranžmani za rješavanje rizika da se njihove funkcije možda neće obavljati ako mjere restrukturiranja dovedu do gubitka pristupa zaposlenicima (zbog prodaje, restrukturiranja ili likvidacije).
Plan zadržavanja zaposlenih generalno već postoji, jer su troškovi fluktuacije zaposlenih (angažovanje, obuka, nadzor) visoki. Ukoliko banka već ima takav opšti plan zadržavanja, on bi trebalo eksplicitno da obuhvati i postupak restrukturiranja i reorganizacije poslovanja (opšte reference na organizacione promjene, na primjer, ne bi bile dovoljne). Bez obzira da li već postoji ili je razvijen posebno za potrebe planiranja restrukturiranja, plan zadržavanja treba da obuhvati sljedeće:
- -Različito radno pravo ili srodne zakone na različitim geografskim lokacijama, gdje je to relevantno;
- -Vremenski period sporazuma o zadržavanju zaposlenih (npr. minimum 12 mjeseci);
- -Troškovi kompenzacije i zadržavanja zaposlenih;
- -Upravljanje i procesi za provođenje plana zadržavanja (koraci izvršenja u slučaju restrukturiranja).
Plan zadržavanja također treba da sadrži:
- -Jasne opise obuhvaćenih zaposlenika, uključujući unakrsne reference na bazu podataka relevantnih zaposlenika (Poglavlje 5.5.3. Popis relevantne operativne imovine i baza podatka relevantnih zaposlenika/funkcija).
- -Razlikovanje između zaposlenika direktno zaposlenog od strane banke i plaćenog na osnovu ugovora za određeni posao, npr. izvođači radova, konsultanti ili privremeni radnici, kojima ne bi bila potrebna ista strategija podsticaja da bi nastavili da obavljaju poslove.
- -Konkretne radnje koje se mogu preduzeti pod različitim nivoima stresa, koje treba jasno razgraničiti i definisati, a koje posebno pokrivaju period prije i tokom restrukturiranja.
- -Okidače za aktivaciju i sve uslove (npr. koordinacija sa širim planom zadržavanja na nivou grupe, revizija potrebna prije aktivacije) treba jasno opisati.
- -Sve detalje paketa zadržavanja, uključujući finansijske podsticaje.
Plan zamjene
Od banke se očekuje da usvoji i održava politiku za procjenu podobnosti organa banke, koja treba da uključuje, između ostalog, principe o planiranju zamjene organa banke i da utvrdi postupak za planiranje zamjene.
Postojeći planovi zamjene zaposlenih, izrađeni u skladu sa gore navedenim zahtjevima u svrhu nadzora, mogu se smatrati polaznom tačkom za razvoj planova zamjene barem za članove upravljačkog organa, koji su važeći u restrukturiranju. Planovi zamjene u restrukturiranju trebaju biti izvodljivi u kontekstu restrukturiranja, gdje očekivani odliv zaposlenih može biti veći nego u redovnom poslovanju.
Planovi zamjene trebalo bi da odrede zamjenske zaposlenike za relevantne funkcije koje je interno obučeno da preuzme takve pozicije, ako je potrebno. Očekuje se da obim plana zamjene obuhvati relevantne zaposlenike na svim nivoima i sve neophodne detalje za njegovu implementaciju, kao što su:
- -na osnovu procjene relevantnih funkcija od strane banke, identifikovanje funkcija koje su potencijalno upražnjene u postupku restrukturiranja;
- -pronalaženje stručnih zaposlenika koji su trenutno u banci da zamjene te pozicije ili traženje kandidata izvan banke, ako je potrebno;
- -izrada odgovarajućih metrika učinka i postupka za procjenu zaposlenih u odnosu na njih;
- -identifikacija i razvoj potencijalnih zaposlenih u banci koji će preuzeti te obaveze;
- -procjena potrebe za obukom i njihovo rješavanje kroz provođenje programa obuke, uključujući i one sa unakrsnom obukom;
- -provođenje redovnih probnih vježbi za zamjenu u vanrednim situacijama;
- -priprema za postupak primopredaje - identifikovanje relevantnih koraka i vremenskog okvira; izrada plana primopredaje dokumentacije;
- -periodična revizija plana zamjene i njegovo ažuriranje, itd.
Od banaka se očekuje da se pripreme kako bi mogle razjasniti odgovornosti pojedinačnih zaposlenika u slučaju restrukturiranja, ukoliko se one razlikuju od onih koje se primjenjuju u redovnom poslovanju. Ključnim zaposlenicima koji su identifikovani kao relevantni tokom faze planiranja restrukturiranja mogu biti dodijeljene različite odgovornosti u restrukturiranju, dok zaposlenici koji nisu identifikovani kao relevantni mogu biti smatrani relevantnim u zavisnosti od pojedinačne okolnosti slučaja. Banka će možda također trebati popuniti praznine u neophodnim funkcijama i odgovornostima odabirom zaposlenika sa komplementarnim vještinama koji nisu označeni kao relevantni.
Odgovornosti i podsticaji
Kao što je prethodno navedeno, od banaka se očekuje da preduzmu razumne mjere predostrožnosti kako bi osigurale dostupnost, zadržale ili zamijenile relevantne zaposlenike. Kao dio aranžmana za nepredviđene situacije navedenih u Očekivanjima od banaka - načelo 4.3. Aktivnosti za ublažavanja rizika operativnog nastavka poslovanja i mjere za bolju spremnost za restrukturiranje, od banaka se očekuje da razmotre razvoj sistema podsticaja kako bi povećale vjerovatnoću zadržavanja relevantnih zaposlenika u određenom periodu tokom restrukturiranja i reorganizacije poslovanja, gdje je to relevantno i zakonski moguće. Takvi sistemi mogu doprinijeti motivisanju relevantnih zaposlenika da ostanu na svojoj trenutnoj poziciji bez obzira na restrukturiranje. Sistemi podsticaja mogu uključivati finansijski podsticaj relevantnim zaposlenicima pored njihove trenutne naknade, ali i druge mjere za motivisanje zaposlenika.
Od banaka se očekuje da imaju aranžmane za nepredviđene situacije, koji osiguravaju da se podsticaji u slučaju restrukturiranja mogu realizirati u kratkom roku. Sistem podsticaja treba osigurati pravedan, transparentan i opravdan tretman zaposlenih i biti pravovremeno unaprijed razvijen kako bi zaposleni znali način funkcioniranja postupka nagrađivanja i koje kategorije zaposlenih su uključene.
Podsticaji za zadržavanje zaposlenih trebaju biti usklađeni sa specifičnim potrebama subjekata, nivoom ključnosti relevantne funkcije za aktivnosti restrukturiranja i praktičnim aspektima slučaja restrukturiranja. Sistemi podsticaja ne bi trebalo da preopterete banku i u tom cilju trebaju biti prilagođeni posebnim hitnim slučajevima poslovanja i određeni prema nivou važnosti koji zaposleni predstavljaju u održavanju nastavka relevantnih usluga. Također, podsticaji treba da budu podložni zaštitnim uslovima, kao što je ostanak zaposlenika u banci u skladu sa unaprijed određenim vremenskim periodom. Razmatranje praktičnih aspekata restrukturiranja (npr. strategija restrukturiranja, instrumenti, itd.) trebaju olakšati izbor najadekvatnijeg nivoa podsticaja, jer različito trajanje aktivnosti, kao i potencijalni ishod zapošljavanja zaposlenih na kraju aktivnosti restrukturiranja, zahtijevaju različite pristupe kako u pogledu visine nagrade, tako i u pogledu vremena isplate.
Ukoliko podsticaji za zadržavanje zaposlenih imaju oblik finansijske nagrade, od banaka se očekuje da razmotre mogućnost identifikovanja i definiranja relevantnih uslova unaprijed na osnovu činjenica i okolnosti koje postoje u tom trenutku. Oni bi trebalo da uključuju najmanje sljedeće:
- -iznos i uslovi naknade za zadržavanje;
- -okvirno vrijeme isplate naknade i period trajanja isplate naknade;
- -oblik isplate (npr. jednokratni iznos, u ratama);
- -svaki zahtjev za usklađivanje sa relevantnim zakonom i drugim regulatornim ograničenjima specifičnim za svaku nadležnost.
Regulatorna odobrenja
Od banaka se očekuje da uzmu u obzir zakonski okvir i regulatorne zahtjeve prilikom preduzimanja mjera u vezi sa relevantnim zaposlenicima u restrukturiranju. Promjene pravnog i ugovornog statusa zaposlenih, kao što su odgovornosti, naknade, radno vrijeme itd., trebaju biti u skladu sa odgovarajućim pravnim okvirom.
Od banaka se očekuje da imaju uspostavljene aranžmane kojima se obezbjeđuje usklađenost sa relevantnim zakonskim, ugovornim i regulatornim zahtjevima gdje je to primjenljivo. Već tokom faze planiranja restrukturiranja, a posebno tokom planiranja zamjene, od banaka se očekuje da identifikuju relevantne funkcije zaposlenih:
- -za koje bi regulatorna odobrenja bila potrebna za bilo kakvu promjenu relevantnih zaposlenika, odgovornosti i struktura naknada u postupku restrukturiranja;
- -sve zahtjeve za registraciju i njihove modalitete;
- -bilo kakvu potrebu za konsultacijama sa zaposlenicima na koje se mjera odnosi i eventualnim ostalim zainteresiranim trećim stranama u skladu sa važećim zakonskim okvirom.
Ukoliko je potrebno odobrenje, registracija ili konsultacije sa socijalnim partnerima, od banaka se očekuje da imaju planove za nepredviđene situacije kako bi se osiguralo da se potpuni zahtjevi podnesu pravovremeno i u stresnim situacijama.
Organizaciona podrška za zadržavanje zaposlenih
Banke se podstiču da uspostave odgovarajuće i efikasne aranžmane upravljanja kako bi obezbijedile dodatnu podršku relevantnim zaposlenicima tokom restrukturiranja. Takvi aranžmani mogu da uključuju politike i procese koji sadrže:
- -Kredibilno rukovodstvo. Rukovodstvo bi, gdje je adekvatno, moglo da postavi jasna očekivanja u vezi sa ciljevima učinka u segmentu poslovanja sa pravnim licima i učinak zaposlenih u pogledu metrika i funkcija, u svjetlu bilo kakvih promjena odgovornosti koje zahtjeva slučaj restrukturiranja.