KONKURENCIJSKO VIJEĆE BOSNE I HERCEGOVINE
RJEŠENJE
Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav 2) Zakona o konkurenciji („Službeni glasnik BiH“, br. 48/05, 76/07 i 80/09), člana 18. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), a rješavajući po Zahtjevu za odgađanje plaćanja novčane kazne izrečene Rješenjem broj 04-26-2-03-100-II/12 od 06.11.2012. godine, podnesenog od strane privrednog subjekta Turkish Ziraat Bank Bosnia d.d., Dženetića Čikma 2, 71000 Sarajevo, koji je zaprimljen dana 22.11.2012. godine, Konkurencijsko vijeće, na 47. (četrdesetsedmoj) sjednici održanoj dana 27. novembra 2012. godine, donijelo je
RJEŠENJE
(1) Odbija se Zahtjev za odgađanje izvršenja pobijanog konačnog Rješenja Konkurencijskog vijeća broj 04-26-2-03-100-II/12 od 06.11.2012. godine do donošenja konačne sudske odluke, podnesen od strane privrednog subjekta Turkish Ziraat Bank Bosnia d.d., Dženetića Čikma 2, 71000 Sarajevo, radi nepostojanja osnovanih razloga.
(2) Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, službenim glasnicima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
Obrazloženje
Konkurencijsko vijeće je dana 22.11.2012. pod brojem 04-26-2-03-105-II/12, zaprimilo Zahtjev za odgađanje plaćanja novčane kazne izrečene Rješenjem Konkurencijskog vijeća, broj 04-26-2-03-100-II/12 od 06.11.2012. godine (u daljem tekstu: Zahtjev), podnesen od strane privrednog subjekta Turkish Ziraat Bank Bosnia d.d., Dženetića Čikma 2, 71000 Sarajevo (u daljem tekstu: Podnosilac zahtjeva ili Turkish Ziraat Bank Bosnia).
U navedenom Zahtjevu, a u skladu sa članom 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, Podnosilac zahtjeva je istakao zahtjev za odgađanje izvršenja konačnog Rješenja Konkurencijskog vijeća, broj 04-26-2-03-100-II/12 od 06.11.2012. godine (u daljem tekstu: pobijano Rješenje), do donošenja konačne sudske odluke, s tim da se za period odgode ne obračunavaju zatezne kamate.
Podnosilac zahtjeva u istom navodi sljedeće:
- -da je dana 14.11.2012. godine zaprimio Rješenje Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine broj 04-26-2-03-100-II/12 od 06.11.2012. godine, te da je protiv istog pokrenut upravni spor time što je dana 22.11.2012. godine podnesena tužba Sudu Bosne i Hercegovine;
- -da Zahtjev nije protivan javnom interesu;
- -da bi izvršenjem naprijed navedenog Rješenja, odnosno plaćanjem kazne od 200.000,00 KM Podnosiocu zahtjeva bila nanesena velika šteta jer se radi o manjoj banci čije učešće u poslovanju bankarskog sektora na tržištu Bosne i Hercegovine iznosi svega 0,8%;
- -da bi Podnosiocu zahtjeva kao pravnom licu, odnosno banci koja se bavi kreditiranjem kao jednom od osnovnih djelatnosti plaćanje kazne u iznosu od 200.000,00 KM značajno umanjilo njen kreditni potencijal u periodu globalne ekonomske krize kada je tržište kapitala za subjekte iz Bosne i Hercegovine skoro nedostupno, slijedom čega se moraju oslanjati na vlastiti kapital kao kreditni potencijal, te da umanjenje istog nije interes za potencijalne korisnike finansijskih sredstava, odnosno da nije u javnom interesu;
- -da se postavlja pitanje naknade štete nastale plaćanjem kazne u određenom roku u slučaju uspjeha Podnosioca zahtjeva u sporu, kao i dugotrajnost, izvjesnost i mogućnost postupka povrata, obzirom da bi se isti vršio iz budžeta koji se unaprijed planira, pri čemu prisilna naplata nije moguća ni na osnovu sudskih odluka;
- -da bi zbog neizvjesnosti i dugotrajnog načina izvršenja eventualnog povrata isti bio povezan sa nesrazmjernim gubicima i troškovima;
- -da bi odlaganje izvršenja pobijanog Rješenja opravdalo tvrdnju izrečenu u istom da prvenstveni cilj izrečene kazne nije kažnjavanje već upozorenje na obavezu poštivanja tržišne konkurencije;
- -da suprotnoj strani neće nastati šteta, a istovremeno se može izbjeći šteta u slučaju uspjeha Podnosioca zahtjeva u sporu;
- -da u postupku koje je vodilo Konkurencijsko vijeće Podnosiocu zahtjeva nije bilo omogućeno da u skladu sa članom 39. Zakona o konkurenciji adekvatno izvrši svoju odbranu na javnoj raspravi, čime bi se pojasnila situacija i okolnosti slučaja;
- -da između privrednih subjekata obuhvaćenih pobijanim Rješenjem ne postoji nikakva strukturalna veza, zajednička politika kao niti zajedničko djelovanje da se uspostavi dominacija na tržištu, već da ti subjekti djeluju nezavisno, te da po prirodi stvari međusobno imaju konkurentni odnos čime se potpisani ugovori sa privrednim subjektom Western Union ni u kom slučaju ne mogu dovoditi u vezu sa zajedničkim djelovanjem, a da činjenica da su ugovori zaključeni u različitim periodima dodatno potvrđuje suprotno.
Prema članu 18. Zakona o upravnim sporovima nadležna institucija može odložiti izvršenje pobijenog konačnog upravnog akta (konačnog Rješenja) kada utvrdi da su ispunjeni kumulativni uslovi propisani članom 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, a prema stavu 3. istog Zakona, nije obavezna odložiti izvršenje ukoliko ne nađe da za odlaganje postoje drugi razlozi osim onih navedenih u stavu 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
U postupku odlučivanja po Zahtjevu utvrđeno je da Podnosilac zahtjeva nije dostavio niti jednu relevantnu činjenicu, niti relevantan dokaz koji bi Konkurencijsko vijeće smatralo opravdanim i odlučujućim za donošenje odluke o odgađanju izvršenja konačnog Rješenja, te je odlučilo kao u dispozitivu ovog Rješenja.
Pouka o pravnom lijeku
Protiv ovog Rješenja nije dozvoljena žalba.
Nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, odnosno objavljivanja ovog Rješenja.
Broj 04-26-2-03-110-II/12
27. novembra 2012. godine
Sarajevo
Predsjednica
Gordana Živković, s. r.