Aktio

Federalno ministarstvo finansija/financija

Smjernice za upravljanje rizicima u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine

Na osnovu člana 56. stav (2) Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 35/05), a u vezi sa članom 11. Zakona o finansijskom upravljanju i kontroli u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 35/16), Federalno ministarstvo financija/finansija objavljuje

SMJERNICE
ZA UPRAVLJANJE RIZICIMA U JAVNOM SEKTORU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Uvod

Potreba za donošenjem Smjernica za upravljanje rizicima proizašla je iz namjere da se ojača sistem internih kontrola kod korisnika javnih sredstava u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), nakon što je za javni sektor u FBiH donesen Zakon o finansijskom upravljanju i kontroli u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine 1, a na osnovu njega i Pravilnik o provođenju finansijskog upravljanja i kontrole u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine 2 i Standardi interne kontrole u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine 3 .

Standardi interne kontrole strukturirani su prema komponentama COSO modela 4 tako da uključuju pet sljedećih komponenti:

  • -
    kontrolno okruženje
  • -
    upravljanje rizicima
  • -
    kontrolne aktivnosti
  • -
    informacije i komunikacije
  • -
    praćenje i procjenu.

Namjera Federalnog ministarstva finansija/financija je da putem ovih Smjernica rukovodiocima i zaposlenima kod korisnika javnih sredstava približe:

  • -
    šta je upravljanje rizicima i zašto je značajno za poslovanje korisnika javnih sredstava,
  • -
    šta je potrebno uraditi da se rizicima upravlja sistematično i učinkovito,
  • -
    ko je nadležan (i u kojem segmentu) da se osigura da upravljanje rizicima predstavlja dio upravljačkih procesa.

Upravljanje rizikom se definira kao cjelokupan proces utvrđivanja, procjenjivanja i praćenja rizika za ostvarenje ciljeva korisnika javnih sredstava, kao i poduzimanje potrebnih aktivnosti, posebno kroz sistem finansijskog upravljanja i kontrola u svrhu smanjenja rizika.

Upravljanje rizikom je kontinuirana aktivnost koja obuhvata utvrđivanje rizika, procjenu njihove vjerovatnoće i utjecaja, poduzimanje mjera kao odgovor na rizike, dokumentovanje podataka o najznačajnijim rizicima i praćenje i izvještavanje o rizicima. To je proces kojeg provodi rukovodilac korisnika javnih sredstava u cijeloj organizaciji sa ciljem identifikovanja potencijalnih događaja koji mogu negativno utjecati na korisnika javnih sredstava kako bi se sveli na granice prihvatljivog.

Smjernice su namijenjene rukovodiocima korisnika javnih sredstava, imenovanim koordinatorima za finansijsko upravljanje i kontrolu i svim zaposlenim u organizaciji u onoj mjeri u kojoj su uključeni u planiranje, donošenje odluka, osmišljavanje, provođenje i praćenje kontrolnih aktivnosti, odnosno ocjenu i izvještavanje o sistemu finansijskog upravljanja i kontrole. Smjernice uključuju i primjere rizika do kojih može doći u javnom sektoru, kao i praktične alate za uspješno upravljanje rizicima u organizaciji.

Terminologija korištena u Smjernicama usklađena je sa korištenim terminima Zakona o finansijskom upravljanju i kontroli u javnom sektoru u FBiH i Standardima interne kontrole u javnom sektoru Federacije BiH.

Upravljanje rizicima kao dio sistema internih finansijskih kontrola

  • 1.
    Upravljanje rizicima je upravljački alat i važan dio sistema internih kontrola 5. Ciljevi sistema internih kontrola su uređeno, etično, ekonomično, efikasno i efektivno poslovanje, ispunjavanje preuzetih odgovornosti, usklađenost sa primjenjivim propisima, te čuvanje resursa od gubitka, zloupotrebe i štete. Poslovanje organizacija u javnom sektoru izloženo je brojnim rizicima, zbog čega je odgovornost rukovodstva korisnika javnih sredstava da u okviru sistema internih kontrola osiguraju identifikovanje i procjenu rizika, poduzimanje odgovarajućih mjera i praćenje i izvještavanje o rizicima u svojim organizacijama.
  • 2.
    Svrha Smjernica je da pomogne u razvoju sistematičnog pristupa i ujednačavanju prakse u upravljanju rizicima. Primjena Smjernica ima za cilj da stvori preduslove za poboljšanje postojeće prakse upravljanja i omogući integrisanje upravljanja rizicima u svakodnevnu praksu planiranja i donošenja odluka. Smjernice obrađuju navedene elemente sa primjerima iz prakse.
  • 3.
    Smjernice na jedinstven način uređuju organizacijske preduslove i sistematičan pristup upravljanju rizicima. To znači da se od svih organizacija koje su u obavezi uvoditi i razvijati nove elemente finansijskog upravljanja i kontrole (FUK) očekuje da prate iste korake u procesu uvođenja i razvoja upravljanja rizicima. U isto vrijeme, Smjernice su deskriptivne u pogledu klasifikacije rizika, faktora i pokazatelja rizičnosti, njihovog utjecaja i vjerovatnoće. U praksi to podrazumijeva da svaka organizacija treba prilagoditi sadržaj iz ovih Smjernica svojim okolnostima i potrebama.
  • 4.
    Smjernice su namijenjene rukovodiocima i zaposlenima u korisnicima javnih sredstava u FBiH koji su dužni primjenjivati odredbe Zakona o FUK-u u javnom sektoru u FBiH u pogledu uspostave i unapređenja sistema internih kontrola. Efektivno upravljanje rizicima u kombinaciji sa mjerama u skladu sa standardima internih kontrola iz ostalih komponenti COSO okvira treba osigurati rukovodiocu korisnika javnih sredstava razumno uvjeravanje da će se ciljevi organizacije ostvariti.

Važnost i koristi upravljanja rizicima

  • 5.
    Kvalitet procesa upravljanja rizicima u organizaciji predmet je interesa rukovodstva i zaposlenih u organizaciji, upravljačkih struktura, internih i eksternih revizora. Viši zahtjevi u pogledu transparentnosti i izvještavanja znače da poslovanje korisnika javnih sredstava sve više postaje predmet interesa poreznih obveznika i korisnika njihovih usluga, te medija i društva u cjelini. U tom kontekstu treba razmatrati i neke od koristi upravljanja rizicima predstavljene u sljedećoj tabeli:

Kvalitetnije planiranje i odlučivanje

Sve odluke nose sa sobom određeni nivo neizvjesnosti, bez obzira da li se odnose na uobičajene zadatke ili na nove ideje i mogućnosti. Upravljanje rizicima zahtijeva razmišljanje "unaprijed."

Prikupljanje i analiza informacija potrebnih za upravljanje rizicima povećava kvalitet ulaznih podataka za planiranje i donošenje odluka. Na taj način, upravljanje rizicima pomaže rukovodiocima da svoje odluke usklade sa što objektivnijom procjenom mogućih ishoda.

Povećanje ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti

S obzirom da veže rizike uz ciljeve organizacije koji su formulisani u strategijama, budžetima i planovima, upravljanje rizicima omogućava organizaciji da optimalno rasporedi resurse i osigura ispunjavanje svog mandata u pravo vrijeme, na pravi način i uz minimalan trošak sa odgovarajućom kvalitetom.

Unapređenje kvaliteta pružanja usluga građanima

Smanjuju se šokovi i "iznenađenja" i izbjegavaju pritužbe/žalbe korisnika usluga čime se štiti reputacija organizacije. Gradi se povjerenje u upravljački sistem. Pružaju se kvalitetnije usluge, jer se veći naglasak stavlja na potrebe i interese korisnika usluga.

Podrška upravljačkoj odgovornosti

Upravljanje rizicima važan je dio upravljačkog procesa kod svakog korisnika kojim se unapređuje proces ukupnog upravljanja. Rukovodioci u bilo kojem momentu imaju razumno uvjerenje da poslovanje organizacije nije ugroženo i u boljoj su poziciji da preuzmu upravljačku odgovornost za odluke. Interne kontrole i resursi usmjeravaju se prema ključnim područjima poslovanja i njima povezanim rizicima.

Razvoj pozitivne organizacione kulture

Razvijanje organizacione kulture koja neće izbjegavati odgovornost prema rizicima kojima je izložena.

Tabela 1 - Prednosti sistematičnog pristupa upravljanju rizicima

Definicija rizika

  • 6.
    Rizik je mogućnost nastanka događaja koji će imati posljedice na ostvarivanje ciljeva. Rizikom se smatraju i neiskorištene prilike ili mogućnosti za poboljšanje poslovanja. Shodno tome, rizici su potencijalni neželjeni događaji koji mogu:
    • -
      ugroziti ostvarivanje strateških i operativnih ciljeva organizacije, programa i projekata, sistema i aktivnosti;
    • -
      narušiti kvalitet usluga građanima ili drugim zainteresovanim stranama i izazvati njihovo nezadovoljstvo;
    • -
      ugroziti reputaciju organizacije i povjerenje građana u nju;
    • -
      izložiti organizaciju negativnim finansijskim učincima kao posljedice gubitaka uslijed nenamjenskog, neekonomičnog, neefikasnog i neefektivnog raspolaganja sredstvima ili nadoknada šteta iz propusta u poslovanju;
    • -
      ugroziti profesionalizam i primjereno (etično) ponašanje u obavljanju poslova;
    • -
      rezultirati zloupotrebama sredstava, neovlaštenim korištenjem ili otuđenjem imovine ili informacija;
    • -
      nepovoljno utjecati na sposobnost organizacije da upravlja izmijenjenim okolnostima na način da umanji ili spriječi njihove negativne efekte na poslovanje organizacije.

Strateški i operativni rizici

  • 7.
    Ne postoji univerzalno primjenjiva jednoobrazna klasifikacija po kojoj se rizici mogu svrstati u kategorije. Pristup klasifikaciji rizika zavisit će u najvećoj mjeri od specifičnosti poslovanja svake organizacije. U isto vrijeme, korisna je generička podjela rizika na kategorije strateških i operativnih rizika. Ovakva podjela omogućava da se sistematično sagleda potencijalno neograničen broj rizika i da se lakše utvrdi koji će se nivo rukovodstva primarno baviti kojom kategorijom rizika.
  • 8.
    Strateški rizici su rizici vezani za ostvarenje srednjoročnih i dugoročnih ciljeva i strateških prioriteta organizacije ili resora. To su rizici čije posljedice su usmjerene na šire interesne grupe, građane i krajnje korisnike usluga, povjerioce i sl. Upravljanje strateškim rizicima treba biti sastavni dio donošenja ključnih odluka na najvišem upravljačkom nivou u okviru procesa strateškog/srednjoročnog planiranja i praćenja i evaluacije provođenja usvojenih planova.
  • 9.
    Primjeri strateških rizika, po oblastima u kojima se mogu javiti, uključuju:

a. Provođenje politika organizacije: Rizici vezani uz neuspjehe u realizaciji javnih politika u nadležnosti organizacije

b. Finansijski: Rizici vezani uz sposobnost organizacije da osigura dugoročnu finansijsku održivost, ispuni svoje dugoročne finansijske obaveze, finansijski efekti predloženih odluka, investicijskih projekata, datih garancija i slično

c. Socijalni: Rizici vezani uz promjene u demografskim i socioekonomskim trendovima korisnika usluga i sposobnost organizacije da odgovori na njih

d. Reputacijski: Rizici vezani za prevaru, korupciju ili zloupotrebu koji podrivaju povjerenje građana u organizacije javnog sektora

e. Tehnološki: Rizici vezani uz tehnološke promjene i sposobnost organizacije da odgovori na njih i da ih koristi za rješavanje zahtjeva korisnika usluga / građana

f. Zakonodavstvo: Rizici vezani uz aktuelne ili potencijalne promjene nacionalnog ili evropskog prava, koji dobivaju na značaju s obzirom na pregovarački proces s Evropskom unijom

g. Okoliš: Rizici vezani uz promjene u okolišu, klimatske promjene (poplave/suše) i njihove utjecaje na životnu sredinu i kvalitet života građana, trendovi energetske efikasnosti, zagađenja, recikliranja, odlaganja otpada i sl.

h. Konkurentnost: Konkurentnost usluga (u smislu troškova i kvaliteta, npr. privatni /javni vrtići) i sposobnost organizacije da pruži vrijednost korisnicima usluga

i. Korisnici/građani: Rizici vezani uz neispunjavanje sadašnjih i budućih potreba/očekivanja građana

  • 10.
    Operativni rizici su rizici vezani uz provođenje aktivnosti i procesa unutar pojedinačnih organizacija. Radi se o rizicima koji se generalno odnose na poslovanje organizacije i to u okvirima zadanih rokova, u skladu sa pokazateljima realizacije ciljeva, u skladu sa željenim kvalitetom usluge, u skladu sa primjenjivim zakonima i procedurama i slično. Upravljanje operativnim rizicima dio su redovnog poslovanja i predstavljaju odgovornost rukovodilaca nadležnih za programe, aktivnosti i procese, odnosno rukovodilaca organizacionih jedinica unutar kojih se ti programi, aktivnosti i procesi provode.
  • 11.
    Primjeri operativnih rizika, po oblastima u kojima se mogu javiti, uključuju:

a. Kompetentnost i etičnost zaposlenih: Rizici vezani uz profesionalizam i etičnost zaposlenika u obavljanju poslova/pružanju usluga, rizici vezani uz zapošljavanja, obuke, unapređivanja, nagrađivanja i discipliniranja

b. Finansijski: Rizici vezani uz propuste u finansijskom poslovanju, finansijsko planiranje i izvršavanje finansijskog plana, ažurnost naplate potraživanja i isplate obaveza, kontrolu obaveza i sl.

c. Regulatorni: Rizici vezani uz povrede propisa, tužbe, eksterne inspekcije

d. Zaštita ljudi, imovine i drugih resursa: Rizici vezani uz sigurnost/zdravlje zaposlenika/korisnika usluga, rizici vezani uz zaštitu imovine (postrojenja, oprema, vozila i sl.) od krađa, požara, neracionalnog postupanja i slično

e. Dobavljači/vanjski partneri: Rizici vezani uz neuspjeh dobavljača/vanjskih partnera u realizaciji ugovora za pružanje usluga, radova, isporuku proizvoda u odnosu na ugovorenu cijenu, kvalitet, specifikaciju i sl.

f. Tehnološki: Operativni rizici vezani uz sigurnost IT sistema, opreme, podataka i sl.

  • 12.
    Iako je podjela rizika na strateške i operativne korisna, treba voditi računa da se ove dvije kategorije rizika ne mogu promatrati izolovano jedna od druge. Međusobna povezanost strateških i operativnih rizika proizlazi iz činjenice da operativni rizici mogu biti uzrok ili posljedica strateških rizika i obrnuto. O uzročno-posljedičnim vezama i korelacijama između strateških i operativnih rizika potrebno je voditi računa u svim fazama upravljanja rizicima.

Inherentni i rezidualni rizik

  • 13.
    Sa tehničke strane, bitno je podcrtati razliku između dvije vrste rizika: inherentnog i rezidualnog rizika.
  • 14.
    Inherentni rizik je rizik ili skup rizika sa kojima se organizacija suočava ne uzimajući u obzir uspostavljene kontrole. To je vrsta rizika kod kojeg ne postoje kontrole i faktori koji ublažavaju rizike. Ovi rizici nastaju uslijed uobičajenih okolnosti i vrsta aktivnosti koje se provode, a mogu biti interni i eksterni.
  • 15.
    Rezidualni rizik je vrsta rizika kod kojeg se uzimaju u obzir postojeće kontrole koje ublažavaju rizik. Dakle, nakon poduzimanja određenih radnji, rizik i dalje postoji, što ukazuje na to da se rizik ne može potpuno ukloniti. Nakon što se procijene inherentni rizici i dobije lista najznačajnijih rizika, potrebno je odrediti rezidualnu veličinu rizika. Pri tome se mora uzeti u obzir efikasnost i efektivnost postojećih kontrola. Rukovodilac procjenjuje efikasnost postojećih kontrola putem stalnog praćenja, izvještaja interne i eksterne revizije i sl. Pri tome se može utvrditi da nema odgovarajuće kontrole, da kontrole nisu efikasne u praksi ili da su potpuno efikasne.

Sistematičan pristup i ciklus upravljanja rizicima

  • 16.
    Upravljanje rizicima podrazumijeva da korisnici javnih sredstava sistematično i najmanje jednom godišnje formalno utvrde i procjene rizike, pripreme plan za postupanje po riziku i osiguraju stalno praćenje najznačajnijih rizika kako bi mogli pravovremeno reagovati kroz preventivne ili korektivne aktivnosti.
  • 17.
    Sistematičan pristup upravljanju rizicima podrazumijeva četiri međusobno povezana koraka:

A. utvrđivanje rizika

B. procjenu utjecaja i vjerovatnoće nastanka rizika

C. postupanje po rizicima koje pruža razumno uvjeravanje da rizici neće ugroziti ostvarivanje postavljenih ciljeva

D. praćenje i izvještavanje o rizicima

  • 18.
    Ilustracija 1 prikazuje cikličnu prirodu i povezanost ovih koraka u okviru sistematičnog pristupa upravljanju rizicima. Upravljanje rizicima treba posmatrati kao kontinuirani proces, jer su rizici po svojoj prirodi dinamični i podložni promjenama kroz vrijeme, zbog čega proces upravljanja rizicima nikada u potpunosti ne završava.

Ilustracija 1 - Primjer ciklusa upravljanja rizicima

  • 19.
    Upravljanje rizicima po svojoj prirodi nosi određenu subjektivnost zbog različitog poimanja pojedinaca u organizaciji u pogledu okolnosti u kojima posluje. U cilju postizanja objektivnijeg pristupa, upravljanje rizicima u fazama utvrđivanja i procjene zahtijeva što kvalitetnije ulazne podatke i analize.

A. Utvrđivanje rizika

Pristupi prilikom utvrđivanja rizika

  • 20.
    Dva su osnovna pristupa koja se mogu koristiti za utvrđivanje rizika:
    • a)
      pristup "odozgo prema dole"
    • b)
      pristup "odozdo prema gore"
  • 21.
    Pristup "odozgo prema dole" najčešće se koristi za utvrđivanje strateških rizika, odnosno rizika vezanih uz realizaciju strateških ciljeva, prioritete u poslovanju i sl.
  • 22.
    Pristup "odozdo prema gore" najčešće se koristi za utvrđivanje operativnih rizika za koje su odgovorni rukovodioci organizacionih jedinica nadležnih za aktivnosti i poslovne procese. Informacije o operativnim rizicima mogu biti korisne za procjenu strateških rizika, ali treba voditi računa da te informacije ne prevladavaju u odnosu na informacije o strateškim rizicima.
  • 23.
    Utvrđivanje rizika na cjelovit način zahtijeva kombinaciju oba pristupa. Pristup "odozgo prema dole" sa nivoa najvišeg rukovodstva je važan za utvrđivanje strateških rizika jer pomaže da se izbjegnu situacije velikog broja utvrđenih, najčešće operativnih rizika, što je često praksa ako se za utvrđivanje rizika po strateške ciljeve koristi isključivo pristup "odozdo prema gore". Međutim, rukovodioci organizacionih jedinica zaduženi za provođenje procesa/aktivnosti trebaju također biti uključeni u utvrđivanje rizika jer će na taj način omogućiti da se najviši nivo rukovodstva informiše o potencijalnim operativnim rizicima koji mogu utjecati na realizaciju strateških ciljeva. Preporuka je da se koristi kombinacija oba pristupa za utvrđivanje rizika čime se olakšava utvrđivanje rizika kako strateških (na nivou organizacije u cjelini) tako i operativnih rizika (na nivou pojedinih organizacionih jedinica i pojedinih procesa/aktivnosti).

Metode za utvrđivanje rizika

  • 24.
    Za utvrđivanje rizika mogu se koristiti različite metode, od kojih su najčešće:
    • a)
      analiza podataka/informacija (npr. planski dokumenti, izvještaji i regulativa)
    • b)
      upitnici za utvrđivanje rizika
    • c)
      zajednički sastanci/radionice
  • 25.
    Rizici se mogu utvrditi analizom planskih dokumenata, finansijskih i nefinansijskih izvještaja i zakonodavnog okvira prema primjerima dokumenata iz ilustracije 2 ispod. Ovakva analiza polučit će ažurirani pregled strateških i operativnih rizika, bez obzira da li su oni već utvrđeni u okviru samih planskih dokumenata ili se naknadno utvrđuju na temelju nove analize. Ujedno, analiza će pomoći razumijevanju odnosa između strateških i operativnih rizika koji utječu na ostvarenje ciljeva i prioriteta.

Ilustracija 2 - Primjeri izvora informacija (dokumenata) za potrebe utvrđivanje rizika

  • 26.
    Upitnici za utvrđivanje rizika - za utvrđivanje strateških i operativnih rizika mogu se koristiti različiti upitnici koje organizacije mogu razraditi u skladu sa potrebama i specifičnostima u djelokrugu, odnosno poslovanju. Svrha upitnika je prikupljanje informacije od rukovodilaca, zaposlenih, korisnika usluga, građana, organizacija sa kojima se zajednički provode programi, projekti, aktivnosti i slično za potrebe utvrđivanja strateških i operativnih rizika.
  • 27.
    Zajednički sastanci/radionice - prikupljene informacije o rizicima korisno je raspraviti na zajedničkim sastancima na različitim nivoima organizacije, s ciljem da se prikupljene informacije dodatno rasprave između uposlenika sa različitim iskustvima i saznanjima, te upotpune i određenim novim saznanjima do kojih se može doći kroz zajedničke rasprave. Standardni pristup održavanju zajedničkih sastanaka (engl. brainstorming) je poticanje kreativne razmjene ideja između učesnika. Pri tome je važno da učesnici razmatraju rizike u odnosu na zajednički postavljeni cilj. Ova metoda vrlo je djelotvorna u smislu razmjene informacija i mišljenja među različitim osobama i nivoima organizacije, kako bi se došlo do najboljih rješenja. Preporuka je da se rezultati razmjene ideja dokumentuju.
  • 28.
    Uloge i odgovornosti, odnosno zaduženja u postupku identifikacije rizika ilustrativno su prikazana na Ilustraciji 3.

Ilustracija 3 - Pristupi i metode u postupku identifikacije rizika

Opis rizika

  • 29.
    Opis rizika je završetak procesa utvrđivanja rizika i početak procesa procjene rizika. Utvrđene rizike potrebno je opisati na način da opis rizika obavezno sadrži informacije o:
    • -
      uzrocima rizika i
    • -
      posljedicama rizika.
  • 30.
    Detaljnije informacije o uzrocima i posljedicama rizika omogućit će kvalitetniju i objektivniju procjenu rizika, kao i utvrđivanje mjera za ublažavanje rizika. Primjer opisa rizika predstavljen je u tabeli 2 ispod.

Aktivnost/cilj: "Implementirati novi IT sistem za praćenje rezultata naknadnih kontrola do kraja 2017."

Opis rizika

Komentar

"Nemogućnost implementacije novog IT sistema za praćenje rezultata naknadnih kontrola do kraja 2017. godine."

NIJE U REDU: Formulacija rizika je samo opis stanja suprotnog od cilja.

"Nedostatak zaposlenih."

NIJE U REDU: Ne pruža nikakve informacije o uzroku rizika ili o potencijalnim posljedicama na aktivnosti/ciljeve.

"Nedostatak osposobljenih zaposlenih može uzrokovati kašnjenja u implementaciji."

BOLJE: Spomenuta je posljedica rizika po ostvarivanje cilja, ali nije dovoljno precizna. Međutim, nema informacija o uzroku rizika.

"Nedostatak osposobljenih zaposlenih može dovesti do značajnog kašnjenja prilikom uvođenja projekta (po procjeni, oko 10-12 mjeseci). To je djelimično zbog nedovoljne edukacije osoblja."

IDEALNO: Postoji kvantificirana procjena potencijalne posljedice rizika po ostvarivanje cilja i identifikovan je uzrok.

Tabela 2 - Ilustrativni primjeri opisa rizika

  • 31.
    Ne postoji optimalan broj rizika koji bi trebalo identifikovati u fazi utvrđivanja rizika. Preporučuje se, međutim, da zbog zahtjevnih procedura vezanih za opisivanje i dalju analizu rizika, organizacije odrede razuman broj rizika koje mogu adekvatno procijeniti u skladu sa raspoloživim kapacitetima.

B. Procjena rizika

  • 32.
    Nakon što se utvrde, rizike je potrebno procijeniti kako bi se rangirali, utvrdili prioriteti i pružile informacije za donošenje odluka o najznačajnijim rizicima na koje se treba usmjeriti. Procjena rizika uključuje procjenu utjecaja i vjerovatnoće nastanka rizika.
  • 33.
    Kvalitetan opis rizika koji uključuje analizu uzroka i posljedica predstavlja polaznu osnovu za procjenu rizika. Informacije o uzrocima rizika omogućavaju lakšu procjenu vjerovatnoće nastanka rizika i utvrđivanje mjera za ublažavanje rizika koje će biti usmjerene na otklanjanje njegovog uzroka. Informacije o mogućim posljedicama rizika koriste se za utvrđivanje utjecaja rizika.
  • 34.
    Za potrebe objektivnije procjene rizika, preporuka je da se analiza utvrđenih uzroka i posljedica rizika dopuni sa dodatnim informacijama u vidu analiza pokazatelja rizika i faktora rizičnosti.
  • 35.
    Pokazatelji rizika su postojeća saznanja koja ukazuju da su određene situacije rizične. Veći broj pokazatelja rizika svojstven određenom području ukazuje na veću vjerovatnoću da je situacija rizična. Prepoznati pokazatelji rizika omogućavaju donošenje kvalitetnijih odluka o poduzimanju mjera. Pokazatelji rizika posebno su svojstveni za rizike prevara i nepravilnosti.
  • 36.
    Faktori rizičnosti uključuju karakteristike, događaje, okolnosti, trendove vezane uz organizaciju, njeno poslovanje i okruženje koji ne moraju nužno biti u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s rizicima, ali kroz korelacijske odnose mogu povećati vjerovatnost nastanka i utjecaja rizika 6.
  • 37.
    Utvrđene faktore rizičnosti potrebno je razmatrati u zavisnosti jednih od drugih, jer više faktora rizičnosti i pokazatelja rizika mogu u konačnici rezultirati značajnim utjecajem i/ili velikom vjerovatnoćom da će se rizik ostvariti.
  • 38.
    Analiza pokazatelja rizika i faktora rizičnosti zahtijeva aktivno prikupljanje i razmatranje informacija iz različitih izvora podataka, uključujući analize statističkih pokazatelja, informacija iz finansijskih i nefinansijskih izvještaja, zapažanja o stanjima, informacija iz baza podataka kojima raspolaže organizacija (računovodstveni sistemi, kadrovske evidencije, evidencije imovine i sl.), informacija od drugih organizacija i subjekata sa kojima se sarađuje, od građana (žalbe, pritužbe i sl.), otvorenih izvora informacija (novine, TV, Internet).
  • 39.
    Analiza određenih faktora rizika, kao što su na primjer analize trendova porasta ili smanjenja određenih finansijskih pokazatelja (npr. trend porasta neplaćenih obaveza, nenaplaćenih potraživanja, pada prihoda, trend porasta pritužbi, sudskih troškova i ostalo – zavisno od specifičnosti u poslovanju) osigurat će objektivniju podlogu za procjenu finansijskih učinaka, odnosno iskazivanje utjecaja rizika u finansijskim iznosima.

Procjena utjecaja

  • 40.
    Procjenu utjecaja rizika treba iskazati kroz određene nivoe, pri čemu se najčešće koristi podjela na nizak, srednji i visok nivo.
  • 41.
    Utvrđeni nivoi utjecaja rizika iskazuju se na određenoj bodovnoj skali (na primjer, nizak nivo utjecaja = 1 bod; srednji nivo utjecaja = 2 boda; visok nivo utjecaja = 3 boda). Bodovna skala koristi se za potrebe izračuna, odnosno procjene ukupne izloženosti riziku.
  • 42.
    Preporuka je da se utjecaj rizika iskaže po područjima na koje će se rizik odraziti. Primjer iskazivanja nivoa utjecaja rizika po područjima prikazan je u Tabeli 3 uz napomenu da je primjer ilustrativan i da područja na koja će rizik utjecati mogu biti brojnija i raznovrsnija).

PODRUČJA NA KOJA ĆE RIZIK UTJECATI 

UTJECAJ

Nizak (1 bod)

Srednji (2 boda)

Visok (3 boda)

Finansijski / imovina

Finansijski utjecaj je manji od xxx,xxx.xx KM

Finansijski utjecaj je viši od xxx,xxx.xx KM a manji od zzz,zzz.zz KM

Finansijski utjecaj je viši od zzz,zzz.zz KM

Reputacija

(integritet i odgovornost)

Neće biti napretka u stvaranju povjerenja javnosti

Djelimičan gubitak povjerenja javnosti

Značajan gubitak povjerenja javnosti

Kontinuitet poslovanja

Ograničen i minimalan prekid poslovanja

Moguće je odmah nastaviti poslovanje

Značajan prekid poslovanja u određenom broju organizacionih jedinica

Poslovanje je moguće nastaviti relativno brzo

Prekid normalnog poslovanja cjelokupne organizacije

Poslovanje je moguće nastaviti tek nakon dužeg vremena

Tabela 3 - Primjer procjene utjecaja rizika

  • 43.
    Gdje je moguće, utjecaj rizika treba iskazati u finansijskim iznosima (npr. procijenjeni finansijski iznosi gubitaka, penala, neostvarenih prihoda, potencijalnih obaveza, sudskih troškova i sl.).

Procjena vjerovatnoće

  • 44.
    Procjenu vjerovatnoće treba iskazati kroz određene nivoe vjerovatnoće pri čemu se najčešće koristi podjela na tri (3) nivoa: nizak, srednji i visok nivo vjerovatnoće.
  • 45.
    Utvrđenim nivoima vjerovatnoće nastanka rizika pripisuje se određena bodovna skala (na primjer, niska vjerovatnoća = 1 bod; srednja vjerovatnoća = 2 boda; visoka vjerovatnoća = 3 boda). Bodovna skala koristi se za potrebe izračuna, odnosno procjene ukupne izloženosti riziku.
  • 46.
    Vjerovatnoća rizika može biti iskazana opisno ili sa procijenjenim postotkom vjerovatnoće.

NAČIN OPISA

VJEROVATNOĆA

Niska (1 bod)

Srednja (2 boda)

Visoka (3 boda)

Opisni prikaz

Nije vjerovatno da će se dogoditi

Događaj se može ponekad realizirati

Očekuje se realizacija događaja

Prikaz sa procjenom postotka vjerovatnoće

Vjerovatnoća manja od 5%

Vjerovatnoća viša od 5%, ali manja od 25%

Vjerovatnoća viša od 25%

Tabela 4 - Primjer procjene vjerovatnoće nastanka rizika

Ukupna izloženost riziku

  • 47.
    Ukupna izloženost riziku predstavlja umnožak procijenjenog nivoa utjecaja rizika i procijenjenog nivoa vjerovatnoće nastanka rizika. Najčešće se koristi matrica 3x3 koja se prikazuje na sljedećoj ilustraciji 7.

VJEROVATNOĆA

VISOKA

srednji rizik

(3x1)

visok rizik

(3x2)

visok rizik

(3x3)

SREDNJA

nizak rizik

(2x1)

srednji rizik

(2x2)

visok rizik

(2x3)

NISKA

nizak rizik

(1x1)

nizak rizik

(1x2)

srednji rizik

(1x3)

 

NIZAK

SREDNJI

VISOK

 

UTJECAJ