Aktio

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine

Kolektivni ugovor željezničara za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine

Na temelju članka 182. Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", broj 26/16), Samostalni sindikat željezničkih radnika u Bosni i Hercegovini, Savez sindikata željezničkih radnika u FBiH i Samostalni sindikat izvršnog osoblja područja infrastrukture ŽFBiH (u daljem tekstu: reprezentativni sindikati), usklađuju Kolektivni ugovor željezničara FBiH sa Vladom Federacije BiH i zaključuju

KOLEKTIVNI UGOVOR
ŽELJEZNIČARA ZA TERITORIJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Kolektivnim ugovorom željezničara za teritorij Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Kolektivni ugovor) uređuju se prava i obveze iz rada i po temelju rada radnika željezničara u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i prava, obveze i odgovornosti Javnog poduzeća Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine, društvo sa ograničenom odgovornošću Sarajevo (u daljem tekstu: Poslodavac) sukladno Zakonu o radu i drugim važećim zakonskim propisima.

Članak 2.

(1) Odredbe ovog kolektivnog ugovora primjenjuju se neposredno, osim ako za primjenu pojedinih odredbi nije potrebna odgovarajuća razrada u pravilnicima Poslodavca.

(2) Za pojedine pravilnike Poslodavca iz stavka (1) ovog članka obavit će se konsultacije sa sindikatima potpisnicima ovog kolektivnog ugovora.

(3) Pravilnici Poslodavca koji se odnose na prava i obveze iz stavka (1) ovog članka uskladit će se sa ovim kolektivnim ugovorom.

(4) Ako bi pravilnicima neko pravo radnika bilo utvrđeno u manjem opsegu od prava koja proizilaze iz ovog kolektivnog ugovora, primjenjuju se odredbe ovog kolektivnog ugovora.

Članak 3.

Odredbe ovog kolektivnog ugovora odnose se na sve radnike kod Poslodavca.

Članak 4.

Potpisnici ovog kolektivnog ugovora će se zalagati za pravilnu provedbu i poštivanje odredaba ovog kolektivnog ugovora i otklanjati sve prepreke koje onemogućavaju njegovo dosljedno izvršavanje u praksi.

Članak 5.

Ovaj kolektivni ugovor zaključuje se na razdoblje od 1 (jedne) godine i važi od dana njegovog stupanja na snagu.

Članak 6.

Ovaj kolektivni ugovor sastoji se od sljedećih dijelova i to:

I. Opće odredbe

II. Radno-pravni dio:

  • 1.
    Zaključivanje Ugovora o radu,
  • 2.
    Raspoređivanje radnika,
  • 3.
    Radno vrijeme,
  • 4.
    Odmori i odsustva,
  • 5.
    Obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad,
  • 6.
    Materijalna odgovornost,
  • 7.
    Odnosi sa sindikatom,
  • 8.
    Štrajk,
  • 9.
    Prestanak ugovora o radu,
  • 10.
    Zaštita prava radnika iz radnog odnosa,
  • 11.
    Vijeće uposlenika,
  • 12.
    Pravilnik o radu.

III. Plaće, naknade plaća, dodaci i druge naknade,

IV. Radni uvjeti i zaštita na radu,

V. Prava i obveze ugovornih strana i način rješavanja sporova i

VI. Prelazne i završne odredbe.

I. RADNO-PRAVNI DIO

1. Zaključivanje Ugovora o radu

Članak 7.

(1) Radni odnos zasniva se zaključivanjem Ugovora o radu između Poslodavca i radnika i stupanjem na rad radnika.

(2) Ugovor o radu između Poslodavca i radnika zaključuje se na neodređeno i određeno vrijeme.

Članak 8.

Zaključivanje Ugovora o radu vrši se sukladno Zakonu, ovim kolektivnim ugovorom i pravilnicima Poslodavca koji se odnose na prava i obveze iz članka 1. ovog kolektivnog ugovora.

Članak 9.

Prigodom stupanja na rad radniku koji to zatraži mora se omogućiti upoznavanje sa sadržajem ovog kolektivnog ugovora i pravilnika Poslodavca koji se odnose na prava i obveze iz članka 1. ovog kolektivnog ugovora, a sukladno Zakonu o radu.

2. Raspoređivanje radnika

Članak 10.

Zaključivanjem ugovora o radu radnik se istodobno tim aktom i raspoređuje na određeno radno mjesto predviđeno ugovorom o radu i pravilnicima Poslodavca koji se odnose na prava i obveze iz članka 1. ovog kolektivnog ugovora.

Članak 11.

(1) U slučaju potrebe, u procesu i organizaciji rada, radnik za vrijeme trajanja radnog odnosa može biti raspoređen na drugo radno mjesto koje odgovara njegovom stupnju stručne spreme, radnog mjesta na kojem je trenutno raspoređen, određene vrste zanimanja, znanju i sposobnostima neovisno o mjestu rada, a sukladno Zakonu o radu i Pravilniku o radu Poslodavca.

(2) Potreba raspoređivanja na drugo radno mjesto postoji u slučajevima:

  • -
    potrebe posla,
  • -
    uvođenja nove i usavršavanja postojeće organizacije rada i raspoređivanja viška radnika,
  • -
    zaštite radnika i imovine Poslodavca,
  • -
    ukidanja radnog mjesta na kojem je radnik do tada bio raspoređen,
  • -
    smanjenja ili povećanja opsega rada na pojedinim radnim mjestima u određenom mjestu rada,
  • -
    od ocjene da radnik za određene poslove nije zdravstveno sposoban,
  • -
    da je zbog specifičnosti njegovog zanimanja potrebno da pređe na drugo radno mjesto ili u drugo mjesto rada,
  • -
    zbog neposredne opasnosti od invalidnosti, izmjene radne sposobnosti ili gubitka posebnih zdravstvenih uvjeta za rad,
  • -
    zbog gubitka prava na polaganje periodičnog ispita u tekućoj godini i
  • -
    zbog zabrane obavljanja poslova posebnim propisima.

Članak 12.

Ako izvanredne ili žurne potrebe rada zahtijevaju, Poslodavac radnika može privremeno rasporediti na drugo radno mjesto koje ne odgovara njegovom stupnju stručne spreme, i to u slučajevima:

  • -
    privremenog povećanja ili smanjenja obima posla,
  • -
    zastoja u obavljanju određenih poslova, iznenadnog kvara uređaja, kvara na sredstvu za rad, zamjene privremeno odsutnog radnika,
  • -
    kada zbog primjene propisa o sigurnosti i sigurnosti u prometu ne može obavljati svoje poslove,
  • -
    obavljanja poslova za vrijeme remonta i u drugim slučajevima kada to zahtijevaju interesi procesa rada, a sukladno članku 108. Zakona o radu.

Članak 13.

Raspoređivanje radnika privremeno ili trajno nesposobnih za rad i invalida II kategorije invalidnosti vrši se sukladno Zakonu o mirovinsko invalidskom osiguranju, Zakonu o radu i Pravilniku o radu Poslodavca.

Članak 14.

(1) Radnik ne smije biti raspoređen da samostalno obavlja poslove određenog radnog mjesta, ako prethodno nije osposobljen za samostalan rad na siguran način.

(2) Osposobljavanje i provjera osposobljenosti, provodi se sukladno propisima o zaštiti na radu i drugim odgovarajućim propisima.

Članak 15.

Poslodavac može radnika rasporediti na rad iz jednog mjesta rada u drugo mjesto, sukladno odredbama Pravilnika o radu Poslodavca.

Članak 16.

(1) Poslodavac može, radi zamjene privremeno odsutnog radnika ako je potrebno i objektivno moguće, rasporediti drugog radnika čiji rad nije vezan uz sigurnost prometa, da uz obavljanje svojih poslova privremeno, u redovno radno vrijeme, obavlja i poslove privremeno odsutnog radnika.

(2) Zamjena iz stavka (1) ovog članka može trajati najduže do 60 (šezdeset) dana u tijeku jedne kalendarske godine.

Članak 17.

Odluku o svim oblicima raspoređivanja radnika na radno mjesto donosi Poslodavac kroz zaključivanje prvog ugovora o radu ili kroz zaključivanje ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.

3. Radno vrijeme

Članak 18.

Radno vrijeme radnika uređuje se sukladno člancima 35. i 36. Zakona o radu.

Članak 19.

Raspored godišnjeg radnog vremena za pojedine dane, početak i završetak radnog vremena, kao i trajanje i vrijeme dnevnog odmora, uređuje se Pravilnikom ili odlukom Poslodavca, sukladno specifičnostima poslovanja Poslodavca, a sukladno članku 36. Zakona o radu.

Članak 20.

U radno vrijeme radniku računaju se i posebni sati iz članka 89. ovog kolektivnog ugovora.

Članak 21.

Poslodavac je dužan osigurati radniku, koji radi sa nepunim, skraćenim ili s vremenom dužim od punog radnog vremena, sva prava kao i radniku s punim radnim vremenom, ali u opsegu koji ovisi o dužini radnog vremena.

3.1. Puno radno vrijeme

Članak 22.

(1) Puno radno vrijeme kod Poslodavca iznosi 40 (četrdeset) sati tjedno.

(2) Puno radno vrijeme iznosi u pravilu 8 (osam) sati dnevno.

(3) U puno radno vrijeme ne ulazi vrijeme predviđeno za odmor u tijeku radnog dana.

(4) Radno vrijeme u tjednu može se rasporediti u najmanje 5 (pet) uzastopnih radnih dana.

3.2. Nepuno radno vrijeme

Članak 23.

(1) Radno vrijeme na određenim radnim mjestima može iznositi i manje od 40 (četrdeset) sati tjedno (nepuno radno vrijeme) kada to zahtijeva organizacija rada, priroda poslova ili druge okolnosti.

(2) Poslodavac je dužan utvrditi radna mjesta na kojima je radno vrijeme kraće od punog radnog vremena, i to u roku od 60 (šezdeset) dana od dana zaključivanja ovog kolektivnog ugovora.

(3) Radna mjesta iz stavka (2) ovog članka utvrđuju se Pravilnikom o radu uz konsultacije sa sindikatima.

(4) O rasporedu radnog vremena iz stavka (1) ovog članka odlučuje Poslodavac u konsultaciji sa radnikom.

3.3. Skraćeno radno vrijeme

Članak 24.

(1) Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera sigurnosti i zdravlja na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika.

(2) Poslovi iz stavka (1) ovog članka i trajanje radnog vremena utvrđuju se Pravilnikom o sigurnosti i zdravlju na radu, sukladno zakonu i konsultacijama sa sindikatima.

(3) O skraćivanju radnog vremena glede stavka (1) ovog članka odlučuje federalno odnosno kantonalno ministarstvo nadležno za rad na zahtjev Poslodavca, inspektora rada ili sindikata, a na temelju stručne analize izdate od ovlaštene stručne organizacije, sukladno zakonu.

(4) Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava po temelju rada i u svezi sa radom, skraćeno radno vrijeme glede ovog članka izjednačava se sa punim radnim vremenom.

Članak 25.

U slučaju spora u pogledu rasporeda radnog vremena glede prethodnog članka, Poslodavac je dužan prije donošenja konačne odluke obaviti konsultacije sa sindikatima.

Članak 26.

U slučaju da radnik radi kraće od punog radnog vremena, početak i završetak radnog vremena utvrdit će se dogovorom između radnika i Poslodavca.

3.4. Prekovremeni rad

Članak 27.

Poslodavac može odlučiti da radnici rade prekovremeno u slučaju više sile, neophodnih potreba (izvanrednih događaja) i u drugim slučajevima sukladno članku 38. Zakona o radu i Pravilnika o radu Poslodavca.

Članak 28.

Na sva pitanja o prekovremenom radu koja nisu regulirana ovim kolektivnim ugovorom primjenjuju se odredbe zakona.

3.5. Noćni rad

Članak 29.

(1) Svako obavljanje poslova radnika u vremenu između 22 (dvadeset dva) sata i 6 (šest) sati idućeg dana smatra se noćnim radom.

(2) Ako je rad organiziran u smjenama koje uključuju i noćni rad mora se osigurati izmjena smjena tako da radnik u noćnoj smjeni radi uzastopno najduže jedan tjedan.

Članak 30.

Poslodavac može uvesti noćni rad u svim slučajevima predviđenim zakonom.

3.6. Preraspodjela radnog vremena

Članak 31.

Poslodavac može izvršiti preraspodjelu radnog vremena kada to zahtijeva priroda poslova, organizacija rada i poslovanja, bolja iskorištenost sredstava rada i opreme, racionalnije korištenje radnog vremena, te izvršenje ugovorenih poslova.

Članak 32.

Preraspodjela radnog vremena može se za pojedine organizacione procese rada urediti različito ovisno o vrsti djelatnosti koja se u pojedinom organizacionom dijelu obavlja.

Članak 33.

(1) Preraspodjela radnog vremena se može u toku kalendarske godine urediti tako da u pojedinom vremenskom razdoblju, radno vrijeme iznosi više od 40 (četrdeset) sati tjedno, vodeći računa da se radniku osigura obvezan odmor između 2 (dva) radna dana koji ne može biti kraći od 12 (dvanaest) sati.

(2) Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme ne može biti duže od 52 (pedeset dva) sata tjedno, a za sezonske poslove 60 (šezdeset) sati tjedno.

(3) Preraspodjela radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom.

(4) Iznimno, ukoliko Poslodavac radniku ne osigura preraspodjelu radnog vremena u roku od 3 (tri) mjeseca po završetku kalendarske godine, dužan je istome isplatiti sate kao prekovremeni rad.

(5) Malodobni radnik, trudnica, majka odnosno usvojitelj djeteta do 3 (tri) godine života, kao i samohrani roditelj, samohrani usvojitelj i osoba kojoj je na temelju rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do 6 (šest) godina života djeteta, može raditi u preraspodjeli radnog vremena samo ukoliko pisanom izjavom pristane na takav rad.

2. Odmori i odsustva 2.1. Odmor u tijeku radnog dana

Članak 34.

(1) Radnik koji radi u punom radnom vremenu ima pravo na odmor u tijeku radnog dana u trajanju od najmanje 30 (trideset) minuta.

(2) Odmor u tijeku radnog vremena ne smije biti određen u prva 2 (dva) sata nakon početka rada, niti u zadnja 2 (dva) sata prije završetka rada.

(3) Vrijeme odmora u tijeku radnog vremena ne uračunava se u radno vrijeme.

(4) Pod pojmom "puno radno vrijeme" glede odredaba ovog kolektivnog ugovora, podrazumijeva se tzv. osmosatno radno vrijeme kao i rad u smjenama.

(5) Radnicima koji rade u smjenama, radnicima koji rade u izvršnoj službi i radnicima kojima Poslodavac nije u mogućnosti osigurati korištenje odmora u tijeku radnog vremena, kao i radnicima kojima tehnologija rada ne dopušta prekid rada, te zbog toga ne mogu koristiti odmor u tijeku radnog vremena, Poslodavac ne može umanjivati efektivne sate na ime odmora u tijeku radnog vremena.

4.2. Dnevni odmor

Članak 35.

Radnik ima pravo na dnevni odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 12 (dvanaest) sati neprekidno.

4.3. Tjedni odmor

Članak 36.

(1) Radnik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od najmanje 24 (dvadeset četiri) sata neprekidno.

(2) Dan tjednog odmora za radnike koji ne rade u smjenama u pravilu je subota i nedjelja.

(3) Ako je potrebno da radnik radi na dan svoga tjednog odmora, osigurat će mu se korištenje tog odmora prema dogovoru Poslodavca i radnika.

(4) Odredba prethodnog stavka ne odnosi se na radnike čiji je rad organiziran kroz smjene turnusa.

4.4. Godišnji odmor

Članak 37.

(1) Radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od najmanje 20 (dvadeset) radnih dana, a najduže 30 (trideset) radnih dana.

(2) Pod pojmom "radni dan" glede ovog kolektivnog ugovora smatraju se svi dani u tjednu osim subote i nedjelje, te praznika i drugih neradnih dana utvrđenih Zakonom.

Članak 38.

(1) Radnik koji se prvi put uposli ili ima prekid između dva radna odnosa duži od petnaest (15) dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest (6) mjeseci neprekidnog rada.

(2) Ako glede prethodnog stavka radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, takav radnik ima pravo na najmanje 1 (jedan) dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada.

Članak 39.

(1) Dužina godišnjeg odmora preko 20 (dvadeset) radnih dana utvrđuje se ovisno od:

  • -
    uvjeta rada,
  • -
    složenosti poslova radnog mjesta,
  • -
    dužine radnog staža,
  • -
    zdravstvenog stanja radnika i
  • -
    drugih uvjeta u kojima radnik radi i živi.

(2) Bliža razrada uvjeta iz ovog članka, izrada Plana korištenja godišnjih odmora, način korištenja godišnjeg odmora i drugo, uređuje se Pravilnikom o radu Poslodavca.

Članak 40.

(1) Godišnji odmor po svim temeljima ne može biti duži od trideset (30) radnih dana.

(2) U trajanje godišnjeg odmora računaju se svi dani osim subote, nedjelje i praznika koji se po Zakonu ne rade.

Članak 41.

(1) Tijekom godine može se u iznimnim slučajevima i u interesu Poslodavca odstupiti od utvrđenog Plana korištenja godišnjeg odmora zbog:

  • -
    žurnih intervencija na otklanjanju kvarova u radnom procesu,
  • -
    neodgodivog obavljanja žurnih i značajnih poslova i
  • -
    u drugim opravdanim slučajevima, predviđeno zakonima.

(2) U slučajevima iz stavka (1) ovog članka radnik je dužan prekinuti započeto korištenje godišnjeg odmora ukoliko ga koristi u zemlji - BiH s tim da ga ima pravo nastaviti čim prestane razlog zbog kojeg je godišnji odmor prekinut.

Članak 42.

(1) Korištenje godišnjeg odmora prekida se nastupom privremene spriječenosti za rad, porođajnog odsustva, vojne vježbe, na opravdani zahtjev Poslodavca, na opravdani zahtjev radnika, te u drugim slučajevima koji se nisu mogli predvidjeti prije početka korištenja godišnjeg odmora.

(2) Po isteku prekida godišnjeg odmora iz stavka (1) ovog članka, radnik nastavlja koristiti započeti godišnji odmor.

(3) Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor.

(4) Radniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se može izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju iz stavka (5) ovog članka.

(5) U slučaju prestanka ugovora o radu, Poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom Poslodavca.

4.5. Odmor u dane državnih praznika

Članak 43.

(1) Radnik ima pravo na odmor u dane praznika koji su kao dani praznika određeni Zakonom.

(2) Dani praznika ne računaju se u dane godišnjeg odmora niti u dane plaćenog odsustva sa rada do 7 (sedam) radnih dana.

(3) Pri utvrđivanju visine sudjelovanja radnika u raspodjeli sredstava za plaće, dani državnih praznika smatraju se radnim danima.

4.6. Plaćeno odsustvo

Članak 44.

(1) Radnik ima pravo po svom zahtjevu da odsustvuje sa rada uz naknadu plaće (plaćeno odsustvo) do 7 (sedam) radnih dana u jednoj kalendarskoj godini u sljedećim slučajevima:

  • -
    u slučaju stupanja u brak 3 (tri) radna dana
  • -
    radi porođaja supruge 3 (tri) radna dana
  • -
    radi smrti člana uže obitelji odnosno kućanstva sukladno Zakonu... 5 (pet) radnih dana
  • -
    u slučaju teže bolesti člana uže obitelji odnosno kućanstva... 3 (tri) radna dana

(2) Iznimno od stavka (1) ovog članka radnik ima pravo da odsustvuje sa rada uz naknadu plaće, radi zadovoljavanja vjerskih, odnosno tradicijskih potreba 2 (dva) radna dana.

(3) Radnik ima pravo odsustvovati sa rada najmanje 1 (jedan) dan u slučaju dragovoljnog davanja krvi.

(4) Drugačiji način korištenja prava iz stavaka (1), (2) i (3) ovog članka može se urediti pravilnicima Poslodavca uz konsultacije sa sindikatima.

(5) Zbir dana odsustvovanja po svim osnovama iz stavka (1) ovog članka ne može preći 7 (sedam) radnih dana tijekom jedne kalendarske godine.

(6) Pod članom uže obitelji smatraju se sve osobe navedene u Zakonu o radu.

Član 45.

(1) Radnik kome je nadležni organ Poslodavca odobrio izvanredno školovanje ili studiranje ima pravo da za svaku upisanu godinu školovanja jedanput koristi odsustvo sa rada uz naknadu plaće radi pripremanja ispita i to:

  • -
    na visokoj školi, fakultetu i postdiplomskom studiju i za odbranu doktorske disertacije, polaganja specijalističkog i pravosudnog ispita 15 (petnaest) dana na III, IV i V stupnju obrazovanja 5 (pet) dana

(2) Pravo na korištenje odsustva sa rada uz naknadu plaće radnik dokazuje potvrdom škole odnosno fakulteta o upisu u školu ili fakultet određene školske godine.

4.7. Neplaćeno odsustvo

Članak 46.

(1) Poslodavac može radniku, na njegov pisani zahtjev odobriti odsustvovanje sa rada bez naknade plaće (neplaćeno odsustvo) u slučajevima:

  • -
    obrazovanja i stručnog usavršavanja u zemlji i inozemstvu koje traje najduže 90 (devedeset) dana,
  • -
    sudjelovanja u društvenim, kulturnim, športskim i drugim javnim manifestacijama u zemlji i inostranstvu najduže 30 (trideset) dana,
  • -
    njege teško oboljelog člana uže obitelji najduže 90 (devedeset) dana,
  • -
    u ostalim slučajevima dužeg boravka u inostranstvu, a najduže 90 (devedeset) dana,
  • -
    radi zadovoljavanja vjerskih odnosno tradicijskih potreba 2 (dva) dana.

(2) Za vrijeme trajanja neplaćenog odsustva, radniku miruju sva prava i obveze iz radnog odnosa.

5. Obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad

Članak 47.

(1) Poslodavac može sukladno potrebama rada omogućiti radniku obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad.

(2) Međusobna prava i obveze između Poslodavca i radnika upućenog na obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad, utvrđuju se posebnim ugovorom.

(3) Radnik je obvezan da se sukladno svojim sposobnostima i potrebama rada obrazuje, osposobljava i usavršava za rad, a Poslodavac je dužan takvom radniku dati prednost prigodom raspoređivanja na drugo radno mjesto u odnosu na treće osobe (novoprimljeni radnici).

(4) U slučaju promjena ili uvođenja novog načina rada ili organizacije rada Poslodavac je obvezan omogućiti radniku obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad.

Članak 48.

(1) Ako Poslodavac uputi radnika na obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad, koje je organizirano tijekom radnog vremena, tada se vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja računa u puno radno vrijeme, a radnik ima ista prava kao da je radio.

(2) Ako je obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad organizirano izvan radnog vremena, tada Poslodavac osigurava radniku odsustvo sa posla sukladno odredbama ovog kolektivnog ugovora.

Članak 49.

(1) Poslodavac može radnika koji je neopravdano odbio obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad za potrebe Poslodavca rasporediti na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi.

(2) Pravo da odbiju obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad imaju:

  • -
    trudnice i majke s djecom do 7 (sedam) godina starosti,
  • -
    radnik koji njeguje teže tjelesno ili duševno oboljelog člana uže obitelji odnosno kućanstva,
  • -
    radnik kojem do umirovljenja nedostaje do 5 (pet) godina radnog staža ili godina života i
  • -
    samohrani roditelj s djetetom do 14 (četrnaest) godina starosti.

Članak 50.

Pored obrazovanja za potrebe Poslodavca, isti je dužan omogućiti radnicima redovno osposobljavanje za tekući proces rada na seminarima ili drugim oblicima obrazovanja.

6. Materijalna odgovornost

Članak 51.

Radnik je dužan da pravovremeno i kvalitetno izvršava svoje radne obveze u duhu poslovnog morala, pravila struke i profesionalne odgovornosti i da čuva sredstva Poslodavca i svu drugu imovinu koja se nalazi u radnom ili pravnom prometu.

Članak 52.

Materijalna odgovornost radnika i Poslodavca, utvrđuje se sukladno Zakonu i Pravilniku Poslodavca.

Članak 53.

Na sva ostala pitanja koja se odnose na materijalnu odgovornost radnika, a koja nisu regulirana ovim kolektivnim ugovorom, primjenjuju se odredbe Zakona i Pravilnika Poslodavca.

7. Odnosi sa Sindikatom

Članak 54.

Poslodavac je obvezan osigurati sljedeće uvjete za rad sindikata:

  • -
    odgovarajući prostor za rad Sindikata,
  • -
    korištenje ŽAT linije i
  • -
    uz pisanu suglasnost radnika vršiti obračun i iz plaće radnika obustavljati sindikalnu članarinu, putem dostavljenih spiskova od strane sindikata te je uplaćivati na račun sindikata, sukladno uputama sindikata.

Članak 55.

(1) Aktivnost sindikalnog povjerenika i sindikalnog funkcionera kod Poslodavca ne može biti sprečavana niti ometana ako djeluje sukladno ratificiranim konvencijama Međunarodne organizacije rada, zakonima, Statutom sindikata i ovim kolektivnim ugovorom.

(2) Pod pojmom sindikalni povjerenik u smislu ovog Kolektivnog ugovovora podrazumijevaju se predsjednici sindikata kod Poslodavca i predsjednici podružnica sindikata.

(3) Pod pojmom sindikalnog funkcionera (predstavnika) glede ovog kolektivnog ugovora smatraju se članovi upravnog i nadzornog odbora i predsjednici skupština sindikata.

Članak 56.

Poslodavac se obvezuje da će sindikatima i njihovim organizacionim dijelovima omogućiti djelovanje u funkciji zaštite kolektivnih prava radnika na način:

  • -
    da će poštivati odredbe ovog kolektivnog ugovora,
  • -
    da će provoditi sve mjere zaštite na radu sukladno propisima, normativnim aktima i zakonima,
  • -
    da će upoznati sindikate o prijedlozima koje će razmatrati, a koji se tiču prava radnika,
  • -
    da će o mišljenjima, prijedlozima i primjedbama upućene pismenim putem sindikata obavijestiti Sindikat najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema ovih dokumenta Sindikata, a obvezno prije donošenja odluke u svezi s kojim je Sindikat dao mišljenje, prijedloge ili primjedbe,
  • -
    da će ovlaštenom predstavniku sindikata - sindikalnom povjereniku iz članka 55. ovog kolektivnog ugovora na njegov zahtjev staviti na raspolaganje sve informacije u svezi sa ostvarivanjem i zaštitom prava radnika iz radnog odnosa, a ta obveza uključuje i podatke o plaćama, odnosno elementima za njihov obračun, te uplaćenim porezima i doprinosima,
  • -
    da će ovlaštenim predstavnicima sindikata glede članka 55. ovog kolektivnog ugovora omogućiti pristup svim radnim mjestima, kada je taj pristup potreban radi obavljanja sindikalnih dužnosti,
  • -
    da će upoznati sindikate sa inspekcijskim nalazima i zapažanjima u svezi provedbe zakonskih i drugih mjera zaštite na radu i
  • -
    da će u svezi promjena u organizaciji rada, restruktuiranju Društva, a u svezi sa kojim se planira smanjenje broja radnika zatražiti mišljenja sindikata i na njega se očitovati.

Članak 57.

(1) Sindikati potpisnici ovog kolektivnog ugovora su obvezni akt o svojoj organizaciji sa popisom sindikalnih povjerenika dostaviti Poslodavcu najkasnije 30 (trideset) dana nakon stupanja na snagu ovog kolektivnog ugovora.

(2) Poslodavac i direktori organizacionih dijelova Društva su obvezni primiti i saslušati predsjednike sindikata potpisnike ovog kolektivnog ugovora ili od njih ovlaštenu osobu, kada oni to zatraže ili po dogovoru.

(3) Ovlašteni sindikalni predsjednici ili povjerenici su obvezni odazvati se pozivu Poslodavca ili od njih ovlaštenih osoba kada oni to zatraže ili po dogovoru.

Članak 58.

(1) Pravo na profesionalni rad u sindikatima za puno radno vrijeme imaju osobe sukladno Statutu i odlukama Sindikata.

(2) Radnopravni status radnika koji je izabran da obavlja profesionalni rad na teret sindikata glede stavka (1) ovog članka regulirat će se posebnim sporazumom sa Poslodavcem.

Članak 59.

(1) Poslodavac se obvezuje sindikalnom povjereniku i sindikalnom funkcioneru glede članka 55. ovog kolektivnog ugovora koji svoju dužnost obavlja uz redovan rad, osloboditi

obveza obavljanja rada uz naknadu plaće kao da je radio zbog obavljanja sindikalnih aktivnosti, tečajeva, osposobljavanja i prisustva seminarima.

(2) Način korištenja ovog prava definirat će se posebnim sporazumom sa Poslodavcem u roku od 30 (trideset) dana od dana potpisivanja ovog kolektivnog ugovora.

Članak 60.

Sindikalni povjerenici i sindikalni funkcioneri iz članka 55. ovog kolektivnog ugovora i članovi organa sindikata za vrijeme obavljanja sindikalnih dužnosti, imaju pravo na korištenje naloga za službeno putovanje na svim prugama Poslodavca od mjesta rada do mjesta održavanja sindikalnih aktivnosti i nazad bez prava na naknadu.

Članak 61.

(1) Radnik ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog članstva u sindikatu.

(2) Sindikalnom povjereniku iz članka 55. ovog kolektivnog ugovora za vrijeme obavljanja sindikalne dužnosti i 6 (šest) mjeseci po njenom isteku, Poslodavac ne može otkazati Ugovor o radu bez prethodne suglasnosti Federalnog ministarstva nadležnog za rad.

8. Štrajk

Članak 62.

(1) Ukoliko sindikati ocijene da se ne ostvaruju prava radnika utvrđena ovim kolektivnim ugovorom stupit će u pregovore sa Poslodavcem i zahtijevati da se poduzmu odgovarajuće mjere.

(2) Ako sporna pitanja ne budu riješena putem pregovora, sindikati će tražiti izjašnjavanje radnika - članova Sindikata o stupanju u štrajk.

(3) Štrajk najavljuju, organizuju i vode organi sindikata sukladno Zakonu o štrajku i Pravilima sindikata o štrajku.

(4) Sudjelovanje u štrajku organiziranom sukladno odredbama Zakona o štrajku i drugim zakonskim propisima, ne predstavlja povredu ugovora o radu.

Članak 63.

S Poslodavcem pregovaraju i štrajkom rukovode štrajkački odbori, čiji članovi ne mogu

biti raspoređeni na rad za vrijeme štrajka.

Članak 64.

(1) Na prijedlog Poslodavca, sindikati i Poslodavac sporazumno utvrđuju poslove koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka.

(2) Najkasnije na dan najave štrajka sindikati su dužni objaviti sporazum o poslovima na kojima se rad ne može prekidati za vrijeme štrajka.

(3) Sporazum iz stavka (1) ovog članka, sadrži naročito odredbe o poslovima i broju radnika koji su dužni da rade za vrijeme štrajka ili isključenja sa rada radi osiguranja minimuma procesa rada, osiguranje neophodnih uvjeta života i rada stanovništva.

Članak 65.

(1) Sudjelovanje radnika u štrajku organiziranom sukladno odredbama ovog kolektivnog ugovora ne predstavlja povredu radne obveze.

(2) Radnik zbog sudjelovanja u štrajku organiziranom sukladno odredbama ovog kolektivnog ugovora i Zakona o štrajku ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika kod Poslodavca.

(3) Poslodavac ne smije tijekom štrajka upošljavati druge radnike umjesto štrajkača sukladno Zakonu o štrajku.

Članak 66.

Sindikati imaju pravo da organizuju štrajk upozorenja u znak solidarnosti odnosno potpore zahtjevima radnika, a sukladno Zakonu o štrajku i pravilima sindikata o štrajku.

Članak 67.

Radnik koji ne poštuje odredbe Zakona o štrajku i druge zakonske propise, odredbe ovog kolektivnog ugovora i Pravila Sindikata o štrajku neće imati zaštitu Sindikata ako Poslodavac pokrene postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti.

Članak 68.

Na sva ostala pitanja koja nisu regulirana ovim kolektivnim ugovorom primjenjuju se odredbe Zakona o štrajku i drugi zakonski propisi.

9. Prestanak ugovora o radu

Članak 69.

Ugovor o radu prestaje u slučajevima predviđenim u Zakonu o radu, Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju i Pravilniku o radu Poslodavca.

Članak 70.

(1) Otkazni rok ne može biti kraći od 7 (sedam) dana u slučaju da radnik otkazuje ugovor o radu, niti kraći od 14 (četrnaest) dana u slučaju da Poslodavac otkazuje ugovor o radu.

(2) Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza radniku odnosno Poslodavcu.

(3) Pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje otkaznog roka, ali ne duže od mjesec dana kada radnik daje otkaz Poslodavcu, odnosno 3 (tri) mjeseca kada Poslodavac daje otkaz.

Članak 71.

Poslodavac odnosno radnik može otkazati ugovor o radu i bez obveze poštivanja otkaznog roka sukladno Zakonu o radu.

Članak 72.

Kršenje obveza iz radnog odnosa radnika utvrđuje se Pravilnikom o radu Poslodavca.

Članak 73.

Ako Poslodavac otkazuje Ugovor o radu zbog ponašanja ili rada radnika u smislu prethodnog člana, obavezan je da omogući radniku da se izjasni o elementima odgovornosti koja mu se stavlja na teret.

Članak 74.

Ako Poslodavac otkazuje ugovor o radu shodno odredbama Zakona, o tom činu pribavit će mišljenje reprezentativnih Sindikata, a sukladno Zakonu o radu i Zakonu o vijeću uposlenika.

Članak 75.

Na sva druga pitanja u pogledu otkaza ugovora o radu, a koja nisu regulirana ovim kolektivnim ugovorom, primjenjuju se odredbe Zakona i drugih propisa.

10. Zaštita prava radnika iz radnog odnosa

Članak 76.

Zaštita prava radnika iz radnog odnosa bliže se regulira zakonima i Pravilnikom o radu Poslodavca.

Članak 77.

Na zahtjev radnika sindikati mogu zastupati radnike u ostvarivanju njihovih prava.

Članak 78.

Stručne službe Poslodavca, svaka u svojoj nadležnosti, dužne su pružiti stručnu pomoć radnicima u ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti, a naročito:

  • -
    primiti i evidentirati prispjele zahtjeve radnika i dostaviti te zahtjeve nadležnim organima Poslodavca i Sindikata,
  • -
    davati na zahtjev radnika i nadležnih organa odgovarajuća stručna mišljenja,
  • -
    sudjelovati stručnom potporom i savjetom u postupku za ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti radnika,
  • -
    izrađivati nacrte odgovarajućih odluka i rješenja o ostvarivanju prava i obveza i odgovornosti radnika Poslodavca i
  • -
    obavljati i druge stručne, administrativne i tehničke poslove neophodne za pravovremeno donošenje odluka nadležnih organa Poslodavca o pravima, obvezama i odgovornostima radnika.

11. Vijeće uposlenika

Članak 79.

(1) Radi ostvarivanja prava radnika da sudjeluju u odlučivanjima koja su ustanovljena Zakonom, kod Poslodavca se mogu formirati vijeća uposlenika.

(2) Ukoliko je poslovanje kod Poslodavca organizirano u više organizacionih jedinica izvan sjedišta Poslodavca može se formirati Glavno vijeće uposlenika koje se sastoji od predstavnika vijeća uposlenika organizacionih jedinica.

(3) Formiranje vijeća uposlenika zasniva se na provedenim slobodnim i neposrednim izborima.

Članak 80.

Vijeća uposlenika u djelatnosti Poslodavca formiraju se po načelima i principima utvrđenim u Zakonu o vijeću uposlenika.

Članak 81.

Ako kod Poslodavca nije formirano Vijeće uposlenika sindikat ima obveze i ovlasti koja se, na temelju Zakona o vijeću uposlenika, odnose na vijeće uposlenika, a sve sukladno članku 31. Zakona o vijeću uposlenika.

12. Pravilnik o radu

Članak 82.

Pravilnikom o radu Poslodavca uređuje se radnopravni status i druga pitanja koja iz toga proizilaze za radnika i Poslodavca, zatim plaće i sve vrste naknada kao i organizacija rada i sistematizacija radnih mjesta.

Članak 83.

Prije donošenja Pravilnika o radu Poslodavac se obvezno konsultuje sa sindikatima.

Članak 84.

Na sva druga pitanja u svezi Pravilnika o radu, a koja nisu regulirana ovim kolektivnim ugovorom primjenjuju se odredbe Zakona.

III. PLAĆE, NAKNADE PLAĆA, DODACI I DRUGE NAKNADE

Članak 85.

(1) Podaci o plaćama po odredbama ovog kolektivnog ugovora su javni.

(2) Pojedinačne isplate nisu javne.

(3) Plaće se obavezno obračunavaju u bruto iznosu.

(4) Poslodavac ne može uvesti ni jedan doprinos izuzev onih koji su utvrđeni Zakonom.

(5) Radniku se isplaćuje iznos plaće po odbitku obaveznih doprinosa, ali mu se u obračunu iskazuju podaci o svim odbicima računajući i one na koje je on dao suglasnost (kredit, kasa uzajamne potpore, sindikalna članarina i slično).

(6) Plaće se isplaćuju u neto iznosu.

(7) Plaća se sastoji od osnovne plaće, dijela plaće za radni učinak i uvećane plaće iz članka 76. Zakona o radu, sukladno ovom kolektivnom ugovoru, Pravilniku o radu i ugovoru o radu.

(8) Poreze i doprinose na bruto plaće plaća Poslodavac.

Članak 86.

(1) Plaća radnika utvrđuje se na temelju ostvarenih rezultata rada, vrste i složenosti poslova i uslova rada.

(2) Osnovna plaća koja se mora isplatiti radniku predstavlja najniži iznos za posao pripadajuće skupine složenosti, za puno radno vrijeme i normalne uvjete i rezultate rada, a utvrđuje se po skupinama složenosti kao proizvod koeficijenta složenosti poslova i najniže plaće.

Članak 87.

(1) Plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji se od osnovne plaće, dijela plaće za radni učinak i uvećane plaće iz članka 76. Zakona o radu.

(2) Osnovna plaća utvrđuje se na način da se neto satnica dogovorena ovim kolektivnim ugovorom množi sa prosječnim fondom sati i pripadajućim koeficijentom složenosti poslova za radna mjesta.

(3) Najniža satnica u tijeku implementacije ovog kolektivnog ugovora ne može biti manja od 2,31 KM.

(4) Koeficijenti složenosti poslova za radna mjesta utvrđuju se Pravilnikom o radu u konsultaciji sa reprezentativnim sindikatima.

(5) Visina plaće za svako radno mjesto u tijeku implementacije ovog kolektivnog ugovora ne može biti manja od onih koje su isplaćivane u tijeku 2016. godine.

(6) Pravilnik o radu Poslodavca i ugovori o radu radnika kod Poslodavca na koje se odnosi ovaj kolektivni ugovor moraju se uskladiti sa ovim kolektivnim ugovorom u roku od 90 (devedeset) dana od dana potpisivanja ovog kolektivnog ugovora od strane ugovornih strana. Usklađeni ugovori o radu, glede ovog stavka, sadržavat će između ostalog i revidirane koeficijente složenosti poslova za radna mjesta, ukoliko do promjena ovih koeficijenata dođe kroz usklađivanje Pravilnika o radu sa ovim kolektivnim ugovorom.

(7) U slučaju povećanja indeksa potrošačkih cijena mjerenih od strane Federalnog zavoda za statistiku FBiH u toku od 3 uzastopna mjeseca većih od 5 % osnovica za utvrđivanje plaće se može utvrđivati i mjesečno.

Članak 88.

(1) Osnovna plaća se koriguje i na osnovu ostvarenih rezultata u procesu rada, odnosno na radnom mjestu.

(2) Pravilnikom Poslodavca utvrđuju se kriteriji i mjerila za utvrđivanje rezultata rada radnika.

(3) Poslodavac unaprijed utvrđuje radne normative i standarde.

(4) Radnici moraju biti unaprijed upoznati sa mjerilima učinka rada.

Članak 89.

(1) Radniku se kao posebni sati obračunavaju:

  • 1)
    vrijeme provedeno u rezervi 50 %
  • 2)
    vrijeme provedeno na reži putovanju 80 %
  • 3)
    vrijeme dežurstva na radnom mjestu 50 %
  • 4)
    vrijeme bavljenja voznog osoblja u obrtnoj stanici:
    • a)
      ako bavljenje traje do 2 (dva) sata 100 %
    • b)
      ako bavljenje traje preko 2 (dva) sata, svo ovo vrijeme se obračunava:
      • -
        ako nije osigurano odmaralište 100 %
      • -
        ako je osigurano odmaralište 50 %
  • 5)
    vrijeme prekida rada zbog elementarnih nepogoda 100 %
  • 6)
    namireni sati nakon preraspodjele 100 %
  • 7)
    vrijeme provedeno na obveznom liječničkom pregledu 100 %
  • 8)
    vrijeme obveznog poučavanja sukladno važećim propisima 100 %
  • 9)
    vrijeme provedeno na stručnim i periodičnim ispitima sukladno važećim propisima i unutarnjim aktima Poslodavca odnosno sporazumom sa radnicima 100 %
  • 10)
    vrijeme od 7 (sedam) sati za otkazani redovni voz uz uvjet da je radnik stigao na posao, a o otkazivanju voza nije obaviješten 100 %
  • 11)
    vrijeme provedeno u pripravnosti kod kuće 20 %

(2) Sati iz ovog članka po točkama 1-10. svode se na efektivno radno vrijeme.

(3) Odluku o pripravnosti kod kuće donosi Poslodavac.

(4) Svoje ovlasti iz prethodnog stavka Poslodavac može prenijeti na druge osobe.

(5) Temelj za obračun plaće po temelju sati iz ovog članka je osnovna plaća radnika.

(6) Dodaci po temelju ovog članka međusobno se isključuju.

Članak 90.

(1) Složenost svake skupine poslova utvrđuje se kao minimalni koeficijent složenosti za obavljanje poslova na određenim radnim mjestima sukladno Pravilniku o radu Poslodavca uz konsultacije sa sindikatima.

(2) Minimalnim koeficijentom utvrđuju se relativni odnos između skupina poslova, od najjednostavnijeg do najsloženijeg sukladno Pravilniku o radu Poslodavca uz konsultacije sa sindikatima.

Članak 91.

(1) Radnik ima pravo na uvećanu osnovnu plaću po temelju uvjeta rada do 10 % osnovne plaće za sate rada provedene pod tim uvjetima.

(2) Konkretna visina uvećanja i radna mjesta iz prethodnog stavka utvrđuju se Pravilnikom o radu Poslodavca uz konsultacije sa sindikatima.

Članak 92.

(1) Radnik ima pravo na povećanu plaću:

  • -
    za prekovremeni rad najmanje 25 % od neto satnice,
  • -
    za noćni rad 50 % od neto satnice,
  • -
    za rad nedjeljom 20 % od neto satnice,
  • -
    za rad u dane praznika koji su po zakonu državni praznici najmanje 40 % od neto satnice.

(2) Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad nedjeljom i praznikom.

(3) Dodaci iz ovog članka mogu biti i viši što se utvrđuje Pravilnikom o radu Poslodavca uz konsultacije sa sindikatima.

Članak 93.

Po temelju radnog staža radnika se uvećava plaća za svaku godinu radnog staža 0,5% od osnovne plaće kod posljednjeg Poslodavca i može iznositi najviše do 20% osnovne plaće radnika.

Članak 94.

(1) Radniku pripada naknada plaće u sljedećim slučajevima:

  • -
    za prekid rada (koji nije prouzročio radnik) u visini satnice (izračunate iz njegove osnovne plaće) pomnoženo sa satima prekida rada,
  • -
    praznika u dane kada se po Zakonu ne radi,
  • -
    vjerskog praznika sukladno Zakonu,
  • -
    godišnjeg odmora,
  • -
    odsutnosti sa posla sukladno Zakonu o radu, ovom kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu Poslodavca,
  • -
    obrazovanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja za rad sukladno potrebama Poslodavca,
  • -
    privremena spriječenost za rad sukladno Zakonu o MIO/PIO,
  • -
    u drugim slučajevima utvrđenim Zakonom o radu i Pravilnikom o radu Poslodavca.

(2) Visina ovih naknada i osnovica za obračun utvrđuje se Pravilnikom o radu Poslodavca.

Članak 95.

(1) Radniku pripada novčana naknada u slučajevima privremene spriječenosti za rad uslijed bolesti do 42 (četrdeset dva) dana u visini od 90 % plaće, a preko 42 (četrdeset dva) dana sukladno Zakonu.

(2) Osnovica za izračunavanje naknade za bolovanje do 42 (četrdeset dva) dana je plaća radnika isplaćena u prethodnom mjesecu, a preko 42 (četrdeset dva) dana je osnovica utvrđena Zakonom.

Članak 96.

Plaća vježbenika ne može biti manja od 70% osnovne plaće odgovarajućeg stupnja složenosti radnog mjesta za koje se vježbenik osposobljava.

Članak 97.

Učenicima, studentima i volonterima na praksi, pripada naknada sukladno Zakonu o radu i Pravilniku o radu Poslodavca.

Članak 98.

Pravo na naknadu plaće radnika invalida II kategorije invalidnosti ostvaruje se sukladno Zakonu o MIO/PIO.

Članak 99.

Radnik ima pravo na regres za godišnji odmor u visini od 50% od prosječne plaće

ostvarene u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema posljednjim objavljenim podacima

Federalnog zavoda za statistiku pod uvjetom da Poslodavac nije prethodnu poslovnu godinu

završio sa gubitkom.

Članak 100.

(1) Radnik ima pravo na otpremninu prigodom odlaska u mirovinu u visini od 3 (tri) do 5 (pet) prosječnih plaća ostvarenih u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku za prethodnu godinu.

(2) Visina i način korištenja ovog prava regulirat će se Pravilnikom o radu Poslodavca.

(3) Radnik koji je sa Poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem Poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje 2 (dvije) godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obveza iz ugovora o radu od strane radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u ovisnosti od dužine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim Poslodavcem.

(4) Otpremnina iz stavka (3) ovog članka utvrđuje se Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Otpremnina se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u posljednja 3 (tri) mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog Poslodavca.

(5) Otpremnina iz stavka (3) ovog članka ne može biti veća od 6 (šest) prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih radniku u posljednja 3 (tri) mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

(6) Iznimno, umjesto otpremnine iz stavka (3) ovog članka, Poslodavac i radnik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade.

(7) Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz stavka (3) i (5) ovog članka, utvrđuju se pisanim ugovorom između radnika i Poslodavca.

Članak 101.

(1) U slučaju smrti radnika uslijed nesreće na poslu ili teškog profesionalnog oboljenja, njegovoj obitelji se isplaćuje novčana naknada u visini 3 (tri) prosječne plaće ostvarene u FBiH prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku za prethodnu godinu.

(2) U slučaju smrti radnika ili teške invalidnosti radnika koji nisu posljedica nesreće na poslu i u slučaju smrti člana uže obitelji radnika, isplaćuje se naknada u visini 2 (dvije) plaće iz prethodnog stavka.

(3) Članom uže obitelji iz stavka (2) ovog članka smatraju se: bračni drug, djeca i roditelji, kao i unučad bez roditelja koje radnik izdržava živeći u zajedničkom kućanstvu.

Članak 102.

(1) Poslodavac je obvezan radniku obezbijediti ishranu u tijeku radnog vremena (topli obrok).

(2) Ukoliko Poslodavac ne obezbijedi ishranu, radniku se isplaćuje dnevna naknada u iznosu od najmanje 8,30 KM.

Članak 103.

Radnik ima pravo na prijevoz ili naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla sukladno odredbama Pravilnika o radu Poslodavca.

Članak 104.

(1) Radnik ima pravo na dnevnicu za službeno putovanje u zemlji sukladno odgovarajućim propisima Vlade FBiH.

(2) Putni troškovi priznaju se u cjelini, kao i troškovi noćenja, prema priloženom računu, što uključuje troškove noćenja u hotelima do 4 (četiri) zvjezdice,

(3) Visina dnevnice glede cijele ili umanjene utvrđuje se Pravilnikom o radu Poslodavca.

Članak 105.

(1) Radniku koji po istim poslovima u tijeku mjeseca službeno putuje više puta uzastopno, izdaje se putni nalog za službeno putovanje sa privitkom.

(2) Dnevnica po nalogu iz prethodnog stavka utvrđuje se Uredbom o naknadama troškova za službena putovanja.

(3) Glede ovog članka i članka 104. ovog kolektivnog ugovora, na putovanja ispod 8 (osam) sati ne obračunavaju se dnevnice.

Članak 106.

Dnevnica za službeno putovanje u inozemstvo isplaćuje se na način propisan za organe uprave.

Članak 107.

(1) Vrijeme rada i boravka na terenu (radilištu) izvan mjesta rada, odnosno mjesta stanovanja podrazumijeva se putovanje na udaljenost preko 10 (deset) kilometara od mjesta rada, odnosno stanovanja.

(2) Za radnike građevinske i elektrotehničke djelatnosti pod mjestom rada podrazumijeva se:

  • -
    sjedište sekcije, radne jedinice, odnosno radne skupine,
  • -
    za pružni odred: dionica pruge gdje pružni odred redovno radi i
  • -
    za čuvara pruge: čuvarska dionica.

(1) Dnevnice za putovanje ne mogu se utvrđivati paušalno.

(2) Vrijeme rada i boravka na terenu (radilištu) izvan mjesta rada, odnosno mjesta stanovanja može trajati najviše 30 (trideset) dana neprekidno, a preko toga radnik ostvaruje pravo na naknadu za odvojeni život ili naknadu za rad na terenu.

(3) Naknada po temelju odvojenog života i naknada za rad na terenu međusobno se isključuju.

Članak 108.

(1) Za vrijeme rada i boravka na terenu (radilištu) izvan mjesta rada, odnosno mjesta stanovanja glede članka 107. ovog kolektivnog ugovora kada se radnik ne vraća kući, radniku pripada naknada za povećanje troškova u iznosu od:

  • -
    100 % ako nije organiziran smještaj i ishrana,
  • -
    60 % ako je organiziran samo smještaj ili ishrana,
  • -
    30 % ako su organizirani smještaj i ishrana.

(2) Osnovica za obračun naknada iz ovog članka je dnevnica za putovanje u zemlji.

(3) Dnevnica i pravo po temelju ovog članka se međusobno isključuju.

Članak 109.

(1) Naknada za putne troškove voznog osoblja (kilometraža) iznosi 4 % dnevnice, a najmanje 1,60 KM za službeno putovanje u zemlji, za svaki sat proveden na putovanju.

(2) U vrijeme provedeno na putu uračunava se:

  • -
    vrijeme putovanja voza,
  • -
    vrijeme pripremno završnih radnji,
  • -
    vrijeme u obrtu i
  • -
    vrijeme reži putovanja.

(1) Naknada za putne troškove iz ovog članka ima karakter putne dnevnice pa se stoga međusobno isključuje sa naknadom za topli obrok.