Aktio

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine

Ukaz o proglašenju odluke o usvajanju Strategije za prevenciju ovisnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine 2025-2035. godine

Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim

UKAZ
O PROGLAŠENJU ODLUKE O USVAJANJU STRATEGIJE ZA PREVENCIJU OVISNOSTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE 2025-2035. GODINE

Proglašava se Odluka o usvajanju Strategije za prevenciju ovisnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine 2025-2035. godine, koju je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 28.10.2025. godine i na sjednici Doma naroda od 30.12.2025. godine.

Broj 01-02-1-51-01/26
29. januara 2026. godine
Sarajevo

Predsjednica
Lidija Bradara, s. r.

Na osnovu člana 152. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 69/07, 2/08, 26/20 i 13/24) i člana 143. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/03, 21/09, 24/20 i 60/24), Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je, na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 28.10.2025. godine i na sjednici Doma naroda, održanoj 30.12.2025. godine, donio

ODLUKU
O USVAJANJU STRATEGIJE ZA PREVENCIJU OVISNOSTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE 2025-2035. GODINE

I

Ovom Odlukom usvaja se Strategija za prevenciju ovisnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine 2025-2035. godine.

II

Strategija za prevenciju ovisnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine 2025-2035. godine čini sastavni dio ove odluke i objavit će se na web stranici Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

III

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

PF BiH broj 01,02-02-1887/25
30. decembra 2025. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Dragan Mioković, s. r.

Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Tomislav Martinović, s. r.

FEDERALNO MINISTARSTVO OBRAZOVANJA I NAUKE RADNA GRUPA ZA IZRADU STRATEGIJE ZA PREVENCIJU OVISNOSTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE 2025-2035. GODINE

STRATEGIJA
ZA PREVENCIJU OVISNOSTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE 2025-2035.

Sarajevo, august 2025. godine Sadržaj

Uvod.
I. SITUACIONA ANALIZA O PROBLEMIMA OVISNOSTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
1. Prevalencijski podaci i opće stanje u društvu
2. Naučno utemeljeni pristupi u prevenciji
3. Etiologija razvoja ovisnosti
II. KLJUČNI SEKTORI I NJIHOV ZNAČAJ U PREVENCIJI OVISNOSTI U FEDERACIJI BiH
1. Značaj odgoja i obrazovanja u prevenciji ovisnosti u Federaciji BiH
1.1. Afirmacija intersektorskog pristupa prevenciji ovisnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine
2. Značaj zdravstvenog sistema u prevenciji ovisnosti i rizičnih ponašanja
2.1. Strateški okvir
2.2. Stanje u oblasti zdravstva
2.3. Prioritetne aktivnosti
3. Značaj kulture i sporta u prevenciji ovisnosti
3.1. Okvir javnih politika
3.2. Ključne aktivnosti u oblastima kulture i sporta
3.3. Događaji, programi i aktivnosti u oblasti sporta koje organizuje ili podržava Federalno ministarstvo kulture i sporta
4. Značaj sistema pravde i pravne sigurnosti u preventivnom djelovanju
4.1. Strateški okvir
5. Značaj oblasti socijalne zaštite i zaštite porodica sa djecom
6. Značaj sistema sigurnosti u preventivnom djelovanju
6.1. Strateški okvir
6.2. Stanje u oblasti
III OKRUŽENJA/MJESTA PROVOĐENJA PREVENTIVNIH INTERVENCIJA
1. Mikro okruženje
1.1. Prevencija u porodičnom okruženju
Strateški cilj
Mjere i aktivnosti
1.2. Prevencija u školskom okruženju
Strateški cilj
Mjere i aktivnosti
1.3. Prevencija na radnom mjestu
Strateški cilj
Mjere i aktivnosti
2. Makro kruženje
2.1. Okolinska prevencija
Strateški cilj
Mjere i aktivnosti
2.2. Prevencija putem medija
Strateški cilj
Mjere i aktivnosti
2.3. Prevencija u zajedniciStrateški ciljMjere i aktivnosti

IV AKCIONI PLAN V INDIKATIVNI FINANSIJSKI PLAN VI OKVIR ZA PRAĆENJE I VREDNOVANJE Uvod

Radna grupa za izradu Strategije za prevenciju ovisnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine formirana je u skladu s Rješenjem broj 03-34-1567-1/2023 AN, od 15.04.2024. godine, od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (V. broj: 594/2024 od 08.04.2024. godine), koje je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela na 31. sjednici, održanoj 08.04.2024. godine, u sastavu:
1. Nadija Bandić, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke,
2. Jelena Blažević, Federalno ministarstvo pravde,
3. Aida Spahić, Federalno ministarstvo zdravstva,
4. Emira Dizdarević, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike,
5. Sanela Fazlić, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova,
6. Adnan Bektić, Federalno ministarstvo kulture i sporta.
Za tehničkog sekretara za administrativno-tehničke poslove za potrebe Radne grupe imenovan je Haris Berberović, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.
Rješenjem o izmjeni Rješenja o imenovanju članova Radne grupe za izradu Strategije za prevenciju ovisnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine 2025 - 2035. godine, V. Broj: 1735/2024 od 19.11.2024. godine, umjesto Jelene Blažević, ispred Federalnog ministarstva pravde, imenovana je Jasmina Jažić.
Radna grupa imala je zadatak da izradi Strategiju za prevenciju ovisnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine i akcioni plan, a rok za izvršenje ovog zadatka bio je šest mjeseci. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke koordiniralo je radom Radne grupe u svrhu izvršenja zadatka, dok je Udruženje "Stručni centar za prevenciju ovisnosti", sa sjedištem u Sarajevu, osiguravalo adekvatan prostor i tehničke uslove, kao i stručnu podršku za održavanje sastanaka Radne grupe.
Uzimajući u obzir nove trendove i izazove, ova sveobuhvatna strategija djelovanja na području prevencije ovisnosti je rezultat stručnih konsultacija i rasprava o potrebi redefinisanja i preusmjeravanja dosadašnjeg strateškog okvira na području politika prema ovisnostima, na način da se umjesto pojedinačnih strategija, izradi jedinstveni akt strateškog planiranja koji će biti usmjeren na prevenciju najprisutnijih ovisnosti u društvu: ovisnosti o drogama, alkoholu, duhanu te na ponašajne ovisnosti, s fokusom na igranje igara na sreću i prekomjerno korištenje interneta.
Dokument Strategije je usklađen i prati zaključke Vijeća Evropske unije iz septembra 2015. godine o implementaciji minimalnih standarda kvalitete u smanjenju potražnje za drogom u EU, te se poziva na Zakon o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga u BiH.
Ovakav pristup u prvi plan stavlja efikasnu prevenciju koja je zasnovana na naučnim dokazima.
Nakon Javnih konsultacija, prihvaćen je prijedlog da Strategija obuhvati period implementacije od 2025 do 2035. godine.

I. SITUACIONA ANALIZA O PROBLEMIMA OVISNOSTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE 1. Prevalencijski podaci i opće stanje u društvu

Bosna i Hercegovina, kao zemlja u tranziciji, pogođena različitim socio-ekonomskim faktorima (npr. visoka stopa nezaposlenosti, ekonomski pad, besperspektivnost i korupcija), je vrlo podložna različitim oblicima ovisnosti. Varira od ovisnosti o drogama i alkoholu, duhanu, kockanju i klađenju, sve do ovisnosti o internetu i značajno utiče na građane svih uzrasta, ne isključujući mlađu populaciju. Najčešće korištena droga u BiH je kanabis, koju koristi 7−25% adolescenata, a taj postotak varira ovisno o dobi i okolini u kojoj žive. Korištenje sintetičkih droga je u porastu, posebno među srednjoškolcima. Međutim, pored uobičajenih droga, sve više mladih poseže za drugim oblicima ovisničkih supstanci poput nargile, elektronskih cigareta i ovisničkih ponašanja kao što su kockanje i klađenje, a prisutna je zloupotreba interneta, korištenje društvenih medija i sl. 1
Ipak, teško je precizno govoriti o stanju ovisničkih ponašanja u Federaciji BiH jer ne postoje sveobuhvatne studije o ovom problemu. Podaci koji se mogu pronaći su uglavnom dio evaluacija projekata i/ili manjih istraživanja različitih zdravstvenih, socijalnih institucija i organizacija koje se direktno ili posredno bave prevencijom ovisnosti.
Prema podacima iz 2018. godine vezanim za opću populaciju 2,aktivnih konzumenata duhana je 35,2%, a u starosnoj grupi od 15 do 34 godina taj postotak iznosi 26%. Prevalencija konzumacije alkohola u toku prethodnih 12 mjeseci je 36,7%, s tim što je muških ispitanika koji su konzumirali alkohol u toku prošle godine 53%, a ženskih 20,5%. U ukupnoj populaciji, njih 13,2% rekli su da poznaju nekoga ko konzumira kanabis, 3,9% ekstazi, 3,5% amfetamin, 3,1% kokain, 2,1% heroin, 1,4% LSD.
Podaci iz 2024. vezani za istraživanje o kockanju i korištenju interneta, te navikama konzumiranja duhanskih proizvoda, alkohola i marihuane među djecom i mladima od 13 do 17 godina u tri kantona u FBiH pokazuju neophodnost pravovremenog i efikasnog preventivnog djelovanja.
- Prema dobijenim rezultatima većina učenika provede više od dva sata koristeći internet (91,2%). Također, učenici često koriste i društvene mreže, a internet pretežno koriste za edukaciju, druženje i pretraživanje društvenih mreža.
- 13,5% tvrdi da imaju poteškoće s kontrolisanjem količine vremena koje provode na internetu.
- 11,5% koristi internet da bi se osjećali bolje kada su uznemireni.
- 24,9% učenika igra igre na sreću.
- Između 15 i 20% učenika kao razloge igranja igara na sreću navodi zabavu, uzbuđenje, zaradu i dosadu.
- 18% učenika konzumira cigarete, 24,8% učenika konzumira elektronske cigarete, 6,4% učenika konzumira snus, a 26,4% učenika konzumira nargilu.
- 26,6% učenika konzumira duhanske proizvode jer ih to opušta, 21% jer ih to smiruje, 19,3% kada su tužni ili ljuti, 16,6% jer im duhanski proizvodi pomažu da zaborave na probleme u svom životu.
- 20,3% učenika konzumira alkohol.
- 18,9% smatra da konzumiranje alkohola nije štetno bez obzira na količinu ili učestalost konzumiranja.
- 6% učenika konzumira marihuanu.
- 21,8% učenika se ne slaže da je konzumiranje marihuane štetno bez obzira na količinu i učestalost njenog konzumiranja.
Učenici koji su učestvovali u fokus grupama navode da su glavni razlozi zbog kojih se mladi upuštaju u rizična ponašanja znatiželja, pritisak društva i potreba mladih da se istaknu u društvu. Većina ističe da svoje slobodno vrijeme provode kvalitetno i korisno (79,9%), te da u njihovim lokalnim zajednicama nedostaje sportskih igrališta ili centara za mlade kako bi mladi kvalitetnije provodili svoje slobodno vrijeme.

2. Naučno utemeljeni pristupi u prevenciji

U posljednjih nekoliko decenija došlo je do značajnog napretka u području razvoja odgovornih i naučno utemeljenih preventivnih intervencija. Ipak, bez obzira na to, postoje još brojni izazovi, a u velikom broju zemalja i dalje se provodi preventivna praksa, koja se rijetko ili nikad ne temelji na naučnim dokazima učinkovitosti. U najgorim slučajevima, loše preventivne intervencije mogu uzrokovati i štetu.
Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja koja pravi tek prve korake ka razvoju naučno utemeljene prevencije. I dalje dominiraju pristupi koji su primarno utemeljeni na tradiciji, intuiciji ili pojedinačnim zapažanjima. Jedan od takvih je i koncept koji koristi metode zastrašivanja povezane sa dubokim moralnim porukama i snažnim fokusom na apstinenciju.
Danas se zastupa jedinstven stav da ovakva strategija ne može voditi ka uspjehu, te je neophodno raditi na širenju informacija odnosno "prosvjećivanju". Međutim, preventivno djelovanje ne sastoji se isključivo iz pružanja informacija, s obzirom na to da se ovisničko ponašanje samo u jednom dijelu može svesti na manjak predznanja. Učinkovitu prevenciju čine i drugi elementi koji uključuju sveobuhvatan i kompleksan pristup samoj tematici ovisnosti. Moderni koncepti prevencije ovisnosti rade prema proširenoj definiciji, te su usmjereni i djeluju na promjenjive rizične i zaštitne faktore za koje se smatra da uzrokuju ili doprinose lošijem zdravlju. Savremena prevencija kontinuirano traži povećanje kvalitete samih intervencija oslanjajući se na dokaze iz eksperimentalnih istraživanja, ali i na stručnost samih profesionalaca.
Dva su značajna dokumenta na kojima se zasnivaju učinkovite preventivne intervencije u svijetu:
- Međunarodni standardi za prevenciju zloupotrebe droga: Smjernice za kreatore politika, koji sadrže sažetak naučnih spoznaja na kojima se zasnivaju preventivne intervencije i politike sprečavanja korištenja ili smanjenja korištenja psihoaktivnih supstanci utemeljene na dokazima. Standarde su razvili UN-ov Ured za droge i kriminal (UNODC) i Svjetska zdravstvena organizacija u saradnji s istraživačima prevencije, specijalistima za prevenciju i kreatorima politika iz cijeloga svijeta.
- Evropski standardi za kvalitetnu prevenciju zloupotrebe droga (EDPQS), koje je objavio Evropski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA). Ovaj dokument daje evropski okvir za provođenje visokokvalitetne prevencije korištenja psihoaktivnih supstanci. Za razliku od Međunarodnih standarda, koji su usmjereni na sadržaj, strukturu i najprimjerenije edukativne strategije same intervencije, Evropski standardi usmjereni su na to "kako" planirati, izabrati i provesti preventivnu intervenciju i osigurati kvalitetu (Brotherhood, Sumnall i The European Prevention Standards Partnership, 2013).
Prevencija korištenja psihoaktivnih supstanci ima za cilj spriječiti ili odgoditi početak njihovog korištenja i može pomoći osobama koje su već započele s korištenjem, izbjeći razvoj poremećaja korištenja psihoaktivnih supstanci i s njom povezanih zdravstvenih i društvenih problema.
Prevencija korištenja psihoaktivnih supstanci ima i širu svrhu, a to je zdrav i siguran razvoj djece i mladih koji omogućava ostvarenje njihovih talenata i potencijala. To se postiže podupiranjem razvoja pozitivnih odnosa s porodicom, školom, vršnjacima, radnim okruženjem i zajednicom.

3. Etiologija razvoja ovisnosti

Svaka razvojna faza, od dojenačke do odrasle dobi, povezana je s razvojem određenih intelektualnih sposobnosti, jezičnih vještina, kognitivnog, emocionalnog i psihološkog funkcionisanja te s kontinuiranim sticanjem socijalnih kompetencija i razvojem kontrole impulsa. Svaki veći poremećaj tog razvoja, u interakciji s drugim događajima ili faktorima iz okoline, može dovesti do razvoja problematičnog ili ovisničkog ponašanja.
Koncept rizičnih i zaštitnih faktora za prevenciju ovisnosti, univerzalno je primjenjiv i u protekle dvije decenije služio je kao izvor informacija u području preventivnih intervencija. Zaštitni faktori smanjuju ranjivost pojedinca, to su karakteristike koje neutraliziraju ili ublažavaju učinak postojećih rizičnih faktora. Rizične faktore definišemo kao mjerila ponašanja ili psihosocijalnog funkcioniranja (uključujući stavove, uvjerenja i ličnost) koji su dokazano povezani s povećanim rizikom od korištenja psihoaktivnih supstanci i razvoja ovisnosti. To su:
- kontekstualni faktori - poput zakona i normi koji idu u prilog korištenja psihoaktivnih supstanci i ovisničkih ponašanja, uključujući one koji se odnose na marketing i dostupnost, ekstremnu ekonomsku deprivaciju i dezorganizaciju naselja i gradskih četvrti;
- individualni i interpersonalni faktori - poput psiholoških mjera, porodične historije korištenja psihoaktivnih supstanci i stavova prema korištenju psihoaktivnih supstanci, loše i nedosljedno vođenje porodice, sukobi u porodici i nizak nivo povezanosti članova porodice (Hawkins, Catalano i Miller, 1992).
Kontekstualni faktori igraju značajnu ulogu kod prvog, inicijalnog korištenja psihoaktivne supstance, a karakteristike pojedinca i interpersonalni faktori, posebno fiziološki, neurološki i genetski imaju značajniji uticaj na progresiju prema redovnom korištenju, štetnom korištenju i poremećajima korištenja psihoaktivnih supstanci (Glantz i Pickens, 1992).
Međutim, novija istraživanja utvrdila su da rizični i zaštitni faktori, kao pokazatelji drugih razvojnih mehanizama, mogu povećati ličnu ranjivost na ovisničko ponašanje i da će upravo interakcija između lične ranjivosti na mikro nivou (na primjer socijalne i interpersonalne interakcije) i okruženja na makro nivou (naprimjer faktori u zajednici, institucijama i društvu) osobu izložiti riziku ili zaštititi od pojave rizičnog ponašanja poput korištenja psihoaktivnih supstanci.
Etiološki model prikazuje te dvosmjerne interakcije koje su prisutne na mikro i makro nivou. Kako se djeca razvijaju, raste i njihovo okruženje, od učešća na mikro nivou poput porodice, vršnjaka i škole do okruženja na makro nivou, uključujući fizičko i društveno okruženje (društvo sa svojim stavovima, uvjerenjima i ponašanjima).
Tokom života doživljavamo ključne životne događaje, od rođenja do polaska u školu, puberteta, izbora zanimanja, partnera i roditeljstva. U svakoj od tih faza vode nas ili na nas utiču porodica, škola, vjerska uvjerenja, sportski klubovi, organizacije za mlade, vršnjaci koji čine naša okruženja na mikro nivou, i društvo u kojem živimo koje čini naše okruženje na makro nivou. Kad se ne ispune važni razvojni ciljevi, djeca postaju ranjiva i zaostaju u postizanju predstojećih razvojnih ciljeva, što povećava vjerovatnoću njihovog upuštanja u opasna i nezdrava ponašanja. Na ostvarivanje razvojnih ciljeva utiču interakcije pojedinca s okruženjima na mikro i makro nivou u kojem odrastaju, a preventivne se intervencije usmjeravaju na ranjivosti unutar tih mikro i makro okruženja.
Socijalizacija djece jedna je od najvažnijih funkcija porodice, škole i okruženja, a posrednici socijalizacije (poput učitelja ili djeda i bake) u našem društvu igraju važnu ulogu. Djeca trebaju naučiti kulturalno prihvatljive stavove, moralne norme i društveno prihvatljivo ponašanje kako bi odrasli u osobe koje izbjegavaju rizik.
Preventivno djelovanje trebalo bi početi što ranije, jer se stavovi, uvjerenja i obrasci ponašanja formiraju od rođenja. Tako i najveći uticaj na kasnije ponašanje, ali i najveću odgovornost u odgoju i obrazovanju djeteta imaju osim roditelja i odgojno-obrazovne ustanove. Kvalitetnim nastavnim planovima i programima, adekvatnom opremljenošću ustanova i edukacijom nastavnog osoblja, ali i drugog osoblja koje je angažovano u odgojno-obrazovnom sistemu mogu se postaviti dobre osnove za pravilan razvoj djeteta uz obaveznu saradnju roditelja u cjelokupnom nastavnom procesu.
Federacija BiH treba jasnu strategiju prevencije ovisnosti, kako bi kreirala efikasne sistemske i održive mjere i pristupe, te na koncu usmjerila sredstva na programe koji će doprinijeti smanjenju ovisnosti i ovisničkih ponašanja. Dugoročni efekti će se ogledati u zdravijim i produktivnijim naraštajima, te manjim zdravstvenim, socijalnim, sigurnosnim i drugim troškovima.

II. KLJUČNI SEKTORI I NJIHOV ZNAČAJ U PREVENCIJI OVISNOSTI U FEDERACIJI BIH 1. Značaj odgoja i obrazovanja u prevenciji ovisnosti u Federaciji BiH

Okvirnim zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, kao i kantonalnim zakonima koji regulišu ovu oblast osigurano je pravo djeteta na obrazovanje bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Ovim zakonima posebno je definisana uloga i značaj škole, roditelja, djece i lokalne zajednice u promovisanju i provođenju programa zajedničkog i organizovanog djelovanja i saradnje u borbi protiv svih oblika ponašanja koji ugrožavaju život i zdravlje učenika.
Prioritetne aktivnosti u oblasti odgoja i obrazovanja kada je prevencija ovisnosti u pitanju usklađene su sa Strategijom razvoja Federacije BiH 2021-2027. godine, integrisanim, multisektorskim strateškim dokumentom Federacije Bosne i Hercegovine, koji definiše javne politike i usmjerava socio-ekonomski razvoj Federacije BiH i koji je, između ostalog, poslužio kao osnova za izradu Strategije za prevenciju ovisnosti (Cilj 2. Prosperitetan i inkluzivan društveni razvoj i tri prioriteta: 2.1. Unapređivati obrazovni sistem, 2.2. Poboljšavati ishode zdravstvenog sistema 2.3.2. Unapređivati reproduktivno zdravlje i oblast ranog rasta i razvoja djeteta i 2.3.4. Promovisati toleranciju, nenasilje i rodnu ravnopravnost u porodici i društvu).
Navedeni prioriteti se, pored ostalog, fokusiraju na osiguravanje potrebne podrške za svako dijete u odgojno-obrazovnom procesu na svim nivoima vlasti, uključujući djecu koja su marginalizovana po nekom osnovu, razvoj cjeloživotnog učenja o zdravlju, zdravom životnom stilu i zdravim izborima, zaštitu reproduktivnog zdravlje mladih, kontinuirano osiguravanje i poboljšanje kvaliteta zdravstvenih usluga; preveniranje nasilnog rješavanja problema, te podržavanje projekata tolerancije i kulture dijaloga. U Strateškom cilju 4. Transparentan, efikasan i odgovoran javni sektor, posebno je, u kontestu prevencije ovisnosti, značajan prioritet 4.1. Unapređivati vladavinu prava te 4.1.3. Unapređivati borbu protiv kriminala, govora mržnje i terorizma.
Pored ostalih strateških dokumenata, slijede se aktivnosti iz Strateškog plana za unapređenje ranog rasta i razvoja djece 2020-2025. jer je poseban fokus u ovom dokumentu stavljen na omogućavanje sigurnog i kvalitetnog okruženja za pravilan rast i razvoj djece u Federaciji Bosne i Hercegovine, ranu detekciju i intervenciju i zaštitu od svih oblika rizičnih ponašanja.

1.1. Afirmacija intersektorskog pristupa prevenciji ovisnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine

"Strategija za prevenciju ovisnosti" je rezultat sveobuhvatnih analiza domaćih i međunarodnih dokumenata u ovoj oblasti, relevantnih zakona iz oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite i drugih oblasti, pravilnika o stručnom tretmanu i podršci, pravilnika o načinu evidentiranja neprihvatljivih oblika ponašanja učenika i drugih zakonskih i podzakonskih akata, najnovijih naučnih dokaza o efikasnosti preventivnih intervencija, te analize kantonalnih i općinskih protokola o postupanju.
Realizacijom aktivnosti koje su planirane u Strategiji trebaju se postići visoki standardi u oblasti prevencije ovisnosti, posebno u odgojno-obrazovnim ustanovama, učiniti pozitivan pomak u očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja učenika i nastavnika, izvršiti snažna afirmacija zdravih životnih stilova, a sve primjenjujući naučno utemeljene i dokazano efikasne metode, a pri tome, adresirajući ključne potrebe djece i mladih u 21. stoljeću. Pažnja je usmjerena na promociju aktuelnih i kreiranje budućih preventivnih programa koji su fokusirani na faktore rizika koji egzistiraju među djecom i mladima, a koji mogu efektivno biti umanjeni ili eliminisani primjenom sveobuhvatnih obrazovnih pristupa koji doprinose jačanju psihosocijalnih kompetencija djece kroz socio-emocionalno učenje unutar sistema formalnog i neformalnog obrazovanja. Na taj način se nastoje ojačati kapaciteti djece i mladih kako bi bili sposobni razumjeti informacije koje dobijaju kroz preventivne programe, da donose informisane odluke, da komuniciraju efektivno i nenasilno, da prepoznaju rizike u realnom i virtualnom svijetu, da budu spremni na izazove koje generiše globalna transformacija svijeta u kojem žive, uče, i razvijaju se. Ulaganje u zdravlje i dobrobit učenika doprinosi njihovoj sposobnosti da ostvaruju maksimum potencijala u učenju u svim drugim disciplinama, stoga ulaganje u zdravlje ekvivalent je ulaganju u obrazovanje, s obzirom na neraskidive veze zdravlja, dobrobiti i društvene funkcionalnosti.
Škole su ne samo odgojno-obrazovno, već i socijalno žarište gdje se reflektuju mnoge porodične i socijalne interakcije. Razumijevanje složenosti ove uloge podrazumijeva da prepoznajemo da izazovi s kojima se škole susreću nisu isključivo školski problemi. Naprotiv, oni često reflektuju šire socijalne i društvene probleme, rizike i izazove. Ova svijest o sveobuhvatnom i isprepletenom kontekstu izazova s kojima se suočavamo, otvara put prema interresornoj saradnji - sistemskom zajedničkom pristupu rješavanju ovih problema/potencijalnih rizika. Naime, škole imaju značajnu ulogu u primarnoj prevenciji neprihvatljivih oblika ponašanja, ali ne mogu raditi samostalno. One su samo jedan dio sistema koji mora raditi koordinirano kako bi se efikasno nosio sa problemima ovisnosti.
S ciljem da se postigne snažan odgovor na eskalaciju različitih oblika ovisnosti i nasilja, Federalno ministarstva obrazovanja i nauke je u svoje programske aktivnosti integrisalo programe koji su posvećeni prevenciji u odgojno-obrazovnim ustanovama i uvođenju zdravih životnih stilova u formalni sistem obrazovanja:
­ Provođenje Okvirnog plana prevencije i sprečavanja nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama u Federaciji BiH;
­ Podrška zdravim stilovima života u odgojno-obrazovnim ustanovama u Federaciji BiH;
­ Podrška projektima javnih kampanja s ciljem prevencije i sprečavanja nasilja i unapređenja medijske pismenosti u odgojno-obrazovnim ustanovama i društvu;
­ Podrška učeničkim projektima s ciljem sprečavanja nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama u Federaciji BiH;
­ Podrška programima i projektima poboljšanja inkluzivnosti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i
­ Podrška projektima razvijanja funkcionalnih znanja i vještina djece predškolskog uzrasta i učenika osnovnih i srednjih škola.

2. Značaj zdravstvenog sistema u prevenciji ovisnosti i rizičnih ponašanja

U skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine utvrđena je podijeljena nadležnost federalne vlasti i kantona u oblasti zdravstva, s tim da federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču ove nadležnosti, a kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone.
U osiguravanju i provođenju zdravstvene zaštite u Federaciji učestvuju zdravstvene ustanove, privatne ordinacije, zavodi zdravstvenoga osiguranja, Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine (AKAZ), komore iz oblasti zdravstva, poslodavci, obrazovne i druge ustanove, humanitarne, vjerske, sportske i druge organizacije, udruženja, porodice i građani. Jedinice lokalne samouprave, u skladu s utvrđenim pravima i obavezama, osiguravaju uslove za ostvarivanje zdravstvene zaštite na svom području.
Nadležnosti Federalnog ministarstva zdravstva utvrđene su članom 14. Zakona o federalnim ministarstvima i drugim organima federalne uprave ("Službene novine Federacije BiH", br. 19/03, 38/05, 2/06, 8/06 i 61/06), i to na način da Federalno ministarstvo zdravstva vrši upravne, stručne i druge poslove koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Federacije BiH u oblasti zdravstva, a naročito poslove koji se odnose na: provođenje politike i strategije zdravstva u cjelini; razvoj i unapređenje sistema zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja; praćenje i provođenje federalnih zakona u oblasti zdravstva; izradu programa razvoja zdravstvene djelatnosti, te donošenje planova i programa mjera zdravstvene zaštite; međuentitetsku i međukantonalnu saradnju u oblasti zdravstva; koordiniranje i implementiranje projekata u oblasti zdravstva od značaja za Federaciju BiH u saradnji sa lokalnim i međunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a s ciljem rekonstrukcije i obnove zdravstvenog sistema; učešće u implementiranju informatičkih projekata u oblasti zdravstva; osiguranje dostupnosti djelotvornim, sigurnim, kvalitetnim i ekonomičnim lijekovima i sprečavanje njihove zloupotrebe.

2.1. Strateški okvir

Federalno ministarstvo zdravstva planira aktivnosti na osnovu Strategije razvoja Federacije Bosne i Hercegovine 2021-2027. Prioritetne aktivnosti Federalnog ministarstva zdravstva u skladu sa strateškim okvirom definišu se u trogodišnjem i godišnjem planu rada Federalnog ministarstva zdrastva.
Strategijom razvoja Federacije Bosne i Hercegovine 2021-2027., u okviru strateškog cilja 2 - "Prosperitetan i inkluzivan društveni razvoj", jedan od prioriteta u oblasti zdravstva - 2.2. "Poboljšavati ishode zdravstvenog sistema". Strateško opredjeljenje Federalnog ministarstva zdravstva u kontektstu prevencije ovisnosti vezano je za mjeru 2.2.2 - "Osnažiti potencijal preventivne medicine", koja podrazumijeva kreiranje i provođenje programa promocije zdravlja, prevencije bolesti i promocije zdravih stilova života.

2.2. Stanje u oblasti zdravstva

Federacija Bosne i Hercegovine svim građanima garantuje neotuđivo pravo na ostvarivanje zdravstvene zaštite, odnosno pravo na pristupačnu zdravstvenu uslugu standardne kvalitete i jednakog sadržaja. Zakonom je propisano da se društvena briga za zdravlje, pod jednakim uslovima, na teritoriji Federacije ostvaruje osiguravanjem zdravstvene zaštite stanovništvu Federacije, kao i grupacijama stanovništva koje su izložene povećanom riziku oboljevanja, zdravstvenom zaštitom lica u vezi sa sprečavanjem, suzbijanjem, ranim otkrivanjem i liječenjem bolesti od većeg socijalno-medicinskog značaja, kao i zdravstvenom zaštitom socijalno ugroženog stanovništva.
Zdravstvena zaštita u Federaciji BiH organizovana je kroz tri nivoa: primarni, sekundarni i tercijarni. Primarni nivo zdravstvene zaštite zasniva se na porodičnoj medicini i jačanju službi u zajednici: službe za zdravstvenu zaštitu djece i žena, zatim za mentalnu rehabilitaciju u zajednici, fizikalnu rehabilitaciju u zajednici, sestrinstvo u zajednici.
Na osnovu člana 115. i 116. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 46/10 i 75/13) definisana je uloga Federalnog zavoda za javno zdravstvo, kao zdravstvene ustanove koja obavlja javnozdravstvenu djelatnost na području Federacije BiH. To, između ostalog, podrazumijeva praćenje i evaluaciju provođenja preventivno-promotivnih programa, te drugih mjera zdravstvene zaštite. Zakonska obaveza Federalnog zavoda za javno zdravstvo je da prikuplja podatke i vodi evidencije iz oblasti ovisnosti (uključujući duhan, alkohol i psihoaktivne droge), daje prethodno mišljenje federalnom ministru na posebne programe mjera za suzbijanje i sprečavanje bolesti ovisnosti, te učestvuje u organizaciji i provođenju trajne edukacije zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika u oblasti suzbijanja i liječenja bolesti ovisnosti. Kantonalni zavodi su zaduženi za provođenje preventivno-vaspitnih mjera zdravstvene zaštite u osnovnim i srednjim školama, kao i fakultetima na području kantona (Član 119. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, "Službene novine Federacije BiH", br. 46/10 i 75/13). Djelokrug Zavoda za bolesti ovisnosti kantona definisan je članom 123. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Zavod za bolesti ovisnosti kantona je specijalizovana zdravstveno-socijalna ustanova koja se bavi prevencijom, liječenjem i rehabilitacijom ovisnika.
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH izrađuje i izvještaj "Zdravstveno stanje stanovništva Federacije BiH" i "Zdravstveno-statistički godišnjak Federacije BiH" za svaku kalendarsku godinu. Tako sačinjeni izvještaji koriste se za različite svrhe: analize podataka, planiranja, kreiranje strateških pravaca i politika, izmjene i dopune zakonskih rješenja i sl. Dio ovih izvještaja je i stanje u oblasti ovisnosti.
Statistika osoba liječenih zbog zloupotrebe psihoaktivnih supstanci se zasniva na zakonski propisanoj prijavi liječenih ovisnika, u skladu sa "Pravilnikom o obliku, sadržaju i načinu vođenja individualnih izvještajnih obrazaca i drugih pomoćnih obrazaca za vođenje evidencija" ("Službene novine Federacije BiH", broj 61/18). Obavezu prijavljivanja imaju sve ustanove koje se bave liječenjem i rehabilitacijom ovisnika na području Federacije BiH.
Podaci se unose u Registar Federalnog zavoda za javno zdravstvo, te se na taj način prati obim problema ovisnosti i poduzimaju odgovarajuće mjere prevencije, suzbijanja i sprečavanja daljeg širenja upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.
Prema podacima iz registra liječenih ovisnika o psihoaktivnim supstancama, u FBiH, do sada je registrovano 685 liječenih ovisnika, uglavnom iz velikih centara za liječenje ovisnosti, sa stopom ovisnosti 31,3/100.000 stanovnika. Zavodi za liječenje ovisnosti pozicionirani su u Kantonu Sarajevo i Zeničko-dobojskom kantonu, te je shodno tome u tim kantonima registrovan najveći broj liječenih ovisnika.

2.3. Prioritetne aktivnosti

Prioritetne aktivnosti Federalnog ministarstva zdravstva su fokusirane na prioritetne vertikalne programe od interesa za zdravlje stanovništva Federacije BiH, osiguranje zdravstvene zaštite ranjivih grupa stanovništva; promociju zdravlja i prevenciju bolesti; koordinaciju aktivnosti vezanih za dalje jačanje službi u zajednici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti; dalje unapređivanje kvaliteta u zdravstvu; ojačavanje programa edukacije zdravstvenih profesionalaca; jačanje kapaciteta javnog zdravstva u smislu razvoja sistema za prikupljanje podataka, unapređenja laboratorijskih kapaciteta, kao i jačanje kapaciteta za djelovanje u kriznim situacijama koje ugrožavaju zdravlje stanovništva.
Federalno ministarstvo zdravstva od 2010.godine fokus razvoja primarne zdravstvene zaštite stavlja na razvoj i unapređenje službi u zajednici (centar za mentalno zdravlje i centar za fizikalnu rehabilitaciju, službe sestara u zajednici/patronažne službe, centri za rani rast i razvoj). Osim preventivne uloge, ove službe imaju i važnu ulogu u oporavku i rehabilitaciji pacijenata.
U skladu s reformskim opredjeljenjima, Zakon o zdravstvenoj zaštiti definiše centre za mentalno zdravlje i centre za fizikalnu rehabilitaciju, kao službe u zajednici, pri domovima zdravlja, što je doprinijelo njihovom boljem funkcionisanju. Uspostavljeno je 46 centara za mentalno zdravlje i 38 centara za fizikalnu rehabilitaciju. Kroz Projekat mentalnog zdravlja u BiH osiguran je kvalitet i uspostavljen kontinuitet zaštite mentalnog zdravlja, poboljšan pristup uslugama zaštite mentalnog zdravlja u zajednici koje uključuju promociju i prevenciju, te osnaživanje korisnika. Rezultati aktivnosti u oblasti unapređenja mentalnog zdravlja u Federaciji BiH doprinijeli su poboljšanju zakonodavnog i administrativnog okvira, unapređenju profesionalnih kompetencija stručnjaka u oblasti zaštite mentalnog zdravlja, jačanju saradnje između službi za zaštitu mentalnog zdravlja svih nivoa zdravstvene zaštite, službi za socijalnu zaštitu, korisnika i porodica, te osnaživanju korisničkih udruženja. Također, poboljšana je evidencija u zaštiti mentalnog zdravlja kroz standardizaciju i unapređenje zdravstveno-statističkih obrazaca i unaprijeđeni su certifikacijski i akreditacijski standardi za bolnice i primarnu zdravstvenu zaštitu.
Od oktobra 2012. godine, Federalno ministarstvo je uključeno u implementaciju projekta "Jačanje sestrinstva u BiH" u okviru kojeg se provode aktivnosti na razvoju sestrinstva u zajednici. Sestrinstvo u zajednici podrazumijeva prevenciju, promociju zdravlja i savjetovanje, te njegu pacijenata koji su u terminalnoj fazi oboljenja ili imaju hronične zdravstvene probleme. Projekat jačanja sestrinstva u BiH je ostvario značajne rezultate, posebno u oblasti edukacije iz zdravstvene njege u zajednici.
Federalno ministarstvo zdravstva je u saradnji sa Institutom za populaciju i razvoj počelo sa implementacijom projekta "Zdrave zajednice u Bosni i Hercegovini", koji finansira Vlada Švicarske. Ovim projektom se želi postići veća zdravstvena informisanost građana i povećati učešće u zagovaranju i aktivnostima na promociji zdravlja i prevenciji bolesti u 25 lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini.

3. Značaj kulture i sporta u prevenciji ovisnosti

Federacija Bosne i Hercegovine ima raznoliku kulturu i tradiciju kao i različite sadržaje koji se provode na svim nivoima.
Kultura i tradicija se prenose kroz generacije ali i obrazovne programe, posjete kulturnim ustanovama, historijskim obilježjima, muzejima, galerijama. S obzirom na bogatu kulturu tradiciju i baštinu, nužno je i brinuti o njima prenoseći je novim generacijama.
Bavljenje fizičkim aktivnostima, odnosno redovni treninzi su važni za očuvanje zdravlja mladih te utiču na razvoj njihovih socijalnih vještina. Sportisti iz Federacije ostvaruju značajne rezultate na brojnim regionalnim i međunarodnim takmičenjima, a među sportistima je značajan broj mladih. Podrška sportistima ali i sportskim klubovima je značajna zbog nastavka ostvarivanja sjajnih rezultata.
U Federaciji BiH za oblast kulture i sporta je nadležno Federalno ministarstvo kulture i sporta koje obavlja upravne, stručne i druge poslove iz nadležnosti Federacije BiH koji se odnose na koordinaciju u oblasti kulture i sporta. U Federaciji BiH nadležnosti u ovoj oblasti su i dalje na nivou kantonalnih ministarstava. U Federaciji imamo deset kantona, od kojih svaki kanton ima svoje ministarstvo za kulturu i sport. Čak u osam od deset ministarstava kultura je svrstana zajedno s obrazovanjem, naukom i sportom. Izuzetak su Kanton Sarajevo i Tuzlanski kanton u kojima je kultura spojena sa sportom u zasebno ministarstvo. Kantonalna ministarstva imaju isključivu nadležnost za utvrđivanje i provođenje kulturnih i sportskih politika.
U Zakonu o mladima Federacije BiH navodi se da su općinski, gradski i kantonalni organi vlasti dužni usklađivati svoju podršku mladima s višim nivoima vlasti i svim drugim institucijama javne uprave i organima vlasti koji u svojoj nadležnosti imaju oblasti omladinskog turizma, oporavka mladih i boravka u prirodi, aktivnosti mladih po pitanju kulture, sporta, estetike, etike, ekologije, duhovnosti, humanističkih vrijednosti, rada s mladima s posebnim potrebama.

3.1. Okvir javnih politika

U Strategiji razvoja Federacije Bosne i Hercegovine za period 2021-2027. obrađuje se pitanje sporta s ciljem unapređenja uslova za razvoj i bavljenje sportom. Dodatno, navodi se da je za postizanje ciljeva u oblasti sporta potrebna kontinuirana promocija bavljenja sportom za cjelokupnu populaciju. Pored toga, uključivanje djece i mladih od najranije dobi u sportske i rekreativne aktivnosti, kao i ravnopravno uključivanje osoba sa invaliditetom i poteškoćama u razvoju je izuzetno važno. Potrebno je raditi na planovima izgradnje, obnove i rekonstrukcije sportskih objekata i prostora za rekreaciju kao preduslovu za uspješno bavljenje sportom. Također, Strategijom razvoja Federacije BiH se ističe da je nužno izvršiti digitalizaciju sporta na federalnom nivou, što će uključivati uspostavu jedinstvene baze podataka iz svih raspoloživih izvora, uključujući i sportske klubove. Ovakva baza podataka je pretpostavka za kvalitetno donošenje odluka u oblasti sporta na svim nivoima vlasti u FBiH. Uzimajući u obzir trenutno nepostojanje baza podataka sportskih udruženja i klubova navedeno bi predstavljalo korak naprijed u regulisanju područja sporta u FBiH.

3.2. Ključne aktivnosti Oblast kulture

U radu Federalnog ministarstva sporta i kulture u oblasti kulture ne postoje programi koji su namijenjeni isključivo za mlade. Mladi se sufinansiraju iz tekućih transfera utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine putem Javnih poziva. Federalno ministarstvo kulture i sporta svake godine raspisuje tri javna poziva u segmentu kulture (transfer za kulturu od značaja, transfer za obnovu kulturnog i graditeljskog nasljeđa, transfer za institucije kulture od značaja za BiH), ali ni u jednom tekstu javnog poziva ne spominju se posebno mladi, niti se daje određena prednost aplikantima iz kategorije mladih. Ipak, u okviru ovog transfera redovno se podržava veliki broj muzičkih, pozorišnih, likovnih i drugih projekata iz oblasti kulture koji su namijenjeni isključivo mladima, a dosta projekata u svom nazivu uključuje riječ "mladi".
Federalno ministarstvo kulture i sporta vodi godišnju evidenciju značajnijih kulturnih događaja u Federaciji, a na osnovu podataka koje dobije od kantonalnih ministarstava kulture.
Vlada je na prijedlog Federalnog ministarstva kulture i sporta zadužila sva federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacije da sve podatke o aktivnostima koje provode za mlade dostavljaju Federalnom ministarstvu kulture i sporta, koje će uspostaviti bazu podataka i vršiti informisanje mladih o mjerama i programima koje provodi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o mladima FBiH.

Oblast sporta

Federalno ministarstvo kulture i sporta (FMKS) svake godine raspisuje transfer za sport. Odabir projekata i programa vrši se za namjene sufinansiranja izgradnje, rekonstrukcije i opremanja sportskih objekata, djelatnosti sportskih saveza konstituiranih na nivou BiH i FBiH, sufinansiranje sportskih saveza i klubova osoba sa invaliditetom.
Svi programi u oblasti sporta namijenjeni su, između ostalog, i populaciji mladih. Sufinansiranjem sportskih udruženja i njihovih adekvatno osmišljenih programa pomaže se mladima da produktivnije organizuju slobodno vrijeme, očuvaju i unaprijede zdravstveno stanje, spriječe pojavu pretilosti, kao i brojnih neželjenih ponašanja koje su posljedica savremenog društva.

3.3. Događaji, programi i aktivnosti u oblasti sporta koje organizuje ili podržava Federalno ministarstvo kulture i sporta

Među najznačajnijim manifestacijama u FBiH spadaju Sportske igre mladih koje okupljaju više od 260.000 mladih. Kroz sportske događaje i aktivnosti promoviše se zdrav način života, tolerancija, prijateljstvo, solidarnost, socijalna inkluzija, a edukativne radionice razvijaju kod mladih ljudi svijest o značaju zaštite životne sredine, volontiranja i pomaganja lokalnoj zajednici, čime pomažu mladima da razvijaju samopouzdanje.
U oblasti sporta važno je istaći i učešće Federalnog ministarstva kulture i sporta u međunarodnim projektima, konkretno u projektu "Evropska sedmica sporta", koji se obilježava svake godine u periodu od 23. do 30. septembra na inicijativu Evropske komisije, a s ciljem podizanja svijesti o značaju sporta i tjelesne aktivnosti svih građana, a ponajviše mladih ljudi.
Ministarstvo je po prvi put organizovalo svečanost povodom Evropske sedmice sporta "BE ACTIVE" koja se svake godine obilježava širom svijeta u periodu od 23. do 30. septembra. Manifestaciji su prisustvovali bosansko-hercegovački sportisti, koji su iz vlastitog iskustva govorili o prednostima sportskog načina života, poslata je poruka o značaju fizičke aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja.

4. Značaj sistema pravde i pravne sigurnosti u preventivnom djelovanju

U skladu s članom 7. Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03, 38/05, 2/06, 8/06 i 61/06), Federalno ministarstvo pravde vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom koji se odnose na: ostvarivanje nadležnosti Federacije u oblastima, a naročito pravosudnih institucija i uprave; upravnog nadzora nad radom pravosudne uprave i federalnih tijela uprave; pružanje pomoći u edukaciji sudaca i tužitelja; udruživanje u političke organizacije i udruženja građana; oblast kancelarijskog poslovanja; upravni nadzor i izvršenje krivičnih sankcija. Federalno ministarstvo pravde vrši upravne poslove koji ne spadaju u nadležnost drugog organa uprave Federacije.
U okviru mjerodavnosti Vlade, ministarstvo učestvuje u pripremi prednacrta, nacrta i prijedloga propisa i drugih općih akata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Za ostvarivanje mjerodavnosti ministarstva utvrđeni su sljedeći sektori i odjeli: kabinet ministra, sektor pravosuđa, sektor uprave, sektor za strateško planiranje, evropske integracije i upravljanje ljudskim resursima, sektor izvršenja krivičnih sankcija, upravni inspektorat, odjel za opće i zajedničke poslove i odjel za finansijske i računovodstvene poslove. U Federalnom ministarstvu pravde nalazi se i Zavod za javnu upravu, kao i Jedinica za implementaciju projekta Svjetske Banke za zemljišno-knjižnu administraciju.

4.1. Strateški okvir

Federalno ministarstvo pravde kroz trogodišnji i godišnji plan nastoji ostvariti glavni program rada koji glasi: "Jačanje pravne sigurnosti i uspostavljanje funkcionalnog i održivog sistema pravde u Federaciji Bosne i Hercegovine". Najvažniji strateški ciljevi u periodu od 2024. do 2026. godine se odnose na jačanje vladavine prava u Federaciji BiH, naročito borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, te na provođenje svih odluka ustavnih sudova i Evropskog suda za ljudska prava. Također, jedan od strateških ciljeva je i reforma javne uprave s ciljem povećanja njene odgovornosti, učinkovitosti i profesionalnosti.
Federalno ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine ima ključnu ulogu u oblikovanju i unapređenju pravosudnog sistema i pravnog okvira u Federaciji Bosne i Hercegovine te nastoji provoditi kontinuirane aktivnosti koje značajno doprinose unapređenju pravosudnog sistema, poboljšanju pristupa pravdi i jačanju povjerenja građana u pravdu.
U Federaciji Bosne i Hercegovine, kazneno-popravni zavodi i odgojno-popravni dom predstavljaju ključne ustanove za izvršenje kazni i resocijalizaciju mladih koji su u sukobu sa zakonom. Federalno ministarstvo pravde ima određene nadležnosti i odgovornosti u vezi sa ovim ustanovama, ali važno je napomenuti da pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini ima složenu strukturu koja uključuje i različite nivoe vlasti i institucija.
U okviru Odgojno-popravnog doma u Orašju trenutno se liječi 31 mlada osoba starosti od 15 do 20 godina. Od toga, od ovisnosti o duhanu se liječi 18, od ovisnosti o alkoholu se liječi 2 osobe, a od ovisnosti o drogama ukupno 11 osoba.

5. Značaj oblasti socijalne zaštite i zaštite porodice sa djecom

U Federaciji Bosne i Hercegovine, Ustavom Federacije BiH, odredbom člana II. 2. n) utvrđeno je da sve osobe na teritoriji Federacije BiH uživaju pravo na socijalnu zaštitu. Prema odredbama člana III. 2. e) i člana III.3 (1) i (2) Ustava Federacije BiH, federalna vlast i kantoni su zajednički nadležni za socijalnu politiku. Tu nadležnost ostvaruju zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti. U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast se dogovaraju na trajnoj osnovi. Socijalna zaštita u FBiH je regulisana Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 45/16, 40/18 i 16/23) koji je okvirni zakon iz oblasti socijalne zaštite, kojim se utvrđuje politika socijalne zaštite u Federaciji BiH.
S obzirom na Ustavom podijeljenu nadležnost federalne i kantonalne vlasti u oblasti socijalne zaštite u Federaciji BiH, pored navedenog zakona egzistiraju kantonalni propisi o socijalnoj zaštiti, doneseni na osnovu federalnog zakona, kojim se bliže uređuju uslovi, način, postupak i finansiranje prava iz socijalne zaštite (član 8.). Federalni propis između ostalog uređuje: osnove socijalne zaštite građana i njihovih porodica, osnovna prava iz socijalne zaštite, korisnike prava socijalne zaštite, osnove zaštite porodice sa djecom i osnivanje i rad ustanova socijalne zaštite i udruženja lica sa invaliditetom. Socijalnom potrebom, shodno navedenom zakonu, smatra se trajno ili privremeno stanje u kojem se nađe pojedinac ili porodica, uzrokovano ratom, elementarnim nepogodama, općom ekonomskom krizom, psihofizičkim stanjem pojedinca ili drugim uzrocima, a koji se ne mogu otkloniti bez pomoći društvene zajednice.
Korisnici socijalne zaštite u smislu ovog zakona su lica koja se nalaze u stanju socijalne potrebe i to: djeca bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarena djeca, odgojno zapuštena djeca, djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, lica sa invaliditetom i lica ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju, materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica, stara lica bez porodičnog staranja, lica sa društveno negativnim ponašanjem, lica i porodice u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite. Federalnim propisom iz oblasti socijalne zaštite data je mogućnost da se propisima kantona može proširiti krug korisnika socijalne zaštite, u skladu s programima razvoja socijalne zaštite i specifičnim prilikama u kantonu. Zanemareno dijete je dijete koje je usljed nedovoljne brige roditelja/staratelja vaspitno, higijenski i obrazovno zapušteno, koje se odalo porocima: droga, alkohol, skitničenje, razbojništvo, krađa, prostitucija, prosjačenje, kao i svim oblicima maloljetničke delikvencije, te nasilja, povreda, ekonomske eksploatacije, seksualne zloupotrebe i svim drugim asocijalnim pojavama.
Prava iz socijalne zaštite, u smislu federalnog propisa su: novčana i druga materijalna pomoć; osposobljavanje za život i rad; smještaj u drugu porodicu, smještaj u ustanovu socijalne zaštite; usluge socijalnog i drugog stručnog rada; kućna njega i pomoć u kući. Propisom kantona utvrđuju se iznosi novčanih i drugih davanja, uslovi i postupak za sticanje tih prava i njihovo korištenje, ukoliko to nije uređeno federalnim zakonom. Propisom kantona mogu se utvrditi i druga prava iz socijalne zaštite u skladu s programima razvoja socijalne zaštite i njegovim mogućnostima. Osobama i porodicama u stanju socijalne potrebe, koji ispunjavaju uslove za sticanje i korištenje prava iz socijalne zaštite, osiguravaju se na teret sredstava socijalne zaštite i određeni oblici zdravstvene zaštite i zadovoljavanje stambenih i drugih potreba u skladu sa zakonom. Odredbom člana 3. navedenog zakona određeno je da djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom obavljaju ustanove socijalne zaštite.
Porodični zakon Federacije BiH posvećuje posebnu pažnju zaštiti interesa maloljetne djece. Zakon sadrži niz odredbi kojima se propisuju aktivnosti organa starateljstva i sudova u cilju zaštite maloljetne djece u slučajevima povrede njihovih prava u bilo kojem obliku, uključujući slučajeve nasilja, zlostavljanja, spolne zloupotrebe i zanemarivanja djeteta. Zakonom su taksativno navedena prava djece, a posebno prava djece na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja. Tako zakon navodi šta se smatra zloupotrebom prava, a to su: tjelesno i duševno nasilje nad djetetom, spolno iskorištavanje djeteta i navođenje djeteta na društveno neprihvatljivo ponašanje, regulisane su i obaveze da su roditelji dužni čuvati dijete, zadovoljavati njegove potrebe i štititi ga od svih oblika nasilja, povreda, ekonomske eksploatacije i seksualne zloupotrebe od drugih osoba, a istovremeno su dužni, u zavisnosti od uzrasta i zrelosti, kontrolisati ponašanje djeteta. Obavještenje o povredi djetetovih prava, a naročito nasilja, zlostavljanja, spolnim zloupotrebama i zanemarivanju djeteta dužni su bez odlaganja dostaviti organu starateljstva svi organi, organizacije i fizička lica. Ovim zakonom predviđene su sankcije za roditelje kojima se može oduzeti roditeljsko pravo i starateljstvo nad djetetom koje je izloženo nekom od oblika nasilja.
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u skladu sa reformskim opredjeljenjima u oblasti socijalne i dječije zaštite i Trogodišnjim planom u ovoj oblasti planira aktivnosti koje se odnose na provođenje postojećih i izradu novih propisa zaštite. Pitanje izmjene postojeće legislative ili donošenje novih zakona u oblasti socijalne zaštite i zaštite porodica sa djecom koja treba biti reformirana i usklađena s međunarodnim dokumentima, ratificiranim konvencijama i poveljama, s ciljem razvoja efikasnog, održivog i pravičnog sistema socijalne i dječije zaštite koji će garantovati osnovna i ujednačena prava socijalno ugroženih kategorija. S tim u vezi, između ostalog, ovo ministarstvo je pripremilo Strategiju razvoja sistema socijalne i dječije zaštite u FBiH (2023-2030. godine) i Zakon o socijalnim uslugama FBiH. Strategijom su definisani strateški pravci i prioriteti daljeg razvoja sistema socijalne i dječije zaštite u FBiH, način njhovog ostvarivanja, finansijski i institucionalni okvir za implementaciju i dr. Tri su strateška cilja ovog dokumenta. Prvi je smanjiti siromaštvo i ublažiti posljedice siromaštva, drugi osnažiti i ubrzati inkluziju marginalizovanih pojedinaca i grupa, a treći ojačati institucionalne mehanizme i kapacitete. Kada je u pitanju Zakon o socijalnim uslugama FBiH, istim se nastoji urediti sistem pružanja socijalnih usluga i to u velikom spektru usluga. Osnovni cilj je uređenje oblasti, određivanje i uređivanje kvalitetnih okvira u okviru kojih će se pružati i koristiti socijalne usluge na nivou Federacije BiH, te uspostavljanje stabilnog i održivog sistema socijalne zaštite koji će dati rješenja za različite potrebe djece i odraslih osoba koji se nalaze u stanju socijalne potrebe (žrtve porodičnog i drugog oblika nasilja, ovisnici o psihoaktivnim supstancama i drugim ovisnostima, dijete u riziku, odgojno zanemareno ili zapušteno dijete i dr.).

6. Značaj sistema sigurnosti u preventivnom djelovanju

Nadležnosti Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova utvrđene su članom 3. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 81/14), u kojem je definisano da unutrašnji poslovi iz nadležnosti Federalnog ministarstva su: sprečavanje i otkrivanje krivičnih djela terorizma, međukantonalnog kriminala, stavljanja u promet opojnih droga i organizovanog kriminala, te pronalaženje i hvatanje počinilaca tih krivičnih djela i njihovo privođenje nadležnim organima; osiguranje određenih osoba i zgrada Federacije; školovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje; sticanje i prestanak državljanstva Federacije. Unutrašnji poslovi iz zajedničke nadležnosti Federacije i kantona su: provođenje zakona i drugih propisa o državljanstvu, lično ime, matične knjige i matični registar, agencije i unutrašnje službe za zaštitu ljudi i imovine, inspekcijski nadzor zaštite od požara, eksplozivne materije, prijevoz opasnih materija, poslovi detektivske djelatnosti, provođenje određenih mjera i radnji koje se odnose na područje nasilja u porodici u skladu sa zakonom, kao i drugi poslovi određeni zakonima Federacije.

6.1. Strateški okvir

Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova i Federalna uprava policije planiraju aktivnosti u skladu sa strateškim okvirom koji se definišu u trogodišnjem i godišnjem Planu rada, zatim na osnovu Strategije razvoja Federacije Bosne i Hercegovine 2021-2027., kao i 14 jasno definisanih prioriteta iz mišljenja Evropske komisije u okviru procesa integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.

6.2. Stanje u oblasti

U sklopu svih zakonima definisanih aktivnosti, i s obzirom na činjenicu da sigurnosni sistem na prostoru Bosne i Hercegovine karakterizira kompleksna struktura policijskih i pravosudnih organa, te asimetrična podjela nadležnosti u državi, na tri nivoa unutrašnje sigurnosti koje predstavljaju policijske agencije i to: državne, entitetske/distrikt i lokalne, kada je riječ o Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova i Federalnoj upravi policije, isti poduzimaju aktivnosti na unapređenju i jačanju partnerstva i saradnje sa drugim policijskim i pravosudnim institucijama u BiH, te drugim nadležnim organima države, ali i međunarodnim partnerima, vodeći se principom transparentnosti u zakonskim okvirima, informišući građane, institucionalne aktere i društvenu zajednicu o fokusima i načinima rada.
Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova u čijem sastavu je Federalna uprava policije kao nezavisan i samostalan policijski organ, poslove iz Ustavom i Zakonom utvrđene nadležnosti, obavljaju zakonito, profesionalno i stručno, poštujući ljudska prava i slobode, uz primjenu evropskih standarda i etičkog kodeksa, garantujući sigurnost i jednakopravnost svih građana u Federaciji BiH. Ova entitetska policijska agencija sa svojim stručnim znanjem i kvalitetom uspješno se suočava sa sigurnosnim izazovima i osigurava visok stepen sigurnosti u društvu, te nastoji stvoriti takve uslove gdje će se građani osjećati slobodni, sigurni, zaštićeni i zbrinuti od svih oblika nasilja. Naime, Federalna uprava policije kroz proces preventivnog i represivnog djelovanja, unapređuje polazne tačke u definisanju izazova, rizika i prijetnji sigurnosti, koje pred nju postavljaju savremeni tokovi kriminala.
Važni aspekti saradnje policije, građana, a posebno sa nevladinim sektorom uključuju promovisanje tolerancije, nenasilja i rodne ravnopravnosti u porodici i društvu, aktivnosti vezane za sprečavanje nasilja u porodici i maloljetničke delikvencije, te drugim oblastima koje su značajne za kvalitetniji rad policijskih službenika, a što se praktično realizuje kroz educiranje budućih policijskih službenika i provođenje stručnog usavršavanja policijskih službenika, ali i uz izradu novih i inoviranje starih nastavnih planova i programa svih vrsta obuka na Policijskoj akademiji Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova.

III. OKRUŽENJA/MJESTA PROVOĐENJA PREVENTIVNIH INTERVENCIJA I PRATEĆI AKCIONI PLAN

Ključne osobe u prevenciji promovišu pozitivnu socijalizaciju djece u društvu. Ona se prvenstveno odvija u porodicama, škole nastavljaju taj proces, a zatim ih makro okruženje pomaže usmjeravati prema primjerenim ponašanjima pomoću normi, zakona i propisa koji se dosljedno provode. Intervencije koje ciljaju na promjenu ponašanja objedinjuju socijalizaciju i prevenciju, a oblikovane su kako bi pojedincima pomogle tumačiti informacije ili znakove u svom društvenom i emocionalnom kontekstu, koji upućuju na to šta se od njih očekuje i šta je poželjno ponašanje. One im pomažu odlučivati o ishodima i posljedicama različitih ponašanja u okruženjima te učiti i uvježbavati nove vještine ili ponašanja poput podsticajnog roditeljstva ili otpornosti.
U prevenciji ovisnosti mikro i makro nivo predstavljaju dva različita, ali međusobno povezana pristupa za rješavanje problema ovisnosti u društvu.
Mikro nivo se odnosi na individualni ili direktni kontekst pojedinca (porodica, škola i radno mjesto). Ovdje se fokusira na rad sa pojedincima ili malim grupama, posebno s onima koji su u riziku od razvoja ovisnosti. Na ovom nivou se primjenjuju intervencije usmjerene na:
1. Obrazovanje i svjesnost - Pružanje informacija o štetnim posljedicama upotrebe psihoaktivnih supstanci kroz edukativne radionice, savjetovanje i psihosocijalnu podršku.
2. Izgradnju vještina - Razvijanje socijalnih i emocionalnih vještina, kao što su rješavanje problema, donošenje odluka i suočavanje sa stresom, kako bi se pojedincima pomoglo da se bolje nose sa životnim izazovima bez upotrebe droga.
3. Individualnu podršku - Terapeutski rad s pojedincima ili porodicama, savjetovanje i terapija za one koji su već u problemu s ovisnošću ili su u visokom riziku.
Mikro nivo omogućava precizno prilagođavanje programa pojedincu, na osnovu njegovih potreba, konteksta i rizika. Kroz rad na ovom nivou, moguće je brzo identifikovati probleme i intervenisati prije nego što se razvije ovisnost. Sam pristup omogućava direktan uticaj na pojedinca, što može dovesti do dugoročnih promjena u ponašanju.
Makro nivo podrazumijeva širu društvenu sliku, uključujući politiku, zakonodavstvo, javne kampanje i sistemske promjene koje mogu uticati na cijelu populaciju. Prevencija na ovom nivou uključuje:
1. Javne politike i zakone - Razvoj i implementacija zakona koji regulišu upotrebu psihoaktivnih supstanci, kao što su zakoni o ograničenju prodaje alkohola i cigareta, kao i zakoni o krivičnim mjerama za trgovinu drogama.
2. Javne kampanje - Masovne medijske kampanje koje podižu svijest o štetnosti ovisnosti, promovišu zdrav stil života i mijenjaju stavove prema psihoaktivnim supstancama u cijelom društvu.
3. Institucionalnu podršku - Uspostavljanje programa na nivou lokalnih zajednica koji se fokusiraju na prevenciju u školama, zdravstvenim ustanovama i radnim mjestima.
4. Socio-ekonomske promjene - Poboljšanje životnih uslova, smanjenje siromaštva i povećanje pristupa obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, što može smanjiti faktore rizika povezane s ovisnošću.