Aktio

Federalno ministarstvo zdravstva

Pravilnik o načinu provođenja obavezne imunizacije, imunoprofilakse i hemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o Osobama koje se podvrgavaju toj obavezi

Na osnovu člana 45. stav (1) Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/05), federalni ministar zdravstva donosi

PRAVILNIK
O NAČINU PROVOĐENJA OBAVEZNE IMUNIZACIJE, IMUNOPROFILAKSE I HEMOPROFILAKSE PROTIV ZARAZNIH BOLESTI TE O OSOBAMA KOJE SE PODVRGAVAJU TOJ OBAVEZI

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.Predmet

Ovim pravilnikom se uređuje način provođenja obavezne imunizacije, imunoprofilakse i hemoprofilakse protiv određenih zaraznih bolesti, utvrđenih čl. 40., 41., 42. i 43. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/05) i utvrđuju osobe koje se podvrgavaju toj obavezi.

Član 2.Sredstva za imunizaciju

(1) Za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti upotrebljavaju se biološki preparati od mrtvih ili živih, dovoljno oslabljenih (atenuiranih) uzročnika zaraznih bolesti, njihovih proizvoda ili dijelova, koji se unose u ljudski organizam radi njegove aktivne imunizacije.

(2) Sredstva za imunizaciju moraju udovoljavati uvjetima utvrđenim propisima o proizvodnji i prometu lijekova, te biti odobrena za upotrebu u skladu sa važećim propisima o stavljanju lijekova u promet u Bosni i Hercegovini.

Član 3.Imunizacija protiv zaraznih bolesti

Imunizacija protiv zaraznih bolesti može se obavljati:

  • a)
    Pojedinačnim vakcinisanjem protiv jedne zarazne bolesti davanjem monovalentne vakcine;
  • b)
    protiv više zaraznih bolesti odjednom, davanjem kombinirane vakcine;
  • c)
    istovremenim davanjem više vakcina (istovremeno vakcinisanje).

Član 4.Imunizacija protiv zaraznih bolesti

Pod imunizacijom protiv određenih zaraznih bolesti u smislu ovog pravilnika, podrazumijeva se vakcinacija (cijepljenje) i revakcinacija (docjepljivanje) osoba koje podliježu imunizaciji.

Član 5.Imunizacija kombiniranom vakcinom

Imunizacija kombiniranom vakcinom može se obavljati:

  • a)
    protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DTP);
  • b)
    protiv difterije i tetanusa (DT);
  • c)
    protiv poliomijelitisa (OPV tip 1 i tip 3, IPV);
  • d)
    protiv morbila, rubeole i parotitisa (MRP);
  • e)
    protiv difterije, tetanusa, pertusisa i bolesti izazvanih hemofilusom influence tip b (DTP-Hib);
  • f)
    protiv difterije, tetanusa, pertusisa, poliomijelitisa i bolesti izazvanih hemofilusom influence tip b (DTP-IPV-Hib).
  • g)
    protiv difterije, tetanusa, pertusisa i poliomijelitisa (DTPa-IPV);
  • h)
    drugom kombiniranom vakcinom čije su komponente zastupljene u programu imunizacije.

Član 6.Istovremena imunizacija

(1) Istovremena imunizacija može se vršiti davanjem:

  • a)
    dva ili više mrtvih antigena;
  • b)
    dva ili više živih antigena;
  • c)
    više mrtvih i više živih antigena.

(2) Istovremeno imunizacija se može obaviti:

  • a)
    protiv tuberkuloze i hepatitisa B;
  • b)
    protiv poliomijelitisa, difterije i tetanusa:
  • c)
    protiv poliomijelitisa, difterije, tetanusa i pertusisa;
  • d)
    protiv poliomijelitisa, difterije, tetanusa, pertusisa, hemofilusa influence tip b, morbila, rubeole, parotitisa, rota virusa i virusnog hepatitisa B.

(3) Pri istovremenoj imunizaciji, vakcine je potrebno davati (aplicirati) na različita mjesta. Vakcine se ne smiju aplicirati intravenozno ni u glutealnu regiju.

(4) U slučaju epidemiološke indikacije moguće su i posebne kombinacije vakcina, o čemu mišljenje daje Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalni zavod).

Član 7.Kontinuirana i kampanjska vakcinacija

(1) Imunizacija protiv određenih zaraznih bolesti obavlja se tokom cijele godine (kontinuirana vakcinacija). Izuzetno, u naseljima u kojima nije organizirana zdravstvena služba, imunizacija se može obavljati i u određenom periodu (kampanjska vakcinacija). Kampanjska vakcinacija može se obavljati i u školama.

(2) Imunizacija se obavlja dok se ne imuniziraju sve osobe za koje je imunizacija obavezna, osim osoba kod kojih je imunizacija trajno kontraindicirana.

Član 8.Epidemija zarazne bolesti

Epidemija zarazne bolesti protiv koje se obavlja imunizacija nije kontraindikacija za imunizaciju osoba protiv te bolesti.

Član 9.Razmaci između pojedinačnih doza istih ili različitih vakcina

(1) Ukoliko se ne daju istovremeno, razmaci između pojedinačnih doza istih ili različitih vakcina koja se daju po kalendaru vakcinacije, moraju biti najmanje 30 dana.

(2) Ako se novorođenče ne vakciniše istovremeno protiv tuberkuloze i hepatitisa B, vakcinu protiv tuberkuloze potrebno je dati u prvom mogućem kontaktu sa zdravstvenom službom, bez obzira na vremenski razmak.

(3) U slučaju epidemioloških indikacija, razmak između dvije vakcinacije može biti i kraći, a mišljenje daje Federalni zavod.

Član 10.Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih osoba

(1) Imunizaciji protiv određenih zaraznih bolesti ne podliježu osobe kod kojih doktor medicine utvrdi da postoje kontraindikacije propisane ovim pravilnikom.

(2) Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih osoba protiv zaraznih bolesti mogu biti opće i posebne, a po trajanju privremene ili trajne.

Član 11.Opće kontraindikacije

(1) Opće kontraindikacije su:

  • a)
    akutne bolesti;
  • b)
    febrilna stanja;
  • c)
    preosjetljivost na sastojke vakcine;
  • d)
    anafilaktička reakcija na prethodnu dozu vakcine.

(2) Osim kontraindikacija iz stava (1) ovog člana, kontraindikacije za žive atenuirane virusne vakcine su i:

  • a)
    stanje oslabljene imunosti (imunodeficijencija prirođena ili stečena u toku malignih bolesti, terapije antimetabolicima, kortikosteroidima-veće doze, alkilirajućim spojevima ili uslijed zračenja);
  • b)
    trudnoća.

Član 12.Posebne kontraindikacije

Posebne kontraindikacije su:

  • a)
    za vakcinaciju protiv tuberkuloze:
    • -
      oštećenje staničnog imuniteta zbog HIV infekcije;
  • b)
    za pertusis:
    • -
      progresivne bolesti središnjeg nervnog sistema (nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi, progresivna encefalopatija),
    • -
      komplikacije na prethodnu dozu vakcine (konvulzije, kolaps, stanje slično šoku u tijeku 48 sati od prethodne doze, encefalopatija u roku od 7 dana od prethodne doze), a kontraindikacije su iste za celularnu i acelularnu pertusis vakcinu;
  • c)
    za vakcinaciju novorođenčadi protiv hepatitisa B:
    • -
      vitalna ugroženost novorođenčeta i Apgar niži od 7.

Član 13.Privremene i trajne kontraindikacije

(1) Kontraindikacije za imunizaciju protiv određene zarazne bolesti određuje doktor medicine koji vrši imunizaciju, odnosno pod čijim se nadzorom vrši imunizacija, pregledom osoba koje podliježu obaveznoj imunizaciji i uvidom u zdravstvenu dokumentaciju prije pristupanja imunizaciji.

(2) Privremene kontraindikacije upisuju se u osnovnu dokumentaciju i odmah se određuje vrijeme i mjesto naknadne imunizacije.

(3) Trajne kontraindikacije za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti, na temelju nalaza doktora medicine koji vrši imunizaciju, procjenjuje i potvrđuje Stručno savjetodavno tijelo za imunizaciju, imenovano na osnovu člana 64. stav (2) Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/05), a na osnovu nalaza doktora medicine odgovarajuće specijalnosti odnosno uvida u osnovnu medicinsku dokumentaciju. Utvrđena kontraindikacija se upisuje u osnovnu dokumentaciju i o tome izdaje potvrda.

(4) Stručno savjetodavno tijelo iz stava (3) ovog člana donosi i preporuke o liječenju postvakcinalnih reakcija i komplikacija.

Član 14.Prijava postvakcinalnih komplikacija

Ako doktor medicine utvrdi neuobičajenu reakciju na primljenu vakcinu, o tome izvještava Federalni zavod, na Obrascu 1. "Prijava postvakcinalnih komplikacija", koji se nalazi u prilogu ovog pravilnika i čini njegov sastavni dio.

II. IMUNIZACIJA PROTIV ODREĐENIH ZARAZNIH BOLESTI
A. Imunizacija protiv tuberkuloze

Član 15.Imunizacija protiv tuberkuloze

Imunizaciji protiv tuberkuloze obavezno podliježu:

  • a)
    novorođenčad, unutar 12-24 sata po rođenju, odnosno
  • b)
    djeca do pet godina života - koja nisu iz bilo kojeg razloga do tada vakcinisana.

Član 16.Vrijeme vršenja imunizacije protiv tuberkuloze

(1) Imunizacija protiv tuberkuloze vrši se unutar 12 – 24 sata po rođenju, istovremeno s prvom dozom vakcine protiv hepatitisa B.

(2) Ako se vakcina protiv tuberkuloze ne da istovremeno sa hepatitis B vakcinom po rođenju, novorođenče će se vakcinisati protiv tuberkuloze u prvom kontaktu sa zdravstvenom službom, bez obzira na vremenski razmak.

(3) Dokaz da je dijete vakcinisano jest ožiljak na mjestu primjene vakcine. Ožiljak se kontrolira tri do šest mjeseci nakon vakcinacije. Djeca bez ožiljka, ili je promjer ožiljka manji od 3 mm, ponovno se vakcinišu jednom dozom BCG vakcine.

Član 17.Način vršenja imunizacije protiv tuberkuloze

(1) Imunizacija protiv tuberkuloze se obavlja davanjem jedne doze odgovarajuće BCG vakcine intradermalno, u predio deltoidnog mišića lijeve nadlaktice.

(2) Vakcinisanju protiv tuberkuloze, bez prethodnog tuberkulinskog testiranja, obavezno podliježu i sva djeca do pet godina, koja nisu iz bilo kojeg razloga vakcinisana u navedenom terminu.

B. Imunizacija protiv bolesti uzrokovane hemofilusom influence tip b

Član 18.Imunizacija protiv bolesti koje uzrokuje hemofilus influence tip b

(1) Imunizaciji protiv bolesti koje uzrokuje hemofilus influence tip b obavezno podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca do navršene dvije godine.

(2) Imunizacija se vrši vakcinacijom i revakcinacijom.

(3) Vakcinaciji protiv hemofilusa influence tip b podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca života i mora se potpuno provesti do navršenih 12 mjeseci života. Vakcinacija se obavlja s dvije, odnosno tri doze vakcine protiv hemofilusa influence tip b, s razmakom između pojedinačnih doza od najmanje 30 dana. Vakcina se daje u dozi od 0,5 ml, intramuskularno, u anterolateralni dio srednje trećine bedra, odnosno u deltoidni mišić.

(4) Revakcinaciji djece iz stava (1) ovoga člana, podliježu djeca koja su vakcinisana s dvije doze vakcine protiv hemofilusa influence tip b vakcine 12 mjeseci nakon vakcinacije drugom dozom, u pravilu, do navršene dvije godine života. Djeca koja su vakcinisana s tri doze vakcine protiv hemofilusa influence tip b ne trebaju se revakcinisati.

(5) Ukoliko se iz bilo kojih razloga imunizacija ne obavi u utvrđenom roku, dijete će se imunizirati u periodu od 12 mjeseci do navršenih pet godina života i to jednom dozom od 0,5 ml hemophilus influence tip b vakcine.

C. Imunizacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa

Član 19.Imunizacija protiv difterije

(1) Imunizaciji protiv difterije obavezno podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 14 godina života.

(2) Ako se difterija pojavi u epidemijskom obliku, imunizaciji protiv difterije podliježu i osobe u dobi iznad 14 godina koje mogu biti izložene opasnosti od zaraze.

(3) Imunizacija protiv difterije, djece starije od sedam godina obavlja se samo vakcinom koja je posebno pripravljena u tu svrhu.

Član 20.Imunizacija protiv tetanusa

Imunizaciji protiv tetanusa obavezno podliježu osobe u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 18 godina, a u slučaju ozljede i osobe iznad 18 godina.

Član 21.Imunizacija protiv pertusisa

Imunizaciji protiv pertusisa obavezno podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih pet godina.

Član 22.Način vršenja imunizacije protiv difterije, tetanusa i pertusisa

Obavezna imunizacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa obavlja se vakcinacijom i revakcinacijom kombiniranom vakcinom protiv difterije, tetanusa i pertusisa. Osim difterije, tetanusa i pertusisa, kombinirana vakcina može sadržavati dodatne komponente (npr. hemofilusa influence tip b, virusa poliomijelitisa i/ili hepatitisa B).

Član 23.Vakcinacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa

(1) Vakcinaciji protiv difterije, tetanusa i pertusisa podliježu djeca u dobi od navršena dva do navršenih 12 mjeseci.

(2) Ako se iz bilo kojih razloga imunizacija iz stava (1) ovog člana ne obavi u utvrđenom roku, dijete će se vakcinisati u periodu od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina.

(3) Vakcinacija se vrši davanjem tri doze kombinirane vakcine protiv difterije, tetanusa i pertusisa, s razmakom između pojedinačnih doza od najmanje 30 dana. Ukoliko razmak između pojedinačnih vakcinacija bude duži, vakcinaciju ne treba ponavljati nego samo nastaviti s vakcinisanjem do treće doze.

Član 24.Vakcinacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa

(1) Vakcinaciji protiv difterije i tetanusa podliježu djeca u dobi od navršenih dva mjeseca do navršenih pet godina života koja se zbog kontraindikacija ne mogu vakcinisati kombiniranom vakcinom protiv difterije, tetanusa i pertusisa. Vakcinacija se vrši davanjem tri doze odgovarajuće vakcine protiv difterije i tetanusa (DT pediatric), u razmaku od najmanje 30 dana.

(2) Vakcinaciji protiv difterije i tetanusa podliježu i djeca od navršenih pet do navršenih četrnaest godina života, ako do tada nisu vakcinisana protiv tih bolesti ili ako nema dokaza da su vakcinisana. Vakcinacija se vrši davanjem dvije doze odgovarajuće vakcine protiv difterije i tetanusa (DT pediatric djeci od pet do sedam, a dT pro adultis djeci od sedam do četrnaest godina), u razmaku od najmanje 30 dana.

Član 25.Vakcinacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa

(1) Vakcinaciji protiv tetanusa obavezno podliježu osobe u dobi od navršenih 14 do 18 godina života koje prethodno nisu vakcinisane prema programu, a u slučaju ozljede i osobe starije od 18 godina, ako do tada nisu vakcinisane protiv te bolesti ili nisu potpuno vakcinisane, ako nema dokaza o vakcinaciji ili ako je proteklo više od 10 godina od posljednje vakcinacije.

(2) Vakcinacija iz stava (1) ovog člana vrši se davanjem dvije doze vakcine protiv tetanusa (TT) s razmakom od jednog do tri mjeseca.

Član 26.Revakcinacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa

(1) Revakcinaciji protiv difterije, tetanusa i pertusisa podliježu djeca u petoj godini života, koja su potpuno vakcinisana, a od dana potpune vakcinacije je prošla najmanje jedna godina.

(2) Revakcinacija se vrši davanjem jedne doze kombinirane vakcine protiv difterije, tetanusa i pertusisa, odnosno davanjem jedne doze vakcine protiv difterije i tetanusa, intramuskularno u deltoidni mišić. Kombinirana vakcina može sadržavati i dodatne komponente (npr. virus poliomijelitisa).

(3) Drugoj revakcinaciji protiv difterije i tetanusa podliježu djeca u 14 godini života.

(4) Revakcinacija protiv difterije i tetanusa vrši se davanjem jedne doze dT pro adultis vakcine.

(5) Trećoj revakcinaciji protiv tetanusa podliježu djeca u završnoj godini srednje škole, odnosno u 18 godini života. Revakcinacija se vrši davanjem jedne doze TT vakcine.

(6) Revakcinacija protiv tetanusa osoba vakcinisanih nakon ozljeđivanja, vrši se davanjem jedne doze vakcine, šest do dvanaest mjeseci nakon vakcinacije.

D. Imunizacija protiv poliomijelitisa

Član 27.Imunizacija protiv poliomijelitisa

(1) Imunizaciji protiv poliomijelitisa obavezno podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 14 godina.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana obaveznoj imunizaciji protiv poliomijelitisa podliježu i djeca odmah poslije rođenja (nulta doza vakcine) po epidemiološkim indikacijama.

(3) Imunizacija protiv poliomijelitisa obavlja se vakcinacijom i revakcinacijom, živom ili mrtvom vakcinom protiv poliomijelitisa.

Član 28.Način vršenja imunizacije protiv poliomijelitisa

(1) Vakcinaciji protiv poliomijelitisa podliježu djeca s navršena dva do navršenih 12 mjeseci života.

(2) Ako se iz bilo kojih razloga vakcinacija iz stava (1) ovog člana ne obavi u utvrđenom roku, poželjno je vakcinisanje obaviti u periodu od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina. Ako se iz bilo kojih razloga vakcinacija ne obavi do navršene pete godine, vakcinisanje je potrebno obaviti do navršene 14 godine.

(3) Vakcinacija protiv poliomijelitisa vrši se davanjem tri doze inaktivne vakcine protiv poliomijelitisa (IPV, odnosno kombinirane vakcine koja u svom sastavu ima IPV) s razmakom između pojedinih doza od najmanje 30 dana. Vakcina se daje intramuskularno u deltoidni mišić.

(4) Ukoliko se vakcinacija obavlja živom dvotipnom (bivalentnom) oralnom vakcinom protiv poliomijelitisa (bOPV), rasporedu vakcinacije treba dodati najmanje jednu dozu inaktivne vakcine protiv poliomijelitisa (IPV), s razmacima između pojedinih doza od najmanje 30 dana. Vakcinacija se vrši ukapavanjem dvije kapi bOPV vakcine, u dozi od 0,1 ml, u usta djeteta, odnosno davanjem jedne doze IPV-a, intramuskularno u bedro ili deltoidni mišić.

(5) U slučaju utvrđene epidemiološke situacije, mogu se dati i drugi oblici žive oralne vakcine protiv poliomijelitisa.

Član 29.Revakcinacija protiv poliomijelitisa

(1) Prvoj revakcinaciji protiv poliomijelitisa podliježu djeca iz stava (1) člana 28. ovog pravilnika. Od dana završetka potpune vakcinacije do prve revakcinacije treba proći jedna godina.

(2) Druga revakcinacija protiv poliomijelitisa obavlja se u petoj godini života. Ukoliko se ne obavi u navedenom roku, dijete će se revakcinisati pri upisu u školu ili u prvom razredu osnovne škole.

(3) Treća revakcinacija protiv poliomijelitisa obavlja se u završnom razredu osnovne škole, odnosno u četrnaestoj godini.

(4) Revakcinacija se provodi davanjem jedne doze žive bivalentne oralne vakcine protiv poliomijelitisa (bOPV), odnosno davanjem jedne doze inaktivne vakcine protiv poliomijelitisa (IPV).

E. Imunizacija protiv morbila, rubeole i parotitisa

Član 30.Imunizacija protiv morbila, rubeole i parotitisa

(1) Imunizaciji protiv morbila, rubeole i parotitisa (MRP) obavezno podliježu djeca od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina i obavlja se vakcinacijom i revakcinacijom.

(2) Vakcinaciji protiv morbila, rubeole i parotitisa podliježu djeca od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina života.

(3) Ako se iz bilo kojih razloga vakcinacija ne obavi do navršene pete godine, vakcinisanje je potrebno obaviti do 14 godine.

(4) Vakcinacija protiv morbila, rubeole i parotitisa obavlja se davanjem jedne doze kombinirane vakcine.

(5) Revakcinaciji protiv morbila, rubeole i parotitisa, podliježu djeca u šestoj godini života. Ukoliko se revakcinacija ne obavi u navedenom roku, dijete će se revakcinisati pri upisu u školu ili u prvom razredu osnovne škole, odnosno do 14 godine, s tim da je od vakcinacije prošlo najmanje tri mjeseca.

(6) Ako prema procjeni epidemiološke službe postoje epidemiološke indikacije, vakcinacija protiv morbila obavezna je i za djecu od šest do 12 mjeseci života, ali se moraju revakcinisati od 15 mjeseci do 24 mjeseca života.

(7) Imunizacija protiv morbila i rubeole može se provoditi i kod osoba od 15 do 18 godina života koje do 14 godine nisu primile dvije doze morbila i jednu dozu rubeole. Imunizacija se provodi davanjem jedne, odnosno dvije doze monovalentne vakcine protiv morbila (u razmaku od tri mjeseca), odnosno jedne doze monovalentne vakcine protiv rubeole.

F. Imunizacija protiv hepatitisa B

Član 31.Indikacije za imunizaciju protiv hepatitisa B

(1) Imunizacija protiv hepatitisa B je indicirana za:

  • a)
    osobe u zdravstvenim i drugim ustanovama, kao i za zdravstvene radnike u privatnoj praksi, koji su pri obavljanju svog posla pojačano izloženi zarazi, odnosno pri obavljanju svoga posla dolaze u neposredan dodir sa zaraženim osobama i zaraženim materijalom (krv, ekskreti, sekreti);
  • b)
    novorođenčad;
  • c)
    spolne partnere HBsAg pozitivnih osoba;
  • d)
    porodične kontakte HBsAg pozitivnih osoba;
  • e)
    bolesnike na hemodijalizi;
  • f)
    osoblje i štićenike zavoda za duševno oboljele osobe;
  • g)
    intravenske ovisnike o opojnim sredstvima;
  • h)
    oboljele od hemofilije i leukemije.

Član 32.Način vršenja imunizacije protiv hepatitisa B

(1) Imunizacija protiv hepatitisa B obavlja se sa vakcinom dobivenom genetskim inženjeringom iz površinskog antigena virusa hepatitisa B.

(2) Za imunizaciju se koristi odgovarajuća doza vakcine za određenu dob, po preporuci proizvođača.

(3) Za imunizaciju bolesnika na hemodijalizi i osoba s oštećenjem imunog sistema, daje se dvostruka doza vakcine za tu dob.

Član 33.Način vršenja imunizacije protiv hepatitisa B

(1) Imunizacija protiv hepatitisa B obavlja se s tri doze vakcine protiv hepatitisa B, koje se daju intramuskularno po shemi prvi, trideseti i stoosamdeseti dan (0, 1, 6 mjesec).

(2) Imunizacija novorođenčadi protiv hepatitisa B vrši se davanjem tri doze odgovarajuće vakcine po shemi 0, 1, 6 mjesec. Prva doza daje se po rođenju u prvih 12 odnosno 24 sata, druga za jedan mjesec i treća šest mjeseci nakon prve.

(3) Imunizacija novorođenčadi HBsAg pozitivnih majki i osoba koje su imale akcident sa zaraženim materijalom obavlja se s četiri doze ("brza" shema) i to: 0, 1, 2, 12 mjesec, a bolesnika na programu dijalize i osoba s oštećenjem imunog sistema po shemi 0, 1, 2, 6 mjeseci.

(4) Imunizacija se vrši davanjem odgovarajuće doze vakcine intramuskularno u deltoidnu regiju, izuzev I i II neonatalne doze koje se daju u anterolateralni dio bedra.

Član 34.Revakcinacija protiv hepatitisa B

Revakcinacija nakon neonatalne hepatitis B vakcinacije nije potrebnoa, dok se ostale kategorije iz člana 31. ovog pravilnika revakcinišu protiv hepatitisa B svakih pet godina, ukoliko proizvođač vakcine ne odredi drukčije.

G. Imunizacija protiv rabijesa

Član 35.Imunizacija protiv rabijesa

(1) Imunizaciji protiv rabijesa podliježu obavezno sve osobe izložene zarazi virusom rabijesa i to:

  • a)
    osoba koju je ugrizla ili na drugi način ozlijedila bijesna ili na rabijes sumnjiva divlja ili domaća životinja;
  • b)
    osoba koju je ugrizao pas ili mačka nepoznatog vlasnika, a koji se ne mogu podvrgnuti desetodnevnoj veterinarskoj kontroli;
  • c)
    osoba koju je ugrizao pas ili mačka koji u roku od 10 dana od dana ozljede pokažu znakove rabijesa, uginu, budu ubijeni ili odlutaju;
  • d)
    osoba koja se mogla zaraziti virusom rabijesa preko sluznice ili oštećene kože;
  • e)
    osoba ozlijeđena pri radu s materijalom kontaminiranim virusom rabijesa.

(2) Indikacije za imunizaciju određuje doktor medicine specijalista epidemiologije po prethodno obavljenom pregledu svake ozljeđene osobe, utvrđivanjem okolnosti pod kojim je došlo do ozljeđivanja i ovisno o epizootiološkoj situaciji terena na kojem je došlo do ozljeđivanja.

Član 36.Način vršenja imunizacije protiv rabijesa

(1) Imunizacija protiv rabijesa obavlja se davanjem koncentrirane vakcine protiv rabijesa s kulture stanica i to:

  • a)
    s pet doza vakcine odmah nakon utvrđivanja indikacija u nultom, trećem, sedmom, četrnaestom i tridesetom danu ili
  • b)
    s četiri doze vakcine nakon utvrđivanja indikacije u nultom s 2 doze, te u sedmom i dvadesetprvom danu sa po jednom dozom vakcine.

(2) Osobama koje su imunizirane protiv rabijesa u slučaju ponovne ozljede daju se tri doze vakcine protiv rabijesa u nultom, trećem i sedmom danu, ako je od imunizacije prošlo manje od tri godine, a ako je prošlo više od tri godine, mora se obaviti potpuna imunizacija uz imunoprofilaksu prema indikaciji.

(3) Istovremeno s imunizacijom protiv rabijesa obavlja se imunizacija i protiv tetanusa, vakcinacijom, odnosno revakcinacijom, u skladu sa ovim pravilnikom.

Član 37.Preekspozicijska imunizacija protiv rabijesa

(1) Preekspozicijska imunizacija protiv rabijesa obavezna je za osobe koje su po prirodi svog posla izložene zarazi virusom rabijesa kao što su: laboratorijski radnici, veterinari, lovni čuvari, preparatori.

(2) Imunizacija se obavlja tako da se daju tri doze vakcine nulti, sedmi i 30 dan. Održavajuće (booster) doze se daju svake treće godine, ovisno od visine protutijela u serumu (ispod 5 IU/ml).

Član 38.Indikacija za imunizaciju protiv rabijesa

Ukoliko postoji indikacija za imunizaciju protiv rabijesa, u skladu sa odredbom člana 35. ovog pravilnika, kod imunizacije protiv rabijesa ne primjenjuju se odredbe čl. 11. i 12. ovog pravilnika.

H. Imunizacija protiv žute groznice, kolere i trbušnog tifusa

Član 39.Imunizacija protiv žute groznice i kolere

(1) Imunizaciji protiv žute groznice podliježu obavezno osobe koje putuju u državu u kojoj postoji ta bolest ili u državu koja zahtijeva imunizaciju protiv te bolesti, a obavIja se davanjem jedne doze vakcine najkasnije 10 dana prije polaska na put. Revakcinacija se obavlja nakon 10 godina.

(2) Imunizaciji protiv kolere podliježu osobe koje putuju u državu u kojoj postoji povećan rizik od infekcije (epidemiološka indikacija) ili koja zahtijeva imunizaciju te bolesti a obavlja se davanjem dvije doze vakcine u razmaku od najmanje osam dana. Revakcinacija se obavlja nakon šest mjeseci.

Član 40.Imunizacija protiv trbušnog tifusa

(1) Imunizaciji protiv trbušnog tifusa podliježu obavezno:

  • a)
    sve osobe koje žive u zajedničkom domaćinstvu s kliconošom trbušnog tifusa;
  • b)
    osobe uposlene na čišćenju kanalizacije i septičkih jama i uklanjanu smeća i drugog otpadnog materijala iz naselja.

(2) Osim osoba iz stava (1) ovog člana imunizaciji podliježu obavezno i druge osobe prema epidemiološkim indikacijama.

(3) Imunizacija protiv trbušnog tifusa provodi se vakcinacijom i revakcinacijom, odgovarajućom vakcinom, pridržavajući se preporuka proizvođača.

(4) Osim kontraindikacija predviđenih u članu 11. ovog pravilnika kontraindikacijama protiv trbušnog tifusa smatraju se:

  • a)
    trudnoća - za sve vrijeme njenog trajanja;
  • b)
    period laktacije;
  • c)
    životna dob do treće godine i preko 60 godine.

I. Imunizacija protiv meningokoknog meningitisa

Član 41.Imunizacija protiv meningokoknog meningitisa

(1) Imunizaciji protiv meningokoknog meningitisa podliježu osobe koje putuju u države koje zahtijevaju imunizaciju protiv te bolesti.

(2) Imunizacija se provodi davanjem jedne doze odgovarajuće vakcine najkasnije deset dana prije polaska na endemsko područje.

J. Imunizacija protiv virusnog hepatitisa A, varičela, pneumokokne bolesti, rota virusa i humanog papiloma virusa

Član 42.Imunizacija protiv virusnog hepatitisa A, varičela, pneumokokne bolesti, rota virusa i humanog papiloma virusa

(1) Imunizacija protiv virusnog hepatitisa A, varičela, pneumokokne bolesti, rota virusa i humanog papiloma virusa provodi se prema epidemiološkim i medicinskim indikacijama, odgovarajućom vakcinom, pridržavajući se uputa proizvođača.

(2) Imunizaciju će, ovisno o vrsti vakcine, provoditi nadležni liječnik.

III. IMUNOPROFILAKSA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI
A. Imunoprofilaksa protiv tetanusa

Član 43.Imunoprofilaksa protiv tetanusa

(1) Imunoprofilaksa protiv tetanusa obavezna je za sve ozlijeđene osobe koje nisu vakcinisane protiv tetanusa, koje su nepotpuno vakcinisane i za koje nema dokaza da su vakcinisane, te ako je od posljednje vakcinacije prošlo više od 10 godina.

(2) Imunoprofilaksa protiv tetanusa daje se odmah nakon utvrđivanja indikacije.

Član 44.Način vršenja imunoprofilakse protiv tetanusa

Imunoprofilaksa protiv tetanusa obavlja se tako što se ozlijeđenoj osobi daje odgovarajuća doza humanog antitetaničnog imunoglobulina.

B. Imunoprofilaksa protiv rabijesa

Član 45.Imunoprofilaksa protiv rabijesa

(1) Imunoprofilaksa protiv rabijesa daje se osobama iz člana 35. ovog pravilnika prema utvrđenim indikacijama.

(2) Imunoprofilaksa protiv rabijesa obavlja se odmah nakon utvrđivanja indikacije uz istovremeno započinjanje aktivne imunizacije (davanje prve doze vakcine protiv rabijesa u odvojena mjesta).

Član 46.Način vršenja imunoprofilakse protiv rabijesa

Imunoprofilaksa protiv rabijesa obavlja se davanjem ozlijeđenoj osobi 20 i.j. humanog antirabičnog imunoglobulina (HRIG) na kilogram tjelesne težine.

C. Imunoprofilaksa protiv hepatitisa tipa B

Član 47.Imunoprofilaksa protiv hepatitisa B

(1) Imunoprofilaksa protiv hepatitisa B indicirana je za:

  • a)
    novorođenčad HBsAg pozitivnih majki;
  • b)
    osobe koje su bile izložene neposrednom dodiru sa zaraznim materijalom.

(2) Imunoprofilaksa iz stava (1) ovog člana obavlja se davanjem odgovarajuće doze humanog hepatitis B imunoglobulina.

IV. HEMOPROFILAKSA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI
A. Hemoprofilaksa protiv kolere

Član 48.Hemoprofilaksa protiv kolere

(1) Zaštita lijekovima (hemoprofilaksa) protiv kolere obavezna je za sve osobe za koje se utvrdi da su bile u porodičnom kontaktu, ili kontaktu koji odgovara porodičnom, s oboljelim ili kliconošom.

(2) Hemoprofilaksa protiv kolere obavlja se davanjem odgovarajuće doze tetraciklina.

B. Hemoprofilaksa protiv tuberkuloze

Član 49.Hemoprofilaksa protiv tuberkuloze

(1) Hemoprofilaksa protiv tuberkuloze obavezna je:

  • a)
    za djecu dobi do navršene treće godine koja žive u kontaktu s aktivnim tuberkuloznim bolesnikom, a koja nisu bila vakcinisana protiv tuberkuloze, a na tuberkulin reagiraju pozitivnom tuberkulinskom reakcijom u promjeru većem od 6 mm (odnosno 10 mm), ovisno o vrsti tuberkulina (spontani tuberkulinski reaktor);
  • b)
    za osobe u dobi do 25 godina koje burno reagiraju na tuberkulin (induracija preko 20 mm), a žive u kontaktu s aktivnim tuberkuloznim bolesnikom;
  • c)
    za osobe koje iz bilo kojih razloga primaju kortikosteroide duže od 30 dana, a imaju sekvele tuberkulozne bolesti;
  • d)
    za osobe zaražene HIV virusom.

(2) Hemoprofilaksa tuberkuloze obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova u odgovarajućem trajanju.

C. Hemoprofilaksa protiv malarije

Član 50.Hemoprofilaksa protiv malarije

(1) Hemoprofilaksa protiv malarije obavezna je za sve osobe koje odlaze u države ili na područja u kojima postoji endemija malarije.

(2) Hemoprofilaksa protiv malarije obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova za hemoprofilaksu malarije, vodeći računa o rezistenciji uzročnika - sedam dana prije odlaska osobe u državu, odnosno na područje gdje postoji endemija malarije, dok ona tamo boravi i 4 - 6 sedmica nakon njezina povratka.

D. Hemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti

Član 51.Hemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti

(1) Hemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz 10 dana.

(2) Hemoprofilaksa je obavezna za:

  • a)
    osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu;
  • b)
    djecu u porodičnom kontaktu, kod pojave streptokokne bolesti u školama ili dječjim ustanovama i prema epidemiološkoj indikaciji po prethodnoj konsultaciji s epidemiologom.

(3) U slučaju preosjetljivosti primjenjuje se drugi antibiotik.

(4) Hemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti za osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz najmanje pet godina.

E. Hemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane hemofilusom influence tip b

Član 52.Hemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane hemofilusom influence tip b

(1) Hemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane hemofilusom influence tip b obavezna je za:

  • a)
    sve članove porodice osobe koja je oboljela od meningitisa ili sepse uzrokovane hemofilusom influence tip b, ako u porodici ima djece nevakcinisane protiv hemofilus influence tip b, a mlađe od pet godina;
  • b)
    nevakcinisanu djecu i osoblje ustanova predškolske dobi ako se unutar mjesec dana od inicijalnog slučaja pojavi novi slučaj meningitisa ili sepse uzrokovane hemofilusom influence tip b.

(2) Hemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane hemofilusom influence tip b provodi se odgovarajućim dozama rifampicina kroz četiri dana. Za hemoprofilaksu kod odraslih osoba može se koristiti ciprofloksacin u jednokratnoj dozi.

F. Hemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti

Član 53.Hemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti

(1) Hemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti obavezna je za osobe iz bliskog kontakta s oboljelim od meningokokne bolesti.

(2) Indikaciju iz stava (1) ovog člana određuje epidemiolog.

(3) Hemoprofilaksa se provodi primjenom odgovarajućeg antimikrobnog preparata (rifampicin, ciprofloksacin ili cephtriaxon), u odgovarajućoj dozi i trajanju, ovisno o dobi osobe kojoj se propisuje hemoprofilaksa.

G. Hemoprofilaksa protiv HIV infekcije

Član 54.Hemoprofilaksa protiv HIV infekcije

(1) Postekspozicijska profilaksa preporučuje se kod perkutanog izlaganja potencijalno infektivnoj krvi ili tkivnim tekućinama ili eventualno kod izlaganja preko konjuktiva (akcidenti u zdravstvenim ustanovama).

(2) Preporučuju se adekvatne kombinacije antiretroviralnih lijekova, po mogućnosti, unutar jednog sata nakon izlaganja, najkasnije unutar 72 sata, a u trajanju najmanje 4 sedmice.

V. PROVOĐENJE IMUNIZACIJE, IMUNOPROFILAKSE I HEMOPROFILAKSE

Član 55.Program imunizacije

(1) Obavezna imunizacija, imunoprofilaksa i hemoprofilaksa protiv određenih zaraznih bolesti provodi se po programu imunizacije koji za svaku godinu donosi federalni ministar zdravstva, na prijedlog Federalnog zavoda.

(2) U programu imunizacije iz stava (1) ovog člana određuju se grupe stanovništva i osobe koje podliježu obaveznoj imunizaciji.

(3) Zdravstvene ustanove obavljaju obaveznu imunizaciju na osnovu godišnjih planova imunizacije.

(4) Obrazac 2. "Godišnji plan imunizacije" nalazi se u prilogu ovog pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Član 56.Obaveze u provođenju imunizacije

(1) Zdravstvene ustanove obavezne su odrediti mjesto i vrijeme obavljanja imunizacije i pojedinačnim pozivima pozvati sve obaveznike na imunizaciju.

(2) Za maloljetnike poziv se upućuje roditelju ili staratelju uz naznaku prezimena i imena maloljetnika koji podliježe imunizaciji.

(3) Izuzetno, pozivi se neće dostavljati učenicima osnovnih i srednjih škola.

(4) Zdravstvena ustanova-vakcinacijski centar obavezna je pisanim putem obavijestiti školu o polaznicima određenih razreda koji podliježu imunizaciji te o mjestu i vremenu obavljanja imunizacije, te održati prethodni sastanak s roditeljima djece koja podliježu vakcinaciji.

(5) Imunizacija učenika pojedinih razreda obavlja se u pravilu za vrijeme trajanja nastave u prostorijama zdravstvene ustanove ili u prikladnim prostorijama škole.

(6) Škole su obavezne na osnovu primljene obavijesti dovesti na imunizaciju sve učenike koji podliježu imunizaciji od određenih zaraznih bolesti.

Član 57.Obaveze nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave

Nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave obavezno je dostaviti zdravstvenoj ustanovi koja obavlja imunizaciju svaka dva mjeseca popis osoba upisanih u matične knjige rođenih i umrlih za sve osobe do navršene 18 godine.

Član 58.Uvjeti za čuvanje i transport vakcina

(1) Zdravstvena ustanova koja obavlja obaveznu imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti, mora imati rashladne uređaje za čuvanje i transport vakcina, odgovarajuće mjerne indikatore temperatura, potrebnu opremu, odgovarajuće stručno osoblje i propisane sanitarno-tehničke i druge uvjete predviđene ovim pravilnikom i drugim propisima.

(2) Proizvođači, distributeri vakcina i zdravstvene ustanove koje koriste vakcine obavezne su transportirati vakcine pod odgovarajućim režimom hladnog lanca.

(3) Proizvođač je dužan prilikom isporuke vakcina osigurati i monitoring-kartice koje će omogućiti nadzor nad provođenjem hladnog lanca u transportu od proizvođača do korisnika.

VI. EVIDENCIJE I OBAVJEŠTAVANJE O OBAVLJENOJ IMUNIZACIJI

Član 59.Obavezna evidencija o imunizaciji

(1) Zdravstvene ustanove koje obavljaju obaveznu imunizaciju obavezne su voditi evidenciju o izvršenoj imunizaciji za svaku osobu koja podliježe toj imunizaciji.

(2) Svi podaci o izvršenoj imunizaciji unose se u osnovnu dokumentaciju obaveznika vakcinacije - "Karton vakcinacije" koji se nalazi u kartoteci vakcinacijskog centra kojem gravitira osoba koja se vakciniše. Isti podaci unose se u "Iskaznicu vakcinacije" koja predstavlja ličnu dokumentaciju i koju vakcinisana osoba zadržava kod sebe.

(3) Obrazac 3. "Karton vakcinacije" i Obrazac 4. "Iskaznica vakcinacije" nalaze su u prilogu ovog pravilnika i čine njegov sastavni dio.

Član 60.Plan imunizacije i izvještaji o provedenim imunizacijama

(1) Zdravstvena ustanova koja obavlja imunizaciju dužna je napraviti godišnji plan imunizacije i dostaviti ga nadležnom kantonalnom zavodu za javno zdravstvo, a nadležni kantonalni zavod Federalnom zavodu najkasnije do 1. februara za tekuću godinu.

(2) Zdravstvene ustanove koje obavljaju obaveznu imunizaciju obavezne su dostaviti mjesečne izvještaje o izvršenim imunizacijama i potrošnji vakcina nadležnom kantonalnom zavodu za javno zdravstvo i to najkasnije do 10. u mjesecu za prethodni mjesec, a godišnji izvještaj najkasnije do 1. februara za proteklu kalendarsku godinu.

(3) Nadležni kantonalni zavod za javno zdravstvo sastavlja zbirni mjesečni izvještaj o provedenoj vakcinaciji i potrošnji vakcina na svom području, i dostavlja ga Federalnom zavodu i to najkasnije do 20. u mjesecu, za prethodni mjesec, a godišnji izvještaj dostavlja najkasnije do 15. marta za proteklu kalendarsku godinu.

(4) Obrazac 5. "Izvještaj o obaveznim imunizacijama protiv zaraznih bolesti ", Obrazac 6. "Izvještaj o potrošnji vakcina", Obrazac 7. "Godišnji izvještaj o provedenim imunizacijama po općinama", Obrazac 8. "Izvještaj o provedenim imunizacijama u porodilištu i Izvještaj o potrošnji vakcina u porodilištu" i Obrazac 9. "Zbirni izvještaj o provedenim imunizacijama po porodilištima kantona i Zbirni izvještaj o potrošnji vakcina po porodilištima kantona" nalaze se u prilogu ovog pravilnika i čine njegov sastavni dio.

VII. ZAVRŠNE ODREDBE

Član 61.Prestanak važenja propisa

Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o načinu provođenja obavezne imunizacije, imunoprofilakse i hemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje podliježu toj obavezi ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/07, 19/08, 6/10, 8/11, 12/12, 95/13, 64/14 i 16/15).

Član 62.Stupanje na snagu

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

Broj 01-37-4050/16
18. augusta 2016. godine
Sarajevo

Ministar
Doc. dr. Vjekoslav Mandić, s. r.