Vlada Federacije Bosne i Hercegovine
Odluka o usvajanju strategije za borbu protiv korupcije 2016 - 2019
Na osnovu člana 19. stav (2) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 69. sjednici održanoj 16.09.2016. godine, donosi
ODLUKU
O USVAJANJU STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2016 - 2019
I.
Usvaja se Strategija za borbu protiv korupcije 2016-2019.
II.
Sastavni dio ove odluke čini Strategija za borbu protiv korupcije 2016-2019.
III.
Zadužuje se Antikorupcioni tim Vlade Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/16), za monitoring i evaluaciju Strategije za borbu protiv korupcije 2016-2019.
IV.
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".
V. broj 1743/2016
16. septembra 2016. godine
Sarajevo
Premijer
Fadil Novalić, s. r.
STRATEGIJA
ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2016 - 2019 FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Sarajevo, 2016
Temeljne orijentacije u ostvarivanju gore postavljenoga cilja su prevencija, represija, razvijanje svijesti o štetnosti korupcije i saradnja sa građanskim društvom. Pod prevencijom se podrazumijevaju aktivnosti kojima se nastoje ukloniti ili barem smanjiti izravni odnosno neizravni uzroci korupcije. To je najšira fronta suprotstavljanja korupciji i uključuje sve institucije, koje trebaju izgrađivati i unaprjeđivati okruženje u kojem se donošenje odluka vrši transparentno i u skladu sa jasnim propisima, a nadzor nad radom javnih službenika i odgovornost za propuste, kao elementi sistema situacijske prevencije korupcije, trebaju biti tako uspostavljeni da dobro funkcioniraju. Pod represijom se podrazumijevaju aktivnosti kojima se reagira na već počinjena kršenja pravnih propisa primjenom krivičnih, prekršajnih, disciplinskih, upravnih i drugih mjera i sankcija. Popis mjera i aktivnosti na planu borbe protiv korupcije, koje strategija i akcijski plan dobrim dijelom predstavljaju, ne znači previše ukoliko oni od kojih se očekuje implementacija istih ne raspolažu osnovnim znanjima, ali i ispravnim stavovima, o značaju i sredstvima borbe protiv korupcije. Obično se razvijanjem svijesti o korupciji podrazumijeva ispunjavanje dva cilja: jačanje i širenje svijesti o štetnosti korupcije, što doprinosi pravilnijim stavovima o pravoj naravi korupcije, te prenošenje spoznaja i vještina kako joj se uspješno suprotstavljati. Građansko društvo, koje uključuje sve organizacije i mreže koje se nalaze van formalnog državnog aparata, također treba uključiti u suprotstavljanje korupciji. Njihov angažman uključuje mnogobrojne aktivnosti, od kojih su najvažniji podrška jačanju kapaciteta javnoga sektora, kampanje, istraživanja, i sl. Ukoliko ne bi postojali efikasni mehanizmi organizacijskoga, vremenskog i logičkog usklađivanja mjera i aktivnosti, postojala bi opasnost da se iste realiziraju nekoordinirano i da nema podataka o napretku. Zato je umjesto raspršenosti obaveza na niz aktera koje u konačnici niko efikasno ne koordinira, a što bi moglo dovesti do situacije da se na kraju niko ne smatra odgovornim za reformu, bitno uspostaviti učinkovit sistem koordinacije, praćenja i evaluacije urađenoga. Zato će se kao zasebna orijentacija postaviti uspostava učinkovitog sistema koordinacije, monitoringa i evaluacije antikorupcijskih aktivnosti.
Antikorupcioni tim Vlade Federacije Bosne i Hercegovine će putem koordinacije nadgledati provođenje svih aktivnosti na prevenciji i sprečavanju korupcije i koruptivnih ponašanja u svim institucijama u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Strategija služi kao opći okvir za djelovanje u oblasti suprotstavljanja korupciji u cjelokupnom društvu Federacije Bosne i Hercegovine. Na temelju toga okvira će federalne institucije i pobrojana pravna lica, implementatori antikorupcijskih mjera i aktivnosti, izraditi vlastite (operativne) planove djelovanja protiv korupcije, koji će polaziti od općega okvira, ali će se baviti i specifičnostima na planu kvalitete upravljanja i odgovornosti unutar svakog subjekta.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, će putem Antikorupcionog tima, a u saradnji sa Agencijom za borbu protiv korupcije, nadležnim finansijskim, inspekcijskim i pravosudnim i svim drugim organima na teritoriji Federacije BiH kao i sa kantonima i općinama, nevladinim, međunarodnim organizacijama, civilnim društvom, medijima, drugim institucijama, privrednim subjektima i drugim organizacijama koje su registrovane na području Federacije Bosne i Hercegovine, od federalnog do općinskog nivoa unaprijediti učinkovitost, transparentnost i nepristranost u donošenju odluka i postupanju.
Imajući navedeno u vidu, cilj donošenja Strategije za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine glasi:
Korupcija postoji od kada postoje pravo i država, i nikada ne može biti u potpunosti uklonjena. No, zbog njezinih štetnih posljedica društvo mora učiniti sve da je svede na najmanju moguću mjeru. Pronalaženje ravnoteže između reduciranja korupcije i mjera i aktivnosti koje je potrebno preduzeti da bi se to ostvarilo, delikatan je zadatak. Ustavno uređenje Federacije Bosne i Hercegovine u periodu 1996-2016 bilo je plodno tlo za rast korupcije radi preplitanja nadležnosti i negativnog sukoba nadležnosti, te nečinjenja u određenim strukturama i institucijama u sprečavanju koruptivnih radnji. Stoga je potrebno ustanoviti prioritete i razmotriti mogućnosti za suprotstavljanje korupciji, a sve kako bi se bavili ostvarivim aktivnostima, a ne onima koji se čine važnima, ali su izvan domašaja institucija. Taj angažman trebao bi, ukratko, biti racionalni izbor onog što je moguće i korisno. Pored takvoga načelnoga stava, u cilju raspodjele odgovornosti za implementaciju i stvaranja mogućnosti za mjerenje napretka, u planiranju antikorupcijskih aktivnosti treba biti konkretan, te vezan za vremenske rokove ispunjenja mjera i aktivnosti. Svrha Strategije za borbu protiv korupcije je dalja izgradnja i jačanje institucionalno-normativnih mehanizama, kadrovskih kapaciteta i kompeticija koje postredno i/ili neposredno, na efektivan i efikasan način, olakšavaju dijagnostifikovanje, prevenciju, sankcionisanje koruptivnih pojava ali i obebjeđuju pružanje podrške zaštiti uzbunjivačima/zviždačima i žrtvama korupcije i koji bi trebalo da doprinesu razvoju integriteta na nivou institucija, društvenih grupa-profesija i građana Federacije BiH. Ukoliko se ne obratila pažnja na potonje, aktivnosti bi se implementirale bez jasnoga vremenskoga okvira i postojao bi realan rizik da se njihovo ispunjenje odnosi na neograničen ili teško odrediv period, što bi otežavalo praćenje, a vrlo vjerovatno i značajno negativno utjecalo na ukupnu realizaciju aktivnosti.
2. Cilj Strategije za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine
Važno je spomenuti da je zasnovanost izloženih strateških mjera i aktivnosti na činjenicama osigurana, pored ostalih, i podacima koji su za potrebe izrade Strategije za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine posebno sistemski prikupljani. Podaci su prikupljani koristeći revizorske izvještaje objavljene od 2012. do januara 2016. godine, a koji su se odnosili na nepravilnosti u izvršenju budžeta, korištenju resursa i upravljanju državnom imovinom u javnom sektoru Federacije Bosne i Hercegovine, te koji ostavljaju prostor za korupcijske i srodne prakse u Federaciji Bosne i Hercegovine. Uz to, na temelju iskaza uposlenika iz preko dvadeset federalnih institucija prikupljeni su podaci o aktivnostima koje se preduzimaju na planu uspostave i jačanja kvalitete upravljanja i odgovornosti u institucijama u kojima rade, a koje čine bitan dio javnog sektora u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i preporuke što po njihovom mišljenju treba poduzeti u narednom periodu. Na taj se način stvorila ne samo osnova za kreiranje strateškog dokumenta prilagođenog prilikama u praksi, nego i za pregled stanja prije nego se pokrenu strateške aktivnosti, čime se omogućava objektivnije mjerenje napretka.
Posvećena je pozornost i preporukama iz brojnih izvještaja koji se tiču integriteta i jačanja ambijenta koji ne tolerira korupciju, i to kako međunarodnih organizacija, tako i domaćih aktera. Naročito su u tom smislu bitne one iz Izvještaja o napretku kao dijela provedbe Strategije proširenja Evropske unije, te one iz evaluacijskih izvještaja Skupine država protiv korupcije.
Od domaćeg političkog i pravnog okvira, pored zakonskih i drugih odredaba iz relevantne regulative, treba spomenuti da su kao osnov za razvijanje strategije naročito razmotreni principi i obaveze koje za Federaciju Bosne i Hercegovine proizlaze iz državne Strategije za borbu protiv korupcije 2015.-2019. Također su uzete u obzir obaveze za Federaciju Bosne i Hercegovine iz Reformske agende za Bosnu i Hercegovinu za period 2015-2018. i Ažuriranog akcionog plana za realizaciju Reformske agende Federacije Bosne i Hercegovine koje se tiču borbe protiv korupcije. Podrazumijeva se da su rezultati i preporuke iz evaluacije Općeg plana Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u borbi protiv korupcije, koju je izradio Tim za monitoring i koordinaciju provođenja Općeg plana Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u borbi protiv korupcije, također uzeti u razmatranje.
Od dokumenata Ujedinjenih Nacija koje je Federacija Bosne i Hercegovine uzela u obzir prilikom razvijanja strateškoga okvira za suprotstavljanje korupciji treba naročito spomenuti Konvenciju protiv korupcije, koja na jednom mjestu uređuje mjere preventivne i represivne naravi, kao i mjere na učinkovitom oduzimanju koristi stečene korupcijom i međunarodnoj saradnji i kojom se napustio dotadašnji gotovo isključivo represivni i primijenio preventivno-reparatorni pristup. Ona je, zbog velikog broja potpisnica i obima materije koju oslovljava, izuzetno važna i smatra se najsveobuhvatnijim i naznačajnijim globalnim međunarodnim ugovorom koji se bavi korupcijom. Tu su još i Konvencija protiv transnacionalnog organiziranog kriminala i Međunarodni kodeks ponašanja za javne službenike. Dokumenti Vijeća Evrope koji su od značaja za ovu materiju i koji su naročito uzeti u obzir su Građanskopravna i Krivičnopravna konvencija o korupciji, Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga krivičnim djelom, Rezolucija (97) 24 o dvadeset vodećih principa u borbi protiv korupcije, Preporuke o Zajedničkim pravilima protiv korupcije u finansiranju političkih stranaka i izbornih kampanja i Preporuke 10 (2000) o Kodeksu ponašanja javnih službenika. Na razini Evropske Unije naročito su razmotreni Konvencija za borbu protiv korupcije koja se odnosi na službenike evropskih zajednica ili službenike zemalja članica Evropske unije, Okvirna odluka 2003/568/JHA o borbi protiv korupcije u privatnom sektoru, Deset principa za unaprjeđenje borbe protiv korupcije zemalja koje pregovaraju o članstvu, zemalja kandidatkinja i trećih zemalja i Direktiva Evropskog Parlamenta i Vijeća o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Evropskoj uniji. U okrilju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj treba spomenuti Konvenciju o suzbijanju podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama i Preporuke za upravljanje sukobom interesa u javnoj službi.
Korupcija je globalni problem i mnoge države preduzimaju različite mjere kako bi mu se suprotstavili. Činjenica da korupcija ima takav karakter ne treba služiti kao utjeha i opravdanje da je borba protiv nje teška, pa i bezizgledna, nego kao poticaj da se u antikorupcijskim programima koje su preduzimali drugi prepoznaju dobre prakse i razmisli o njihovom uvođenju u javni sektor Federacije Bosne i Hercegovine. Sem toga, mnogobrojnim međunarodnim pravnim dokumentima i inicijativama uspostavljeni su standardi u oblasti borbe protiv korupcije koje Federacija Bosne i Hercegovine namjerava u najvećoj mogućoj mjeri primijeniti u svom javnom sektoru.
Opći okvir za donošenje Strategije za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine
Kao što to iz naslova proizlazi, Strategija se odnosi na četverogodišnji period i slijedi obuhvat aktualne državne Strategije za borbu protiv korupcije.
U pogledu nadležnosti, bitno je istaći ustavno-pravni položaj i uređenje Federacije Bosne i Hercegovine. Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni imaju Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine uređene odnose koji se, najprije, tiču nadležnosti za obavljanje određenih javnih funkcija i poslova javne vlasti na ova dva administrativna nivoa. Tako su u odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (III. Podjela nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti) uređene tri kategorije nadležnosti između Federacije Bosne i Hercegovine i kantonâ: (a) isključive nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, (b) podijeljene nadležnosti između Federacije Bosne i Hercegovine i kantonâ, te (c) kantonalne nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. U kontekstu izrade strateških programa i aktivnosti u cilju borbe protiv korupcije, nadležnosti za koje je Federacija Bosne i Hercegovine isključivo nadležna svakako čine ključnu cjelinu propisa i strateškog portfolija na ovom nivou vlasti koji će biti obuhvaćeni Strategijom koja se donosi za administrativni nivo Federacije Bosne i Hercegovine. Najčešće, preplitanje nadležnosti Federacije, kantona i općina pogoduje razvoju korupcije i njenom brzom širenju, a nedorečenost u oblasti propisa, društveni odnosi, kulturološke karakteristike i socijalni aspekti su neki od razloga koji često prouzrokuju korupciju. Kada je riječ o uređenju Federacije Bosne i Hercegovine, kantonâ i općina, treba naglasiti da ti odnosi trebaju biti zasnovani na koordiniranom vršenju poslova od strane Federacije Bosne i Hercegovine koje obavljaju kantoni i općine. Polazeći od toga da se specifični problemi koruptivnih ponašanja mogu javiti u oblastima koje su direktno ili u vezi sa podijeljenim nadležnostima između Federacije Bosne i Hercegovine i kantonâ, ovaj strateški dokument će se baviti i onim pravnim aktima koji se donose kao obavezujući za cijeli teritorij Federacije Bosne i Hercegovine, pa čak i ako kantoni učestvuju u njihovom provođenju. Federalnim propisima se svakako samo stvara okvir za djelovanje, a implementacijske propise donose niže razine vlasti. Uz to, organizacija organa uprave i drugi mehanizmi pružaju mogućnost konsultiranja i saradnje u fazi implementacije propisa, tako da su dogovor i zajednički rad i na taj način osigurani.
Strategija za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine odnosi se na kompletno društvo u Federaciji Bosne i Hercegovine kao i sve njegove institucije, privredne subjekte i druge organizacije koje su registrovane na području Federacije Bosne i Hercegovine, za koje je neophodno da koordiniraju rad i sarađuju od federalnog do općinskog nivoa. U obuhvatu Strategije potrebno je da Antikorupcion tim Vlade Federacije Bosne i Hercegovine uspostavi koordinaciju sa Agencijom za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije i drugim institucijama na području Federacije BiH. Poseban osvrt potrebno je usmjeriti na federalne organe uprave i upravne organizacije, te pravne subjekte u kojima federalni organi uprave i federalne upravne organizacije imaju nadležnosti po osnovu zakonskih i vlasničkih prava. To podrazumijeva i pravna lica čije se finansiranje najvećim dijelom vrši iz javnih prihoda Federacije Bosne i Hercegovine (fondovi i sl.), te privredna društva sa većinskim učešćem državnog kapitala u kojima ovlaštenja po osnovu učešća državnog kapitala vrše organi Federacije Bosne i Hercegovine. Često ih se označava i terminom javni sektor.
Stvarni i vremenski obuhvat Strategije za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine
Federacija Bosne i Hercegovine je sredinom 2012. godine prvi put donijela strateški okvir za suprotstavljanje korupciji u vidu Općeg plana Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u borbi protiv korupcije. Plan je usvojio principe i programe državnoga strateškoga okvira za suprotstavljanje korupciji, ali je nominirao i veliki broj mjera kojima su se trebali uspostaviti prioriteti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Osnovi sistemskog, institucionalnog pristupa suprotstavljanju korupciji i početna svijest o mehanizmima borbe su razvijeni, no problema je i dalje mnogo i potrebno je ići dalje i unaprijediti učinkovitost i integritet u javnom sektoru Federacije Bosne i Hercegovine. Pored činjenice da je razvijanje strateškog okvira za suprotstavljanje korupciji prema Zakonu o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije obaveza za Federaciju Bosne i Hercegovine, razlozi za usvajanje Strategije za borbu protiv korupcije Federacije Bosne i Hercegovine su, imajući u vidu ranije iznesene podatke, očito i pragmatični. Strategija za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine izraz je opredijeljenosti i ustrajnosti za borbu protiv korupcije i okvir za koherentan i sveobuhvatan pristup za jačanje integriteta i kvaliteta upravljanja i odgovornosti u ovom entitetu.
Korupcija nije samo oblik delinkvencije, niti se aktivnosti na njezinom suprotstavljanju mogu svesti samo na (krivično)pravne sankcije. Korupcija je mnogo šira od individualnih kršenja normi nepoštenih pojedinaca i ima svoje korijene u dubljim ekonomskim, kulturnim i društvenim faktorima, kojima se državni odgovor na korupcijska ponašanja također mora baviti. Ključ reforme je u mijenjanju politike i sistema, a ne u progonu pojedinačnih krivaca, moralnim prodikama ili donošenju novih zakona i propisa. Dobar način da država uspješno odgovori na pojave koje su povezane sa korupcijom jest da organizira i sistematizira svoje aktivnosti, a to je, s druge strane, moguće samo ako se aktivnosti planiraju. Strateškim dokumentima u oblasti borbe protiv korupcije definiraju se ciljevi koji se žele postići određenim nizom aktivnosti za čiju implementaciju su u nekom periodu zadužene jedna ili više osoba ili institucija.
Mnoga istraživanja koja se posredno ili neposredno tiču korupcije svrstavaju Bosnu i Hercegovinu, a time i Federaciju Bosne i Hercegovine, na nezavidne pozicije. To se, npr., može zaključiti iz izvještaja Lakoće poslovanja Svjetske Banke za 2016. godinu, a Izvještaj o globalnoj konkurentnosti 2015-2016 Svjetskoga ekonomskog foruma ukazuje na činjenicu da poslovanje u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri ometa korupcija. Istraživanje Ureda Ujedinjenih nacija za droge i kriminalitet koje se bavilo stvarnim iskustvima građana i poslovnih subjekata sa podmićivanjem ukazalo je na dosta visoku prisutnost podmićivanja u svakodnevnim kontaktima građana, ali i poslovnim interakcijama privrednih subjekata, sa javnim sektorom. Tako je dio istraživanja posvećen iskustvima građana ukazao na dosta visoke brojeve stvarnih korupcijskih iskustava građana, a koji se kretao oko 25 % onih koji su imali kontakte sa službenicima u javnom sektoru. Budući da je prosječni iznos mita bio nekoliko stotina konvertibilnih maraka, ukupna korist koja se ostvarivala dostizala je vrijednost preko stotinu miliona konvertibilnih maraka. Istraživanje koje se bavilo poslovnim sektorom također je ukazalo na visoku prisutnost podmićivanja u poslovanju preduzeća (neovisno o veličini), a kretalo se u rasponu od 11 do 15%. Oko 6 % preduzeća odlučilo se ne investirati novac u Federaciju Bosne i Hercegovine zbog straha da će morati plaćati mito za zahtjeve i dozvole. Spomenuti iznosi, zabilježeni u Federaciji Bosne i Hercegovine, viši su i od prosjeka Bosne i Hercegovine i od zemalja Zapadnoga Balkana. Jednim dijelom zastupljena je i sistemska korupcija protiv koje se koordinirano moraju boriti svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini.
Korupcija predstavlja zloupotrebu ovlasti kako bi se ostvarila materijalna ili nematerijalna korist za sebe ili drugoga. Ona ima brojne negativne posljedice. Budući da je snažno pozitivno povezana sa sivom ekonomijom, korupcijom se stvara prostor za izbjegavanje poreskih i obaveza u vidu doprinosa, čime se utječe na slabije proračunske prihode, ali i državne usluge koje su sa njima povezane. Korupcija je negativno povezana sa veličinom ekonomije, stopom stranih ulaganja, pravednom distribucijom resursa, kvalitetom okoliša, veličinom resursa koji se izdvajaju za obrazovni i zdravstveni sektor i mnogim drugim procesima. Budući da u biti korupcija podrazumijeva nejednakost, šire društvene posljedice korupcije su nepovjerenje prema drugima i gubitak društvene kohezije, što stvara ambijent u kojem se kršenje propisa smatra prihvatljivim, a legitimitet vlasti slabi i doprinosi političkoj nestabilnosti. Manje korupcije znači bolji kvalitet života i uspješnije i razvijenije društvo.
1. Uvod
Razlozi donošenja Strategije za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine
Prilike
U ostvarenju nabrojanih ciljeva trebaju učestvovati sve organizacije civilnog društva, akademska zajednica, mediji, interesne grupe i drugi oblici formalnog ili neformalnog ali transparentnog organizovanja građana kako bi dali svoj doprinos u podizanju svijesti i insistiranju na javnoj vlasti i institucijama u kojima se ne odvijaju koruptivne prakse. Radi se o potrebi da oni zajednički rade na identifikaciji problema korupcije i uzroka koji do nje dovode, najboljim načinima i mehanizmima savladavanja tih pojava i općenito promoviranju transparentne i efikasne javne vlasti. Nekada institucije same nisu dovoljno ili nikako kapacitirane da obavljaju pojedine funkcije na podizanju svijesti i jačanju etike, tako da im saradnja sa civilnim društvom i zajedničke aktivnosti mogu biti od suštinske pomoći i podrške i iskrenim nastojanjima da se suprotstave korupciji. Sve ovo su dovoljni razlozi da se na strateškoj ravni posebna pažnja posveti i ovim oblicima planskog i usklađenog djelovanja koje ima višestruke funkcije i potencijale.
3. Načela
Građansko društvo, koje uključuje sve organizacije i mreže koje se nalaze van formalnog državnog aparata, također treba uključiti u suprotstavljanje korupciji. Njihov angažman uključuje mnogobrojne aktivnosti, od kojih su najvažniji podrška jačanju kapaciteta javnoga sektora, kampanje, istraživanja, i sl.
Ovako postavljen strateški okvir čini mjere i aktivnosti za suprotstavljanje korupciji u Federaciji Bosne i Hercegovine podrškom i dopunom redovitim procesima i obavezama, a jačanje integriteta i upravljanje rizicima njihovim stalnim zadatkom. Oslanjanje na ostale procese i obaveze i integriranje antikorupcijskih zadaća u redovite poslove i aktivnosti doprinosi afirmaciji antikorupcijskih vrijednosti i stvara temelj ambijenta u kojem se korupcija smatra pogrešnom i ne tolerira.
Također treba uzeti u obzir i specifičnosti koje se odnose na Federaciju Bosne i Hercegovine u prevenciji i borbi protiv korupcije. Poseban osvrt treba biti razvijanje prevencije i strategije za borbu protiv terorizma i terorističkih aktivnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Definisanje ciljeva i programa u borbi protiv korupcije treba poći od određenih osnova koje služe kao principi i kojih se treba pridržavati u koncipiranju pojedinačnih programa i aktivnosti na čijem praktičnom ostvarenju postupaju nadležne institucije Federacije Bosne i Hercegovine. Radi se o sljedećim ključnim načelima:
1. Načelo zakonitosti-Javni poredak predstavljao bi nepregledan i neusklađen niz opštih i pojedinačnih pravnih normi i akata kada ne bi bio uređen po nekom unutrašnjem načelu koje bi sve njegove dijelove povezivalo u jedinstvenu i neprotivurječnu cjelinu. Načelom zakonitosti se upravo izražava nužnost da svi elementi pravnog poretka budu usklađeni. Polazeći od specifičnog ustavno-pravnog uređenja Federacije Bosne i Hercegovine, organizacije vlasti na federalnom, kantonalnom i lokalnom (općinskom) nivou, i od toga da različiti pravni propisi doneseni na tim nivoima uređuju pojedine oblasti funkcionisanja tj. djelatnosti uprave u ovom Bosne i Hercegovine entitetu, od presudnog je značaja da sve antikorupcijske strateške aktivnosti budu u potpunosti usklađene sa tim propisima. To se jednako odnosi na zakonske, ali i niz podzakonskih akata koji se primjenjuju u pojedinim upravnim oblastima. S druge strane, konkretne strateške aktivnosti koje se tiču unaprjeđenja postojećih ili donošenja novih pravnih propisa u cilju efikasnije borbe protiv korupcije također trebaju polaziti od ovoga načela;
2. Načelo objektivnosti-Cjelokupni proces strateškog planiranja u domenu borbe protiv korupcije, od procjene i ocjene postojećeg stanja, pa sve do implementacije pojedinačnih aktivnosti za čiju realizaciju su zadužene određene institucije sa jasnim rokovima implementacije i pokazateljima uspjeha, treba se zasnivati na objektivnim pokazateljima. Samo pristup zasnovan na činjenicama nudi objektivnu sliku postojećeg stanja i osnovu za pouzdanu ocjenu napretka i poboljšanja nakon proteka vremenskog perioda važenja Strategije. Objektivnost podrazumijeva i potrebu neutralnog vrijednosnog, ideološkog i posebno političkog legitimiranja antikorupcijskih aktivnosti, pri čemu se stalno treba insistirati na promovisanju pozitivnih vrijednosti koje u sebi sadrže strateške aktivnosti borbe protiv korupcije;
3. Načelo javnosti-Korupcija kao društvena pojava sa negativnim posljedicama stalno privlači pažnju opće javnosti, građana koji najprije trebaju biti informisani o samom značenju ovog pojma i njegovim pojavnim oblicima, ali i instrumentima za efikasno suprotstavljanje koruptivnim ponašanjima. Javnost je jedan od temeljnih principa dobre vladavine. Nedostatak transparentnosti i javnosti u implementaciji antikorupcijskih aktivnosti može se negativno odraziti na kredibilitet strateških aktivnosti. Stoga Strategija treba biti promovisana u javnosti kako bi što veći broj subjekata iz javnog i privatnog sektora, ali i opća javnost na vrijeme znali šta se konkretno namjerava poduzeti u cilju borbe protiv korupcije, kada i ko su nositelji tih aktivnosti i kakvi se konkretni rezultati mogu nakon proteka određenog perioda mogu očekivati. Od implementatora Strategije se očekuje da se aktivno uključe u sve antkorupcione aktivnosti i koordinirano rade na prevenciji korupcije u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i da obavještavaju javnost o ostvarenom napretku. Samo takav pristup je garancija dobijanja podrške širih društvenih slojeva za provođenje antikorupcijskih mjera, bez čega je teško očekivati značajniji napredak;
4. Načelo sveobuhvatnosti-Nesporno je da korupcija zahvaća skoro sve sfere ljudskog djelovanja, te da suprotstavljanje korupciji nužno zahtijeva uključenost i angažman što većeg broja društvenih aktera. Potrebno je kroz izradu i implementaciju strateških aktivnosti povezivati djelatnosti javnog i privatnog (poslovnog) sektora, te civilnog društva kao trećeg stuba, kojeg čine brojni akteri (organizacije, akademije, religijske zajednice, udruženja i asocijacije, institucije kulture, forume mladih, studente i druge legitimirane grupe koje zastupaju određene interese neovisno od stavova javne vlasti), kako bi se zajedničkim i usklađenim djelovanjem stvorila koalicija u borbi protiv korupcije. To je jedina garancija uspjeha, i svi spomenuti subjekti trebaju imati svoju specifičnu ulogu u djelovanju protiv korupcije, posebno u preventivom smislu, učešćem u donošenju odluka, poticanju antikorupcijskih aktivnosti, promovisanju javnog interesa i na druge društveno prihvatljive načine;
Koncept jačanja integriteta treba posmatrati kao permanentni proces u kojem ključnu ulogu ima promovisanje etike, morala, i općenito kulture integriteta što se primarno treba postići donošenjem i prihvatanjem etičkih kodeksa u svim institucijama cjelokupne društvene zajednice i javnog sektora, kojima bi se ustanovili i prihvatali u radu određeni standardi radi smanjivanja diskrecije, povećanja transparentnosti i upravljanja rizicima. Iako je većina tih kodeksa orijentirana na usvajanje vrijednosnih stavova kod javnih službenika i ostalih zaposlenika, moguće je da se njima obuhvate i tzv. eksterna pitanja, kao što su obaveza prijavljivanja dodatnih poslova ili primanja, investicija ili značajnijih poklona ili koristi koji bi mogli dovesti do potencijalnog sukoba interesa u odnosu na njihove službene dužnosti. Posebno su važne politike upravljanja sukobom interesa kod izabranih i imenovanih zvaničnika, uključujući državne službenike, namještenike i savjetnike, finansiranje političkih stranaka i kampanja u smislu transparentnosti svih ovih procesa. Da bi se integritet mogao nametnuti kao sastavni dio funkcionisanja institucija potrebno je dosta pažnje posvetiti edukaciji i obukama svih subjekata unutar sistema, kako bi se razvili etički programi zasnovani na procjenama rizika za svako radno mjesto ili grupu poslova, potrebama javnih službenika i dobrim praksama u specifičnim sektorima. Tu posebnu ulogu imaju pravni okviri koji trebaju stvoriti obavezu za izradu planova integriteta u institucijama cjelokupne društvene zajednice i javnog sektora, za što je važno da postoji jedinstvena metodologija njihove izrade. Nezaobilazno mjesto svakako imaju instrumenti integriteta koji se odnose na medije koji imaju jako važnu ulogu u društvu, čime je doprinos koji mediji mogu dati prevenciji korupcije zaista nemjerljiv.
5. Načelo efikasnosti-Kako bi se na što uspješniji način ostvarili strateški ciljevi u borbi protiv korupcije, potrebno je da se prilikom planiranja strateških aktivnosti vodi računa o stvarnim rezultatima koji se trebaju postići uz optimalno trošenje raspoloživih resursa. Poznato je da se borba protiv korupcije zasniva na dugoročnim i sistemskim rješenjima koja djeluju na same uzroke i faktore koji pospješuju nastanak i razvoj koruptivnih ponašanja. U tom smislu, potrebno je voditi računa o blagovremenom i održivom finansiranju antikorupcijskih programa i aktivnosti. Isto tako, efikasnost se najbolje cijeni pouzdanim mehanizmima monitoringa i evaluacije koji su sastavni dio Strategije i koji trebaju osigurati objektivni prikaz onoga što je urađeno i koliko je ostvareno sa uloženim resursima.
4. Opća analiza situacije
U cilju identificiranja unutrašnjih i vanjskih faktora koji su od značaja za uspješno ostvarenje cilja Strategije za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine, potrebno je analizirati snage i slabosti, odnosno prilike i prijetnje koji u političkom, ekonomskom, društvenom, pravnom, organizacijskom i drugom pogledu postoje u Federaciji Bosne i Hercegovine, tj. u njenom okruženju, a mogu se odraziti na borbu protiv korupcije.
Snage
Strategija za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine bit će (po hronologiji) prvi strateški dokument iz domena suprotstavljanja korupciji koji se izrađuje za javni sektor ovoga bosanskohercegovačkog entiteta. Iskustvo stečeno implementacijom Općeg plana Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u borbi protiv korupcije veoma je važno. Zahvaljujući njemu, većina federalnih institucija stekla je iskustvo u uspostavi i djelovanju internih fokusnih tačaka za antikorupcijsko djelovanje- koordinatora antikorupcijskih aktivnosti. Budući da su to bile osobe koje su u internom organizacijskom smislu imale različite funkcije (interni revizori, savjetnici, sekretari organa, šefovi kabineta, i sl.), a koje se uglavnom odnose na poslove od značaja za unutrašnju organizaciju i rad organa državne službe, uspostavila se praksa korištenja postojećih resursa u koordiniranju, upućivanju na ispunjenje zadataka, prikupljanju podataka koje organi preduzimaju u oblasti borbe protiv korupcije i obavještavanju nadređenih o rezultatima. Time je uvedena institucionalna odgovornost za postignuća u antikorupcijskim aktivnostima.
Može se reći da je svijest o potrebi suprotstavljanja korupciji u izvjesnoj mjeri djelimično razvijena među javnim službenicima u Federaciji Bosne i Hercegovine, čemu su doprinijele i obuke koje godinama organiziraju različite državne institucije, ponajprije Agencija za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine. Potrebno je nastaviti aktivnosti u tom smislu.
Iskustva iz implementacije ranijeg strateškoga antikorupcijskog okvira sugeriraju da se ljudski resursi nisu iscrpljivali dodatnim angažmanom na realizaciji antikorupcijskih aktivnosti i da je to minimalan broj sati koji se trebaju posvetiti realizaciji spomenutih aktivnosti.
Potreba suprotstavljanja korupciji snažno je prisutna u javnom životu u zemlji, na što je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine odgovorila nizom mjera, između ostaloga, i usvajanjem Reformske agende i izradom jasnih rokova za implementaciju reformskih mjera. Federacija Bosne i Hercegovine se usvajanjem Agende obavezala na ostvarivanje uvjerljivih napora na jačanju vladavine prava i stvaranju sigurnog okruženja bez korupcije. Takva će dužnost tematiku djelovanja protiv korupcije sigurno držati među prioritetima federalnih vlasti.
Slabosti
Naglašeni formalizam, izbjegavanje i prebacivanje odgovornosti uposlenika u javnoj upravi i nefleksibilnost birokratije na nove inicijative odlike su javne uprave i javnih institucija, na koja su ukazala istraživanja, tako da se ta okolnost mora uzeti u obzir prilikom projiciranja antikorupcijskih aktivnosti. Tome treba dodati uvjerenja prisutna kod jednog dijela javnosti, a nije teško pretpostaviti da postoje i kod dijela javnih službenika u Federaciji Bosne i Hercegovine, da je borba protiv korupcije bezuspješna, a što se navodi kao tipičan izgovor za izbjegavanje borbe sa korupcijom. Takav organizacijski, mikro-socijalni kontekst antikorupcijske kampanje koji reforme doživljava sa rezervom nešto je na što se treba obratiti pažnja prilikom provođenja aktivnosti.
Prijetnje
Značajan dio reformskih procesa u Bosni i Hercegovini zahtijeva podršku međunarodne zajednice. Ta podrška može biti politička, finansijska, stručna, itd. Naročito su u tom pogledu bitni odnosi sa Evropskom unijom. Zadnjih je godina Federacija Bosne i Hercegovine putem Instrumenta za pretpristupnu pomoć dobila značajna sredstva za jačanje demokratskih institucija i vladavine zakona, reformu javne uprave, provođenje ekonomskih reformi, podršku razvoju civilnog društva, i sl. Međutim, zbog ukupnih geopolitičkih prilika, migrantske krize, socijalnih prilika, itd., Bosna i Hercegovina možda neće biti u fokusu pažnje onoliko koliko je potrebno da se antikorupcijskim reformama pruži adekvatna podrška. Bez te podrške i u izvjesnoj mjeri pozitivnoga pritiska, antikorupcijske mjere i aktivnosti mogu biti usporene.
5. Unaprjeđenje edukacije u federalnim institucijama po pitanju borbe protiv korupcije.
6. Unaprjeđenje prevencije maloljetničkog kriminala u obrazovnim i vaspitnim institucijama.
5.1.2. Javne finansije
5. Strateški ciljevi i programi 5.1.Prevencija korupcije 5.1.1. Zajedničke aktivnosti za sve institucije
Stvaranje ambijenta u kojem će cjelokupni javni sektor u Federaciji Bosne i Hercegovine biti značajnije otporan na sve vidove koruptivnih praksi, bez obzira na njihovu pozadinu i načine ispoljavanja, predstavlja ključni segment preventivnih aktivnosti koje se planiraju na strateškoj ravni. Integritet u tom kontekstu čini temelj dobrog upravljanja državom, i kao takav je preduvjet legitimiteta aktivnostima koje provode institucije javnog sektora i općenito povjerenja u institucije sistema. Upravljanje integritetom u institucijama javnog sektora se zasniva na tri ključna stuba: instrumentima, procesima i strukturama. Ova tri stuba su podijeljena u dva segmenta, od kojih se prvi naziva ključni instrumenti integriteta, i fokusiran je na jačanje integriteta (usvajanjem etičkih kodeksa i politikā sukoba interesa, uspostavljanjem mehanizama prijavljivanja korupcije, i dr.), dok se drugi segment bavi ključnim razvojnim procesima i akterima jačanja integriteta. Cilj potonjeg segmenta je da razvija i održava integritet u institucijama cjelokupne društvene zajednice i javnog sektora.
Zahvaljujući Strategiji, većina federalnih institucija steći će iskustvo u uspostavi i djelovanju internih fokusnih tačaka za antikorupcijsko djelovanje- koordinatora antikorupcijskih aktivnosti. Ispred svake federalne institucije (ministarstava, zavoda, direkcija, agencija, fondova, instituta, javnih ustanova, privrednih društava, institucija civilnog društva i dr.) će u saradnji sa Antikorupcionim timom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine biti određene kontakt osobe kao fokusne tačke koje će proći sve potrebne edukacije u cilju ovladavanja osnovnim vještinama za borbu protiv korupcije. Edukacije će se održavati u formi seminara, internih sastanaka, radionica, treninga i drugih podobnih oblika, a sve u saradnji sa međunarodnim organizacijama i ambasadama. Nakon uspješno prpvedene edukacije ove fokusne tačke će biti zadužene da u okviru svojih institucija prenesu sva stečena znanja na ostale zaposlenike. U isto vrijeme fokusne tačke će biti isključivo odgovorne za provođenje antikorupcijskih aktivnosti u okviru svojih institucija u kojima su zaposlene, o čemu će redovno koordinirati i biti dužne redovno izvještavati Antikorupcioni tim Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Time će biti uvedena institucionalna odgovornost za postignuća u antikorupcijskim aktivnostima.
Ova strategija će uključiti i angažovati provođenje aktivnosti u svim oblastima i postupaće po antikorupcionim planovima, koji i inače trebaju biti zastupljeni u radu svih institucija i šire društvene zajednice. Antikorupcioni tim Vlade Federacije BiH će u koordinaciji sa Agencijom za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije te nadležnim federalnim pravosudnim, inspekcijskim institucijama i privrednim subjektima i drugim organizacijama i institucijama koje su registrovane na području Federacije Bosne i Hercegovine, intenzivno raditi na realizaciji aktivnosti u oblasti sprječavanja i suzbijanja korupcije, razvijanja svijesti i saradnje sa građanskim društvom unaprijediti učinkovitost, transparentnost i nepristranost u donošenju odluka i postupanju, a istovremeno ove aktivnosti koordinirati sa kantonima i općinama.
Posebno se mora posvetiti pažnja prevenciji maloljetničkog kriminala, naročito u radu sa maloljetnim osobama tako što će se u obrazovnim institucijama intenzivno raditi na približavanju i razvijanju svijesti mladih osoba o značaju i štetnosti kriminala koji može poprimiti oblike korupcije odnosno njegovoj pogubnosti po društvo i zajednicu u cjelini. U cilju sprečavanja maloljetničke delinkvencije potrebno je nadgledati i posvetiti posebnu pažnju ustanovama koje se bave prevaspitavanjem djece i omladine u kojima je potrebno uvesti kvalitetno obrazovanje, zanatske kvalifikacije i sadržaje gdje bi osobe koje se nalaze u ovim institucijama se kvalifikovale i na kvalitetan način socijalizirale i uključile u društvene tokove kao korisni članovi zajednice. Također, u kazneno popravnim institucijama potrebno je intenzivirati i razvijati društveno korisne aktivnosti, radne zadatke i kvalifikacije uz takav rad koji bi bio adekvatno vrednovan u okviru institucije, kako bi ova lica stekla potrebno obrazovanje i vještine, a sve sa ciljem socijalne inkluzije delinkvenata i njihove kvalitetne rehabilitacije.
Iako provedba antikorupcijskih aktivnosti podrazumijeva afirmaciju organizacijskih vrijednosti koje podržavaju i standardi javne uprave uopće i snažno se oslanja na tekuće aktivnosti i poslove, te ne zahtijeva posebne izdatke, u nekim segmentima ona ipak implicira finansijska sredstva. To se naročito odnosi na kapacitiranje organa koji su zaduženi za nadzor nad pravilnošću i zakonitošću rada javnih institucija, kao što su inspekcijski organi, interni kontrolni i revizorski organi i tijela, i sl. Budući da su na snazi mjere štednje, odnosno mjere ograničenja novog zapošljavanja, taj bi se nedostatak kapaciteta mogao odraziti na ljudske resurse veoma bitne za antikorupcijske reforme.
Nedostatna sredstva mogu biti razlogom i neadekvatne promocije antikorupcijskih aktivnosti, koja se smatra nezaobilaznim dijelom uspješne antikorupcijske kampanje. Aktivnostima na pridobivanju podrške javnosti bi se vršio pozitivni pritisak na one koji ne dijele antikorupcijske vrijednosti da se ne upuštaju olako u toleriranje ili prakticiranje korupcije. Kampanja može imati formu planski i sistematično preduzete djelatnosti promoviranja antikorupcijskih standarda i vrijednosti, mehanizama prijavljivanja korupcije, itd. Budući da kampanja implicira finansijske izdatke, nezavidna ekonomska situacija može je potisnuti sa liste prioriteta, što bi se moglo odraziti na uspješnost programa.
Logika rada u bilo kojoj organizaciji je vlastiti interes. Ako nema poticaja koji bi borbu protiv korupcije povezali sa vlastitim interesom uposlenika, sâmo proklamiranje nužnosti borbe protiv korupcije ne može previše obećavati. Istraživanja su pokazala da se najveći uspjesi u antikorupcijskim programima postižu u pojačanom nadzoru nad javnim sektorom, a koji je praćen odlučnom akcijom vlasti da se sankcioniraju oni za koje se utvrdi da preferiraju vlastiti nad javnim interesom, odnosno, nagradom i priznanjem za one koji postupaju obrnuto. No, takav sistem poticaja za antikorupcijsko djelovanje vrlo izvjesno da podrazumijeva izmjenu pravnog okvira, ali i (političku) potporu, pogotovo više pozicioniranih javnih službenika i ostalih zaposlenika. Takva je potpora do sada postojala u izvjesnoj mjeri, ali se u mnogim izvještajima međunarodnih organizacija ocjenjuje neuvjerljivom. Izostanak ili slaba potpora u spomenutom smislu mogli bi se vrlo negativno odraziti na uspjeh strateških aktivnosti.
Poseban segment antikorupcijske kampanje jest transparentnost u planskim antikorupcijskim aktivnostima. Ako je plan borbe protiv korupcije nedostupan javnosti ili nema informacija u kojoj mjeri je implementiran, mogao bi se steći dojam da je njegova izrada puka formalnost iza koje se ne nalazi vjerodostojna želja za smanjenjem korupcije. Zato je redovnim saopštenjima za javnost, prilikom medijskih istupa djelatnika institucija, objavljivanjem na web stranicama, i sl., moguće povećati vidljivost antikorupcijskih aktivnosti, čime bi se činili krupni koraci na jačanju kredibiliteta institucija i osvajanju podrške javnosti.
Strateški programi:
1. Jačanje uloge revizije i kontrole putem specijalizacije, kadrovskog popunjavanja i primjene inovativnih rješenja u vršenju poslova nadzora i kontrole;
2. Stvaranje pravnih pretpostavki i efikasna primjena propisa o finansijskom upravljanju i kontroli sa ciljem upravljanja rizicima;
3. Dosljedno, zakonito, kontinuirano i efikasno vršenje poreskih, finansijskih i drugih kontrola i nadzora sa ciljem smanjenja sive ekonomije, posebno rada na crno i efikasnijeg prikupljanja javnih prihoda;
5.1.3. Ekonomija i privatni sektor
Nema dvojbe da je napredak u borbi protiv korupcije u Bosni i Hercegovini jedna od glavnih stvari na koje će se obratiti pozornost u procesima euroatlantskih integracija. Važno mjesto u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica i Bosne i Hercegovine predstavlja jačanje institucija i vladavine prava, a naročito borba protiv korupcije. Budući da zemlja ima ozbiljne namjere priključenja Evropskoj uniji, uvjeti koji se u tom smislu postavljaju nedvosmisleno zahtijevaju uvjerljive rezultate na polju suprotstavljanja korupciji. Od 2011. godine, naime, se od država koje se nalaze u pregovorima sa Evropskom unijom zahtijeva da pruže uvjerljive argumente da ispunjavaju standarde zajednice naprednih država u pogledu, između ostaloga, vladavine prava, definiranim u poglavljima 23. i 24. pravne stečevine Evropske unije. Poglavljem 23. pravne stečevine Evropske unije zahtijeva da se države članice efikasno suprotstavljaju korupciji, što uključuje kako prevenciju, tako i represiju, te u koju svrhu su potrebni kvalitetan normativni okvir i pouzdane institucije. U vezi sa iznesenim se u mnogim dokumentima iz tzv. Paketa proširenja borbi protiv korupcije posvećuje prilična pažnja, pa se u izvještajima o napretku posebna pažnja posvećuje antikorupcijskim aktivnostima. I mnoge druge inicijative i procesi, kao npr. Strukturirani dijalog između Evropske unije i Bosne i Hercegovine o pravosuđu i dodatnim pitanjima o vladavini prava, preporuke Skupine država protiv korupcije, itd., borbi protiv korupcije posvećuju priličnu pozornost. Strategija za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine odlično se, stoga, uklapa u sveopće reformske i integracijske procese u kojima se zemlja nalazi.
Donošenje strateškoga okvira i provedba antikorupcijskih aktivnosti definiranih u Strategiji za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine nije samo obaveza koja proizlazi iz državne Strategije za borbu protiv korupcije 2015.-2019., nego je to i obaveza prema Zakonu o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Spomenutim dokumentima je, naime, predviđeno da entitetske vlasti usvoje i implementiraju strateški okvir na planu suprotstavljanja korupciji. I drugim reformskim procesima je jačanje integriteta i etike u javnom sektoru obaveza svih institucija u Bosni i Hercegovini, poput reforme javne uprave.
Trenutni i budući finansijski aranžmani sa međunarodnim finansijskim institucijama, kao što je Međunarodni monetarni fond, zahtijevaju od vlasti u Bosni i Hercegovini ustrajnost u provedbi reformi. Smanjivanje javnoga sektora, kao i kvalitetnije upravljanje resursima i uopće poboljšanje kvalitete rada javnoga sektora, neki su od uvjeta za daljnju finansijsku podršku ovih institucija. Budući da antikorupcijske reforme jednim dijelom predstavljaju zaokret u organizaciji i funkcioniranju javnih institucija i da su dijelom reformske agende koju spomenute institucije također uzimaju u obzir prilikom odlučivanja o odobravanju sredstava, njihova podrška kroz finansijske programe uvjetovana je napretkom u suprotstavljanju korupciji.
4. Unaprjeđenje pravnog okvira i procedura provođenja javnih nabavki sa ciljem osiguranja pravičnog tržišnog nadmetanja.
U cilju stvaranja stabilne ekonomske situacije i pretpostavki za razvoj svih društvenih sektora, bitno je uspostaviti sistem efikasnog, odgovornog i transparentnog upravljanja javnim finansijama. U odnosu na prihodovnu stranu budžeta potrebno je da određivanje i ubiranje javnih prihoda bude zasnovano na pravičnim, neselektivnim i dosljednim kriterijima. S druge strane, rashodovna strana budžetskih i drugih fondova i izvora finansiranja treba biti permanentno i efikasno nadzirana kako bi se osiguralo finansiranje potrebnih izdataka smanjivanjem mogućnosti zloupotreba i nenamjenskog utroška sredstava iz tih izvora.
Opća je ocjena kako Bosna i Hercegovina još uvijek nije dostigla dovoljan stepen transparentnosti javnih budžeta. Stanje u Federaciji Bosne i Hercegovine je u pojedinim sektorima takvo da još uvijek nije jasno definisana pravna priroda interne kontrole i izvještaja o kontroli, kao i suštinski značaj nalaza kontrole i revizije koje još uvijek nisu usmjerene na odgovornost. I dalje preovladavaju savjetodavni i upućujući smisao utvrđenih nalaza i izdatih preporuka. Posebno je pitanje jasnog definisanja pravnog statusa internih kontrolora, najprije iz razloga nedovoljne nezavisnosti koja proizlazi iz neposredne podređenosti ovih struktura rukovoditeljima organa uprave i upravnih organizacija, odnosno javnih institucija. Navedeno objektivno može dovesti do upitnosti nalaza i realističnosti interne kontrole i njenih domašaja u korigiranju nezakonitih praksi. Prisutna je općenito nedovoljna kapacitiranost jedinica interne revizije u institucijama koje imaju zakonsku obavezu ustanovljavanja ovih instrumenata nadzora. Nedovoljna kapacitiranost interne kontrole i revizije je glavnim razlogom činjenice da je u radu javnoga sektora u Federaciji Bosne i Hercegovine još prilično prisutno netransparentno, neracionalno i nekontrolisano trošenje budžetskih sredstava, odnosno stvaranje rashoda koji nisu u cilju ostvarenja poslovnih aktivnosti, a na što su pokazale analize provedene za potrebe izrade Strategije. Centralna harmonizacijska jedinica u Federaciji Bosne i Hercegovine ima zadatak da razvija interne revizije, nadzire implementaciju svih važećih propisa o internoj reviziji i koordinira rad jedinica za internu reviziju organizacija. Ona, iako sistematizacijom treba imati 9 uposlenika, trenutno ima tek 3. Nažalost, ovakav važan zadatak ne može se obavljati sa neadekvatnim kapacitetima.
Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine provodi brojne aktivnosti koje se tiču pojava vezanih za korupciju. Primijećeno je da je korupcija visoko povezana sa sivom ekonomijom, uglavnom zbog neadekvatnih aktivnosti na nadzoru nad prijavljivanjem poreza i doprinosa. Permanentno se organiziraju i sprovode akcije inspekcijskih nadzora, kojima je obuhvaćen veliki broj obveznika. Iako je u novije vrijeme u radni odnos primljen izvjestan broj inspektora, Porezna uprava još je nekapacitirana.
Problem nekapacitiranosti dijele sve institucije. Ista se može riješiti reorganizacijom postojećih radnih mjesta, odnosno izvršitelja. Naročit problem prisutan je u Finansijskoj policiji Federacije Bosne i Hercegovine, koja je u skorije vrijeme uposlila tek 4 nove osobe, a i starosna struktura uposlenih ne ide u prilog. Zbog naravi posla teško se može izaći u susret brojnim zahtjevima za nadzorom primjene propisa o obavljanju djelatnosti i izvršavanja propisanih poreskih, carinskih i drugih obveza od strane pravnih i fizičkih osoba.
2. Smanjenje nivoa diskrecije, povećanje transparentnosti i deregulacija pojedinih funkcija sa ciljem pravičnije raspodjele sredstava iz javnih budžeta;
3. Povećanje integriteta unutar poslovnog sektora putem instrumenata samoregulacije;
Budžetski nadzor je postupak u kome se provodi inspekcijska kontrola zakonitosti, pravovremenosti i namjenskog korištenja budžetskih sredstava, u kome se nalažu mjere za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti. Još 2014. godine donesena je Uredba o budžetskom nadzoru u Federaciji Bosne i Hercegovine. Budžetski inspektori u okviru provođenja postupka budžetskog nadzora trebaju vršiti kontrolu računovodstvene, finansijske i druge dokumentacije, kao i izvještaja i evidencija budžetskih korisnika.
Pravilnik o obliku, sadržaju, načinu popunjavanja i predaji izjave o fiskalnoj odgovornosti trebalo bi izmijeniti na način da izjava svakog obveznika uključuje i mišljenje interne revizije o sistemu finansijskog upravljanja i kontrolama za područja koja su bila revidirana u prethodnoj godini. Sadašnji sistem takvu obavezu predviđa samo za obveznike koji u skladu sa posebnim propisima imaju obavezu ustrojstva interne revizije.
Transparentnost je jedan od glavnih neprijatelja korupcije. Otvorenost, javnost rada, izloženost pogledu i kritici javnosti, obilježja su koja značajno smanjuju mogućnost za korupciju. To ne podrazumijeva samo periodično izvještavanje javnosti o temama koje su interesantne za neku javnu instituciju, nego i slobodan pristup svim informacijama pod kontrolom odnosnoga organa, kao i proaktivno izvještavanje o svemu što bi javnost trebala znati o nekoj službi. Naročitu važnost ima transparentnost u oblasti javnih nabavki, koji ima značajan potencijal za pojavu koruptivnih praksi, najprije zbog velikih novčanih iznosa koji se alociraju iz javnih budžeta za nabavku roba i usluga za potrebe institucija javnog sektora. Razvoj informacionih tehnologija je svakako omogućio da se sistem javnih nabavki informatizira i dodatno učini transparentnijim, te da se informacije o objavljenim ili dodijeljenim ugovorima, projektima i dr. javnim novcem finansiranim aktivnostima bezuvjetno učine dostupnim široj javnosti.
Područje prijema tj. zapošljavanja u javnom sektoru je zasigurno jedan od gorućih problema u smislu pojave koruptivnih praksi, povezanih ne samo sa podmićivanjem radi dobijanja zaposlenja, nego i putem favoriziranja najčešće stranački povezanih osoba, protekcionizma, nepotizma i sličnih (neprihvatljivih) praksi. Politička i stranačka imenovanja rukovodilaca i službenika vrlo važnih državnih agencija i institucija generiraju vrlo nisku efikasnost, nerad, izostanak vertikalne odgovornosti, politizaciju službe, zloupotrebe ovlaštenja itd. Dakle, za efikasno sprječavanje nastanka korupcije u ovoj oblasti, potrebno je uspostaviti mehanizme koji će se zasnivati na smanjenju diskrecije prilikom odabira, povećanju transparentnosti, preciziranju kriterija stručnosti, poštenja, ambicioznosti i posvećenosti u radu i sl. Procedure koje se ustanovljavaju kroz podzakonske akte donesene na osnovu novih zakonskih rješenja o državnoj službi potrebno je učiniti transparentnim, posebno u pogledu jasnih rokova za pojedina postupanja, obaveze obrazlaganja prilikom donošenja određenih odluka, itd. Općenito se treba usmjeravati ka uspostavi modela koji će osigurati mjerenje efekata rada u organima uprave, što se svakako odražava na cjelokupnu efikasnost javne uprave. Dosadašnja dugogodišnja praksa i zakonska rješenja po pitanju zapošljavanja u javnoj upravi omogućila je uskim interesnim grupama da svojim netransparentnim radom, arbitrarnim odnosom i zloupotrebljavanjem procedura i uvjeta za zapošljavanje u smislu falsificiranja i namještanja rezultata u potpunosti ruiniraju kvalitet rada zaposlenika, odgovornosti i odnosa prema poslu u svim institucijama čime je kvalitet rada javne uprave uništen.
Iako je generalna ocjena kako se u Bosni i Hercegovini pitanju integriteta u javnim službama u zadnje vrijeme posvećuje određena pažnja, i dalje ne postoji pravna obaveza periodičnog dostavljanja informacija od strane državnih službenika o njihovoj imovini i prihodima. Izabrani i imenovani dužnosnici Centralnoj izbornoj komisiji dostavljaju svoje imovinske kartone, ali se i dalje vode rasprave o pitanjima zaštite ličnih podataka i prevage javnog nad privatnim interesom u činjenju tih podataka dostupnim široj javnosti. Kod nekih kategorija javnih službenika, npr. nosilaca pravosudnih funkcija ta obaveza postoji, ali ne postoji nadležno tijelo koje bi provjeravalo tačnost dostavljenih informacija. U odnosu na pitanje sukoba interesa postoji obaveza unaprjeđenja postojećih propisa tj. proširenja primjene sa članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća na cjelokupan pravosudni sistem. Tokom 2013. na državnom nivou su usvojene izmjene zakonodavstva u oblasti sukoba interesa. Federacija Bosne i Hercegovine treba usaglasiti svoje propise u ovoj oblasti sa nastalim izmjenama državnog zakona (čl. 22).
Do sada je značajan napor učinjen u izgradnji mehanizama pristupa informacijama, usvajanjem ujednačenog pravnog okvira na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, donošenjem podzakonskih akata i provedbenih instrumenata (registri informacija, vodiči za pristup informacijama), te su sprovedene brojne edukacije na ovu temu. Svakako je bitno u narednom periodu razriješiti problem osiguranja dvostepenog upravnog rješavanja žalbi na odluke o zabrani pristupa informacijama, preciziranju standarda javnog (općeg) interesa i drugih pitanja koja su se pojavila primjenom važećeg zakonodavstva. Treba imati na umu da trend uspostave kulture otvorenosti, koja zamjenjuje ranije prakse tj. kulturu tajnosti rada javnih službi treba suštinski posmatrati. Jedna je stvar građanima dodijeliti pravo da pristupe informacijama, a sasvim druga učinkovito odgovoriti na takve zahtjeve.
Izmjenama Zakona o javnim nabavkama 2014. godine inovirano je zakonodavstvo u ovoj oblasti. Prema Izvještaju o napretku Bosne i Hercegovine izrađenom u okviru Paketa proširenja, u odnosu na integritet i sprječavanje sukoba interesa u sektoru javnih nabavki postignuta su određena poboljšanja. Ipak, i dalje postoje brojne primjedbe na trenutni stepen javnosti u postupcima ugovaranja nabavke roba i usluga za potrebe institucija javnog sektora. Podzakonski akti trebaju biti usvojeni na nivou svih nadležnih institucija u ovom području, te je važno uspostaviti sistem upravljanja rizicima u ovim postupcima. Edukacija i obuka službenika koji bi se trebali specijalizirati za rad na predmetima javnih nabavki, monitoring i nadzor svakako trebaju biti unaprijeđeni. Analizom stanja iz revizorskih izvještaja zaključeno je da su nezakonitosti u procedurama javnih nabavki među federalnim institucijama dosta prisutne, i da se manifestiraju na različite načine, od nedonošenja plana nabavke za tekuću godinu, prihvaćanju ponuda koje nisu ispunjavale uslove utvrđene tenderskom dokumentacijom, plaćanje prije izvršenja usluga, nezakonit izbor poslovnih banaka, neadekvatan izbor odgovarajuće vrste postupka, nezaključivanje ugovora u zakonskom roku, favoriziranje pojedinih ponuđača, i sl.
Strateški programi:
1. Unaprjeđenje procedura planiranja, implementacije i nadzora nad utroškom sredstava kojima se dodjeljuju poticaji, transferi i pomoć za socijalne i druge potrebe;
2. Povećanje koordinacije i saradnje između nadležnih organa istog ili različitog nivoa vlasti radi pravičnijeg i transparentnijeg dodjeljivanja pomoći za socijalne i druge potrebe;
3. Poboljšanje kvalitete zdravstvenih usluga osiguranjem jednakih mogućnosti pristupa zdravstvenim ustanovama.
5.1.5. Kultura i obrazovanje
Cilj:
1. Unaprjeđenje cjelokupnog sistema integriteta, odgovornosti i transparentnosti u radu cjelokupnog duštva sa posebnim osvrtom na javni sektor u Federaciji BiH.
Strateški programi:
1. Unaprjeđenje pravnog i strateškog okvira za suprotstavljanje korupciji i povećanje javnosti rada javnog sektora u Federaciji Bosne i Hercegovine;
2. Poboljšanje mehanizama sprječavanja sukoba interesa izabranih i imenovanih dužnosnika, savjetnika, državnih službenika i namještenika u Federaciji Bosne i Hercegovine;
3. Unaprjeđenje procedura prijema u državnu službu i zapošljavanja u javnom sektoru Federacije Bosne i Hercegovine sa ciljem smanjenja diskrecije i osiguranja jednakog pristupa;
Potrebno je ubrzati aktivnosti na što skorijoj primjeni Zakona o finansijskom upravljanju i kontroli u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine kako bi se uspostavio sistem upravljanja rizicima, sa ciljem unaprjeđenja finansijskog upravljanja i odlučivanja u realizaciji ciljeva organizacija na koje će se primjenjivati ovaj zakon.
Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine bi trebao pratiti donošenje i implementaciju operativnih planova borbe protiv korupcije. Kontrola usklađenosti podzakonskih akata sa aktima više pravne snage bi svakako trebala postati sastavni dio aktivnosti ove institucije.
Cilj: Jačanje nadzora i povećanje efikasnosti upravljanja javnim finansijama u cilju borbe protiv korupcije
Mehanizmi interne kontrole i revizije su jedno od vrlo važnih i efikasnih sredstava u prevenciji i otkrivanju oblika koruptivnih radnji i u ovoj oblasti. Važno je da se konstantno unaprjeđuju ovi mehanizmi, pa čak i da se interna kontrola koristi u samoj proceduri donošenja podzakonskih akata, u smislu sagledavanja finansijskih ali i pravnih pitanja radi usvajanja najefikasnijih rješenja. Važno je također unaprjeđivati saradnju interne kontrole i revizije sa rukovodiocem organa uprave, te jačati kompetencije osoba (finansijska i pravna znanja) koje se bave ovim poslovima.
Cilj: Povećanje integriteta, transparentnosti i odgovornosti u odnosima između javnog i privatnog sektora i unutar poslovnih subjekata.
Strateški programi:
1. Unaprjeđenje pravnih propisa i procedura dodjele transfera, poticaja i državne pomoći;
4. Uspostava centralnog registra grantova i poticaja na nivou Federacije Bosne i Hercegovine putem Finansijsko-informatičke agencije Federacije BiH (FIA).
5.1.4. Rad, socijalna politika i zdravstvo
Jedna od ključnih karakteristika funkcionisanja javnog sektora u Federaciji Bosne i Hercegovine, barem kada je riječ o strukturi Budžeta, jeste da se značajan dio izdataka odnosi na finansiranje specifičnih potreba vulnerabilnih i socijalno ugroženih kategorija stanovništva. U odnosu na pojedine kategorije, razlikuju se davanja i budžetski transferi za boračku populaciju, raseljene osobe i izbjeglice, oboljele i osobe koje trebaju posebnu socijalnu zaštitu.
Nesumnjivo je da u takvim okvirima, koji su stalna kategorija u konstruisanju javnih budžeta, objektivno postoji određeni prostor za pojavu različitih koruptivnih praksi koje su povezane sa neopravdanim finansijskim davanjima za finansiranje socijalno ugroženih kategorija stanovništva, neosnovanom davanju prioriteta u naplati ovih dotacija iz budžeta, favoriziranju određenih kategorija ili pojedinaca, i sl. Jedna od karakteristika država u tranziciji (kojima Bosne i Hercegovine nesumnjivo pripada) i koje ekonomski uglavnom imaju određene poteškoće, jeste da one moraju osigurati programe subvencija ljudima kojima su one potrebne, ali tako da smanje podsticaje za korupciju. Naročito su važne terenske kontrole kao instrument koji se pokazao kao dobro rješenje u praksi u smislu nadzora nad utroškom dodijeljenih sredstava i osiguranja pravilnog korištenja istih. Kako se oni najprije tiču kreiranja specifičnih potreba za finansiranje socijalnih davanja i određivanje obima izdvajanja u postojećim budžetskim okvirima, u preventivnom je smislu najprije potrebno osigurati integritet i odgovornost u samom procesu budžetskog planiranja, što je ujedno jedna od sugestija Konvencije Ujedinjenih nacija za borbu protiv korupcije (čl. 7-10. i 13.). Dakle, u najkraćem bi se mehanizmi za sprječavanje korupcije u sektoru rada, socijalne politike i zdravstva trebali ogledati u osiguranju integriteta, transparentnosti i odgovornosti u planiranju, izvršenju i nadzoru nad utroškom budžetskih sredstava kojima se daje podrška ugroženim kategorijama stanovništva. Oblast zdravstva, budući da se bavi tjelesnim, psihičkim i društvenim blagostanjem širokih slojeva društva, naročito je važna. Korupcija se u ovoj oblasti može pojaviti na svim razinama, od neopravdanog odsustva medicinskog osoblja sa posla (najčešće zbog obavljanja privatnih poslova), neformalnih davanja za tretman koji bi trebao biti oslobođen plaćanja, do kreiranja liste esencijalnih lijekova koji favoriziraju određene dobavljače, javnih nabava koji sugeriraju korupcijske veze dobavljača sa institucijama koje vrše nabavke, i sl.