Aktio

Federalno ministarstvo finansija/financija

Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dobit

Na osnovu člana 60. stav (1) Zakona o porezu na dobit ("Službene novine Federacije BiH", broj 15/16) federalni ministar finansija-federalni ministar financija donosi

PRAVILNIK
O PRIMJENI ZAKONA O POREZU NA DOBIT

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.Predmet Pravilnika

(1) Ovim Pravilnikom se uređuje utvrđivanje porezne osnovice, procedure utvrđivanja i naplate poreza, procedure za ostvarivanje prava na porezne poticaje, oblik, sadržaj, načine i rokove dostavljanja obrazaca poreznih prijava i druga pitanja od značaja za primjenu Zakona o porezu na dobit (u daljem tekstu: Zakon).

(2) Sastavni dio ovog Pravilnika su obrasci: Porezni bilans (Obrazac PB 800-A), Porezni bilans (Obrazac PB 800-B), Prijava poreza na dobit za privredna društva (Obrazac PP 801), Prijava poreza na dobit za podružnicu RS ili BD za kanton (Obrazac PP- 802), Prijava poreza na dobit za poslovnu jedinicu nerezidenta (Obrazac PP-803), Prijava poreza na dobit za djelimično izuzeta lica (Obrazac PP-804), Konsolidovani porezni bilans i prijava poreza na dobit (Obrazac PP-805), Prijava dobiti podružnice u RS ili BD (Obrazac PE-806), Prijava dobiti poslovne jedinice van Bosne i Hercegovine (Obrazac PE-807), Plan investiranja (Obrazac PI-808), Pregled nastalih, neiskorištenih i iskorištenih poreznih gubitaka (Obrazac PG-809), Prijava porezne olakšice po osnovu investiranja u proizvodnu opremu (Obrazac PP-810), Prijava porezne olakšice po osnovu investiranja u stalna sredstva (Obrazac PP-811), Prijava porezne olakšice po osnovu novog zapošljavanja (Obrazac PP-812), Izjava o obračunatom porezu na isplaćene dividende/udjele (Obrazac ID-813), Prijava poreznog kredita van Bosne i Hercegovine po osnovu prihoda (Obrazac PK-814), Prijava poreza po odbitku po osnovu dividende (Obrazac POD-815), Prijava poreza po odbitku po osnovu kamate (Obrazac POD-816), Prijava poreza po odbitku po osnovu autorske naknade (Obrazac POD-817), Prijava poreza po odbitku po osnovu ostalih prihoda (Obrazac POD-818), Prijava poreza po odbitku po osnovu imovine i prava (Obrazac POD-819) i Izjava pravnog lica u svrhu oslobađanja plaćanja poreza po odbitku na izvoru (Obrazac OP-820).

Član 2.Priroda poreza

Porez na dobit predstavlja direktni porez koji se prikuplja od pravnih lica odnosno dijelova pravnih lica u skladu sa odredbama Zakona u svim slučajevima iz kojih je proizišla oporeziva dobit odnosno prihod.

Član 3.Rodno značenje

Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku, a imaju rodno značenje koriste se neutralno i odnose se jednako i za muški i za ženski rod.

Član 4.Definicije

U smislu ovog Pravilnika primjenjuju se pojmovi definirani članom 2. Zakona kao i sljedeći pojmovi:

  • a)
    pojam "lice" znači svako fizičko ili pravno lice;
  • b)
    pojam "pravni subjektivitet" obuhvaća prava i obaveze lica koja se stiču upisom u odgovarajući registar kod nadležnih organa;
  • c)
    pojam "princip izvora" znači da država izvora ima prioritetno pravo da oporezuje imovinu koja se nalazi na njenoj teritoriji odnosno dohodak ili prihod koji je na njenoj teritoriji ostvaren.
  • d)
    pojam "nepokretna imovina" uključuje imovinu koja ne može da promijeni svoj položaj u prostoru, kao što su zgrade, zemljište, i sl.
  • e)
    pojam "neograničena porezna obaveza" uključuje pravo države rezidentnosti da oporezuje prihod odnosno dobiti nezavisno od teritorije na kojoj je taj prihod odnosno dobit ostvarena.
  • f)
    pojam "ograničena porezna obaveza" uključuje pravo države na čijoj teritoriji je ostvaren prihod odnosno dobit da oporezuje taj prihod odnosno dobit.
  • g)
    pojam "tie-breaker" uključuje set pravila kod određivanja rezidentnosti.

II. UTVRĐIVANJE POREZNE OSNOVICE A. Porezni obveznik

Član 5.Neograničeni porezni obveznik

(1) Privredno društvo i sva druga pravna lica koja su osnovana u skladu sa odredbama propisa koja uređuju privredna društva, koja imaju sjedište ili mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), predstavljaju poreznog obveznika iz člana 3. stav (1) Zakona. Dobit koju je ovo lice ostvarilo, nezavisno od tržišta na kojem je ostvarilo prihode, podliježe neograničenoj poreznoj obavezi.

(2) Lice bez pravnog subjektiviteta, koje ima sjedište ili mjesto stvarne uprave i nadzora poslovanja na teritoriji Federacije, a čija dobit odnosno dohodak nije oporeziva prema odredbama propisa koji uređuju porez na dohodak, uključujući udruživanje lica, smatraju se poreznim obveznikom iz člana 3. stav (1) Zakona.

(3) Poreznim obveznikom smatra se i matično privredno društvo i njegova zavisna društva koja su međusobno povezana putem ugovora u skladu sa odredbama propisa koji uređuje privredna društva odnosno putem kapitala u skladu sa članom 41. Zakona, a čije se mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja nalazi na teritoriji Federacije.

(4) Porezni obveznik je i drugo pravno lice koje nije obuhvaćeno članom 4. Zakona, a obavlja tržišnu djelatnost na teritoriji Federacije s ciljem sticanja dobiti, bez obzira na djelatnost ili njezin pravni subjektivitet.

Član 6.Ograničeni porezni obveznik

(1) Podružnica pravnog lica iz Republike Srpske ili Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Brčko Distrikt), a koja posluje na teritoriji Federacije putem stalnog mjesta poslovanja, porezni obveznik je poreza na dobit, za dobit koju je ona ostvarila poslovanjem na teritoriji Federacije.

(2) Poslovna jedinica nerezidenta prema članu 6. Zakona je porezni obveznik, ukoliko se mjesto stvarne uprave i nadzora poslovanja nalazi na teritoriji Federacije, samo za dobit koju je ona ostvarila poslovanjem na teritoriji Federacije.

(3) Nerezident koji obavlja povremenu djelatnost na teritoriji Federacije je porezni obveznik za ostvareni prihod od rezidenta Federacije.

(4) Porezni obveznik je i pravno lice iz člana 4. stav (1) tačka c) Zakona koje je osnovano u skladu sa propisima iz člana 7. stav (2) tačka a) i stav (3) ovog Pravilnika, a koje obavlja tržišnu djelatnost radi sticanja dobiti, na način uređen ovim Pravilnikom.

Član 7.Lica koja ne podliježu porezu na dobit

(1) Organi uprave na državnom, federalnom i kantonalnom nivou odnosno na nivou lokalne jedinice samouprave uređeni u skladu sa propisima koji uređuju organizaciju organa uprave, nisu porezni obveznici prema članu 4. stav (1) tačka b) Zakona.

(2) Pravna lica koja ne podliježu porezu na dobit iz člana 4. stav (1) tačka c) Zakona su ustanove, zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruženja, fondacije, zaklade, turističke zajednice, sportska društva i savezi, ukoliko ispunjavaju, kumulativno, sljedeće uslove:

  • a)
    da su osnovani prema propisima koji uređuju:
    • -
      udruženja i fondacije u Bosni i Hercegovini i u Federaciji;
    • -
      slobodu vjere i pravni položaj crkvi i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini;
    • -
      političke organizacije u Bosni i Hercegovini;
    • -
      turističke zajednice u Federaciji i Bosni i Hercegovini;
    • -
      ustanove u Bosni i Hercegovini i
    • -
      sport u Bosni i Hercegovini.
  • b)
    da su registrovani za obavljanje isključivo neprofitne djelatnosti u Federaciji i
  • c)
    da ostvaruju samo prihode iz člana 8. ovog Pravilnika.

(3) Pod pravnim licima kojima je posebnim propisima povjereno vršenje upravnih poslova iz nadležnosti organa uprave smatraju se pravna lica kojima je povjereno javno ovlaštenje federalnim ili kantonalnim zakonom za poslove iz nadležnosti federalnog ili kantonalnog organa uprave odnosno odlukom gradskog ili općinskog vijeća za upravne poslove iz nadležnosti lokalne samouprave grada odnosno općine.

(4) Pravna lica iz stava (3) ovog člana ne podliježu obračunu i plaćanju poreza na dobit, na dobit koja je ostvarena po osnovu prihoda iz člana 8. ovog Pravilnika.

Član 8.Prihodi koji ne ulaze u poreznu osnovicu

(1) Prihodi koji ne ulaze u oporezivu osnovicu pravnih lica iz člana 4. stav (1) tačka c) Zakona su:

  • a)
    prihodi iz budžeta ili javnih fondova države, Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave;
  • b)
    prihodi po osnovu sponzorstva ili donacija u novcu ili naturi;
  • c)
    naknade;
  • d)
    članarine;
  • e)
    prihodi od prodaje ili prijenosa dobara, osim dobara koja se koriste ili su se koristila za obavljanje tržišne djelatnosti.

(2) Pod naknadama iz stava (1) tačka c) ovog člana, smatraju se novčani primici koji predstavljaju izvore finansiranja pravnih lica iz člana 7. stav (3) ovog Pravilnika, a koje su propisane posebnim zakonima.

(3) Pod članarinama iz stava (1) tačka d) ovog člana smatraju se novčani primici koji se plaćaju na ime prijema odnosno ostanka u tom pravnom licu iz člana 7. stava (2) ovog Pravilnika.

(4) Pod prihodima po osnovu sponzorstva iz stava (1) tačka b) ovog člana smatraju se svi novčani primici koje pravno lice stekne kroz potpore za organizovanje i održavanje manifestacija i drugih sličnih događaja ili projekata, sa ili bez protuusluge u vidu reklamiranja imena, djelatnosti, proizvoda i usluga sponzora.

(5) Pod dobrima u smislu stava (1) tačka e) ovog člana smatraju se pokretna i nepokretna imovina, prava, vrijednosni papiri, udjeli, zalihe, sitan inventar i sl.

Član 9.Određivanje poreznog obveznika

(1) Kod određivanje da li je pravno lice iz člana 6. stav (4) ovog Pravilnika porezni obveznik u skladu sa članom 4. stav (2) Zakona, cijeni se da li je cilj obavljanja djelatnosti sticanje prihoda, dohotka, dobiti ili drugih ekonomsko procjenjivih koristi, bez obzira na djelatnost i/ili njezin pravni subjektivitet.

(2) Obavljanje djelatnost radi sticanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih ekonomsko procjenjivih koristi se određuje na osnovu djelatnosti koju stvarno obavlja, rezultata poslovanja i postupanja s ostvarenim rezultatom, nezavisno od akata o osnivanju i poslovanju, kao i od registrovane djelatnosti.

(3) Nezavisno o tome ima li određeno lice u svojim aktima o osnivanju za cilj ostvarivanje dobiti ili ostvarivanje prihoda radi finansiranja svoje djelatnosti, a prihode stiče razmjenom dobara i usluga na tržištu, smatra se da ono obavlja djelatnost na način i uz uslove pod kojima tu djelatnost obavljaju i privredna društva koja su osnovana radi sticanja dobiti.

(4) Ukoliko pravno lice iz člana 6. stav (4) ovog Pravilnika, obavlja isključivo tržišnu djelatnost i ne ostvaruje prihode iz člana 8. ovog Pravilnika, smatra se poreznim obveznikom iz člana 5. stav (1) ovog Pravilnika.

Član 10.Tržišna djelatnost

(1) Tržišnom djelatnosti, u smislu ovog Pravilnika, smatra se svako udruživanje lica ili imovine, sa ili bez pravnog subjektiviteta, koji tržišnu aktivnost obavljaju samostalno i trajno, prodajom proizvoda i/ili pružanjem usluga na tržištu u Bosni i Hercegovini ili na inostranom tržištu.

(2) Tržišnom aktivnosti u smislu stava (1) ovoga člana smatra se razmjena dobara i usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih ekonomskih procjenjivih koristi.

(3) Tržišnom djelatnošću smatra se i aktivnost upravljanja imovinom odnosno aktivnost kod koje se koristi imovina, kao što je ulaganje kapitala u svrhe ostvarivanja kamate ili iznajmljivanje ili zakup imovine i sl.

Član 11.Stalno mjesto poslovanja

(1) Stalno mjesto poslovanja smatra se bilo koje fiksno mjesto poslovanja preko kojeg se obavlja tržišna djelatnost u cijelosti ili djelimično.

(2) Stalno mjesto poslovanja iz stava (1) ovog člana uključuje:

  • a)
    sjedište uprave, podružnicu, kancelariju, fabriku, radionicu, rudnik, izvor nafte ili plina, kamenolom ili drugo mjesto iskorištavanja prirodnih resursa koje se nalazi na teritoriji Federacije;
  • b)
    gradilište, instalaterski ili montažni projekti, ukoliko traju, ili njihov rad ili aktivnost, duže od šest mjeseci;
  • c)
    pružanje usluga, uključujući i savjetodavne usluge, od strane pravnog lica preko zaposlenih ili drugog lica koje je u tu svrhu angažovalo pravno lice, ukoliko se djelatnost odnosi na isti ili povezani projekt u Federaciji u periodu ili periodima koji ukupno traju duže od tri mjeseca u bilo kojem dvanaestomjesečnom periodu.

(3) Ako ista pravna lica ili više lica ispuni uslov iz člana 6. stav (3) Zakona na jednom i s njim povezanim projektom ili poslom, te stekne status stalnog mjesta poslovanja, a uporedo radi i na drugim nepovezanim projektima, ali kraći period od propisanog u članu 6. stav (3) Zakona, poslovna jedinica nerezidenta je obveznik poreza na dobit i za sve druge projekte.

(4) U slučajevima podizvođača, smatra se da podizvođač ima stalno mjesto poslovanja ako obavlja aktivnost u istom vremenskom periodu kao što je navedeno u stavu (2) tačka b) ovog člana.

(5) Aktivnosti koordinacije i nadzora povezane sa stalnim mjestom poslovanja iz stava (2) tačka b) i stava (4) ovog člana, kao i instalacije, platforme, bušne platforme ili brodovi koji se koriste za eksploataciju prirodnih resursa, čine također stalno mjesto poslovanja.

(6) U svrhu izračuna perioda iz stava (2) tačka b) i stava (4) ovog člana, kod građevinskih, instalaterskih ili montažnih projekata, period se obračunava za svaki projekt posebno, od početka aktivnosti, uključujući aktivnosti pripreme, i privremeni prekidi. Činjenica da su radovi vršeni od različitih lica i podizvođača nisu značajni.

(7) Period od tri mjeseca iz stava (2) tačka c) ovog člana smatra se kontinuirani period u kojem jedan mjesec slijedi drugi, pri čemu se prekidi do sedam dana ne smatraju prekidom kontinuiteta. Vremenski kontinuitet od tri mjeseca zaredom računa se u vremenskom trajanju nekog projekta ili posla, nezavisno od broja učesnika u projektu.

(8) Stalno mjesto poslovanja također se smatra da postoji kada lice, koje nije nezavisni agent u smislu stava (9) ovog člana, i djeluje na teritoriji Federacije u ime pravnog lica, posjeduje i koristi ovlaštenja tog pravnog lica i potpisuje ugovore koji obavezuju to pravno lice, u okviru poslovanja tog pravnog lica.

(9) Ne smatra se da pravno lice ima stalno mjesto poslovanja na teritoriji Federacije samo na osnovu činjenice da svoje poslovanje obavlja preko brokera-posrednika ili drugog nezavisnog agenta, sve dok takav posrednik djeluje u okviru svog redovnog poslovanja i snosi rizik poslovanja.

(10) Ne smatra se poslovnom jedinicom nerezidenta iz člana 6. stav (4) Zakona obavljanje poslova lica upućenih iz inostranstva, koji su obveznici poreza na dohodak prema propisima koji uređuju oporezivanje fizičkih lica.

Član 12.Prijava stalnog mjesta poslovanja

(1) Poslovna jedinica nerezidenta iz člana 6. Zakona, dužna je u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti prijaviti se nadležnoj jedinici Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Porezna uprava).

(2) Nerezidentna pravna lica, koja prema članu 6. Zakona nemaju stalno mjesto poslovanja, dužni su, ukoliko dođe do promjene, radi utvrđivanja poreznih obveza postupiti prema stavu (1) ovoga člana.

(3) Poslovna jedinica iz člana 6. Zakona, čiju djelatnost na osnovu člana 35. Zakona, Federacija nema pravo oporezivati, dužna je postupiti prema st. (1) i (2) ovoga člana.

(4) Nerezidentna pravna lica iz st. (1) i (2) ovoga člana dostavljaju Poreznoj upravi, nakon isteka kalendarske godine, a najkasnije u roku propisanom za predaju prijave poreza na dobit, pisanu izjavu o načinu obavljanja djelatnosti koja sadrži opis aktivnosti i djelatnosti koje se obavljaju u Federaciji.

(5) Rezidenta pravna lica dužna su pismeno obavijestiti Poreznu upravu o uspostavljanju poslovne saradnje sa nerezidentim pravnim licima, samo u slučaju da nerezidentno pravno lice ima poslovnu jedinicu u skladu sa članom 6. Zakona.

Član 13.Rezident

Za potrebe Zakona, privredna društva i druga lica čije sjedište ili mjesto stvarne uprave jeste na teritoriji Federacije, smatraju se rezidentima Federacije.

Član 14.Mjesto stvarne uprave

(1) Mjesto stvarne uprave i nadzora poslovanja znači svako mjesto gdje se donose strateške i ključne odluke u upravljanju odnosno mjesto odakle se stvarno upravlja i kontroliše poslovanje pravnog lica, kao i mjesto gdje se donose poslovne odluke, a koje su neophodne za upravljanje poslovanjem pravnog lica u cijelini.

(2) Prilikom određivanja mjesta stvarne uprave i nadzora poslovanja koristi se "tie-breaker" pravilo odnosno smjernice u skladu sa članom 35. Zakona.

(3) Ukoliko se mjesto stvarne uprave ne može odrediti prema stavu (1) ovog člana, mjesto stvarne uprave i nadzora poslovanja pravnog lica u Federaciji, smatra se:

  • a)
    sjedište pravnog lica koje poslovnim aktivnostima ostvaruje prihod izvan Federacije manji od 50% od ukupnog prihoda i
    • 1)
      više od 50% ukupne imovine se nalazi u Federaciji, ili
    • 2)
      više od 50% od ukupnog broja zaposlenih smješteni su u Federaciji ili imaju prebivalište u Federaciji;
  • b)
    sjedište gdje se nalazi viša uprava i njeni zaposleni koji pružaju podršku ili, ako se oni nalaze na više od jednog mjesta, mjesto gdje se primarno ili pretežno nalaze. Ukoliko sjedište pravnog lica nije isto kao i mjesto gdje se nalazi većina njegovih zaposlenika, onda je mjesto gdje se njegov odbor obično sastaje.

(4) Pod pojmom "viša uprava" iz stava (3) tačka b) ovog člana smatra se lice koje generalno odgovara za razvoj i formulisanje ključnih strategija i politika pravnog lica, i koje osigurava odnosno nadgleda implementaciju tih strategija na redovnoj i kontinuiranoj osnovi.

Član 15.Nerezident

(1) Nerezidentom se smatra pravno lice čije je sjedište van granica Bosne i Hercegovine i/ili čije se mjesto stvarne uprave i nadzora poslovanja nalazi van granica Bosne i Hercegovine.

(2) U slučaju da nerezident iz stava (1) ovog člana postane rezident iz člana 13. ovog Pravilnika, i obrnuto, primjenjuje se član 35. Zakona.

B. Porezna osnovica

Član 16.Porezna osnovica

(1) Porezna osnovica poreznih obveznika formira se usklađivanjem poslovnog rezultata koji se iskazuje u finansijskom izvještaju na način uređen računovodstvenim propisima, za porezno nepriznate rashode te prihode koji se izuzimaju od oporezivanja, i za kapitalne dobitke/gubitke iskazane u skladu sa članom 24. Zakona, u okviru jednog poreznog perioda.

(2) Poslovni rezultat koji je predmet usklađivanja iz stava (1) ovog člana, formira se u skladu sa Međunarodnim računovodstvenim standardima i Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja (u daljem tekstu: MRS/MSFI), ukoliko ovim Pravilnikom nije drugačije propisano.

(3) Porezno priznati rashodi i prihodi se iskazuju u skladu sa MRS/MSFI, ukoliko ovim Pravilnikom nije drugačije propisano. Osim prihoda i rashoda kod poslovne jedinice nerezidenta, ukoliko se prihodi ili rashodi iskazuju suprotno MRS/MSFI predstavljaju porezno nepriznate stavke u poreznom bilansu.

(4) Porezno priznati rashodi smatraju se rashodi u kojima nije sadržan porez na dodanu vrijednost, nezavisno od računovodstvene politike koja se primjenjuje, a koji se može odbiti prema propisima o porezu na dodanu vrijednost.

(5) Prihodi i rashodi za koje se vrši usklađivanje poslovnog rezultata, moraju biti iskazani u tom poslovnom rezultatu, u iznosima koji su iskazani u poslovnim knjigama na osnovu kojih se formira rezultat, osim u slučaju da je drugačije propisano Zakonom i ovim Pravilnikom.

(6) Porezna osnovica usklađuje se i za porezne gubitke iskazane u skladu sa članom 25. Zakona i za porezne poticaje iskazane u skladu sa čl. 36. i 37. Zakona.

(7) Na usklađenu poreznu osnovicu vrši se obračun poreza na dobit na način iz člana 7. stav (4) Zakona.

Član 17.Dokumentovanost rashoda

(1) Dokumentovanost rashoda, u smislu člana 7. stav (5) Zakona, cijeni se na način da transakcije odnosno poslovni događaji trebaju biti iskazani u knjigovodstvenoj ispravi iz koje se nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i materijalni sadržaj, što ukazuje da potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj odnosno transakciju.

(2) Knjigovodstvene isprave, u porezne svrhe, trebaju biti relevantne za potrebe donošenja ekonomskih odluka korisnika, kao i pouzdane, u smislu da vjerno prikazuju novčane tokove, odražavaju ekonomsku suštinu transakcija, drugih događaja i okolnosti, a ne samo propisanu formu.

(3) Kod dokumentovanosti rashoda bitno je sagledati dostupne knjigovodstvene isprave i evidencije posebno, i sve zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupne transakcije.

Član 18.Konzistentnost porezne osnovice

(1) Porezna osnovica se formira primjenjujući principe: zakonitosti, materijalne značajnosti i opreznosti, s ciljem odražavanja konzistentnog načina iz člana 7. stav (7) Zakona.

(2) Princip zakonitosti u formiranju porezne osnovice odražava se kroz dosljednu primjenu odredbi Zakona i ovog Pravilnika.

(3) Informacija ili podatak smatra se materijalno značajnom, ukoliko bi njen izostanak ili pogrešno iskazivanje pojedinačno ili zajedno, utjecali na visinu porezne osnovice, uslijed izmjena računovodstvenih politika i ispravki nastalih greški u skladu sa MRS/MSFI, uzimajući u obzir veličinu i vrste onoga što je izmjenjeno, izostavljeno ili pogrešno prikazano, a što se prosuđuje u postojećim okolnostima. Odlučujući faktor može biti veličina ili vrsta stavke, ili njihova kombinacija.

(4) Princip opreznosti zahtijeva dosljednu primjenu MRS/MSFI u formiranju porezne osnovice sa aspekta uporedivosti, a posebno namjernog precjenjivanja ili potcjenjivanja stavki koje utječu na visinu porezne osnovice.

(5) Porezni obveznik treba biti dosljedan u izboru i primjeni računovodstvenih politika na slične transakcije, događaje i okolnosti, osim ako neki MRS/MSFI ili odredba propisa posebno zahtijeva ili dopušta kategorizaciju stavki za koje mogu biti prikladne različite politike.

Član 19.Svrha ostvarivanja dobiti i načelo pažnje dobrog privrednika

(1) Svi rashodi koji su nastali na teret poreznog obveznika, a

  • a)
    koji se ne mogu povezati sa prihodima (sadašnjim ili budućim) kroz sučeljavanje, direktno ili indirektno, izuzev rashoda iz člana 12. Zakona; ili
  • b)
    koji služe za privatne svrhe vlasnika ili zaposlenika, a nisu obuhvaćeni članom 11. stav (1) Zakona; ili
  • c)
    koji predstavljaju rashode koji se plaćaju za drugo pravno lice

su porezno nepriznati rashodi, u skladu sa članom 7. stav (9) Zakona.

(2) Načelna pažnja dobrog privrednika, u smislu Zakona, podrazumijeva stvaranje rashoda u svrhu sticanja budućih prihoda, bez obzira da li će se oni realizirati ili ne, uslijed utjecaja privrednih kretanja. Rashodi koji su nastali na ovakav način, kao što su troškovi sajma, troškovi marketinga, oglašavanja, reklame, istraživanja i slični troškovi, predstavljaju porezno priznate rashode.

(3) Ugovaranje poslova koji djeluju suprotno svrsi ostvarivanja dobiti poreznog obveznika, a koji za posljedicu imaju rashode koji su veći od prihoda, porezno priznati rashodi smatraju se samo rashodi u visini realiziranog prihoda. U smislu ovog stava poslovi suprotni svrsi ostvarivanja dobiti jesu slučajevi ugovaranja damping cijena.

(4) Svjesno ugovaranje štetnih poslova, a koji su suprotni svrsi ostvarivanja dobiti poreznog obveznika, smatraju se poslovi kod kojih porezni obveznik ima veće rashode nego što bi imao da je poslovao u skladu sa stavom (2) ovog člana, takvi rashodi smatraju se porezno nepriznatim rashodima u visini koja se odredi prema odredbama čl. 44., 45. i 46. Zakona.

(5) Damping cijena u smislu stava (3) ovog člana smatra se cijena koja je manja od cijene koštanja.

(6) Odredbe stava (3) ovog člana ne odnose se na prodaju stalnih sredstava koja su korištena u poslovne svrhe od strane poreznog obveznika.

Član 20.Porezna osnovica podružnice ili poslovne jedinice

(1) Kod utvrđivanja dobiti podružnice pravnog lica iz Republike Srpske ili Brčko Distrikta i poslovne jedinice nerezidenta, dobit podružnice odnosno poslovne jedinice mora odgovarati onoj dobiti koju bi ostvarila podružnica odnosno poslovna jedinica kada bi bila samostalno i nezavisno pravno lice koje obavlja istu ili sličnu djelatnost pod istim ili sličnim uslovima, te kada bi obavljala djelatnost potpuno samostalno sa pravnim licem čija je poslovna jedinica.

(2) Kod utvrđivanja prihoda podružnice odnosno poslovne jedinice u smislu stava (1) ovog člana, uzimaju se u obzir funkcije koje izvršava, sredstva koja upotrebljava i rizike koje preuzima pravno lice kroz podružnicu odnosno poslovnu jedinicu i druge dijelove pravnog lica.

(3) Kod utvđivanja rashoda podružnice odnosno poslovne jedinice u smislu stava (1) ovog člana, uzimaju su u obzir rashodi koji se direktno mogu pripisati podružnici odnosno poslovnoj jedinici i troškovi iz člana 22. ovog Pravilnika.

Član 21.Porezna osnovica uslovno izuzetih pravnih lica

(1) Kod utvrđivanja dobiti pravnih lica iz člana 4. stav (2) Zakona, uzimaju se svi prihodi, osim prihoda iz člana 8. ovog Pravilnika, i svi rashodi koji se direktno mogu povezati s ciljem sticanja tih prihoda.

(2) Kod utvrđivanja dobiti iz stava (1) ovog člana, ne uzimaju se rashodi koji bi nastali, bez obzira na realiziranje oporezivog prihoda. Za ostale rashode primjenjuje se član 20. stav (3) ovog Pravilnika.

Član 22.Opći i administrativni troškovi

(1) Opći i administrativni troškovi koji se direktno mogu pripisati poslovanju pravnih lica iz člana 3. st. (2) i (3) i člana 4. stav (2) Zakona, jesu ukupni iznosi direktnih troškova, i iznosi indirektnih troškova raspoređeni korištenjem alokacijskih ključeva.

(2) Direktni troškovi, u smislu stava (1) ovog člana, uključuju troškove kod kojih se nesporno može alocirati mjesto nastanka, uključujući, a ne limitirajući se na obaveze prema fizičkim licima po osnovu prihoda od nesamostalne i samostalne djelatnost, zakup i/ili amortizacija pokretne i nepokretne imovine, režije i sl.

(3) Indirektni troškovi, u smislu stava (1) ovog člana, uključuju troškove koji su nužni za odvijanje osnovnih radnih procesa, a koji se direktno ne mogu pripisati dijelovima pravnog lica, uključujući, a ne limitirajući se: na troškove usluga računovodstva i revizije, pravne usluge, usluge istraživanja i razvoja, marketinga, oglašavanja i sl.

(4) Indirektnim troškovima ne smatraju se, u smislu stavka (3) ovoga člana, troškovi upravljanja, nadziranja i funkcija povezanih s generalnim nadziranjem tih aktivnosti.

(5) Troškovima marketinga i oglašavanja smatraju se troškovi nastali vezano za javno saopćavanje, kataloge, sajmove, troškove nagradnih igara u skladu s propisima o priređivanju nagradnih i sličnih igara, te ostali troškovi koji nastaju u vezi s promocijom imena, proizvoda ili usluga poreznog obveznika.

Član 23.Alokacijski ključevi

Porezni obveznik, u zavisnosti od činjenica i okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, određuje alokacijske ključeve koji mogu biti:

  • a)
    zasnovani na upotrijebljenoj/korištenoj imovini, a posebno u slučajevima kada se iskazuje snažna korelacija između imovine i stvaranja vrijednosti,
  • b)
    zasnovani na troškovima, a posebno u slučajevima kada je jasna korelacija između troška i stvaranja vrijednosti,
  • c)
    vremenski period, npr. vrijeme provedeno od strane zaposlenih u izvršavanju zadatka,
  • d)
    količina ili obim odnosno jedinice koje se proizvode ili se prodaju,
  • e)
    broj zaposlenih,
  • f)
    količina prostora koji se koristi i sl.

Član 24.Raspored prihoda poslovne jedinice nerezidenta

(1) Prihodi poslovne jedinice iz člana 6. Zakona smatraju se da su ostvareni u sljedećim slučajevima:

  • a)
    prihod od usluga se smatra da je realiziran kada nastanu pripadajući troškovi koji se vežu za izvršenje te usluge ili kada je usluga izvršena, osim u slučaju kada je izvršenje usluge sukcesivno i u toku, u tom slučaju će se prihod prikazati proporcionalno realizaciji, zavisno šta je ranije;
  • b)
    prihod iz višegodišnjih aktivnosti dijeli se prema periodu kojem pripada uzimajući u obzir proizvodni ciklus ili kod građevine vrijeme izgradnje;
  • c)
    prihod od prodaje proizvoda i roba smatra se da je realiziran kada je prodaja izvršena, na dan fakturisanja ili na datum prijenosa vlasništva, zavisno šta je ranije.

(2) Prihodi povezani sa aktivnostima koji se vežu za proizvodni ciklus ili period izgradnje, a ukoliko te aktivnosti prelaze iz jednog u drugi porezni period, određuje se primjenom:

  • a)
    kriterija procent završenosti posla ili
  • b)
    kriterija stepen završenosti posla.

(3) Upotreba kriterija iz stava (2) tačka a) ovog člana obavezna je:

  • a)
    kada je djelimično fakturisana cijena za izvršene aktivnosti na građevini, i ako takve aktivnosti nisu dostigle određeni stepen završenosti koji odgovara fakturisanom iznosu; i
  • b)
    kada se aktivnosti izvršavaju za svoj račun i prodaju u dijelovima, završavaju i dostavljaju ponuđaču, iako cjelokupni iznos troškova nije poznat.

(4) U smislu stepena završenosti posla iz stava (2) tačka b) ovog člana, posao se smatra završenim ako je stepen do kojeg je posao završenosti jednak ili veći od 95% i ako je cijena određena ugovorom ili prodajom i unaprijed je poznata.

(5) Stupanj završenosti posla se određuje na osnovu određivanja veze između ukupnih troškova koji su već nastali i inkorporirani u poslu i ukupnih procijenjenih troškova tog posla.

(6) Dio prihoda koji korespondira sa pripadajućim troškovima iz ovog člana se uključuje u oporezivu dobit.

(7) Porezni obveznik koji je uključen u višegodišnje poslove će usvojiti kriterije određivanja prihoda po osnovu rada na jedinstven način i održavat će prihvaćenu metodu obračuna prihoda i rashoda, dok se posao ne završi.

Član 25.Porez na dobit

Porez na dobit se obračunava na:

  • a)
    poreznu osnovicu poreznog obveznika iz člana 5. i člana 6. st. (1), (2) i (4) ovog Pravilnika;
  • b)
    bruto prihod poreznog obveznika iz člana 6. stav (3) ovog Pravilnika;

C. Usklađivanje poreznih stavki

Član 26.Porezno nepriznati rashodi

(1) Zatezna kamata i troškovi postupka prinudne naplate, u smislu člana 9. stav (1) tačka a) Zakona, smatraju se svi troškovi po osnovu porezne obaveze koji su nastali uslijed kašnjenja plaćanja duga javnih prihoda prema državnim, entitetskim i kantonalnim propisima. Troškovi postupka prinudne naplate uključuju i troškove nastale u vezi s prinudnom naplatom, kao što su troškovi čuvanja, naknada, taksi i sl.

(2) Porezno nepriznatim rashodima u smislu člana 9. stav (1) tačka b) Zakona smatraju se naknade i nagrade advokata, stručnjaka, savjetnika, konsultanata, vještaka i drugih stručnih lica, koji su angažovani u sudskim sporovima oko javnih prihoda, ukoliko su takvi rashodi suprotni rashodima iz člana 11. Zakona.

(3) Naknade i takse koji su javni prihodi, a koje je obveznik dužan plaćati vezano za sudske sporove oko javnih prihoda, predstavljaju porezno priznat rashod u skladu sa članom 7. stav (6) Zakona.

(4) Novčane kazne na ime prekršaja koje izriče bilo koji organ vlasti u Bosni i Hercegovini, bilo da su izrečene pravnom ili fizičkom licu, predstavljaju porezno nepriznat rashod, ukoliko su takvi rashodi suprotni rashodima iz člana 11. Zakona.

(5) Pod izdacima političkim strankama, u smislu člana 9. stav (1) tačka f) Zakona, smatraju se svi izdaci prema političkim strankama, njenim organima ili članovima u vidu sponzorstva u smislu člana 8. stav (4) ovog Pravilnika, donacija ili drugih vrsti izdataka.

(6) Zatezne kamate, penali i ugovorne kazne u smislu člana 9. stav (1) tačka l) Zakona, smatraju se svi troškovi koje snosi porezni obveznik, a koji su nastali kao posljedica neispunjenja obveza prema dužnicima (povjeriocima) - povezanim licima, nezavisno da li je kamatu zaračunao rezident ili nerezident.

(7) Rashodi koji se ne mogu povezati s ostvarivanjem dobiti ili se ne mogu povezati sa principom poslovanja pažnje dobrog privrednika u smislu člana 9. stav (1) tačka i) Zakona predstavljaju porezno nepriznate rashode u smislu člana 19. ovog Pravilnika.

(8) Raspodjela dobiti i svaka raspodjela iz kapitala u smislu člana 9. stav (1) tačka g) Zakona kojoj je osnova ostvareni poslovni rezultat, a koja predstavlja stavku rashoda koji su iskazani u skladu sa članom 8. Zakona, predstavlja porezno nepriznat rashod. Isplata dobiti vlasnicima (dividenda) nije rashod u smislu ovog stava.

(9) Izuzetno od stava (8) ovog člana, ukoliko raspodjela dobiti kojoj je osnova ostvareni poslovni rezultat ima tretman troškova plaće u smislu člana 11. Zakona i člana 29. ovog Pravilnika, tako nastali rashodi smatraju se porezno priznatim rashodima.

Član 27.Porezi kao porezno nepriznati rashodi

(1) Porez na dobit kojeg je porezni obveznik iz člana 3. st. (1), (2) i (3) i člana 4. stav (2) Zakona obračunao i platio po propisima u Bosni i Hercegovini, ili koji je obustavljen od realiziranog prihoda ili dobiti iz inostranstva u skladu sa članom 35. Zakona, predstavljaju porezno nepriznate rashode.

(2) Porez na dobit koji je raspodijeljen od strane pravnog lica na podružnice odnosno poslovne jedinice predstavlja porezno nepriznat rashod.

(3) Porez po odbitku kojeg prema čl. 38. i 39. Zakona, porezni obveznik - isplatilac nije obustavio od prihoda nerezidenta, a imao je pravo u skladu sa odredbama člana 35. Zakona, te ga je izmirio na svoj teret, predstavlja porezno nepriznat rashod u cjelokupnom iznosu.

(4) Porez po odbitku koji je porezni obveznik obračunao i platio na svoj teret, a sa državom primoaca prihoda ne postoji Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, tako obračunat i plaćen porez po odbitku predstavlja porezno priznat rashod.

(5) Poreze, u bilo kojem obliku, koje je porezni obveznik platio u inostranstvu, a koje nije bio u obavezi da plati u skladu sa članom 35. Zakona, predstavljaju porezno nepriznate rashode.

(6) Porez na dodanu vrijednost koji nije odbitni u skladu sa propisima poreza na dodanu vrijednost, predstavlja porezno priznat rashod u skladu sa članom 7. stav (6) Zakona.

Član 28.Manjak zaliha

(1) Manjak zaliha nastao kao posljedica kala, rastura, kvara ili loma, kao i više sile (poplave, požara, zemljotres, krađa), ne smatraju se rashodom u smislu člana 9. stav (1) tačka i) Zakona.

(2) Visina porezno priznatog rashoda iz stava (1) ovog člana jednaka je visini rashoda koji se utvrđuje na način propisan odredbama propisa koji uređuju porez na dodanu vrijednost.

(3) Manjkovi zaliha koji nastaju kao posljedica ljudskog faktora, odnosno za koje se treba teretiti lice, predstavljaju porezno nepriznat rashod.

(4) Rashodi zaliha koji se smatraju vlastitom potrošnjom u vanposlovne svrhe poreznog obveznika predstavljaju porezno nepriznat rashod.

(5) Odredbe ovog člana koje se odnose na zalihe primjenjuju se i na imovinu poreznog obveznika.

(6) Rashodi nastali suprotno odredbama ovog člana, smatraju se porezno nepriznatim rashodima u smislu člana 9. stav (1) tačka i) Zakona.

Član 29.Plaće i naknade

(1) Troškovi na ime plaća koji uključuju neto isplate, porez na dohodak od nesamostalne djelatnosti, te pripadajuće obavezne doprinose (doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos na osiguranje od nezaposlenosti) koje poslodavac obračunava u skladu sa propisima u Bosni i Hercegovini, predstavljaju porezno priznate rashode.

(2) Porezno priznati rashodi uključuju i isplate trećim licima koja nisu u radnom odnosu, po osnovu ugovornog obavljanja privremenog i povremenog rada bez zasnivanja radnog odnosa, ukoliko je na iste izvršen obračun poreza na dohodak i pripadajućih obaveznih doprinosa u skladu sa propisima u Bosni i Hercegovini.

(3) Naknade koje poslodavac isplaćuje zaposlenicima koji su u radnom odnosu, a koje su oslobođene plaćanja poreza na dohodak, predstavljaju porezno priznat rashod.

(4) Naknade koje porezni obveznik isplaćuje licima koja nisu u radnom odnosu, a na koje nisu obračunati porezi i pripadajući doprinosi, predstavljaju porezno nepriznat rashod, osim rashoda iz člana 11. stav (4) Zakona i člana 31. stav (3) ovog Pravilnika.

(5) Troškovi plaća koji uključuju neto isplate i poreze koje porezni obveznik iz člana 3. stav (1) Zakona plaća u skladu sa propisima države u kojoj ima poslovnu jedinicu, predstavljaju porezno priznate rashode ukoliko su uključeni u poslovni rezultat poreznog obveznika. Ostali troškovi plaća smatraju se porezno nepriznatim rashodima.

(6) Troškovi poreza i pripadajućih obaveznih doprinosa koje porezni obveznik iz člana 3. stav (3) Zakona plaća u skladu sa propisima države iz koje je, za svoje zaposlenike, smatraju se porezno nepriznatim rashodima. Troškovi neto plaća, poreza i pripadajućih doprinosa koje porezni obveznik iz člana 3. stav (3) Zakona plaća u skladu sa propisima u Bosni i Hercegovini smatraju se porezno priznatim rashodom.

(7) Rashodi nastali suprotno odredbama ovog člana, smatraju se porezno nepriznatim rashodima.

Član 30.Troškovi stipendije

(1) Troškovi stipendije predstavljaju porezno priznate rashode ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi:

  • a)
    stipendije se daju učenicima i studentima koji su na redovnom školovanju u Bosni i Hercegovini,
  • b)
    stipendije se daju učenicima i studentima koja nisu povezana lica u smislu člana 44. stav (3) Zakona,
  • c)
    pojedinačni iznos stipendije ne prelazi iznos koji ne podliježe oporezivanju prema propisima o porezu na dohodak. Ukoliko iznos stipendije prelazi neoporezivi iznos, samo se razlika smatra porezno nepriznatim rashodom.

(2) Troškovi stipendije uključuju plaćanje školarine.

Član 31.Reprezentacija i sponzorstvo

(1) Rashodi na ime ugošćavanja poslovnih partnera koji su povezani sa obavljanjem djelatnosti ili uspostavljanjem poslovne saradnje predstavljaju porezno priznate rashode u skladu sa članom 12. stav (1) Zakona, uključujući, a ne limitirajući se na troškove smještaja, hrane i pića, sporta, rekreacije i razonode, zakupa automobila, i sl., koji nastaju isključivo kod ugošćavanja poslovnih partnera, a koji su iskazani u skladu sa članom 19. ovog Pravilnika.

(2) Pokloni u pojedinačnoj vrijednosti većoj od 20,00 KM ne smatraju se reprezentacijom, te se ne uključuju u ukupan rashod reprezentacije prilikom obračuna porezno priznatog rashoda reprezentacije.

(3) Isplate fizičkim licima koji su umjetnici, zabavljači ili profesionalni sportisti predstavljaju porezno priznate rashode na ime sponzorstva ukoliko se isplate vrše sa protuuslugom reklamiranja imena, djelatnosti, proizvoda i usluga sponzora.

(4) Rashodi na ime reprezentacije i sponzorstva smatraju se porezno nepriznatim rashodom ukoliko su nastali u odnosima sa pravnim licima koja su povezana lica u smislu člana 44. stav (3) Zakona.

(5) U određivanju pojma zabavljači iz stava (3) ovog člana koriste se odredbe člana 35. Zakona.

Član 32.Donacija

(1) Donacije date za humanitarne, kulturne, obrazovne, naučne i sportske svrhe koje porezni obveznik isplaćuje iz svojih sredstava, pravnim licima iz člana 4. Zakona odnosno fizičkim licima koja nemaju drugih primanja, predstavljaju porezno priznat rashod do visine od 3% ukupnog prihoda u poreznom periodu.

(2) Humanitarna, kulturna, obrazovna, naučna i sportska svrha određuje se u skladu sa odredbama posebnog propisa.

(3) Donacija učinjena prema državnim, entitetskim i kantonalnim organima uprave, uključujući i jedinice lokalne samouprave, smatra se donacijom u humanitarne svrhe u skladu sa članom 12. stav (3) Zakona.

(4) Rashodi na ime donacije smatraju se porezno nepriznatim rashodom ukoliko su nastali u odnosima sa pravnim licima koja su povezana lica u smislu člana 44. stav (3) Zakona.

Član 33.Porezno priznata rezervisanja

(1) Poreznom obvezniku koji ima obavezu, po osnovu zakona i podzakonskih propisa, da osigura zaštitu životne sredine, a uzimajući u obzir djelatnost koju obavlja, priznaju se nastali rashodi na ime rezervisanja na način propisan članom 13. stav (2) Zakona.

(2) Poreznom obvezniku iz stava (1) ovog člana, koji vrši rezervisanja u skladu sa MRS/MSFI za zaštitu životne sredine na teret rashoda, uključujući, a ne limitirajući se na:

  • a)
    rashode na ime sanacija, remedijacija zemljišta i podzemnih voda;
  • b)
    rashoda na ime očuvanja i unapređivanje prirodnih i stvorenih vrijednosti;
  • c)
    rashoda na ime obnavljanja prirodnih resursa i dobara i
  • d)
    slični rashodi, koji se direktno ili indirektno mogu koristiti ili upotrijebiti, te imaju realnu ili potencijalnu ekonomsku vrijednost,

tako iskazani rashodi se smatraju porezno priznatim rashodima.

(3) Rashodi iz stava (2) ovog člana koji prelaze iznos od 30% oporezive dobiti prije izdvajanja u rezervu ili čija formirana rezerva (obaveza) prelazi iznos upisanog kapitala, smatraju se porezno nepriznatim rashodom u smislu člana 9. stav (1) tačka (h) Zakona.

(4) Iznosom oporezive dobiti u smislu stava (3) ovog člana, smatra se iznos porezne osnovice prije usklađivanja za porezne gubitke i porezne poticaje.

(5) Rashodi na ime rezervisanja za buduće troškove po osnovu popravke i/ili zamjene proizvoda u garantnim rokovima, utvrđene na osnovu ugovora i prijašnjih iskustava i spoznaja iz svoje djelatnosti, ukoliko ne postoji pravni osnov da se takvi izdaci naplate od trećih lica, smatraju se porezno priznatim rashodom do visine 4% godišnjeg prometa tih proizvoda (proizvoda za koje se daje garancija) bez poreza na dodanu vrijednost. Ukoliko rashodi iz ovog stava prelaze propisanu visinu, smatraju se porezno nepriznatim rashodom u smislu člana 9. stav (1) tačka (h) Zakona.

(6) Pod prijašnjim iskustvima i spoznajama iz stava (5) ovog člana podrazumijevaju se, uz iskustva poreznog obveznika, i iskustva drugih u sličnim djelatnostima i sličnim uvjetima. Ako nema iskustvenih spoznaja tada se rashodi utvrđuju na osnovu pretpostavljenih budućih troškova, zavisno od vrijednosti i rokova datih garancija.

(7) U slučaju da se rezervisanja iz stava (5) ovog člana ne iskoriste u garantnom roku, rezervisanja treba oprihodovati.

(8) Rezervisanja iz člana 13. Zakona se mogu koristiti samo za pokriće izdataka radi kojih su i izvršena, u suprotnom rezervisanja treba oprihodovati.

(9) Rezervisanja na ime penala, rabata i popusta, a koja porezni obveznik izvrši u sklopu garantnih poslova, smatraju se porezno nepriznatim rashodima.

Član 34.Porezno nepriznata rezervisanja

(1) Rezervisanja koja su izvršena u skladu sa MRS/MSFI, a koja nisu navedena u članu 13. Zakona, predstavljaju porezno nepriznate rashode.

(2) Rezervisanja koja predstavlaju porezno nepriznate rashode iz stava (1) ovog člana, mogu, u skladu sa članom 14. Zakona, umanjiti poreznu osnovicu poreznog perioda u kojem je stvarno nastao događaj za koji je rezervisanje izvršeno.

Član 35.Troškovi istraživanja i razvoja

(1) Troškovi istraživanja i razvoja koji se iskazuju kao rashod u smislu MRS/MSFI predstavljaju porezno priznat rashod u momentu nastanka.

(2) Troškovi iz stava (1) ovog člana priznaju se kao direktni troškovi koji se mogu pripisati osnovnom i/ili primijenjenom istraživanju i/ili razvoju, uzimajući u obzir način pripisivanja direktnih i indirektnih troškova iz člana 22. ovog Pravilnika.

Član 36.Rashodi finansijskih institucija

(1) Finansijskim institucijama, nezavisno od pravnog statusa, za čiji rad je potrebno odobrenje nadzornih organa (Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine i Agencija za bankarstvo Republike Srpske) priznaju se kao porezno priznati rashodi:

  • a)
    ispravke vrijednosti potraživanja bilansne aktive i
  • b)
    rezervisanja za gubitke po vanbilansnim stavkama,

koji su izvršeni u skladu sa propisima nadzornih organa, u neto iznosu.

(2) Porezno nepriznatim rashodima smatraju se rashodi na ime ispravke vrijednosti potraživanja bilansne aktive (latentni gubici - IBNR) koji se procjenjuju:

  • a)
    na grupnoj osnovi i
  • b)
    na bazi iskustva historijskog troška, gdje nema objektivan dokaz o umanjenju vrijednosti,

koji su izvršeni u skladu sa propisima gore navedenih nadzornih organa, u neto iznosu.

(3) Neto iznos iz st. (1) i (2) ovog člana predstavlja razliku između ukupno iskazanih rashoda umanjenih za prihode po istom osnovu.

(4) Rashodi na ime formiranja matematičke rezerve, koji se iskazuju u skladu sa propisima nadzornih organa (Agencije za nadzor osiguravajućih društava Federacije Bosne i Hercegovine i Agencije za osiguranje Republike Srpske), predstavljaju porezno priznat rashod.

(5) Rashodi na ime formiranja tehničke rezerve, izuzev rashoda iz stava (4) ovog člana, koji se iskazuju u skladu sa propisima nadzornih organa, priznaju se u visini do 20% povećanja rezervi u bilansu stanja tekućeg u odnosu na prethodni period.

(6) Kod poreznog obveznika iz člana 3. stav (2) Zakona, rashodi finansijskih institucija se priznaju u visini koja se direktno može pripisati toj podružnici, na način uređen članom 20. ovog Pravilnika.

(7) Rashodi iskazani suprotno odredbama ovog člana predstavljaju porezno nepriznat rashod.

Član 37.

(1) Ukoliko finansijske institucije naplate potraživanje bilansne aktive čije ispravke vrijednosti su bile u prethodnim periodima porezno priznat rashod, tako iskazan prihod uvećava poreznu osnovicu prema članu 22. stav (1) Zakona.

(2) Ukoliko finansijske institucije povuku tužbu ili prijedlog za izvršenje ili prijavu u stečajnu ili likvidacionu masu, a ispravke vrijednosti ili rezervisanja za gubitke po vanbilansnim stavkama su smatrani porezno priznatim rashodom u prethodnom periodu, porezni obveznik neće uvećati poreznu osnovicu za te rashode ukoliko ti rashodi ispunjavaju uslove iz člana 16. Zakona. U suprotnom, ukoliko ti rashodi ne ispunjavaju uslove iz člana 16. Zakona uvećat će poreznu osnovicu.

(3) Ukoliko finansijske institucije naplate potraživanja koja su u prethodnim poreznim periodima imala tretman porezno nepriznatih rashoda, tako iskazan prihod ne ulazi u poreznu osnovicu prema članu 22. stav (2) Zakona.

(4) Ukoliko finansijske institucije prodaju potraživanja, a ispravke vrijednosti ili rezervisanja za gubitke po vanbilansnim stavkama su smatrani porezno priznatim rashodom u prethodnom periodu prije prodaje potraživanja, razlika između prodajne cijene i neto vrijednosti potraživanja prije prodaje će uvećati poreznu osnovicu.

Član 38.Otpis potraživanja

(1) Porezno priznatim rashodom smatraju se rashodi nastali na ime ispravke vrijednosti i/ili otpisa potraživanja, za koje porezni obveznik posjeduje, u skladu sa MRS/MSFI, usaglašavanje dugovanja i potraživanja (Izvod otvorenih stavki: IOS), sa dužnikom, i ukoliko su:

  • a)
    ispunjeni uslovi iz člana 17. stav (1) tačka a) Zakona ili
  • b)
    poduzete mjere iz člana 17. stav (1) tačka b) Zakona.

(2) Ukoliko porezni obveznik ima istovremeno dugovanje prema dužniku, koji je ujedno i potražilac poreznog obveznika, rashodi na ime ispravke vrijednosti potraživanja ili otpisa potraživanja od lica (potražioca) kome se istovremeno duguje (dužnika), do iznosa obaveze prema tom licu (dužniku), smatraju se porezno nepriznatim rashodom u skladu sa članom 9. stav (1) tačka k) Zakona.

(3) Kao dokaz da su potraživanja utužena ili da je pokrenut izvršni postupak ili da su potraživanja prijavljena u likvidacijskom ili stečajnom postupku nad dužnikom, koristi se odgovarajući akt nadležnog organa, koji nedvosmisleno ukazuje da je postupak u toku.

(4) Rashodi na ime ispravke vrijednosti i otpisa potraživanja poreznog obveznika, za potraživanja koja se ne iskazuju kao prihod, smatraju se porezno priznat rashod:

  • a)
    ukoliko porezni obveznik posjeduje usaglašavanje dugovanja i potraživanja (IOS) sa dužnikom, ne starije od šest mjeseci,
  • b)
    ukoliko su ispunjeni uslovi iz stava (1) tač a) i b) ovog člana, i
  • c)
    ukoliko ne postoji dugovanje prema potražiocu, u smislu stava (2) ovog člana.

(5) U slučaju nastanka razlike na potraživanju za avansnu isplatu dobiti, ista se za porezne svrhe ne može u poslovnim knjigama preoblikovati u neki drugi oblik potraživanja i smatrati porezno priznatim rashodom u slučaju otpisa.

(6) Odredbe ovog člana, u skladu sa članom 17. stav (3) Zakona, ne odnose se na finansijske institucije kod formiranja ispravki vrijednosti i rezervisanja koje propisuju nadzorni organi.

Član 39.

(1) Ukoliko porezni obveznik naplati potraživanja koja su bila porezno priznat rashod u prethodnom periodu, tako iskazan prihod uvećava poreznu osnovicu prema članu 22. stav (1) Zakona.

(2) Ukoliko porezni obveznik povuče tužbu ili prijedlog za izvršenje ili prijavu u stečajnu ili likvidacionu masu, a rashodi na ime ispravke potraživanja ili otpisa potraživanja su smatrani porezno priznatim rashodom u prethodnom periodu, porezni obveznik će uvećati poreznu osnovicu za te rashode, osim u slučaju da ti rashodi ispunjavaju uslove iz člana 17. Zakona.

(3) Ukoliko porezni obveznik naplati potraživanja koja su u prethodnim poreznim periodima imala tretman porezno nepriznatih rashoda, tako iskazan prihod ne ulazi u poreznu osnovicu prema članu 22. stav (2) Zakona.

Član 40.Istanjena kapitalizacija

(1) Porezno nepriznatim rashodom u smislu člana 9. stav (1) tačka j) Zakona, smatra se rashod na ime kamate ili njenog funkcionalnog ekvivalenta po finansijskim ugovorima i instrumentima uzetim od povezanih lica, a koji se može proporcionalno pripisati iznosu obaveze po osnovu ugovora i instrumenta koji prelazi četverostruki iznos upisanog kapitala poreznog obveznika.

(2) Pod upisanim kapitalom poreznog obveznika smatra se upisani i uplaćeni kapital poreznog obveznika evidentiran u sudski registar ili drugi registracioni organ. U slučajevima kada se radi o poreznom obvezniku koji po svojoj prirodi nema kapital, smatra se da je kapital jednak nuli.

(3) Ekvivalentom kamate smatra se bilo koji prihod od potraživanja svih vrsta, bilo da su osigurana hipotekom ili ne, i bilo da nose pravo na udio u dobiti dužnika ili ne, uključujući premije i nagrade na vrijednosne papire, obveznice ili pozajmice.

(4) Finansijski ugovori predstavljaju bilo koji oblik ugovornog odnosa kojim nastaje ili finansijsko sredstvo ili potraživanje ili pravo jednog lica, a finansijska obaveza ili vlasnički instrument drugog.

(5) Finansijski instrumenti u smislu stava (1) ovog člana uključuju derivate ili hibridne tvorevine finansijskih ugovora.

(6) Za izračun stanja obaveza i učešća u kapitalu uzima se 31. decembar odnosno stanje na prvi dan u mjesecu u kojem su se sredstva iz ugovora ili instrumenata koristila. Ukoliko je tokom poreznog perioda bilo promjena u stanju obaveza ili kapitala, utvrđuje se prosječno stanje obaveza ili kapitala.

(7) Porezno nepriznati rashodi koji nastaju na način propisan ovim članom ne mogu se prenositi iz jednog poreznog perioda u drugi.

(8) Porezni obveznik iz člana 3. st. (2) i (3) Zakona, ne primjenjuje odredbe ovog člana prilikom obračuna porezne osnovice već odredbe čl. 22. i 23. ovog Pravilnika.

Član 41.Način obračuna amortizacije

(1) Obračunu amortizacije podliježe dugotrajna imovina koja ima ograničen vijek trajanja. Dugotrajnom imovinom smatraju se materijalna (nekretnine, postrojenja, oprema i biološka sredstva) i nematerijalna sredstva, osim goodwill-a, čiji je vijek upotrebe duži od 12 mjeseci.

(2) Amortizaciji ne podliježe dugotrajna imovina koja ima neograničen vijek upotrebe, kao što je zemljište, šuma, obnovljivi prirodni resursi i sl.

(3) Amortizacija se obračunava na svaku pojedinačnu dugotrajnu imovinu koju porezni obveznik ima u svom vlasništvu i upotrebljava u svom poslovanju.

(4) Jednom amortizirana dugotrajna imovina ne može se ponovo uključivati u obračun amortizacije, ni kada je ista i dalje u upotrebi, osim u slučaju naknadnih ulaganja u takvu imovinu.

(5) Ukoliko porezni obveznik izvrši poboljšanje unajmljene imovine (građevinski radovi, rekonstrukcija opreme i sl.) u svrhu obavljanja svoje djelatnost na vlastiti teret, tako nastala ulaganja mogu se amortizirati u skladu sa očekivanim vijekom korištenja te imovine. Ukoliko porezni obveznik raskine ugovorni odnos prije ugovorenog vijeka korištenja, tako nastali rashodi smatraju se porezno priznatim rashodima.

Član 42.Porezno priznata amortizacija

(1) Amortizacija dugotrajne imovine iz člana 41. stav (1) ovog Pravilnika smatra se porezno priznatim rashodom, ukoliko se obračunava na nabavnu vrijednost proporcionalnom metodom primjenom maksimalnih godišnjih stopa amortizacije iz člana 19. stav (2) Zakona. Obračun rashoda na ime amortizacije počinje u mjesecu u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, vrijednost dugotrajne imovine čija je pojedinačna nabavna vrijednost manja od 1.000,00 KM može u cijelosti umanjiti poreznu osnovicu u godini kada je izvršena nabavka te imovine i kada je ista stavljena u upotrebu.

(3) Rashodi od otuđenja odnosno neotpisana vrijednost imovine kod prodaje, uništenja ili rashodovanja smatraju se porezno priznatim rashodom ukoliko su isti iskazani u skladu sa članom 7. stav (5) Zakona.

(4) Ukoliko porezni obveznik koristi niže stope amortizacije od stopa iz člana 19. stav (2) Zakona, ima pravo da smanji poreznu osnovicu za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđuje prema Zakonu i stvarne (niže) amortizacije koja je utvrđena u njegovim poslovnim knjigama, prilikom utvrđivanja porezne osnovice. Prijenos privremenih razlika nije dozvoljen.

(5) Ukoliko porezni obveznik koristi više stope amortizacije od stopa iz člana 19. stav (2) Zakona, ima obavezu da poveća poreznu osnovicu za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđuje prema Zakonu i stvarne (više) amortizacije koja je utvrđena u njegovim poslovnim knjigama, prilikom utvrđivanja porezne osnovice. Prijenos privremenih razlika je dozvoljen.

(6) Amortizacija goodwill-a nastalog pri statusnim promjenama iz člana 26. Zakona smatra se porezno nepriznatim rashodom.

(7) Trošak amortizacije na iznajmljenu imovinu priznaje se zavisno od toga da li se takva imovina računovodstveno tretira kao sredstvo zakupodavca ili kao sredstvo zakupoprimca, u skladu sa MRS 17 - Liznig. Ukoliko bi se takva imovina iskazivala i amortizirala i kod zakupodavca i kod zakupoprimca, amortizacija se priznaje samo kod onoga koji tu imovinu i njenu amortizaciju iskazuje u skladu sa MRS 17.

(8) Rashodi nastali na ime umanjenja vrijednosti dugotrajne imovine iz člana 19. stav (6) Zakona, priznaju se porezno priznatim rashodom u onom poreznom periodu u kome je ta imovina prodata ili uništena uslijed više sile.

(9) Rashodi s osnova dugotrajne imovine koji nisu navedeni ovim članom smatraju se porezno nepriznatim rashodom.

Član 43.Ubrzana amortizacija

Izuzetno od člana 42. ovog Pravilnika, porezni obveznik ima pravo na korištenje metode ubrzane amortizacije za imovinu iz člana 20. Zakona, pri čemu se stopa porezno priznate amortizacije uvećava do 50% u odnosu na stope amortizacije dopuštene prema članu 19. stav (2) Zakona.

Član 44.Prihodi od ulaganja

(1) Prihodi rezidenta Federacije, koji su ostvareni po osnovu učešća u kapitalu - dividenda ili drugi način raspodjele dobiti, isključuju se iz porezne osnovice poreznog obveznika ukoliko su isplaćeni iz dobiti na koju je obračunat i plaćen porez na dobit prema Zakonu.

(2) Porezni obveznik kao dokaz iz stava (1) ovog člana dostavlja Izjavu iz člana 108. ovog Pravilnika koja je ovjerena i potpisana od poreznog obveznika koji je isplatilac dividende.

Član 45.Oporezivi prihodi nerezidenta

(1) Svi prihodi nerezidentnih pravnih lica koja imaju poslovnu jedinicu na teritoriji Federacije su predmet oporezivanja, uključujući i prihode te poslovne jedinice ostvarene van teritorije Federacije.

(2) Kod nerezidentnih pravnih lica koja nemaju poslovnu jedinicu na teritoriji Federacije, predmet oporezivanja su samo prihodi ostvareni na teritoriji Federacije.

(3) U svrhu stava (1) ovog člana prihodi ostvareni na teritoriji Federacije uključuju prihode koji se mogu pripisati stalnom mjestu poslovanja koje ih je tu i ostvarilo, uključujući i sljedeće:

  • a)
    prihode od imovine koja se nalazi na teritoriji Federacije, uključujući prihode ili/i dobit od njihovog prijenosa;