Federalno ministarstvo okoliša i turizma
Rješenje o imenovanju komisije za izradu odluke o programu utroška sredstava sa kriterijima raspodjele sredstava i izbor korisnika sredstava transfera: "Akcijskog plana strategije turizma FederacijeBiH - transfer za razvoj turizma" za 2014. godinu
628 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 657/11, rješavajući apelaciju Dijane Bagarić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 12. veljače 2014. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Dijane Bagarić. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. prosinca 2010. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Livnu, koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku sukladno članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Livnu da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Dijana Bagarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tomislav Grada, koju zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijela je 11. veljače 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. prosinca 2010. godine i Presude Općinskog suda u Livnu – Odjel u Tomislav Gradu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-2-MAL-08-000 141 od 20. srpnja 2010. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te od Zaštitnog fonda Federacije BiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 13. studenog 2013. godine, odnosno 6. prosinca 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Općinski sud i tuženi su dostavili odgovore na apelaciju 22. studenog 2013. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. prosinca 2013. godine. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnositelju apelacije 9. siječ nja 2014. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: 6. Presudom Općinskog suda broj 068-2-MAL-08-000 141 od 20. srpnja 2010. godine (korigirana godina donošenja presude prema obrazloženju Kantonalnog suda) tuženi je obvezan apelantici na ime naknade materijalne štete isplatiti 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 17/14 iznos od 1.877,30 KM sa zakonskom zeteznom kamatom počevši od 6. svibnja 2008. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, uz istodobno obvezivanje tuženog na naknadu troškova postupka. 7. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je nakon provedenog dokaznog postupka ocjenom dokaza, u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nesporno utvrđeno da je apelantica pretrpjela štetu na vozilu u prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. kolovoza 2007. godine, i to krivicom vozača koji je upravljao vozilom neregistriranim i neosiguranim od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim osobama. Obzirom na takvo činjenično utvrđenje, prvostupanjski sud je zaključio da apelantica ima pravo na naknadu materijalne štete u opsegu prouzročene štete, kako bi se uspostavilo stanje koje je bilo prije nastanka štete, u smislu odredaba čl. 189. i 190. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), dok je visina naknade određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. U odnosu na dosuđene kamate, Općinski sud se pozvao na odredbu članka 277. ZOO kojom je regulirano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zakonsku zateznu kamatu, istaknuvši da se u konkretnom slučaju radi o naknadi materijalne štete, te da se zakonska zatezna kamata računa od podnošenja tužbe, sukladno odredbama članka 186. u svezi sa člankom 277. stavak 1. ZOO. U svezi s tim Općinski sud se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 1358/06 od 13. rujna 2007. godine u kojoj je Ustavni sud zauzeo stav u svezi sa pitanjem početka tijeka zakonske zatezne kamate na iznos materijalne štete. 8. Kantonalni sud, odlučujući o apelantičinom prizivu podnesenom isključivo u odnosu na odluku o zakonskoj zateznoj kamati, donio je Presudu broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. prosinca 2010. godine kojom je priziv odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio. Obrazlažući osnovni apelantičin prigovor koji se tiče početka tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete, Kantonalni sud je pojasnio da apelantici na dosuđeni iznos naknade pripada i zakonska zatezna kamata, u smislu relevantnih odredaba ZOO (članak 186. u svezi sa člankom 277. ZOO). Još je istaknuto da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 6. svibnja 2008. godine, a imajući u vidu da je Ustavni sud u Odluci broj AP 1358/06 od 13. rujna 2007. godine zauzeo konačan i obvezujući stav da se zakonska zatezna kamata u slučaju naknade materijalne štete treba dosuditi od dana podnošenja tužbe, Kantonalni sud je obrazložio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši zakonsku zateznu kamatu od 6. svibnja 2008. godine, dakle, od dana podnošenja tužbe. 9. Kantonalni sud je u obrazloženju uočio i očiglednu grešku u nadnevku donošenja prvostupanjske presude gdje je prvostupanjski sud u zaglavlju presude, umjesto "2010. godina", greškom u pisanju naveo "2009. godina", zaključivši da takva omaška u pisanju ne može utjecati na zakonitost prvostupanjske presude. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelantica smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europski sud). Apelantica ističe da su se redoviti sudovi prilikom odlučivanja pozvali na odluku Ustavnog suda iz 2007. godine u kojoj je, navodno, zauzet konačni stav da se zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos materijalne štete treba dosuditi od dana podnošenja tužbe. Međutim, Ustavni sud je u nizu svojih odluka (AP 2612/07 od 13. rujna 2007. godine, AP 1433/06 od 13. rujna 2007. godine, AP 1757/06 od 8. srpnja 2008. godine i dr.) zauzeo stav da se zakonska zatezna kamata, prilikom naknade materijalne štete, dosuđuje od dana nastanka štete. Posebice naglašava da je redovitim sudovima dostavljena na uvid Odluka Ustavnog suda broj AP 2612/07, ali da su je sudovi potpuno zanemarili. Ukazuje da se ovakvim postupanjem redovitih sudova ugrožavaju pravna sigurnost i povjerenje u pravni poredak Bosne i Hercegovine. b) Odgovor na apelaciju 11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo, između ostalog, da iz apelacije nije jasno u čemu se sastoje navodna kršenja apelantičinih prava, istaknuvši da je navedeni sud u obrazloženju osporene presude dao razloge kojima se rukovodio prilikom odlučivanja, uz prijedlog da se apelacija odbije kao neutemeljena. 12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio kronologiju postupka, zaključivši da je prvostupanjsku presudu potvrdio Kantonalni sud, što dovoljno govori o pravilnosti osporene presude. 13. U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da smatra da osporenim presudama nije prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje. V. Relevantni propisi 14. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine Federacije BiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase: Član 186. Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Član 189. stav 2. (2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo. Član 277. stav 1. (1) Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom. VI. Dopustivost 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. prosinca 2010. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presudu apelantica je primila 16. prosinca 2010. godine, a apelacija je podnesena 11. veljače 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelantica pobija navedene presude u dijelu odluke o dospijeću zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete, tvrdeći da je takvom odlukom redovitih sudova povrijeđeno njezino pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje 20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2., što uključuje: Š…Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š…Ć 21. U suštini, apelantica smatra da je osporenim presudama redovitih sudova povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno stava redovitih sudova da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete teče od dana podnošenja tužbe, odnosno u konkretnom slučaju od 6. svibnja 2008. godine. Ustavni sud, također, zapaža da su se redoviti sudovi prilikom odlučivanja pozvali na stav Ustavnog suda zauzet u Odluci broj AP 1358/06 od 13. rujna 2007. godine, zaključujući da je Ustavni sud u toj odluci zauzeo konačan i obvezujući stav da se zakonska zatezna kamata u slučaju naknade materijalne štete treba dosuditi od dana podnošenja tužbe. Međutim, Ustavni sud ovakvo "tumačenje" Odluke broj AP 1358/06 smatra pogrešnim zbog toga što je u navedenoj odluci Ustavni sud upravo zauzeo stav da kamata na naknadu materijalne štete teče od dana nastanka štete, budući da je Ustavni sud u toj odluci ukinuo presudu Kantonalnog suda u Bihaću, te ostavio na snazi presudu Općinskog suda u Velikoj Kladuši kojom je apelanticama dosuđ ena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete od dana nastanka štete (1992. godine) s obrazloženjem da iz relevantnih odredaba ZOO proizlazi da se kod materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostupanjske presude (st. 59. i 60). Pored toga, Ustavni sud podsjeća da je i u nizu svojih odluka (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. rujna 2007. godine, stavak 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. srpnja 2008. godine, stavak 43, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. travnja 2009. godine, stav 89, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 50/09) zauzeo stav identičan onom iz citirane Odluke broj AP 1358/06 da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete teče od dana nastanka štete. 22. Imajući u vidu ovakvo stanovište u svezi sa tumačenjem relevantnih odredaba ZOO, koje su i u vrijeme donošenja osporenih odluka, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud zaključuje da nema razloga da u konkretnom slučaju promijeni svoj stav. Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantičinih navoda, Ustavni sud u potpunosti poziva na stav iznesen u citiranim odlukama. 23. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi svojim odlukama povrijedili apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosna i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u dijelu u kome je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete. VIII. Zaključak 24. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju osporenim presudama redovitih sudova povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije odlukom da na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete zakonska zatezna kamata teče od 6. svibnja 2008. godine, kada je apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu, umjesto od dana kada je materijalna šteta nastala. 25. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 26. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valeri ja Galić, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 657/11, rješavajući apelaciju Dijane Bagarić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Dijane Bagarić. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. decembra 2010. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Livnu , koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Livnu da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 17/14 Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENjE I. Uvod 1. Dijana Bagarić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tomislav-Grada, koju zastupaju advokati iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara , podnijela je 11. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. decembra 2010. godine i Presude Opštinskog suda u Livnu – Odjeljenje u Tomislav-Gradu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 068-2-MAL-08-000 141 od 20. jula 2010. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Opštinskog suda, te od Zaštitnog fonda Federacije BiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 13. novembra 2013. godine, odnosno 6. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Opštinski sud i tuženi su dostavili odgovore na apelaciju 22. novembra 2013. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. decembra 2013. godine. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 9. januara 2014. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način: 6. Presudom Opštinskog suda broj 068-2-MAL-08-000 141 od 20. jula 2010. godine (korigovana godina donošenja presude prema obrazloženju Kantonalnog suda) tuženi je obavezan da apelantkinji na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 1.877,30 KM sa zakonskom zeteznom kamatom počevši od 6. maja 2008. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, uz istovremeno obavezivanje tuženog na naknadu troškova postupka. 7. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je nakon sprovedenog dokaznog postupka ocjenom dokaza, u smislu odredbe člana 8 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nesporno utvrđeno da je apelantkinja pretrpjela štetu na vozilu u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 28. avgusta 2007. godine, i to krivicom vozača koji je upravljao vozilom neregistrovanim i neosiguranim od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima. S obzirom na takvo činjenično utvrđenje, prvostepeni sud je zaključio da apelantkinja ima pravo na naknadu materijalne štete u opsegu prouzrokovane štete, kako bi se uspostavilo stanje koje je bilo prije nastanka štete, u smislu odredaba čl. 189 i 190 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), dok je visina naknade određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. U odnosu na dosuđene kamate, Opštinski sud se pozvao na odredbu člana 277 ZOO kojom je regulisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice , i zakonsku zateznu kamatu, istaknuvši da se u konkretnom slučaju radi o naknadi materijalne štete, te da se zakonska zatezna kamata računa od podnošenja tužbe, u skladu sa odredbama člana 186 u vezi sa članom 277 stav 1 ZOO. U vezi s tim Opštinski sud se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 1358/06 od 13. septembra 2007. godine u kojoj je Ustavni sud zauzeo stav u vezi sa pitanjem početka toka zakonske zatezne kamate na iznos materijalne štete. 8. Kantonalni sud, odlučujući o apelantkinjinoj žalbi podnesenoj isključivo u odnosu na odluku o zakonskoj zateznoj kamati, donio je Presudu broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. decembra 2010. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Obrazlažući osnovni apelantkinjin prigovor koji se tiče početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete , Kantonalni sud je pojasnio da apelantkinji na dosuđeni iznos naknade pripada i zakonska zatezna kamata, u smislu relevantnih odredaba ZOO (član 186 u vezi sa članom 277 ZOO). Još je istaknuto da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 6. maja 2008. godine, a imajući u vidu da je Ustavni sud u Odluci broj AP 1358/06 od 13. septembra 2007. godine zauzeo konačan i obavezujući stav da se zakonska zatezna kamata u slučaju naknade materijalne štete treba dosuditi od dana podnošenja tužbe, Kantonalni sud je obrazložio da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši zakonsku zateznu kamatu od 6. maja 2008. godine, dakle, od dana podnošenja tužbe. 9. Kantonalni sud je u obrazloženju uočio i očiglednu grešku u datumu donošenja prvostepene presude gdje je prvostepeni sud u zaglavlju presude, umjesto "2010. godina", greškom u pisanju naveo "2009. godina", zaključivši da takva omaška u pisanju ne može uticati na zakonitost prvostepene presude. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelantkinja smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud). Apelantkinja ističe da su se redovni sudovi prilikom odlučivanja pozvali na odluku Ustavnog suda iz 2007. godine u kojoj je, navodno, zauzet konačni stav da se zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos materijalne štete treba dosuditi od dana podnošenja tužbe. Međutim, Ustavni sud je u nizu svojih odluka (AP 2612/07 od 13. septembra 2007. godine, AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine i dr.) zauzeo stav da se zakonska zatezna kamata, prilikom naknade materijalne štete, dosuđuje od dana nastanka štete. Posebno naglašava da je redovnim sudovima dostavljena na uvid Odluka Ustavnog suda broj AP 2612/07, ali da su je sudovi potpuno zanemarili. Ukazuje da se ovakvim postupanjem redovnih sudova ugrožavaju pravna sigurnost i povjerenje u pravni poredak Bosne i Hercegovine. b) Odgovor na apelaciju 11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo, između ostalog, da iz apelacije nije jasno u čemu se sastoje navodna kršenja apelantkinjinih prava, istaknuvši da je navedeni sud u obrazloženju osporene presude dao razloge kojima se rukovodio prilikom odlučivanja, uz prijedlog da se apelacija odbije kao neosnovana. 12. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio hronologiju postupka, zaključivši da je prvostepenu presudu potvrdio Kantonalni sud, što dovoljno govori o pravilnosti osporene presude. 13. U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da smatra da osporenim presudama nije prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje. V. Relevantni propisi 14. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine Federacije BiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase: Član 186. Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Član 189. stav 2. (2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo. Član 277. stav 1. (1) Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom. VI. Dopustivost 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. decembra 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkinja je primila 16. decembra 2010. godine, a apelacija je podnesena 11. februara 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelantkinja pobija navedene presude u dijelu odluke o dospijeću zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete, tvrdeći da je takvom odlukom redovnih sudova povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje 20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: Š…Ć e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom uspostavljenim sudom. Š...Ć 21. U suštini, apelantkinja smatra da je osporenim presudama redovnih sudova povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno stava redovnih sudova da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete teče od dana podnošenja tužbe, odnosno u konkretnom slučaju od 6. maja 2008. godine. Ustavni sud, takođe, zapaža da su se redovni sudovi prilikom odlučivanja pozvali na stav Ustavnog suda zauzet u Odluci broj AP 1358/06 od 13. septembra 2007. godine, zaključujući da je Ustavni sud u toj odluci zauzeo konačan i obavezujući stav da se zakonska zatezna kamata u slučaju naknade materijalne štete treba dosuditi od dana podnošenja tužbe. Međutim, Ustavni sud ovakvo "tumačenje" Odluke broj AP 1358/06 smatra pogrešnim zbog toga što je u navedenoj odluci Ustavni sud upravo zauzeo stav da kamata na naknadu materijalne štete teče od dana nastanka štete, budući da je Ustavni sud u toj odluci ukinuo presudu Kantonalnog suda u Bihaću, te ostavio na snazi presudu Opštinskog suda u Velikoj Kladuši kojom je apelantkinjama dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete od dana nastanka štete (1992. godine) s obrazloženjem da iz relevantnih odredaba ZOO proizilazi da se kod materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude (st. 59 i 60). Pored toga, Ustavni sud podsjeća da je i u nizu svojih odluka (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH " broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 50/09) zauzeo stav identičan onom iz citirane Odluke broj AP 1358/06 da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete teče od dana nastanka štete. 22. Imajući u vidu ovakvo stanovište u vezi sa tumačenjem relevantnih odredaba ZOO, koje su i u vrijeme donošenja osporenih odluka, kao i ove odluke, u nepromijenjenoj sadržini i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud zaključuje da nema razloga da u konkretnom slučaju promijeni svoj stav. Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantkinjinih navoda, Ustavni sud u potpunosti poziva na stav iznesen u citiranim odlukama. 23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi svojim odlukama povrijedili apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosna i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u dijelu u kome je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete. VIII. Zaključak 24. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju osporenim presudama redovnih sudova povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije odlukom da na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete zakonska zatezna kamata teče od 6. maja 2008. godine, kada je apelantkinja podnijela tužbu Opštinskom sudu, umjesto od dana kada je materijalna šteta nastala. 25. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 26. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Vale rija Galić, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 657/11, rješavajući apelaciju Dijane Bagarić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Dijane Bagarić. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. decembra 2010. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Livnu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Livnu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Dijana Bagarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tomislav-Grada, koju zastupaju advokati iz Zajedničkog advokatskog ureda Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijela je 11. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 17/14 broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. decembra 2010. godine i Presude Općinskog suda u Livnu – Odjeljenje u Tomislav- Gradu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-2-MAL-08- 000 141 od 20. jula 2010. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te od Zaštitnog fonda Federacije BiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 13. novembra 2013. godine, odnosno 6. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Općinski sud i tuženi su dostavili odgovore na apelaciju 22. novembra 2013. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. decembra 2013. godine. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 9. januara 2014. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: 6. Presudom Općinskog suda broj 068-2-MAL-08-000 141 od 20. jula 2010. godine (korigirana godina donošenja presude prema obrazloženju Kantonalnog suda) tuženi je obavezan da apelantici na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 1.877,30 KM sa zakonskom zeteznom kamatom počevši od 6. maja 2008. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, uz istovremeno obavezivanje tuženog na naknadu troškova postupka. 7. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je nakon provedenog dokaznog postupka ocjenom dokaza, u smislu odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nesporno utvrđeno da je apelantica pretrpjela štetu na vozilu u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 28. augusta 2007. godine, i to krivicom vozača koji je upravljao vozilom neregistriranim i neosiguranim od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima. S obzirom na takvo činjenično utvrđenje, prvostepeni sud je zaključio da apelantica ima pravo na naknadu materijalne štete u opsegu prouzrokovane štete, kako bi se uspostavilo stanje koje je bilo prije nastanka štete, u smislu odredaba čl. 189. i 190. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), dok je visina naknade određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. U odnosu na dosuđene kamate, Općinski sud se pozvao na odredbu člana 277. ZOO kojom je regulirano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zakonsku zateznu kamatu, istaknuvši da se u konkretnom slučaju radi o naknadi materijalne štete, te da se zakonska zatezna kamata računa od podnošenja tužbe, u skladu sa odredbama člana 186. u vezi sa članom 277. stav 1. ZOO. U vezi s tim Općinski sud se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 1358/06 od 13. septembra 2007. godine u kojoj je Ustavni sud zauzeo stav u vezi sa pitanjem početka toka zakonske zatezne kamate na iznos materijalne štete. 8. Kantonalni sud, odlučujući o apelanticinoj žalbi podnesenoj isključivo u odnosu na odluku o zakonskoj zateznoj kamati, donio je Presudu broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. decembra 2010. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Obrazlažući osnovni apelanticin prigovor koji se tiče početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete, Kantonalni sud je pojasnio da apelantici na dosuđeni iznos naknade pripada i zakonska zatezna kamata, u smislu relevantnih odredaba ZOO (član 186. u vezi sa članom 277. ZOO). Još je istaknuto da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 6. maja 2008. godine, a imajući u vidu da je Ustavni sud u Odluci broj AP 1358/06 od 13. septembra 2007. godine zauzeo konačan i obavezujući stav da se zakonska zatezna kamata u slučaju naknade materijalne štete treba dosuditi od dana podnošenja tužbe, Kantonalni sud je obrazložio da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši zakonsku zateznu kamatu od 6. maja 2008. godine, dakle, od dana podnošenja tužbe. 9. Kantonalni sud je u obrazloženju uoč io i očiglednu grešku u datumu donošenja prvostepene presude gdje je prvostepeni sud u zaglavlju presude, umjesto "2010. godina", greškom u pisanju naveo "2009. godina", zaključivši da takva omaška u pisanju ne može utjecati na zakonitost prvostepene presude. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelantica smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud). Apelantica ističe da su se redovni sudovi prilikom odlučivanja pozvali na odluku Ustavnog suda iz 2007. godine u kojoj je, navodno, zauzet konačni stav da se zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos materijalne štete treba dosuditi od dana podnošenja tužbe. Međutim, Ustavni sud je u nizu svojih odluka (AP 2612/07 od 13. septembra 2007. godine, AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine i dr.) zauzeo stav da se zakonska zatezna kamata, prilikom naknade materijalne štete, dosuđuje od dana nastanka štete. Posebno naglašava da je redovnim sudovima dostavljena na uvid Odluka Ustavnog suda broj AP 2612/07, ali da su je sudovi potpuno zanemarili. Ukazuje da se ovakvim postupanjem redovnih sudova ugrožavaju pravna sigurnost i povjerenje u pravni poredak Bosne i Hercegovine. b) Odgovor na apelaciju 11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo, između ostalog, da iz apelacije nije jasno u čemu se sastoje navodna kršenja apelanticinih prava, istaknuvši da je navedeni sud u obrazloženju osporene presude dao razloge kojima se rukovodio prilikom odlučivanja, uz prijedlog da se apelacija odbije kao neosnovana. 12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio hronologiju postupka, zaključivši da je prvostepenu presudu potvrdio Kantonalni sud, što dovoljno govori o pravilnosti osporene presude. 13. U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da smatra da osporenim presudama nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje. V. Relevantni propisi 14. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine Federacije BiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase: Član 186. Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Član 189. stav 2. (2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo. Član 277. stav 1. (1) Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom. VI. Dopustivost 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 10 0 Mal 001299 10 Gz od 14. decembra 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 16. decembra 2010. godine, a apelacija je podnesena 11. februara 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelantica pobija navedene presude u dijelu odluke o dospijeću zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete, tvrdeći da je takvom odlukom redovnih sudova povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje 20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š…Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š…Ć 21. U suštini, apelantica smatra da je osporenim presudama redovnih sudova povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno stava redovnih sudova da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete teče od dana podnošenja tužbe, odnosno u konkretnom slučaju od 6. maja 2008. godine. Ustavni sud, također, zapaža da su se redovni sudovi prilikom odlučivanja pozvali na stav Ustavnog suda zauzet u Odluci broj AP 1358/06 od 13. septembra 2007. godine, zaključujući da je Ustavni sud u toj odluci zauzeo konačan i obavezujući stav da se zakonska zatezna kamata u slučaju naknade materijalne štete treba dosuditi od dana podnošenja tužbe. Međutim, Ustavni sud ovakvo "tumačenje" Odluke broj AP 1358/06 smatra pogrešnim zbog toga što je u navedenoj odluci Ustavni sud upravo zauzeo stav da kamata na naknadu materijalne štete teče od dana nastanka štete, budući da je Ustavni sud u toj odluci ukinuo presudu Kantonalnog suda u Bihaću, te ostavio na snazi presudu Općinskog suda u Velikoj Kladuši kojom je apelanticama dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete od dana nastanka štete (1992. godine) s obrazloženjem da iz relevantnih odredaba ZOO proizlazi da se kod materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude (st. 59. i 60). Pored toga, Ustavni sud podsjeća da je i u nizu svojih odluka (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 50/09) zauzeo stav identičan onom iz citirane Odluke broj AP 1358/06 da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete teče od dana nastanka štete. 22. Imajući u vidu ovakvo stanovište u vezi sa tumačenjem relevantnih odredaba ZOO, koje su i u vrijeme donošenja osporenih odluka, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud zaključuje da nema razloga da u konkretnom slučaju promijeni svoj stav. Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelanticinih navoda, Ustavni sud u potpunosti poziva na stav iznesen u citiranim odlukama. 23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi svojim odlukama povrijedili apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosna i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu u kome je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete. VIII. Zaključak 24. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju osporenim presudama redovnih sudova povrije đeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije odlukom da na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete zakonska zatezna kamata teče od 6. maja 2008. godine, kada je apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu, umjesto od dana kada je materijalna šteta nastala. 25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valeri ja Galić, s. r. 629 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 2840/13, rješavajući apelaciju Kantona Sarajevo, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 12. veljače 2014. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvajaju se apelacije Kantona Sarajevo. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ukidaju se: - presude Kantonalnog suda u Goraždu br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. listopada 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. lipnja 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. svibnja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. svibnja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. lipnja 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. lipnja 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. lipnja 2013. godine, 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. svibnja 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. svibnja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. lipnja 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. lipnja 2013. godine 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. listopada 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. listopada 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. listopada 2013. godine i - Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. lipnja 2013. godine. Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Goraždu i Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji su dužni po žurnom postupku donijeti nove odluke, sukladno odredbama članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Nalaže se Kantonalnom sudu u Goraždu i Kantonalnom sudu u Sarajevu da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobraniteljstvo Kantona Sarajevo, podnio je u razdoblju od 28. lipnja 2013. godine do 19. prosinca 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije protiv presuda Kantonalnog suda u Goraždu br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. listopada 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. lipnja 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. svibnja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. svibnja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. lipnja 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. lipnja 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. lipnja 2013. godine, 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. svibnja 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. svibnja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. lipnja 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 17/14 lipnja 2013. godine, 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. listopada 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. listopada 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. listopada 2013. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. lipnja 2013. godine (u daljnjem tekstu: kantonalni sudovi). Predmetne apelacije su registrirane pod sljedećim brojevima: AP 2840/13, AP 2841/13, AP 2883/13, AP 2886/13, AP 3054/13, AP 3055/13, AP 3056/13, AP 3187/13, AP 3189/13, AP 3237/13, AP 3513/13, AP 4101/13, AP 4184/13, AP 4185/13, AP 4262/13, AP 4263/13, AP 4264/13, AP 4265/13, AP 4316/13, AP 4317/13, AP 4402/13, AP 4403/13, AP 4610/13, AP 4611/13, AP 4894/13, AP 4895/13 i AP 5192/13. 2. Apelant je 13. studenog 2013. godine zatražio prioritetno rješavanje predmetnih apelacija. II. Postupak pred Ustavnim sudom 3. Obzirom na to da je Ustavnom sudu podneseno 27 apelacija koje se odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2840/13. Spojene su apelacije br. AP 2840/13, AP 2841/13, AP 2883/13, AP 2886/13, AP 3054/13, AP 3055/13, AP 3056/13, AP 3187/13, AP 3189/13, AP 3237/13, AP 3513/13, AP 4101/13, AP 4184/13, AP 4185/13, AP 4262/13, AP 4263/13, AP 4264/13, AP 4265/13, AP 4316/13, AP 4317/13, AP 4402/13, AP 4403/13, AP 4610/13, AP 4611/13, AP 4894/13, AP 4895/13 i AP 5192/13. 4. Ustavni sud je na sjednici Malog vijeća, održanoj 19. studenog 2013. godine, donio zaključak o prioritetnom rješavanju predmetnih apelacija. 5. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od kantonalnih sudova i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 1. prosinca 2013. godine da dostave odgovore na apelacije. 6. Kantonalni sud u Sarajevu je dostavio odgovor 4. prosinca 2013. a Kantonalni sud u Goraždu 9. prosinca 2013. godine. Općinski sud je dostavio odgovor 24. prosinca 2013. godine. 7. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori kantonalnih sudova na apelaciju dostavljeni su apelantu 13. prosinca 2013. godine, a odgovor Općinskog suda 28. siječnja 2014. godine. III. Činjenič no stanje 8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: 9. Tužitelji su suci sudova u Kantonu Sarajevo. Nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak, sukladno odredbama tog zakona, tužiteljima je od siječnja 2009. godine isplaćivana netoplaća umanjena za 10%, koliko iznosi stopa poreza na dohodak. Tužitelji su podnijeli tužbe protiv apelanta kojim su zahtijevali isplatu razlike između isplaćenih plaća i plaća bez umanjenja za iznos poreza na dohodak, pozivajući se na odredbe Zakona o plaćama i ostalim naknadama sudaca i tužitelja u FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon) kojim je propisana minimalna osnovna plaća sudaca i na Amandman CVI na Ustav FBiH kojim je propisano da se plaće ili druge naknade sucima ne mogu umanjivati na temelju propisa koji su doneseni nakon 10. siječnja 2006. godine. 10. Presudama Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 262832 12 Rs od 19. prosinca 2012. godine, 65 0 Rs 263689 12 Rs od 19. prosinca 2012. godine, 65 0 Rs 263733 12 Rs od 4. ožujka 2013. godine, 65 0 Rs 263797 12 Rs od 27. prosinca 2012. godine, 65 0 Rs 263445 12 Rs od 26 prosinca 2012. godine, 65 0 Rs 260169 12 Rs od 6. veljače 2013. godine, 65 0 Rs 262838 12 Rs od 26. prosinca 2012. godine, 65 0 Rs 263439 12 Rs od 27. prosinca 2012. godine, 65 0 Rs 264073 12 Rs od 31. siječnja 2013. godine, 65 0 Rs 264087 12 Rs od 1. travnja 2013. godine, 65 0 Rs 263731 12 Rs od 22. ožujka 2013. godine, 65 0 Rs 263818 12 Rs od 13. veljače 2013. godine, 65 0 Rs 263691 12 Rs od 12. ožujka 2013. godine, 65 0 Rs 264101 12 Rs od 22. travnja 2013. godine, 65 0 Rs 264084 12 Rs od 23. siječnja 2013. godine, 65 0 Rs 263178 12 Rs od 26. ožujka 2013. godine, 65 0 Rs 263792 12 Rs od 18. ožujka 2013. godine, 65 0 Rs 263807 12 Rs od 28. veljače 2013. godine, 65 0 Rs 263695 12 Rs od 18. travnja 2013. godine, 65 0 Rs 267955 12 Rs od 22. ožujka 2013. godine, 65 0 Rs 263455 12 Rs od 18. ožujka 2013. godine, 65 0 Rs 264094 12 Rs od 23. siječnja 2013, 65 0 Rs 262825 12 Rs od 12. travnja 2013. godine, 65 0 Rs 264080 12 Rs od 19. travnja 2013. godine i 65 0 Rs 263459 12 Rs od 14. veljače 2013. godine, te presudama Općinskog suda u Goraždu br. 45 0 Rs 024422 12 Rs od 9. travnja 2013. godine i 45 0 Rs 023759 12 Rs od 9. travnja 2013. godine usvojeni su tužbeni zahtjevi tužitelja-sudaca Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužitelji) i obvezan apelant da im na ime umanjenja plaća za razdoblje "od svibnja 2009. godine do prosinca 2011. godine" isplati iznose precizirane u presudama sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate i naknadi troškove postupka, a sve u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Presudama Općinskog suda u Goraždu odbijeni su dijelovi tužbenih zahtjeva nekih od tužitelja kojim su tražili da sud obveže apelanta da im obračunava i u poreznim evidencijama iskazuje plaće u brutoiznosima tako da se tužiteljima isplaćuju plaće utvrđene čl. 2. i 5. Zakona o plaćama i naknadama sudaca i tužitelja u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 22/09, u daljnjem tekstu: Zakon) nakon odbitka poreza na dohodak. 11. U obrazloženjima svih presuda je, u suštini, navedeno da su sudovi, odlučujući o primjeni prava na konkretna potraživanja tužitelja, utvrdili da su ta potraživanja utemeljena, jer je "odredbama Amandmana LX na Ustav FBiH, kao najvišeg pravnog akta u FBiH, s kojim moraju biti usklađeni svi zakoni u FBiH, pa i Zakon o porezu na dohodak, izmijenjen članak IV.C.7. Ustava FBiH i propisano da se plaće i druge naknade sucima ne mogu umanjivati za vrijeme vršenja sudačke funkcije osim kao posljedica stegovnog postupka, te da u konkretnom slučaju Zakon o porezu na dohodak nije usuglašen sa navedenim amandmanima". Navedeno je i "da je Amandmanom CVI na Ustav FBiH dodan novi članak IX.11.f. iza članka IX.11.e. kojim je propisano da, kao iznimka od navedenog članka Ustava, plaća i/ili druge naknade sucu mogu biti umanjeni zakonom donesenim do 10. siječnja 2006. godine a to umanjenje se može izvršiti samo jednom". Općinski sudovi su, dalje, naveli da je "odredbama 2. Zakona propisano da osnovna mjesečna plaća za suce kantonalnog suda iznosi 3.000,00 KM dok je odredbama članka 5. istog zakona propisano da se osnovna mjesečna plaća svakog suca povećava za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža". S tim u svezi, sudovi su naveli da je u konkretnim predmetima utvrđeno da je tužiteljima-sucima vršeno umanjenje plaće primjenom formule iz članka 49. Zakona o porezu na dohodak (prema kojem su poslodavci dužni do dana stupanja na snagu, odnosno najkasnije sa danom početka primjene ovog zakona, mjesečne plaće svojim uposlenicima obračunavati i u poreznim evidencijama i izvješćima iskazivati u brutoiznosima a oni koji tako ne postupe dužni su obračun doprinosa i poreza na plaću vršiti na temelju brutoiznosa plaće koji bi se utvrdio preračunavanjem postojeće ugovorene netoplaće u brutoplać u po formuli preciziranoj u tom članku zakona) koji je donesen i stupio na snagu nakon 10. siječnja 2006. godine a na način preciziran u nalazima vještaka ekonomske struke. Uzimajući u obzir citirane odredbe Ustava FBiH i Zakona, općinski sudovi su zaključili da odredbe Zakona o porezu na dohodak zbog navedenih propisa ne mogu imati utjecaja na visine plaća tužitelja koja je određena kao fiksna u pogledu najmanjeg iznosa plaće pa su donijeli predmetne presude. 12. Protiv navedenih presuda Općinskog suda u Sarajevu apelant, a protiv presuda Općinskog suda u Goraždu, apelant i tužitelji su podnijeli prizive kantonalnima sudovima. Kantonalni sud u Goraždu (na koji je prenesena nadležnost za rješavanje po prizivima obzirom na to da su tužitelji uposlenici Kantonalnog suda u Sarajevu) je presudama br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. listopada 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. lipnja 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. svibnja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. svibnja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. lipnja 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. lipnja 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. lipnja 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. svibnja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. lipnja 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. lipnja 2013. godine 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. listopada 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. kolovoza 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. rujna 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. listopada 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. listopada 2013. godine, a Kantonalni sud u Sarajevu (obzirom na to da je tužiteljica u ovom predmetu tražila da o prizivu odlučuje taj sud) Presudom broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. lipnja 2013. godine odbili prizive kao neutemeljene. Presudama br. 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. svibnja 2013. godine i 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. kolovoza 2013. godine Kantonalni sud u Goraždu je djelomično usvojio apelantove prizive i preinačio prvostupanjske presude br. 65 0 RS 262838 12 Rs od 26. prosinca 2012. godine i 65 0 Rs 263691 12 Rs od 12. ožujka 2013. godine u dijelu odluke o troškovima postupka i obvezao apelanta da tužiteljima u tim predmetima na ime troškova postupka naknadi iznose precizirane u presudama. Svim presudama su odbijeni zahtjevi tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na prizive. 13. U obrazloženjima presuda, vezano za potraživanja tužitelja, navedeno je da kantonalni sudovi u cijelosti prihvaćaju pravne stavove prvostupanjskih sudova, da su prvostepeni sudovi pravilno utvrdili da su potraživanja tužitelja osnovana, te da su, suprotno apelantovim prizivnim navodima, pravilno primijenili materijalno pravo. Ovo stoga što se, kako su istakli kantonalni sudovi, i "konkretan Zakon Šo porezu na dohodakĆ mora primjenjivati na način da se ne mogu umanjivati plaće sudaca kako je jasno i nedvosmisleno određeno navedenim Amandmanom na Ustav FBiH". Pri tome su kantonalni sudovi naveli da, budući da je navedenim "amandmanima na Ustav jasno propisano da se umanjenje plaća ne može vršiti niti jednim propisom donesenim nakon 10. siječnja 2006. godine, iz toga proizlazi da je pravilno tumačenje prvostupanjskih sudova da se ni na bilo koji način, niti u bilo kom obliku, izravno ili neizravno, dozvoljava umanjenje plaće sucima, odnosno da je Zakon o porezu na dohodak moguće primijeniti na sudije". Navedeno je i da su neutemeljeni i prizivni navodi vezani za visinu dosuđenih troškova postupka, jer, kako su obrazložili kantonalni sudovi, troškovi su tužiteljima dosuđeni na temelju relevantnih odredaba Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 14. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u arbitrarnoj primjeni prava. Apelant smatra da je porez na dohodak obveza koju je dužan ispunjavati svatko tko ostvaruje dohodak, odnosno svaki uposlenik, kao i da plaćanje poreza na dohodak ne predstavlja umanjenje plaće, već isključivo ispunjenje zakonske obveze. Apelant smatra da prilikom donošenja navedenih amandmana na koje se pozivaju redoviti sudovi zakonodavac nije imao, niti je mogao imati u vidu da će tri godine nakon donošenja tog amandmana biti donesen i Zakon, te da je zbog toga u svemu postupio sukladno odredbama Zakona jer bi u suprotnom kršio pravne norme. Apelant, također, smatra da u ovakvoj situaciji nije mogao drugačije postupati osim u slučaju da je nakon donošenja navedenih odredaba Zakona nadležno tijelo pokrenulo pitanje ocjene ustavnosti odredaba tog zakona u odnosu na navedene odredbe Amandmana na Ustav FBiH, pa da je utvrđena neustavnost zbog čega bi se vršile izmjene Zakona kojim bi teret snošenja poreza na dohodak pao na one vlasti koje financiraju plaće sudaca. Prema apelantovom mišljenju, kako se ovakve promjene nisu desile, to je apelant imao zakonsku osnovu da primjenjuje Zakon. b) Odgovor na apelaciju 15. U odgovoru na apelacije kantonalni sudovi su istaknuli da u predmetnim postupcima nije bilo kršenja apelantovog prava, te da nije proizvoljno primijenjeno materijalno pravo o čemu su ti sudovi, kako navode, dali jasne i potpune razloge u svojim presudama pri kojima i sada ostaju. 16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da u konkretnom postupcima nije bilo kršenja apelantovog prava, te da se u svojim odlukama pozvao na odredbe spornih amandmana i istaknuo da se njihove odredbe ne mogu tumačiti ni na kakav drugi način nego samo da ne postoji nikakva mogućnost za umanjenje plaća sucima i tužiteljima nakon 10. siječnja 2006. godine. V. Relevantni propisi 17. U Ustavu FBiH relevantne odredbe glase: C. SUDSKA VLAST FEDERACIJE 3. Ustavni sud Član 11. Kad Vrhovni sud, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, u toku postupka koji se vodi pred sudom, smatraju da odgovarajući zakon nije sukladno ovim ustavom, obustavit će postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu sukladno članom IV. C. 10.(3). Član 12. Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada: a) Sud rješava spor sukladno članom IV. C. 10. (1). Sve strane u sporu moraju poštovati tu odluku i pridržavati se naredbi Suda izdatih u toku ili na kraju postupka; b) Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona ili općine nije sukladno ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmjeni na način koji propise Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci. c) Sud odluči o ustavnom pitanju koje mu je predočeno sukladno članom IV. C. 10. (3). Odluka Ustavnog suda bit će obavezujuća za sud koji je predočio pitanje u odnosu na postupak tokom kojeg je pitanje pokrenuto i imat će djejstvo utvrđeno pod (b). 18. Amandman CVI na Ustav FBiH ("Službene novine FBiH" broj 72/05) glasi: Iza člana IX.11.e, dodaje se novi član IX.11.f, koji glasi: "član 11.f (1) Kao izuzetak od načela iz stava 1. člana IV.C.7, stava 3. člana V.4.11 i stava 4. člana VI.7 ovog Ustava, plaća i/ili druge naknade sudiji mogu biti umanjeni zakonom donesenim do 10. siječnja 2006. godine. (2) Umanjenje iz stava 1. ovog člana može se izvršiti samo jednom. (3) Stavovi 1. i 2. ovog člana ne mogu se tumačiti tako da je na bilo koji način ili u bilo kojem obliku, direktno ili indirektno, dozvoljeno neko drugo umanjenje plaće i/ili drugih naknada sudiji zaštićenih stavom 1. člana IV.C.7, stavom 3. člana V.4.11 i stavom 4. člana VI.7 ovog Ustava." 19. U Zakonu o platama i naknadama sudaca i tužitelja u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 22/09) relevantne odredbe glase: Član 2. stav 1. tač. a) i f) Osnovna mjesečna plata sudaca 1. Osnovna mjesečna plata sudaca iznosi: a) Za sudije općinskih sudova: 2.400 KM. f) Za sudije kantonalnih sudova: 3.000 KM. Član 5. Dodatak na radni staž Osnovna mjesečna plata svakog sudije i tužitelja iz člana 2. odnosno 3. ovog Zakona i stručnog saradnika iz člana 4. povećava se za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina. 20. U Zakonu o porezu na dohodak u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 10/08) relevantne odredbe glase: Član 4. Porezom na dohodak oporezuju se dohoci koje poreski obveznik ostvari od: 1) nesamostalne djelatnosti; Član 9. Porez na dohodak plaća se po stopi od 10%. Član 10. stav 1. (1) Prihodom od nesamostalne djelatnosti smatra se: bruto plata koju zaposleniku isplaćuje poslodavac po osnovu ugovora o radu, odnosno radnog odnosa ili daje u stvarima, koristima, protivuslugama i/ili u vidu premija i drugih prihoda, za rad obavljen po njegovim uputama, osim prihoda iz čl. 5. i 6. ovog Zakona. Član 11. Rashodima koji se oduzimaju od prihoda prilikom utvrđivanja dohotka od nesamostalne djelatnosti smatraju se uplaćeni obavezni doprinosi iz plate, i to: 1) doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: PIO); 2) doprinos za zdravstveno osiguranje; 3) doprinos za osiguranje od nezaposlenosti. Član 27. (1) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se i obustavlja pri svakoj isplati plate i/ili oporezive naknade, prema propisima koji se primjenjuju na dan isplate, a uplaćuje se istog dana ili prvog narednog dana po izvršenoj isplati plate i/ili oporezive naknade. (2) Obračun, obustavu i uplatu akontacije poreza na dohodak od nesamostalne djelatnost vrši poslodavac ili sam obveznik poreza. Obveznik poreza na dohodak je zaposlenik. (3) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem je zaposlenik dostavio svoju poresku karticu, obračunava se mjesečno od poreske osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovog Zakona i za iznose mjesečnih ličnih odbitaka iz člana 24. st. (1) i (2) ovog Zakona, primjenom stopa iz člana 9. ovog Zakona. (4) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem zaposlenik nije dostavio svoju poresku karticu, obračunava se mjesečno od poreske osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovog Zakona, primjenom stope od 10%. 21. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Član 17. stav 1. (1) Svaki sud tokom cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost. Član 27. U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona. VI. Dopustivost 22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su presude kantonalnih sudova protiv kojih nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporene presude apelant je primio u razdoblju od 27. svibnja 2013. godine do 4. studenog 2013. godine a apelacije su podnesene u razdoblju od 28. lipnja 2013. godine do 19. prosinca 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama prekršena njegova prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i č lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 27. U svezi s tim, obzirom na to da je apelant nositelj javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da državna tijela i javna vlast ne uživaju zaštitu prava zagarantiranih odredbama Europske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Europska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, svatko tko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njome prekršena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. Sukladno tome, državna tijela i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Pravo na pravično suđenje 28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Š…Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. 29. Apelant smatra da mu je odlukama redovitih sudova prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u svezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. 30. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može iznimno, kada ocijeni da je u određenom postupku redoviti sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati su li pobijane odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa. 31. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su redoviti sudovi utvrdili da su utemeljena potraživanja tužitelja- sudaca Kantonalnog suda vezana za isplatu razlike između isplaćene umanjene plaće obračunate nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak i plaće koja je prije toga isplaćivana tužiteljima. Redoviti sudovi su se tom prilikom pozvali na odredbe amandmana LX i CVI na Ustav FBiH i Zakona koje su citirane u prethodnim točkama ove odluke, ističući "da Zakon o porezu na dohodak nije usuglašen sa navedenim amandmanima na Ustav FBiH, te kako je morao biti usuglašen, budući da je Ustav FBiH najviši pravni akt, to nije utemeljeno apelantovo pozivanje na obveznu primjenu odredaba Zakona o porezu na dohodak u odnosu na suce navedenog suda". 32. S tim u svezi Ustavni sud podsjeća da je ZPP propisana stvarna nadležnost sudova na teritoriju FBiH (članak 27. ZPP), te da su redoviti sudovi, po službenoj dužnosti, u tijeku cijelog postupka obvezni paziti na svoju stvarnu nadležnost (članak 17. stavak 1. ZPP). Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je citiranim odredbama Ustava FBiH propisana nadležnost Ustavnog suda FBiH, koja, između ostalog, podrazumijeva i njegovu nadležnost da ocjenjuje usuglašenost zakona sa Ustavom FBiH u slučaju kada Vrhovni sud, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, u tijeku postupka koji se vodi pred nekim od tih sudova, smatraju da odgovarajući zakon nije sukladan Ustavu FBiH, te da će ti sudovi u takvoj situaciji obustaviti postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu FBiH sukladno članku IV. C. 10.(3). 33. Dalje, Ustavni sud podsjeća i da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stav da "su sudovi u redovitom postupku dužni primijeniti pozitivne propise, a ako im se u postupku postavi pitanje pravne valjanosti ili ustavnosti određenog općeg pravnog akta, onda to pitanje mogu proslijediti nadležnom sudu, u konkretnom slučaju Ustavnom sudu Republike Srpske, što nije učinjeno. Ustavni sud, također, ukazuje da ovakvo ad hoc ocjenjivanje pravne valjanosti propisa od redovitih sudova ne samo da nije zakonito već nije ni sukladno ustavnom principu vladavine prava iz članka I/2. Ustava BiH i u njega inkorporiranom principu pravne sigurnosti (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1603/05 od 21. prosinca 2006. godine, točka 37, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba)". 34. U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da iz osporenih presuda proizlazi da su se redoviti sudovi u postupku ocjenjivanja utemeljenosti tužbenih zahtjeva tužitelja, nesumnjivo, bavili ocjenom suglasnosti odredaba Zakona o porezu na dohodak sa citiranim amandmanima na Ustav FBiH, a na što osnovano ukazuje apelant u predmetnim apelacijama. Naime, iz osporenih presuda nesporno proizlazi da su redoviti sudovi utemeljenost potraživanja tužitelja utvrdili na temelju svog zaključka koji u suštini glasi da "Zakon o porezu na dohodak nije u suglasnosti sa Ustavom FBiH, koji eksplicitno propisuje zabranu smanjenja plaća sucima, iako bi to morao biti, te da iz tog razloga nije bilo moguće primijeniti navedeni zakon na suce kantonalnog suda i vršiti umanjenje plaća u visini od 10% po osnovi poreza na dohodak". Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može, mutatis mutandis, primijeniti citirani stav iskazan u Odluci Ustavnog suda broj AP 1603/05, budući da se i u predmetnim postupcima pred redovitim sudovima postavilo pitanje pravne valjanosti, preciznije rečeno, usklađenosti zakona koji je trebalo primijeniti, sa odredbama Ustava FBiH. Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi, samostalno izvodeći zaključak o (ne)suglasnosti odredaba Zakona o porezu na dohodak sa Ustavom FBiH i na takvom zaključku temeljeći pravo tužitelja na potraživanja koja su postavili u tužbenim zahtjevima, arbitrarno primijenili procesno pravo, jer su izašli izvan okvira svoje stvarne nadležnosti obzirom na to da, kako je već reč eno, niti jednom zakonskom niti ustavnom odredbom nije propisana mogućnost da redoviti sudovi u postupcima koji vode vrše ocjenu usuglašenosti nekog zakona sa bilo kojim ustavom, pa tako niti sa Ustavom FBiH. 35. Pored navedenog, Ustavni sud podsjeća da niti jednom odredbom Zakona o porezu na dohotak nije predviđena mogućnost isključivanja bilo koje kategorije uposlenih iz obveze plaćanja poreza na dohodak, pa tako niti obveze da ga plaćaju suci, između ostalog i kantonalnih sudova, niti je propisana bilo kakva drugačija procedura naplate ovog poreza od navedene kategorije uposlenih. Međutim, to ne znači da su njegovu eventualnu neusuglašenost sa Ustavom FBiH mogli utvrđivati redoviti sudovi u predmetnom postupku. Pri tome Ustavni sud naglašava da je nesporno da su redoviti sudovi ti koji primjenjuju materijalno pravo, ali zapaža da iz činjenica konkretnih predmeta proizlazi da se sudovi u osporenim odlukama nisu bavili primjenom materijalnog prava, već ocjenom usuglašenosti relevantnih propisa sa odredbama Ustava Federacije BiH, a nesporno je da takva ocjena nije spadala, niti spada u njihovu stvarnu nadležnost. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra utemeljenim apelantove navode da su redoviti sudovi arbitrarno primijenili procesno pravo (relevantne odredbe ZPP vezane za nadležnost suda) kada su, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, zaključili da Zakon o porezu na dohodak nije usuglašen sa odredbama Ustava, te da su iz tog razloga potraživanja tužitelja utemeljena. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na imovinu 36. Apelant navodi da mu je prekršeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje navedenog prava vezuje za kršenje prava na pravično suđenje, odnosno na primjenu prava. Obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih točaka u kojima je utvrđeno kršenje prava na pravično suđ enje, Ustavni sud smatra da nema potrebe razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine. VIII. Zaključak 37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na primjenu procesnog prava kada su redoviti sudovi, odlučujući u parničnom postupku radi naknade razlike plaća, izašli izvan okvira svoje stvarne nadležnosti i bavili se ocjenom suglasnosti Zakona o porezu na dohodak sa Ustavom FBiH, a što je u nadležnosti Ustavnog suda FBiH. 38. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2840/13, rješavajući apelaciju Kantona Sarajevo, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvajaju se apelacije Kantona Sarajevo. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ukidaju se: - presude Kantonalnog suda u Goraždu br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. juna 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. juna 2013. godine 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. avgusta 2013. godine , 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. oktobra 2013. godine i - Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. juna 2013. godine. Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Goraždu i Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji su dužni da po hitnom postupku donesu nove odluke, u skladu sa odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Nalaže se Kantonalnom sudu u Goraždu i Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 17/14 OBRAZLOŽENjE I. Uvod 1. Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo, podnio je u periodu od 28. juna 2013. godine do 19. decembra 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije protiv presuda Kantonalnog suda u Goraždu br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. juna 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. oktobra 2013. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. juna 2013. godine (u daljnjem tekstu: kantonalni sudovi). Predmetne apelacije su registrovane pod sljedećim brojevima: AP 2840/13, AP 2841/13, AP 2883/13, AP 2886/13, AP 3054/13, AP 3055/13, AP 3056/13, AP 3187/13, AP 3189/13, AP 3237/13, AP 3513/13, AP 4101/13, AP 4184/13, AP 4185/13, AP 4262/13, AP 4263/13, AP 4264/13, AP 4265/13, AP 4316/13, AP 4317/13, AP 4402/13, AP 4403/13, AP 4610/13, AP 4611/13, AP 4894/13, AP 4895/13 i AP 5192/13. 2. Apelant je 13. novembra 2013. godine zatražio prioritetno rješavanje predmetnih apelacija. II. Postupak pred Ustavnim sudom 3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu podneseno 27 apelacija koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2840/13. Spojene su apelacije br. AP 2840/13, AP 2841/13, AP 2883/13, AP 2886/13, AP 3054/13, AP 3055/13, AP 3056/13, AP 3187/13, AP 3189/13, AP 3237/13, AP 3513/13, AP 4101/13, AP 4184/13, AP 4185/13, AP 4262/13, AP 4263/13, AP 4264/13, AP 4265/13, AP 4316/13, AP 4317/13, AP 4402/13, AP 4403/13, AP 4610/13, AP 4611/13, AP 4894/13, AP 4895/13 i AP 5192/13. 4. Ustavni sud je na sjednici Malog vijeća, održanoj 19. novembra 2013. godine, donio zaključak o prioritetnom rješavanju predmetnih apelacija. 5. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od kantonalnih sudova i Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) zatraženo je 1. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelacije. 6. Kantonalni sud u Sarajevu je dostavio odgovor 4. decembra 2013. a Kantonalni sud u Goraždu 9. decembra 2013. godine. Opštinski sud je dostavio odgovor 24. decembra 2013. godine. 7. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori kantonalnih sudova na apelaciju dostavljeni su apelantu 13. decembra 2013. godine, a odgovor Opštinskog suda 28. januara 2014. godine. III. Činjenično stanje 8. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način: 9. Tužioci su sudije sudova u Kantonu Sarajevo. Nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak, shodno odredbama tog zakona, tužiocima je od januara 2009. godine isplaćivana neto plata umanjena za 10%, koliko iznosi stopa poreza na dohodak. Tužioci su podnijeli tužbe protiv apelanta kojim su zahtijevali isplatu razlike između isplaćenih plata i plata bez umanjenja za iznos poreza na dohodak, pozivajući se na odredbe Zakona o platama i ostalim naknadama sudija i tužilaca u FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon) kojim je propisana minimalna osnovna plata sudija i na Amandman CVI na Ustav FBiH kojim je propisano da se plate ili druge naknade sudijama ne mogu umanjivati na osnovu propisa koji su doneseni nakon 10. januara 2006. godine. 10. Presudama Opštinskog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 262832 12 Rs od 19. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263689 12 Rs od 19. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263733 12 Rs od 4. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263797 12 Rs od 27. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263445 12 Rs od 26. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 260169 12 Rs od 6. februara 2013. godine, 65 0 Rs 262838 12 Rs od 26. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263439 12 Rs od 27. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 264073 12 Rs od 31. januara 2013. godine, 65 0 Rs 264087 12 Rs od 1. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 263731 12 Rs od 22. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263818 12 Rs od 13. februara 2013. godine, 65 0 Rs 263691 12 Rs od 12. marta 2013. godine, 65 0 Rs 264101 12 Rs od 22. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 264084 12 Rs od 23. januara 2013. godine, 65 0 Rs 263178 12 Rs od 26. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263792 12 Rs od 18. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263807 12 Rs od 28. februara 2013. godine, 65 0 Rs 263695 12 Rs od 18. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 267955 12 Rs od 22. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263455 12 Rs od 18. marta 2013. godine, 65 0 Rs 264094 12 Rs od 23. januara 2013, 65 0 Rs 262825 12 Rs od 12. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 264080 12 Rs od 19. aprila 2013. godine i 65 0 Rs 263459 12 Rs od 14. februara 2013. godine, te presudama Opštinskog suda u Goraždu br. 45 0 Rs 024422 12 Rs od 9. aprila 2013. godine i 45 0 Rs 023759 12 Rs od 9. aprila 2013. godine usvojeni su tužbeni zahtjevi tužilaca-sudija Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužioci) i obavezan apelant da im na ime umanjenja plata za period "od maja 2009. godine do decembra 2011. godine" isplati iznose precizirane u presudama sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate i naknadi troškove postupka, a sve u roku od 15 dana od dostave prepisa presude. Presudama Opštinskog suda u Goraždu odbijeni su dijelovi tužbenih zahtjeva nekih od tužilaca kojim su tražili da sud obaveže apelanta da im obračunava i u poreskim evidencijama iskazuje plate u bruto iznosima tako da se tužiocima isplaćuju plate utvrđene čl. 2 i 5 Zakona o platama i naknadama sudija i tužilaca u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 22/09, u daljnjem tekstu: Zakon) nakon odbitka poreza na dohodak. 11. U obrazloženjima svih presuda je, u suštini, navedeno da su sudovi, odlučujući o primjeni prava na konkretna potraživanja tužilaca, utvrdili da su ta potraživanja osnovana, jer je "odredbama Amandmana LX na Ustav FBiH, kao najvišeg pravnog akta u FBiH, s kojim moraju biti usklađeni svi zakoni u FBiH, pa i Zakon o porezu na dohodak, izmijenjen član IV.C.7. Ustava FBiH i propisano da se plate i druge naknade sudijama ne mogu umanjivati za vrijeme vršenja sudijske funkcije osim kao posljedica disciplinskog postupka, te da u konkretnom slučaju Zakon o porezu na dohodak nije usaglašen sa navedenim amandmanima". Navedeno je i "da je Amandmanom CVI na Ustav FBiH dodat novi član IX.11.f. iza člana IX.11.e. kojim je propisano da, kao izuzetak od navedenog člana Ustava, plata i/ili druge naknade sudiji mogu biti umanjeni zakonom donesenim do 10. januara 2006. godine a to umanjenje se može izvršiti samo jednom". Opštinski sudovi su, dalje, naveli da je "odredbama 2. Zakona propisano da osnovna mjesečna plata za sudije kantonalnog suda iznosi 3.000,00 KM dok je odredbama člana 5 istog zakona propisano da se osnovna mjesečna plata svakog sudije povećava za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža". S tim u vezi, sudovi su naveli da je u konkretnim predmetima utvrđeno da je tužiocima - sudijama vršeno umanjenje plate primjenom formule iz člana 49 Zakona o porezu na dohodak (prema kojem su poslodavci dužni do dana stupanja na snagu, odnosno najkasnije sa danom početka primjene ovog zakona, mjesečne plate svojim zaposlenicima obračunavati i u poreskim evidencijama i izvještajima iskazivati u bruto iznosima a oni koji tako ne postupe dužni su obračun doprinosa i poreza na platu vršiti na osnovu bruto iznosa plate koji bi se utvrdio preračunavanjem postojeće ugovorene neto plate u bruto platu po formuli preciziranoj u tom članu zakona) koji je donesen i stupio na snagu nakon 10. januara 2006. godine a na način preciziran u nalazima vještaka ekonomske struke. Uzimajući u obzir citirane odredbe Ustava FBiH i Zakona, opštinski sudovi su zaključili da odredbe Zakona o porezu na dohodak zbog navedenih propisa ne mogu imati uticaja na visine plata tužilaca koja je određena kao fiksna u pogledu najmanjeg iznosa plate pa su donijeli predmetne presude. 12. Protiv navedenih presuda Opštinskog suda u Sarajevu apelant, a protiv presuda Opštinskog suda u Goraždu, apelant i tužioci su podnijeli žalbe kantonalnim sudovima. Kantonalni sud u Goraždu (na koji je prenesena nadležnost za rješavanje po žalbama s obzirom na to da su tužioci zaposlenici Kantonalnog suda u Sarajevu) je presudama br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. juna 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. juna 2013. godine 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. avgusta 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. oktobra 2013. godine, a Kantonalni sud u Sarajevu (s obzirom na to da je tužiteljka u ovom predmetu tražila da o žalbi odlučuje taj sud) Presudom broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. juna 2013. godine odbili žalbe kao neosnovane. Presudama br. 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. maja 2013. godine i 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. avgusta 2013. godine Kantonalni sud u Goraždu je djelimično usvojio apelantove žalbe i preinačio prvostepene presude br. 65 0 RS 262838 12 Rs od 26. decembra 2012. godine i 65 0 Rs 263691 12 Rs od 12. marta 2013. godine u dijelu odluke o troškovima postupka i obavezao apelanta da tužiocima u tim predmetima na ime troškova postupka naknadi iznose precizirane u presudama. Svim presudama su odbijeni zahtjevi tužilaca za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbe. 13. U obrazloženjima presuda, vezano za potraživanja tužilaca, navedeno je da kantonalni sudovi u cijelosti prihvataju pravne stavove prvostepenih sudova, da su prvostepeni sudovi pravilno utvrdili da su potraživanja tužilaca osnovana, te da su, suprotno apelantovim žalbenim navodima, pravilno primijenili materijalno pravo. Ovo stoga što se, kako su istakli kantonalni sudovi, i "konkretan Zakon Šo porezu na dohodakĆ mora primjenjivati na način da se ne mogu umanjivati plate sudija kako je jasno i nedvosmisleno određeno navedenim Amandmanom na Ustav FBiH". Pri tome su kantonalni sudovi naveli da, budući da je navedenim "amandmanima na Ustav jasno propisano da se umanjenje plata ne može vršiti niti jednim propisom donesenim nakon 10. januara 2006. godine, iz toga proizilazi da je pravilno tumačenje prvostepenih sudova da se ni na bilo koji način , niti u bilo kom obliku, direktno ili indirektno, dozvoljava umanjenje plate sudijama, odnosno da je Zakon o porezu na dohodak moguće primijeniti na sudije". Navedeno je i da su neosnovani i žalbeni navodi vezani za visinu dosuđenih troškova postupka, jer, kako su obrazložili kantonalni sudovi, troškovi su tužiocima dosuđeni na osnovu relevantnih odredaba Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 14. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u arbitrarnoj primjeni prava. Apelant smatra da je porez na dohodak obaveza koju je dužan ispunjavati svako ko ostvaruje dohodak, odnosno svaki zaposlenik, kao i da plaćanje poreza na dohodak ne predstavlja umanjenje plate već isključivo ispunjenje zakonske obaveze. Apelant smatra da prilikom donošenja navedenih amandmana na koje se pozivaju redovni sudovi zakonodavac nije imao, niti je mogao imati u vidu da će tri godine nakon donošenja tog amandmana biti donesen i Zakon, te da je zbog toga u svemu postupio u skladu sa odredbama Zakona jer bi u suprotnom kršio pravne norme. Apelant, takođe, smatra da u ovakvoj situaciji nije mogao drugačije postupati osim u slučaju da je nakon donošenja navedenih odredaba Zakona nadležni organ pokrenuo pitanje ocjene ustavnosti odredaba tog zakona u odnosu na navedene odredbe Amandmana na Ustav FBiH, pa da je utvrđena neustavnost zbog čega bi se vršile izmjene Zakona kojim bi teret snošenja poreza na dohodak pao na one vlasti koje finansiraju plate sudija. Prema apelantovom mišljenju, kako se ovakve promjene nisu desile, to je apelant imao zakonski osnov da primjenjuje Zakon. b) Odgovor na apelaciju 15. U odgovoru na apelacije kantonalni sudovi su istakli da u predmetnim postupcima nije bilo kršenja apelantovog prava, te da nije proizvoljno primijenjeno materijalno pravo o čemu su ti sudovi, kako navode, dali jasne i potpune razloge u svojim presudama pri kojima i sada ostaju. 16. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo da u konkretnom postupcima nije bilo kršenja apelantovog prava, te da se u svojim odlukama pozvao na odredbe spornih amandmana i istakao da se njihove odredbe ne mogu tumačiti ni na kakav drugi način nego samo da ne postoji nikakva mogućnost za umanjenje plata sudijama i tužiocima nakon 10. januara 2006. godine. V. Relevantni propisi 17. U Ustavu FBiH relevantne odredbe glase: C. SUDSKA VLAST FEDERACIJE 3. Ustavni sud Član 11. Kad Vrhovni sud, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, u toku postupka koji se vodi pred sudom, smatraju da odgovarajući zakon nije u skladu sa ovim ustavom, obustavit će postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu u skladu sa članom IV. C. 10.(3). Član 12. Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada: a) Sud rješava spor u skladu sa članom IV. C. 10. (1). Sve strane u sporu moraju poštovati tu odluku i pridržavati se naredbi Suda izdatih u toku ili na kraju postupka; b) Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona ili općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmjeni na način koji propise Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci. c) Sud odluči o ustavnom pitanju koje mu je predočeno u skladu sa članom IV. C. 10. (3). Odluka Ustavnog suda bit će obavezujuća za sud koji je predočio pitanje u odnosu na postupak tokom kojeg je pitanje pokrenuto i imat će djejstvo utvrđeno pod (b). 18. Amandman CVI na Ustav FBiH ("Službene novine FBiH" broj 72/05) glasi: Iza člana IX.11.e, dodaje se novi član IX.11.f, koji glasi: "član 11.f (1) Kao izuzetak od načela iz stava 1. člana IV.C.7, stava 3. člana V.4.11 i stava 4. člana VI.7 ovog Ustava, plaća i/ili druge naknade sudiji mogu biti umanjeni zakonom donesenim do 10. januara 2006. godine. (2) Umanjenje iz stava 1. ovog člana može se izvršiti samo jednom. (3) Stavovi 1. i 2. ovog člana ne mogu se tumačiti tako da je na bilo koji način ili u bilo kojem obliku, direktno ili indirektno, dozvoljeno neko drugo umanjenje plaće i/ili drugih naknada sudiji zaštićenih stavom 1. člana IV.C.7, stavom 3. člana V.4.11 i stavom 4. člana VI.7 ovog Ustava." 19. U Zakonu o platama i naknadama sudija i tužilaca u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 22/09) relevantne odredbe glase: Član 2. stav 1. tač. a) i f) Osnovna mjesečna plata sudija 1. Osnovna mjesečna plata sudija iznosi : a) Za sudije općinskih sudova: 2.400 KM. f) Za sudije kantonalnih sudova: 3.000 KM. Član 5. Dodatak na radni staž Osnovna mjesečna plata svakog sudije i tužitelja iz člana 2. odnosno 3. ovog Zakona i stručnog saradnika iz člana 4. povećava se za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina. 20. U Zakonu o porezu na dohodak u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 10/08) relevantne odredbe glase: Član 4. Porezom na dohodak oporezuju se dohoci koje poreski obveznik ostvari od: 1) nesamostalne djelatnosti; Član 9. Porez na dohodak plaća se po stopi od 10%. Član 10. stav 1. (1) Prihodom od nesamostalne djelatnosti smatra se: bruto plata koju zaposleniku isplaćuje poslodavac po osnovu ugovora o radu, odnosno radnog odnosa ili daje u stvarima, koristima, protivuslugama i/ili u vidu premija i drugih prihoda, za rad obavljen po njegovim uputama, osim prihoda iz čl. 5. i 6. ovog Zakona. Član 11. Rashodima koji se oduzimaju od prihoda prilikom utvrđivanja dohotka od nesamostalne djelatnosti smatraju se uplaćeni obavezni doprinosi iz plate, i to: 1) doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: PIO); 2) doprinos za zdravstveno osiguranje; 3) doprinos za osiguranje od nezaposlenosti. Član 27. (1) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se i obustavlja pri svakoj isplati plate i/ili oporezive naknade, prema propisima koji se primjenjuju na dan isplate, a uplaćuje se istog dana ili prvog narednog dana po izvršenoj isplati plate i/ili oporezive naknade. (2) Obračun, obustavu i uplatu akontacije poreza na dohodak od nesamostalne djelatnost vrši poslodavac ili sam obveznik poreza. Obveznik poreza na dohodak je zaposlenik. (3) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem je zaposlenik dostavio svoju poresku karticu, obračunava se mjesečno od poreske osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovog Zakona i za iznose mjesečnih ličnih odbitaka iz člana 24. st. (1) i (2) ovog Zakona, primjenom stopa iz člana 9. ovog Zakona. (4) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem zaposlenik nije dostavio svoju poresku karticu, obračunava se mjesečno od poreske osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovog Zakona, primjenom stope od 10%. 21. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Član 17. stav 1. (1) Svaki sud tokom cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost. Član 27. U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona. VI. Dopustivost 22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su presude kantonalnih sudova protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporene presude apelant je primio u periodu od 27. maja 2013. godine do 4. novembra 2013. godine a apelacije su podnesene u periodu od 28. juna 2013. godine do 19. decembra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama prekršena njegova prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 27. U vezi s tim, s obzirom na to da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da državni organi i javna vlast ne uživaju zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome prekršena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Pravo na pravično suđenje 28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: Š…Ć e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 29. Apelant smatra da mu je odlukama redovnih sudova prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. 30. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizuje, ispitati da li su pobijane odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa. 31. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi utvrdili da su osnovana potraživanja tužilaca-sudija Kantonalnog suda vezana za isplatu razlike između isplaćene umanjene plate obračunate nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak i plate koja je prije toga isplaćivana tužiocima.. Redovni sudovi su se tom prilikom pozvali na odredbe amandmana LX i CVI na Ustav FBiH i Zakona koje su citirane u prethodnim tačkama ove odluke, ističući "da Zakon o porezu na dohodak nije usaglašen sa navedenim amandmanima na Ustav FBiH, te kako je morao biti usaglašen, budući da je Ustav FBiH najviši pravni akt, to nije osnovano apelantovo pozivanje na obaveznu primjenu odredaba Zakona o porezu na dohodak u odnosu na sudije navedenog suda". 32. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je ZPP propisana stvarna nadležnost sudova na teritoriji FBiH (član 27 ZPP), te da su redovni sudovi, po službenoj dužnosti, u toku cijelog postupka obavezni da paze na svoju stvarnu nadležnost (član 17 stav 1 ZPP). Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je citiranim odredbama Ustava FBiH propisana nadležnost Ustavnog suda FBiH, koja, između ostalog, podrazumijeva i njegovu nadležnost da ocjenjuje usaglašenost zakona sa Ustavom FBiH u slučaju kada Vrhovni sud, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, u toku postupka koji se vodi pred nekim od tih sudova, smatraju da odgovarajući zakon nije u skladu sa Ustavom FBiH, te da će ti sudovi u takvoj situaciji obustaviti postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu FBiH u skladu sa članom IV. C. 10.(3). 33. Dalje, Ustavni sud podsjeća i da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stav da "su sudovi u redovnom postupku dužni primijeniti pozitivne propise, a ako im se u postupku postavi pitanje pravne valjanosti ili ustavnosti određenog opšteg pravnog akta, onda to pitanje mogu proslijediti nadležnom sudu, u konkretnom slučaju Ustavnom sudu Republike Srpske, što nije učinjeno. Ustavni sud, takođe, ukazuje da ovakvo ad hoc ocjenjivanje pravne valjanosti propisa od redovnih sudova ne samo da nije zakonito već nije ni u skladu sa ustavnim principom vladavine prava iz člana I/2 Ustava BiH i u njega inkorporiranom principu pravne sigurnosti (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1603/05 od 21. decembra 2006. godine, tačka 37, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba)". 34. U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da iz osporenih presuda proizilazi da su se redovni sudovi u postupku ocjenjivanja osnovanosti tužbenih zahtjeva tužilaca, nesumnjivo, bavili ocjenom saglasnosti odredaba Zakona o porezu na dohodak sa citiranim amandmanima na Ustav FBiH, a na šta osnovano ukazuje apelant u predmetnim apelacijama. Naime, iz osporenih presuda nesporno proizilazi da su redovni sudovi osnovanost potraživanja tužilaca utvrdili na osnovu svog zaključka koji u suštini glasi da "Zakon o porezu na dohodak nije u saglasnosti sa Ustavom FBiH, koji eksplicitno propisuje zabranu smanjenja plata sudijama, iako bi to morao biti, te da iz tog razloga nije bilo moguće primijeniti navedeni zakon na sudije kantonalnog suda i vršiti umanjenje plata u visini od 10% po osnovu poreza na dohodak". Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može, mutatis mutandis, primijeniti citirani stav iskazan u Odluci Ustavnog suda broj AP 1603/05, budući da se i u predmetnim postupcima pred redovnim sudovima postavilo pitanje pravne valjanosti, preciznije rečeno, usklađenosti zakona koji je trebalo primijeniti, sa odredbama Ustava FBiH. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi , samostalno izvodeći zaključak o (ne)saglasnosti odredaba Zakona o porezu na dohodak sa Ustavom FBiH i na takvom zaključku temeljeći pravo tužilaca na potraživanja koja su postavili u tužbenim zahtjevima, arbitrarno primijenili procesno pravo, jer su izašli van okvira svoje stvarne nadležnosti s obzirom na to da, kako je već rečeno, niti jednom zakonskom niti ustavnom odredbom nije propisana mogućnost da redovni sudovi u postupcima koji vode vrše ocjenu usaglašenosti nekog zakona sa bilo kojim ustavom, pa tako niti sa Ustavom FBiH. 35. Pored navedenog, Ustavni sud podsjeća da niti jednom odredbom Zakona o porezu na dohotak nije predviđena mogućnost isključivanja bilo koje kategorije zaposlenih iz obaveze plaćanja poreza na dohodak, pa tako niti obaveze da ga plaćaju sudije, između ostalog i kantonalnih sudova, niti je propisana bilo kakva drugačija procedura naplate ovog poreza od navedene kategorije zaposlenih. Međutim, to ne znači da su njegovu eventualnu neusaglašenost sa Ustavom FBiH mogli utvrđivati redovni sudovi u predmetnom postupku. Pri tome Ustavni sud naglašava da je nesporno da su redovni sudovi ti koji primjenjuju materijalno pravo, ali zapaža da iz činjenica konkretnih predmeta proizilazi da se sudovi u osporenim odlukama nisu bavili primjenom materijalnog prava, već ocjenom usaglašenosti relevantnih propisa sa odredbama Ustava Federacije BiH, a nesporno je da takva ocjena nije spadala, niti spada u njihovu stvarnu nadležnost. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra osnovanim apelantove navode da su redovni sudovi arbitrarno primijenili procesno pravo (relevantne odredbe ZPP vezane za nadležnost suda) kada su, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužilaca, zaključili da Zakon o porezu na dohodak nije usaglašen sa odredbama Ustava, te da su iz tog razloga potraživanja tužilaca osnovana . Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na imovinu 36. Apelant navodi da mu je prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje navedenog prava vezuje za kršenje prava na pravično suđenje, odnosno na primjenu prava. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da razmatra navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine. VIII. Zaključak 37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na primjenu procesnog prava kada su redovni sudovi, odlučujući u parničnom postupku radi naknade razlike plata, izašli van okvira svoje stvarne nadležnosti i bavili se ocjenom saglasnosti Zakona o porezu na dohodak sa Ustavom FBiH, a što je u nadležnosti Ustavnog suda FBiH. 38. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Vale rija Galić, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2840/13, rješavajući apelaciju Kantona Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvajaju se apelacije Kantona Sarajevo. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ukidaju se: - presude Kantonalnog suda u Goraždu br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. juna 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. juna 2013. godine 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. oktobra 2013. godine i - Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. juna 2013. godine. Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Goraždu i Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji su dužni da po hitnom postupku donesu nove odluke, u skladu sa odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Nalaže se Kantonalnom sudu u Goraždu i Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo, podnio je u periodu od 28. juna 2013. godine do 19. decembra 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije protiv presuda Kantonalnog suda u Goraždu br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. juna 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. juna 2013. godine, 05 0 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 17/14 Rs 000450 13 Rsž od 24. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. oktobra 2013. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. juna 2013. godine (u daljnjem tekstu: kantonalni sudovi). Predmetne apelacije su registrirane pod sljedećim brojevima: AP 2840/13, AP 2841/13, AP 2883/13, AP 2886/13, AP 3054/13, AP 3055/13, AP 3056/13, AP 3187/13, AP 3189/13, AP 3237/13, AP 3513/13, AP 4101/13, AP 4184/13, AP 4185/13, AP 4262/13, AP 4263/13, AP 4264/13, AP 4265/13, AP 4316/13, AP 4317/13, AP 4402/13, AP 4403/13, AP 4610/13, AP 4611/13, AP 4894/13, AP 4895/13 i AP 5192/13. 2. Apelant je 13. novembra 2013. godine zatražio prioritetno rješavanje predmetnih apelacija. II. Postupak pred Ustavnim sudom 3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu podneseno 27 apelacija koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2840/13. Spojene su apelacije br. AP 2840/13, AP 2841/13, AP 2883/13, AP 2886/13, AP 3054/13, AP 3055/13, AP 3056/13, AP 3187/13, AP 3189/13, AP 3237/13, AP 3513/13, AP 4101/13, AP 4184/13, AP 4185/13, AP 4262/13, AP 4263/13, AP 4264/13, AP 4265/13, AP 4316/13, AP 4317/13, AP 4402/13, AP 4403/13, AP 4610/13, AP 4611/13, AP 4894/13, AP 4895/13 i AP 5192/13. 4. Ustavni sud je na sjednici Malog vijeća, održanoj 19. novembra 2013. godine, donio zaključak o prioritetnom rješavanju predmetnih apelacija. 5. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od kantonalnih sudova i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 1. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelacije. 6. Kantonalni sud u Sarajevu je dostavio odgovor 4. decembra 2013. a Kantonalni sud u Goraždu 9. decembra 2013. godine. Općinski sud je dostavio odgovor 24. decembra 2013. godine. 7. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori kantonalnih sudova na apelaciju dostavljeni su apelantu 13. decembra 2013. godine, a odgovor Općinskog suda 28. januara 2014. godine. III. Činjenično stanje 8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: 9. Tužioci su sudije sudova u Kantonu Sarajevo. Nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak, shodno odredbama tog zakona, tužiocima je od januara 2009. godine isplaćivana netoplaća umanjena za 10%, koliko iznosi stopa poreza na dohodak. Tužioci su podnijeli tužbe protiv apelanta kojim su zahtijevali isplatu razlike između isplaćenih plaća i plaća bez umanjenja za iznos poreza na dohodak, pozivajući se na odredbe Zakona o plaćama i ostalim naknadama sudija i tužilaca u FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon) kojim je propisana minimalna osnovna plaća sudija i na Amandman CVI na Ustav FBiH kojim je propisano da se plaće ili druge naknade sudijama ne mogu umanjivati na osnovu propisa koji su doneseni nakon 10. januara 2006. godine. 10. Presudama Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 262832 12 Rs od 19. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263689 12 Rs od 19. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263733 12 Rs od 4. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263797 12 Rs od 27. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263445 12 Rs od 26. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 260169 12 Rs od 6. februara 2013. godine, 65 0 Rs 262838 12 Rs od 26. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263439 12 Rs od 27. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 264073 12 Rs od 31. januara 2013. godine, 65 0 Rs 264087 12 Rs od 1. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 263731 12 Rs od 22. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263818 12 Rs od 13. februara 2013. godine, 65 0 Rs 263691 12 Rs od 12. marta 2013. godine, 65 0 Rs 264101 12 Rs od 22. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 264084 12 Rs od 23. januara 2013. godine, 65 0 Rs 263178 12 Rs od 26. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263792 12 Rs od 18. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263807 12 Rs od 28. februara 2013. godine, 65 0 Rs 263695 12 Rs od 18. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 267955 12 Rs od 22. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263455 12 Rs od 18. marta 2013. godine, 65 0 Rs 264094 12 Rs od 23. januara 2013, 65 0 Rs 262825 12 Rs od 12. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 264080 12 Rs od 19. aprila 2013. godine i 65 0 Rs 263459 12 Rs od 14. februara 2013. godine, te presudama Općinskog suda u Goraždu br. 45 0 Rs 024422 12 Rs od 9. aprila 2013. godine i 45 0 Rs 023759 12 Rs od 9. aprila 2013. godine usvojeni su tužbeni zahtjevi tužilaca-sudija Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužioci) i obavezan apelant da im na ime umanjenja plaća za period "od maja 2009. godine do decembra 2011. godine" isplati iznose precizirane u presudama sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate i naknadi troškove postupka, a sve u roku od 15 dana od dostave prepisa presude. Presudama Općinskog suda u Goraždu odbijeni su dijelovi tužbenih zahtjeva nekih od tužilaca kojim su tražili da sud obaveže apelanta da im obračunava i u poreznim evidencijama iskazuje plaće u brutoiznosima tako da se tužiocima isplaćuju plaće utvrđene čl. 2. i 5. Zakona o plaćama i naknadama sudija i tužilaca u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 22/09, u daljnjem tekstu: Zakon) nakon odbitka poreza na dohodak. 11. U obrazloženjima svih presuda je, u suštini, navedeno da su sudovi, odlučujući o primjeni prava na konkretna potraživanja tužilaca, utvrdili da su ta potraživanja osnovana, jer je "odredbama Amandmana LX na Ustav FBiH, kao najvišeg pravnog akta u FBiH, s kojim moraju biti usklađeni svi zakoni u FBiH, pa i Zakon o porezu na dohodak, izmijenjen član IV.C.7. Ustava FBiH i propisano da se plaće i druge naknade sudijama ne mogu umanjivati za vrijeme vršenja sudijske funkcije osim kao posljedica disciplinskog postupka, te da u konkretnom slučaju Zakon o porezu na dohodak nije usaglašen sa navedenim amandmanima". Navedeno je i "da je Amandmanom CVI na Ustav FBiH dodat novi član IX.11.f. iza člana IX.11.e. kojim je propisano da, kao izuzetak od navedenog člana Ustava, plaća i/ili druge naknade sudiji mogu biti umanjeni zakonom donesenim do 10. januara 2006. godine a to umanjenje se može izvršiti samo jednom". Općinski sudovi su, dalje, naveli da je "odredbama 2. Zakona propisano da osnovna mjesečna plaća za sudije kantonalnog suda iznosi 3.000,00 KM dok je odredbama člana 5. istog zakona propisano da se osnovna mjesečna plaća svakog sudije povećava za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža". S tim u vezi, sudovi su naveli da je u konkretnim predmetima utvrđeno da je tužiteljima-sudijama vršeno umanjenje plaće primjenom formule iz člana 49. Zakona o porezu na dohodak (prema kojem su poslodavci dužni do dana stupanja na snagu, odnosno najkasnije sa danom početka primjene ovog zakona, mjesečne plaće svojim zaposlenicima obračunavati i u poreznim evidencijama i izvještajima iskazivati u brutoiznosima a oni koji tako ne postupe dužni su obračun doprinosa i poreza na plaću vršiti na osnovu brutoiznosa plaće koji bi se utvrdio preračunavanjem postojeće ugovorene netoplaće u brutoplaću po formuli preciziranoj u tom članu zakona) koji je donesen i stupio na snagu nakon 10. januara 2006. godine a na način preciziran u nalazima vještaka ekonomske struke. Uzimajući u obzir citirane odredbe Ustava FBiH i Zakona, općinski sudovi su zaključili da odredbe Zakona o porezu na dohodak zbog navedenih propisa ne mogu imati utjecaja na visine plaća tužitelja koja je određena kao fiksna u pogledu najmanjeg iznosa plaće pa su donijeli predmetne presude. 12. Protiv navedenih presuda Općinskog suda u Sarajevu apelant, a protiv presuda Općinskog suda u Goraždu, apelant i tužitelji su podnijeli žalbe kantonalnim sudovima. Kantonalni sud u Goraždu (na koji je prenesena nadležnost za rješavanje po žalbama s obzirom na to da su tužitelji zaposlenici Kantonalnog suda u Sarajevu) je presudama br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. juna 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. juna 2013. godine 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. oktobra 2013. godine, a Kantonalni sud u Sarajevu (s obzirom na to da je tužiteljica u ovom predmetu tražila da o žalbi odlučuje taj sud) Presudom broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. juna 2013. godine odbili žalbe kao neosnovane. Presudama br. 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. maja 2013. godine i 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine Kantonalni sud u Goraždu je djelimič no usvojio apelantove žalbe i preinačio prvostepene presude br. 65 0 RS 262838 12 Rs od 26. decembra 2012. godine i 65 0 Rs 263691 12 Rs od 12. marta 2013. godine u dijelu odluke o troškovima postupka i obavezao apelanta da tužiteljima u tim predmetima na ime troškova postupka naknadi iznose precizirane u presudama. Svim presudama su odbijeni zahtjevi tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbe. 13. U obrazloženjima presuda, vezano za potraživanja tužitelja, navedeno je da kantonalni sudovi u cijelosti prihvataju pravne stavove prvostepenih sudova, da su prvostepeni sudovi pravilno utvrdili da su potraživanja tužitelja osnovana, te da su, suprotno apelantovim žalbenim navodima, pravilno primijenili materijalno pravo. Ovo stoga što se, kako su istakli kantonalni sudovi, i "konkretan Zakon Šo porezu na dohodakĆ mora primjenjivati na način da se ne mogu umanjivati plaće sudija kako je jasno i nedvosmisleno određeno navedenim Amandmanom na Ustav FBiH". Pri tome su kantonalni sudovi naveli da, budući da je navedenim "amandmanima na Ustav jasno propisano da se umanjenje plaća ne može vršiti niti jednim propisom donesenim nakon 10. januara 2006. godine, iz toga proizlazi da je pravilno tumačenje prvostepenih sudova da se ni na bilo koji način, niti u bilo kom obliku, direktno ili indirektno, dozvoljava umanjenje plaće sudijama, odnosno da je Zakon o porezu na dohodak moguće primjeniti na sudije". Navedeno je i da su neosnovani i žalbeni navodi vezani za visinu dosuđenih troškova postupka, jer, kako su obrazložili Kantonalni sudovi, troškovi su tužiteljima dosuđeni na osnovu relevantnih odredaba Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 14. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u arbitrarnoj primjeni prava. Apelant smatra da je porez na dohodak obaveza koju je dužan ispunjavati svako ko ostvaruje dohodak, odnosno svaki zaposlenik, kao i da plaćanje poreza na dohodak ne predstavlja umanjenje plać e već isključivo ispunjenje zakonske obaveze. Apelant smatra da prilikom donošenja navedenih amandmana na koje se pozivaju redovni sudovi zakonodavac nije imao, niti je mogao imati u vidu da će tri godine nakon donošenja tog amandmana biti donesen i Zakon, te da je zbog toga u svemu postupio u skladu sa odredbama Zakona jer bi u suprotnom kršio pravne norme. Apelant, također, smatra da u ovakvoj situaciji nije mogao drugačije postupati osim u slučaju da je nakon donošenja navedenih odredaba Zakona nadležni organ pokrenuo pitanje ocjene ustavnosti odredaba tog zakona u odnosu na navedene odredbe Amandmana na Ustav FbiH, pa da je utvrđena neustavnost zbog čega bi se vršile izmjene Zakona kojim bi teret snošenja poreza na dohodak pao na one vlasti koje finansiraju plaće sudija. Prema apelantovom mišljenju, kako se ovakve promjene nisu desile, to je apelant imao zakonski osnov da primjenjuje Zakon. b) Odgovor na apelaciju 15. U odgovoru na apelacije kantonalni sudovi su istakli da u predmetnim postupcima nije bilo kršenja apelantovog prava, te da nije proizvoljno primijenjeno materijalno pravo o čemu su ti sudovi, kako navode, dali jasne i potpune razloge u svojim presudama pri kojima i sada ostaju. 16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da u konkretnom postupcima nije bilo kršenja apelantovog prava, te da se u svojim odlukama pozvao na odredbe spornih amandmana i istakao da se njihove odredbe ne mogu tumačiti niti na kakav drugi način nego samo da ne postoji nikakva mogućnost za umanjenje plaća sudijama i tužiteljima nakon 10. januara 2006. godine. V. Relevantni propisi 17. U Ustavu FBiH relevantne odredbe glase: C. SUDSKA VLAST FEDERACIJE 3. Ustavni sud Član 11. Kad Vrhovni sud, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, u toku postupka koji se vodi pred sudom, smatraju da odgovarajući zakon nije u skladu sa ovim ustavom, obustavit će postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu u skladu sa članom IV. C. 10.(3). Član 12. Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada: a) Sud rješava spor u skladu sa članom IV. C. 10. (1). Sve strane u sporu moraju poštovati tu odluku i pridržavati se naredbi Suda izdatih u toku ili na kraju postupka; b) Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona ili općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmjeni na način koji propise Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci. c) Sud odluči o ustavnom pitanju koje mu je predočeno u skladu sa članom IV. C. 10. (3). Odluka Ustavnog suda bit će obavezujuća za sud koji je predočio pitanje u odnosu na postupak tokom kojeg je pitanje pokrenuto i imat će djejstvo utvrđeno pod (b). 18. Amandman CVI na Ustav FBiH ("Službene novine FBiH" broj 72/05) glasi: Iza člana IX.11.e, dodaje se novi član IX.11.f, koji glasi: "član 11.f (1) Kao izuzetak od načela iz stava 1. člana IV.C.7, stava 3. člana V.4.11 i stava 4. člana VI.7 ovog Ustava, plaća i/ili druge naknade sudiji mogu biti umanjeni zakonom donesenim do 10. januara 2006. godine. (2) Umanjenje iz stava 1. ovog člana može se izvršiti samo jednom. (3) Stavovi 1. i 2. ovog člana ne mogu se tumačiti tako da je na bilo koji nač in ili u bilo kojem obliku, direktno ili indirektno, dozvoljeno neko drugo umanjenje plaće i/ili drugih naknada sudiji zaštićenih stavom 1. člana IV.C.7, stavom 3. člana V.4.11 i stavom 4. člana VI.7 ovog Ustava." 19. U Zakonu o platama i naknadama sudija i tužitelja u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 22/09) relevantne odredbe glase: Član 2. stav 1. tač. a) i f) Osnovna mjesečna plata sudija 1. Osnovna mjesečna plata sudija iznosi: a) Za sudije općinskih sudova: 2.400 KM. f) Za sudije kantonalnih sudova: 3.000 KM. Član 5. Dodatak na radni staž Osnovna mjesečna plata svakog sudije i tužitelja iz člana 2. odnosno 3. ovog Zakona i stručnog saradnika iz člana 4. povećava se za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina. 20. U Zakonu o porezu na dohodak u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 10/08) relevantne odredbe glase: Član 4. Porezom na dohodak oporezuju se dohoci koje poreski obveznik ostvari od: 1) nesamostalne djelatnosti; Član 9. Porez na dohodak plaća se po stopi od 10%. Član 10. stav 1. (1) Prihodom od nesamostalne djelatnosti smatra se: bruto plata koju zaposleniku isplaćuje poslodavac po osnovu ugovora o radu, odnosno radnog odnosa ili daje u stvarima, koristima, protivuslugama i/ili u vidu premija i drugih prihoda, za rad obavljen po njegovim uputama, osim prihoda iz čl. 5. i 6. ovog Zakona. Član 11. Rashodima koji se oduzimaju od prihoda prilikom utvrđivanja dohotka od nesamostalne djelatnosti smatraju se uplaćeni obavezni doprinosi iz plate, i to: 1) doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: PIO); 2) doprinos za zdravstveno osiguranje; 3) doprinos za osiguranje od nezaposlenosti. Član 27. (1) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se i obustavlja pri svakoj isplati plate i/ili oporezive naknade, prema propisima koji se primjenjuju na dan isplate, a uplaćuje se istog dana ili prvog narednog dana po izvršenoj isplati plate i/ili oporezive naknade. (2) Obračun, obustavu i uplatu akontacije poreza na dohodak od nesamostalne djelatnost vrši poslodavac ili sam obveznik poreza. Obveznik poreza na dohodak je zaposlenik. (3) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem je zaposlenik dostavio svoju poresku karticu, obračunava se mjesečno od poreske osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovog Zakona i za iznose mjesečnih ličnih odbitaka iz člana 24. st. (1) i (2) ovog Zakona, primjenom stopa iz člana 9. ovog Zakona. (4) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem zaposlenik nije dostavio svoju poresku karticu, obračunava se mjesečno od poreske osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovog Zakona, primjenom stope od 10%. 21. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Član 17. stav 1. (1) Svaki sud tokom cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost. Član 27. U parni čnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona. VI. Dopustivost 22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su presude kantonalnih sudova protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporene presude apelant je primio u periodu od 27. maja 2013. godine do 4. novembra 2013. godine a apelacije su podnesene u periodu od 28. juna 2013. godine do 19. decembra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama prekršena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 27. U vezi s tim, s obzirom na to da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da državni organi i javna vlast ne uživaju zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome prekršena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Pravo na pravično suđenje 28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š…Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 29. Apelant smatra da mu je odlukama redovnih sudova prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. 30. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slu čaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li su pobijane odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa. 31. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi utvrdili da su osnovana potraživanja tužitelja- sudija Kantonalnog suda vezana za isplatu razlike između isplaćene umanjene plaće obračunate nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak i plaće koja je prije toga isplaćivana tužiteljima. Redovni sudovi su se tom prilikom pozvali na odredbe amandmana LX i CVI na Ustav FBiH i Zakona koje su citirane u prethodnim tačkama ove odluke, ističući "da Zakon o porezu na dohodak nije usaglašen sa navedenim amandmanima na Ustav FbiH, te kako je morao biti usaglašen, budući da je Ustav FBiH najviši pravni akt, to nije osnovano apelantovo pozivanje na obaveznu primjenu odredaba Zakona o porezu na dohodak u odnosu na sudije navedenog suda". 32. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je ZPP propisana stvarna nadležnost sudova na teritoriji FBiH (član 27. ZPP), te da su redovni sudovi, po službenoj dužnosti, u toku cijelog postupka obavezni da paze na svoju stvarnu nadležnost (član 17. stav 1. ZPP). Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je citiranim odredbama Ustava FBiH propisana nadležnost Ustavnog suda FBiH, koja, između ostalog, podrazumijeva i njegovu nadležnost da ocjenjuje usaglašenost zakona sa Ustavom FBiH u slučaju kada Vrhovni sud, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, u toku postupka koji se vodi pred nekim od tih sudova, smatraju da odgovarajući zakon nije u skladu sa Ustavom FBiH, te da će ti sudovi u takvoj situaciji obustaviti postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu FBiH u skladu sa članom IV. C. 10.(3). 33. Dalje, Ustavni sud podsjeća i da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stav da "su sudovi u redovnom postupku dužni primijeniti pozitivne propise, a ako im se u postupku postavi pitanje pravne valjanosti ili ustavnosti određenog općeg pravnog akta, onda to pitanje mogu proslijediti nadležnom sudu, u konkretnom slučaju Ustavnom sudu Republike Srpske, što nije učinjeno. Ustavni sud, također, ukazuje da ovakvo ad hoc ocjenjivanje pravne valjanosti propisa od redovnih sudova ne samo da nije zakonito već nije ni u skladu sa ustavnim principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava BiH i u njega inkorporiranom principu pravne sigurnosti (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1603/05 od 21. decembra 2006. godine, tačka 37, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba)". 34. U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da iz osporenih presuda proizlazi da su se redovni sudovi u postupku ocjenjivanja osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, nesumnjivo, bavili ocjenom saglasnosti odredaba Zakona o porezu na dohodak sa citiranim amandmanima na Ustav FBiH, a na šta osnovano ukazuje apelant u predmetnim apelacijama. Naime, iz osporenih presuda nesporno proizlazi da su redovni sudovi osnovanost potraživanja tužitelja utvrdili na temelju svog zaključka koji u suštini glasi da "Zakon o porezu na dohodak nije u saglasnosti sa Ustavom FBiH, koji eksplicitno propisuje zabranu smanjenja plaća sudijama, iako bi to morao biti, te da iz tog razloga nije bilo moguće primijeniti navedeni zakon na sudije kantonalnog suda i vršiti umanjenje plaća u visini od 10% po osnovu poreza na dohodak". Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može, mutatis mutandis, primijeniti citirani stav iskazan u Odluci Ustavnog suda broj AP 1603/05, budući da se i u predmetnim postupcima pred redovnim sudovima postavilo pitanje pravne valjanosti, preciznije rečeno, usklađenosti zakona koji je trebalo primijeniti, sa odredbama Ustava FBiH. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, samostalno izvodeći zaključak o (ne)saglasnosti odredaba Zakona o porezu na dohodak sa Ustavom FBiH i na takvom zaključku temeljeći pravo tužitelja na potraživanja koja su postavili u tužbenim zahtjevima, arbitrarno primijenili procesno pravo, jer su izašli izvan okvira svoje stvarne nadležnosti s obzirom na to da, kako je već rečeno, niti jednom zakonskom niti ustavnom odredbom nije propisana mogućnost da redovni sudovi u postupcima koji vode vrše ocjenu usaglašenosti nekog zakona sa bilo kojim ustavom, pa tako niti sa Ustavom FBiH. 35. Pored navedenog, Ustavni sud podsjeća da niti jednom odredbom Zakona o porezu na dohotak nije predviđena mogućnost isključivanja bilo koje kategorije zaposlenih iz obaveze plaćanja poreza na dohodak, pa tako niti obaveze da ga plaćaju sudije, između ostalog i kantonalnih sudova, niti je propisana bilo kakva drugačija procedura naplate ovog poreza od navedene kategorije zaposlenih. Međutim, to ne znači da su njegovu eventualnu neusaglašenost sa Ustavom FBiH mogli utvrđivati redovni sudovi u predmetnom postupku. Pri tome Ustavni sud naglašava da je nesporno da su redovni sudovi ti koji primjenjuju materijalno pravo, ali zapaža da iz činjenica konkretnih predmeta proizlazi da se sudovi u osporenim odlukama nisu bavili primjenom materijalnog prava, već ocjenom usaglašenosti relevantnih propisa sa odredbama Ustava Federacije BiH, a nesporno je da takva ocjena nije spadala, niti spada u njihovu stvarnu nadležnost. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra osnovanim apelantove navode da su redovni sudovi arbitrarno primijenili procesno pravo (relevantne odredbe ZPP vezane za nadležnost suda) kada su, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, zaključili da Zakon o porezu na dohodak nije usaglašen sa odredbama Ustava, te da su iz tog razloga potraživanja tužitelja osnovana. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na imovinu 36. Apelant navodi da mu je prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje navedenog prava vezuje za kršenje prava na pravično suđenje, odnosno na primjenu prava. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da razmatra navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. VIII. Zaključak 37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na primjenu procesnog prava kada su redovni sudovi, odlučujući u parničnom postupku radi naknade razlike plaća, izašli izvan okvira svoje stvarne nadležnosti i bavili se ocjenom saglasnosti Zakona o porezu na dohodak sa Ustavom FBiH, a što je u nadležnosti Ustavnog suda FBiH. 38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić, s. r. KONKURENCIJSKO VIJE ĆE/SAVJET BOSNE I HERCEGOVINE