Federalno ministarstvo zdravstva
Prilog 1. planovi i programi specijalizacija za doktore medicine
Veliki dokument · tekst, dio 41 od 61
- Provođenje duboke sedacije (3) - Specifičnost liječenja novorođenčadi vrlo male i izrazito male rodne mase (3) - Hronične bolesti i stanja, prevencija (3) - Probir novorođenčadi na oštećenja sluha i retinopatiju prematuriteta (2) - Učestvovanje pri malim hirurškim zahvatima u jedinici intenzivnog liječenja (3) - Priprema, provjera te stavljanje u funkciju (inkubator, perfuzor, respirator, aspirator, vakuumska drenaža, inhalator, fototerapijska lampa, grijani stol (3) - Učestvovanje u kliničko patološkim konferencijama - etička i pravna pitanja (3) - Regionalizacija zdravstvene žaštite novorođenčadi - smjerovi transportiranja (3) - Stalna procjena vlastitih rezultata mortaliteta, morbiditeta i invaliditeta (3) - Saradnja s lokalnim, regionalnim i nacionalnim timovima analiza mortaliteta, morbiditeta i invaliditeta (3) - Učestvovanje u aktivnostima unapređenja zdravlja populacije. Pružanje potpore majkama bolesne novorođenčadi (3) - Pružanje pomoći porodici hronično bolesne i umiruće djece (3) - Svijest o dugoročnim posljedicama zbog neprovedenih, odgađanih ili neodgovarajućih medicinskih postupaka (3) - Unapređenje multidisciplinarne saradnje (3) Neurologija Specijalizant mora imati usvojena sljedeća znanja: 1. Neurološki pregled i anamneza (novorođenčeta, dojenčeta, djeteta) 2. Procjena djeteta s poremećajima svijesti i diferencijalna dijagnoza te osnovna obrada 3. Procjena abnormalnosti zjenica i poremećaja bulbomotorike i osnovna obrada, te osnovna dijagnostika djeteta s poremećajima vida 4. Poremećaji sluha i rano otkrivanje 5. Osnovna procjena poremećaja razvoja govora, dijagnostika i liječenje 6. Procjena znakova oštećenja piramidnog sistema 7. Procjena znakova oštećenja ekstrapiramidnog sistema 8. Posebnosti i obrada dojenčeta sa sindromom hipotonije 9. Procjena kliničke slike poremećaja funkcija malog mozga 10. Procjena znakova oštećenja kičmene moždine 11. Procjena poremećaja hoda 12. Procjena znakova povišenog intrakranijalnog pritiska, obrada i liječenje 13. Moždana smrt i sindrom iznenadne dojenačke smrti 14. Procjena indikacije za lumbalnu punkciju i analiza cerebrospinalne tekućine 15. Osnovne indikacije i osnovni principi elektroencefalografije i elektromiografije i neurografije 16. Osnovni poremećaji razvoja središnjeg živčanog sistema i lubanje i dijagnostika 17. Procjena i dijagnostika i osnovni principi liječenja djeteta s hidrocefalusom 18. Procjena, osnovna obrada i liječenje djeteta s cerebralnom paralizom 19. Procjena djeteta s cerebralnim napadima 20. Febrilni napadi (konvulzije) 21. Procjena afektivnih respiratornih cerebralnih napada 22. Procjena i dijagnostika te liječenje sinkope 23. Procjena parasomnija i psihogenih napada 24. Podjela epileptičkih napada, epilepsija i sindroma 25. Liječenje epileptičkog napada i epileptičkog statusa 26. Procjena, dijagnostika i liječenje djeteta s glavoboljom 27. Neurokutani sindromi, procjena i osnovna dijagnostika 28. Procjena i osnovna obrada djeteta s ataksijom 29. Procjena djeteta s encefalopatijom, definicija i dijagnostika 30. Procjena i osnovna obrada djeteta s neurodegenerativnim bolestima 31. Procjena i osnovna obrada djeteta s demijelinizirajućim bolestima središnjeg živčanog sistema 32. Procjena, diferencijalna dijagnoza i osnovna obrada dojenčeta/djeteta s upalom središnjeg živčanog sistema 33. Subakutni sklerozirajući panencefalitis 34. Osnovna dijagnostika i liječenje moždanih udara 35. Osnovna podjela, dijagnostika i liječenje nasljednih i stečenih (akutnih i hroničnih) mišićnih bolesti, bolesti perifernih živaca, te bolesti neuromuskularne spojnice 36. Procjena djeteta s kraniocerebralnom ozljedom i ozljedama kralješnice, osnovna dijagnostika i principi liječenja 37. Procjena dijagnostika i osnove liječenja djeteta s tumorima mozga i kičmene moždine 38. Procjena djeteta s mentalnom zaostalošću 39. Procjena djeteta s autizmom 40. diferencijalna dijagnoza poremećaja ponašanja Specijalizant mora steći posebne kompetencije sa sljedećim stepenima napredovanja: - Procjena neurološkog statusa - novorođenčeta, dojenčeta djeteta, adolescenta (3) - Procjena oštećenja piramidnog, ekstrapiramidnog sistema, te malog mozga (3) - Indicirati upućivanje na neuroradiološke pretrage - EEG, EMG i procijeniti nalaze (3) - Procjena znakova povišenog intrakranijalnog pritiska, obrada i principi liječenja (3) - Liječenje epileptičkih napada (3) - Procjena i dijagnostika, te liječenje sinkope (3) - Procjena djeteta s poremećajem svijesti (3) - Procjena poremećaja - vida, sluha, govora (3) - Izvođenje lumbalne punkcije (3) - Procjena i postupak s djetetom sa različitim poremećajima svijesti (i komom) (3) - Indikacije i osnovna obrada neuromuskularnih bolesti (3) - Procjena tipova glavobolja indikacije i osnovna obrada, te terapija glavobolja (3) - Procjena poremećaja hoda - osnovna dijagnostička obrada (3) - Procjena djeteta s kraniocerebralnom ozljedom i ozljedama kičme, osnovna dijagnostika i principi liječenja (3) - Procjena, diferencijalna dijagnoza i osnovna obrada dojenčeta/djeteta s upalom središnjeg živčanog sistema (3) - Procjena i osnovna obrada djeteta s demijelinizirajućim bolestima središnjeg živčanog sistema (3) - Procjena dijagnostika i osnove liječenja djeteta s tumorima mozga i kičmene moždine (3) - Procjena, osnovna dijagnostika i principi liječenja moždanih udara (3) Na završetku dijela programa iz neurologije specijalizant mora biti osposobljen: procijeniti neurološki status u novorođenčeta, dojenčeta, djeteta te adolescenta, indicirati upućivanje na određene neuroradiološke pretrage, EEG, EMG i procijeniti nalaze u osnovnim principima. Treba znati liječiti epileptički napad i postupati s djetetom bez svijesti, procijeniti dijete sa sinkopom i indicirati obradu, procijeniti poremećaje vida, sluha i govora, procijeniti dijete sa zaostajanjem u psihomotornom razvoju i indicirati upućivanje na obradu, mora biti osposobljen izvoditi lumbalne punkcije, procijeniti dijete s različitim poremećajima svijesti i postupati s njim, indicirati osnovnu obradu nasljednih i stečenih (akutnih i hroničnih) neuromuskularnih bolesti i poznavati terapiju glavobolja, te procijeniti poremećaje hoda i indicirati osnovnu obradu, procijeniti dojenče i dijete s hipotonijom, indicirati osnovnu obradu, procijeniti i indicirati osnovnu obradu i principe terapije dojenčeta/djeteta s upalom središnjeg živčanog sistema, procijeniti dijete s neurokutanim sindromima i indicirati obradu, procijeniti dijete s moždanim udarima indicirati obradu i osnovne principe liječenja, procijeniti i postupati s djetetom s ozljedama središnjeg živčanog sistema. Kardiologija Završetkom ovog dijela specijalizacije specijalizant pedijatrije mora znati: - anatomija i fiziologija fetalne cirkulacije - prelazna cirkulacija od fetusa prema novorođenčetu - anamneza kod djeteta sa srčanom bolesti - greške s lijevodesnim pretokom (shuntom) - greške s desnolijevim pretokom - greške bez pretoka - udruženost srčanih grešaka s drugim anomalijama - prevencija bakterijskog karditisa - etiopatogenetska osnova prirođenih srčanih grešaka po Clarku - odnos genetike i prirođenih srčanih grešaka - filozofija premoštenja desne i lijeve klijetke - dijagnostički i terapijski algoritmi kod pojedinih srčanih grešaka - plućna hipertenzija, etiologija i liječenje - prostaglandini u terapiji prirođenih srčanih grešaka Specijalizant pedijatirje mora savladati sljedeće vještine: - anamneza, inspekcija, palpacija, auskultacija - praktično snimanje elektrokardiograma - kardiorespiracijska reanimacija - klinički pregled kardijalne dekompenzacije - praktična auskultacija (šumovi, tonovi, njihov međusobni odnos) - mjerenje i interpretacija krvnog pritiska - osnovni ehokardiografski pregled (2D, Mmod) - izračunavanje LD pretoka po Ficku - izvođenje Schellongova testa - interpretacija 24satnog elektrokardiograma - postavljanje djeteta na umjetnu ventilaciju Specijalizant mora steći posebne kompetencije sa sljedećim stepenima napredovanja: - Anamneza i status srčanog bolesnika (3) - Mjerenje arterijskog pritiska na rukama i nogama različitog uzrasta, te interpretiranje nalaza pomoću nomograma za dob, spol i visinu (3) - Samostalno snimanje elektrokardiograma (3) - Samostalno izvođenje Schellongova testa (3) - Interpretacija aritmija i 24-satnog eletkrokardiograma (3) - Snimanje srca ultrazvukom (2D, M-mod) (1) - Zbrinjavanje djeteta sa srčanom grješkom u inkubatoru (3) - Izračunavanje doze digitalizacije za dijete sa srčanom dekompenzacijom (3) - Izračunavanje doze inotropnih lijekova za dijete s hipotenzijom (3) - Izračunavanje doze prostaglandina kod grešaka ovisnih o duktusu (3) - Postavljanje djeteta sa srčanom grješkom na respirator (3) - Izvođenje ergometrijskog testa (2) - Izvođenje tilt-up testa (3) - Kateterizacija srca s angiokardiografijom (1) - Intervencijska kateterizacija srca – balonska atrioseptostomija (1) - Druge intervencijske kateterizacije srca (1) - Biopsija miokarda (1) - Fetalna ehokardiografija (1) Endokrinologija s dijabetesom Nakon završenog ovog dijela specijalizacije specijalizant mora biti osposobljen pratiti rast i razvoj u djece, te prepoznati odstupanja, poznavati osnove anatomije i fiziologije endokrinog sistema, prepoznati endokrinološke poremećaje u djece, te poznavati principe dijagnostike i liječenja istih, mora znati prepoznati, dijagnosticirati i liječiti akutne komplikacije endokrinoloških oboljenja. Specijalizant mora upoznati i savladati sljedeće tehnike i vještine: - mora biti osposobljen za izvođenje antropometrijskih mjerenja (težina, dužina, odnosno visina, opseg glave, prsnog koša i trbuha), unošenje podataka u grafikone s centilnim krivuljama rasta, te interpretaciju nalaza, predikciju konačne visine - mora znati procijeniti koštanu zrelost na rendgenogramu zapešća uz pomoć atlasa i tablica - mora biti osposobljen za izvođenje i tumačenje rezultata jednostavnijih endokrinoloških testova, kao i za indiciranje endokrinoloških testova opterećenja i supresije i interpretaciju dobivenih rezultata - mora biti osposobljen procijeniti glukozuriju i ketonuriju test trakama - mora biti osposobljen za rukovanje jednostavnim napravama za kontrolu koncentracije glukoze u krvi - mora poznavati indikacije za određivanja koncentracije pojedinih hormona u krvi i u urinu, te znati interpretirati dobivene rezultate - mora poznavati principe provođenja skrininga na hipotireozu i interpretaciju rezultata - mora biti osposobljen interpretirati nalaze slikovnih dijagnostičkih metoda Specijalizant pedijatrije mora usvojiti sljedeća znanja: 1. Opći pojmovi u endokrinologiji - mora poznavati anatomiju endokrinog sistema - mora poznavati fiziološke i patofiziološke aspekte endokrine regulacije (načini djelovanja i regulacija lučenja hormona, mehanizmi povratne sprege) - mora poznavati endokrine i druge biološke ritmove - mora poznavati kliničke manifestacije endokrinih oboljenja 2. Rast: - mora poznavati epidemiološke aspekte rasta i razvoja - mora poznavati normalan rast i razvoj dojenčeta, djeteta i adolescenta: normalne varijacije - mora poznavati faktore koji utječu na rast u različitim životnim razdobljima - mora poznavati posljedice socijalne i emocionalne depriviranosti na rast - mora poznavati uticaj genetskih, hormonskih, etničkih, prenatalnih i postnatalnih okolišnih faktora - mora poznavati češće uzroke zastoja u rastu - mora poznavati metode dijagnostike i liječenja smanjenog i visokog rasta 3. Pubertet - mora poznavati fiziologiju puberteta i adolescencije, normalan slijed i varijacije pubertetskograzvoja - mora biti osposobljen procijeniti stepen spolne zrelosti (po Tanneru) - mora znati prepoznati juvenilnu ginekomastiju i poznavati diferencijalnu dijagnozu - mora biti osposobljen prepoznati i razlikovati normalan i poremećen spolni razvoj - mora poznavati poremećaje pubertetskog razvoja (preuranjeni, zakašnjeli pubertet), njihovu dijagnostiku i liječenje 4. Dijabetes u djece - mora poznavati klasifikaciju, epidemiologiju i genetiku dijabetesa melitusa - mora poznavati etiologiju i patogenezu dijabetesa melitusa tipa I, te patofiziologiju metaboličkih poremećaja - mora poznavati kliničku sliku i dijagnostiku dijabetesa melitusa - mora poznavati liječenje dijabetesa melitusa - mora poznavati metode nadzora bolesnika i samokontrole - mora poznavati akutne i hronične komplikacije bolesti - mora poznavati nove mogućnosti liječenja - mora poznavati specifičnosti zdravstvene zaštite djece dijabetičara (timski rad, kampovi, radionice, uloga šire društvene zajednice) - mora poznavati psihološke aspekte bolesti - mora poznavati ostale tipove dijabetesa u dječjoj dobi (dijabetes melitus tip II, MODY, novorođenački dijabetes) 5. Pretilost - mora poznavati etiologiju pretilosti - mora poznavati komplikacije pretilosti: hipertenzija, hiperlipidemija, hiperinzulinemija, poremećaj metabolizma glukoze (metabolički sindrom) - mora poznavati principe liječenja pretilosti 6.Bolesti hipotalamusa i hipofize - mora poznavati anatomiju i fiziologiju neuroendokrinog sistema - mora poznavati bolesti adenohipofize i neurohipofize - mora poznavati dijagnostički algoritam i liječenje hipopituitarizma 7.Ostali endokrinološki poremećaji - mora poznavati bolesti štitnjače - mora poznavati bolesti kore i srži nadbubrežnih žlijezda i simpatičkog živčanog sistema - mora poznavati bolesti gonada - mora poznavati poremećaje diferencijacije spola (interseksualnost) - mora poznavati poliendokrinopatije (MEN i pluriglandularne insuficijencije) 8. Metabolizam kalcija i bolest paratiroidnih žlijezda - mora poznavati metabolizam Ca i P, te fiziologiju regulacije kao i poremećaje lučenja parathormona, kalcitonina i D vitamina - mora poznavati metode dijagnostike i liječenja hipoparatiroidizma, pseudohipoparatiroidizma, hiperparatiroidizma 9. Akutna stanja u endokrinologiji i dijabetologiji - mora biti osposobljen prepoznati i liječiti dijabetičku ketoacidozu - mora biti osposobljen prepoznati i liječiti hipoglikemiju - mora biti osposobljen prepoznati i liječiti adrenalnu krizu 10. Mora poznavati principe provođenja skrininga na prirođene endokrinopatije (kongenitalna hipotireoza, kongenitalna adrenalna hiperplazija) 11. Mora poznavati principe hormonske terapije endokrinih i neendokrinih oboljenja 12. Laboratorijska dijagnostika - mora poznavati dijagnostiku poremećaja metabolizma ugljikohidrata - mora biti osposobljen za ispitivanje funkcije hipofize, spolnih žlijezda, štitnjače, paratiroidnih žlijezda, gušterače i nadbubrežnih žlijezda - mora poznavati indikacije, principe provođenja, te interpretaciju nalaza dinamičkih testova u endokrinologiji - mora poznavati mogućnosti analize DNK u dijagnostici endokrinih bolesti - mora poznavati indikacije i metode provođenja prenatalne dijagnostike u endokrinologiji te mora biti osposobljen za provođenje genetskog savjetovanja - mora poznavati slikovne pretrage u dijagnostici endokrinih bolesti (RTG, UZV, CT, MR, scintigrafija); indikacije, metode i interpretaciju nalaza Specijalizant mora steći posebne kompetencije sa sljedećim stepenima napredovanja: - Antropometrijska mjerenja, određivanje koštane zrelosti, predikcija konačne visine (3) - Indikacije za osnovne laboratorijske dijagnostičke pretrage u pedijatrijskoj endokrinologiji i interpretacija dobivenih rezultata (3) - Anatomija endokrinog sistema (3) - Fiziološki i patofiziološki aspekti endokrine regulacije (načini djelovanja i regulacija lučenja hormona, mehanizmi povratne sprege) (3) - Kliničke manifestacije endokrinih oboljenja (3) - Normalan rast i razvoj dojenčeta, djeteta i adolescenta: normalne varijacije (3) - Poznavanje faktora koji utječu na rast u različitim životnim razdobljima (3) - Uzroci zastoja u rastu (3) - Normalan pubertetski razvoj, procjena stepena spolne zrelosti (po Tanneru) (3) - Ginekomastija (3) - Poremećaji puberteta (zakašnjeli i preuranjeni pubertet) (3) - Dijabetes melitus tip I u djece: etiologija i patofiziologija (3) - Klinička slika i dijagnostika dijabetesa melitusa (3) - Liječenje dijabetesa melitusa, metode praćenja bolesnika i samokontrola (3) - Akutne i hronične komplikacije dijabetesa melitusa (3) - Etiologija, patofiziologija i principi liječnja dijabetesa melitusa tip II (3) - Pretilost u djece: etiologija, komplikacije i liječenje (3) - Bolesti hipofize (3) - Bolesti štitnjače (3) - Bolesti paratiroidnih žlijezda (3) - Bolesti nadbubrežnih žlijezda (3) - Bolesti gonada (3) - Interseksualnost (3) - Akutna stanja u pedijatrijskoj endokrinologiji i dijabetologiji (3) - Skrining na prirođene endokrinopatije (3) - Antropometrijska mjerenja, određivanje koštane zrelosti, predikcija konačne visine (3) - Indikacije za laboratorijske i slikovne dijagnostičke pretrage u pedijatrijskoj endokrinologiji i interpretacija nalaza (3) - Dijagnostika poremećaja metabolizma ugljikohidrata (3) - Dijagnostičke metode ispitivanja funkcije hipofize, spolnih žlijezda, štitnjače, paratiroidnih žlijezda, gušterače i nadbubrežnih žlijezda (3) - Indikacije, principi provođenja, te interpretacija rezultata dinamičkih testova u endokrinologiji (3) - Mogućnosti analize DNK u dijagnostici endokrinih bolesti (3) - Indikacije i metode provođenja prenatalne dijagnostike u endokrinologiji, genetsko savjetovanje (3) - Slikovne pretrage u dijagnostici endokrinih bolesti (RTG, UZV, CT, MR, scintigrafija); indikacije, metode i interpretacija nalaza (2) - Bolesti hipotalamusa, adenohipofize i neurohipofize (3) - Epidemiološki aspekti rasta i razvoja i posebnosti rasta u pojedinim životnim dobima (3) - Faktori rasta i uticaji pojedinih hormona na rast (3) - Metode dijagnostike i liječenja smanjenog i visokog rasta (3) - Fiziologija puberteta i adolescencije, normalan i poremećen spolni razvoj (3) - Metode dijagnostike i liječenja poremećaja puberteta (zakašnjeli i preuranjeni pubertet) (3) - Dijabetes melitus tip I u djece: klasifikacija, epidemiologija i etiologija (genetika), te patofiziologija metaboličkih poremećaja (3) - Klinička slika i dijagnostika dijabetesa melitusa (3) - Liječenje dijabetesa melitusa, metode praćenja bolesnika i samokontrola (3) - Akutne i hronične komplikacije dijabetesa melitusa (3) - Zdravstvena zaštita djece dijabetičara i psihološki aspekti (3) - Ostali tipovi dijabetesa u dječjoj dobi (dijabetes melitus tip II, MODY, novorođenački dijabetes) (3) - Bolesti štitnjače (3) - Bolesti kore i srži nadbubrežnih žlijezda i simpatičkog živčanog sistema (3) - Bolesti gonada - Interseksualnost (3) - Poliendokrinopatije (3) - Metabolizam kalcija i fosfora, fiziologija regulacije i poremećaji lučenja parathormona, kalcitonina i D-vitamina (3) - Metode dijagnostike i liječenja hipoparatiroidizma, pseudohipoparatiroidizma, hiperparatiroidizma (3) - Principi hormonske terapije endokrinih i neendokrinih bolesti (3) - Akutna stanja u endokrinologiji (3) Intenzivna i hitna pedijatrija Specijalizant pedijatrije mora biti osposobljen: 1. Postaviti dijagnozu i diferencijalnu dijagnozu stanja koja neposredno ugrožavaju život djeteta. 2. Pružiti prvu pomoć i reanimirati vitalno ugroženo dijete, što znači: - prepoznati vitalno ugroženo dijete - započeti osnovne postupke održavanja života (BLS – basic life support) - nastaviti s uznapredovalim postupcima održavanja prohodnosti dišnog puta i ventilacije - liječiti srčani zastoj 3. Strukturirano pristupiti teško bolesnom djetetu uključujući: - respiratorno kompromitirano dijete - dijete u cirkulacijskom šoku - dijete s abnormalnom srčanom frekvencijom ili ritmom - dijete s poremetnjom svijesti - dijete s konvulzijama - otrovano dijete 4. Strukturirano pristupiti ozlijeđenom djetetu uključujući: - dijete s povredom prsnog koša - dijete s povredom trbuha - dijete s traumom glave - dijete s povredom ekstremiteta ili kičme - dijete s opekotinama 5. Izvoditi praktične postupke i vještine: - održavanje dišnog puta (postavljanje usnog i nosnog zračnog provodnika, oro i nazotrahealna intubacija) - ventilacija s pomoću maske i balona - osiguravanje venskog puta (periferne vene ekstremiteta, vene poglavine, vanjska jugularna vena); - intraosalni put punkcija i kateterizacija periferne arterije, defibrilacija - lumbalna punkcija; postavljanje nazo i orogastrične sonde, ispiranje želuca, kateterizacija mokraćnog mjehura - imobilizacija vratne kičme - trijažu i transport vitalno ugroženog dojenčeta i djeteta. 6. Prepoznati i pravilno pristupiti rješavanju etičkih problema intenzivne/hitne medicine: - pristup umirućem djetetu i njegovim roditeljima - osnove pedijatrijske palijativne medicine Specijalizant mora steći posebne kompetencije sa sljedećim stepenima napredovanja: - Prepoznavanje znakova vitalne ugroženosti djeteta (3) - Osnovni postupci održavanja života (3) - Napredni postupci održavanja dišnog puta i ventilacije (3) - Strukturirani pristup teško bolesnom djetetu (3) - Liječenje srčanog zastoja (3) - Strukturirani pristup ozlijeđenom djetetu (3) - Strukturirani pristup stabilizaciji djeteta i transportu (3) - Praktični postupci - osiguravanje dišnoga puta (3) - Praktični postupcicirkulacija (3) - Praktični postupci – otrovanja (3) - Praktični postupci - trauma (3) - Praktični postupci - poremećaji tekućinskog, elektrolitnog i acidobaznog statusa (3) - ARDS u djece (2) - Višestruko zatajenje organa (2) - Hemodinamski nadzor (2) - Strojna ventilacija – konvencionalna (3) - Strojna ventilacija – visokofrekventna (1) - Vazoaktivno liječenje (2) - Bubrežno nadomjesno liječenje (1) - Kontrola bolničkih infekcija (3) - Pedijatrijska farmakoterapija - racionalna upotreba antibiotika (3) - Etika pedijatrijske hitne/intenzivne medicine (3) - Praktični postupci - centralni venski putevi, hirurška preparacija vene (1) Završetkom programa specijalizacije iz intenzivne i hitne pedijatrije specijalizant mora biti osposobljen dijagnosticirati i liječiti hitna stanja u pedijatriji, uz opširno znanje etiologije, prevencije, patologije, patofiziologije, dijagnostike i diferencijalne dijagnostike, te liječenja pedijatrijskih entiteta, posebno kako slijedi: 1. Akutni respiracijski distres sindrom 2. Višestruko zatajenje organa. Specijalizant mora biti osposobljen zbrinuti dijete po kardiohirurškom i neurohirurškom zahvatu, kao i dijete koje nakon zahvata na dječjoj hirurgiju zahtijeva intenzivističku zaštita. Navedeno podrazumijeva poznavanje hemodinamskog i drugog aktivnog monitoringa, vazoaktivnog liječenja, kao i savladavanje konvencionalne i visokofrekventne ventilacije. Također, specijalizant je osposobljen zbrinuti i komplikacije navedenih zahvata uključujući i bubrežno nadomjesno liječenje. Po završetku programa detaljno mora biti upoznat s osnovama pristupu infekcijama u pedijatrijskim jedinicama intenzivne medicine, mjerama kontrole bolničkih infekcija, racionalnom upotrebom antibiotika, pedijatrijskom farmakologijom. Zna prepoznati i pravilno pristupiti rješavanju etičkih problema intenzivne/hitne medicine, posebno pristupiti umirućem djetetu i njegovim roditeljima, zna osnove pedijatrijske palijativne medicine, detaljno je upoznat sa naučnim istraživanjem u jedinicama intenzivnog liječenja djece. Osposobljen je za naredne praktične postupke i vještine: Sudjelovati u osiguravanju centralnog venskog puta (jugularna, potključna, bedrena vena), hirurške preparacije vene, torakocenteze iglom, torakotomije i postavljanje torakalne drenaže, perikardiocenteze, abdominalne paracenteze, peritonealne dijalize. Medicinska genetika Specijalizant mora imati usvojena sljedeća znanja: - razumjeti etiologiju nasljednih i prirođenih bolesti - poznavati češće nasljedne i prirođene bolesti - znati uzroke češćih deformacija kostiju i zglobova - poznavati dijagnostičke metode u genetici (kariotip, FISH, molekularne metode) - znati indikacije za genetsko savjetovanje, kariotip, FISH i genske analize - razumjeti socijalne i psihološke probleme uz nasljedne i prirođene bolesti - mogućnosti prenatalne dijagnostike nasljednih bolesti - etički problemi u medicinskoj genetici - praćenje bolesnika i porodice s nasljednim bolestima - korištenje genetičkih baza podataka (npr. OMIM) - uzimanja uzoraka za genetičke analize (vrijeme uzimanja, način transporta) Tokom specijalizacije specijalizant pedijatirje mora steći sljedeće vještine i sposobnosti: - prepoznavanje kliničke slike najčešćih nasljednih i prirođenih bolesti - uzimanje anamneze, sastavljanje i interpretacija porodičnog stabla - lični stav liječnika prema djeci i adolescentima s malformacijama i oštećenjima, njegovo ponašanje kao i informacije i pažnja koju poklanja porodici odlučujući su u njihovom prihvaćanju problema i saradnji - komunikacija s porodicom djeteta s nasljednom i prirođenom bolešću - procjena rizika ponavljanja češćih nasljednih bolesti u porodici Specijalizant mora steći posebne kompetencije sa sljedećim stepenima napredovanja: - Razumijevanje osnovnih staničnih i molekularnih mehanizama uključenih u nasljeđivanje (organizacija genoma, genske mutacije i njihove posljedice, vrste hromosomskih aberacija i njihove posljedice) (3) - Vrste nasljednih bolesti i obrasci nasljeđivanja - hromosomopatije, monogenske bolesti, nemendelski oblici nasljeđivanja (mozaicizam, bolesti tripleta, uniparentna disomija, epigenetski fenomeni, mitohondrijsko nasljeđivanje), multifaktorske bolesti (3) - Osnovni principi genetskog savjetovanja – posebnosti genetičke informacije, ko daje genetičku informaciju, indikacije za genetsko savjetovanje, etički aspekti genetskog informiranja, genetičko testiranje djece (3) - Specifični problemi genetskog savjetovanja (nepenetrantost gena, varijabilnost ekspresije, plejotropija, fenokopija, lokusna i alelna heterogenost, gonadni mozaicizam, konsangvinitet, lažno očinstvo, kasna pojava bolesti) (3) - Uzimanje anamneze, sastavljanje i interpretacija porodičnog stabla (3) - Dismorfologija (upoznavanje s češćim dismorfičkim sindromima, pregled djeteta u kliničkoj genetici, korištenje baza podataka u postavljanju dijagnoze dismorfičnih sindroma) (2) - Najčešći hromosomski sindromi – numerički – autosomni gonosomni, strukturni, mikrodelecijski/mikroduplikacijski, rizik ponavljanja, genetski savjet (3) - Prepoznavanje kliničkih slika najčešćih monogenskih nasljednih bolesti, način nasljeđivanja, genetička ispitivanja, rizik ponavljanja, genetski savjet (3) - Razvojna genetika – urođeni poremećaji razvoja - malformacije, deformacije, displazije, disrupcije, sekvence, asocijacije i sindromi (3) - Fetoembriopatije – uticaj vanjskih faktora na razvoj embrija/ploda (3) - Genetička osnova oštećenja sluha, vida, neurodegenerativnih bolesti, malignih oboljenja, mentalne retardacije, psihičkih poremećaja, autističnog spektra poremećaja, poremećaja reprodukcije i spolnog razvoja - algoritmi obrade i genetska informacija (2) - Citogenetske metode (nomenklatura ISCN, kariotipizacija, tehnike visoke rezolucije, izmjene sestrinskih kromatida, molekularna kariotipizacija- CGH, FISH, MLPA, array CGH), indikacije i interpretacija rezultata (2) - Metode molekularne genetike (izolacija DNA, RFLP, otisci Southern i Northern, PCR, analize povezanosti, sekvenciranje, hibridizacija na matrici) – indikacije i interpretacija rezultata (2) - Uzimanje uzoraka za dijagnostiku genskih, hromosomskih, multimalformacijskih sindroma i metaboličkih bolesti, djetetu/srodnicima (2) - Posebnosti i vrste genetičkih ispitivanja – dijagnostička ispitivanja, presimptomska i predskazujuća ispitivanja, preimplantacijska, prenatalna, metode probira (na nivou populacije i na nivou porodice) i otkrivanje nositeljstva (2) - Prenatalne dijagnoza (invazivne i neinvazivne metode, indikacije za PND, biohemijski probir u 1. i 2. tromjesečju trudnoće, preimplantacijska dijagnostika, organizacija prentalane zaštite) (2) - Korištenje baza podataka u medicinskoj genetici (2) - Praćenje oboljelih od genetičkih bolesti – stvaranje „medicinskog doma“, preporuke za praćenje najčešćih poremećaja (2) - Mogućnosti liječenja i prevencije genetičkih bolesti (2) - Osnove populacijske genetike i epidemiologije genetičkih bolesti (3) Bolesti metabolizma Specijalizant pedijatrije mora imati usvojena znanja iz: - promet vode, elektrolita i minerala, te njegove poremećaje - acidobazna ravnoteža i njezini poremećaji - način nastanka, posebnosti i značenje nasljednih metaboličkih bolesti - načini prepoznavanja nasljednih metaboličkih bolesti putokazi u anamnezi, statusu i osnovnim laboratorijskim pretragama - simptomi i znakovi metaboličkih poremećaja u različitim dobnim skupinama - metaboličke bolesti koje akutno ugrožavaju dijete dijagnoza i liječenje - prehrana u metaboličkim bolestima - smisao i provođenje novorođenačkog skrininga - osnove o najčešćim poremećajima metabolizma aminokiselina, uključujući ciklus ureje, organskim acidurijama, glikogenozama, poremećajima glukoneogeneze i drugim poremećajima metabolizma ugljikohidrata, poremećajima mitohondrijskog stvaranja energije, poremećajima karnitinskog ciklusa i betaoksidacije masnih kiselina, nasljednim metaboličkim bolestima jetre, dislipoproteinemijama, peroksisomskim poremećajima, lizosomskim bolestima, poremećajima sinteze kreatina, kolesterola, prirođenim poremećajima glikozilacije, poremećajima metabolizma purina i pirimidina, poremećajima prometa bakra i cinka - patofiziologija, prevencija, dijagnostika i terapija rahitisa - drugi poremećaji mineralizacije kosti, njihova dijagnostika i suzbijanje Specijalizant mora