Federalno ministarstvo zdravstva
Prilog 1. planovi i programi specijalizacija za doktore medicine
Veliki dokument · tekst, dio 54 od 61
unaprijediti kompetencije i stavove nužne za podizanje kvalitete stručnog rada (3) - usvojiti principe upravljanja svojom praksom i karijerom s ciljem profesionalnog razvoja (3) - imati razvijenu vještinu prenošenja znanja na mlađe kolege i druge radnike u zdravstvu (3) - razumjeti važnost naučnog pristupa struci (3) - sudjelovati u naučno-istraživačkom radu poštujući etička načela naučno-istraživačkog rada i kliničkih ispitivanja te sudjelovati u pripremi radova za objavu (3) - biti sposoban doprinijeti stvaranju, primjeni i prenosu novih medicinskih znanja i iskustava, te sudjelovati u provedbi programa specijalizacije i uže specijalizacije (3) - znati i primjenjivati principe medicine bazirane na dokazima (3) - poznavati važnost i način efiksanog vođenja detaljne dokumentacije, te isto primjenjivati u svom radu u skladu sa važećim propisima (3) - biti sposoban koordinirati i utvrditi prioritete u timskom radu, odnosno efiksano sudjelovati u radu multidisciplinarnog tima zdravstvenih radnika i saradnika (3) - procjeniti potrebu uključivanja drugih stručnjaka u proces pružanja zdravstvene zaštite (3) - biti upoznat s važnošću saradnje te aktivno sarađivati s javnozdravstvenim službama i ostalim tijelima uključenim u sistem zdravstva (3) - poznavati organizaciju sistema zdravstva i biti osposobljen za odgovorno učestvovanje u upravljanju aktivnostima procjene potreba, planiranja mjera unapređenja i povećanja efiksanosti te razvoja i unapređenja sistema kvalitete zdravstvene zaštite (3) - poznavati regulativu iz područja zdravstva, posebno iz područja zaštite prava pacijenata (3) - razumjeti značenje vlastite odgovornosti i zaštitu podataka i prava pacijenata (3) - poznavati tok, raspored i kontrolu radnih procesa i osnove upravljanja resursima posebno finansijskim (3) - razumjeti i kritički koristiti dostupna sredstva zdravstvene zaštite vodeći se interesima svojih pacijenata i zajednice (3) - biti osposobljen procijeniti i adekvatno odgovoriti na individualne zdravstvene potrebe i probleme pacijenata (3) - identificirati zdravstvene potrebe zajednice i u skladu s njima poduzimati odgovarajuće mjere usmjerene očuvanju i unapređenju zdravlja te prevenciji bolesti (3) - promicati zdravlje i zdrave stilove života svojih pacijenata, zajednice i cjelokupne populacije (3) Posebne kompetencije a) Zajednički hirurški program Završetkom dijela programa specijalizacije „Zajednički hirurški program“ specijalizant vaskularne hirurgije mora usvojiti sljedeće posebne kompetencije: Hirurške infekcije Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i osnovno praktično znanje o: - asepsi i antisepsi (3) - mehanizmima biološke odbrane (2) - patogenim mikroorganizmima (2) - sprečavanju infekcija i smanjenju faktora rizika (3) - imunizaciji i preventivnoj upotrebi antibiotika i hemoterapeutika (3) - postupcima pravilnog zbrinjavanja hirurških infekcija, različitim hirurškim metodama (3) - pospješenje cjeljenja hroničnih rana (3) - antimikrobnim lijekovima te ostalom konzervativnom liječenju (3) Specijalizant mora usvojiti razumijevanje sljedećih načela, zajedno s načinima na koje se ona primjenjuju u rješavanju kliničkih infekcija. - stafilokokne infekcije (3) - streptokokne infekcije (3) - infekcije uzrokovane gram negativnim bakterijama (3) - anaerobne infekcije (3) - miješane bakterijske infekcije (3) - infekcije šake (3) Specijalizant mora izvršiti sljedeće operativne zahvate: - Obraditi ograničene gnojne upale - mekih tkiva 12 - dijabetičke gangrene 2 Abdominalna hirurgija Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i osnovno praktično znanje o: - akutnim abdominalnim bolestima i drugim čestim hirurškim bolestima trbušnih organa, bolestima trbušne stijenke i ingvinalnog područja (3) - dijagnostičkim postupcima kod akutnih abdominalnih i najčešćih hirurških abdominalnih bolesti (3) - diferencijalnoj dijagnozi i načinu liječenja akutnih abdominalnih bolesti (3) - preoperacijskoj pripremi akutnih abdominalnih bolesnika sa pridruženim bolestima srca, pluća, bubrega, šećernom bolesti i dr. (3) - najčešćim postoperacijskim komplikacijama i načinima njihove prevencije te liječenja (3) - peroralnoj prehrani u operiranih bolesnika s najčešćim bolestima abdomena Specijalizant mora izvršiti sljedeće operativne zahvate: - apendektomije 5 - zbrinjavanje kila 10 - prešivanje ulkusa 2 - anastomoza crijeva 6 - kolecistektomija 3 - drugi zahvati 10 Traumatologija i ortopedija Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i osnovno praktično znanje o: - funkcionalnoj anatomiji lokomotornog sistema (3) - općim pojmovima vezanim uz ozljede (etiologija i mehanizmi nastajanja ozljede, klasifikacija ozljeda, teorijsko poznavanje ozljeda svih dijelova tijela, prelomi i iščašenja) (2) - dijagnostičkim postupcima u traumatologiji (3) - osnovama ultrazvučne dijagnostike ozljeda trbuha, prsnog koša i lokomotornog sistema (2) - konzervativnom liječenju preloma i komplikacija (traumatski hemoragični šok) i njihovim posljedicama na različite organe (3) - drugim posttraumatskim komplikacijama (trombembolija, masna embolija, komplikacije disanja, poremećaji probave, poremećaji elektrolita, posttraumatske psihoze i delirantna stanja) (3) - tipičnim operacijskim pristupima operativnih zahvata na okrajinama i drugim dijelovima tijela (3) - pripremi bolesnika za operativni zahvat (dijabetes, srčane, plućne i druge bolesti) (3) - postoperativnoj njezi (3) - zbrinjavanju lakih ili teških ozljeda te politraumatiziranih (3) - operativnim zahvatima na kostima (različite vrste osteosinteze) (3) - indikaciji za hitne (urgentne) operativne zahvate u okviru traume (3) - komplikacijama pri liječenju preloma (pseudoartroze, osteitis) (3) - infekcijama kod ozljeda (3) - traumi prsišta (3) - terapiji šoka i reanimaciji (3) Specijalizant mora izvršiti sljedeće operativne zahvate: - repozicija preloma i luksacija, imobilizacija 15 - punkcija zgloba 2 - dijagnostička artroskopija 2 - zbrinjavanje ozljeda mekih tkiva (velikih rana, defekata, oštećenja mišića) 6 - torakalna drenaža 2 - torakotomija, sternotomija 2 - laparotomija kod ozljeda abdomena 3 - osteosinteza (jednostavna), odstranjenje osteosintetskog materijala 5 - zbrinjavanje politraumatiziranog 3 - punkcija abdominalne šupljine 2 Anesteziologija, reanimatologija i intenzivna medicina Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i osnovno praktično znanje o: - savremenim vrstama opće, lokalne (regionalne) i kombinirane anestezije za operativne zahvate (3) - procjeni bolesnikova stanja i pripremi bolesnika za operativne zahvate (3) - osnovnim i dodatnim postupcima oživljavanja kod respiratorne insuficijencije, kardijalnog zastoja i liječenju postreanimacijskog sindroma (3) - različitim načinima postoperativnog liječenja (2) - hitnim terapijskim i dijagnostičkim postupcima u JIL-u (2) - postoperativnom krvarenju (3) - zatajenju organa (pluća, srce, bubreg, jetra) (3) - multiorganskom zatajenju (3) - sepsi (3) - tromboemboliji (3) - primjeni antibiotika u JIL-u (2) - liječenju akutne boli, - kriterijima primitka bolesnika u JIL (2) Specijalizant mora asistirati i izvršiti sljedeće postupke: - anestezoiloški postupak (uvod, intubacija, održavanje, buđenje, postoperativni oporavak) 15 - ocjena i priprema bolesnika skupine ASA2 i ASA3 8 - reanimacijski postupci 2 - anesteziološki pristup politraumatiziranom bolesniku 5 - liječenje bolesnika u JIL-u 8 - lokalna i provodna anestezija 4 - invazivni monitoring bolesnika 2 Plastična, rekonstruktivna i estetska hirurgija Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i osnovno praktično znanje o: - primarnoj obradi opsežne opekotine (3) - postupku liječenja opekotina (3) - parenteralna terapija opekotina (3) - hirurška terapija opekotina (3) - ozljedama šake (2) - infekciji šake (3) - trasplantatima (2) Specijalizant treba izvršiti sljedeće operativne zahvate: - primarno zbrinjavanje opekotina 4 - lokalni režnjevi, ekscizija tumora 10 - uzimanje autotransplantata kože s Watsonovim nožem ili električnim dermatomom 15 - incizija infekcije na šaci 5 - zbrinjavanje ozljeda šake 5 Vaskularna hirurgija Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i osnovno praktično znanje o: - osnovama angiohirurške tehnike (1) - dijagnostici u vaskularnoj hirurgiji (2) - akutnoj ishemiji (3) - hroničnoj arterijskoj insuficijenciji (3) - venskoj insuficijenciji (3) - hirurgiji aneurizama (2) Specijalizant treba izvršiti sljedeće operativne zahvate: - hirurški pristup krvnim žilama na tipičnom mjestu - kontrola krvarenja, šavovi krvne žile 6 - embolektomije 3 - amputacija ishemičkog dijela ekstremiteta 3 - prikaz abdominalne aorte 4 - prikaz i prepariranje VSM 4 - ozljede krvnih žila 2 - anastomoza krvne žile 4 Dječja hirurgija Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i osnovno praktično znanje o: - povezati osnovna znanja iz područja anatomije, fiziologije i patofiziologije u djeteta s hirurškom patologijom dječje dobi (1) - procijeniti hirurški status novorođenčeta i starijeg djeteta kod kongenitalnih i stečenih hirurških oboljenja (2) - kateterizaciji mokraćnog mjehura (3) - indicirati drenažu prsišta (2) - planirati preoperativnu pripremu i postoperativnu njegu (3) Specijalizant mora izvršiti sljedeće operativne zahvate: - kateterizacija mokraćnog mjehura 3 - postavljanje venskog katetera 2 - operacija inguinalne kile 3 - apendektomija 3 - akutni skrotum 2 - retencija 3 - urološke operacije 3 - zbrinjavanje opekotina 2 - repozicija i imobilizacija preloma u dječjoj dobi 4. Za vrijeme programa zajedničkog hirurškog programa specijalizant mora asistirati u 40%, odnosno samostalno obaviti 60% predviđenih operativnih zahvata. b) Angiologija Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i praktično znanje o: - simptomatologiji, dijagnostici, diferencijalnoj dijagnozi i konzervativnim postupcima liječenja bolesti krvnih žila (3) - primjeni aparature koja se koristi u rutinskoj vaskularnoj neinvazivnoj dijagnostici, uključujući pletizmograf, pulsni doppler, doppler kontinuiranog vala, te color flow duplex scan (3) - izvođenju intervencija pod kontrolom ultrazvuka (3) - hemodinamici (3) - vaskularnoj biologiji (3) Angioradiologija s invazivnom i neinvazivnom dijagnostikom, te intervencijskom radiologijom Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i praktično znanje: - analizirati radiološki prikaz krvnih žila (DSA, MRA, MSCT angiografija) (3) - primijeniti tehnike arterijske kateterizacije (2) - sudjelovati u dijagnostičkim i terapijskim postupcima, uključujući angioplastiku, stenting, trombolitičku terapiju, embolizaciju te saradnja u postavljanju endovaskularnih graftova (1) Kardio-torakalna hirurgija Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i praktično znanje: - izvršiti medijalnu sternotomiju (3) - primijeniti ekstrakorporalnu cirkulaciju, hemodiluciju, hemoseparaciju i autotransfuziju (cell saver) (2) - sudjelovati u primjeni elektrostimulacije srca (2) - sudjelovati u dijagnostici i liječenju najčešćih oboljenja iz područja torakalne hirurgije (2) - izvoditi različite tipove torakotomija (3) - izvesti šavovi pluća i zatvaranje bronha (2) - asistirati pri većim operacijama na plućima i jednjaku (2) - izvoditi torakalne punkcije i drenaže (3) Abdominalna hirurgija i transplantacija organa Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i praktično znanje: - sposobnost asistiranja pri velikim abdominalnim operacijama (3) - izvršiti hirurške postupke kod portalne hipertenzije (3) - primijeniti osnove laparoskopske tehnike i pristupa (2) - pripremiti vaskularne strukture prilikom eksplantacije organa (3) - primjeniti tehnike potpore cirkulacije pri samoj transplantaciji (2) - izvršiti vaskularne anastomoze u postupku transplantacije (2) - izabrati i primjeniti vaskularne graftove u transplantacijskoj hirurgiji (2) Urologija Specijalizant mora biti sposoban primijeniti teorijsko i praktično znanje: - sintetizirati znanje o anatomiji, patološkoj anatomiji i fiziologiji urotrakta (3) - procijeniti ulogu najčešćih dijagnostičkih postupaka u urologiji (Rtg, UZV, cistoskopija, urodinamička mjerenja) (2) - primijeniti operacijske tehnike: ekstra i transperitonealni pristupi na nadbubrežne žlijezde, bubrege, mokraćovode i mokraćni mjehur (3) - primijeniti osnovne metode derivacije urina (2) - izabrati najčešće endoskopske zahvate u urologiji (2) Vaskularna hirurgija Specijalizant tokom specijalizacije mora: - sudjelovati u timskom radu s kliničarima srodnih struka (angiolog, kardiolog, nefrolog, hematolog, angioradiolog, neurolog, endokrinolog, dermatolog, ortoped-traumatolog, fizijatar itd.) kroz svakodnevni rad na odjelu te učestvovanjem u zajedničkom riješavanju kliničkih slučajeva - provoditi prijeoperacijsku obradu i postavljati indikacije za operacijski zahvat, te sudjelovati u postoperacijskom praćenju i kontroli bolesnika na odjelu - sudjelovati u radu ambulante za vaskularnu hirurgiju, te dogovarati potrebne postupke u dogovoru sa mentorom Specijalizant vaskularne hirurgije mora izvoditi sve vrste vaskularnih hirurških procedura pod direktnom supervizijom mentora. Prije samostalnih operacija specijalizant mora izvršiti asistencije kod vaskularnih operacija, samostalno pripremiti operacijsko polje od pripreme do perivaskularne disekcije, te u potpunosti savladati postavljanje šavova na krvnu žilu i izvođenje anastomoze arterija i vena. Završetkom specijalizacije, specijalizant mora biti kompetentan sudjelovati u sljedećim operacijskim postupcima: - na karotidnim i supraaortalnim arterijskim granama - operacije gornje aperture grudnog koša - arterijske rekonstrukcije gornjih ekstremiteta - simpatektomija - suprarenalna aneurizma aorte - rekonstrukcija renalnih i visceralnih arterija - elektivna operacija aneurizme abdominalne aorte - hitna operacija aneurizme abdominalne aorte - aortobifemoralno premoštanje - iliofemoralno premoštenje - aksilofemoralno i druga ekstraanatomska premoštenja - procedure pri perifernoj disekciji aorte (Stanford B, DeBakey III) - infraingvinalna premoštenja (svi tipovi) - reoperacijska hirurgija - hirurgija inficiranoga grafta - zbrinjavanje vaskularnih ozljeda - intervencije pri arterijsko venskim malformacijama - angioplastika, tromboliza, stenting - hirurgija limfnog sistema - recidivne i kompleksne varikozne vene - rekonstrukcije u venskom sistemu - endoskopski vaskularni postupci - postavljanje filtera u venu cavu - postupci za pristup krvnim žilama - perioperativna angiografija - tromboliza endoluminalnih graftova - enderektomije - zbrinjavanje akutnih okluzivnih stanja krvnih žila - angioplastike zakrpom (patch plastica) Specijalizant vaskularne hirurgije mora usvojiti sljedeće posebne kompetencije: - Prijeoperacijska obrada i postavljanju indikacije za operacijski zahvat (3) - Postoperacijsko praćenje i kontrola bolesnika na odjelu (3) - Poznavanje vaskularnih operacijskih postupaka (3) - Samostalna priprema operacijskog polja od pripreme do perivaskularne disekcije (3) - Postavljanje šavova na krvnu žilu i izvođenje anastomoze arterija (3) - Hirurgija karotidne arterije (3) - Op. gornje aperture grudnog koša (3) - Op. aneurizme abdominalne aorte (3) - Op. aortoilijakalnog područja (3) - Op. femoropoplitealnog područja (3) - Op. femorokruralnog područja (3) - Op. visceralnih arterija (3) - Simpatektomije (3) - Ozljede arterija i velikih vena (3) - Fascijotomije i amputacije (3) - Ekstraanatomska premoštenja (3) - Op. varikoznih vena (3) - Op. portalne hipertenzije (3) - Embolektomije (3) - A-V fistule (3) Specijalizant treba izvršiti sljedeće operativne zahvate: - Karotidna endarterektomija 10 - Op. aneurizme abdominalne aorte 7 - Op. aortoilijakalnog područja 8 - Op. femoropoplitealnog područja 15 - Op. femorokruralnog područja 3 - Op. zbrinjavanje ozljede arterija i velikih vena 3 - Fasciotomija i amputacija 18 - Ekstraanatomska premoštenja 3 - Op. varikoznih vena 15 - Embolektomija 15 - Profundoplastika 3 Specijalizant mora najmanje 60% navedenih zahvata operirati uz asistenciju, odnosno u maksimalno 40% zahvata sudjelovati kao asistent. Specijalizant mora u svakom tematskom području obaviti minimalno 80% zahvata. U slučaju nedovoljnog broja hirurških bolesnika (slučajeva) u odgovarajućem tematskom području koje specijalizant obavlja samostalno, preostali broj (postotak) zahvata može izvršiti u okviru drugih srodnih područja hirurške djelatnosti. Uvjeti za ustanovu u kojoj se provodi specijalizacija Ustanova mora ispunjavati uvjete iz Pravilnika. Osim navedenih uvjeta u ustanovi: - se moraju održavati zajednički sastanci sa specijalistima patologije, - se mora kvantitativno i kvalitativno obavljati određeni broj operacija (minimalni broj najčešćih operacija u ustanovi u kojoj se provodi specijalizacija u godini dana): operacija aneurizme abdominalne aorte (minimalno 20); endarterektomije karotidnih arterija (minimalno 30); aortobifemoralna premoštenja (minimalno 10); infrainguinalna premoštenja (minimalno 40); reoperacije (minimalno 15); operacija varikoziteta (minimalno 70), - mora biti omogućena i saradnja sa srodnim strukama u cilju postizanja adekvatnih vještina i timskog pristupa bolesniku, - se mora nalaziti odgovarajuća dijagnostika: biohemijski laboratorij, djelatnost transfuzijske medicine, djelatnost radiologije RTG, CT, MR, UZ, intervencijska radiologija. Prilog 2. PLANOVI I PROGRAMI SPECIJALIZACIJA ZA DOKTORE STOMATOLOGIJE SADRŽAJSTOMATOLOŠKA PROTETIKAORALNA MEDICINA I PARODONTOLOGIJADENTALNA PATOLOGIJA I ENDODONCIJAORALNA HIRURGIJAPREVENTIVNA I DJEČIJA STOMATOLOGIJAMAKSILOFACIJALNA HIRURGIJAORTODONCIJASOCIJALNA MEDICINA, ORGANIZACIJA I EKONOMIKA ZDRAVSTVA Stomatološka protetika Naziv specijalizacije Stomatološka protetika Naziv koji se stiče polaganjem specijalističkog ispita Specijalista stomatološke protetike Trajanje specijalizacije 3 godine (36 mjeseci) Program specijalizacije Oblast Trajanje Mjesto obavljanja staža 0. Osnovna teorijska nastava 15 dana FMZ i ZZJZ FBIH 1. Teoretska nastava iz stomatološke protetike 5 mj i 20 dana Stomatološki fakultet 2. Stomatološka protetika 23 mj i 15 dana Klinika za stomatološku protetiku 2.1. Gnatologija 2.2. Stomatološki materijali 2.3. Totalne proteze 2.4. Parcijalne proteze 2.5. Fiksna protetika 2.6. Protetska implantologija 3. Bolesti zuba i endodoncija 20 dana Klinika za dentalnu patologiju i endodonciju 4. Bolesti usta i paradontologija 20 dana Klinika za parodontologiju i oralnu medicinu 5. Maksilofacijalna hirurugija 20 dana Klinika za maksilofacijalnu hirurgiju 6. Oralna hirurgija 20 dana Klinika za oralno-hirurške discipline 7. Socijalna stomatologija 20 dana Institut za socijalnu medicinu medicinskog fakulteta ili zavod za javno zdravstvo 8. Godišnji odmori 3 mj Detaljni program 0. Osnovna teoretska nastava u trajanju od 15 dana Obuhvata upoznavanje za organizacijom zdravstvenog sistema i pravne regulative u zdravstvenom sistemu. Provodi se u organizaciji Federalnog ministarstva zdravstva i Zavoda za javno zdravstvo FBIH. 1. Teoretska nastava – (u trajanju od 5 mjeseci i 20 dana): Sastoji se od predavanja, seminara, vježbi, stručnih ekskurzija i provjere znanja (kolokviji, kvizovi, ispiti)... u najmanjem trajanju od 414 časova nastave (80 mjesečno) od kojih: · Predavanja, seminari, praktične vježbe - · Individualni rad na zadatom projektu · Individualni rad sa mentorom Ostalo vrijeme koje specijalizant ne boravi na nastavi, predviđeno je za individualni samostalni rad. Program teoretske nastave obuhvata teoretske osnove iz: 1. STOMATOLOŠKA PROTETIKA 1.1. GNATOLOGIJA - Orofacijalni sistem, skeletne strukture viličnog kompleksa i njihovi odnosi - Orofacijalna muskulatura - Temporomandibularni zglob – opće karakteristike, anatomske strukture, funkcijske specifičnosti kraniomandibularne zglobne veze - Funkcionalna anatomija prirodne denticije – prirodna denticija i njen funkcijski značaj, biomehanička uloga parodoncijuma, morfološke karakteristike prirodne denticije - Funkcionalna anatomija prirodne denticije – odnos zubnih nizova i kontaktni odnos zuba u interkuspalnom položaju mandibule, okluzalna ravan kod prirodnih zuba i njen funkcijski značaj - Fiziološka regulacija viličnih kretnji – neuromišićna povratna sprega, podjela i struktura nervnog sistema, mehanizam razdraženja i prenošenja nervnih impulsa, periferna kontrola viličnih kretnji, centralna regulacija viličnih kretnji, efektorni mehanizmi mastikatorne muskulature - Anatomske determinante viličnih kretnji – zglobno vođenje, okluzalne determinante mandibularnih kretnji - Kretnje donje vilice – klasifikacija, granične kretnje - Kretnje donje vilice – funkcijske kretnje (žvakanje, gutanje, govor) - Referentni položaji donje vilice – fiziološko mirovanje, centralna relacija, centralna okluzija - Obilježja fiziološki optimalne okluzije i obilježja patološke okluzije - Artikulatori – definicija, namjena i klasifikacija - Prenošenje modela vilica u artikulator i mogućnosti simulacije šarnirske kretnje donje vilice - Simulacija ekscentričnih kretnji donje vilice u polupodesivim artikulatorima – statički registrat protruzije, registrovanje lateralnog okluzionog položaja mandibule, protruzijska kretnja u polupodesivim artikulatorima, laterotruziona kretnja u polupodesivim artikulatorima, interkondilno rastojanje kod polupodesivih artikulatora, evaluacija ekscentričnih kretnji u polupodesivim artikulatorima - Simulacija viličnih kretnji u visokopodesivim artikulatorima – dinamički registrati kretnji donje vilice, prenošenje modela vilica u visokopodesivi artikulator, izbor artikulatora u svakodnevnoj praksi - Istorija bolesti i klinički pregled orofacijalnog sistema - Evaluacija stanja okluzionog kompleksa - Analiza međuviličnih odnosa – iznalaženje referentnih položaja mandibule - Analiza kontaktnog odnosa zuba u centralnom položaju mandibule - Analiza okluzalnih odnosa u interkuspalnom položaju mandibule - Analiza okluzalnih odnosa pri ekscentričnim kretnjama mandibule - Modaliteti, ciljevi, indikacije i plan okluzalne terapije, izbor referentnog položaja mandibule u toku okluzalne terapije - Reverzibilna okluzalna terapija - Determinante okluzalne morfologije u toku ireverzibilne okluzalne terapije - Izbor modela okluzije u toku ireverzibilne okluzalne terapije – istorijski pregled i savremeni koncepti - Koncept bilateralno uravnotežene okluzije - Koncept uzajamno štićene okluzije - Ireverzibilna okluzalna terapija – selektivno brušenje - Ireverzibilna okluzalna terapija – smjernice za protetsku terapiju 1.2. STOMATOLOŠKI MATERIJALI - Fizička svojstva materijala – mehanička svojstva, viskoznost, viskoelastičnost, ponašanje materijala pod dejstvom toplote, boja - Neelastični otisni materijali – podjela, potrebna svojstva, gips za otiske, termoplastične mase, cink oksid – eugenol paste - Elastični otisni materijali – hidrokoloidi (reverzibilni i ireverzibilni) - Elastični otisni materijali – elastomeri (polisulfidi, kondenzacioni i adicioni silikoni, polieteri) - Materijali za izradu radnih modela – svojstva, podjela, gips (podjela, dobijanje dentalnih gipseva, postupak rada sa dentalnim gipsevima, fizičke karakteristike), ostali materijali za izradu radnih modela (vještačke smole, cementi, elastomeri), galvanizacija u izradi radnih modela - Dentalni voskovi – sastav, voskovi specifičnih namjena (inlej voskovi, voskovi za izradu modela parcijalnih pločastih i totalnih proteza, voskovi za izradu modela skeleta parcijalnih proteza, otisni voskovi, pomoćni voskovi) - Vatrostalne mase – zahtjevi za vatrostalne mase, podjela, vatrostalne mase sa gipsom kao vezivom, vatrostalne mase sa fosfatom kao vezivom, vatrostalne mase sa silikatom kao vezivom, vatrostalne mase za lemljenje - Struktura, karakteristike i obrada metala i legura – metali (svojstva i struktura), legure (razlozi legiranja, čvrsti rastvori, intermetalna jedinjenja, sređeni čvrsti rastvori, dijagram stanja, elastičnost i plastičnost kristala, termička obrada odlivka, hladna obrada legura, zamor materijala) - Dentalne legure – klasifikacije, zahtjevi za dentalne legure, legure zlata, srebro-paladijum legure, legure za metal – keramiku, legure za parcijalne proteze, legure titana, dentalni čelici, žice, korozija i biokompatibilnost dentalnih legura, starenje dentalnih legura - Materijali za bazu proteze – zahtjevi za materijale za bazu proteze, podjela, toplopolimerizirajući akrilati, hladnopolimerizirajući akrilati, svjetlosnopolimerizirajući akrilati, mikrotalasnopolimerizirajući akrilati, biološki odgovor tkiva na prisustvo akrilata za bazu proteze, dimenzionalne promjene akrilata tokom polimerizacije, poroznost polimerizovanih akrilatnih materijala, rezidualni monomer, materijali za podlaganje baze proteze (kondicioneri i lajneri), akrilatni zubi - Keramički materijali – keramika u stomatologiji, zahtjevi za keramičke materijale, podjela, sastav, metal-keramičke nadoknade, karakteristike keramičkih materijala u metal-keramičkim sistemima, postupak s keramičkim materijalima u metal-keramičkim sistemima, veza keramike i materijala, keramičke nadoknade, karakteristike keramičkih materijala i postupak sa keramičkim materijalima u izradi keramičkih nadoknada, mašinski obradiva keramika, porcelanski zubi - Cementi – klasifikacija i primjena, mehanizam očvršćavanja, karakteristike cementnih materijala (konzistencija, vrijeme vezivanja i očvršćivanja, debljina cementnog filma, mehaničke karakteristike, rastvorljivost, vezivanje za zubna tkiva), cink-fosfat cement, cinkoksid-eugenol cementi, modifikovani ZOE cementi, polikarboksilatni cementi, glas-jonomer cementi, cementi na bazi smola, glas-jonomer cementi modifikovani smolama, biokompatibilnost glas-jonomer cemenata - Materijali u implantologiji – reakcija alveolarne kosti na materijale za implantate, klasifikacija materijala za implantate, metali za implantate (titan, plazmirani titan), nemetali za implantate, biokompatibilnost, bioadhezivnost, fizička i mehanička svojstva, funkcionalnost i praktičnost - Materijali za obradu i poliranje – prirodni i vještački abrazivni materijali, materijali za pjeskarenje, materijali za poliranje (materijali za mehaničko i elektrolitičko poliranje) - Biokompatibilnost gradivnih stomatoloških materijala – pojam i značaj biokompatibilnosti, degradacija gradivnih stomatoloških materijala (citotoksičnost, genotoksičnost, mutagenost i kancerogenost metala i dentalnih legura), interakcije dentalnih materijala i organizma (histokompatibilnost dentalnih legura, alergijski efekti stomatoloških materijala), profesionalni rizici stomatološkog osoblja u radu s gradivnim stomatološkim materijalima 1.3. TOTALNE PROTEZE - Uvod u totalnu protezu – pojam, funkcije, dijelovi, površine, faze izrade totalne proteze - Retencija i stabilizacija totalnih proteza – fizički faktori retencije (površinski napon, viskoznost pljuvačke, adhezija i kohezija, ventilni učinak i atmosferski pritisak) - Dijagnoza, plan terapije i prognoza – anamneza, klinički pregled, specijalna dodatna ispitivanja, opći i poseban plan terapije, izbor materijala - Pretprotetska priprema bezubih usta – pretprotetska hirurgija, nepravilnosti na kostima vilica, hirurške korekcije mekih tkiva usne duplje, rekonstrukcija alveolarnog grebena - Otisci bezubih vilica – principi i biološki aspekti otiska (ostvarivanje retencije proteze, ostvarivanje stabilnosti proteze, opterećenje tkiva ležišta proteze, očuvanje zdravog stanja tkiva ležišta proteze, estetski izgled usana i obraza) - Otisci bezubih vilica – anatomski otisak (izbor kašike, postupak uzimanja antomskog otiska, provjera ispravnosti otiska, dezinfekcija, obilježavanje granica individualne kašike, transport u zubnotehnički laboratorij) - Izlijevanje anatomskog otiska i izrada radnog modela - Individualna kašika (sa međuprostorom i bez međuprostora) – ucrtavanje granica, priprema modela, postupak izrade - Otisci bezubih vilica – adaptacija gornje i donje individualne kašike, oblikovanje rubova gornjeg i donjeg funkcionalnog otiska, uzimanje definitivnog otiska, rasterećenje pojedinih zona ležišta proteze - Zaštita rubova funkcionalnog otiska i izlijevanje definitivnog radnog modela - Izrada zagrižajnih šablona – priprema definitivnih radnih modela, postupak izrade baze zagrižajne šablone sa različitim materijalima, izrada zagrižajnih bedema - Određivanje međuviličnih odnosa – određivanje položaja orijentacione okluzalne ravni (ekstraoralnom i intraoralnom metodom), određivanje vertikalne dimenzije okluzije (prema položaju fiziološkog mirovanja, pomoću izgovora pojedinih glasova, korištenje funkcije gutanja za iznalaženje optimalne