Federalno ministarstvo zdravstva
Prilog 1. planovi i programi specijalizacija za doktore medicine
Veliki dokument · tekst, dio 9 od 61
i potrebna mu je pomoć i stručni nadzor u radu i rješavanju problema iz tematskog područja 2Specijalizant je djelimično savladao tematsko područje i uz djelimični stručni nadzor u mogućnosti je raditi i rješavati probleme iz tematskog područja 3Specijalizant je u potpunosti savladao tematsko područje, poznaje odgovarajuću literaturu i u mogućnosti je samostalno raditi i rješavati probleme iz tematskog područja Za sticanje kompetencija odgovoran je specijalizant, glavni mentor i mentor. Opće kompetencije Završetkom specijalističkog usavršavanja specijalizant gastroenterologije mora imati u potpunosti usvojene opće kompetencije. Posebna pažnja mora se usmjeriti sticanju općih kompetencija važnih za određenu granu specijalizacije. Završetkom specijalizacije specijalizant gastroenterologije mora: - poznavati i primjenjivati načela medicinske etike i deontologije (3) - posjedovati profesionalnost, humanost i etičnost uz obavezu očuvanja privatnosti i dostojanstva pacijenta (3) - poznavati vještinu ophođenja s pacijentima, kolegama i ostalim stručnjacima – komunikacijske vještine (3) - poznavati važnost i primjenjivati načela dobre saradnje s drugim radnicima u zdravstvu (3) - biti sposoban razumljivo i na prikladan način prenijeti relevantne informacije i objašnjenja pacijentu (usmeno i pisano), njegovoj porodici, kolegama i ostalim stručnjacima s ciljem zajedničkog učestvovanja u planiranju i provedbi zdravstvene zaštite (3) - biti sposoban definirati, probrati i pravilno dokumentirati relevantne podatke o pacijentu, informirati se i uvažiti stavove pacijenta i njegove porodice, stavove drugih kolega te drugih stručnjaka (3) - kroz neprekidno učenje i samoprocjenu unaprijediti kompetencije i stavove nužne za podizanje kvalitete stručnog rada (3) - usvojiti principe upravljanja svojom praksom i karijerom s ciljem profesionalnog razvoja (3) - imati razvijenu vještinu prenošenja znanja na mlađe kolege i druge radnike u zdravstvu (3) - razumjeti važnost naučnog pristupa struci (3) - sudjelovati u naučno-istraživačkom radu poštujući etička načela naučno-istraživačkog rada i kliničkih ispitivanja te sudjelovati u pripremi radova za objavu (3) - biti sposoban doprinijeti stvaranju, primjeni i prenosu novih medicinskih znanja i iskustava te sudjelovati u provedbi programa specijalizacije i uže specijalizacije (3) - znati i primjenjivati principe medicine bazirane na dokazima (3) - poznavati važnost i način efiksanog vođenja detaljne dokumentacije te isto primjenjivati u svom radu u skladu sa važećim propisima (3) - biti sposoban koordinirati i utvrditi prioritete u timskom radu, odnosno efiksano sudjelovati u radu multidisciplinarnog tima zdravstvenih radnika i saradnika (3) - procijeniti potrebu uključivanja drugih stručnjaka u proces pružanja zdravstvene zaštite (3) - biti upoznat s važnošću saradnje te aktivno sarađivati s javnozdravstvenim službama i ostalim tijelima uključenim u sistem zdravstva (3) - poznavati organizaciju sistema zdravstva i biti osposobljen za odgovorno učestvovanje u upravljanju aktivnostima procjene potreba, planiranja mjera unapređenja i povećanja efiksanosti te razvoja i unapređenja sistema kvalitete zdravstvene zaštite (3) - poznavati regulativu iz područja zdravstva, posebno iz područja zaštite prava pacijenata (3) - razumjeti značenje vlastite odgovornosti i zaštitu podataka i prava pacijenata (3) - poznavati tok, raspored i kontrolu radnih procesa i osnove upravljanja resursima posebno finansijskim (3) - razumjeti i kritički koristiti dostupna sredstva zdravstvene zaštite vodeći se interesima svojih pacijenata i zajednice (3) - biti osposobljen procijeniti i adekvatno odgovoriti na individualne zdravstvene potrebe i probleme pacijenata (3) - identificirati zdravstvene potrebe zajednice i u skladu s njima poduzimati odgovarajuće mjere usmjerene očuvanju i unapređenju zdravlja te prevenciji bolesti (3) - promicati zdravlje i zdrave stilove života svojih pacijenata, zajednice i cjelokupne populacije (3) Posebne kompetencije a) Zajednički internistički program Završetkom prvog dijela programa specijalizacije -zajednički internistički program- specijalizant mora biti sposoban primijeniti usvojena znanja i vještine u sljedećim poglavljima: Kardiologija: - obrada kardiološkog bolesnika i usvojiti specifičnosti anamneze i statusa kardiološkog bolesnika (2); - indikacije za primjenu dijagnostičkih metoda i interpretacija nalaza: biohemijski nalazi, EKG, 24-satni EKG, testovi opterećenja, elektrofiziološko ispitivanje, metode oslikavanja rtg, ehokardiografija, kateterizacija srca i angiokardiografija, angiološke slikovne dijagnostičke metode, MSCT, MR; elektrokardiografija u hitnim i elektivnim stanjima i testovi opterećenja (2) - procjena potrebe specifične specijalističke obrade i liječenja bolesnika sa sumnjom na sljedeća stanja: zatajivanje srca; poremećaji ritma i provođenja; iznenadna smrt; kongenitalne srčane mane; reumatska vrućica, bolest srčanih zalistaka, endo i miokarditis; kardiomiopatije; bolesti perikarda; tumori srca (1) - ateroskleroza, ishemijska bolest srca, akutni koronarni sindrom, infarkt miokarda, bolesti plućne cirkulacije, bolesti aorte i perifernih krvnih arterija, bolesti vena, tromboembolije, srčane bolesti i trudnoća (1) - srce u bolestima drugih organskih sistema, nekardijalni hirurški zahvati u kardijalnih bolesnika, transplantacija srca (1) - traume srca i velikih krvnih žila (1) Gastroenterologija: - obrada gastroenterološkog bolesnika i bolesnika s bolešću jetre i specifičnost anamneze i statusa tih bolesnika (2) - indikacije za primjenu dijagnostičkih metoda i interpretacija nalaza u gastroenterologiji i hepatologiji: biohemijski jetreni testovi pokazatelji hepatocelularne nekroze, kolestaze, sintetske funkcije jetre, probavni enzimi, tumorski biljezi, autoantitijela, specifični proteini, probavni hormoni. Funkcijski testovi. Slikovne metode: ultrazvuk, dopler, endoskopski ultrazvuk, endoskopija, radiološke metode, magnetska rezonancija; radionuklidne metode. Laparoskopija, biopsija jetre. (2) - procjena potrebe specifične specijalističke obrade i liječenja bolesnika sa sumnjom na sljedeća stanja sindrom malapsorpcije, gastrointestinalno krvarenje, sindrom iritabilnog kolona, poremećaji motorike jednjaka, GERB i ostale bolesti jednjaka, gastritis i gastropatije, ulkusna bolest, tumori jednjaka i želuca, upalne bolesti crijeva, poremećaji crijevne cirkulacije bolesti peritoneuma, omentuma i mezenterija, akutni abdomen, karcinoid, polipi probavnog sistema, tumori tankog i debelog crijeva, bolesti jetre, bolesti jetre u trudnoći; bolesti bilijarnog sistema; bolesti gušterače, te znati osnove transplantacije u gastroenterologiji (1) Endokrinologija i dijabetologija: - obrada endokrinološkog bolesnika i specifičnosti anamneze i statusa tih bolesnika (2) - indikacije za primjenu dijagnostičkih metoda i interpretacija nalaza u endokrinologiji, dijabetologiji i bolestima metabolizma: mjerenje hormona u krvi i urinu, dinamičke procedure za ocjenu endokrinih funkcija, dijagnostički testovi za stražnji režanj hipofize, štitnjaču, koru i srž nadbubrežne žlijezde, mjerenje hormona testisa i ovarija, mjerenje endogene sekrecije gušterače (2) - procjena potrebe specifične specijalističke obrade i liječenja bolesnika sa sumnjom na: bolesti hipotalamusa i hipofize i neurohipofize; bolesti štitnjače; bolesti nadbubrežne žlijezde, bolesti testisa i jajnika, neplodnost, poremećaji diferencijacije spola; poremećaji multiplih endokrinih žijezda, bolesti metabolizma (šećerna bolest, hipoglikemija, metabolički sindrom i pretilost, Wilsonova bolest, hemokromatoza poremećaji metabolizma lipida, purina, porfirina, aminokiselina, poremećaj sinteze i mobilizacije glikogena), bolesti kostiju (rahitis i osteomalacija, bolesti paratireoidnih žlijezda (drugi sindromi hipo i hiperkalcemije), osteoporoza (2) Pulmologija: - obrada pulmološkog bolesnika i specifičnosti anamneze i statusa tih bolesnika (2) - indikacije za primjenu dijagnostičkih metoda i interpretacija nalaza u respiratornoj medicini: slikovne metode, radiološke metode, radionuklidne pretrage, endoskopske pretrage, biopsijske metode, citološke i histološke metode, mikrobiološke pretrage, imunološke pretrage, biohemijske pretrage ispitivanje funkcije pluća procjena potrebe specifične specijalističke obrade i liječenja u bolesnika sa sumnjom na sljedeća stanja: akutne upale pluća, hronična opstruktivna bolest pluća; astma, bronhiektazije, plućni apsces, plućne mikoze, bolesti plućnoga intersticija, plućne eozinofilije, profesionalne plućne bolesti, profesionalne bolesti koje zahvaćaju dišne puteve, profesionalne bolesti koje zahvaćaju alveole, tumori traheje, bronha i pluća, bolesti pleure, medijastinuma i ošita, poremećaji ventilacije, poremećaje disanja u spavanju, nuspojave lijekova na plućima (2) Nefrologija: - obrada nefrološkog bolesnika i specifičnost anamneze i statusa tih bolesnika (2) - indikacije za primjenu dijagnostičkih metoda i interpretacija nalaza u nefrologiji: biohemijski nalazi, analiza urina, citološka analiza urina, određivanje funkcije bubrega, slikovne metode – UZV i dopler bubrega, radiološke metode, radionuklidna funkcijska ispitivanja, bakteriološke analize, biopsija bubrega (2) - procjena potrebe specifične specijalističke obrade i liječenja bolesnika sa sumnjom na sljedeća stanja (3): - akutno i hronično zatajivanje funkcije bubrega, zatajivanje funkcije bubrega i postupci dijalize i transplantacija bubrega, primarne i sekundarne bolesti glomerula, akutni i hronični tubolointersticijski nefritis, toksične nefropatije, infekcije mokraćnog sistema (3) - vaskularne bolesti bubrega; nasljedne bolesti bubrega; nefrolitijaza; opstrukcija mokraćnog sistema; poremećaji inervacije mokraćnog sistema i urodinamike; tumori mokraćnog sistema i prostate; dijetetske mjere u bolestima bubrega; oštećenja bubrega uzrokovana lijekovima (2) Hematologija: - obrada hematološkog bolesnika i specifičnost anamneze i statusa tih bolesnika (2) - indikacije za primjenu dijagnostičkih metoda i interpretacija nalaza u hematologiji: biohemijske i hematološke pretrage, citološke i histološke pretrage, imunološke, citogenetske i molekularne pretrage te radionuklidne pretrage (2) - procjena potrebe specifične specijalističke obrade i liječenja bolesnika sa sumnjom na sljedeća stanja: bolesti eritrocita – anemije, bolesti uzrokovane poremećajima hemostaze, poremećaji broja i funkcije trombocita, poremećaji hemostaze, benigne bolesti granulocita, monocita i makrofaga, bolesti limfocita, bolesti slezene, neoplastične bolesti krvotvornog sistema – hronične mijeloproliferativne bolesti. Akutne leukemije i sindrom mijelodisplazije, limfoproliferative bolesti, neoplastične bolesti plazma stanica; osnove transplantacije krvotvornih stanica (2) Transfuziologija: - preparati krvi, uzimanje i konzerviranje krvi; imunohematološka ispitivanja darivatelja i bolesnika; usmjerena transfuzija krvi i krvnih komponenti, postupci prilikom transfuzije; posttransfuzijske reakcije; zakonski propisi i kontrola transfuzijskog liječenja (2) Alergologija i klinička imunologija: - obrada bolesnika s imunološkim poremećajem i specifičnost anamneze i statusa tih bolesnika (2) - indikacije za primjenu dijagnostičkih metoda i interpretacija nalaza u imunologiji i alergologiji (2) - procjena potrebe specifične specijalističke obrade i liječenja bolesnika sa sumnjom na glavne poremećaje i bolesti imunološkog sistema - imunodeficijencije, alergijske i pseudoalergijske reakcije (2) Reumatologija: - obrada reumatološkog bolesnika i specifičnost anamneze i statusa tih bolesnika (2) - indikacije za primjenu dijagnostičkih metoda i interpretacija nalaza u reumatologiji: slikovne metode - npr. klasični radiogram, MRI, nuklearne metode oslikavanja; laboratorijske metode – biohemijske, mikrobiološke, histološke, te različite pretrage seruma i drugih tjelesnih tekućina i tkiva, pretrage kojima se procjenjuje aktivnost reumatskih bolesti, autoantitijela, citološke metode pretraga (2) - klasifikacija reumatske bolesti i procjena potrebe specifične specijalističke obrade i liječenja bolesnika sa sumnjom na sljedeća stanja: reumatoidni artritis, juvenilni hronični artritis, seronegativna spondiloartropatija, sistemni eritemski lupus, sistemna skleroza, Sjogrenov sindrom; polimiozitis/dermatomiozitis, sindrom preklapanja vezivnog tkiva, sindrom vaskulitisa, sarkoidoza Behcetova bolest, amoloidoza, osteoartritis, križobolja i vratobolja, ekstraartikularni reumatizam, artropatije zbog odlaganja kristala, infekcijski artritis (2) Intenzivna i hitna medicina: - poznavanje bodovnih sistema za procjenu težine kritično bolesnih, metode nadzora u jedinicama intenzivnog liječenja, kardiopulmonalna – cerebralna resuscitacija (3), - osnovna načela mehaničke ventilacije, šok; sepsa; višestruko zatajenje organa; ARDS, pristup bolesniku u komi, agitacija i delirij (2) Internistička onkologija: - obrada onkološkog bolesnika i usvojiti specifičnosti anamneze i statusa onkološkog bolesnika (2); - indikacije za primjenu dijagnostičkih metoda i interpretacija nalaza u internističkoj onkologiji: biohemijski nalazi, hematološki nalazi, tumorski biljezi, slikovne metode, radiološke metode, radionuklidne pretrage, endoskopske pretrage, biopsijske metode, citološke i histološke metode, imunološke pretrage, citogenetske i molekularne pretrage (2) - procjena potrebe specifične specijalističke obrada i liječenja bolesnika sa sumnjom na sljedeća stanja: solidni tumori /dojka, mezenhimalni tumori, melanom, tumori probavnog trakta, pluća, urogenitalni tumori/, paraneoplastični sindrom, zloćudna bolest nepoznatog primarnog sijela, načela podjele i stupnjevanja zloćudnih tumora, hitna stanja u onkologiji, osnove lijećenja solidnih tumora, komplikacije onkološkog liječenja i suportivno liječenje (2) Klinička farmakologija i toksikologija: - poznavanje pristupa bolesniku s politerapijom (intereakcije, nuspojave), rješavanje terapijskih problema, pristup otrovanom bolesniku i prepoznavanje glavnih otrovanja i kontrola takvih bolesnika; upoznati rad farmakoterapijske ambulante; upoznati se s kliničkim pokusima (2) Infektologija: - obrada infektološkog bolesnika i specifičnost anamneze i statusa tih bolesnika (2) - indikacije za primjenu dijagnostičkih metoda, upoznavanje osnovnih laboratorijskih pretraga u infektologiji, interpretacija nalaza i principi liječenja zaraznih bolesti (2) b) Gastroenterologija Opće kompetencije Nakon završene specijalizacije specijalista gastroenterologije treba znati: 1. dati liječničko mišljenje o dijagnozi, liječenju i prevenciji bolesti endokrinog sistema, šećerne bolesti, te ostalih bolesti metabolizma (3) 2. samostalno kreirati optimalnu obradu bolesnika s akutnim i hroničnim bolestima endokrinog sistema i metabolizma, te šećerne bolesti (3) 3. samostalno izvoditi rutinske ultrazvučne dijagnostičke pretrage i zahvate (3) 4. mora steći sposobnost komunikacije s bolesnikom i članovima njegove porodice, upoznavajući ih sa svim predloženim metodama (rizicima, dobrobitima) dijagnostike i liječenja i očekivanim rezultatima (3) 5. znati naučne osnove za dijagnostiku endokrinoloških i metaboličkih bolesti; sastaviti protokole liječenja i praćenja svojih bolesnika (3) 6. preuzeti odgovornosti voditelja endokrinoloških, dijabetoloških i metaboličkih odjela te dijagnostičkih laboratorija (2) 7. sarađivati s javnozdravstvenim službama (3) 8. sudjelovati u programima specijalizacije iz interne, endokrinologije, dijabetologije i bolesti metabolizma, te u edukaciji ostalih stručnjaka iz različitih medicinskih područja (3) 9. sudjelovati u istraživanjima i razvoju iz područja endokrinologije, dijabetologije i bolesti metabolizma. (3) Posebne kompetencije Nakon završene specijalizacije specijalista gastroenterologije treba imati usvojena sljedeća znanja i sposobnosti: 1. Činjenično znanje o gastroenterološkim bolestima. 2. Interpretacijske sposobnosti kako bi na osnovu kliničkih i ostalih dostupnih podataka mogao stvoriti klinički korisno mišljenje. Naglasak treba staviti na važnost sticanja kliničkog iskustva i multidisciplinarnosti, te učestvovanje na stručnim sastancima kliničara i patologa i ostalih subspecijalnosti. 3. Praktično znanje dobiveno direktnim upoznavanjem s načinom rada na gastroenterološkom odjelu i dijagnostičkim laboratorijima, koje će omogućiti odabir metoda koje najbolje odgovaraju kliničkom problemu, kao i implementaciju postupaka za osiguranje i kontrolu kvalitete. 4. Iskustvo u istraživanju i razvoju. Originalan način razmišljanja i kritička procjena objavljenih radova su važni da bi specijalizant, bilo individualno, bilo kao član tima, pridonio razvoju ove specijalnosti. 5. Sticanje trajnih navika čitanja, pretraživanja litrature, konsultiranja s kolegama na naučnim skupovima i prezentiranje naučnih radova u sklopu trajnog medicinskog usavršavanja. 6. Sposobnost obrade podataka kako bi se evaluirale informacije o odgovarajućoj populaciji dobivene kliničkom obradom i primjenom dijagnostičkih postupaka. Ove sposobnosti uključuju poznavanje informatičke tehnologije, te upotrebu baza podataka, programa za statističku obradu podataka itd. 7. Sposobnost komunikacije i upravljanja (menadžmenta). Specijalizant treba steći iskustvo (pod nadzorom) u planiranju rada gastroenterološkog odjela i dijagnostičkih laboratorija, te razviti sposobnosti potrebne za vođenje navedenih djelatnosti. Poznavanje svih mjera za očuvanje zdravlja i sigurnosti bolesnika i medicinskog osoblja na gastroenterološkom odjelu i dijagnostičkim laboratorijima. Popis posebnih kompetencija Program specijalizacije iz gastroenterologije čini niz različitih polja znanja i vještina, nabrojenih u nastavku. Peptične bolesti, Helicobacter pylori infekcija Po završetku specijalizacije specijalista gastroenterologije mora znati pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima sa svim oblicima peptičnih bolesti: peptičnom ulkusu svih lokaliteta, neulkusnoj dispepsiji, gastroezofagealnoj refluksnoj bolesti i drugim stanjima s povišenom sekrecijom želučane kiseline, bolesnicima sa Helicobacter pylori infekcijom: Specijalista gastroenterolog mora: a) ovladati metodama dijagnostike svih vrsta peptičnih bolesti (3) b) poznavati mehanizme želučane sekrecije i znati indicirati analize želučanoga soka (3) c) poznavati epidemiologiju Helicobacter pylori infekcije, faktore virulencije, kancerogenost, dijagnostičke metode i metode liječenja Helicobacter pylori infekcije (3) d) biti sposoban za odabir najefiksanije i najracionalnije terapije za liječenje svih oblika peptičnih bolesti (3) e) poznavati indikacije za hirurško liječenje peptičnih bolesti (3) f) biti osposobljen za izvođenje dijagnostičkih i terapijskih endoskopskih pregleda i postupaka u području gornjeg probavnoga trakta (3) g) znati interpretirati nalaze radioloških pregleda gornjeg probavnoga trakta, CT i MR pregleda (2) h) poznavati mogućnosti prevencije premalignih i malignih promjena želučane sluznice (3) i) sarađivati sa djelatnicima drugih specijalnosti u rješavanju problema peptičnih bolesti (3) Funkcionalne bolesti probavnog sistema Po završetku specijalizacije specijalista gastroenterologije mora znati pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima s različitim funkcionalnim bolestima probavnog sistema. Specijalista gastroenterolog mora: a) poznavati indikacije i kontraindikacije za funkcionalne pretrage, tehnike izvođenja svake pojedinačno, te pravilno tumačiti rezultate funkcionalnih testova (3) b) poznavati odnos središnjeg živčanog i probavnog sistema, fiziologija visceralnog osjeta (3) c) znati dijagnosticirati i liječiti probleme vezane uz divertikuloza crijeva i njihove komplikacije (3) d) znati prepoznati psihosocijalne poremećaje u bolesnika s funkcionalnim bolestima probavnog sistema (3) e) biti osposobljen za izbor psihofarmaka u liječenju funkcionalnih poremećaja (3) f) poznavati vježbe potrebne pri funkcionalnim poremećajima analnog sfinktera (3) Bolesti jetre Po završetku specijalizacije specijalista gastroenterologije mora znati pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima sa svim oblicima akutnih i hroničnih jetrenih bolesti. Specijalista gastroenterologije mora: a) poznavati fiziologiju i patofiziologiju jetre i poremećaje metabolizma bilirubina (3) b) poznavati osnove patohistologije jetre (3) c) znati prepoznati poremećaje jetre u dječjoj dobi, kao i nasljedne metaboličke bolesti jetre (2) d) znati prepoznati, dijagnosticirati i liječiti akutno zatajenje jetre, virusne hepatitise, oštećenje jetre lijekovima, alkoholnu bolest jetre, masnu jetru i steatohepatitis, autoimune bolesti jetre (autoimuni hepatitis, primarna bilijarna ciroza, primarni sklerozirajući kolangitis) (3) e) znati prepoznati, dijagnosticirati i liječiti bolesti jetre u trudnoći, vaskularne bolesti jetre (3) f) znati prepoznati, dijagnosticirati i liječiti cirozu jetre i komplikacije (3) g) znati prepoznati, dijagnosticirati i liječiti benigne i maligne tumore jetre, uključujući hemoterapiju (3) h) poznavati obradu potrebnu za transplantaciju jetre – poznavati indikacije, pretransplantacijsku obradu, imunosupresivnu terapiju, posttransplantacijsko zbrinjavanje (3) i) znati izvesti dijagnostičku i terapijsku paracentezu (3) j) znati interpretirati nalaze: biopsije jetre, UZV, scintigrafije, angiografije, CT, MR, PTC, MRCP (3) k) biti osposobljen za izvođenje biopsije jetre (slijepe i ciljane pod UZV kontrolom) (3) l) poznavati indikacije i znati interpretirati nalaze transjugularne biopsije jetre (3) m) biti osposobljen za samostalnu endoskopsku procjenu portalne hipertenzije i izvođenje svih metoda hemostaze kod krvarenja zbog portalne hipertenzije (3) Bolesti žučnih puteva Po završetku specijalizacije specijalista gastroenterologije mora znati pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima sa svim oblicima akutnih i hroničnih bolesti žučnih puteva. Specijalista gastroenterologije mora: a) poznavati fiziologiju i patofiziologiju bilijarnog sistema, kongenitalne malformacije bilijarnog trakta, poremećaje motiliteta bilijarnog trakta (3) b) biti osposobljen za dijagnostiku i izbor terapije žučnih kamenaca, kolangitisa akutnog i hroničnog, komplikacijama (3) c) znati prepoznati, dijagnosticirati i liječiti sklerozirajući kolangitis – primarni i sekundarni (3) d) znati prepoznati, dijagnosticirati i liječiti benigne i maligne tumore bilijarnog trakta (3) e) znati izvesti UZV bilijarnog trakta (3), te izvesti/interpretirati nalaze: ERCP, EUS, PTC, MRCP, MSCT, endoskopskih intervencija (2/3) Bolesti gušterače Po završetku specijalizacije specijalista gastroenterologije mora znati pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima sa svim oblicima akutnih i hroničnih bolesti gušterače. Specijalista gastroenterologije mora: a) poznavati anatomiju i embriologiju pankreasa i pankreasnih vodova, fiziologiju i patofiziologiju egzokrine i endokrine pankreasne sekrecije (3) b) poznavati osnove citološke i patohistološke dijagnostike bolesti pankreasa (2) c) poznavati dijagnostiku i metode liječenja akutnog i hroničnog pankreatitisa, cistične fibroze pankreasa (3) d) poznavati dijagnostiku i metode liječenja benignih i malignih tumora pankreasa (3) e) biti osposobljen za saradnju s intervencijskim radiologom i abdominalnim hirurgom u zbrinjavanju bolesti pankreasa (2) f) biti osposobljen za liječenje pankreatičnih pseudocista i drugih komplikacija bolesti pankreasa (3) g) znati odabrati i interpretirati nalaze funkcionalnih testova egzokrine i endokrine insuficijencije pankreasa (3) h) biti osposobljen za izvođenje UZV dijagnostike bolesti pankreasa (3) i) izvođenje/interpretaciju endoskopskog UZV (2) ili drugih endoskopskih i radioloških dijagnostičkih i terapijskih metoda (ERP, EPT, CT, MSCT, MRCP) (2) ii) poznavati načine prehrane i potpornu terapiju bolesti pankreasa (3) Hormonalni poremećaji Nakon završetka specijalizacije specijalista gastroenterologije mora biti osposobljen pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima sa svim oblicima hormonalnih poremećaja u gastroenterologiji. Specijalista gastroenterologije mora: a) poznavati fiziologiju i patofiziologiju sekrecije hormona i regulatornih peptida u probavnom traktu (3) b) poznavati dijagnostiku i diferencijalnu dijagnostiku sindroma hormonske hipersekrecije u hormonalno aktivnim gastrointestinalnim tumorima (3) c) poznavati metode dijagnostike, liječenja i prognozu neuroendokrinih tumora probavnog trakta (3) Malapsorpcija Nakon završetka specijalizacije specijalista gastroenterologije mora biti osposobljen pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima sa svim oblicima sindroma malapsorpcije. Specijalista gastroenterologije mora a) poznavati anatomiju i fiziologiju probavnog sistema, mehanizme probave i apsorpcije, mehanizme sekrecije elektrolita I tekućine (3) b) poznavati metode dijagnostike i liječenja steatoreje, proteinskih enteropatija, sindroma proljeva i drugih malapsorpcijskih poremećaja (3) c) znati interpretirati nalaze biohemijskih i mikrobioloških analiza stolice, analize duodenalnog soka (3) d) znati tehnike izvođenja i interpretaciju nalaza: D-ksiloze testa, Schillingova testa, serololoških testova na celijakiju, alergoloških testova za detekciju nutritivnih alergena (3) e) biti osposobljen za odabir metoda liječenja svih sindroma malapsorpcije (3) Poremećaji prehrane Nakon završetka specijalizacije specijalista gastroenterologije mora biti osposobljen pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima sa svim oblicima poremećaja prehrane. Specijalista gastroenterologije mora: a) poznavati modalitete enteralne i parenteralne prehrane (3), b) znati procijeniti status uhranjenosti, energetskih i nutritivnih potreba bolesnika (3) c) poznavati indikacije i kontraindikacije za primjenu parenteralne i enteralne prehrane, vrste enteralnih i parenteralnih preparata, načine primjene i komplikacije (3) d) znati pružiti nutritivnu podrška u različitim kliničkim situacijama (3) e) poznavati pravila perioperativne kliničke prehrane, kao i enteralne i parenteralne prehrana kod kuće (3) f) znati uvesti nazogastričnu i nazojenunalnu sondu (3) g) poznavati/postaviti perkutanu endoskopsku gastrostomu i jejunostomu (PEG i PEJ) (2) Upalne bolesti crijeva, IBD Nakon završetka specijalizacije specijalista gastroenterologije mora biti osposobljen pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima sa svim oblicima upalnih bolesti crijeva, posebno bolesnicima s idiopatskim hroničnim upalnim bolestima crijeva. Specijalista gastroenterologije mora: a) poznavati normalne elemente sluznične barijere, sastav i funkcija normalne crijevne flore i njezin uticaj na zaštitu od patogena, kolonizacijskih bakterija, mehanizme upalne reakcije u probavnom sistemu, te imunološke i neiumološke obrambene mehanizme, gensku povezanost s upalnim bolestima crijeva (3) b) poznavati najvažnija imunodeficijentna stanja koja prate poremećaje probavnog sistema, s posebnim osvrtom na gastrointestinalne manifestacije sistemnih bolesti (3) c) poznavati metode dijagnostike idiopatskih hroničnih upalnih bolesti crijeva (3) d) razlikovati upalne bolesti crijeva od sekretornih i osmotskih dijareja, samolimitirajućih crijevnih infekcija –infektivnog proljeva, post-radijacijskih i post-antibiotskih ileokolitisa, divertikulitisa, sindroma iritabilnog crijeva (3) e) poznavati pravila racionalne dijagnostike i adekvatne interpretacije dijagnostičkih nalaza: seroloških, endoskopskih, histoloških i radioloških testova (3) f) biti osposobljen za rano prepoznavanje i liječenje intestinalnih i ekstraintestinalnih komplikacija upalnih bolesti crijeva (3) g) biti u potpunosti osposobljen za planiranja terapije u bolesnika s upalnim bolestima crijeva (3) h) poznavati indikacije za hirurški zahvat i prepoznati postoperative komplikacije (3) i) poznavati sve probleme upalnih bolesti crijeva u trudnoći, te osigurati sigurno vođenje terapije određenim izborom lijekova u trudnoći (3) j) poznavati povezanost upalnih i malignih bolesti (3) k) poznavati psihosocijalni aspekt bolesnika s upalnim bolestima crijeva (3) Gastrointestinalne infekcije Nakon završetka specijalizacije specijalista gastroenterologije mora biti osposobljen prepoznati i pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima s različitim gastrointestinalnim infekcijama. Specijalista gastroenterologije mora: a) poznavati epidemiologiju, etiologiju i patogenezu gastrointestinalnih infekcija, kao i mehanizme odbrane domaćina (3) b) poznavati sastav i djelovanje normalne enteričke flore i načine odbrane od patogenih mikroorganizama (3) c) poznavati patogenezu virusnih, bakterijskih, mikotičkih i parazitarnih infekcija, kao i osnovne dijagnostičke metode u bakteriologiji, virusologiji, mikologiji i parazitologiji (2) d) biti upozat s učincima antibiotika na crijevnu floru, kao i s empirijskom, ciljanom i profilaktičkom primjenom antimikrobnih lijekova u gastroenetrologiji, indikacijama, kontraindikacijama i komplikacijama antimikrobne terapije (3) e) mora poznavati metode sprečavanja i razvoja rezistencije na antimikrobne lijekove (3) f) mora poznavati načela dijagnostike i liječenja: tuberkuloze probavnog sistema, HIV-a, otrovanja hranom, bakterijske,virusne, parazitare i mikotične bolesti u gastroenterologiji (2) g) poznavati metode skupljanja uzoraka stolice, specijalne medije za kultivaciju i bojenje stolice (2) h) poznavati metode serološke dijagnostike gastrointestinalnih infekcija, imunološke, molekularne, biološke i genetske pretrage u gastrointestinalnim infekcijama (2) i) poznavati metode sprečavanja infekcija kod endoskopije, načine dezinfekcije i sterilizacije endoskopskih aparata i uzimanje uzoraka za analizu, kao i antibiotsku profilaksa kod rizičnih bolesnika (imunokompromitiranih i bolesnika s transplantiranim organima) (3) j) biti upoznat s mogućnostima cijepljenja protiv infekcija u gastroenterologiji (2) Maligni GI tumori Po završetku specijalizacije specijalista gastroenterologije mora znati pružiti optimalnu zdravstvenu zaštitu bolesnicima s malignim tumorima probavog sistema. Specijalista gastroenterologije mora: a) poznavati epidemiologiju premalignih i malignih promjena gastrointestinalnog sistema (3) b) poznavati genetske poremećaje kao osnovu za nastanak malignoma (2) c) poznavati načela i metode prevencije i kemoprevencije, kao i metode probira i nadzora bolesnika s premalignim i malignim promjenama probavnog sistema (3) d) znati racionalno odabrati metode dijagnostike gastrointestinalnih tumora (3) e) poznavati tehnike histološke analize tkivnih uzoraka (1) f) znati procjeniti nutritivni status bolesnika s malignomima probavnog sistema, uključivši indikacije i metode nutritivne potpore (3) g) poznavati hirurške metode i postupke u liječenju bolesnika s malignomima probavnog sistema (2) h) biti osposobljen za postavljanje indikacije i znati načela primjene i osnove specifičnog onkološkog liječenja (hemoterapije