Aktio

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine

Rješenje o imenovanju radne grupe za izradu prijedloga mjera za izvršenje odluke doma za ljudska prava br. CH/02/9628 od 09.05.2003. godine

2147 Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu zamjenika Premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine Jerka Ivankovića- Lijanovića, za utvrđivanje usklađenosti Odluke o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i za rješavanje spora, povodom iste Odluke, na osnovu člana 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/93), na sjednici održanoj 12.11.2013. godine, donio je RJEŠENJE Odbacuje se zahtjev zamjenika Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Jerka Ivankovića-Lijanovića za utvrđivanje usaglašenosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine Odluke o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine PF. broj: 01,02-05-838/13 od 25.7.2013. godine, jer Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije nadležan da odlučuje o ustavnosti pojedinačnih akata. Odbacuje se zahtjev zamjenika Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Jerka Ivankovića-Lijanovića za rješavanje spora sa Parlamentom Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Odlukom o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, PF. broj: 01,02-05-838/13 od 25.7.2013. godine, iz razloga što mu nije povrijeđeno pravo, niti utvrđeno postojanje ili nepostojanje određene obaveze. Rješenje objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH". Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva Zamjenik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Jerko Ivanković -Lijanović (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 4.9.2013. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje usklađenosti Odluke o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporena Odluka), koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, sa članom IV.C.3.10.(2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i za rješavanje spora sa Parlamentom Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom IV.C. 3.10.f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 2. Bitni navodi zahtjeva Podnosilac zahtjeva ističe da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio osporenu Odluku, a da pri tome jedan od članova, koji je izabran u Vijeće za zaštitu vitalnog interesa, formalno-pravno nije stupio na dužnost sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, iz razloga što odluka o njegovom imenovanju i potvrđivanju za sudiju Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine nije objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH". Konkretno, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je na 16. sjednici održanoj 18.7.2013. godine, potvrdio imenovanje za sudiju Ustavnog suda Federacije prof. dr Edina Muminovića. Odluka o njegovom imenovanju i potvrđivanju objavljena je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj: 59/13 dana 31.7.2013. godine. Prije objavljivanja ove odluke u "Službenim novinama Federacije BiH" izvršeno je njegovo imenovanje u Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Federacije, jer je Parlament Federacije i to: Predstavnički dom, dana 24.7.2013. godine, a Dom naroda, dana 25.7.2013. donijeli odluku o imenovanju prof. dr Edina Muminovića u Vijeće za zaštitu vitalnog interesa.To je po, tvrdnjama podnosioca zahtjeva, u neskladu sa pozitivnim pravnim propisima, polazeći od Ustava Bosne i Hercegovine, preko Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pa do poslovnika oba doma Parlamenta Federacije, u kojim je propisano da ni jedna odluka ne stupa na snagu dok zvanično ne bude objavljena u službenom glasilu. Predložio je da Ustavni sud Federacije donese presudu, kojom se utvrđuje da je osporena Odluka, koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, PF. broj:01,02-05-838/13 od 25.7.2013. godine protivna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. 3. Relevantno pravo i ustavno-sudska praksa 3.1. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Član IV.C.3.10. (1) "Posebna je funkcija Ustavnog suda rješavanje sporova: a) ....... f) između ustanova federalne vlasti ili pak unutar pojedine ustanove federalne vlasti. (2) Ustavni sud: a) ........... c) na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera, utvrđuje je li predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo federalne vlasti, u skladu s ovim ustavom". Član IV.B.3.7. "d) Zamjenici Premijera odgovorni su da: (III) odlučuju da li će zatražiti mišljenje Ustavnog suda" 3.2. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) Član 31. "Rješavanje sporova o pravima i dužnostima između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti, kantona ili opština pokreće se pred Ustavnim sudom zahtjevom te institucije, kantona ili opštine čije je pravo povrijeđeno ili kojoj je, nesaglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu, kantonalnom zakonu ili drugom propisu, nametnuta određena obaveza". 3.3. Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-19/12 "5. Ovlašćenje za podnošenje zahtjeva za rješavanje spora Iako u toku postupka nije postavljeno pitanje aktivne legitimacije za pokretanje zahtjeva za rješavanje spora, Ustavni sud Federacije smatra nužno, u ovom prvom predmetu, koji se odnosi na rješavanje spora unutar institucija federalne vlasti, razmotriti pitanje ovlašćenja za pokretanje spora. Bazirajući se prvenstveno na osnovnoj funkciji Ustavnog suda Federacije kako je definisano članom IV.C.3.10.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a to je rješavanje sporova između različitih nivoa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine i između ili unutar institucija federalne vlasti, Ustavni sud Federacije je stava da se, u ovom posljednjem slučaju radi o preispitivanju nekog odnosa (radnje ili pak, akta) koji je izvor spora o nadležnostima i opsegu prava i obaveza koje imaju dužnosnici unutar institucija federalne vlasti, njenog organizacionog ili pak, drugog oblika (primjer organa upravne vlasti) ili pak, između institucija federalne vlasti. Sva navedena lica, ukoliko imaju stvarni pravni interes za koji smatraju da im je nekom radnjom ili aktom (pojedinačnim ili opštim, zakonom ili drugim propisom) povrijeđen od strane institucije ili nekog njenog oblika, a može se dovesti u vezu sa njihovim ustavnim pravima i obavezama, ovlašćene su za pokretanje spora pred Ustavnim sudom Federacije, posebno u situacijama ako ne postoje neki drugi sudski organi nadležni za rješavanje spornog odnosa." 4. Stav Suda Ustavni sud Federacije, rješavajući zahtjev podnosioca, pošao je od navedenih ustavnih i zakonskih odredaba i utvrdio sljedeće: - da je Ustavni sud Federacije nadležan za utvrđivanje usaglašenosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercgovine, zakona, odnosno prijedloga zakona, koje donosi Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, ustava i amandmana na ustav kantona, zakona ili prijedloga zakona koje donosi zakonodavno tijelo kantona (kantonalni zakoni), predloženih ili usvojenih propisa koje donose tijela federalne vlasti, te predloženih ili usvojenih propisa, koje donosi neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti. Prema istoj odredbi, zahtjev Ustavnom sudu za utvrđivanje saglasnosti propisa koje donose tijela vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine mogu podnijeti Predsjednik Federacije, Potpredsjednici Federacije, Premijer, zamjenik Premijera, jedna trećina članova bilo kog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ili jedna trećina zakonodavnog tijela određenog kantona (čl. IV.C.3.10.(2) c), i - da je posebna funkcija Ustavnog suda Federacije rješavanje sporova između kantona; između kantona i federalne vlasti; između grada i njegovog kantona ili federalne vlasti; između opštine i grada; između opštine i njezina kantona ili federalne vlasti i između ustanova federalne vlasti ili unutar pojedine ustanove federalne vlasti, ako je povrijeđeno neko njihovo pravo ili da joj je nesaglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu, kantonalnom zakonu ili drugom propisu nametnuta određena obaveza. U konkretnom slučaju, osporena Odluka predstavlja pojedinačan pravni akt o imenovanju za što Ustavni sud Federacije nije nadležan da odlučuje, imajući u vidu odredbu člana IV.C.10.(2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosiocu zahtjeva osporenom Odlukom nije povrijeđeno nikakvo pravo, niti mu je nesaglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu nametnuta određena obaveza, radi čega ne stoji tvrdnja podnosioca zahtjeva da su ispunjeni uslovi za rješavanje spora, na osnovu člana IV.C.10.(1) f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i člana 31. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Na osnovu iznesenog Ustavni sud Federacije, na sjednici bez javne rasprave, a u skladu sa članom 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine je odlučio kao u izreci rješenja. Ovo rješenje Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr Ranka Cvijić, Domin Malbašić i Aleksandra Martinović, sudije Suda. Broj U-39/13 12. novembra 2013. godine Sa rajevo Predsjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Dr Kata Senjak, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu zamjenika Premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine Jerka Ivankovića-Lijanovića, za utvrđivanje usklađenosti Odluke o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i za rješavanje spora, povodom iste Odluke, na osnovu člana 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/93), na sjednici održanoj 12.11.2013. godine, donio je RJEŠENJE Odbacuje se zahtjev zamjenika Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Jerka Ivankovića-Lijanovića za utvrđivanje usaglašenosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine Odluke o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine PF. broj: 01,02-05- 838/13 od 25.7.2013. godine, jer Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije nadležan da odlučuje o ustavnosti pojedinačnih akata. Odbacuje se zahtjev zamjenika Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Jerka Ivankovića-Lijanovića za rješavanje spora sa Parlamentom Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Odlukom o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, PF. broj: 01,02-05-838/13 od 25.7.2013. godine, iz razloga što mu nije povrijeđeno pravo, niti utvrđeno postojanje ili nepostojanje određene obaveze. Rješenje objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH". Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva Zamjenik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Jerko Ivanković-Lijanović (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 4.9.2013. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje usklađenosti Odluke o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporena Odluka), koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, sa članom IV.C.3.10.(2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i za rješavanje spora sa Parlamentom Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom IV.C. 3.10.f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 2. Bitni navodi zahtjeva Podnosilac zahtjeva ističe da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio osporenu Odluku, a da pri tome jedan od članova, koji je izabran u Vijeće za zaštitu vitalnog interesa, formalno-pravno nije stupio na dužnost sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, iz razloga što odluka o njegovom imenovanju i potvrđivanju za sudiju Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine nije objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH". Konkretno, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je na 16. sjednici održanoj 18.7.2013. godine, potvrdio imenovanje za sudiju Ustavnog suda Federacije prof. dr. Edina Muminovića. Odluka o njegovom imenovanju i potvrđivanju objavljena je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 59/13. dana 31.7.2013. godine. Prije objavljivanja ove odluke u "Službenim novinama Federacije BiH" izvršeno je njegovo imenovanje u Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Federacije, jer je Parlament Federacije i to: Predstavnički dom, dana 24.7.2013. godine, a Dom naroda, dana 25.7.2013. donijeli odluku o imenovanju prof. dr. Edina Muminovića u Vijeće za zaštitu vitalnog interesa.To je po, tvrdnjama podnosioca zahtjeva, u neskladu sa pozitivnim pravnim propisima, polazeći od Ustava Bosne i Hercegovine, preko Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pa do poslovnika oba doma Parlamenta Federacije, u kojim je propisano da ni jedna odluka ne stupa na snagu dok zvanično ne bude objavljena u službenom glasilu. Predložio je da Ustavni sud Federacije donese presudu, kojom se utvrđuje da je osporena Odluka, koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, PF. broj:01,02-05- 838/13 od 25.7.2013. godine protivna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. 3. Relevantno pravo i ustavno-sudska praksa 3.1. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Član IV.C.3.10. (1) "Posebna je funkcija Ustavnog suda rješavanje sporova: a) ....... f) između ustanova federalne vlasti ili pak unutar pojedine ustanove federalne vlasti. (2) Ustavni sud: a) ........... c) na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera, utvrđuje je li predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo federalne vlasti, u skladu s ovim ustavom". Član IV.B.3.7. "d) Zamjenici Premijera odgovorni su da: (III) odlučuju da li će zatražiti mišljenje Ustavnog suda" 3.2. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 6/95 i 37/03) Član 31. "Rješavanje sporova o pravima i dužnostima između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti, kantona ili općina pokreće se pred Ustavnim sudom zahtjevom te institucije, kantona ili općine čije je pravo povrijeđeno ili kojoj je, nesaglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu, kantonalnom zakonu ili drugom propisu, nametnuta određena obaveza". 3.3. Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-19/12 "5. Ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za rješavanje spora Iako u toku postupka nije postavljeno pitanje aktivne legitimacije za pokretanje zahtjeva za rješavanje spora, Ustavni sud Federacije smatra nužno, u ovom prvom predmetu, koji se odnosi na rješavanje spora unutar institucija federalne vlasti, razmotriti pitanje ovlaštenja za pokretanje spora. Bazirajući se prvenstveno na osnovnoj funkciji Ustavnog suda Federacije kako je definisano članom IV.C.3.10.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a to je rješavanje sporova između različitih nivoa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine i između ili unutar institucija federalne vlasti, Ustavni sud Federacije je stava da se, u ovom posljednjem slučaju radi o preispitivanju nekog odnosa (radnje ili pak, akta) koji je izvor spora o nadležnostima i opsegu prava i obaveza koje imaju dužnosnici unutar institucija federalne vlasti, njenog organizacionog ili pak, drugog oblika (primjer organa upravne vlasti) ili pak, između institucija federalne vlasti. Sva navedena lica, ukoliko imaju stvarni pravni interes za koji smatraju da im je nekom radnjom ili aktom (pojedinačnim ili općim, zakonom ili drugim propisom) povrijeđen od strane institucije ili nekog njenog oblika, a može se dovesti u vezu sa njihovim ustavnim pravima i obavezama, ovlaštene su za pokretanje spora pred Ustavnim sudom Federacije, posebno u situacijama ako ne postoje neki drugi sudski organi nadležni za rješavanje spornog odnosa." 4. Stav Suda Ustavni sud Federacije, rješavajući zahtjev podnosioca, pošao je od navedenih ustavnih i zakonskih odredaba i utvrdio sljedeće: - da je Ustavni sud Federacije nadležan za utvrđivanje usaglašenosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercgovine, zakona, odnosno prijedloga zakona, koje donosi Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, ustava i amandmana na ustav kantona, zakona ili prijedloga zakona koje donosi zakonodavno tijelo kantona (kantonalni zakoni), predloženih ili usvojenih propisa koje donose tijela federalne vlasti, te predloženih ili usvojenih propisa, koje donosi neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti. Prema istoj odredbi, zahtjev Ustavnom sudu za utvrđivanje saglasnosti propisa koje donose tijela vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine mogu podnijeti Predsjednik Federacije, Potpredsjednici Federacije, Premijer, zamjenik Premijera, jedna trećina članova bilo kog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ili jedna trećina zakonodavnog tijela određenog kantona (čl. IV.C.3.10.(2) c), i - da je posebna funkcija Ustavnog suda Federacije rješavanje sporova između kantona; između kantona i federalne vlasti; između grada i njegovog kantona ili federalne vlasti; između općine i grada; između općine i njezina kantona ili federalne vlasti i između ustanova federalne vlasti ili unutar pojedine ustanove federalne vlasti, ako je povrijeđeno neko njihovo pravo ili da joj je nesaglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu, kantonalnom zakonu ili drugom propisu nametnuta određena obaveza. U konkretnom slučaju, osporena Odluka predstavlja pojedinačan pravni akt o imenovanju za što Ustavni sud Federacije nije nadležan da odlučuje, imajući u vidu odredbu člana IV.C.10.(2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosiocu zahtjeva osporenom Odlukom nije povrijeđeno nikakvo pravo, niti mu je nesaglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu nametnuta određena obaveza, radi čega ne stoji tvrdnja podnosioca zahtjeva da su ispunjeni uslovi za rješavanje spora, na osnovu člana IV.C.10.(1) f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i člana 31. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Na osnovu iznesenog Ustavni sud Federacije, na sjednici bez javne rasprave, a u skladu sa članom 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine je odlučio kao u izreci rješenja. Ovo rješenje Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić i Aleksandra Martinović, sudije Suda. Broj U-39/13 12. novembra 2013. godine Sarajevo Predsjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Dr. Kata Senjak, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Dopremijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine Jerka Ivankovića-Lijanovića, za utvrđivanje usuglašenosti Odluke o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i za rješavanje spora, povodom iste Odluke, na temelju članka 26. stavak 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/93), na sjednici održanoj 12.11.2013. godine, donio je RJEŠENJE Odbacuje se zahtjev Dopremijera Federacije Bosne i Hercegovine Jerka Ivankovića-Lijanovića za utvrđivanje usuglašenosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine Odluke o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine PF. broj: 01,02-05- 838/13. od 25.7.2013. godine, jer Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije nadležan da odlučuje o ustavnosti pojedinačnih akata. Odbacuje se zahtjev Dopremijera Federacije Bosne i Hercegovine Jerka Ivankovića-Lijanovića za rješavanje spora sa Parlamentom Federacije Bosne i Hercegovine u svezi s Odlukom o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, PF. broj: 01,02-05-838/13 od 25.7.2013. godine, iz razloga što mu nije povrijeđeno pravo, niti utvrđeno postojanje ili nepostojanje određene obveze. Rješenje objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH". Obrazloženje 1. Podnositelj zahtjeva i predmet zahtjeva Dopremijer Federacije Bosne i Hercegovine Jerko Ivanković-Lijanović (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva) podnio je 4.9.2013. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje usuglašenosti Odluke o izboru članova Vijeća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: osporena Odluka), koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, s člankom IV.C.3.10.(2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i za rješavanje spora s Parlamentom Federacije Bosne i Hercegovine, sukladno članku IV.C. 3.10.f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 2. Bitni navodi zahtjeva Podnositelj zahtjeva ističe da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio osporenu Odluku, a da pri tome jedan od članova, koji je izabran u Vijeće za zaštitu vitalnog interesa, formalno-pravno nije stupio na dužnost suca Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, iz razloga što odluka o njegovom imenovanju i potvrđivanju za suca Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine nije objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH". Konkretno, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercgovine na 16. sjednici održanoj 18.7.2013. godine je potvrdio imenovanje za suca Ustavnog suda Federacije prof. dr. Edina Muminovića. Odluka o njegovom imenovanju i potvrđivanju objavljena je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 59/13. dana 31.7.2013. godine. Prije objavljivanja ove odluke u "Službenim novinama Federacije BiH" izvršeno je njegovo imenovanje u Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Federacije, jer je Parlament Federacije i to: Zastupnički dom, dana 24.7.2013. godine, a Dom naroda, dana 25.7.2013. donijeli odluku o imenovanju prof. dr. Edina Muminovića u Vijeće za zaštitu vitalnog interesa.To je po, tvrdnjama podnositelja zahtjeva, u neskladu sa pozitivnim pravnim propisima, polazeći od Ustava Bosne i Hercegovine, preko Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pa do poslovnika oba doma Parlamenta Federacije, u kojim je propisano da ni jedna odluka ne stupa na snagu dok zvanično ne bude objavljena u službenom glasilu. Predložio je da Ustavni sud Federacije donese presudu, kojom se utvrđuje da je osporena Odluka, koju je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, PF. broj:01,02-05- 838/13 od 25.7.2013. godine protivna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. 3. Relevantno pravo i ustavno-sudska praksa 3.1. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Članak IV.C.3.10. (1) "Poglavita je funkcija Ustavnog suda rješavanje sporova: a) ....... f) između ustanova federalne vlasti ili pak unutar pojedine ustanove federalne vlasti. (2) Ustavni sud: a) ........... c) na zahtjev Predsjednika Federacije, Dopredsjednika Federacije, Premijera ili Dopremijera, utvrđuje je li predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo federalne vlasti, sukladan ovom ustavu". Članak IV.B.3.7. "d) Dopremijeri su odgovorni da: (III) odlučuju da li će zatražiti mišljenje Ustavnog suda". 3.2. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 6/95 i 37/03) Članak 31. "Rješavanje sporova o pravima i dužnostima između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti, kantona ili općina pokreće se pred Ustavnim sudom zahtjevom te institucije, kantona ili općine čije je pravo povrijeđeno ili kojoj je, nesuglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu, kantonalnom zakonu ili drugom propisu, nametnuta određena obveza". 3.3. Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-19/12 "5. Ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za rješavanje spora Iako u tijeku postupka nije postavljeno pitanje aktivne legitimacije za pokretanje zahtjeva za rješavanje spora, Ustavni sud Federacije smatra nužno, u ovom prvom predmetu, koji se odnosi na rješavanje spora unutar institucija federalne vlasti, razmotriti pitanje ovlaštenja za pokretanje spora. Bazirajući se prvenstveno na temeljnoj funkciji Ustavnog suda Federacije kako je definirano člankom IV.C.3.10.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a to je rješavanje sporova između različitih nivoa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine i između ili unutar institucija federalne vlasti, Ustavni sud Federacije je stava da se, u ovom posljednjem slučaju radi o preispitivanju nekog odnosa (radnje ili pak, akta) koji je izvor spora o nadležnostima i opsegu prava i obveza koje imaju dužnosnici unutar institucija federalne vlasti, njenog organizacionog ili pak, drugog oblika (primjer organa upravne vlasti) ili pak, između institucija federalne vlasti. Sve navedene osobe, ukoliko imaju stvarni pravni interes za koji smatraju da im je nekom radnjom ili aktom (pojedinačnim ili općim, zakonom ili drugim propisom) povrijeđen od strane institucije ili nekog njenog oblika, a može se dovesti u svezu s njihovim ustavnim pravima i obvezama, ovlaštene su za pokretanje spora pred Ustavnim sudom Federacije, posebice u situacijama ako ne postoje neki drugi sudski organi nadležni za rješavanje spornog odnosa". 4. Stav Suda Ustavni sud Federacije, rješavajući zahtjev podnositelja, pošao je od navedenih ustavnih i zakonskih odredaba i utvrdio sljedeće: - da je Ustavni sud Federacije nadležan za utvrđivanje usaglašenosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercgovine, zakona, odnosno prijedloga zakona, koje donosi Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, ustava i amandmana na ustav kantona, zakona ili prijedloga zakona koje donosi zakonodavno tijelo kantona (kantonalni zakoni), predloženih ili usvojenih propisa koje donose tijela federalne vlasti, te predloženih ili usvojenih propisa, koje donosi neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti. Prema istoj odredbi, zahtjev Ustavnom sudu za utvrđivanje suglasnosti propisa koje donose tijela vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine mogu podnijeti Predsjednik Federacije, Dopredsjednici Federacije, Premijer, Dopremijer, jedna trećina članova bilo kog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ili jedna trećina zakonodavnog tijela određenog kantona (čl. IV.C.3.10.(2) c), i - da je poglavita funkcija Ustavnog suda Federacije rješavanje sporova između kantona; između kantona i federalne vlasti; između grada i njegovog kantona ili federalne vlasti; između općine i grada; izme đu općine i njezina kantona ili federalne vlasti i između ustanova federalne vlasti ili unutar pojedine ustanove federalne vlasti, ako je povrijeđeno neko njihovo pravo ili da joj je nesuglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu, kantonalnom zakonu ili drugom propisu nametnuta određena obveza. U konkretnom slučaju, osporena odluka predstavlja pojedinačan pravni akt o imenovanju za što Ustavni sud Federacije nije nadležan da odlučuje, imajući u vidu odredbu članka IV.C.10.(2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Podnositelju zahtjeva osporenom Odlukom nije povrijeđeno nikakvo pravo, niti mu je nesuglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu nametnuta određena obveza, radi čega ne stoji tvrdnja podnositelja zahtjeva da su ispunjeni uvjeti za rješavanje spora, temeljem članka IV.C.10.(1) f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članka 31. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Na temelju iznesenog Ustavni sud Federacije, na sjednici bez javne rasprave, a sukladno članku 26. stavak 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine je odlučio kao u izreci rješenja. Ovo rješenje Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić i Aleksandra Martinović, suci Suda. Broj U-39/13 12. studenoga 2013. godine Sara jevo Predsjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Dr. Kata Senjak, v. r. 2148 Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti člana 2. stav 7., člana 35. stav 1., čl. 43. i 45. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 01.10.2013. godine, donio je PRESUDU 1. Utvrđuje se da član 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07), te čl. 43. i 45. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. 2. Utvrđuje se da je član 35. stav 1. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH". Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 07.03.2013. godine zahtjev za utvrđivanje usklađenosti člana 2. stav 7., člana 35. stav 1., člana 43. i člana 45. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) (u daljem tekstu: osporeni zakon) sa odredbama člana II.A.2.(1) c) d) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 2. Stranke u postupku Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom postupku su: Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine – Predstavnički dom i Dom naroda, kao donosilac osporenog zakona. U skladu sa članom IV.C.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnosilac zahtjeva je ovlašćeno lice za podnošenje zahtjeva. 3. Bitni navodi podnosioca zahtjeva Podnosilac zahtjeva je naveo da su članom 2. stav 7. pripadnici vojnih formacija Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna isključeni iz prava predviđenih osporenim zakonom i dodijeljeno im je svojstvo građanskih lica protivno obilježjima takvih lica datih u Četvrtoj ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih lica u vrijeme rata, koje svojstvo imaju "građanska lica koja ne učestvuju u neprijateljstvima i koja se ne odaju nikakvoj djelatnosti vojničke prirode". Ističe da navedena odredba osporenog zakona nije u saglasnosti sa članom II.A.2.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji svim licima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine garantuje jednakost pred zakonom i zabranjuje svaku diskriminaciju zasnovanu na rasi, boji kože, spolu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu. Nadalje se navodi da je članom 2. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 33/04) definisan pojam boraca za koji je Ustavni sud Federacije, u Presudi broj U-22/04 od 4. maja 2005. godine utvrdio da nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer navedenim članom pripadnici oružanih formacija Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, kao i članovi njihovih porodica nisu tretirani na jednak način kao i pripadnici drugih oružanih formacija koje su u relevantnom periodu bile u istom ili sličnom položaju, što predstavlja povredu prava na jednakost pred zakonom i odredbi o zabrani diskriminacije. Koristeći mogućnost datu u navedenoj presudi Ustavnog suda Federacije da usaglasi osporeni zakon sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) dopunio postojeći član 2. sa stavom 7. i izričito iz prava predviđenih odredbama osporenog zakona isključio pripadnike tzv. Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i propisao da se za njih i članove njihovih porodica prava uređuju Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom. Time je, po mišljenju podnosioca zahtjeva, Parlament Federacije isključujući pripadnike tzv. Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i članove njihovih porodica iz prava predviđenih odredbama osporenog zakona diskriminisao lica iz različitih vojnih formacija koja su u relevantnom periodu bila u istom ili sličnom položaju, kakav je stav bio zauzet i u navedenoj presudi Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva osporava član 35. stav 1. kojim se propisuje da prava prema osporenom zakonu koja se stiču na osnovu rane, ozljede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju po proteku prekluzivnog roka zastare od tri godine od dana stupanja na snagu zakona odnosno od dana nastanka rane, ozljede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja, tako da je, po njegovom mišljenju, istekom ovog roka onemogućeno uvođenje u ova prava, što nije u saglasnosti sa odredbama člana II.A.(1) c) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Evropskom socijalnom poveljom i Međunarodnim sporazumom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i drugim međunarodnim dokumentima. Podnosilac zahtjeva je mišljenja da odredba stava 1. člana 35. osporenog zakona bez objektivnog i razumnog opravdanja ne ostavlja mogućnost svim pripadnicima Oružanih snaga da u slučaju invalidnosti uzrokovane ranom ili oboljenjem ostvare ista prava, jer pripadnik Oružanih snaga koji je ranjen ili obolio vršeći vojnu dužnost u cilju odbrane i kod koga se nakon 2007. godine kao posljedica ranjavanja ili oboljenja manifestira nepovoljan odnos fizičkih i duševnih sposobnosti na svakodnevne obaveze, neće moći ostvariti prava iz socijalne brige predviđene osporenim zakonom. Također ukazuje i na činjenicu da se psihički poremećaji, kao bolesti koje nastaju poslije određene traume, kao što je posttraumatski stresni poremećaj, mogu manifestirati i nakon proteka dugog niza godina poslije stradavanja. Nadalje, podnosilac zahtjeva ukazuje i na činjenicu da je dio boračke populacije, koji je zadobio teže fizičke traume, uz pomoć međunarodnih organizacija izmješten na liječenje i oporavak u druge države, te fizički nisu bili u mogućnosti prekinuti rok zastare i podnijeti zahtjev u zakonski predviđenom roku. Po mišljenju podnosioca zahtjeva, nesporna je obaveza države da u skladu sa međunarodnim instrumentima osigura socijalnu zaštitu i brigu svim licima i da za vremensko ograničavanje ostvarivanja tih prava ne postoji razumno opravdanje. Podnosilac zahtjeva smatra da ograničavanje sredstava dokazivanja (član 43. osporenog zakona) samo na pisana dokazna sredstva nije u skladu sa odredbama člana II.A.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje garantuju jednakost pred zakonom i zabranu diskriminacije. Navodi da je članom 150. Zakona o upravnom postupku kao dokazno sredstvo predviđeno sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari, kao što su: isprave, svjedoci, izjava stranke, vještaci, uviđaj. Smatra da se uskraćivanjem dokazne snage dokaznim sredstvima navedenim u Zakonu o upravnom postupku posebno diskriminiraju lica koja su u trenutku izbijanja oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini imala prebivalište na teritorijima koje su kasnije zaposjednute od strane neke druge vojne formacije (bilo da se radi o teritoriji cijele opštine ili pak o njenim dijelovima). Ta lica nisu bila u prilici sačuvati materijalne dokaze o angažiranju u formacijama oružanih snaga i okolnostima stradavanja ili obolijevanja. Pored toga, navodi da je uobičajena pojava bila da ni medicinska ustanova, u kojoj je do tada vršeno zbrinjavanje stradalih, nije uspijevala prilikom povlačenja sa datog teritorija spasiti i evakuirati medicinsku dokumentaciju koja bi kasnije mogla poslužiti kao dokazno sredstvo u postupku dokazivanja stradavanja nekog lica. Ograničavanje vremenskog perioda propisano članom 45. osporenog zakona u odnosu na medicinsku dokumentaciju, po mišljenju podnosioca zahtjeva, u suprotnosti je sa odredbama člana II.A. član 2. stav 1. tačke c. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer se ovakvim odredbama zakona negira pravo na jednakost pred zakonom i na takav način se vrši diskriminacija pojedinih skupina iz kategorije boraca. Stoga, predlaže Ustavnom sudu Federacije da nakon provedenog postupka u skladu sa čl. 24. i 37. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donese presudu kojom će se utvrditi da odredbe člana 2. stav 7., člana 35. stav 1., člana 43. i člana 45. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica nisu u saglasnosti s odredbama člana II.A.2.c) d) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 4. Bitni navodi odgovora na zahtjev Ustavni sud Federacije je dana 15.03.2013. godine u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) zatražio od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine - Predstavničkog doma i Doma naroda, da kao druga strana u postupku dostave odgovor na zahtjev podnosioca u roku od 30 dana od dana prijema pismenog zahtjeva. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio po zahtjevu Ustavnog suda Federacije i nije dostavio traženi odgovor. 5. Sjednica Suda sa javnom raspravom U ovom ustavno-sudskom predmetu održana je javna rasprava 18.09.2013. godine na kojoj su bili prisutni: podnosilac zahtjeva lično, ovlašćeni predstavnici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao punomoćnici, dok u ime Doma naroda Parlamenta nije pristupio niko, iako su uredno pozvani. Podnosilac zahtjeva je u svom izlaganju ostao u cijelosti kod navoda iz zahtjeva, bliže obrazlažući navode o diskriminaciji. Punomoćnici Predstavničkog doma su istakli da se prilikom donošenja osporenog zakona vodilo računa o primjeni Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovine i da zbog separatističkih namjera da se dio teritorije izdvoji iz teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine pripadnici tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna nisu mogli biti tretirani kao dio strukture Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Naime, vodilo se računa da ovaj zakon bude pravedan, socijalno odgovoran i osjetljiv prema ratnim stradalnicima, održiv i provodiv u ekonomsko-socijalnom smislu. Iako su pripadnici Narodne odbrane Zapadna Bosna bili na agresorskoj strani, oni su naknadno socijalno zbrinuti dobijajući status civilne žrtve rata i prava po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom. Punomoćnici osporavaju pozivanje podnosioca zahtjeva na kratak rok od tri godine iz člana 35. stav 1. osporenog zakona jer je u vrijeme donošenja ovog zakona to značilo praktično pozivanje na period od 12. godina nakon rata, što je tada bio i više nego primjeren rok za ostvarivanje prava iz ratnog perioda za svakog pripadnika oružanih i policijskih snaga Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane. 6. Relevantni propisi za odlučivanje A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Član II. A.2. "Federacija će osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u dodatku ovog ustava, Posebno: (1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na: .............. c) jednakost pred zakonom; d) zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu; n) socijalnu zaštitu." Član IV.C.3.12. "Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada: a) ................ b) Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona, grada ili bilo koje opštine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci. c) ............" B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) Član 40. "Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili opštinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu. Zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog člana primjenjivat će se odnosno stupit će na snagu od dana određenog u tom propisu ukoliko se izmijeni na način koji propiše Ustavni sud. Uzimajući u obzir sve okolnosti koje su od interesa za zaštitu ustavnosti, a naročito posljedice koje utvrđeni nesklad proizvodi, odnose koji su uspostavljeni na osnovu takvog zakona ili drugog propisa, kao i interes pravne sigurnosti, Ustavni sud može utvrditi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH" o utvrđenoj neskladnosti zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prijelaznim rješenjima." C. Osporene odredbe Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) Član 35. stav 1. "Prava, prema ovom zakonu, koja se stiču po osnovu rana, povrede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona, odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja." Član 43. "Utvrđivanje da je rana ili povreda zadobijena pod okolnostima iz člana 3. ovog Zakona vrši se samo pisanim dokaznim sredstvima u skladu sa članom 44. ovog Zakona. Utvrđivanje da je lice od kojeg članovi porodice izvode prava, prema odredbama ovog Zakona, poginulo, umrlo ili nestalo pod okolnostima iz člana 3. ovog Zakona, vrši se samo pisanim dokaznim sredstvima na način iz stava 1. ovog člana. Pisanim dokaznim sredstvom prema stavu 1. ovog člana smatra se i izvorna medicinska dokumentacija koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja. Pisanim dokaznim sredstvima, u smislu ovog Zakona, ne smatra se izjava stranke i drugih lica, bez obzira na to u kom obliku je saopštena." Član 45. " Utvrđivanje da je bolest nastupila pod okolnostima iz člana 3. ovog Zakona, vrši se samo na osnovu medicinske dokumentacije koja potiče iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga." D. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) Član 1. U Zakonu o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04 i 56/05), u članu 2. iza stava 6. dodaje se novi stav 7., koji glasi: "Shodno Opštem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini pripadnici tzv. Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna ne smatraju se braniocima u smislu ovog Zakona i njihova prava kao i prava članova njihovih porodica uređuje se Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/99, 54/05 i 39/06)". E. Sudska praksa Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-22/04 od 04.05.2005. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 44/05). Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-7/12 od 20.11.2012. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 4/13). 7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije 1. a) Članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) dopunjen je član 2. osporenog zakona novim stavom 7. Presudom ovog Suda, broj U-22/04 od 4. maja 2005. godine koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 44/05 od 20. jula 2005. godine utvrđeno je da članovi 2., 3. i 4., te član 36. tačka 1. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 33/04) nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te je kao prelazno rješenje data mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" usaglasi Zakon o pravima boraca i članova njihovih porodica sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, u kom periodu se ovaj zakon može primjenjivati. Navedeni rok za usaglašavanje od šest mjeseci istekao je 20. januara 2006. godine, a time je prestala i mogućnost primjene, a samim tim i dopune navedenih zakonskih odredaba uključujući i član 2. na način kako je to regulisano članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica. Ovo iz razloga što je saglasno članu IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prestala primjena ovog člana. U skladu sa navedenim Ustavni sud Federacije je utvrdio da osporeni član nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine ne upuštajuću se pri tom u ocjenu njegove kompatibilnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine na način kako je to predlagao podnosilac zahtjeva. b) Članom 43. osporenog zakona propisana su dokazna sredstva za utvrđivanje da li je rana ili povreda zadobijena odnosno da li je lice od kojeg članovi porodice izvode prava po ovom zakonu poginulo, umrlo ili nestalo pod okolnostima iz člana 3. ovog zakona, a to su: pisana dokazna sredstva odnosno, saglasno članu 44. osporenog zakona, pisana vojna dokumentacija , te izvorna medicinska dokumentacija koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja. Izričito je navedeno da se pisanim dokaznim sredstvom ne smatra izjava stranke i drugih lica bez obzira na to u kojem je obliku saopštena. Članom 45. osporenog zakona još više su sužena (ograničena) dokazna sredstva za utvrđivanje da je bolest nastupila pod okolnostima iz člana 3. ovog zakona i to na medicinsku dokumentaciju koja potiče iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga. Analizirajući navedene odredbe Ustavni sud Federacije utvrdio je da bitno sužavaju odnosno isključuju primjenu odredbi Zakona o upravnom postupku koje se odnose na dokazivanje činjenica a to se u konkretnom slučaju posebno odnosi na izjavu stranke, svjedoke i druge isprave osim pisane vojne dokumentacije i na izvornu medicinsku dokumentaciju koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja (član 43.) odnosno iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga (član 45.) Isključenjem mogućnosti upotrebe i drugih dokaznih sredstava predviđenih Zakonom o upravnom postupku borci i članovi njihovih porodica koji iz niza ratnih i poslijeratnih okolnosti (npr. uništena izvorna medicinska dokumentacija i dr.) nisu u mogućnosti pribaviti dokaze propisane osporenim zakonom dovode se u neravnopravan položaj, jer im nije osigurana mogućnost dokazivanja svojih prava koja, po ocjeni ovog Suda, osigurava primjena Zakona o upravnom postupku odnosno primjena dokaznih sredstava propisanih tim zakonom. Iz tih razloga borci i članovi njihovih porodica su u nejednakom položaju pred zakonom. Identičan stav u pogledu ograničavanja dokaznih sredstava i, time, isključivanja odredbi Zakona o upravnom postupku koje se odnose na dokazivanje činjenica, Ustavni sud Federacije je već iznio u Presudi U-7/12 od 20.11.2012. godine. 2. Članom 35. stav 1. osporenog zakona propisano je da prava koja se prema ovom zakonu stiču po osnovu rana, povrede, oboljenja odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga zakona, odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja. Razmatrajući osporenu odredbu Ustavni sud Federacije je utvrdio da je propisan rok zastarjelosti od tri godine koji počinje teći bilo od dana stupanja na snagu ovog zakona bilo od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja. Na ovaj način, a naročito određivanjem početka roka zastare od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja Ustavni sud Federacije smatra da su svi borci izjednačeni pred zakonom jer su u mogućnosti da ostvaruju svoja prava na jednak način u razumnom roku od tri godine, te zbog toga osporena odredba nije u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog navedenih razloga Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr Ranka Cvijić, Domin Malbašić i Aleksandra Martinović, sudije Suda. Broj U-8/13 01. oktobra 2013. godine Sa rajevo Predsjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Dr Kata Senjak, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti člana 2. stav 7., člana 35. stav 1., čl. 43. i 45. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 01.10.2013. godine, donio je PRESUDU 1. Utvrđuje se da član 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07), te čl. 43. i 45. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. 2. Utvrđuje se da je član 35. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH". Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 07.03.2013. godine zahtjev za utvrđivanje usklađenosti člana 2. stav 7., člana 35. stav 1., člana 43. i člana 45. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) (u daljem tekstu: osporeni zakon) sa odredbama člana II.A.2.(1) c) d) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 2. Stranke u postupku Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom postupku su: Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine - Predstavnički dom i Dom naroda, kao donosilac osporenog zakona. U skladu sa članom IV.C.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnosilac zahtjeva je ovlašteno lice za podnošenje zahtjeva. 3. Bitni navodi podnosioca zahtjeva Podnosilac zahtjeva je naveo da su članom 2. stav 7. pripadnici vojnih formacija Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna isključeni iz prava predviđenih osporenim zakonom i dodijeljeno im je svojstvo građanskih lica protivno obilježjima takvih lica datih u Četvrtoj ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih lica u vrijeme rata, koje svojstvo imaju "građanska lica koja ne učestvuju u neprijateljstvima i koja se ne odaju nikakvoj djelatnosti vojničke prirode". Istič e da navedena odredba osporenog zakona nije u saglasnosti sa članom II.A.2.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji svim licima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine garantuje jednakost pred zakonom i zabranjuje svaku diskriminaciju zasnovanu na rasi, boji kože, spolu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu. Nadalje se navodi da je članom 2. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 33/04) definisan pojam branilaca za koji je Ustavni sud Federacije, u Presudi broj U-22/04 od 4. maja 2005. godine utvrdio da nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer navedenim članom pripadnici oružanih formacija Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, kao i članovi njihovih porodica nisu tretirani na jednak način kao i pripadnici drugih oružanih formacija koje su u relevantnom periodu bile u istom ili sličnom položaju, što predstavlja povredu prava na jednakost pred zakonom i odredbi o zabrani diskriminacije. Koristeći mogućnost datu u navedenoj presudi Ustavnog suda Federacije da usaglasi osporeni zakon sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) dopunio postojeći član 2. sa stavom 7. i izričito iz prava predviđenih odredbama osporenog zakona isključio pripadnike tzv. Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i propisao da se za njih i članove njihovih porodica prava uređuju Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom. Time je, po mišljenju podnosioca zahtjeva, Parlament Federacije isključujući pripadnike tzv. Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i članove njihovih porodica iz prava predviđenih odredbama osporenog zakona diskriminisao lica iz različitih vojnih formacija koja su u relevantnom periodu bila u istom ili sličnom položaju, kakav je stav bio zauzet i u navedenoj presudi Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva osporava član 35. stav 1. kojim se propisuje da prava prema osporenom zakonu koja se stiču na osnovu rane, ozljede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju po proteku prekluzivnog roka zastare od tri godine od dana stupanja na snagu zakona odnosno od dana nastanka rane, ozljede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja, tako da je, po njegovom mišljenju, istekom ovog roka onemogućeno uvo đenje u ova prava, što nije u saglasnosti sa odredbama člana II.A.(1) c) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Evropskom socijalnom poveljom i Međunarodnim sporazumom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i drugim međunarodnim dokumentima. Podnosilac zahtjeva je mišljenja da odredba stava 1. člana 35. osporenog zakona bez objektivnog i razumnog opravdanja ne ostavlja mogućnost svim pripadnicima Oružanih snaga da u slučaju invalidnosti uzrokovane ranom ili oboljenjem ostvare ista prava, jer pripadnik Oružanih snaga koji je ranjen ili obolio vršeći vojnu dužnost u cilju odbrane i kod koga se nakon 2007. godine kao posljedica ranjavanja ili oboljenja manifestira nepovoljan odnos fizičkih i duševnih sposobnosti na svakodnevne obaveze, neće moći ostvariti prava iz socijalne brige predviđena osporenim zakonom. Također ukazuje i na činjenicu da se psihički poremećaji, kao bolesti koje nastaju poslije određene traume, kao što je posttraumatski stresni poremećaj, mogu manifestirati i nakon proteka dugog niza godina poslije stradavanja. Nadalje, podnosilac zahtjeva ukazuje i na činjenicu da je dio branilačke populacije, koji je zadobio teže fizičke traume, uz pomoć međunarodnih organizacija izmješten na liječenje i oporavak u druge države, te fizički nisu bili u mogućnosti prekinuti rok zastare i podnijeti zahtjev u zakonski predviđenom roku. Po mišljenju podnosioca zahtjeva, nesporna je obaveza države da u skladu s međunarodnim instrumentima osigura socijalnu zaštitu i brigu svim licima i da za vremensko ograničavanje ostvarivanja tih prava ne postoji razumno opravdanje. Podnosilac zahtjeva smatra da ograničavanje sredstava dokazivanja (član 43. osporenog zakona) samo na pisana dokazna sredstva nije u skladu sa odredbama člana II.A.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje garantuju jednakost pred zakonom i zabranu diskriminacije. Navodi da je članom 150. Zakona o upravnom postupku kao dokazno sredstvo predviđ eno sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari, kao što su: isprave, svjedoci, izjava stranke, vještaci, uviđaj. Smatra da se uskraćivanjem dokazne snage dokaznim sredstvima navedenim u Zakonu o upravnom postupku posebno diskriminiraju lica koja su u trenutku izbijanja oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini imala prebivalište na teritorijima koje su kasnije zaposjednute od strane neke druge vojne formacije (bilo da se radi o teritoriji cijele općine ili pak o njenim dijelovima). Ta lica nisu bila u prilici sačuvati materijalne dokaze o angažiranju u formacijama oružanih snaga i okolnostima stradavanja ili obolijevanja. Pored toga, navodi da je uobičajena pojava bila da ni medicinska ustanova, u kojoj je do tada vršeno zbrinjavanje stradalih, nije uspijevala prilikom povlačenja sa datog teritorija spasiti i evakuirati medicinsku dokumentaciju koja bi kasnije mogla poslužiti kao dokazno sredstvo u postupku dokazivanja stradavanja nekog lica. Ograničavanje vremenskog perioda propisano članom 45. osporenog zakona u odnosu na medicinsku dokumentaciju, po mišljenju podnosioca zahtjeva, u suprotnosti je sa odredbama člana II.A. član 2. stav 1. tačke c. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer se ovakvim odredbama zakona negira pravo na jednakost pred zakonom i na takav način se vrši diskriminacija pojedinih skupina iz kategorije branilaca. Stoga, predlaže Ustavnom sudu Federacije da nakon provedenog postupka u skladu sa čl. 24. i 37. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donese presudu kojom će se utvrditi da odredbe člana 2. stav 7., člana 35. stav 1., člana 43. i člana 45. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica nisu u saglasnosti s odredbama člana II.A.2.c) d) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 4. Bitni navodi odgovora na zahtjev Ustavni sud Federacije je dana 15.03.2013. godine u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) zatražio od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine – Predstavničkog doma i Doma naroda, da kao druga strana u postupku dostave odgovor na zahtjev podnosioca u roku od 30 dana od dana prijema pismenog zahtjeva. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio po zahtjevu Ustavnog suda Federacije i nije dostavio traženi odgovor. 5. Sjednica Suda sa javnom raspravom U ovom ustavno-sudskom predmetu održana je javna rasprava 18.09.2013. godine na kojoj su bili prisutni: podnosilac zahtjeva lično, ovlašteni predstavnici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao punomoćnici, dok u ime Doma naroda Parlamenta nije pristupio niko, iako su uredno pozvani. Podnosilac zahtjeva je u svom izlaganju ostao u cijelosti kod navoda iz zahtjeva, bliže obrazlažući navode o diskriminaciji. Punomoćnici Predstavničkog doma su istakli da se prilikom donošenja osporenog zakona vodilo računa o primjeni Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovine i da zbog separatističkih namjera da se dio teritorije izdvoji iz teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine pripadnici tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna nisu mogli biti tretirani kao dio strukture Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Naime, vodilo se računa da ovaj zakon bude pravedan, socijalno odgovoran i osjetljiv prema ratnim stradalnicima, održiv i provodiv u ekonomsko-socijalnom smislu. Iako su pripadnici Narodne odbrane Zapadna Bosna bili na agresorskoj strani, oni su naknadno socijalno zbrinuti dobijajući status civilne žrtve rata i prava po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom. Punomoćnici osporavaju pozivanje podnosioca zahtjeva na kratak rok od tri godine iz člana 35. stav 1. osporenog zakona jer je u vrijeme donošenja ovog zakona to značilo praktično pozivanje na period od 12. godina nakon rata, što je tada bio i više nego primjeren rok za ostvarivanje prava iz ratnog perioda za svakog pripadnika oružanih i policijskih snaga Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane. 6. Relevantni propisi za odlučivanje A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Član II. A.2. "Federacija će osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u dodatku ovog ustava, Posebno: (1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na: .............. c) jednakost pred zakonom; d) zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu; n) socijalnu zaštitu." Član IV.C.3.12. "Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, ostaje: a) ................ b) Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmjeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci. c) ............ " B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) Član 40. "Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu. Zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog člana primjenjivat će se odnosno stupit će na snagu od dana određenog u tom propisu ukoliko se izmijeni na na čin koji propiše Ustavni sud. Uzimajući u obzir sve okolnosti koje su od interesa za zaštitu ustavnosti, a naročito posljedice koje utvrđeni nesklad proizvodi, odnose koji su uspostavljeni na osnovu takvog zakona ili drugog propisa, kao i interes pravne sigurnosti, Ustavni sud može utvrditi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH" o utvrđenoj neskladnosti zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prijelaznim rješenjima." C. Osporene odredbe Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) Član 35. stav 1. "Prava, prema ovom zakonu, koja se stiču po osnovu rana, povrede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona, odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja." Član 43. "Utvrđivanje da je rana ili povreda zadobijena pod okolnostima iz člana 3. ovog Zakona vrši se samo pisanim dokaznim sredstvima u skladu sa članom 44. ovog Zakona. Utvrđivanje da je lice od kojeg članovi porodice izvode prava, prema odredbama ovog Zakona, poginulo, umrlo ili nestalo pod okolnostima iz člana 3. ovog Zakona, vrši se samo pisanim dokaznim sredstvima na način iz stava 1. ovog člana. Pisanim dokaznim sredstvom prema stavu 1. ovog člana smatra se i izvorna medicinska dokumentacija koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja. Pisanim dokaznim sredstvima, u smislu ovog Zakona, ne smatra se izjava stranke i drugih lica, bez obzira na to u kom obliku je saopćena." Član 45. "Utvrđivanje da je bolest nastupila pod okolnostima iz člana 3. ovog Zakona, vrši se samo na osnovu medicinske dokumentacije koja potiče iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga." D. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) Član 1. U Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (" Službene novine Federacije BiH", br. 33/04 i 56/05), u članu 2. iza stava 6. dodaje se novi stav 7., koji glasi: "Shodno Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini pripadnici tzv. Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna ne smatraju se braniocima u smislu ovog Zakona i njihova prava kao i prava članova njihovih porodica uređuje se Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/99, 54/05 i 39/06)". E. Sudska praksa Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-22/04 od 04.05.2005. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 44/05). Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-7/12 od 20.11.2012. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 4/13). 7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije 1. a) Članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) dopunjen je član 2. osporenog zakona novim stavom 7. Presudom ovog Suda, broj U-22/04 od 4. maja 2005. godine koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 44/05 od 20. jula 2005. godine utvrđeno je da članovi 2., 3. i 4., te č lan 36. tačka 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 33/04) nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te je kao prijelazno rješenje data mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" usaglasi Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, u kom periodu se ovaj zakon može primjenjivati. Navedeni rok za usaglašavanje od šest mjeseci istekao je 20. januara 2006. godine, a time je prestala i mogućnost primjene, a samim tim i dopune navedenih zakonskih odredaba uključujući i član 2. na način kako je to regulisano članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Ovo iz razloga što je saglasno članu IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prestala primjena ovog člana. U skladu sa navedenim Ustavni sud Federacije je utvrdio da osporeni član nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine ne upuštajuću se pri tom u ocjenu njegove kompatibilnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine na način kako je to predlagao podnosilac zahtjeva. b) Članom 43. osporenog zakona propisana su dokazna sredstva za utvrđivanje da li je rana ili povreda zadobijena odnosno da li je lice od kojeg članovi porodice izvode prava po ovom zakonu poginulo, umrlo ili nestalo pod okolnostima iz člana 3. ovog zakona, a to su: pisana dokazna sredstva odnosno, saglasno članu 44. osporenog zakona, pisana vojna dokumentacija, te izvorna medicinska dokumentacija koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja. Izričito je navedeno da se pisanim dokaznim sredstvom ne smatra izjava stranke i drugih lica bez obzira na to u kojem je obliku saopćena. Članom 45. osporenog zakona još više su sužena (ograničena) dokazna sredstva za utvrđivanje da je bolest nastupila pod okolnostima iz člana 3. ovog zakona i to na medicinsku dokumentaciju koja potiče iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga. Analizirajući navedene odredbe Ustavni sud Federacije utvrdio je da bitno sužavaju odnosno isključuju primjenu odredbi Zakona o upravnom postupku koje se odnose na dokazivanje činjenica a to se u konkretnom slučaju posebno odnosi na izjavu stranke, svjedoke i druge isprave osim pisane vojne dokumentacije i na izvornu medicinsku dokumentaciju koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja (član 43.) odnosno iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga (član 45.) Isključenjem mogućnosti upotrebe i drugih dokaznih sredstava predviđenih Zakonom o upravnom postupku branioci i članovi njihovih porodica koji iz niza ratnih i poslijeratnih okolnosti (npr. uništena izvorna medicinska dokumentacija i dr.) nisu u mogućnosti pribaviti dokaze propisane osporenim zakonom dovode se u neravnopravan položaj, jer im nije osigurana mogućnost dokazivanja svojih prava koja, po ocjeni ovog Suda, osigurava primjena Zakona o upravnom postupku odnosno primjena dokaznih sredstava propisanih tim zakonom. Iz tih razloga branioci i članovi njihovih porodica su u nejednakom položaju pred zakonom. Identičan stav u pogledu ograničavanja dokaznih sredstava i, time, isključivanja odredbi Zakona o upravnom postupku koje se odnose na dokazivanje činjenica, Ustavni sud Federacije je već iznio u Presudi U-7/12 od 20.11.2012. godine. 2. Članom 35. stav 1. osporenog zakona propisano je da prava koja se prema ovom zakonu stiču po osnovu rana, povrede, oboljenja odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga zakona, odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja. Razmatrajući osporenu odredbu Ustavni sud Federacije je utvrdio da je propisan rok zastarjelosti od tri godine koji počinje teći bilo od dana stupanja na snagu ovog zakona bilo od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja. Na ovaj način, a naročito određivanjem početka roka zastare od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja Ustavni sud Federacije smatra da su svi branioci izjednačeni pred zakonom jer su u mogućnosti da ostvaruju svoja prava na jednak način u razumnom roku od tri godine, te zbog toga osporena odredba nije u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog navedenih razloga Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarevi ć, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić i Aleksandra Martinović, sudije Suda. Broj U-8/13 01. oktobra 2013. godine Sarajevo Predsjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Dr. Kata Senjak, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti članka 2. stavak 7., članka 35. stavak 1., čl. 43. i 45. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, na temelju članka IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 01.10.2013. godine, donio je PRESUDU 1. Utvrđuje se da članak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07), te čl. 43. i 45. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) nisu sukladni Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. 2. Utvrđuje se da je članak 35. stavak 1. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH". Obrazloženje 1. Podnositelj zahtjeva i predmet zahtjeva Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 07.03.2013. godine zahtjev za utvrđivanje usuglašenosti članka 2. stavak 7., članka 35. stavak 1, članka 43. i članka 45. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) (u daljnjem tekstu: osporeni zakon) sa odredbama članka II.A.2.(1) c) d) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 2. Stranke u postupku Na temelju članka 39. stavak 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom postupku su: Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao podnositelj zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine – Zastupnički dom i Dom naroda, kao donositelj osporenog zakona. Sukladno članku IV.C.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnositelj zahtjeva je ovlaštena osoba za podnošenje zahtjeva. 3. Bitni navodi podnositelja zahtjeva Podnositelj zahtjeva je naveo da su člankom 2. stavak 7. pripadnici vojnih formacija Narodne obrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna isključeni iz prava predviđenih osporenim zakonom i dodijeljeno im je svojstvo građanskih osoba protivno obilježjima takvih osoba danih u Četvrtoj ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, koje svojstvo imaju "građanske osobe koje ne učestvuju u neprijateljstvima i koje se ne odaju nikakvoj djelatnosti vojničke prirode". Ističe da navedena odredba osporenog zakona nije u suglasnosti s člankom II.A.2.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji svim osobama na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine jamči jednakost pred zakonom i zabranjuje svaku diskriminaciju utemeljenu na rasi, boji kože, spolu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu. Nadalje se navodi da je člankom 2. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", broj 33/04) definiran pojam branitelja za koji je Ustavni sud Federacije, u Presudi broj U-22/04 od 4. svibnja 2005. godine utvrdio da nije sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, jer navedenim člankom pripadnici oružanih formacija Narodne obrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, kao i članovi njihovih obitelji nisu tretirani na jednak način kao i pripadnici drugih oružanih formacija koje su u relevantnom periodu bile u istom ili sličnom položaju, što predstavlja povredu prava na jednakost pred zakonom i odredbi o zabrani diskriminacije. Koristeći mogućnost danu u navedenoj presudi Ustavnog suda Federacije da usuglasi osporeni zakon sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) dopunio postojeći članak 2. sa stavkom 7. i izričito iz prava predviđenih odredbama osporenog zakona isključio pripadnike tzv. Narodne obrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i propisao da se za njih i članove njihovih obitelji prava uređuju Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom. Time je, po mišljenju podnositelja zahtjeva, Parlament Federacije isključujući pripadnike tzv. Narodne obrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i članove njihovih obitelji iz prava predviđenih odredbama osporenog zakona diskriminirao osobe iz različitih vojnih formacija koje su u relevantnom periodu bile u istom ili sličnom položaju, kakav je stav bio zauzet i u navedenoj presudi Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Podnositelj zahtjeva osporava članak 35. stavak 1. kojim se propisuje da prava prema osporenom zakonu koja se stiču na temelju rane, ozljede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju po proteku prekluzivnog roka zastare od tri godine od dana stupanja na snagu zakona odnosno od dana nastanka rane, ozljede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja, tako da je, po njegovom mišljenju, istekom ovog roka onemogućeno uvođenje u ova prava, što nije u suglasnosti s odredbama članka II.A.(1) c) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Europskom socijalnom poveljom i Međunarodnim sporazumom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i drugim međunarodnim dokumentima. Podnositelj zahtjeva je mišljenja da odredba stavka 1. članka 35. osporenog zakona bez objektivnog i razumnog opravdanja ne ostavlja mogućnost svim pripadnicima Oružanih snaga da u slučaju invalidnosti uzrokovane ranom ili oboljenjem ostvare ista prava, jer pripadnik Oružanih snaga koji je ranjen ili obolio vršeći vojnu dužnost u cilju obrane i kod koga se nakon 2007. godine kao posljedica ranjavanja ili oboljenja manifestira nepovoljan odnos tjelesnih i duševnih sposobnosti na svakodnevne obveze, neće moći ostvariti prava iz socijalne brige predviđene osporenim zakonom. Također ukazuje i na činjenicu da se psihički poremećaji, kao bolesti koje nastaju poslije određene traume, kao što je posttraumatski stresni poremećaj, mogu manifestirati i nakon proteka dugog niza godina poslije stradavanja. Nadalje, podnositelj zahtjeva ukazuje i na činjenicu da je dio braniteljske populacije, koji je zadobio teže tjelesne traume, uz pomoć međunarodnih organizacija izmješten na liječenje i oporavak u druge države, te tjelesno nisu bili u mogućnosti prekinuti rok zastare i podnijeti zahtjev u zakonski predviđenom roku. Po mišljenju podnositelja zahtjeva, nesporna je obveza države da sukladno međunarodnim instrumentima osigura socijalnu zaštitu i brigu svim osobama i da za vremensko ograničavanje ostvarivanja tih prava ne postoji razumno opravdanje. Podnositelj zahtjeva smatra da ograničavanje sredstava dokazivanja (članak 43. osporenog zakona) samo na pisana dokazna sredstva nije sukladan odredbama članka II.A.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje jamče jednakost pred zakonom i zabranu diskriminacije. Navodi da je člankom 150. Zakona o upravnom postupku kao dokazno sredstvo predviđeno sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari, kao što su: isprave, svjedoci, izjava stranke, vještaci, uviđaj. Smatra da se uskraćivanjem dokazne snage dokaznim sredstvima navedenim u Zakonu o upravnom postupku posebice diskriminiraju osobe koje su u trenutku izbijanja oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini imale prebivalište na teritorijima koje su kasnije zaposjednute od strane neke druge vojne formacije (bilo da se radi o teritoriji cijele općine ili pak o njenim dijelovima). Te osobe nisu bile u prilici sačuvati materijalne dokaze o angažiranju u formacijama oružanih snaga i okolnostima stradavanja ili obolijevanja. Pored toga, navodi da je uobičajena pojava bila da ni medicinska ustanova, u kojoj je do tada vršeno zbrinjavanje stradalih, nije uspijevala prilikom povlačenja sa danog teritorija spasiti i evakuirati medicinsku dokumentaciju koja bi kasnije mogla poslužiti kao dokazno sredstvo u postupku dokazivanja stradavanja neke osobe. Ograničavanje vremenskog perioda propisano člankom 45. osporenog zakona u odnosu na medicinsku dokumentaciju, po mišljenju podnositelja zahtjeva, u suprotnosti je sa odredbama članka II.A. članak 2. stavak 1. točke c. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer se ovakvim odredbama zakona negira pravo na jednakost pred zakonom i na takav način se vrši diskriminacija pojedinih skupina iz kategorije branitelja. Stoga, predlaže Ustavnom sudu Federacije da nakon provedenog postupka sukladno čl. 24. i 37. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donese presudu kojom će se utvrditi da odredbe članka 2. stavak 7., članka 35. stavak 1., članka 43. i članka 45. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji nisu u suglasnosti s odredbama članka II.A.2.c) d) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 4. Bitni navodi odgovora na zahtjev Ustavni sud Federacije je dana 15.03.2013. godine sukladno članku 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) zatražio od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine - Zastupničkog doma i Doma naroda, da kao druga strana u postupku dostave odgovor na zahtjev podnositelja u roku od 30 dana od dana prijema pismenog zahtjeva. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio po zahtjevu Ustavnog suda Federacije i nije dostavio traženi odgovor. 5. Sjednica Suda s javnom raspravom U ovom ustavno-sudskom predmetu održana je javna rasprava 18.09.2013. godine na kojoj su bili nazočni: podnositelj zahtjeva osobno, ovlašteni predstavnici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao opunomoćenici, dok u ime Doma naroda Parlamenta nije nazočio nitko, iako su uredno pozvani. Podnositelj zahtjeva je u svom izlaganju ostao u cijelosti kod navoda iz zahtjeva, bliže obrazlažući navode o diskriminaciji. Opunomoćenici Zastupničkog doma su istakli da se prilikom donošenja osporenog zakona vodilo računa o primjeni Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovine i da zbog separatističkih namjera da se dio teritorije izdvoji iz teritorijlnog integriteta Bosne i Hercegovine pripadnici tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna nisu mogli biti tretirani kao dio strukture Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Naime, vodilo se računa da ovaj zakon bude pravedan, socijalno odgovoran i osjetljiv prema ratnim stradalnicima, održiv i provodiv u ekonomsko-socijalnom smislu. Iako su pripadnici Narodne obrane Zapadna Bosna bili na agresorskoj strani, oni su naknadno socijalno zbrinuti dobijajući status civilne žrtve rata i prava po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom. Opunomoćenici osporavaju pozivanje podnositelja zahtjeva na kratak rok od tri godine iz članka 35. stavak 1. osporenog zakona jer je u vrijeme donošenja ovog zakona to značilo praktično pozivanje na period od 12 godina nakon rata, što je tada bio i više nego primjeren rok za ostvarivanje prava iz ratnog perioda za svakog pripadnika oružanih i policijskih snaga Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane. 6. Relevantni propisi za odlučivanje A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Članak II. A.2. "Federacija će osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u dodatku ovog ustava, Posebice: (1) Sve osobe na teritoriji Federacije uživaju prava na: .............. c) jednakost pred zakonom; d) zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu; n) socijalnu zaštitu." Članak IV.C.3.12. "Odluke Ustavnog suda konačne su i obvezujuć e, osobito ako: a) ................ b) Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona, grada ili bilo koje općine nije sukladan ovom ustavu. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci. c) ............ " B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) Članak 40. "Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije sukladan Ustavu neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu. Zakon ili drugi propis iz stavka 1. ovog članka primjenjivat će se odnosno stupit će na snagu od dana određenog u tom propisu ukoliko se izmjeni na način koji propiše Ustavni sud. Uzimajući u obzir sve okolnosti koje su od interesa za zaštitu ustavnosti, a naročito posljedice koje utvrđeni nesklad proizvodi, odnose koji su uspostavljeni na temelju takvog zakona ili drugog propisa, kao i interes pravne sigurnosti, Ustavni sud može utvrditi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH"o utvrđenoj neskladnosti zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prijelaznim rješenjima." C. Osporene odredbe Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) Članak 35. stavak 1. "Prava, prema ovom zakonu, koja se stiču po osnovu rana, povrede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona, odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja." Članak 43. "Utvrđivanje da je rana ili povreda zadobijena pod okolnostima iz članka 3. ovog Zakona vrši se samo pisanim dokaznim sredstvima sukladno članku 44. ovog Zakona. Utvrđivanje da je osoba od koje članovi obitelji izvode prava, prema odredbama ovog Zakona, poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 3. ovog Zakona, vrši se samo pisanim dokaznim sredstvima na način iz stavka 1. ovog članka. Pisanim dokaznim sredstvom prema stavku 1. ovog članka smatra se i izvorna medicinska dokumentacija koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja. Pisanim dokaznim sredstvima, u smislu ovog Zakona, ne smatra se izjava stranke i drugih osoba, bez obzira na to u kom obliku je saopćena." Članak 45. "Utvrđivanje da je bolest nastupila pod okolnostima iz članka 3. ovog Zakona, vrši se samo na temelju medicinske dokumentacije koja potiče iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga." D. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) Članak 1. U Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04 i 56/05), u članku 2. iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7., koji glasi: "Shodno Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini pripadnici tzv. Narodne obrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna ne smatraju se braniteljima u smislu ovog Zakona i njihova prava kao i prava članova njihovih obitelji uređuje se Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/99, 54/05 i 39/06)". E. Sudska praksa Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-22/04 od 04.05.2005. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 44/05). Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-7/12 od 20.11.2012. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 4/13). 7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije 1. a) Člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) dopunjen je članak 2. osporenog zakona novim stavkom 7. Presudom ovog Suda, broj U-22/04 od 4. svibnja 2005. godine koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 44/05 od 20. srpnja 2005. godine utvrđeno je da članci 2., 3. i 4., te članak 36. točka 1. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", broj 33/04) nisu u suglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te je kao prijelazno rješenje data mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" usuglasi Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, u kom periodu se ovaj zakon može primjenjivati. Navedeni rok za usuglašavanje od šest mjeseci istekao je 20. siječnja 2006. godine, a time je prestala i mogućnost primjene, a samim tim i dopune navedenih zakonskih odredaba uključujući i članak 2. na način kako je to regulirano člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. Ovo iz razloga što je suglasno članku IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prestala primjena ovog članka. Sukladno navedenom Ustavni sud Federacije je utvrdio da osporeni članak nije sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine ne upuštajuću se pri tom u ocjenu njegove kompatibilnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine na način kako je to predlagao podnositelj zahtjeva. b) Člankom 43. osporenog zakona propisana su dokazna sredstva za utvrđivanje da li je rana ili povreda zadobijena odnosno da li je osoba od koje članovi obitelji izvode prava po ovom zakonu poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 3. ovog zakona, a to su: pisana dokazna sredstva odnosno, suglasno članku 44. osporenog zakona, pisana vojna dokumentacija, te izvorna medicinska dokumentacija koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja. Izričito je navedeno da se pisanim dokaznim sredstvom ne smatra izjava stranke i drugih osoba bez obzira na to u kojem je obliku saopćena. Člankom 45. osporenog zakona još više su sužena (ograničena) dokazna sredstva za utvrđivanje da je bolest nastupila pod okolnostima iz članka 3. ovog zakona i to na medicinsku dokumentaciju koja potiče iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga. Analizirajući navedene odredbe Ustavni sud Federacije utvrdio je da bitno sužavaju odnosno isključuju primjenu odredbi Zakona o upravnom postupku koje se odnose na dokazivanje činjenica a to se u konkretnom slučaju posebice odnosi na izjavu stranke, svjedoke i druge isprave osim pisane vojne dokumentacije i na izvornu medicinsku dokumentaciju koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja (članak 43.) odnosno iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga (članak 45.) Isključenjem mogućnosti upotrebe i drugih dokaznih sredstava predviđenih Zakonom o upravnom postupku branitelji i članovi njihovih obitelji koji iz niza ratnih i poslijeratnih okolnosti (npr. uništena izvorna medicinska dokumentacija i dr) nisu u mogućnosti pribaviti dokaze propisane osporenim zakonom dovode se u neravnopravan položaj, jer im nije osigurana mogućnost dokazivanja svojih prava koja, po ocjeni ovog Suda, osigurava primjena Zakona o upravnom postupku odnosno primjena dokaznih sredstava propisanih tim zakonom. Iz tih razloga branitelji i članovi njihovih obitelji su u nejednakom položaju pred zakonom. Istovjetno stanovište u pogledu ograničavanja dokaznih sredstava i, time, isključivanja odredbi Zakona o upravnom postupku koje se odnose na dokazivanje činjenica, Ustavni sud Federacije je već iznio u Presudi U-7/12 od 20.11.2012. godine. 2. Člankom 35. stavak 1. osporenog zakona propisano je da prava koja se prema ovom zakonu stiču po osnovu rana, povrede, oboljenja odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga zakona, odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja. Razmatrajući osporenu odredbu Ustavni sud Federacije je utvrdio da je propisan rok zastarjelosti od tri godine koji počinje teći bilo od dana stupanja na snagu ovog zakona bilo od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja. Na ovaj način, a naročito određivanjem početka roka zastare od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja Ustavni sud Federacije smatra da su svi branitelji izjednačeni pred zakonom jer su u mogućnosti da ostvaruju svoja prava na jednak način u razumnom roku od tri godine, te stoga osporena odredba nije u nesuglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog navedenih razloga Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić i Aleksandra Martinović, suci Suda. Broj U-8/13 01. listopada 2013. godine Sara jevo Predsjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Dr. Kata Senjak, v. r. AGENCIJA ZA BANKARSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE