Aktio

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE

Zakon o imigraciji i azilu Bosne i Hercegovine

Na osnovu člana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma održanoj 24. novembra 1999. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 3. decembra 1999. godine, usvojila je

ZAKON
O IMIGRACIJI I AZILU BOSNE I HERCEGOVINE

Poglavlje I. - Opće odredbe

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak ulaska i boravka stranaca na teritoriji Bosne i Hercegovine, razlozi za odbijanje ulaska i protjerivanje stranaca, kao i postupak podnošenja zahtjeva za azil, odobrenja azila i prestanak azila u Bosni i Hercegovini.

Strancem se, u smislu ovog zakona, smatraju sve osobe koje nemaju državljanstvo Bosne i Hercegovine u skladu sa članom I 7. Ustava Bosne i Hercegovine i Zakonom o državljanstvu Bosne i Hercegovine.

Član 2.

Stranci moraju poštovati odredbe ovog zakona koje se odnose na njihov ulazak i boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine, u skladu sa svim međunarodnim sporazumima u kojima je Bosna i Hercegovina ugovorna strana, naročito sa Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. god., i svim posebnim propisima izdatim u skladu sa ovim zakonom i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine općenito, a naročito sa članom II, članom III 1.f, članom III 2.c i III 3.a-b kao i članom V 4.a.

Stranci moraju poštovati ustavni poredak i zakone Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, kao i propise koji su neophodni u demokratskom društvu u interesu državne ili javne sigurnosti, za održavanje javnog reda, za sprečavanje kriminala, za zaštitu zdravlja ili morala, ili za zaštitu prava i sloboda drugih.

Član 3.

Stranci koji borave u Bosni i Hercegovini, pod uslovima koje određuje ovaj zakon, uživaju pravo na slobodno kretanje unutar zemlje i na slobodan izbor mjesta svog boravka.

Član 4.

Stranci moraju, u propisanom roku, predočiti nadležnim organima dokumente, informacije i potvrde potrebne za provođenje postupka odobrenja, kako je određeno ovim zakonom.

U svim fazama postupka stranci će biti obaviješteni o pravima i obavezama koje proističu iz ovog zakona, kao i o pravu na žalbu, svim eventualnim potraživanjima za naknadu šteta i svim formalnostima potrebnim kako bi njihova prava bila priznata.

Član 5.

Za vrijeme svog boravka na teritoriji Bosne i Hercegovine, stranci moraju posjedovati dokumente na osnovu kojih su dobili odobrenje za ulazak ili boravak, te ih po zahtjevu predočiti nadležnom organu vlasti.

Član 6.

Poglavlja II, III, IV i V, osim čl. 33., 34., 37., 38. i 42. ne primjenjuju se na podnosioce zahtjeva za azil, kao ni na osobe kojima je odobren azil, ukoliko nije drugačije određeno ovim zakonom. Član 56. se takođe ne primjenjuje na podnosioce zahtjeva za azil, kao ni na osobe kojima je odobren azil.

Poglavlje II. - Ulazak

Član 7.

Stranci koji ulaze na teritoriju Bosne i Hercegovine moraju imati važeći pasoš koji je izdao državni organ i važeću vizu, osim ako međunarodnim sporazumom u kojem je Bosna i Hercegovina ugovorna strana ili propisom koji je izdalo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nije određeno drugačije.

Pasošem se, u smislu ovog zakona, takođe smatraju i svaka propusnica, lična karta ili putni dokument koji ovlašćuju stranca da uđe na teritoriju Bosne i Hercegovine, izdati u skladu sa međunarodnim sporazumom u kojem je Bosna i Hercegovina ugovorna strana, naročito s članom 28. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. god., ili s odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Član 8.

Da bi ušli u Bosnu i Hercegovinu, stranci mogu preći granicu samo na graničnim mjestima otvorenim za međunarodni promet ili na onim mjestima namijenjenim za promet između dvije države, osim ako sporazumima između Bosne i Hercegovine i susjednih država nije određeno drugačije.

Član 9.

Stranci koji su u skladu sa članom 7. stav 1. ovog zakona oslobođeni obaveze pribavljanja vize za ulazak na teritoriju Bosne i Hercegovine imaju pravo na boravak u zemlji u trajanju od tri mjeseca, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno. Ovi stranci moraju predočiti potvrde i dokumente navedene u daljem tekstu, ukoliko nije drugačije određeno.

Član 10.

Da bi ušli u Bosnu i Hercegovinu, stranci moraju posjedovati dokumente koji se odnose na svrhu i uslove njihovog boravka i biti u mogućnosti da pruže dokaz o postojanju sredstava za izdržavanje, kao i garancije za repatrijaciju.

Postojanje sredstava za izdržavanje može se dokazati: posjedovanjem gotovog novca, garantnog pisma, smještaja rezervisanog, odnosno plaćenog preko putničke agencije, ili drugih pouzdanih sredstava.

Garantno pismo mogu izdati državljani Bosne i Hercegovine i stranci koji imaju ovlaštenje za boravak duži od godinu dana. Osoba koja poziva preuzima na sebe obavezu da obezbijedi smještaj, pokrije troškove liječenja, i osigura izdržavanje podnosioca zahtjeva tokom boravka u Bosni i Hercegovini.

Postojanje garancije za repatrijaciju može se dokazati davanjem na uvid prevozne karte koja vrijedi i za povratak ili nastavak putovanja, kao i time što stranac posjeduje odgovarajuće prevozno sredstvo. Kad god je to potrebno, može se zahtijevati posjedovanje različitih viza koje ovlašćuju stranca da nastavi putovanje na teritoriju drugih država.

Kada podnosilac zahtjeva želi da uđe u Bosnu i Hercegovinu s ciljem da radi ili obavlja druge profitabilne djelatnosti podložne oporezivanju, može ući samo ako ima dozvolu za rad ili njen ekvivalent. Smatra se da zahtjevi za vizu podneseni zajedno sa takvom dozvolom zadovoljavaju uslove navedene u ovom članu koji se odnose na postojanje sredstava za izdržavanje.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine može odlučiti o izuzecima od gore navedenih uslova.

Poglavlje III. - Vize i pasoši

Član 11.

Viza je dozvola kojom se dopušta ulazak i boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine u ograničenom vremenskom roku.

Vize za jedan ili dva ulaska važe najviše tri mjeseca, dok vize kojima se dozvoljava više ulazaka važe najduže godinu dana.

Vizom se dozvoljava boravak u roku koji je u njoj naveden, ali najduže 90 dana. Kad je u pitanju viza kojom se dozvoljava više ulazaka, svaki pojedinačni boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine ne može biti duži od 90 dana.

Za vrijeme važenja vize za jedan ulazak period boravka naveden u vizi može se produžiti u skladu sa pravilima koja važe za izdavanje vize, i to najduže na period od 90 dana od dana ulaska.

Član 12.

Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine podzakonskim aktima propisuje zajedničke uslove za provođenje člana 10., određuje format i utvrđuje jedinstvenu naknadu za izdavanje vize.

Zahtjev za izdavanje vize podnosi se unaprijed i vize izdaju diplomatsko-konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine u inostranstvu, za šta je nadležno Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

Ako se iz opravdanih razloga zahtjev za vizu podnosi na granici, razmatra ga pogranična služba i o njemu odlučuje u skladu sa podzakonskim aktima koje izdaje Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine.

Član 13.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je isključivo nadležno za određivanje država čijim građanima nije potrebna viza za ulazak u Bosnu i Hercegovinu. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je takođe isključivo nadležno da oslobodi od obaveze pribavljanja vize osobe kojima su druge zemlje priznale status izbjeglice.

Član 14.

U skladu sa podzakonskim aktima koje izdaje Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine može se izdati putni dokument koji važi za jedno putovanje u inostranstvo strancu kojem je odobren boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine, a čiji je pasoš ili državni putni dokument izgubljen ili uništen i ne može se zamijeniti, kako bi se tom strancu omogućio povratak u državu u kojoj ima uobičajeno mjesto boravka.

Poglavlje IV. - Odobrenje boravka

Član 15.

U smislu ovog zakona:

  • a)
    kraći boravak je boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine u trajanju do tri mjeseca, ukoliko na vizi nije drugačije naznačeno;
  • b)
    privremeni boravak je boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine u trajanju do godinu dana, ukoliko nije drugačije određeno dozvolom boravka;
  • c)
    stalni boravak je boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine s neograničenim periodom, ukoliko nije drugačije određeno zakonom ili međunarodnim sporazumima.

Član 16.

Ukoliko stranac želi ostati i nakon isteka roka određenog za kraći boravak, mora podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka.

Član 17.

Odobrenje privremenog boravka se može izdati iz opravdanih razloga kao što je brak sa državljaninom Bosne i Hercegovine, ili obrazovanje, radni odnos odnosno poslovne svrhe na osnovu izdate radne dozvole, ili liječenje.

Odobrenje privremenog boravka se može izdati za period do godinu dana, ili za period važenja pasoša stranca, ukoliko taj pasoš vrijedi za period kraći od godinu dana.

Odobrenje privremenog boravka može se produžavati.

Član 18.

Odobrenje stalnog boravka se izdaje strancu koji na osnovu odobrenja privremenog boravka živi na teritoriji Bosne i Hercegovine najmanje pet godina.

Odobrenje stalnog boravka se izdaje strancu i prije isteka roka iz stava 1. ovog člana, kada zahtjev za dozvolu odobrenja stalnog boravka podnese član porodice, kako je definisano u članu 19. stav 2. ovog zakona, državljanina Bosne i Hercegovine. Međutim, odobravanje stalnog boravka strancu čiji je bračni drug državljanin Bosne i Hercegovine podliježe periodu čekanja od godinu dana nakon datuma sklapanja braka.

Član 19.

Bez obzira na gore navedene odredbe, članovima uže porodice stranca koji posjeduje odobrenje stalnog ili privremenog boravka, boravak se odobrava u istom periodu za vrijeme kojeg boravi i taj stranac.

Članovima uže porodice u smislu ove odredbe smatraju se:

  • a)
    bračni drug;
  • b)
    djeca do 18 godina života ili izdržavana djeca koja žive u zajedničkom domaćinstvu;
  • c)
    roditelji, djedovi i nane izdržavani u zajedničkom domaćinstvu.

Član 20.

Zahtjev za odobrenje privremenog boravka može se odbiti ukoliko:

  • a)
    je stranac ušao na teritoriju Bosne i Hercegovine ne poštujući uslove ulaska propisane ovim zakonom;
  • b)
    stranac nema dovoljno sredstava za izdržavanje, osim kada se radi o članovima porodice koji su materijalno ovisni, ili
  • c)
    strancu nije izdata potrebna radna dozvola ili dozvola za obavljanje samostalne privredne djelatnosti.

Neće se izdati odobrenje privremenog ili stalnog boravka strancu koji:

  • a)
    je registriran kao međunarodni prestupnik u Sektoru za odnose sa Interpolom Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine;
  • b)
    predstavlja prijetnju javnom redu Bosne i Hercegovine.

Član 21.

Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine može podzakonskim aktima detaljnije regulirati provođenje čl. 17., 18. i 19. ovog zakona.

Zahtjev za odobrenje boravka mora se podnijeti nadležnom organu entiteta.

Zahtjev se mora podnijeti prije ulaska, odnosno, gdje to odgovara, prije isteka zakonskog perioda boravka i uz njega se dostavljaju dokumenti kojima se taj zahtjev opravdava.

Nadležni organ entiteta rješenjem odlučuje po zahtjevu bez nepotrebnog odlaganja i najkasnije u roku od 30 dana. Nadležni organ izdaje podnosiocu zahtjeva potvrdu da je podnio zahtjev, koja se smatra odobrenjem boravka dok se o zahtjevu ne donese konačno rješenje, a kopiju istovremeno šalje Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine.

Kopije svih rješenja kojima se odlučuje o zahtjevima za odobravanje boravka, popraćene kopijama svih dokumenata od značaja za donošenje odluke nadležni organ entiteta šalje u roku od sedam dana Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine.

Član 22.

Rješenje kojim se odbija boravak izdaje se u pismenoj formi uz obrazloženje koje sadrži razloge za odbijanje i pouku o pravu na žalbu koja se podnosi Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva koji je odbijen može uložiti žalbu u roku od petnaest dana od dana prijema rješenja. Prije isteka tog roka ne može se protjerati sa teritorije Bosne i Hercegovine.

Nakon što je uložio žalbu, podnosilac zahtjeva se ne može protjerati sa teritorije Bosne i Hercegovine dok Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine ne donese konačno rješenje.

Konačno rješenje Ministarstva civilnih poslova i komunikacija se zasniva na razlozima propisanim ovim i drugim odgovarajućim zakonima i izdaje se u pismenoj formi.

Član 23.

U slučaju da se može osnovano vjerovati da bi Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine odlučilo drugačije nego nadležni organ entiteta, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine može, u roku od (mjesec dana) nakon prijema rješenja iz člana 21. stava 5. ovog zakona, kojim se odobrava boravak, preispitati rješenje i donijeti konačnu odluku kojom će to rješenje potvrditi ili ukinuti. Nadležni organ entiteta koji je izdao ovo rješenje kao i podnosilac zahtjeva čije se odobrenje preispituje imaju pravo da učestvuju u postupku i dužni su da po zahtjevu dostave potrebne podatke.

Konačno rješenje Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine se zasniva na razlozima propisanim ovim i drugim odgovarajućim zakonima i izdaje se u pismenoj formi.

Član 24.

Dokaz o odobrenju boravka, kao i dužina trajanja tog odobrenja, navodi se u pasošu stranca. Strancima kojima je odobren stalni boravak nadležni općinski organi mjesta u kojem imaju stalni boravak izdaju dokument za identifikaciju kojim se potvrđuje njihovo pravo na boravak u Bosni i Hercegovini.

Član 25.

Stranci kojima je u njihovom stranom pasošu izdato odobrenje boravka u Bosni i Hercegovini, bilo privremeno ili stalno, oslobođeni su obaveze pribavljanja vize za ulazak u Bosnu i Hercegovinu.

Član 26.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će donijeti propise u vezi s obavezom prijave boravka stranaca u Bosni i Hercegovini.

Poglavlje V. - Odbijanje ulaska i protjerivanje

Član 27.

Strancu se može odbiti ulazak:

  • a)
    ukoliko nema pasoš koji je potreban za ulazak u Bosnu i Hercegovinu;
  • b)
    ukoliko nema vizu, odobrenje boravka ili drugu dozvolu potrebnu za ulazak, boravak i rad u Bosni i Hercegovini;
  • c)
    ukoliko prilikom ulaska izbjegava da pograničnoj službi pokaže tražene podatke ili namjerno daje pogrešne podatke koji se tiču njegovog prava na ulazak u Bosnu i Hercegovinu, ili namjerno izbjegava svaku takvu situaciju;
  • d)
    ukoliko se može osnovano pretpostaviti da će mu nedostajati sredstva neophodna za boravak u Bosni i Hercegovini, osim u slučaju kada mu je odobrena viza ili odobrenje boravka, ili
  • e)
    ukoliko se može pretpostaviti da će obavljati djelatnosti za koje je potrebna radna dozvola, a takvu dozvolu ne posjeduje.

Strancu će se odbiti ulazak u zemlju ukoliko bi njegovo prisustvo u zemlji predstavljalo prijetnju javnom redu i sigurnosti.

Član 28.

Rješenje o odbijanju ulaska donosi se na graničnom ulaznom mjestu, ili u Bosni i Hercegovini ako su u pitanju stranci koji su ilegalno ušli ili koji su ilegalno ostali na teritoriji Bosne i Hercegovine nakon isteka vize ili roka iz člana 9. ovog zakona. Nakon što je poništena viza u skladu sa čl. 30. i 32. ovog zakona strancu koji je ilegalno ostao na teritoriji Bosne i Hercegovine, nadležni organ na graničnom ulaznom mjestu ili u Bosni i Hercegovini izdaće nalog o odbijanju ulaska u zemlju.

Član 29.

Stranac može biti protjeran iz Bosne i Hercegovine:

  • a)
    ako ostane na teritoriju Bosne i Hercegovine nakon što mu je isteklo odobrenje boravka ili ako je odobrenje poništeno u skladu sa čl. 30., 31. i 32.;
  • b)
    ako ga sud u Bosni i Hercegovini osudi za krivično djelo i kazni sa više od četiri godine zatvora.

Član 30.

Vize i odobrenje boravka mogu se ukinuti:

  • a)
    ako stranac namjerno da pogrešne podatke ili namjerno prikrije okolnosti od važnosti za davanje odobrenja;
  • b)
    ako stranac obavlja djelatnosti za koje je potrebna radna dozvola, a ne posjeduje takvu dozvolu;
  • c)
    ako prisustvo stranca predstavlja prijetnju javnom redu i sigurnosti.

Tačka a) i b) se ne primjenjuju ako je stranac živio u Bosni i Hercegovini više od četiri godine i imao odobrenje boravka, a u mogućnosti je da dokaže postojanje vanrednih razloga za ovo izuzeće.

Član 31.

Rješenje kojim se odobrava stalni boravak će se ukinuti ako se utvrdi da stranac više nije nastanjen u Bosni i Hercegovini.

Član 32.

Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine donosi rješenje o ukidanju viza i odobrenju boravka.

Član 33.

O odbijanju ulaska i protjerivanju stranaca odlučuje nadležni organ naredbom koja se donosi u pismenoj formi, uz obavezno obrazloženje. Sve odluke nadležnog organa entiteta iz člana 35. kojima se odbija ulazak, popraćene kopijama svih dokumenata od značaja za donošenje odluke, nadležni organ entiteta dostavlja Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine, u roku od sedam dana.

Protjerivanje se nalaže za određeni period od najmanje jedne i najviše deset godina.

Član 34.

Stranci neće biti ni na koji način vraćeni ili protjerani na granicu teritorija gdje bi im život ili sloboda bili ugroženi zbog njihove rase, vjere, nacionalnosti, članstva u određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, bez obzira da li su zvanično dobili azil. Zabrana vraćanja i protjerivanja odnosi se i na osobe za koje postoji osnovana sumnja da bi bile u opasnosti da budu podvrgnute mučenju ili drugom nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Stranci se takođe ne mogu poslati u zemlju u kojoj nisu zaštićeni od slanja na takvu teritoriju.

Član 35.

Rješenje kojim se odbija ulazak na granici donosi nadležna pogranična služba. Pogranična služba izdaje nalog kojim se odbija ulazak na granici kada je to neophodno da bi se izvršilo rješenje iz čl. 30. i 32. ovog zakona.

Odluku kojom se odbija ulazak koja je donesena na teritoriji Bosne i Hercegovine donosi nadležni organ entiteta. Odbijanje ulaska na granici nalaže nadležni organ entiteta ako su u pitanju stranci koji su ilegalno ostali na teritoriji Bosne i Hercegovine nakon što im je poništena viza u skladu sa čl. 30. i 32. ovog zakona.

Međutim, kada stranac protiv vraćanja navede razloge vezane za član 34. ili član 46, nadležna pogranična služba, odnosno nadležni organ entiteta, u skladu sa članom 49. stav 2. i članom 50., upućuje predmet Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine na odlučivanje.

Član 36.

Odluku o protjerivanju donosi Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine.

Član 37.

Stranac može uložiti žalbu Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine na odluku kojom se odbija ulazak donesenu od strane pogranične službe. Takva žalba ne odlaže izvršenje, osim ako Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine to ne naloži.

Član 38.

Stranac može uložiti žalbu Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine na odluku kojom se odbija ulazak donesenu na teritoriji Bosne i Hercegovine od strane nadležnog organa entiteta.

Stranac može uložiti žalbu žalbenom vijeću utvrđenom članom 53. na naredbu o protjerivanju koju je izdalo Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine.

Žalba odlaže izvršenje u skladu s ovim članom.

Član 39.

Žalbe iz čl. 37. i 38. mogu se izjaviti u roku od petnaest dana od dana dostavljanja odluke osobi na koju se odluka odnosi.

Član 40.

Odluku o odbijanju ulaska izvršava nadležna policija ili služba u skladu s ovim i drugim zakonima kojima se uređuje ova materija.

Član 41.

Stranac protiv koga je donesena odluka o protjerivanju napušta zemlju u roku od mjesec dana nakon dostavljanja konačne odluke, ukoliko se njome ne određuje drugačije. U protivnom, nalog o protjerivanju izvršava nadležna policija ili služba u skladu s ovim i drugim zakonima kojima se uređuje ova materija.

Član 42.

Odluka o odbijanju ulaska ili o protjerivanju ne može se izvršiti prije nego što je stranac izdržao kaznu zatvora na koju je osuđen. Ukoliko je pokrenut sudski postupak protiv stranca, ova odluka se ne može izvršiti prije nego što je predmet pravosnažno okončan.

Član 43.

Odluka o odbijanju ulaska ili odluka o protjerivanju ne može se izvršiti u suprotnosti s odredbama člana 34. ovog zakona.

Član 44.

Ukoliko izvršavanje odluke ne podliježe ograničenjima iz člana 34. ovog zakona, stranac kome je zabranjen ulazak ili koji je protjeran šalje se u zemlju porijekla ili u zemlju iz koje je došao u Bosnu i Hercegovinu.

Član 45.

Ukoliko se strancu zabrani ulazak u zemlju ili ukoliko bude protjeran, stranac je dužan platiti troškove svog putovanja do mjesta gdje se šalje.

Poglavlje VI. - Azil

Član 46.

Prema ovom zakonu, azil se odobrava:

  • a)
    strancu koji se, prema definiciji izbjeglice iz člana 1. A (2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i člana 1. Protokola iz 1967. godine, zbog opravdanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj društvenoj grupi ili svojih političkih mišljenja, nađe izvan zemlje čije državljanstvo ima i koji ne može, ili zbog tog straha ne želi da traži zaštitu te zemlje; ili koji, ako nema državljanstvo a nalazi se izvan zemlje u kojoj je imao svoje uobičajeno mjesto boravka, uslijed takvih događaja, ne može, ili zbog straha ne želi da se u nju vrati;
  • b)
    strancu koji se, iako ne zadovoljava uslove iz tačke a) ovog člana, ipak ne može vratiti u zemlju porijekla gdje bi njegov život ili sloboda bili ugroženi ili gdje bi bio u opasnosti da bude podvrgnut mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju.

Član 47.

Odredbe člana 46. ovog zakona se ne primjenjuju na osobu za koju se osnovano može vjerovati da je:

  • a)
    počinila zločin protiv mira, ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti kao što je definisano u međunarodnim dokumentima koji sadrže odredbe u vezi s takvim zločinima;
  • b)
    počinila težak nepolitički zločin izvan zemlje izbjeglištva prije nego što joj je odobren ulazak u tu zemlju, ili
  • c)
    kriva za djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.

Azil može biti odbijen osobi kojoj je status izbjeglice priznat u drugoj zemlji, ili koja je našla djelotvornu zaštitu druge zemlje i u mogućnosti je da se vrati u tu zemlju i ponovo tu zaštitu koristi.

Član 48.

Azil odobren u Bosni i Hercegovini može prestati da važi za osobu:

  • a)
    koja dobrovoljno ponovno koristi zaštitu zemlje čije ima državljanstvo;
  • b)
    koja je, nakon što je izgubila svoje državljanstvo, dobrovoljno ponovno stekla to državljanstvo;
  • c)
    koja je stekla novo državljanstvo i uživa zaštitu zemlje čije je državljanstvo stekla;
  • d)
    koja se dobrovoljno vratila da bi se nastanila u zemlji koju je napustila ili izvan koje je živjela iz straha da će biti progonjena;
  • e)
    koja, zbog prestanka okolnosti u vezi s kojima joj je priznat status izbjeglice, ne može da i dalje odbija koristiti zaštitu zemlje čiji je državljanin; ili, pošto je bez državljanstva, ne može odbiti da koristi zaštitu zemlje ranijeg uobičajenog mjesta boravka, osim ako može navesti ubjedljive razloge vezane za ranije proganjanje protiv korištenja zaštite zemlje čiji je državljanin, odnosno zemlje ranijeg uobičajenog mjesta boravka, ili
  • f)
    koja je stekla državljanstvo Bosne i Hercegovine.

Rješenje o prestanku važenja azila donosi Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine. Na to rješenje stranac može izjaviti žalbu žalbenom vijeću utvrđenom u članu 53. u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja o prestanku važenja azila. Stranac ne može biti protjeran sa teritorije Bosne i Hercegovine prije isteka ovog roka niti u toku donošenja rješenja po žalbi.

Član 49.

Zahtjeve za azil razmatra ured koji je u potpunosti osposobljen u pogledu pitanja azila i izbjeglica, a koji se osniva u Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine. Rješenje se donosi neovisno, u smislu da će svi zahtjevi za azil biti razmotreni i da će se o njima odlučivati pojedinačno, objektivno i nepristrasno.

Prilikom razmatranja zahtjeva za azil, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine, na svoju inicijativu, uzima u obzir i nastoji utvrditi sve relevantne činjenice, i dati podnosiocu zahtjeva mogućnost da iznese detaljan opis okolnosti u datom slučaju i da ih dokaže. Podnosilac zahtjeva sa svoje strane mora iznijeti sve činjenice i okolnosti koje su mu poznate i omogućiti pristup svim raspoloživim dokazima. Priznanje statusa izbjeglice ne ovisi o iznošenju nikakvog posebnog formalnog dokaza.

Nadležni organi kojima se prvo dostavlja zahtjev bez odlaganja prosljeđuju slučaj na razmatranje Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine, u skladu s pravilima koje ovo ministarstvo utvrđuje.

Protiv podnosilaca zahtjeva za azil koji dolaze direktno sa teritorija gdje im je bio ugrožen život ili sloboda ne izriču se kazne zbog njihovog nelegalnog ulaska ili prisustva u zemlji.

Član 50.

Podnosiocu zahtjeva za azil omogućit će se da što prije podnese svoj zahtjev za azil.

Podnosiocu zahtjeva se dozvoljava da ostane na teritoriji Bosne i Hercegovine do donošenja konačne odluke o njegovom zahtjevu. U ovu svrhu mu se izdaje potvrda o zahtjevu, koja se smatra odobrenjem boravka, i dokument za identifikaciju kojim se pokazuje da ta osoba traži azil. Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine, uz konsultacije sa UNHCR-om, osigurava odgovarajuće uslove za prijem osoba koje traže azil, naročito u oblasti smještaja, ishrane, zdravstvene zaštite i obrazovanja.

Podnosioci zahtjeva će o postupku koji treba slijediti i o svojim pravima i obavezama za vrijeme postupka biti obaviješteni na jeziku koji razumiju. Biće im pružene i usluge prevodioca kad god je potrebno da iznesu svoj slučaj pred nadležnim organima, a mogu pozvati pravnog ili drugog savjetnika da im pruži pomoć za vrijeme postupka.

Podnosiocu zahtjeva se prije donošenja konačne odluke o zahtjevu za azil omogućava razgovor sa stručnim službenikom Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine.

Član 51.

Odluku o zahtjevu za azil donosi Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine bez nepotrebnog odlaganja, u pismenoj formi. U odluci kojom se odbija zahtjev za azil navode se razlozi za odbijanje i ona se bez odlaganja dostavlja podnosiocu zahtjeva lično ili poštom preporučeno ili preko njegovog punomoćnika.

Odluka mora jasno ukazati na pravo na žalbu i rokove, kao i na žalbeni postupak.

Član 52.

Nakon prijema obavijesti o negativnoj odluci po njegovom zahtjevu za azil, podnosilac zahtjeva se u roku od petnaest dana može žaliti na odluku žalbenom vijeću utvrđenom u članu 53. Podnosilac zahtjeva se neće protjerati sa teritorije Bosne i Hercegovine prije isteka navedenog roka i dok se ne donese rješenje po žalbi.

Žalba se mora podnijeti u pismenoj formi. Predmet podnosioca žalbe mora se proslijediti na razmatranje žalbenom vijeću koje donosi rješenje kojim se odlučuje u meritumu žalbe bez nepotrebnog odlaganja.

Član 53.

U svrhu ovog zakona, Vijeće ministara osniva žalbeno vijeće.

Članove žalbenog vijeća imenuje Vijeće ministara na utvrđen period koji se može obnavljati. Članovi su diplomirani pravnici i biraju se na osnovu profesionalnog iskustva i iskazane sposobnosti za izvršavanje ove funkcije u žalbenom vijeću. Članovi žalbenog vijeća će biti nezavisni i objektivni i neće se birati iz reda izabranih dužnosnika niti će imati bilo kakav politički mandat.

Na inicijativu Vijeća ministara, razrješenje članova žalbenog vijeća prije isteka njihovog mandata je ograničeno na izuzetne okolnosti i vrši se putem koncenzusa ostalih članova žalbenog vijeća.

Vijeće ministara svake godine podnosi na odobrenje Parlamentu operativni budžet žalbenog vijeća.

Odluke žalbenog vijeća su:

(a) konačne i podliježu svakoj vrsti sudskog preispitivanja koje se predviđa zakonima Bosne i Hercegovine;

(b) pravno utemeljene;

(c) dostavljene podnosiocu žalbe u roku od sedam dana.

Žalbeno vijeće:

(a) saslušava podnosioca žalbe;

(b) poziva svjedoke i vještake kad to ocijeni potrebnim;

(c) traži i prima od odgovarajućih organa vlasti sve relevantne informacije.

Član 54.

Osobama kojima se odobri azil pripadaju prava definisana čl. od 3. do 34. Konvencije o statusu izbjeglice iz 1951. god. Ove odredbe neće imati uticaja na odredbe domaćeg zakona niti bilo kojih drugih međunarodnih dokumenata koji su već na snazi, ili mogu stupiti na snagu, a po kojima se osobama kojima je odobren azil daje povoljniji tretman.

Osobe kojima je odobren azil imaju pravo da stalno borave na teritoriji Bosne i Hercegovine i u tu svrhu će im se izdati odobrenje boravka koje će biti punovažno sve dok su korisnici azila. Status izbjeglice se u načelu dodjeljuje i bračnom drugu i maloljetnoj djeci kao i drugim članovima porodice ukoliko žive u istom domaćinstvu. Naprijed navedenim članovima porodice osoba kojima je odobren azil izdaju se ulazne vize. Osobe sa priznatim statusom izbjeglice će imati odobrenje za rad i omogućit će im se obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita pod istim uslovima kao i državljanima Bosne i Hercegovine.

Član 55.

Osobama kojima je odobren azil izdaju se lični dokumenti i putna isprava radi putovanja u inostranstvo. Ovaj dokument mora pokazivati identitet stranca koji traži njegovo izdavanje. U njemu se mora navesti da njegov nosilac ima ovlaštenje da se vrati u Bosnu i Hercegovinu nakon isteka putovanja. Ovaj dokument mora važiti za period koji nije kraći od dvije godine, i mora imati mogućnost produžavanja i ispunjavati uslove iz člana 28. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine.

Član 56.

U slučaju masovnog priliva ili očekivanog masovnog priliva stranaca kojima je potrebna međunarodna zaštita, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, u konsultacijama s UNHCR-om, može donijeti posebne propise za njihovu zaštitu.

Član 57.

Podnosiocima zahtjeva za azil će se u svim fazama postupka omogućiti komunikacija s UNHCR-om ili s drugim organizacijama za pitanja izbjeglica koje mogu djelovati u ime UNHCR-a i obrnuto. Predstavnik UNHCR-a će biti obavještavan o toku postupka, o odlukama nadležnih organa i imat će mogućnost da iznese sopstvena zapažanja.

U provođenju ovog zakona, nadležni organi sarađuju s UNHCR-om, uključujući izradu propisa za provođenje odredaba ovog zakona, ukoliko se odnose na osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita.

Poglavlje VII. - Posebne odredbe

Član 58.

Odredbe ovog zakona se ne primjenjuju na diplomatske i konzularne predstavnike ili druge osobe na koje se odnose posebni sporazumi o privilegijama i imunitetu a kojima je Bosna i Hercegovina ugovorna strana.

Član 59.

Službena evidencija vodi se, kako je predviđeno ovim članom, o strancima koji imaju stalni ili privremeni boravak, o putnim ispravama i vizama za strance, izvršnim mjerama koje se tiču stranaca, prijavljenim nestalim pasošima ili drugim dokumentima, izdatim ličnim dokumentima, prijavi boravka, odjavi boravka i promjeni adrese, o strancima kojima je odobren azil ili koji su podnijeli prijavu za njegovo odobrenje, kao i o strancima koji su prisilno udaljeni sa teritorije Bosne i Hercegovine. Sva pismena rješenja koja izda bilo koji organ za to nadležan ili obavezan prema ovom zakonu, popraćena kopijama svih dokumenata od značaja za donošenje odluke, moraju se takođe voditi kao službena evidencija.

Svu evidenciju i podatke navedene u stavu 1. ovog člana vodi Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine. Nadležni organ entiteta ima pristup toj evidenciji i podacima kada je to neophodno potrebno za obavljanje zadataka koje ima prema ovom zakonu.

Na svaku obradu podataka iz ovog zakona primjenjuju se svi principi zaštite podataka koji važe u Bosni i Hercegovini.

Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija će podzakonskim aktima detaljnije utvrditi pravila o vođenju evidencije i podataka iz stava 1. ovog člana.

Poglavlje VIII. - Prelazne mjere

Član 60.

Strancima koji borave na teritoriji Bosne i Hercegovine najmanje tri godine prije stupanja na snagu ovog zakona daje se odobrenje stalnog boravka kako je određeno u članu 18. ovog zakona.

Član 61.

Svim osobama koje su stekle izbjeglički status ili im je odobren privremeni prihvat na teritoriji Bosne i Hercegovine prije stupanja na snagu ovog zakona, taj status se priznaje i u smislu ovog zakona. Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine može izdati podzakonska akta u vezi ovog pitanja.

Član 62.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje primjena svih zakona i podzakonskih akata donesenih na osnovu njih kao i drugih zakonskih odredaba kojima se uređuju pitanja imigracije i azila, osim Uputstva o privremenom prihvatu izbjeglica iz SR Jugoslavije u Bosnu i Hercegovinu (Službeni glasnik BiH, broj 7/99).

Član 63.

Nijednom odredbom ovog zakona neće se spriječiti ostvarivanje i zaštita prava bilo koje osobe na koju se ovaj zakon odnosi pred bilo kojim nadležnim organom prema Ustavu i zakonima Bosne i Hercegovine.

Preispitivanje konačnih upravnih odluka koje donosi Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine vrši žalbeno vijeće predviđeno članom 53. ovog zakona sve dok se ne stave van snage usvajanjem propisa koji regulišu istu materiju.

Član 64.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku BiH, i objavit će se u službenim glasilima entiteta.

PS BiH broj 36/99
3. decembra 1999. godine
Sarajevo
Predsjedavajući Doma
naroda Parlamentarne
skupštine BiH
dr. Izet Žigić, s. r.

Predsjedavajući Predstavničkog
doma Parlamentarne
skupštine BiH
mr. Mirko Banjac, s. r.