Aktio

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine

Odluka o politici sektora telekomunikacija Bosne i Hercegovine

Na osnovu čl. 2., 3. i 4. st. 2., 3. i 4. Zakona o telekomunikacijama ("Službeni glasnik BiH", broj 10/99) i člana 14. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 11/00), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na 60. sjednici održanoj 28. marta 2002. godine, donijelo je

ODLUKU
O POLITICI SEKTORA TELEKOMUNIKACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

I

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvaja Politiku sektora telekomunikacija Bosne i Hercegovine, čiji tekst glasi:

POLITKA SEKTORA TELEKOMUNIKACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

U aktuelnom trenutku stanja sektora telekomunikacija u BiH (početna faza tranzicije) nužno je Politiku sektora telekomunikacija postaviti tako da se, kroz izbalansiran odnos, vremenski kontrolisane liberalizacije i odgovarajuće regulacije, postigne:

  • a)
    kontinuiran i ubrzan razvoj sektora telekomunikacija i informaciono komunikacijskih tehnologija u cilju obezbjeđenja kompletnih telekomunikacionih usluga pod konkurentskim uslovima i po definisanom kvalitetu za sve građane BiH,
  • b)
    atraktivno investiranje u cilju promovisanja razvoja sektora telekomunikacija,
  • c)
    dalji razvoj regulatornog okvira da se obezbijedi konkurentsko pružanje usluga,
  • d)
    ostvarenje mehanizama koji će ispuniti zahtjeve socijalne politike,
  • e)
    ostvarenje maksimalne koristi za državu i njene građane iz procesa poslovanja i pravatizacije sektora telekomunikacija.

S tim u vezi Politika sektora telekomunikacija do 2005. godine sadrži sljedeće postavke:

1. Univerzalne usluge

Osnovni cilj politike je da se obezbjedi da cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine po pristupačnoj cijeni ima pristup javnim govornim telefonskim uslugama (kao bitnoj socijalnoj kategoriji) i dostup do usluga Interneta (kao osnovi bržeg ekonomskog razvoja društva i potpunijoj integraciji u globalizacijske tokove). Sredstva za postizanje ovih ciljeva uključuju:

  • -
    inveztiranje u infrastrukturu, u telekomunikacione tehnologije bazirane na IP protokolima i savremenim platformama, te u moderne usluge;
  • -
    komercijalno operisanje u području telekomunikacija;
  • -
    stimulisanje konkurencije u oblasti liberaliziranih telekomunikacionih usluga;
  • -
    efikasno regulisanje cijena i kvaliteta neliberaliziranih telekomunukacionih usluga.

U cilju boljeg sagledavanje obaveza za pružanje Univerzalnih usluga Regulatorna egencija za komunikaciju (CRA) će do kraja septembra 2002. godine organizovati forum za sve zainteresovane strane (nadležni organi, operatori, korisnici, potencijalni investitori i dr.). Nakon toga CRA će do kraja 2002. godine predložiti Vijeću ministara na usvajanje mehanizam finansiranja Univerzalnih usluga, koji će u svojoj osnovi sadržati obavezu svakog operatora mreže i davaoca (provajdera) usluga da proporcionalno broju vlastitih korisnika obezbijedi finansijska sredstva ili materijalne pretpostavke kako bi se gornji ciljevi Univerzalnih usluga postigli do kraja 2005. godine.

2. Stimulisanje razvoja sektora telekomunikacija

  • a)
    Pravilan razvoj sektora telekomunikacija i informaciono komunikacionih tehnologija predstavlja osnovu za razvoj ukupne ekonomije društva, kao i integraciju u međunarodnu zajednicu u pogledu razmjene informacija. Propulzivnost ovih grana omogućava zapošljavanje većeg broja radnika u ovoj oblasti (kako u dijelu proizvodnje opreme tako i u dijelu pružanja usluga).

Zbog roka je posebno značajno posvetiti pažnju razvoju informacionih i komunikacionih tehnologija (ICT) u Bosni i Hercegovini. Vijeće ministara i vlade entiteta će poduzeti aktivnosti na izgradnji sistemskih mjera za stimulaciju razvoja ove oblasti aktivnosti tako što će se pristupiti izradi posebnog dokumenta o strategiji i programu razvoja ove oblasti, u kome bi se definisali strateški ciljevi, programske aktivnosti, nosioci i rokovi izvršenja pojedinih zadataka od strane vladinih egencija. U tom cilju potrebno je formirati i posebnu organizacionu jedinicu za razvoj informatizacije u BiH.

U sklopu ovog opredjeljenja potrebno je preduzeti i druge sistemske mjere koje će stimilisati razvoj ove oblasti, kao što je oslobađanje od carina za robe i proizvode iz oblasti telekomunikacija i informatike, koje se ne proizvode u BiH, uz postojeću mjeru je oporezivanja reinvestirane dobiti, ako se ona ulaže u oblast infromacionih i telekomunikacionih tehnologija, ali se, pri tome, ne ograničevajući samo na ove mjere. Ovaj povoljan tretman treba ostvarivati primjenom ili dopunom postojećih zakona ili procedura odobrenih od Vijeća ministara u skladu sa carinskim zakonom.

Posebnu pažnju treba posvetiti donošenju mjera za razvoj i povoljno korištenje informaciono komunikacionih tehnologija za široke slojeve stanovništva (škole, fakulteti, javne ustanovem domaćinstva i sl).

  • b)
    U cilju daljnje liberalizacije telekomunikacionog tržišta u Bosni i Hercegovini Regulatorna agencija za komunikacije će u toku 2002. godine organizovati stručna savjetovanja koja će poslužiti kao osnova za proširenje Politike sektora telekomunikacija u pogledu uvođenja novih tehnologija u mobilne komunikacije i djelovanja IP telefonije na liberalizaciju tržišta.

3. Privatizacija sektora telekomunikacija

Uvažavajući stepen razvoja sektora telekomunikacija u BiH i interes države da građanima i privredi obezbijedi uslove za dugoročno najkvalitetnije i najsavremenije telekomunikacione usluge, potrebno je izvršiti izbor savjetodavne grupe koja će do polovine 2002. godine izvršiti izradu objektivnog Informacionog memoranduma i procjenu vrijednosti ukupnog sektora telekomunikacija u državnoj svojini (uključujući obavezu Federacije BiH da razjasni pitanja vlasništva nad imovinom postojećih operatora). Potrebno je izvršiti izbor metoda privatizacije sektora telekomunikacija kao cjeline, uključujući obavezu izvršenja procesa privatizacije u više ciklusa, mogućnost značajnijeg angažovanja kapitala domaćeg porijekla, kao i mogućnost odabira strateškog investitora, kako bi proces privatizacije u sektoru telekomunikacije mogao početi u drugoj polovini 2002. godine.

Vlada oba entiteta će, u dogovoru sa telekomunikacionim operatorima, izabrati najpovoljniji model i metod privatizacije, obzirom na stepen razvijenosti.

4. Liberalizacija: fiksne usluge

Shodno općeprihvaćenom stručnom mišljenju da se telekomunikacione usluge najuspješnije pružaju u konkurentskom okruženju, konačni cilj Politike sektora telekomunikacija je potpuna liberalizacija usluga. Ovom liberalizacijom stvaraju se preduslovi za početak privatnog investiranja u javne mreže i usluge. Prilikom realizacije ovih ulaganja primjenjivaće se odgovarajući zakonski propisi, uključujući i propise koji se odnose na koncesije.

Uzimajući u obzir stepen rezvijenosti i nedovoljnu penetraciju u fiksnoj telefoniji u Bosni i Hercegovini, zacrtane ciljeve uz Univerzalne usluge i osiguranje općih ciljeva privatizacije sektora telekomunikacija, liberaliazciju fiksnih usluga treba provoditi u fazama:

  • a)
    do kraja juna 2002. godine-liberalizacija ne-govornih usluga (prenos podataka i Internet usluge):

U ovom trenutku mreže za prenos podataka iako su, de jure liberalizirane, nalaze se u posjedu postojećih javnih operatora čime postoji određeni oblik, de facto, monopola. Stoga je nužno da uslovi, kvalitet, i cijene pod kojima se pružaju usluge korištenja infrastrukture za prenos podataka budu jasno regulisane.

U tom cilju potrebno je započeti proces izdvajanja dozvola (licenciranje) za obavljanje djelatnosti pružanja Internet usluga, za sve postojeće i budeće Internet provajdere, kao mjeru do vremena potpune liberalizacije ovog sektora.

Takođe je potrebno donijeti regulativu koja će omogućiti nediskriminatorski pristup telekomunikacionim mrežama, iznajmljivanje linija i interkonekciju pod realnim troškovnim uslovima, kao i omogućiti izgradnju posebnih mreža za pružanje telekomunikacionih usluga, tj. početak rada novih mrežnih operatora. Dodjela dozvola za nove mrežne operatore će omogućiti početak konkurencije u iznajmljivanju telekomunikacionih kapaciteta.

Predložena liberalizacija isključuje komercijalno pružanje IP telefonskih usluga, dok se ne izvrši balansiranje cijena međunarodnih i domaćih telekomunikacionih usluga i liberalizacija međunarodnih govornih usluga. Nadležni organi na nivou države i entiteta će, u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima i u okviru vlastite djelatnosti, poduzimati radnje kontrole pridržavanja pomenutog stepena liberalizacije fiksnih usluga, te poduzimati odgovarajuće mjere u slučaju nepoštivanja odredbi o liberalizaciji.

  • b)
    do kraja juna 2002. godine-domaće govorne telefonske usluge:

Usluge fiksne govorne telefonije danas se pružaju pod isključivim pravom postojećih operatora na pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine i po tarifama, koje nisi troškovno orjentisane i ne obezbjeđuju profitabilnost i ekonomičnost domaćih telefonskih usluga.

Stoga će Regulatorna agencija za komunikacije do kraja juna 2002. godine izraditi Pravilo o međupovezivanju usklađeno sa relevantnim evropskim propisima, i dodjeliti licence postojećim dominantnim telekom operatorima sa pravom pružanja fiksnih telefonskih usluga na cijelom području Bosne i Hercegovine, uz obavezu međupovezivanja u skladu sa pomenutim Pravilom.

Početak djelovanja novih mrežnih operatora, prema tački a) će stvoriti preduslove i za liberalizaciju domaćih govornih usluga.

  • c)
    do kraja 202. godine-međunarodne govorne usluge:

Finansiranje univerzalnih usluga i provedba privatizacijske strategije sektora telekomunikacija u značajnoj mjeri zavise od stepena liberalizacije međunarodnih govornih usluga. Pošto prije kraja 2005. godine dostići ciljeve Univerzalnih usluga i konačnog prilagođavanja tarifa troškovnom principu, to će međunarodne govorne usluge biti liberalizirane najkasnije do 01. 01. 2006. godine, a do tada su rezervisane za operatore, koji već posjeduju licence za međunarodne govorne usluge.

Drugim operatorima, koji za pružanje svojih usluga treba da koriste međunarodne govorne usluge, to će biti obezbjeđeno kroz obavezu međupovezivanja sa licenciranim operatorima.

Iako se iz konteksta zabrane pružanja međunarodnih usluga to podrazumjeva, Vijeće ministara će odmah, u skladu sa Rezolucijama 21. i 29. iz Kjota (1994), donijeti explicite odluku o zabrani pružanja usluga tipa "Call back" sa teritorije Bosne i Hercegovine sa rokom važenja do kraja 2005. godine i o tome obavijestiti ITU. Regulatorna agencija za komunikacije će, u skladu sa svojim nadležnostima i u okviru redovne djelatnosti tražiti od operatora da se pridržavaju ove odluke i pratiti njenu provedbu.

5. Liberalizacija: usluga mobilne telefonije

Usluge mobilne telefonije kao specifičnog načina pristupa do govornih usluga su potpuno liberalizisane. Uslovi definisani u licencama za operatore mobilne telefonije odgovaraju stupnju željene liberalizacije. S obzirom na predstojeću privatizaciju sektora telekomunikacija u kojoj će biti valorizirana i vrijednost licenci danih javnim operatorima, javni operateri u potpunoj državnoj svojini oslobođeni su plaćanja vrijednosti licence ali su obvezni plaćati godišnje naknade za korištenje licenci i korištenje blokova numerisanje shodno uslovima danim u licenci.

Javni operatori u djelomičnoj državnoj svojini plaćaju dio vrijednosti licence (koju odredi Vijeće ministara) proporcionalno visini privatnog vlasništva u ukupnom kapitalu tog operatora.

Operateri koji su u cjelosti u privatnom vlasništvu mogu dobiti licencu za rad u mobilnoj telefoniji ukoliko:

  • -
    postoji raspoloživ, nedodijeljen frekventni prostor;
  • -
    se raspiše javni tender za novog operatora;
  • -
    prihvati sve uvjete iz licence (plaćanje godišnjih naknada) koji važe za postojeće operatere; i
  • -
    plati tenderom postignutu vrijednost jednokratne naknade za pravo operiranja.

Pružanje usluga mobilne telefonije zahtijeva krištenje frekvencija koje predstavljaju dragocjen i ograničen prirodni resurs. U namjeri da se obezbijedi optimalno korištenje frekventnog spektra, a cijeneći veličinu i snagu raspoloživog tržišta, broj operatorau BiH do kraja 2005. godine ograničava se na tri (3).

Vijeće ministara će, u martu 2002. godine odlučiti kada će i pod kojim uslovima Regulatorna agencija za komunikacije izdati dozvolu za trećeg GSM operatora.

6. Zakonska i regulatorna koordinacija

  • a)
    U općem je državnom interesu da Politika sektora telekomunikacija bude implementirana u potpunosti, u zadanim rokovima i u skladu sa relevantnim zakonima. Implementacija ovisi od efikasnosti regulatornih aranžmana. Zbog toga će Vijeće ministara do kraja prvog kvartala 2002. godine ponuditi na usvajanje prijedlog Zakona o komunikacijama, u kojem će biti definirane osnovne postavke politike sektora telekomunikacija, jasno podijeljene nadležnosti između izvršnih vlasti i regulatornih zadataka koje izvršava CRA u ovom području; utvrđena prava, obaveze i odgovornosti (uključuju i mjere za sankcionisanje) za sve sudionike u procesu funkcionisanja sektora telekomunikacija.

Regulatorna djelatnost u Bosni i Hercegovini u potpunosti će biti usklađena sa odgovarajućim rješenjima Evropske unije.

  • b)
    Vijeće ministara će, do kraja aprila 2002. godine, putem Instituta za standarde, mjestiteljstvo i intelektualno vlasništvo BiH i Instituta za akreditiranje BiH definisati način atestiranja opreme i obaveznu primjenu relevantnih međunarodnih tehničkih standarda, te izabrati ovlaštene organizacije koje će u ime države vršiti provjeru i eventualno atestiranje telekomunikacione opreme.

Ovim se treba obezbjediti zaštita korisnika i mreža koji se priključuju na javne mreže, eliminacija nepotrebnih radio utjecaja i promicanje međupovezivanja javnih telekomunikacionih mreža i usluga na državnom i međunarodnom nivou.

  • c)
    Entitetske vlade će od početka 2002. godine osigurati djelovanje mehanizma balansiranja cijena (domaćih i međunarodnih) i pratiti njegovu implementaciju, za osnovne javne telefonske usluge, prilagođene troškovnom principu.

U cilju formiranja jedinstvenog telekomunikacionog tržišta, politika cijena usluga i međupovezivanja (interkonekcije), koja treba da omoguće garanciju investitorima za ulaganje kapitala u telekomunikacije, bit će regulisana na nivou države, uz konsultacije s entitetima i u skladu sa opredjeljenjima Evropske unije.

U okviru provođenja cjenovne politike potrebno je zadovoljiti sljedeće uslove:

  • -
    Primjenjenim cijenama ne smije se vršiti diskriminacija između korisnika iste potrošačke grupacije ili destinacija unutar Bosne i Hercegovine. Dozvoljene su metode nelinearnog tarifiranja, koje nisu u suprotnosti sa principima lojalne konkurencije;
  • -
    Kada su utvrdi gornji nivo cijena (price cap), on treba biti tako postavljen da operatorima omogući finansiranje obaveza pružanja usluga i obezbjedi razuman stepen finansiranja investicija. Operatori imaju pravo odrediti niže cijene od gornjeg propisanog nivoa za vlastite telefonske usluge (pristupna taksa, mjesečna pretplata, cijena minuta poziva);
  • -
    Operatori su dužni objaviti kompletnu listu usluga koje pružaju, cijene koje naplaćuju i ostale bitne uvjete pod kojima pružaju usluge;
  • -
    Operatori su dužni generisati takve račune na kojima je moguće idenficirati visinu troškova po svakom pojedinačnom cjenovnom elementu. Pojedinačne cijene treba, kroz duže razdoblje rebalansa (do 2006. godine), dovesti do takvog nivoa da prihod od svakog segmenta usluge (lokalni, međumjesni, međunarodni) pokriva troškove pružanja odnosnog segmenta;
  • -
    U cilju zaštite socijalnog statusa ugroženog dijela stanovništva, dozvoljene su ograničene stope povećanja cijena za domaće usluge, kako bi se pokrili rashodi operatora, nastali davanjem propisanih cjenovnih povlastica imenovanoj grupaciji stanovništva.

II

Za praćenje realizacije ove odluke zadužuje se Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH.

III

Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

Ova odluka će biti objavljena u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

IV

Stupanjem na snagu ove odluke prestaje da važi Politika sektora telekomunikacija, koju je usvojilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na 14. sjednici od 9. novembra 2002. godine, a koju je svojom odlukom objavio Visoki predstavnik ("Službeni glasnik BiH", broj 7/2001).

VM broj 42/02
28. marta 2002. godine
Sarajevo

Predsjedavajući
Vijeća ministara BiH
dr. Dragan Mikerević, s. r.