Aktio

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine

Odluka o uslovima pod kojim državni službenik može uzeti neplaćeno odsustvo

Na osnovu člana 47. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 19/02, 35/03 i 4/04) i člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 30/03 i 42/03), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 51. sjednici održanoj 29. aprila 2004. godine, donijelo je

ODLUKU
O USLOVIMA POD KOJIM DRŽAVNI SLUŽBENIK MOŽE UZETI NEPLAĆENO ODSUSTVO

I - OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Ovom odlukom uređuju se uslovi u skladu s kojim državni službenik u institucijama Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: državni službenik) može uzeti neplaćeno odsustvo, te način ostvarivanja prava na neplaćeno odsustvo.

Član 2.

Odredbe ove odluke odnose se na sve državne službenike u institucijama Bosne i Hercegovine na koje se odnosi Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon).

II - NEPLAĆENO ODSUSTVO PO SILI ZAKONA

Član 3.

  • 1.
    Neplaćeno odsustvo po sili zakona može nastupiti u jednom od sljedećih slučajeva:
    • -
      kada je državni službenik, koji nije na položaju sekretara ili pomoćnika ministara, kandidovan za javnu dužnost na koju se bira direktno ili indirektno u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu vlasti, ili kada je imenovan na položaj u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu vlasti;
    • -
      kada je državni službenik, koji nije na položaju sekretara ili pomoćnika ministra, imenovan za savjetnika.
  • 2.
    Neplaćeno odsustvo iz prethodnog stava, u slučaju iz alineje 1. otpočinje danom potvrđivanja kandidature ili imenovanjem, a u slučaju iz alineje 2. danom preuzimanja dužnosti.

III - NEPLAĆENO ODSUSTVO NA LIČNI ZAHTJEV

Član 4.

  • 1.
    Neplaćeno odsustvo može se odobriti državnom službeniku na lični zahtjev, u trajanju od najviše tri mjeseca, u slučaju postojanja opravdanog razloga za odsustvo (bolest u porodici, posjeta članovima porodice, udovoljavanje vjerskim i drugim potrebama, izdržavanje kazne zatvora koje za posljedicu ne prouzrokuje prestanak radnog odnosa ili drugi osnovani razlog).
  • 2.
    Ukupno trajanje neplaćenog odsustva po ovom osnovu ne može preći četiri mjeseca u tri uzastopne godine.

Član 5.

  • 1.
    Iznimno, neplaćeno odsustvo može se odobriti državnom službeniku i u trajanju dužem od tri mjeseca, u sljedećim slučajevima:
    • -
      školovanje koje nije obuhvaćeno organizovanim oblicima obuke koju provode institucije, a koje doprinosi ukupnom usavršavanju državnog službenika;
    • -
      boravak u inostranstvu radi spajanja porodice, ukoliko bračni drug državnog službenika boravi u inostranstvu po osnovu odluke nadležnog organa ili institucije BiH ili nadležnog entitetskog organa.
  • 2.
    Trajanje neplaćenog odsustva u slučaju iz alineje 1. prethodnog stava ne može trajati duže od dvije, a u slučaju iz alineje 2. prethodnog stava, duže od četiri godine.
  • 3.
    Ukoliko Zakonom o radnim odnosima Bosne i Hercegovine, kao i drugim posebnim propisom bude predviđeno korištenje neplaćenog odsustva pod povoljnijim uslovima u odnosu na uslove iz ove odluke, primjenjivat će se odredbe tog zakona, odnosno propisa.

IV - POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA

Član 6.

  • 1.
    Postupak ostvarivanja prava po odredbama ove odluke državni službenik pokreće pismenim zahtjevom.
  • 2.
    Pismeni zahtjev se, uz pribavljeno mišljenje neposrednog rukvodioca, dostavlja rukovodiocu institucije, odnosno organu nadležnom za postavljenje.
  • 3.
    Ukoliko institucijom ne rukovodi rukovodeći državni službenik, u postupku odlučivanja obavezujuće je mišljenje rukovodećeg državnog službenika najvišeg nivoa, a ukoliko takvog službenika nema, onda mišljenje ombudsmena iz člana 61. Zakona.
  • 4.
    U slučaju neslaganja lica iz prethodnog stava, konačnu odluku donosi organ kome odgovara institucija.

Član 7.

  • 1.
    Rok za rješavanje po zahtjevu državnog službenika po odredbama ove odluke iznosi 15 dana.
  • 2.
    Osim u slučajevima iz člana 3. ove odluke, rješavajući po zahtjevu, može se:
    • -
      zahtjevu udovoljiti u cijelosti;
    • -
      zahtjevu djelimično udovoljiti, tako što će umjesto traženog trajanja odrediti manje trajanje neplaćenog odsustva,
    • -
      zahtjev odbiti u cijelosti.
  • 3.
    U slučajevima iz alineja 2. i 3. prethodnog stava, kao i slučaju nedonošenja rješenja, može se izjaviti žalba Odboru državne službe za žalbe.

Član 8.

  • 1.
    U slučajevima iz člana 3. ove odluke, obavezno se donosi rješenje kojim se utvrđuje datum kada je državni službenik počeo koristiti neplaćeno odsustvo.
  • 2.
    Protiv rješenja iz prethodnog stava, kao i slučaju nedonošenja rješenja, može se izjaviti žalba Odboru državne službe za žalbe.

Član 9.

  • 1.
    Kada je državni službenik na neplaćenom odsustvu, njegova prava i dužnosti u vezi sa službom miruju.
  • 2.
    U slučaju neplaćenog odsustva dužeg od 30 dana, institucija je dužna zaključiti radnu knjižicu državnog službenika i predati mu je u roku i na način predviđen opštim propisima.

V - ZAVRŠNA ODREDBA

Član 10.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

VM broj 86/04
29. aprila 2004. godine
Sarajevo

Predsjedavajući
Vijeća ministara BiH
Adnan Terzić, s. r.