Aktio

Federalno ministarstvo finansija/financija

Metodologija rada interne revizije u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine

Na osnovu člana 5. stav 2. tačka 1. Zakona o internoj reviziji u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 47/08), Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija - Centralna harmonizacijska jedinica u Federaciji Bosne i Hercegovine, uz saglasnost Koordinacijskog odbora centralnih harmonizacijskih jedinica u Bosni i Hercegovini, donosi

METODOLOGIJU
RADA INTERNE REVIZIJE U JAVNOM SEKTORU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

  • 1.
    Ovom Metodologijom i uputstvom o radu interne revizije (u daljem tekstu: Metodologija) je uvrđen način i procedure obavljanja interne revizije kod korisnika javnih sredstava iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada i općina i vanbudžetskih fondova u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kao i Povelja interne revizije. 2. Poslovi interne revizije obavljaju se u skladu sa Zakonom o internoj reviziji u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o reviziji), drugim propisima, Strategijom za provedbu javne unutrašnje finansijske kontrole u javnom sektoru u Federaciji BiH, Pravilnikom o internoj reviziji budžetskih korisnika ("Službene novine Federacije BiH", broj: 8/07 i 32/07), ovom Metodologijom te međunarodnim standardima za profesionalnu praksu interne revizije, Kodeksom profesionalne etike za internu reviziju i izdavanjem Povelje inetrne revizije svakom budžetskom korisniku kod kojeg se obavlja interna revizija. 3. Ova Metodologija je namijenjena internim revizorima u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine, kantona, gradova, općina i vanbudžetskih fondova (u daljem tekstu: organizacije). 4. Svrha Metodologije je definiranje načina rada i obavljanja interne revizije u javnom sektoru u skladu sa Zakonom o reviziji koji treba pomoći u usvajanju stručne terminologije, razumijevanju i prihvatanju revizorskih tehnika koje će u svom radu primjenjivati interni revizori u Federaciji. 5. Način rada propisan ovom Metodologijom razvijen je u skladu sa Okvirnim priručnikom odobrenim od Koordinacijskog odbora centralnih harmonizacijskih jedinica u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: KO CHJ), te potrebama i specifičnostima javnog sektora u Federaciji. Metodologija je prilagođena praksi javnog sektora i u skladu je sa međunarodnim standardima interne revizije. 6. Ova Metodologija je dostupna u elektronskoj formi na web sajtu Centralne harmonizacijske jedinice Federalnog ministarstva finansija. 7. Svaki rukovodilac jedinice za internu reviziju i svaki interni revizor odgovoran je za način rada propisan ovom Metodologijom. 8. Metodologija daje okvirne smjernice za obavljanje poslova interne revizije u javnom sektoru, tako da jedinice za internu reviziju mogu, zbog potrebe prilagođavanja specifičnostima poslovanja pojedinih korisnika budžeta i specifičnostima njihovog rada, pripremiti svoje dodatke Metodologiji i dostaviti ih Centralnoj harmonizacijskoj jedinici Federalnog ministarstva finansija na saglasnost. 9. Sistem javne interne finansijske kontrole (u daljem tekstu: PIFC) određen je kao cjelokupan sistem finansijskih i drugih kontrola uspostavljen od rukovodioca organizacije s ciljem uspješnog upravljanja i ostvarivanja zadataka organizacije. PIFC se sastoji od tri osnovna elementa: – finansijskog upravljanja i kontrole, – interne revizije i – centralne harmonizacijske jedinice. 10. Interna revizija definira se na sljedeći način: Pod pojmom interne revizije podrazumijeva se nezavisno, objektivno uvjeravanje i konsultantska aktivnost kreirana s ciljem da se doda vrijednost i unaprijedi poslovanje organizacije i treba da pomogne organizaciji da ostvari svoje ciljeve osiguravajući sistematičan, discipliniran pristup ocjeni i poboljšanju efikasnosti upravljanja rizikom, kontrolama i procesima upravljanja, iz čega proizlazi da interna revizija: – jeste dio sveobuhvatnog sistema interne finansijske kontrole u javnom sektoru, – jeste nezavisna i objektivna aktivnost davanja stručnog mišljenja i savjeta s ciljem dodavanja vrijednosti i poboljšanja poslovanja organizacije, – pruža pomoć organizaciji u ostvarivanju ciljeva primjenom sistematičnog i discipliniranog pristupa vrednovanju i poboljšanju efektivnosti procesa upravljanja rizicima, kontrolama i menadžmentu. 11. Interna revizija pruža podršku organizaciji u ostvarivanju ciljeva i to: a) Izradom strateških i godišnjih planova interne revizije baziranih na procjeni rizika, te obavljanjem pojedinačnih internih revizija u skladu sa usvojenim planovima; b) Procjenom prikladnosti i efektivnosti sistema finansijskog upravljanja i kontrola u odnosu na: – utvrđivanje, procjenu i upravljanje rizicima, – usaglašenost sa zakonima i drugim propisima, – pouzdanost i sveobuhvatnost finansijskih i drugih informacija, – efikasnost, efektivnost i ekonomičnost poslovanja, – zaštitu imovine i informacija, – obavljanje zadataka i ostvarivanje ciljeva. c) Davanjem preporuka za poboljšanje poslovanja. 12. Standardi interne revizije podrazumijevaju kriterije za obavljanje, procjenjivanje i mjerenje rada interne revizije, a namijenjeni su za predstavljanje prakse interne revizije onakvom kakva bi ona trebala biti. Standardi interne revizije oblikovani su tako da ih cjelokupna profesija interne revizije može koristiti u svim vrstama organizacija u kojima rade interni revizori. 13. Ova Metodologija je izrađena u skladu sa Međunarodnim standardima profesionalne prakse interne revizije koji su dostupni na web sajtu Globalnog instituta internih revizora (www.theiia.org). 14. Tri su osnovne grupe standarda: – atributivni standardi, – radni standardi i – standardi implementacije. 15. Atributivni standardi opisuju karakteristike organizacija i poslovnih subjekata koji obavljaju poslove interne revizije, a to su: – svrha, ovlaštenja i odgovornosti, – nezavisnost i objektivnost, – stručnost i dužna profesionalna pažnja, – osiguranje i poboljšanje kvaliteta rada interne revizije. 16. Radni standardi opisuju prirodu poslova interne revizije i određuju kriterije na osnovu kojih se ocjenjuje kvalitet rada interne revizije, a to su: – upravljanje internom revizijom, – priroda posla interne revizije, – planiranje rada interne revizije, – obavljanje poslova interne revizije, – saopćavanje rezultata – izvještavanje, – praćenje toka revizije, – prihvaćanje rizika od strane rukovodstva. 17. Kao proširenje i nadopuna atributivnih i radnih standarda, standardi implementacije pružaju uputstva koja su primjenjiva za specifične vrste revizorskih poslova. 18. U skladu sa standardima iz tač. 14. do 16. ove Metodologije, jedinica za internu reviziju je organizaciono i funkcionalno direktno i isključivo odgovorna rukovodiocu organizacije. Funkcionalna nezavisnost te jedinice ostvaruje se njenom nezavisnošću od drugih organizacionih jedinica organizacije u planiranju rada, provođenju interne revizije i izvještavanju. 19. Jedinica za internu reviziju ili interni revizori ne mogu biti uključeni u izvršavanje direktnih i izvršnih funkcija organizacije. 20. Pored standarda iz tač. 14. do 16. ove Metodologije, interni revizori u svom radu trebaju koristiti i druge akte (pravilnike, procedure, smjernice i sl.), ali i druge standarde i smjernice koji su primjenjivi za rad internih revizora, kao što su to pojedine INTOSAI i ISSAI smjernice i standardi. 21. U cilju pravilnog obavljanja poslova interne revizije izdaje se Povelja interne revizije koja je regulisana u tački 156. ove Metodologije kojom se uređuju opći pristup interne revizije, svrha i cilj, nezavisnost, uloga i djelokrug interne revizije, odgovornost rukovodioca jedinice za internu reviziju/internog revizora, kao i ovlaštenja pristupa dokumentaciji, kadrovima i fizičkoj imovini koja je relevantna za obavljanje angažovanja, te se definira obim aktivnosti interne revizije, izvještavanje i postupci u slučaju identificiranja indikatora prevare. Tekst Povelje je dat u Prilogu 1. ove Metodologije. 22. Centralna harmonizacijska jedinica (CHJ) uspostavljena u okviru Federalnog ministarstva finansija u Federaciji ovlaštena je za razvoj u oblasti interne revizije, nadzor nad implementacijom svih važećih propisa iz oblasti interne revizije, koordinaciju rada jedinica interne revizije u Federaciji i izvještavanje o pomenutim aktivnostima. 23. Koordinacijski odbor centralnih jedinica za harmonizaciju (KO CJH), predstavlja tijelo koje sačinjavaju rukovodioci Centralne harmonizacijske jedinice Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, Centralne jedinice za harmonizaciju Federacije Bosne i Hercegovine i Centralne jedinice za harmonizaciju Republike Srpske, koje se uspostavlja sa primarnim ciljem harmonizacije politika, procedura i aktivnosti na polju interne revizije javnog sektora u Bosni i Hercegovini, te uz to, predlaganja amandmana na zakone o internoj reviziji i druge zakone i regulative relevantne za internu reviziju, usvajanja podzakonskih akata iz oblasti interne revizije, kodeksa etike za interne revizore, razvijanja i/ili provođenja programa obuke, te razvijanja i provođenja programa za certificiranje internih revizora.
  • 1.
    Planiranje revizije 24. Planiranje revizije je neophodno budući da internoj reviziji omogućava ostvarivanje ciljeva, utvrđivanje prioriteta i osiguravanje efikasnog i efektivnog korištenja resursa pri čemu planiranje pruža i sljedeće: – osnovu za procjenu budućih potreba za resursima, – ovlaštenje da se postupa po planu, nakon što plan odobri rukovodilac organizacije, – sredstvo kroz koje organizacija treba prihvatiti poslove koje obavlja interna revizija i – stalnu evidenciju faktora koji su uzeti u obzir prilikom utvrđivanja plana, kao i donesenih odluka. Planiranje interne revizije provodi se na dva međusobno povezana nivoa: – na nivou jedinice za internu reviziju, i – na nivou pojedinačnog revizorskog procesa. 25. Planiranje na nivou jedinice za internu reviziju podrazumijeva izradu strateških i godišnjih planova interne revizije. Planiranje na nivou pojedinačnog revizorskog procesa podrazumijeva izradu plana i programa pojedinačne revizije. Veza između ova dva nivoa planiranja proizlazi iz činjenice da strateški i godišnji planovi čine osnovu za izradu planova pojedinačnih revizija. Strateški plan interne revizije treba biti konzistentan sa ciljevima sadržanim u drugim planskim dokumentima organizacije, stoga je planiranje ključni dio procesa revizije i kao takvo sastoji se od: – strateškog plana, – godišnjeg plana i – plana pojedinačne revizije. (1) Strateški plan 26. Strateški plan revizije odnosi se na period od tri godine. U njemu se planiraju strategije i ciljevi interne revizije, te se daje strateško usmjerenje za jedinicu interne revizije u pogledu resursa, razvoja itd. Strateški plan ukazuje na politiku za postizanje zadovoljavajuće revizorske pokrivenosti područja utvrđenih u procjeni rizika. 27. Rukovodilac jedinice interne revizije, svake godine, izrađuje strateški plan kao prijedlog rukovodiocu organizacije. Strateški plan je osnov za sve interne revizije i služi za iskazivanje potrebnih resursa, kako bi interna revizija obavljala svoje obaveze potpuno i efikasno. 28. Strateški plan i procjena rizika trebaju se pregledati i ažurirati u odgovarajućim intervalima. Pregledima se uzima u obzir razvoj novih sistema, izmijenjenih prioriteta i svih drugih faktora koji mogu uticati na organizacioni ili poslovni rizik. 29. Trogodišnji strateški plan revizije dostavlja se rukovodiocu organizacije na odobrenje i potpis. Nakon odobrenja strateškog plana može se pristupiti izradi godišnjeg plana revizije. 30. Sve izmjene strateškog plana odobrava rukovodilac organizacije. Preporučena struktura strateškog plana je data u Prilogu 2. ove Metodologije. 31. Metodologija izrade strateškog plana sastoji se od nekoliko koraka koji uključuju sljedeće: – identifikacija misije organizacije, – identificiranje vizije i ciljeva organizacije, – identificiranje sistema i procesa, – procjena rizika, – donošenje odluke o prioritetima revidiranja, – izrada i donošenje strateškog plana. a) Identificiranje misije organizacije 32. U ovoj fazi revizori bi trebali postaviti ključno pitanje "Zašto ova organizacija postoji". Različiti resursi mogu se koristiti za identifikaciju misije organizacije. Uvijek je korisno koristiti svu dostupnu dokumentaciju koja opisuje misiju poslovanja organizacije (planske dokumente organizacije, budžet, izvještaje Ureda za reviziju institucija Federacije BiH, dokumente projekata i sl.). Prvi nacrt misije treba koristiti kao podsjetnik kako ne bi skrenuli s puta ka cilju strateškog planiranja. To je viđenje misije organizacije od strane internog revizora, te ga je zato neophodno potvrditi s rukovodiocem organizacije. 33. Revizori trebaju obaviti intervjue s rukovodiocem i upravom kako bi dobili njihovo viđenje misije i politike organizacije. Na sastanak sa rukovodiocem organizacije i njegovim saradnicima revizori trebaju doći s napisanim prijedlogom nacrta misije koji je nastao na osnovu istraživanja. b) Identifikacija vizije i ciljeva organizacije 34. U ovoj fazi revizori trebaju postaviti ključno pitanje "Šta organizacija želi postići". Različiti resursi mogu se koristiti za identifikaciju vizije organizacije (zakonske i podzakonske propise, projekcije razvoja i sl.). Revizori trebaju uvidom u zakonske, podzakonske akte i projekcije razvoja sagledati šta organizacija želi postići u dugoročnom periodu. Revizori trebaju obaviti intervju s rukovodiocem organizacije i rukovodiocima organizacionih jedinica i pribaviti informacije o viziji organizacije i dugoročnim ciljevima organizacije. 35. Ciljevi predstavljaju jasnu sliku o tome u kojem smjeru organizacija ide u narednom razdoblju i koja su joj najvažnija područja kojima će se baviti i koje konkretne promjene očekuje. Ciljevi su najčešće sadržani u strateškim dokumentima. U slučaju da u strateškim dokumentima ciljevi nisu jasno utvrđeni revizori trebaju održati niz sastanaka sa rukovodiocem organizacije i njegovim saradnicima i tako utvrditi na koji način poslovna područja unutar njihove odgovornosti doprinose ostvarenju misije. c) Identificiranje sistema i procesa 36. Kako bi identificirali sve sisteme i procese usmjerene na ostvarenje misije, vizije i postavljenih ciljeva organizacije, tokom ove faze održavaju se dodatni intervjui sa rukovodiocima osnovnih i unutrašnjih organizacionih jedinica (šefovima odsjeka, načelnicima službi i sl.). Grupisanje sistema i procesa obavlja se u skladu s njihovim ciljevima (npr. procesi s identičnim, sličnim ili komplementarnim ciljevima grupiraju se zajedno i povezuju s odgovarajućim ciljevima). Za utvrđivanje sistema i procesa mogu se koristiti akti o unutrašnjoj organizaciji, stavke budžeta i slični dokumenti. Važno je imati u vidu da su sve ove informacije samo osnov za identifikaciju sistema i procesa i da se konačna potvrda da proces postoji može dobiti samo od rukovodilaca osnovnih ili unutrašnjih organizacionih jedinica. Na kraju ove faze važno je razmotriti konzistentnost rezultata. Detaljnoj identifikaciji sistema i procesa može zatrebati ponovno pregledavanje i dorađivanje prvog nacrta misije, vizije i ciljeva. To će osigurati dobru osnovu za identificiranje i procjenu rizika. d) Procjena rizika 37. Utvrđivanje svih sistema, ciljeva i drugih aktivnosti u organizaciji predstavlja prvi korak koji se može napraviti isključivo uz pomoć i saradnju rukovodilaca koji su u to upućeni. Nakon toga potrebno je izvršiti početnu procjenu rizika kako bi se odredili prioriteti vršenja revizija. Procjena rizika koju vrše interni revizori je način za procjenu slabih tačaka sistema, čime će se osigurati argumenti za korištenje resursa revizije u dugoročnom periodu. Cilj je izvršiti kategorizaciju slabih tačaka sistema prema rangu rizika. Rizici se često utvrđuju kroz razgovore sa rukovodiocima i zaposlenim, putem upitnika, kao i na osnovu iskustva i diskusija između samih revizora. Rukovodilac interne revizije ove aktivnosti treba predočiti rukovodiocu organizacije i predložiti ih na odobrenje. 38. Pri procjeni vjerovatnoće neuspjeha, korisno je razmotriti kategorije rizika, a najčešće kategorije rizika koje se mogu koristiti prilikom identificiranja rizika su: – rizik vezan za reputaciju - negativan publicitet; – operativni rizik - utiče na vezu između usluge i opće javnosti, npr. u slučaju kašnjenja, prekida usluga, – strateški rizik - utiče dugoročno na organizaciju, – rizik vezan za propise, – socijalni rizik - nastaje usljed promjena u demografskim, rezidentnim i socioekonomskim trendovima, – rizik vezan za ugovore - u slučaju da se roba/usluge ne isporučuju sa odgovarajućim specifikacijama i po dogovorenoj cijeni, – finansijski rizik - rizici koji imaju čistu finansijsku osnovu, – rizik vezan za upravljanje - odnosi se na svakodnevne dužnosti i odgovornosti zaposlenih, – rizik vezan za imovinu - odnosi se na krađu, oštećenja i slično, – regulatorni rizik - odnosi se na tužbe, eksterne inspekcije i sl., – tehnološki rizik - odnosi se na kapacitet vezan za upravljanje tehnološkim promjenama, – profesionalni rizik - odnosi se na određene profesije, npr. zaštita, dužna pažnja, – kadrovski rizik – rizik vezan za ljudske resurse, npr. zdravlje, sigurnost, – rizik vezan za prirodne nepogode - poplave, požari, zemljotresi, – rizik vezan za upravljanje - odnosi se na ciljeve organizacije i ulogu i odgovornost rukovodioca organizacije. 39. Nakon što se utvrde, rizike je potrebno procijeniti kako bi ih rangirali, utvrdili prioritete i dobili informacije za donošenje odluka o onim rizicima na koje se treba usmjeriti. Procjena rizika je u suštini zasnovana na subjektivnoj ocjeni, uz korištenje različitih tehnika kako bi analiza bila sistematičnija i u određenoj mjeri objektivnija. Ove tehnike su potkrijepljene procjenom koju revizori donesu po pitanju prioriteta i učestalosti revizija i pomažu u identificiranju oblasti koje nose veliki rizik, koji se inače ne može identificirati na drugi način. Procjenu rizika treba voditi kao "radni" dokument koji je neophodno ažurirati u kontekstu promijenjenih okolnosti i opažanja rizika, naročito kao rezultat aktivnosti interne revizije, drugih revizija ili pregleda organizacije, novih inicijativa i drugih promjena. 40. Jedan od načina vršenja procjene rizika je korištenje matrice vjerovatnoće i učinka koja se prikazuje na sljedeći način:
  • 41.
    U primjeni ove metodologije procjene rizika, razmatraju se vjerovatnoća neuspjeha sistema i učinak koji proizlazi iz neostvarivanja ciljeva sistema. Rezultat odluka se zapisuje u jednu od devet raspoloživih pozicija matrice, a to pokazuje da li se radi o sistemu visokog, srednjeg ili niskog rizika. Prilikom razmatranja učinka neuspjeha sistema, važno je da revizor ima sposobnost stavljanja stvari u ispravnu perspektivu. Rukovodioci su skloni tvrdnjama da su njihova područja rada ključna za uspjeh, a revizor treba razmotriti cjelokupno poslovanje i osigurati da se, npr. neuspjeh sistema za čišćenje radnog prostora ne svrsta po učinku na veći nivo od neuspjeha sistema za obračun plaća. 42. Ovdje je data tabela za kategorizaciju učinka i za vjerovatnoću rizika kako slijedi: Kategorizacija učinka

Učinak

 

Opis

Visok

 

-      Prekid svih osnovnih programa/usluga

-      Negativan finansijski rezultat

-      Gubitak značajne imovine

-      Ozbiljna šteta za okolinu

-      Značajan gubitak povjerenja javnosti

Srednji

-      Prekid nekih osnovnih programa/usluga

-      Gubitak imovine

-      Neke štetne posledice za okolinu

-      Netransparentan rad

-      Fluktuacija visoko stručnih kadrova

-      Djelimičan gubitak povjerenja javnosti

Nizak

-     Kašnjenja u rokovima kod manje značajnih

projekata/usluga

-     Gubitak imovine (male vrijednosti)

-     Privremeni učinak na okolinu

-     Korak unazad u stvaranju povjerenja javnosti

-     Nezadovoljstvo i nemotivisanost uposlenih

Kategorizacija vjerovatnoće

Vjerovatnoća

 

Opis

 

Visoka

 

Očekuje se da će do događaja doći u većini slučajeva

 

Srednja

 

Događaj se ponekad može dogoditi

 

Niska

 

Nastanak događaja nije vjerovatan

  • 43.
    Važno je istaći i to da se procjena rizika ne radi zbog sebe same. Proizvod procjene rizika je strateški pregled poslovanja organizacije. Ovaj pregled trebao bi biti osnov za pripremu strateškog plana interne revizije. Procjenu rizika treba voditi kao "radni" dokument koji je neophodno ažurirati u kontekstu promijenjenih okolnosti i opažanja rizika, naročito kao rezultat aktivnosti interne revizije, drugih revizija ili pregleda rukovodstva, novih inicijativa i drugih promjena. e) Donošenje odluke o prioritetima revidiranja 44. Na osnovu rezultata dobijenih procjenom rizika interni revizori trebaju pripremiti strateški plan za sljedeće tri godine s prijedlogom područja revidiranja u kojima će se obaviti revizija. O dobijenim rezultatima treba se posavjetovati sa rukovodiocem organizacionih jedinica i od njega dobiti opću podršku. Postoji vjerovatnoća da će procjena rizika pokazati da su neke revizije važnije nego što se o njima prije mislilo i obrnuto. Interni revizori obavezno moraju koristiti svoju procjenu pri određivanju rizika i pri odlučivanju kojim područjima treba dati prioritet za revidiranje, a kada se utvrde područja koja je potrebno revidirati treba uzeti u obzir i raspoložive ljudske resurse. f) Izrada i donošenje strateškog plana 45. Zbog mogućih promjena koje imaju uticaj na poslovanje organizacije (unutrašnje promjene, promjene u okruženju, nove interesne grupe itd.) strateški plan je potrebno ažurirati jednom godišnje. Rezultati obavljenih revizija mogu uticati i na promjene u strateškom planu. Procjena koja se obavlja na strateškom nivou donosi prioritetne procese u organizaciji po osnovu njihove važnosti, pri čemu više rangirani imaju prioritet. 46. Prioriteti na koje ukazuje procjena obavljena na nivou strateškog plana, usklađuju se s drugim prioritetima i potrebama, i to: – potrebom da se koordinira rad revizije s drugim organizacijama kako bi interna revizija upotpunila njihov rad i kako se posao ne bi duplao, – potreba za pokrivanjem cijele organizacije revizijama (npr. uključiti procese koji još nikad nisu bili revidirani), – prioritetima koji proizlaze iz najznačajnijih promjena u poslovanju, programima, sistemima ili kontrolama, – vrijeme koje je proteklo od prethodne revizije procesa, aktivnosti, – procjena revizora. (2) Godišnji plan 47. Godišnji plan se priprema svake godine na osnovu procjene rizika i usvojenog strateškog plana i mora ga odobriti rukovodilac organizacije. Rukovodilac jedinice za internu reviziju priprema godišnji plan na bazi prve godine strateškog plana uz dodatne detalje, kao što je npr. definiranje zadataka koje treba obaviti, utvrđivanje kritičnih oblasti, rokova i resursa potrebnih za narednu godinu. Godišnjim planom se predviđa raspoređivanje revizora i drugih resursa koji su raspoloživi za period planiranja (sigurno odsustvovanje sa posla, očekivane promjene u pogledu zaposlenih i druge obaveze), a na osnovu ove procjene iz strateškog plana se utvrđuju revizije koje odgovaraju raspoloživim resursima. Godišnjim planom utvrđuju se revizorski dani koji su potrebni za svaku reviziju, kao i raspored revizija po mjesecima, odnosno kvartalima. Važno je razmotriti da li se određene revizije moraju obaviti u određenim periodima. Dobra praksa predviđa rezervisanje određenog procenta raspoloživih resursa za "nepredviđene okolnosti", odnosno sposobnost da se pozitivno odgovori na hitne zahtjeve rukovodstva. Rukovodilac jedinice za internu reviziju treba pripremiti nacrt godišnjeg plana i dostaviti ga na odobrenje rukovodiocu organizacije. Rukovodilac organizacije treba odobriti sve naknadne izmjene godišnjeg plana. Kopija odobrenog plana dostavlja se relevantnim rukovodiocima organizacije. Preporučena struktura godišnjeg plana data je u Prilogu 3. ove Metodologije. (3) Plan pojedinačne revizije/operativni plan 48. U operativnom planu (planu pojedinačne revizije) precizno se navode resursi za konkretne revizije. Ovaj plan za rukovodioca jedinice za internu reviziju predstavlja važan upravljački "instrument". Plan pojedinačne revizije podliježe standardima i procedurama izvedenim iz međunarodnih standarda. Detaljnija uputstva o pripremi ovih planova sadržana su u dijelu "Obavljanje interne revizije" ove Metodologije. 49. Načelno postoje tri osnovne vrste revizija: – revizija usklađenosti, – revizija sistema i – revizija uspješnosti poslovanja (vrijednost za novac). Uobičajeno je da interni revizori obavljaju reviziju sistema. Ta vrsta revizije obuhvata i druge vrste revizija, a to su elementi revizije usklađenosti i elementi revizije uspješnosti. 50. Ako rukovodilac organizacije zahtjeva da se posebno provjeri obavlja li se poslovanje u bilo kojem dijelu u skladu sa zakonom, onda je prikladno obaviti reviziju usklađenosti. U slučaju da su provjera ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti, odnosno kvalitet pružanja usluga glavni razlozi za reviziju, onda je prikladno obaviti reviziju uspješnosti. 51. Osim revizija iz tačke 49. ove Metodologije postoje i obavljaju se i druge vrste revizija, od kojih se navode samo neke za koje se smatra da će biti zastupljene u javnom sektoru, a to su: - finansijska revizija, - revizija informacionih tehnologija (u daljem tekstu: IT), i - revizija programa i projekata koje finansira Evropska unija. 52. Finansijska revizija u suštini je revizija sistema ili usklađenosti vezano uz finansijski sistem ili proces, odnosno uz finansijske i knjigovodstvene transakcije. 53. Revizija IT sagledava područja ili teme vezane uz IT, poput IT infrastrukture, umreženosti, primjene, IT razvoja, sigurnosti, itd. Zbog prirode ovog područja često je potrebno da revizor s određenim IT znanjem i vještinama obavi ovu vrstu revizije. Uobičajeno je da se radi o reviziji sistema, iako je možda ponekad prikladna i revizija usklađenosti. 54. Revizija programa i projekata koje finansira Evropska unija bavi se procesima vezanima uz korištenje sredstava iz fondova Evropske unije. Ova revizija se može obaviti kao revizija sistema ili kao revizija usklađenosti. Pored opisanog načina rada revizije sistema na osnovu procjene rizika utvrđene ovom Metodologijim, za revidiranje specifičnih područja, u svrhu ostvarivanja specifičnih ciljeva organizacije, mogu se obavljati i druge vrste revizija. Za obavljanje tih drugih vrsta revizija provodi se edukacija internih revizora putem obuka.
  • 55.
    Revizorski resursi (vremenski, finansijski i ljudski) uglavnom su ograničeni, pa je neophodno utvrditi prioritete u radu, kako bi se ti resursi najbolje koristili. Zbog toga je neophodno da postoji planiranje interne revizije koje sadrži procjenu rizika izvršenu u organizaciji, saradnjom interne revizije sa rukovodstvom organizacije. #NC#1. Obavljanje interne revizije 56. Prilikom obavljanja revizije sistema revizori trebaju voditi računa da rade u skladu sa profesionalnim odgovornostima, pri čemu je važno: – pažljivo planirati i obavljati svaku reviziju, pravilno usmjeriti aktivnosti i alocirati resurse, uzeti u obzir rizike i njihov značaj i voditi računa da se svaka revizija prilagodi okolnostima određenog subjekta revizije, – svaki element revizije sagledati kao dio cjeline, a posao koji se odnosi na jedan element treba pružiti informacije i za posao na drugim elementima, – usvojiti konstruktivan i pozitivan pristup reviziji, podržavajući promjene u praksi subjekta revizije, obavljati pažljiv pregled i pružiti nezavisno mišljenje i ispunjavati profesionalne i zakonske obaveze, – redovno i na odgovarajući način izvještavati rukovodioca organizacije o bitnim pitanjima koja su se pojavila tokom revizije i dati odgovarajuće preporuke za izvršenje korektivnih aktivnosti, – osigurati da je subjekt revizije razmotrio na odgovarajući način sva pitanja koja su identificirana tokom revizije i da je proveo odgovarajuće aktivnosti. 57. Revizija sistema se sastoji od sljedećih faza: – pripreme i planiranja revizije; – utvrđivanja i identificiranje sistema; – identificiranje i ocjene sistema internih kontrola; – testiranja kontrola; – ocjene sistema kroz formulisanje nalaza, stručnog revizorskog mišljenja i preporuka i – izvještavanja i praćenja. Razumijevanje ovih faza je neophodno kako bi se postavio okvir za adekvatan pristup u svrhu obavljanja kvalitetne interne revizije. Faze ne treba posmatrati kao apsolutno razdvojene komponente, nego kao jedinstven kontinuiran proces koji je usmjeren na ciljeve revizije od početne etape. Proces treba u potpunosti dokumentovati u tekućem revizorskom dosjeu i na standardiziranoj dokumentaciji. Dokumentacija treba sadržavati dovoljno detalja za jasno predočavanje veza između poslovnih ciljeva, kontrolnih ciljeva, procjena internih kontrola i rezultata testiranja. 2. Priprema i planiranje interne revizije (1) Pokretanje interne revizije 58. Osnov za pokretanje pojedinačne interne revizije je Godišnji plan rada interne revizije, koji je odobren od rukovodioca organizacije. Rukovodilac jedinice za internu reviziju dodjeljuje zadatke u skladu sa godišnjim planom revizije, pri čemu zaduženja dodjeljuje prema stručnoj osposobljenosti i vještinama revizora. a) Nalog za pokretanje interne revizije 59. U slučajevima kada planovi interne revizije (strateški i godišnji) nisu donijeti jer interna revizija nije formalno-pravno uspostavljena ili planovi na osnovu procjene rizika još nisu izrađeni, tada se interna revizija pokreće Nalogom za pokretanje interne revizije potpisanim od rukovodioca organizacije. Tim nalogom se pokreću i ad hoc revizije, odnosno vanredne revizije koje nisu planirane godišnjim planom rada interne revizije, a tokom godine nastaje potreba za njihovim provođenjem. Po izdavanju naloga revizori mogu otpočeti reviziju. Nalog za pokretanje interne revizije sadrži naziv revizije i revidiranog subjekta, vođu i članove tima, okvirni rok za obavljanje revizije, ciljeve i djelokrug revizije, kao i ostale parametre koji su potrebni. Obrazac Naloga za pokretanje revizije dat je u Prilogu 4. Metodologije (OB-1). b) Izjava o nezavisnosti 60. Pri rasporedu resursa odnosno odabiru tima, rukovodilac jedinice za internu reviziju, osim što se brine o odgovarajućim kvalifikacijama revizora, mora nastojati izbjeći i svaki rizik u vezi sa sukobom interesa i osigurati nezavisnost revizora. Iz tog razloga, za svaku pojedinačnu reviziju rukovodilac jedinice za internu reviziju i svi članovi revizorskog tima trebali bi popuniti i potpisati Izjavu o nezavisnosti. Obrazac Izjave o nezavisnosti dat je u Prilogu 5. Metodologije (OB-2). (2) Planiranje pojedinačne revizije 61. Pred početak same revizije potrebno je da se izvrši preliminarni pregled, odnosno utvrde činjenice koje će pružiti opću sliku oblasti koja će biti predmet revizije. Isto tako, ovaj pregled predstavlja osnovu za planiranje revizije, kao i utvrđivanje ciljeva revizije, obima revizije i konkretnih oblasti na kojima će biti naglasak (za koje se vezuje veliki rizik, koji su od ključne važnosti za sistem i sl.), vrijeme završetka svake etape revizije, revizore koji će raditi na konkretnoj reviziji. Nakon završenog preliminarnog pregleda, potrebno je pripremiti plan i program revizije koji treba da sadrži obim, pristup i vremenski okvir revizije. U prilogu ove Metodologije je prikazan model sa podacima koje bi trebalo uključiti u plan revizije (Prilog 6) i program revizije (Prilog 7, OB-3A). 62. Plan revizije sadrži sljedeće elemente: – naziv revizije, – veza sa godišnjim planom ili nalogom za pokretanje interne revizije, – organizacione jedinice uključene u revidirani proces, – vođa revizorskog tima, – članovi revizorskog tima, – revizorska pitanja /ciljevi revizije, – obim revizije, – metode revizije, – planirane i ostvarene rokove interne revizije. 63. Program revizije sadrži faze revizije koje su detealjnije razrađene na : – aktivnosti u okviru faze revizije (navode se aktivnosti koje se provode u okviru svake faze ovisno o posebnostima i potrebama određene revizije). Iako proces obavljanja revizije obuhvaća i fazu praćanja provedbe preporuka u Programu revizije ne navodi se ta faza jer revizori nemaju saznanja kada će se navedena faza provoditi, – odgovorna lica (navode se revizori koji su odgovorni za izvršavanje aktivnosti unutar određene faze), – vrijeme provođenja revizije (navode se krajnji rokovi završetaka planiranih aktivnosti), – referenca (navode se dokumenti koji su rezultat po fazama revizije). (3) Pismo najave revizije 64. Rukovodilac jedinice za internu reviziju ili vođa tima, ukoliko jedinica za internu reviziju ima više timova, priprema pismo najave za rukovodioca organizacije/organizacione jedinice koja je predmet revizije. U pismu se u najkraćim crtama navode naziv revizije, razlozi za obavljanje revizije, značajni rizici sistema, ciljevi revizije, datumi završetka svake etape revizije i način izvještavanja. Veoma je važno da se revizori sastanu sa rukovodiocima organizacionih jedinica nadležnim za područje koje je predmet revizije i drugim rukovodiocima organizacionih jedinica kako bi se došlo do što više korisnih informacija. 3. Utvrđivanje i dokumentovanje sistema (1) Prikupljanje i analiziranje informacija o revidiranom procesu 65. U ovoj fazi postupka revizije, revizori trebaju steći razumijevanje sistema koji je predmet revizije i to kroz razgovore sa relevantnim službenicima subjekta revizije. Cilj je da revizor razumije područje koje je predmet revizije i da je potpuno upoznat sa svim informacijama ili dokumentacijom koja može uticati na donošenje zaključaka o adekvatnosti kontrole. Opis sistema predstavlja osnovu revizorovih odluka, zaključaka i preporuka i treba pružiti dobru osnovu za ocjenu prednosti i slabosti interne kontrole. 66. Vrste informacija zavise od prirode revizije i područja koje je predmet revizije. Postoje i zajedničke karakteristike kontrola, pa se u većini revizija kao izvori podataka mogu uključiti neke od sljedećih: – zakonsku i podzakonsku regulativu, – strategije i planovi, – poslovni ciljevi, – stav rukovodioca organizacije (registri rizika), – kontrole, – interne procedure (priručnici, smjernice, pravilnici, modeli akata - ugovora, rješenja i sl.), – organizaciona šema (raspodjela ovlasti i odgovornosti), – upravljačke informacije i izvještaji (rukovodioca), – izvještaji ranijih vanjskih (Ured za reviziju institucija FBiH) i unutrašnjih revizija, – druge preglede koje je obavilo rukovodstvo, – statistike uspješnosti i kretanja (trendovi kretanja-troškovi i sl.), – informacija o budžetu, – veza sa drugim sistemima (npr. javne nabavke s budžetom, veza planova nabavki sa planovima investicijskog održavanja, evidencija o zaposlenicima sa sistemom obračuna plaća i sl.). Svi ti izvori podataka predstavljaju izvore informacija za dobivanje preliminarnih saznanja o funkcioniranju područja koje je predmet revizije. Nakon prikupljanja svih relevantnih materijala i informacija revizor treba dokumentovati sistem kontrole. Opis sistema treba biti dovoljno detaljan da korisniku i licu koje nadzire revizije, bude jasno kako sistem funkcionira i kako se ostvaruje interna kontrola. 67. Revizor se treba opredijeliti za najprikladniju tehniku za prikazivanje sistema, što se obavlja na sljedeći način: a) Opisno dokumentovanje Ova tehnika omogućava revizoru da prikaže kompletnu i detaljnu sliku sistema i treba obuhvatiti osnovna obilježja kontrole sa što više detalja za koje smatra da su od pomoći pri početnom procjenjivanju adekvatnosti kontrole. b) Izrada dijagrama toka (grafikona) Izrada dijagrama toka je metod koji bilježi i opisuje sistem istovremeno prikazujući tok (kretanje) dokumentacije ili informacija, kao i kontrole koje postoje u sistemu. Ova tehnika je naročito pogodna u slučajevima komplikovanog postupka kretanja dokumentacije od početka do kraja procesa i između raznih dijelova procesa. Dijagramski prikaz sistema je često jednostavniji za razumijevanje, ali postoje i nedostaci kao što je vrijeme potrebno za pripremu, potvrđivanje i ažuriranje. Ova tehnika je pogodna kod multitransakcijskih sistema kao što su sistem prodaje i nabavke. U izradi dijagrama toka se koriste simboli (koji imaju specifično značenje), kratka objašnjenja i linije za povezivanje simbola. U praksi se koriste standardni simboli koje treba usvojiti interna revizija. Mogućnost izrade dijagrama toka postoji u programu Microsoft Word, Microoft Excel, kao i drugim softverskim paketima. Moguće je koristiti grafikone sa nekoliko različitih nivoa, u zavisnosti koliko su detaljni. Postoje horizontalni i vertikalni grafikoni. Horizontalni grafikoni opisuju horizontalnu raspodjelu dužnosti (odjeljenja, pozicije) uz korištenje kolona, a vertikalni grafikoni predstavljaju tok transakcija od prve do posljednje transakcije. c) Kombinacija jedne i druge tehnike U prilogu ove Metodologije su dati prikazi mogućeg izgleda vertikalnog i horizontalnog grafikona kao i značenja simbola koji se koriste pri izradi dijagrama toka (Prilozi 8. 9. i 10.). (2) Uvodna izjava 68. Na osnovu dostupnih informacija prikupljenih istraživačkim i pripremnim aktivnostima revizori će dobiti grubu sliku o revidiranom području te će izraditi nacrt Uvodne izjave. Pri sastavljanju te izjave revizori će koristiti i podatke iz godišnjeg plana/ Naloga za pokretanje interne revizije te informacije dobivene tokom preliminarnog istraživanja. Pri izradi nacrta Uvodne izjave (preliminarno - prije intervjua) revizori: – definiraju poslovni cilj, – utvrđuju rizike koji mogu uticati na ostvarivanje poslovnog cilja, – navode revizorske ciljeve, – određuju kontrolne ciljeve. Obrazac Uvodne izjave dat je u prilogu Metodologije (Prilog 11, obrazac OB- 3B) a) Poslovni cilj procesa 69. Prije izrade Uvodne izjave interni revizori bi trebali imati jasnu sliku o organizaciji, upravljačkim ciljevima, te o cilju ili ciljevima procesa jer će prema njima definirati glavne kontrolne ciljeve i rizike. Svrha poslovnih ciljeva je utvrđivanje omjera (u kojoj mjeri) ili količine (koliko) rezultata koje sistem treba postići u odnosu na količinu iskorištenih sredstava. Poslovni ciljevi veza su između dugoročnih ciljeva organizacije koje postavlja rukovodilac i sredstava za ostvarenje tih ciljeva. Uobičajeno je da je rukovodilac definirao jedan ili više poslovnih ciljeva koji se obavljanjem pojedinog procesa žele ostvariti. Ako poslovni ciljevi koje je definirao rukovodilac organizacije nisu adekvatni i primjereni, revizori bi trebali predložiti odgovarajuće korekcije. Ako poslovni ciljevi nisu definirani, revizori trebaju dati vlastiti prijedlog ciljeva prema kojima se interne kontrole sistema mogu procjenjivati. Prije procjenjivanja kontrola bitno je da se poslovni ciljevi rasprave i/ili dogovore s rukovodiocem organizacije na početnom sastanku. b) Glavni rizici 70. Na osnovu prikupljenih i analiziranih informacija interni revizori definiraju glavne rizike i to prema specifičnostima procesa ili područja koje se revidira. Glavni rizici su svi rizici koji mogu uticati na ostvarenje kontrolnih ciljeva, a sastoje se od jednog ili više detaljnih rizika. Kod definiranja glavnih rizika mogu se koristiti informacije dobivene kroz održavanje preliminarnih sastanaka, uvidom u registre rizika za navedeni proces, metodologiju procjene rizika korištenu prilikom strateškog planiranja te putem svih ostalih dostupnih informacija. c) Kontrolni ciljevi 71. Kontrolni ciljevi su podciljevi procesa koji se moraju ostvariti u svakoj od faza procesa putem sistema internih kontrola, kako bi se ostvario poslovni cilj. Kontrolni ciljevi trebaju biti konkretni i prikazivati svrhu internih kontrola. Kontrolni ciljevi upućuju na aktivnosti i mehanizme koji sprječavaju aktiviranje potencijalnih rizika (uvijek se iskazuju na način da počinju sa: "Osigurati da ...."). Prilikom definiranja kontrolnih ciljeva revizori moraju imati na umu da kontrolni ciljevi ne predstavljaju pojedinačne kontrole, pa ih na takav način ne mogu formulirati. Primjera radi, u procesu nabavke, kontrolni cilj može biti: "Osigurati da su računi plaćeni samo za primljenu robu ili usluge" ili u procesu službenih putovanja "Osigurati da se s budžetske pozicije za službena putovanja izvršavaju isplate samo za tu namjenu". Kontrolni ciljevi čine osnovu za procjenjivanje sistema internih kontrola. (3) Početni sastanak 72. Priprema kvalitetnog nacrta uvodne izjave, početni sastanak i uvodna izjava presudni su za uspješno obavljanje procesa revizije. Cilj ovog sastanka je dobiti saglasnost, prikupiti potrebne informacije od unutrašnjih organizacionih jedinica i diskutovati i raspraviti o nekim pitanjima koja bi mogla biti važna za reviziju. Početni sastanak održava se radi: – predstavljanja i raspravljanja o ciljevima i obimu revizije; – utvrđivanja organizacione jedinice uključene u revidirani proces; – rasprave o poslovnim i kontrolnim ciljevima, te glavnim rizicima i – prikupljanja dodatnih relevantnih informacija koje mogu biti od značaja za reviziju i koje mogu uticati na konačni tekst uvodne izjave. 73. Tokom početnog sastanka raspravlja se o elementima Uvodne izjave i na osnovu prikupljenih informacija se dopunjavaju i ažuriraju. Početni sastanak sa rukovodiocem organizacije/organizacione jedinice je veoma važan jer pruža priliku da se uspostavi odgovarajuća atmosfera i ostvari efikasna saradnja tokom revizije. U ovoj fazi se podrazumijeva davanje obavještenja i vođenja diskusije sa rukovodiocem o revizorskim tehnikama koje će se koristiti i saradnju po tim pitanjima. Na osnovu informacija dobivenih na uvodnom sastanku popunjava se obrazac ''Uvodna izjava'' koji je dat u prilogu ove Metodologije (Prilog 11., obrazac OB-3B). Uspješnim početnim sastankom treba se osigurati revizija koja će se voditi u dobroj i pozitivnoj atmosferi, uz aktivnu saradnju zaposlenih u organizaciji kod kojeg se obavlja revizija. 74. Vođa revizorskog tima vodit će početni sastanak na način koji olakšava razmjenu informacija i eventualno poboljšanje konačnog teksta Uvodne izjave. Tokom sastanka,, revizori se trebaju usredsrediti na pitanja vezana za informacije višeg nivoa na koje rukovodstvo nižeg nivoa ne mogu dati relevantne odgovore. To je dobra prilika i za uspostavljanje odnosa koji će olakšati stalnu komunikaciju tokom obavljanja revizije. U ovoj fazi dobra praksa podrazumijeva davanje objašnjenja i informacija rukovodiocima o revizorskim tehnikama koje će se koristiti (npr. razgovori s ključnim licima i potreba za kasnijim prikupljanjem drugih informacija u fazi utvrđivanja i evidentiranja sistema, pregled dokumentacije) i ostvarivanje saradnje o tim pitanjima. Preporučuje se da rukovodilac organizacije/organizacione jedinice odredi kontakt osobu zaduženu za održavanje stalne komunikacije tokom obavljanja revizije. Potrebno je voditi zapisnik sa prvog sastanka i odložiti ga u tekući revizorski dosje. (4) Ažuriranje plana i programa revizije 75. Potvrđivanje ili ažuriranje početnih procjena resursa i vremenskog okvira potrebnog za izvođenje revizije trebalo bi biti moguće nakon početnog sastanka. Ovi detalji trebaju se evidentirati u planu i programu revizije. Rukovodilac jedinice interne revizije treba odobriti sve značajne promjene početnih procjena resursa i/ili vremenskog okvira koje se smatraju potrebnim u bilo kom trenutku. Odobrene promjene evidentiraju se na prikladan način i one su sastavni dio revizorskog dosjea. 4. Identificiranje i procjena sistema internih kontrola 76. Nakon utvrđivanja sistema i evidentiranja u dijagramu toka, te usaglašavanja kontrolnih ciljeva i glavnih rizika s rukovodiocem organizacije/organizacione jedinice, interni revizori utvrđuju detaljne rizike po pojedinačnom kontrolnom cilju i definiraju očekivane kontrole prema detaljnim rizicima. Pri tome treba razmotriti detaljne rizike, odnosno utvrditi gdje se mogu pojaviti neželjeni događaji, i procijeniti vjerovatnoću pojave neželjenih događaja i njihov mogući uticaj (npr. finansijski) na ostvarenje kontrolnog cilja. Interni revizor tada obavlja preliminarnu procjenu adekvatnosti postojećih internih kontrola i upoređuje ih sa očekivanim. U prilogu Metodologije je dat obrazac za pregled internih kontrola (Prilog 12., Obrazac OB-4). Ova faza obuhvata: – identificiranje detaljnih rizika, – identificiranje očekivanih kontrola prema detaljnim rizicima, – utvrđivanje postojećih kontrola, – početna procjena postojećeg sistema internih kontrola. (1) Identificiranje detaljnih rizika 77. Glavni rizici navedeni u uvodnoj izjavi baziraju se na preliminarnim istraživanjima i tokom ove faze potrebno ih je detaljno razraditi po svakom kontrolnom cilju. Detaljno razrađeni rizici služe kao smjernice za utvrđivanje pojedinačnih kontrola koje bi trebale postojati u revidiranom procesu. To je neophodno učiniti kako bi se bolje odredio smijer istraživanja i napravila jasnija veza između kontrolnih ciljeva, rizika i kontrola. Interni revizor trebao bi imati sliku očekivanog (optimalnog) stanja funkcioniranja revidiranog procesa na osnovu dostignuća najbolje prakse i logičke vizije internih kontrola. Radna dokumentacija revizora se mijenja i dopunjava prema saznanjima do kojih se dolazi tokom obavljanja narednih faza revizije. Stoga, ako se tokom ispunjavanja obrazaca utvrdi da nisu obuhvaćeni svi rizici, očekivane ili postojeće kontrole, treba izvršiti ažuriranje. Format obrazaca koji su dati kao prilozi ove Metodologije nije konačan. Bitno je obuhvatiti sve elemente koje oni sadrže. Potrebno je voditi računa da je za ostvarenje jednog kontrolnog cilja možda potrebno i više od jedne kontrole. Interna kontrola je cjelokupan sistem kontrola (uključujući lica, planove, strukture i procedure) koju provodi organizacija da bi osiguralo ostvarivanje poslovnih ciljeva. (2) Identificiranje očekivanih kontrola vezanih uz rizike 78. Nakon identificiranja dataljnih rizika revizori trebaju utvrditi kontrolni okvir i očekivane kontrole koje bi trebale postojati u procesu kako ne bi došlo do aktiviranja rizika. Interni revizor trebao bi imati sliku očekivanog (optimalnog) stanja funkcioniranja revidiranog procesa na osnovu dostignuća najbolje prakse i logične vizije. Pri definisanju očekivanih kontrola ne bi se, u prvom redu, trebalo oslanjati "samo" na kontrole propisane zakonima i podzakonskim propisima ili internim aktima. Očekivane kontrole trebale bi obuhvatiti sve rizike navedene u Obrascu OB-4. 79. Obrazac OB-4 je radna dokumantacija revizora koje se mijenja i nadopunjava prema saznanjima do kojih se dolazi tokom obavljanja daljnjih faza revizije. Stoga ako se tokom ispunjavanja Obrasca OB-4 utvrdi da nisu obuhvaćeni svi rizici očekivane ili postojeće kontrole treba ga ažurirati. 80. Popis na obrascu OB-4 nije sveobuhvatan, pa će interni revizor morati razmotriti i druge kontrole prije nego donese svoju procjenu adekvatnosti sistema interih kontrola, kao što su: – planiranje i definiranje ciljeva uključuje utvrđivanje općih i specifičnih ciljeva i sredstava pomoću kojih će se oni ostvariti, – podjela dužnosti: funkcije vezane za odobravanje transakcija; evidentiranje transakcija; čuvanje relevantnih sredstava trebaju obavljati različiti službenici kako bi se izbjegli sukobi interesa ili situacije za nedozvoljeno poslovanje, – organizacija: treba postojati jasna organizaciona šema i svi zaposleni trebaju imati ažurirane opise poslova sa jasno navedenim dužnostima, – autorizacija i odobravanje: odgovarajući službenici trebaju formalno odobriti sve transakcije i odluke, – fizičke kontrole: neophodne odgovarajuće kontrole pristupa kancelarijama, imovini, kontrola korištenja kancelarijskog materijala i kompjuterskih sistema, – nadzor: adekvatan nadzor svih zaposlenih i aktivnosti koji obavlja lice koje razumije procese i može detektirati odstupanja od prihvaćene prakse, – kadrovske kontrole: adekvatna kontrola imenovanja odnosno angažovanja službenika; svi zaposleni trebaju imati potrebna stručna znanja i kvalitete, te da kroz odgovarajuću obuku kontinuirano održavaju i unapređuju svoja znanja, a njihov rad treba biti redovno ocjenjivan, – matematičke i računovodstvene kontrole: provjera/ponovna provjera poslova koje su obavili drugi službenici; provjera iznosa u narudžbenicama, faktura, platnog spiska, – usaglašavanje bankovne i računovodstvene evidencije, kontrola računa, – upravljačke kontrole: priprema odgovarajućih finansijskih i operativnih podataka za računovodstvo; korištenje izvještaja o odstupanjima; 81. Kategorije iz stava 1. tačke 80. ove metodologije mogu se bazirati i na rizicima, kao što je prikazano u sljedećoj tabeli:

Vrsta kontrole

Rizik

Planovi