Bosna i Hercegovina uprava za indirektno oporezivanje
Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost
Na osnovu člana 70. Zakona o porezu na dodatu vrijednost u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 9/05 i 35/05), a u vezi sa članom 14. stav 3. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 44/03 i 52/04), Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje, na 41. sjednici održanoj 21. juna 2005. godine, donio je
PRAVILNIK
O PRIMJENI ZAKONA O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST
I - OPĆE ODREDBE
Član 1.
(1) Ovim pravilnikom bliže se propisuje način primjene Zakona o porezu na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: Zakon).
II - PREDMET OPOREZIVANJA
Član 2.
(1) Predmet oporezivanja porezom na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na teritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz povoljnije uslove poreskim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uslovi.
III - PROMET DOBARA I USLUGA
Član 3.
(1) Isporukom dobara omogućuje se prijenos prava raspolaganja na dobrima licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
(2) Dobrima se smatraju predmeti, skup stvari i privredna dobra koja se u prometu smatraju dobrima, kao što su: električna energija, toplotna energija, plin, grijanje, hlađenje i slično.
Član 4.
(1) Kad zakonom utvrđeno tijelo, u postupku izvršenja, proda neko dobro, ne smatra se da je došlo do prometa između dužnika i organa izvršenja, već do direktnog prometa između dužnika i kupca.
Član 5.
(1) Kod isporuke dobara po ugovorima na osnovu kojih se plaća provizija pri prodaji, kao što su ugovori o posredovanju i ugovori o trgovinskom zastupanju, radi se o prodaji u ime i za račun drugog lica. Za razliku od komisione prodaje, posrednik obračunava i plaća PDV na svoju proviziju, a vlasnik dobra, odnosno lice u čije ime i za čiji račun posrednik vrši prodaju obračunava i plaća PDV na ukupnu prodajnu vrijednost. Posrednik, odnosno zastupnik za svoju uslugu posebno izdaje račun na kojem iskazuje naknadu za izvršenu uslugu i obračunava PDV na vrijednost usluge posredovanja, odnosno zastupanja. PDV obračunat na proviziju posrednika, odnosno zastupnika predstavlja ulazni porez za vlasnika dobra.
Član 6.
(1) Kod komisione prodaje prometom dobara smatraju se obje transakcije:
- -prijenos (isporuka) dobara od strane vlasnika (komitenta) komisionaru,
- -prijenos dobara od strane komisionara primaocu dobara.
(2) Obaveza obračunavanja i plaćanja PDV-a za komisionara nastaje istekom obračunskog perioda u kojem su dobra prodata i u kojem je ispostavljena faktura kupcu.
(3) Obaveza obračunavanja i plaćanja PDV-a za komitenta nastaje istekom obračunskog perioda u kojem je primio obračun komisionara o prodaji dobra.
Član 7.
(1) Isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni period, gdje je predviđeno da se pravo vlasništva prenosi najkasnije istekom ugovorenog perioda, predstavlja finansijski lizing.
(2) Kada se radi o finansijskom lizingu kod kojeg je ugovoreno pravo otkupa predmeta lizinga, davalac lizinga obračunava PDV na osnovicu koju čini iznos naknade koju obveznik prima, ili treba da primi, po osnovu predaje predmeta lizinga primaocu lizinga.
(3) Poreska obaveza kod finansijskog lizinga nastaje istekom poreskog perioda u kojem je dobro isporučeno.
(4) Ukoliko odredbe u ugovoru o lizingu ne budu do kraja ispoštovane, odnosno dođe do raskida ugovora prije prijenosa vlasništva, davalac lizinga ima pravo ispravke obaveze PDV-a, pod uslovom da dobro bude vraćeno davaocu lizinga.
(5) Ispravka se vrši proporcionalno trajanju lizinga, i to u poreskom periodu u kojem je došlo do prestanka obligacionog odnosa.
(6) U slučaju kada ugovorom o lizingu nije predviđeno da se pravo raspolaganja na dobru prenese sa davaoca na primaoca lizinga, odnosno kada nije ugovoren otkup dobra koje je predmet lizinga, PDV se obračunava i plaća na svaku ugovorenu ratu, s obzirom da se u ovom slučaju radi o zakupu pokretne stvari.
Član 8.
(1) Novosagrađenim građevinskim objektima, u smislu člana 4. stav 3. tačka 4. Zakona, smatraju se objekti koji nisu upotrebljavani u svrhu za koju su izgrađeni i koji nisu bili predmet prijenosa prava raspolaganja.
(2) Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža i drugi) smatraju se dijelovi novoizgrađenih građevinskih objekata iz stava 1. ovog člana, koji se isporučuju kao posebna cjelina i za koje se ugovara posebna naknada.
Član 9.
(1) Prijenos poslovne imovine u postupku likvidacije je oporeziv, izuzev ako prijenos nije uključen u članu 7. stav 2. Zakona.
(2) Prijenos dobara članovima ili vlasnicima društva po završetku likvidacije podliježe oporezivanju.
(3) Prijenos poslovne imovine u postupku stečaja podliježe oporezivanju, izuzev ako prenos nije uključen u članu 7. stav 2. Zakona, a poreski obveznik nad kojim se vrši stečaj je poreski dužnik.
Član 10.
(1) Ako pri isporuci dobara naknada nije novčana, već u isporuci drugog dobra ili usluge, radi se o razmjeni.
(2) Pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, odnosno kod svakog isporučioca.
Član 11.
(1) Pored upotrebe dobara u vanposlovne svrhe navedenih u članu 5. stav 1. Zakona, upotrebom dobara u vanposlovne svrhe smatra se i manjak dobara.
(2) Manjak dobara za koji se ne tereti odgovorna osoba smatra se vlastitom potrošnjom u vanposlovne svrhe poreskog obveznika i podliježe oporezivanju.
(3) Izuzetno nastali rashod po osnovu kala, rastura, kvara i loma do propisanog iznosa i manjak dobara koji se može pravdati višom silom ne podliježe oporezivanju.
(4) Visina dopuštenog rashoda po osnovu kala, rastura, kvara i loma utvrđena je Normativom za utvrđivanje rashoda na koji se ne plaća PDV, a koji je sastavni dio ovog pravilnika.
(5) Za dobra koja nisu obuhvaćena Normativom rashoda, količina rashoda se utvrđuje prema normativu obveznika.
(6) Pod višom silom podrazumijeva se manjak dobara nastao usljed elementarnih nepogoda (poplava, požar, zemljotres, ratna razaranja i slično), na osnovu akta nadležnog organa.
(7) Obveznik PDV-a utvrđuje rashod neposredno pošto je određeni rashod nastao, ili redovnim ili vanrednim popisom robe u skladištu, stovarištu, magacinu, prodavnici ili drugom sličnom objektu.
(8) Utvrđivanje rashoda vrši ovlašćeno lice ili popisna komisija obveznika, a o izvršenom popisu obavezno se sastavljaju zapisnik i popisna lista.
(9) Na rashod nastao zbog proteka roka trajanja dobara ne plaća se PDV, pod uslovom da je rok trajanja utisnut na ambalaži proizvoda ili je na drugi način određen od strane proizvođača, a pri uništenju navedenih dobara prisutan predstavnik Sanitarne inspekcije.
Član 12.
(1) Uobičajenom količinom poslovnih uzoraka, u smislu člana 5. stav 2. tačka 1. Zakona, smatraju se dobra koja nisu namijenjena prometu, a koja su rezultat poslovanja poreskog obveznika ili koja su neposredno povezana sa obavljanjem njegove djelatnosti, bez obzira da li je na tim dobrima utisnut logotip poreskog obveznika.
(2) Dobra koja se daju kao poslovni uzorci moraju biti obilježena kao takva, a ako ne mogu biti obilježena kao poslovni uzorci, moraju biti u obliku i pakovanju različitom od oblika i pakovanja tih dobara namijenjenih prometu.
Član 13.
(1) Poklonom manje vrijednosti, u smislu člana 5. stav 2. tačka 2. Zakona, smatra se dobro pojedinačne tržišne vrijednosti manje od 20,00 KM bez PDV-a, koje obveznik daje povremeno različitim licima (poslovnim partnerima, predstavnicima poslovnih partnera i slično), a da za to ne postoji pravna obaveza.
(2) Poslovnim partnerima smatraju se lica sa kojima postoji poslovni odnos ili se očekuje da će se takav odnos uspostaviti.
(3) Povremenim davanjem poklona smatra se davanje najviše jednog poklona istom licu u poreskom periodu.
Član 14.
(1) Prometom dobara se smatra i stavljanje u vlastitu upotrebu dobara koje poreski obveznik proizvodi, izgrađuje, obrađuje, kupuje ili uvozi u okviru svojih djelatnosti.
(2) Uzimanjem takvih dobara za vlastitu upotrebu u vanposlovne svrhe, poreski obveznik sam postaje učesnik u proizvodno prometnom lancu, pa se takav promet (interni promet) tretira kao oporezivi promet.
(3) Za takav promet poreski obveznik je dužan sačiniti internu poresku fakturu, koja sadrži elemente fakture izdate za prodaju dobara drugom poreskom obvezniku.
Član 15.
(1) Prijenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, u skladu sa članom 7. stav 2. Zakona, se ne smatra prometom dobara ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi:
- a)da ona čini zaseban poslovni subjekt,
- b)da je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik,
- c)da nastavlja obavljanje iste djelatnosti i
- d)da kupac ima, ili će dobiti, istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao prodavac.
Član 16.
(1) Prenos imovinskih prava sa ostavioca na jednog ili više nasljednika u slučaju nastavka privredne djelatnosti ne podliježe oporezivanju.
(2) Zadržavanje dobara nakon prestanka obavljanja djelatnosti ili nakon prestanka registracije,a za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično odbijen, podliježe oporezivanju.
Član 17.
(1) Sve isporuke koje se vrše u okviru obavljanja djelatnosti, koje se ne smatraju isporučenim dobrima, smatraju se prometom usluga i podliježu obračunavanju PDV-a, osim u slučajevima koji su posebno propisani članovima 24. do 30. Zakona.
(2) Ako jedinstvena isporuka istovremeno ima obilježja prometa dobara i prometa usluga, za razvrstavanje su bitna ona obilježja koja određuju stvarni sadržaj isporuke, uzimajući u obzir volju ugovornih strana.
(3) Kod popravki dobara, za razgraničenje radi li se o prometu dobra ili usluge, bitan je, u ukupnoj naknadi, udio materijala koji je nabavio poreski obveznik koji obavlja popravak. Ako udio naknade koja se odnosi na materijal iznosi više od 50% od ukupnog iznosa naknade koja se odnosi na popravak, radi se o prometu dobra, a ne o obavljenoj usluzi.
(4) Trpljenje neke radnje, suzdržavanje od neke radnje i ustupanje nekog prava, predstavljaju usluge u smislu PDV-a. Pod trpljenjem neke radnje smatra se, između ostalog, i dopuštanje korištenja pokretnih i nepokretnih stvari, patenata i drugih pronalazačkih prava.
(5) Ako pri prometu usluga naknada nije novčana, već u isporuci dobra ili usluge, radi se o razmjeni.
(6) Pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, odnosno kod svakog isporučioca.
Član 18.
(1) Ako naručilac daje proizvođaču materijal radi prerade, obrade, dorade ili izrade određenog proizvoda, takva isporuka nije oporeziva, jer naručilac i dalje zadržava pravo raspolaganja kao vlasnik tog materijala.
(2) Ako proizvođaču iz stava 1. ovoga člana, nakon obrade ostaju nusproizvodi ili otpaci iznad 5% vrijednosti njegove isporuke, a koje je trebalo vratiti naručiocu, radi se o prometu dobara od strane naručioca proizvođaču, na koja se mora posebno obračunati PDV.
(3) Ako naručilac iz stava 1. ovoga člana isporučuje proizvođaču materijal, dijelove ili sastojke pri čemu ne zadržava pravo raspolaganja kao vlasnik, već tim isporukama plaća proizvođačeve isporuke, odnosno protuisporuke, radi se o oporezivim isporukama, odnosno razmjeni.
Član 19.
(1) Upotreba dobara koja čine dio poslovne imovine za vanposlovnu upotrebu poreskog obveznika, kada je PDV na takva dobra moguće u potpunosti ili djelimično odbiti, smatra se prometom usluga.
(2) Za takav promet poreski obveznik je dužan sačiniti internu poresku fakturu, koja sadrži elemente koje bi sadržavala primljena poreska faktura da mu je iste usluge izvršio drugi obveznik PDV-a.
IV - MJESTO OPOREZIVANJA
Član 20.
(1) Kod isporuke dobara, mjestom isporuke smatra se BiH, ako se dobro nalazilo u BiH u trenutku isporuke. Ako je dobro otpremljeno, tada se BiH smatra da je mjestom isporuke ako se dobro nalazilo u BiH na početku otpreme.
(2) Ako se radi o dobrima koja se montiraju, instaliraju ili izgrađuju, BiH se smatra mjestom isporuke ako je to mjesto gdje dobro postavlja isporučilac ili neko u njegovo ime.
Član 21.
(1) BiH se smatra mjestom obavljanja usluga, ako je mjesto obavljanja usluge tamo gdje je sjedište odnosno stalno boravište ili prebivalište lica koje obavlja usluge, ako Zakonom ili ovim Pravilnikom nije drugačije određeno. Isto se odnosi i ako uslugu obavlja poslovna jedinica stranog preduzeća koja se nalazi u BiH.
(2) U članu 15. stav 2. Zakona propisani su izuzeci od općeg načela.
(3) Kod usluga u vezi s nekretninama, uključujući i najam ili zakup, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto gdje se nekretnina nalazi. Usluge u vezi s nekretninama obuhvataju sljedeće skupine usluga:
- a)usluge koje se obavljaju pomoću nekretnina (npr. iznajmljivanje kuća, stanova i soba na rok kraći od 60 dana, hotelskih soba, apartmana, zemljišta
- b)npr. parkirnih mjesta, iznajmljivanje teniskih igrališta, kuglana, održavanje grijanja i liftova, održavanje zelenih površina, čišćenje zgrada, iznajmljivanje izložbenih površina na sajmovima, postavljanje izložbenih mjesta);
- c)usluge koje se obavljaju na nekretnini obuhvataju usluge koje služe neposredno uređivanju nekretnine (npr. geodetski radovi), usluge koje služe za pripremu građevinskih radova (npr. usluge arhitekata, građevinskih inženjera, statičara), obavljanje građevinskih radova, vještačenja na nekretninama, inženjering usluge;
- d)usluge koje se obavljaju u vezi s kupovinom i prodajom nekretnina (npr. usluge advokata i posrednika pri kupoprodaji nekretnina);
(4) Kod usluga prijevoza, BiH je mjesto obavljanja usluge,ako je čitava dionica puta na kojoj se prijevoz obavlja u BiH;
- a)ako se usluga prijevoza putnika ne obavlja samo u BiH, onda dio puta koji se odnosi na BiH podliježe oporezivanju, a dio puta koji se odnosi na inostranstvo ne podliježe oporezivanju prema odredbama Zakona. U tom slučaju, uslugu prijevoza treba podijeliti srazmjerno broju kilometara na dio prijevoza u BiH koji se oporezuje i dio prijevoza u inostranstvu koji ne podliježe oporezivanju;
- b)ako se radi o uslugama prijevoza dobara koja se izvoze, tada su, prema odredbi člana 27. stav 1. tačka 2. Zakona, oslobođene od oporezivanja (oporezuju nultom stopom) i usluge prijevoza izvršene na dionici puta u BiH;
- c)ako se radi o uslugama prijevoza dobara koja se uvoze, tada su, prema odredbi člana 26. stav 1. tačka 7. Zakona, oslobođene od oporezivanja i usluge prijevoza izvršene na dionici puta u BiH;
- d)kod prekograničnog pomorskog, riječnog i vazdušnog prijevoza putnika i robe ne utvrđuje se dionica puta u BiH.
(5) Mjesto obavljanja usluga je BiH ako je to mjesto gdje je usluga stvarno obavljena, i to:
- a)kod umjetničkih (npr. operskih, glumačkih, pjevačkih), naučnih (npr. naučna predavanja i davanja mišljenja, ali ne i savjetovanja naručioca), nastavnih (npr. usluge obuke, organizovanje kurseva), sportskih (npr. tenis, ronjenje), zabavnih ili sličnih usluga (npr. filmske predstave, plesne priredbe) i usluga njihovog organizovanja;
- b)kod pomoćnih usluga u prijevozu, kao što su: utovar, istovar, uskladištenje i drugih usluga u vezi s prijevozom i otpremom;
- c)kod usluga koje se obavljaju na pokretnim dobrima, uključujući usluge stručnog mišljenja, procjene i ocjene tih dobara.
(6) Promet usluga se određuje da je u BiH ako je sjedište primaoca usluge ili stalna adresa ili adresa prebivališta/boravišta za sljedeće vrste usluga:
- a)kod usluga prijenosa, ustupanja i korištenja autorskih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova i sličnih prava (npr. davanje licence, prijenos autorskih prava umjetnika i pisaca);
- b)usluga reklamiranja, uključujući i usluge posredovanja u tim uslugama (npr. usluge oglašavanja u novinama i drugim medijima);
- c)usluga inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, prevodilaca i drugih usluga savjetovanja;
- d)usluga elektronske obrade podataka;
- e)bankarskih, finansijskih usluga i usluga iz oblasti osiguranja i reosiguranja, osim iznajmljivanja sefova;
- f)ustupanja osoblja;
- g)telekomunikacijske usluge;
- h)iznajmljivanja pokretnih dobara (npr. građevinske dizalice), osim prijevoznih sredstava;
- i)svih usluga posredovanja u vezi s uslugama iz ovog stava.
(7) Pri vršenju usluga iz člana 15. stav 2. tačka 4. i 5. Zakona u slučajevima da primalac usluge nije poreski obveznik na teritoriji BiH, odnosno nema svoje prebivalište u BiH, davalac usluge, u svrhu dokazivanja da se usluga vrši stranom državljaninu, a u cilju sticanja uslova za oslobađanje od obaveze obračunavanja PDV-a, dužan je od primaoca usluge uzeti ime i prezime, adresu i broj pasoša za fizičko lice, a za pravno lice potvrdu o registraciji poreskog obveznika.
V - PORESKA OSNOVICA
Član 22.
(1) Utvrđivanje osnovice, kada se određena dobra uzimaju za privatnu upotrebu (vanposlovna svrha), poreski obveznik vrši na način da će dobra vrednovati prema tržišnoj vrijednosti u vremenu njihove isporuke, u koju nije uračunat PDV, a koju bi obveznik naplatio od kupca da je to isto dobro prodao.
(2) Osnovicu za obračun PDV-a za upotrebu vlastito proizvedenih dobara u privatnu svrhu (vanposlovna svrha) i zadržavanje dobara nakon prestanka poslovanja predstavlja tržišna vrijednost uzetih dobara u momentu uzimanja, upotrebe dobara čija je svrha promijenjena ili u momentu prestanka rada obveznika, bez PDV-a.
(3) Kada je u pitanju uzimanje dobara koja su proizvedena u preduzećima, tržišnom vrijednošću smatra se vlastiti trošak utvrđen prema računovodstvenim propisima.
(4) U slučaju vršenja usluga u privatne svrhe, poresku osnovicu čini iznos koji bi se naplatio da je ista usluga izvršena trećim licima.
(5) Ukoliko se od strane pojedinca, ili grupe, uzima bez naknade za privatnu upotrebu stalna imovina, poresku osnovicu čini vrijednost te imovine u momentu uzimanja, koja je iskazana u knjigovodstvu poreskog obveznika, s tim da poreska osnovica ne može biti manja od tržišne vrijednosti u momentu prometa imovine.
(6) U slučaju da je stalna imovina u potpunosti amortizovana, kao osnovica za obračun PDV-a, uzima se tržišna vrijednost stalne imovine u momentu prometa.
VI - PORESKA STOPA
Član 23.
(1) PDV plaća se po standardnoj stopi od 17% na poresku osnovicu.
(2) Kada se porez obračunava na poresku osnovicu u kojoj je sadržan PDV, PDV se izračunava po preračunatoj stopi. Preračunata stopa se izračunava na sljedeći način:
VII - OSLOBAĐANJA OD PLAĆANJA PDV-a ZA PROMET DOBARA I USLUGA BEZ PRAVA NA ODBITAK ULAZNOG POREZA
Član 24.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 1. Zakona, odnosi se na javne poštanske usluge.
(2) Javne poštanske usluge (rezervisane poštanske usluge) obuhvataju prijenos: običnih pismonosnih pošiljaka do 1 kg, paketskih pošiljaka do 15 kg, poštanskih i telegrafskih uputnica, pismonosnih pošiljaka sa posebnom uslugom bez obzira na težinu (preporučenih, vrijednosnih, pošiljaka ubrzane pošte, otkupnih, hitnih i sudskih pisama i pisama po upravnom i prekšajnom postupku).
(3) Usluge navedene u stavu 2. ovog člana može obavljati samo javni poštanski operator.
(4) Nerezervisane poštanske usluge koje u skladu sa zakonom, općim uslovima za obavljanje poštanskih usluga i drugim poštanskim propisima obavljaju i drugi poštanski operatori (osim javnog poštanskog operatora) u skladu sa ovlaštenjima dobijenim od nadležnog državnog organa, nisu oslobođene od plaćanja PDV-a.
Član 25.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 2. Zakona, odnosi se na preventivne, dijagnostičko-terapijske i rehabilitacijske usluge koje pružaju domovi zdravlja, bolnice, zavodi, zavodi za zaštitu zdravlja, klinike, instituti, zdravstveni centri, kliničko bolnički centri i klinički centri u skladu sa propisima koji uređuju oblast zdravstvene zaštite.
(2) Poresko oslobađanje iz navedenog člana Zakona se odnosi i na smještaj, njegu i ishranu bolesnika u tim ustanovama, nezavisno od toga da li su ove ustanove usmjerene ka ostvarivanju dobiti.
(3) Usluge doktora medicine i stomatologije, medicinskih sestara i fizioterapeutskih tehničara, oslobođene su plaćanja PDV-a ako te usluge pružaju u privatnoj praksi.
(4) Zdravstvenom zaštitom u smislu odredbi člana 24. stav 1. tačka 2. Zakona, ne smatraju se:
a. medicinska ispitivanja radi utvrđivanja zdravstvenog stanja, tjelesnog oštećenja i invalidnosti u postupcima kod drugih organa i organizacija, osim ispitivanja po uputu ljekara, odnosno ljekarske komisije,
b. zdravstveni pregledi radi upisa u srednje i više škole, fakultete i na kurseve, dobijanje uvjerenja za vozačke dozvole, za sudske i druge sporove i u drugim slučajevim kada se pregled ne obavlja u cilju zdravstvene zaštite,
c. pregled zaposlenih upućenih na rad u inostranstvo od strane organizacija, kao i mjere preventivne zdravstvene zaštite za privatna putovanja u inostranstvo i zdravstveni pregledi za ta putovanja.
Član 26.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 3. Zakona, odnosi se na usluge koje pružaju ustanove socijalne zaštite: centri za socijalni rad, ustanove za smještaj korisnika i ustanove za dnevni boravak i pomoć u kući u skladu sa propisima koji uređuju socijalnu zaštitu i socijalnu sigurnost građana.
(2) Promet dobara i usluga koji je neposredno povezan sa uslugama iz stava 1. ovog člana odnosi se na isporuku hrane,pića, ljekova i sličnu isporuku dobara i usluga u ovim ustanovama.
Član 27.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 4. Zakona, odnosi se na usluge:
- a)obrazovanja (predškolskog, osnovnog, srednjeg, višeg i visokog) i profesionalne prekvalifikacije, koje pružaju lica registrovana za obavljanje tih djelatnosti u skladu sa propisima koji uređuju tu oblast,
- b)smještaja i ishrane učenika i studenata u školskim i studentskim domovima ili sličnim ustanovama, kao i sa njima neposredno povezani promet dobara i usluga od strane lica registrovanih za obavljanje tih djelatnosti.
Član 28.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 5. Zakona, se odnosi na usluge iz oblasti sporta i fizičkog vaspitanja samo u slučaju ako te usluge pružaju pojedincima lica čija djelatnost nije usmjerena ka sticanju dobiti.
(2) Prema članu 24. tačka 6. Zakona, plaćanja PDV-a su oslobođene medicinske i zdravstvene usluge, usluge socijalnog osiguranja, te usluge obrazovanja koje angažuju vjerske organizacije ili filozofska udruženja.
(3) Poresko oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 7. Zakona, se odnosi na usluge i isporuke dobara vjerskih organizacija ako se obavljaju radi zadovoljavanja vjerskih potreba u skladu sa propisima kojima je regulisano obavljanje tih djelatnosti.
(4) Poresko oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 8. Zakona, se odnosi na usluge koje pružaju političke, sindikalne, humanitarne, dobrotvorne, invalidske i slične organizacije u skladu sa propisima kojima su regulisane te djelatnosti.
Član 29.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 9. Zakona, odnosi se na usluge iz oblasti kulture koje pružaju lica registrovana za obavljanje ove djelatnosti u skladu sa propisima koji uređuju oblast kulture, kao i sa njima neposredno povezani promet dobara i usluga, od strane lica čija djelatnost nije usmjerena ka ostvarivanju dobiti, a kojima se smatraju: pozorišna i muzička djelatnost, djelatnost muzeja i galerija, djelatnost arhiva, djelatnost biblioteka, djelatnost zaštite kulturnih dobara, djelatnost zaštite istorijskih spomenika.
Član 30.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 10. Zakona odnosi se na promet dobara i usluga koje vrše medicinske, zdravstvene i ustanove iz oblasti kulture, isključivo za njihove vlastite potrebe.
Član 31.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 11. Zakona, odnosi se na usluge javnih radio i televizijskih servisa koje se obavljaju u skladu sa propisima kojima je regulisano obavljanje tih usluga.
(2) Radiodifuzne usluge:
- a)proizvodnja i emitovanje ekonomsko-propagandnog programa (reklame),
- b)proizvodnja i prodaja audiovizuelnih programa (emisija, filmova, serija, nosača zvuka i drugo),
- c)proizvodnja drugih programskih usluga (teleteksta i drugo),
- d)organizovanje koncerta i drugih priredbi,
- e)obavljanje drugih djelatnosti utvrđenih statutom,
nisu predmet oslobađanja u skladu sa odredbama člana 24. stav 1. tačka 11. Zakona, i na navedene usluge plaća se PDV.
Član 32.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona, se odnosi na usluge osiguranja i reosiguranja ako se obavljaju u skladu sa propisima kojima je regulisano obavljanje tih djelatnosti.
Član 33.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona, se odnosi na svaki daljnji promet nepokretne imovine i dijelova te imovine, poslije prve prodaje novoizgrađene nepokretne imovine. Pojam novoizgrađene nepokretne imovine regulisan je odredbama člana 8. ovog Pravilnika.
Član 34.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 25. stav 1. tačka 3. Zakona, se odnosi samo na iznajmljivanje nekretnina i dijelova nekretnina u stambene svrhe.
(2) Iznajmljivanje nekretnina i dijelova nekretnina u bilo koje druge svrhe osim stambenih je oporezivo PDV-om.
Član 35.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 25. stav 1. tačka 4. pod a, b, c Zakona, odnosi se na usluge koje isključivo obavljaju finansijske institucije.
(2) Pod finansijskim institucijama iz stava 1. ovog člana podrazumijevaju se banke, osiguravajuća društva, brokerske kuće, štedionice i mjenjačnice, čije je poslovanje uređeno posebnim propisima.
(3) Poresko oslobađanje iz člana 25. stav 1. tačka 4. pod c Zakona, odnosi se na transakcije novčanica i kovanice, uključujući i vrijednosne papire, koji predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja.
(4) Ako se kovanice i novčanice kupuju ili prodaju po većoj vrijednosti od njihove nominalne vrijednosti, onda te isporuke podliježu oporezivanju.
Član 36.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 25. stav 1. tačka 7. Zakona, se odnosi na promet usluga koje su povezane sa djelatnošću priređivanja igara na sreću u skladu sa propisima koji uređuju igre na sreću.
(2) Poresko oslobađanje iz stava 1. ovog člana odnosi se na organizatore igara na sreću koji imaju odobrenje nadležnog organa.
Član 37.
(1) Uvoz dobara je svaki unos dobara u carinsko područje BiH.
(2) Uvoznik je lice koje je u jedinstvenoj carinskoj ispravi navedeno kao primalac robe, u rubrici broj 8.
Član 38.
(1) Postupkom provoza dozvoljava se kretanje dobara od jednog do drugog mjesta unutar carinskog područja BiH:
- a)robi koja nije BiH roba, a da ona ne podliježe plaćanju uvoznih i drugih dažbina ili mjerama trgovinske politike,
- b)robi iz BiH, u slučajevima i pod uslovima utvrđenim propisima carinskog zakona.
Član 39.
(1) Poresko oslobađanje za privremeni izvoz radi ponovnog uvoza iz člana 26. stav 1. tačka 4. Zakona, se odnosi na privremeni izvoz koji ima tačno određenu svrhu (upotreba inventara i opreme kod obavljanja poslova izvan BiH, prezentiranje naših dobara na sajmovima izvan BiH i slično). O privremenom izvozu se sastavlja jedinstvena carinska isprava. Usluge prijevoza i špeditera koje su u vezi sa ovom vrstom izvoza nisu oslobođene PDV-a.
Član 40.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 26. stav 1. tačka 7. Zakona, za prijevozne i ostale usluge, koje su povezane sa uvozom dobara (utovar, istovar, pretovar, skladištenje i slično)obveznik može da ostvari ako ima dokaz da je vrijednost tih usluga sadržana u osnovici za obračun PDV-a pri uvozu dobara.
(2) Dokaz iz stava 1. ovog člana je:
- a)dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova (ugovor, račun, otpremnica ili prijevozni dokument),
- b)ovjerena kopija uvozne carinske isprave izdate u skladu sa carinskim propisima, na osnovu koje se može utvrditi da su sporedni troškovi uključeni u osnovicu za obračun PDV-a pri uvozu dobara.
VIII - OSLOBAĐANJA OD PLAĆANJA PDV-a ZA PROMET DOBARA I USLUGA SA PRAVOM NA ODBITAK ULAZNOG POREZA (OPOREZIVANJE NULTOM STOPOM)
Član 41.
(1) Poresko oslobađanje (nulta stopa) iz člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona, odnosi se na izvoz dobara iz BiH.
(2) Izvozom dobara i usluga smatra se neposredan promet dobara ili usluga kupcu u inostranstvo odnosno izvan carinskog područja BiH.
(3) Izvoznik je lice koje je u jedinstvenoj carinskoj ispravi navedeno kao izvoznik, u rubrici broj 2.
(4) Inostrani kupac je svaki privredni subjekt koji ima sjedište odnosno prebivalište izvan teritorije BiH. Inostranim kupcem smatra se i poslovna jedinica domaćeg pravnog lica u inostranstvu.
Poslovna jedinica stranog lica u BiH ne smatra se inostranim kupcem.
Član 42.
(1) Da bi se promet smatrao izvozom u skladu sa članom 27. Zakona, moraju biti zadovoljeni uslovi:
- a)da je dobro prešlo granice BiH,
- b)ako naplata potraživanja za izvršeni izvoz nije izvršena u roku 180 dana, onda transakcija sa inostranstvom nije izvršena, već se smatra da je promet izvršen unutar granica BiH.
(2) Domaći promet prema slobodnim zonama podliježe obračunu PDV-a.
Operatori angažovani unutar slobodnih zona da bi ostvarili povrat PDV-a moraju dokazati da su izvezli robu.
Član 43.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona, obveznik može da ostvari ako posjeduje izvoznu deklaraciju, odnosno ovjerenu kopiju izvozne deklaracije o izvršenom izvozu dobara izdatu u skladu sa carinskim propisima.
(2) Ako je u skladu sa carinskim propisima odobreno periodično carinjenje dobara koja se izvoze, poresko oslobađanje iz stava 1. ovog člana, a do izdavanja izvozne carinske isprave, obveznik može da ostvari ako posjeduje račune ili otpremnice, ovjerene od strane nadležnog carinskog organa.
Član 44.
(1) Kada se dobra šalju u inostranstvo poštom ili brzom poštom poresko oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona, obveznik može da ostvari ako posjeduje izvoznu carinsku ispravu izdatu u skladu sa carinskim propisima.
(2) Kada se dobra šalju u inostranstvo poštom ili brzom poštom bez podnošenja izvozne carinske isprave, poresko oslobađanje obveznik može da ostvari ako posjeduje poštansku otpremnicu, odobrenje nadležnog carinskog organa izdato u skladu sa carinskim propisima i prijevozni dokument na osnovu kojeg se može utvrditi da su dobra poslata u inostranstvo poštom ili brzom poštom.
(3) Odobrenje iz stava 2. ovog člana sadrži sljedeće podatke:
- a)naziv i adresu, odnosno firmu i sjedište, kao i IB obveznika (izvoznika),
- b)uobičajeni trgovački naziv, količinu i vrijednost dobara,
- c)mjesto i datum kada su dobra poslata u inostranstvo,
- d)naziv i adresu odnosno firmu primaoca dobara u inostranstvu,
- e)potpis i pečat nadležnog carinskog organa koji je izdao odobrenje.
Član 45.
(1) Ako u roku od 180 dana izvoz nije naplaćen, u obračunskom periodu kada je protekao rok za naplatu nastaje obaveza za obračun i uplatu PDV-a i pripadajuće kamate. Obračun sastavlja izvoznik, koji je poreski obveznik, a kamata se obračunava od dana kada je izvršen izvoz.
(2) Ako izvoznik naplati izvoznu isporuku dobara poslije roka navedenog u stavu jedan ovog člana, ima pravo na povrat plaćenog PDV-a u onom obračunskom razdoblju kada je i naplaćen. Pod naplatom se podrazumijeva i prebijanje.
Član 46.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka 2. Zakona, za prijevozne i ostale usluge koje su u neposrednoj vezi sa izvozom dobara, obveznik može da ostvari ako posjeduje:
- a)dokument na osnovu kojeg se vrši usluga prijevoza, odnosno dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova (ugovor, račun i drugo),
- b)dokument o izvršenoj usluzi prijevoza,
- c)original ili ovjerenu kopiju izvozne carinske isprave za robu koja se prevozi u inostranstvo, izdatu u skladu sa carinskim propisima.
(2) Prijevozne usluge (drumskog, željezničkog, brodskog, avio saobraćaja) oslobođene su plaćanja PDV-a pri prijevozu dobara koja se izvoze u inostranstvo i za dionicu puta koja se nalazi unutar granica BiH.
Član 47.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka 5. Zakona, za prijevozne i ostale usluge koje su u neposrednoj vezi sa izvozom dobara ovlaštenih organizacija koje su registrovane kod nadležnih ministarstava za humanitarne ili dobrotvorne aktivnosti obveznik može da ostvari pod sljedećim uslovima:
- a)da posjeduje dokument na osnovu kojeg se vrši prijevoz odnosno dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova (ugovor, faktura i slično),
- b)dokument o izvršenoj usluzi (CMR, CIM i slično),
- c)originalnu ili ovjerenu kopiju izvozne carinske isprave izdate u skladu sa Zakonom o carinskoj politici.
Član 48.
(1) Za ostvarivanje prava iz člana 27. stav 1. tačka 6. Zakona, vrši se uz ispunjenje sljedećih uslova:
- a)da poreski obveznik posjeduje ugovor o pružanju usluga posredovanja u ime i za račun drugog,
- b)da poreski obveznik posjeduje fakturu o izvršenim uslugama u kojoj nije iskazan PDV,
- c)da poreski obveznik posjeduje izvoznu carinsku ispravu u skladu sa carinskim propisima o izvršenim poslovima u ime i za račun drugog,
- d)da posjeduje dokaz o izvršenom plaćanju u skladu sa propisima o deviznom poslovanju.
Član 49.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 28. Zakona, obveznik može da ostvari ako posjeduje:
- a)dokumenta o izvršenom prometu dobara i usluga (ugovor, faktura i drugo),
- b)izjavu vlasnika-korisnika plovnog objekta ili letjelice da će se iznajmljena ili kupljena sredstva pretežno koristiti u međunarodnom prijevozu.
(2) Pretežno korištenje plovnih objekata, letjelica i vazduhoplova u međunarodnom prijevozu podrazumijeva da se plovni objekti, letjelice i vazduhoplovi u šest mjeseci koji prethode poreskom periodu, za koji se podnosi poreska prijava u 80% slučajeva koriste za obavljanje usluga međunarodnog prijevoza.
Član 50.
(1) Snabdijevanjem plovnih objekata i vazduhoplova gorivom i drugim dobrima, u smislu člana 28. Zakona, podrazumijeva se isporuka goriva i maziva, hrane, pića, štampe i namijenjenih prodaji u plovnim objektima, vazduhoplovima i drugo.
(2) Za promet dobara iz stava 1. ovog člana, obveznik je dužan da obezbijedi dokaze u skladu sa propisom koji uređuje carinski dozvoljeno postupanje sa carinskom robom, puštanje carinske robe i naplatu carinskog duga i to:
- a)carinsku ispravu za ponovni izvoz stranih dobara i zaključene obračunske listove prodaje u plovnim objektima i vazduhoplovima u skladu sa carinskim propisima, za strana dobra prodata putnicima u plovnim objektima i vazduhoplovima u međunarodnom vazdušnom saobraćaju,
- b)izvoznu carinsku ispravu i specifikaciju prodatih dobara sastavljenu na osnovu obračunskih listova prodaje u plovnim objektima i vazduhoplovima u skladu sa carinskim propisima za domaća dobra prodata putnicima u vazduhoplovima u međunarodnom vazdušnom saobraćaju,
- c)carinsku ispravu za ponovni izvoz i dostavnice za prodato strano gorivo i mazivo,
- d)izvoznu carinsku ispravu i dostavnice za prodato domaće gorivo i mazivo,
- e)liste snabdijevanja vazduhoplova i plovnih objekata na međunarodnim linijama, odnosno mjesečni izvještaj o utrošenim dobrima ovjeren od strane nadležnog carinskog organa, u skladu sa carinskim propisima za domaća dobra (hrana, piće i drugo) koja se služi putnicima vazduhoplova i plovnih objekata na međunarodnim linijama.
Član 51.
(1) Prometom usluga namijenjenih neposrednim potrebama plovnih objekata iz člana 28. stav 1. tačka 5. Zakona, smatraju se lučke usluge, usluge tegljenja i vezivanja brodova, usluge istovara, utovara, pretovara i drugo.
Član 52.
(2) Prometom usluga namijenjenih neposrednim potrebama vazduhoplova iz člana 28. stav 1. tačka 6. Zakona, smatraju se usluge slijetanja, polijetanja, prihvata i otpreme vazduhoplova, prtljaga i robe, usluge parkinga vazduhoplova, odleđivanja i zaštite od zaleđivanja, hlađenja, grijanja i drugo.
Član 53.
(1) Snadbijevanje dobrima i uslugama koja su izvršena u okviru međunarodnih ugovora ne podliježu oporezivanju, ukoliko je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik BiH.
(2) Prilikom nabavke dobara i usluga koja se oslobađaju od PDV-a, po osnovu međunarodnih ugovora, koristi se poseban obrazac za oslobađanje od PDV-a (obrazac PDV-MU1), na jednom od službenih jezika BiH i engleskom jeziku. Strani investitor distribuira poseban obrazac za oslobađanje od PDV-a domaćim ugovaračima - izvođačima radova.
(3) Obveznik koji u okviru implementacije međunarodnih ugovora vrši isporuku dobara opterećenih PDV-om, ima pravo na povrat PDV-a u skladu sa procedurama propisanim ovim pravilnikom.
Član 54.
(1) Lica registrovana za PDV u BiH koja isporučuju dobra i usluge, diplomatskim i konzularnim misijama, međunarodnim organizacijama i članovima tih misija i organizacija i u okviru međunarodnih projekata pružanja pomoći, će obračunavati PDV na promet u skladu sa uobičajenim odredbama Zakona o PDV-u.
(2) Pod osobljem diplomatskih i konzularnih predstavništava, članovima međunarodnih organizacija i članovima njihovih porodica u smislu Zakona smatraju se lica kao i članovi njihovih porodica koji sa njima žive u zajedničkom domaćinstvu ako nisu državljani Bosne i Hercegovine, a to su osobe koje su akreditovane od strane Ministarstva vanjskih poslova na bazi uzajamnosti.
Član 55.
(1) Lica koja imaju pravo da ne budu opterećena PDV-om za svoje nabavke će imati pravo na povrat PDV-a koji će se isplaćivati prema članu 56. ovoga pravilnika.
Član 56.
(1) Povrat PDV-a će se vršiti mjesečno nakon zahtjeva. Zahtjev za povrat će se ostvariti ispunjavanjem obrasca zahtjeva CD-PDV 1 za diplomatske i međunarodne organizacije iz člana 29. stav 1. tačka 1., 2. i 3. Zakona, te obrasca zahtjeva CD-PDV 1M, za PDV obveznike iz BiH koji vrše nabavku dobara i pružanje usluga u okviru međunarodnih projekata pružanja pomoći, koji su sastavni dio ovog pravilnika.
(2) Zahtjevu treba biti priložen:
- a)ispunjen CD-PDV 2, koji je sastavni dio ovog pravilnika, za svakog člana misije i misije same koja traži povrat, ako zahtjev za povrat podnose diplomatske i međunarodne organizacije iz člana 29. stav 1. tačka 1., 2. i 3. Zakona,
- b)faktura na kojoj je iskazan PDV za koji se traži povrat,
- c)dokaz o plaćanju PDV-a za koji se traži povrat,
- d)potvrdu iz člana 60. ovog pravilnika,
ako zahtjev za povrat podnose PDV obveznici iz BiH koji vrše nabavku dobara i pružanje usluga u okviru međunarodnih projekata pružanja pomoći.
(3) Samo iznosi PDV-a koji po isporuci, odnosno fakturi prelaze 20 KM i povrati koji mjesečno prelaze iznos od 100 KM mogu biti predmetom povrata.
Član 57.
(1) Uprava za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: Uprava) može izdati uputstva o praktičnoj provedbi i kontroli povrata PDV-a za kvalifikovane misije, organizacije i njihove članove.
Član 58.
(1) Nosioci prava na povrat PDV-a po osnovu člana 29. Zakona, ne mogu otuđiti nabavljena dobra prije isteka roka od 3 godine od dana nabavke dobara u BiH. Ukoliko to učine dužni su obračunati i platiti PDV.
(2) Ograničenje otuđenja dobara ne odnosi se na dobra čija je pojedinačna vrijednost manja od 100 KM.
Član 59.
(1) Prilikom nabavke dobara i usluga koji će biti predmetom povrata PDV-a po osnovu međunarodnih projekata pružanja pomoći u skladu sa odredbama člana 29. stav 1. tačka 4. Zakona, primjenjivat će se odredbe članova 53. do 62. Pravilnika.
Član 60.
(1) Domaći ugovarač-izvođač projekta dužan je pribaviti potvrdu Ministarstva finansija i trezora BiH da se projekat u cijelosti finansira od strane donatora ili od strane međunarodnih banaka za razvoj za projekte usvojene od strane Vijeća ministara BiH, odnosno potvrdu ministarstva finansija entiteta da se projekat u cijelosti finansira od strane donatora ili od strane međunarodnih razvojnih banaka za projekte za koje ih Vijeće ministara BiH ili resorno ministarstvo BiH ovlasti.
(2) Potvrda iz stava 1. mora da sadrži podatke o:
- a)nazivu međunarodnog ugovora,
- b)nazivu podugovora po međunarodnom ugovoru,
- c)datumu zaključenja međunarodnog ugovora,
- d)datumu zaključenja podugovora po međunarodnom ugovoru,
- e)osnov za povrat PDV-a (član ugovora),
- f)vrijednost po međunarodnom ugovoru,
- g)vrijednost po podugovoru i
- h)korisnik projekta.
Član 61.
(1) Uprava vodi posebnu evidenciju o podnesenim zahtjevima za povrat PDV-a, po osnovu međunarodnih projekata pružanja pomoći.
(2) Uprava će odbiti zahtjev za povrat PDV-a, ukoliko se u postupku razmatranja istog ustanovi da podaci iz priložene dokumentacije nisu saglasni sa međunarodnim projektom pružanja pomoći - podugovorom na osnovu kojeg je ostvareno pravo na povrat PDV-a.
(3) Ukoliko se u postupku naknadne kontrole ustanovi da podaci iz dokumentacija koji su prezentirani uz zahtjev za povrat PDV-a ne odgovaraju stvarnom stanju, poreski obveznik će se zadužiti za odgovarajući iznos PDV-a sa pripadajućom kamatom, za period od dana kada je nastala poreska obaveza do dana uplate te obaveze.
Član 62.
(1) Poresko oslobađanje iz člana 30. Zakona, obveznik može da ostvari ako posjeduje:
- a)dokument preduzeća koje upravlja slobodnim zonama (u daljnjem tekstu: preduzeće) kojim se potvrđuje da između preduzeća i korisnika slobodne zone-primaoca dobara postoji važeći ugovor o korištenju slobodne zone,
- b)račun isporučioca dobara koja se unose u slobodnu zonu,
- c)izjavu korisnika zone da se radi o dobrima namijenjenim djelatnosti u slobodnoj zoni, osim dobara za krajnju potrošnju u slobodnoj zoni,
- d)ovjerenu kopiju jedinstvene carinske isprave kojom se dokazuje da su dobra unešena u slobodnu zonu, u skladu sa carinskim propisima.
Član 63.
(1) Domaći dobavljači za operatore u slobodnim zonama će u kontekstu člana 32. i 33. Zakona, imati pravo na odbitak ulaznog PDV-a na nabavke izvedene radi izvršenja prometa.
IX - ODBITAK ULAZNOG POREZA
Član 64.
(1) Ulazni porez je iznos PDV-a koji je u skladu sa članom 55. Zakona, posebno iskazan na poreskim fakturama, za promet dobara i usluga koje su poreskom obvezniku izvršili drugi poreski obveznici, kao i iznos PDV-a koji je plaćen prilikom uvoza i posebno iskazan u jedinstvenoj carinskoj ispravi (JCI).
(2) Ulaznim porezom smatra se i:
- a)iznos PDV-a koji je platilo lice iz člana 13. tačka 2. i 3. Zakona, ako je registrirani obveznik,
- b)iznos paušalne naknade koju poreski obveznik iskaže na potvrdi o plaćanju prilikom nabavke dobara i usluga od poljoprivrednika iz člana 45. stav 1. Zakona.
Član 65.
(1) Poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
- a)da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,
- b)da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,
- c)da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
- d)da je isporuka obavljena poreskom obvezniku u poslovne svrhe.
(2) Lice koje nisu obveznici poreza na dodatu vrijednost, nemaju pravo na odbitak ulaznog poreza. Isto se odnosi i na lice koje obavljaju isporuke dobara i usluga oslobođenih poreza na dodatu vrijednost.
(3) Lica koja dijelom obavljaju isporuke dobara i usluga oslobođene plaćanja poreza, a dijelom isporuke koje su oporezive ili podliježu nultoj stopi, imaju pravo na odbitak ulaznog poreza u dijelu koji se odnosi na oporezive isporuke i isporuke koje podliježu nultoj stopi. U tom slučaju u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenim evidencijama treba osigurati podatke o ulaznom porezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke dobara i usluga. Iznimno, ako lice ne može u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstveno osigurati podatke o ulaznom porezu koji se odnosi na oporezive odnosno neoporezive isporuke (opći troškovi - režije, dugotrajna imovina i drugo), srazmjerni odbitak utvrđuje se procjenom.
(4) Ako će se isporuka kod primaoca u beznačajnom dijelu koristiti (do 5 %) za oporezive svrhe, smatra se da je isporuka u cijelosti obavljena u neoporezive svrhe. Nasuprot tome, ako će se isporučeno dobro u cijelosti ili skoro u cijelosti koristiti (preko 95 %) za oporezive svrhe, smatra se da je isporuka u cijelosti obavljena u oporezive svrhe.
(5) Obaveznik je dužan da vodi posebne evidencije za isporuke za poslovne svrhe, a posebno za isporuke u neposlovne svrhe.
(6) Ako se dobra ili usluge isporučene poreskom obvezniku koriste u poslovne i neposlovne svrhe, a moguće je odrediti udjel korištenja u neposlovne svrhe, ulazni porez se mora podijeliti prema svrsi upotrebe na dio koji se može i na dio koji se ne može odbiti. Ovaj način razgraničenja provodi se naročito kod isporuka pokretnih dobara koja se u privrednom prometu količinski određuju po broju, mjeri ili težini te kod korištenja usluga.
(7) Ako podjela iz stava 6. ovoga člana nije moguća, a primljena isporuka se u cijelosti uključuje u poslovne svrhe, ispunjene su pretpostavke za postojanje vlastite potrošnje u pogledu korištenja u neposlovne svrhe te privatni udio korištenja podliježe oporezivanju prema članu 5. stav 1. Zakona.
(8) Lica koja će primljene isporuke dobara ili usluga koristiti u poslovne i neposlovne svrhe moraju odvojeno imati račun za dobra i usluge koje će koristiti u poslovne svrhe od dobara i usluga koje će koristiti u neposlovne svrhe.
Član 66.
(1) Putnički automobili, avioni i brodovi za prijevoz poslovodstva, rukovodnih i drugih zaposlenih se ne odnose na prijevozna sredstva koja se koriste isključivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti.
Član 67.
(1) PDV koji je obračunat pri uvozu, uvoznik može odbiti kao ulazni porez ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
- a)da je PDV plaćen pri uvozu. Uplata poreza pri uvozu uvijek se obavlja za uvoznika a može je izvršiti uvoznik sam ili za njega netko drugi, koji u tom slučaju na nalogu za uplatu, u pozivu na broj odobrenja, mora navesti identifikacijski broj uvoznika na kojeg glasi JCI.
- b)da je dobro uvezeno u zemlju, za oporezive svrhe uvoznika.
Član 68.
(1) Ulazni porez odbija se u poreskom razdoblju prema članu 38. Zakona, u kojem je primljena faktura za nabavljena dobra i usluge sa iskazanim porezom na dodatu vrijednost u skladu sa članom 55. Zakona.
(2) Odbitak ulaznog poreza se odobrava bez obzira da li je faktura plaćena.
Član 69.
(1) Za date avanse ulazni porez se može odbiti u poreskom periodu u kojem je avans plaćen ako je za njega od strane primaoca ispostavljena a od strane platioca primljena faktura, prema članu 55. Zakona, nezavisno od toga što dobro nije isporučeno ili usluga izvršena.
(2) Ako po plaćenom avansu ne dođe do isporuke dobra ili usluge, gubi se pravo na odbitak ulaznog PDV-a, a obračunati porez treba ispraviti. U tom slučaju uplatilac avansa mora ispostaviti knjižnu obavijest primaocu avansa da je obavio ispravak ulaznog poreza, a primaoc avansa tada smanjuje svoju poresku obavezu. Ova odredba se primjenjuje nezavisno o tome da li je izvršen povrat avansa.
Član 70.
(1) Privredna ili druga poduzetnička oporeziva djelatnost započinje s pripremnim radnjama koje se poduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Ulazni porez sadržan u primljenim isporukama za početak rada može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uslovi za odbitak ulaznog poreza. Ne može se ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza koji je zaračunat na primljene isporuke kao što su privatno motivisana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje ne dovode do poduzetničkog statusa i poduzetničkog poslovanja.
(2) Lica iz stava 1. ovoga člana imaju pravo na odbitak ulaznog poreza u skladu s uslovima propisanim Zakonom i ovim pravilnikom.
Član 71.
(1) Ako se poreska osnovica (naknada) promijeni naknadno zbog različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate putem zakonski propisanih načina, tada lice koje je isporučilo dobro ili obavilo uslugu može ispraviti (smanjiti) iznos izlaznog poreza. Isporučilac izdaje knjižnu obavijest na taj iznos licu kojem su isporučena dobra ili obavljene usluge koje na osnovu knjižne obavijesti vrši ispravku (smanjenje) odbitka ulaznog poreza. Ako je PDV obračunat i plaćen pri uvozu odbijen kao ulazni porez, a naknadno je snižen ili nadoknađen, tada uvoznik mora na osnovu rješenja UIO za pripadni iznos ispraviti odbitak ulaznog poreza.
(2) Ispravke se moraju obaviti u poreskom razdoblju u kojem je promijenjena poreska osnovica.
Član 72.
(1) Obveznik u zemlji koja koristi uslugu lica sa sjedištem u inostranstvu i plati porez prema članu 39. Zakona, ima pravo taj porez odbiti kao ulazni porez, ako su ispunjeni uslovi iz člana 32. Zakona.
(2) Obveznik iz stava 1. ovoga člana ima pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
- a)fakturu mora izdati lice koje ima sjedište u inostranstvu,
- b)porez mora biti plaćen na propisani jedinstveni račun,
- c)obveznik u zemlji mora na fakturi zabilježiti iznos obračunatog i plaćenog poreza.
Član 73.
(1) U obračun ulaznog poreza u skladu sa članom 33. stav 4. tačka 2. Zakona, ne ulaze isporuke finansijskih usluga, ako se obavljaju kao povremene transakcije.
(2) Smatra se da se finansijske usluge vrše povremeno ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
- a)da finansijske usluge predstavljaju dopunsku djelatnost obveznika i
- b)da prihod od finansijskih usluga ne prelazi 5% godišnjeg prometa obveznika (sa uključenim PDV-om).
Član 74.
(1) Poreski obveznik ne može odbiti ulazni porez sadržan u fakturama za primljena dobra i obavljene usluge što ih koristi za isporuke dobara i usluga:
- a)oslobođenih plaćanja PDV-a u zemlji u skladu sa Zakonom,
- b)u inostranstvu, koje bi bile oslobođene od poreza da su obavljene u zemlji,
- c)bez naknade, koje bi bile oslobođene od poreza.
(2) Ako se isporuke dobara i usluga koje su oslobođene PDV-a u zemlji, obavljaju u inostranstvu, ne ostvaruje se pravo na odbitak ulaznog poreza koji je s njima povezan.
(3) Ako lice obavlja isporuke dobara i usluga bez naknade, nema pravo na odbitak ulaznog poreza ako je obavljanje takvih isporuka oslobođeno PDV-a.
Član 75.
(1) Na osnovu člana 33. Zakona, poreski obveznik ima pravo na odbitak srazmjernog dijela ulaznog poreza na isporučena ili uvezena dobra koja koristi za potrebe svoje poslovne djelatnosti ili prima usluge da bi izvršio promet dobara i usluga sa i bez prava na odbitak ulaznog poreza.
Član 76.
(1) Srazmjerni dio ulaznog poreza koji se može odbiti utvrđuje se jednom godišnje za tekuću godinu na osnovu podataka dostavljenih od strane poreskog obveznika u prethodnoj godini u skladu sa članom 33. stav 6. Zakona.
(2) Srazmjerni poreski odbitak izračunava se primjenom procenta srazmjernog odbitka na iznos ulaznog poreza umanjenog za iznos kojeg obveznik nema pravo da odbije.
(3) Srazmjerni poreski odbitak se utvrđuje tako što se procenat srazmjernog poreskog odbitka primijeni na ulazni porez umanjen za iznos kojeg poreski obveznik nema pravo da odbije u skladu sa članom 33. stav 4. tačka 1-3. Zakona.
|
Srazmjerni poreski odbitak |
= |
( |
Iznos ulaznog poreza u poreskom razdoblju |
- |
Iznos ulaznog poreza iz člana 33. st.4.Zakona |
) |
x |
Procenat srazmjernog odbitka |