Vijeće ministara Bosne i Hercegovine
Odluka o postupku i načinu utvrđivanja antidampinške i kompenzatorne dažbine
Na osnovu člana 34. stav 2., i članova 39. i 40. Zakona o vanjskotrgovinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 7/98 i 35/04) i člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 30/03 i 42/03), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 92. sjednici održanoj 15. septembra 2005. godine, donijelo je
ODLUKU
O POSTUPKU I NAČINU UTVRĐIVANJA ANTIDAMPINŠKE I KOMPENZATORNE DAŽBINE
DIO PRVI - OPĆE ODREDBE
Član l.
Ovom Odlukom se propisuje postupak i način utvrđivanja postojanja dampinškog i subvencioniranog uvoza, znatne štete koju prouzrokuje takav uvoz domaćoj proizvodnji iste ili slične robe i način propisivanja antidampinške i kompenzatorne dažbine.
Član 2.
Pojedini izrazi koji se koriste u ovoj Odluci znače:
- a)"Dampinški uvoz" je uvoz neke robe na carinsko područje Bosne i Hercegovine po cijeni koja je niža od tržišne ili proizvodnih troškova u zemlji porijekla, odnosno u zemlji izvoza, to jeste koja je niža od njene stvarne vrijednosti, pri čemu izaziva ili prijeti da izazove ozbiljnu štetu privredi Bosne i Hercegovine, ili ako takav uvoz usporava razvoj određene grane privrede Bosne i Hercegovine.
- b)"Subvencionirani uvoz" je uvoz neke robe na carinsko područje Bosne i Hercegovine koja je, u proizvodnji ili pri izvozu, posredno ili neposredno, subvencionirana u zemlji porijekla ili zemlji izvoza.
- c)"Ista roba ili slična roba" je roba koja je po svojim svojstvima identična robi koja se uvozi, uključujući njena fizička svojstva i kvalitet, odnosno roba koja ima različita fizička obilježja ili sastav od robe koja se uvozi, a koja je predmet ispitnog postupka, a koja ima iste ili slične funkcije ili jednake ili slične efekte na tržištu kao i roba koja se uvozi ili ispunjava iste ili slične potrebe i može zamijeniti uvezenu robu na tržištu.
- d)"Izvozna cijena" je cijena koja je stvarno plaćena ili cijena koju treba platiti za robu koja se izvozi iz zemlje izvoznice radi njene prodaje u Bosni i Hercegovini.
- e)"Zainteresirane strane" su vlade zemalja izvoznica, izvoznici, uvoznici i domaći i strani proizvođači iste ili slične robe, te ostale domaće i strane fizičke i pravne osobe ili trgovinske i poslovne organizacije (asocijacije), koje tokom postupka dokažu svoj direktan interes u vezi s robom koja se ispituje.
- f)"Zemlja izvoznica" je zemlja porijekla robe, a u slučaju kada se roba ne izvozi na carinsko područje Bosne i Hercegovine direktno iz zemlje porijekla, to je zemlja iz koje se roba uvozi.
- g)"Domaća proizvodnja" je proizvodnja iste ili slične robe na carinskom području Bosne i Hercegovine, koju čine svi proizvođači koji proizvode iste ili slične proizvode unutar Bosne i Hercegovine ili proizvođači čiji zajednički obim proizvodnje istih ili sličnih proizvoda unutar Bosne i Hercegovine predstavlja veći dio domaće proizvodnje.
- h)"Komercijalna povezanost" je povezanost proizvođača s izvoznicima ili s uvoznicima u slučaju da jedan od njih direktno ili indirektno kontrolira drugoga, ili jednog i drugog direktno ili indirektno kontrolira treća osoba ili oni zajedno direktno ili indirektno kontroliraju treću osobu.
- i)"Dampinška marža" je razlika između izvozne cijene i stvarne vrijednosti.
- j)"Davalac subvencije" je vlada i ostala tijela državne uprave zemlje izvoznice, te bilo koja druga pravna osoba koja dodjeljuje ili upravlja subvencijama u zemlji izvoznici.
- k)"Korisnik subvencije" je pravna ili fizička osoba koja učestvuje u trgovini, a koristi neki oblik subvencija.
- l)"Upitnik" je pisani obrazac koji se koristi za prikupljanje podataka od zainteresiranih strana.
- m)"Privremene i konačne antidampinške, odnosno kompenzatorne dažbine" su povećane carine.
Član 3.
(1) Antidampinška dažbina se propisuje radi otklanjanja uticaja dampinga na robu čije puštanje u slobodan promet na carinsko područje Bosne i Hercegovine uzrokuje štetu ili prijetnju nastanka štete u smislu člana 34. stav 1. Zakona o vanjskotrgovinskoj politici Bosne i Hercegovine.
(2) Antidampinška dažbina propisuje se na osnovu provedenog ispitnog postupka kojim se utvrđuje postojanje dampinškog uvoza, štete nastala takvim uvozom, te uzročna veza između takvog uvoza i štete ili prijetnje štetom za domaću proizvodnju.
(3) Kompenzatorna dažbina se propisuje radi otklanjanja efekata subvencije koja je odobrena direktno ili indirektno za proizvodnju, izvoz ili prijevoz robe čije puštanje u slobodan promet na carinsko područje Bosne i Hercegovine uzrokuje štetu ili prijetnju nastanka štete u smislu čl. 39. i 40. Zakona o vanjskotrgovinskoj politici Bosne i Hercegovine.
(4) Kompenzatorna dažbina propisuje se na temelju provedenog ispitnog postupka, kojim se utvrđuje postojanje subvencije protiv koje je moguće poduzeti mjere, koristi koju je izvoznik ili proizvođač ostvario tom subvencijom, štete nastale domaćoj proizvodnji uvozom takve robe, te uzročne veze između takvog uvoza i štete ili prijetnje štetom za domaću proizvodnju.
DIO DRUGI - UTVRĐIVANJE DAMPINŠKOG, ODNOSNO SUBVENCIONIRANOG UVOZA
POGLAVLJE I. DAMPINŠKI UVOZ
Odjeljak A - Stvarna vrijednost
Član 4.
(1) Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u ispitnom postupku utvrđuje stvarnu vrijednost robe koja se ispituje na osnovu cijene koja je plaćena za istu robu uz uobičajene trgovačke uvjete u zemlji izvoznici.
(2) Ako izvoznik u zemlji izvoznici nije ujedno i proizvođač ili ne prodaje istu robu, stvarna vrijednost može se utvrditi na osnovu cijena ostalih proizvođača ili trgovaca.
(3) Cijena robe utvrđena dogovorom ili udruživanjem izvoznika i uvoznika koji su komercijalno povezani u smislu člana 2. tačke 8. ove Odluke, ne smatra se prodajom uz uobičajene trgovačke uvjete, osim ako se utvrdi da komercijalna povezanost nije uticala na cijenu.
Član 5.
(1) Stvarna vrijednost utvrđuje se na osnovu prodaje iste robe za potrošnju na tržištu zemlje izvoznice ako je obim prodaje te robe 5% ili veći od obima uvoza robe koja se ispituje na carinsko područje Bosne i Hercegovine.
(2) Stvarna vrijednost se određuje na osnovu troškova proizvodnje u zemlji izvoznici uvećanih za razuman iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i dobiti ili na osnovu cijena izvoza u treću zemlju uz uobičajene trgovačke uvjete, ako se ista roba ne prodaje u dovoljnim količinama uz uobičajene trgovačke uvjete ili ako zbog posebnih okolnosti na tržištu prodaja ne dopušta dobro poređenje, pod uvjetom da tako dobijene cijene odražavaju stvarno stanje.
Odjeljak B. - Prodaja iste robe po cijeni koja ne omogućava pokriće troškova
Član 6.
(1) Cijena iste robe za potrošnju na tržištu zemlje izvoznice ili izvoz iste robe u treću zemlju po cijeni koja ne omogućava pokriće troškova proizvodnje uvećanih za uobičajen iznos administrativnih troškova, troškova prodaje i općih troškova, ne smatra se prodajom uz uobičajene trgovačke uvjete, ako je takav oblik prodaje trajao duži period i u većem obimu.
(2) Dužim periodom iz stava 1. ovog člana smatra se rok od 6 mjeseci do godinu dana.
(3) Prodajom u većem obimu iz stava 1. ovog člana smatra se obim prodaje veći od 20% od obima prodaje koja služi za utvrđivanje stvarne vrijednosti.
Odjeljak C - Utvrđivanje troškova
Član 7.
Troškovi proizvodnje izračunavaju se na osnovu knjigovodstvenih podataka izvoznika ili proizvođača. Ako knjigovodstveni podaci ne odražavaju stvarno stanje troškova proizvodnje, oni se utvrđuju na osnovu troškova ostalih izvoznika ili proizvođača u zemlji izvoznici ili na osnovu drugih dostupnih podataka.
Član 8.
(1) Administrativni troškovi, troškovi prodaje, opći troškovi i dobit izračunavaju se na osnovu podataka izvoznika ili proizvođača ostvarenih uz uobičajene trgovačke uvjete za istu robu.
(2) Ako troškove nije moguće utvrditi na osnovu podataka izvoznika ili proizvođača, oni se utvrđuju na osnovu:
- a)ponderiranog prosjeka stvarnih troškova ostalih izvoznika ili proizvođača koji se ispituju;
- b)stvarnih troškova proizvodnje i prodaje uz uobičajene trgovačke uvjete za istu vrstu robe izvoznika ili proizvođača koji se ispituje na tržištu zemlje izvoznice;
- c)ostalih dostupnih podataka pod uvjetom da iznos dobiti koja je na taj način utvrđena ne premašuje dobit koju ostvaruju ostali izvoznici ili proizvođači iste vrste robe na tržištu zemlje izvoznice.
Član 9.
Ministarstvo je dužno razmotriti sve dostupne podatke o raspodjeli troškova, uključujući i podatke koje izvoznik ili proizvođač stavi na raspolaganje tokom ispitnog postupka.
Odjeljak D - Utvrđivanje izvozne cijene
Član 10.
(1) Kao izvozna cijena se uzima u obzir cijena, stvarno plaćena za proizvod, koji se uvozi u Bosnu i Hercegovinu.
(2) Ako ne postoji izvozna cijena ili ista zbog povezanosti ili kompenzacijskog dogovora između izvoznika i uvoznika ili treće strane nije pouzdana, izvozna cijena se određuje na osnovu cijene po kojoj je bio uvozni proizvod prodat prvom neovisnom kupcu.
(3) Ako proizvod nije bio prodat neovisnom kupcu ili je bio prodat u promijenjenom stanju, izvozna cijena se određuje na osnovu cijene, po kojoj je bio proizvod prodat prvom kupcu, kod čega se uzimaju u obzir troškovi, nastali za vrijeme uvoza i daljnje prodaje, uključujući davanja i poreze, kao i razuman stepen dobiti.
Poređenje izvozne cijene i stvarne vrijednosti
Član 11.
(1) Da bi stvarna vrijednost i izvozna cijena mogli biti uporedivi, poređenje mora biti, provedeno pod istim uvjetima prodaje (npr. na istom paritetu prodaje -"franko tvornica"), pri čemu se uzimaju u obzir i fizičke karakteristike proizvoda, količine, uvjeti prodaje, te cijene u istom periodu ukoliko je to moguće.
(2) Ako izvozna cijena i stvarna vrijednost u osnovi nisu uporedive, obzirom na faktore navedene u prethodnom stavu, potrebno ih je odgovarajuće uskladiti. Kod ovih usklađivanja se uzimaju u obzir razlike u fizičkim karakteristikama proizvoda, uvoznim dažbinama i indirektnim porezima, uvjetima prodaje i količinama.
(3) Usklađivanje obzirom na fizičke razlike proizvoda mora se, po pravilu, zasnivati na njihovom uticaju na tržišnu vrijednost u državi porijekla ili izvoza. Ako podaci o domaćim cijenama u toj državi nisu dostupni ili ne omogućavaju pravilna poređenja, obračun se zasniva na onim proizvodnim troškovima, u kojima se takve razlike odražavaju.
(4) Kod usklađivanja razlika kod uvoznih dažbina i indirektnih poreza, uzima se u obzir činjenica, da je proizvod uvezen u Bosnu i Hercegovinu oslobođen plaćanja neke od uvoznih dažbina ili indirektnih poreza, koji inače terete slične proizvode ili materijale koji su u njih ugrađeni, kada su namijenjeni za upotrebu u državi porijekla ili izvoza, kao i činjenica da se vrši povrat takvih dažbina.
(5) Kod usklađivanja razlika u prodajnim uvjetima, uzimaju se u obzir samo one razlike, koje su u neposrednoj vezi sa prodajom koja je predmet obrade. To su prije svega razlike u kreditnim uvjetima, garancijama, jamstvu, tehničkoj podršci, servisiranju, ukoliko nisu drugačije bile uzete u obzir; ne uzimaju se u obzir razlike u općim i stalnim troškovima, uključujući troškove razvoja, istraživanja i prodaje.
(6) Razlike u količinama se uzimaju u obzir, ako je iznos razlike u cijenama u cijelosti ili djelomično posljedica, bilo:
- a)popusta u cijenama za prodaje u većim količinama koji su se mogli ostvariti u normalnim uvjetima prodaje u određenom prethodnom uzorku vremenskog perioda (uobičajeno ne manje od šest mjeseci) i koji su se odnosili na znatan udio (najmanje 20 posto) od cjelokupne prodaje dotičnog proizvoda na domaćem tržištu); dodatni popusti se mogu priznati, ako se zasnivaju na stalnoj praksi u prethodnim periodima, ili
- b)ušteda kod troškova kod proizvodnje različitih količina.
Dampinška marža
Član 12.
(1) Dampinška marža utvrđuje se na osnovu upoređivanja ponderiranih prosjeka stvarne cijene s ponderiranim prosjekom cijena svih uvoznih transakcija robe koja se ispituje ili upoređivanjem pojedinačno utvrđenih stvarnih vrijednosti s izvoznim cijenama pojedine transakcije.
(2) Ako se dampinške marže razlikuju određuje se ponderirani prosjek dampinške marže.
POGLAVLJE II. SUBVENCIONIRANI UVOZ
Odjeljak A - Subvencije
Član 13.
Smatra se da su proizvod ili usluge subvencionirani ukoliko:
- a)za iste postoji finansijska podrška vlade i druge institucije u zemlji porijekla ili izvoza proizvoda ili usluga, posebno ako:
- 1)pomoć uključuje direktan prenos sredstava (bespovratna novčana sredstva, zajmovi ili dokapitalizacija), potencijalne direktne prenose sredstava ili druge obveze (državna jamstva),
- 2)davalac subvencije se odriče prihoda koji bi inače bili plaćeni (fiskalne mjere),
- 3)davalac subvencije nabavlja robu ili pruža usluge, osim opće infrastrukture ili kupuje robu, po cijenama koje odstupaju od tržišnih cijena,
- 4)davalac subvencije vrši plaćanja u fondove ili zadužuje privatnu osobu da obavi jednu ili više vrsta usluga navedenih u prethodnim alinejama, a koje bi uobičajeno bile u nadležnosti davaoca subvencije, te da se takva djelatnost koju obavlja privatna osoba ne razlikuje bitno od uobičajene prakse davaoca subvencije, ili
- 1)
- b)postoji bilo koji vid dohodovne ili cjenovne podrške u smislu člana XVI. GATT-a 1994.,
- c)je radnjama iz tačke 1. ostvarena korist.
Subvencije protiv kojih se mogu poduzeti mjere
Član 14.
(1) Mjere se mogu preduzeti isključivo protiv subvencija koje su specifične u skladu sa odredbama člana 15. do 17. ove Odluke.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, za poljoprivredno-prehrambene proizvode koji su obuhvaćeni Sporazumom o poljoprivredi Svjetske trgovinske organizacije (WTO-u), mjere se mogu preduzimati u skladu sa člankom 13. Sporazuma o poljoprivredi.
Član 15.
(1) Procjena, da li su subvencije specifične u smislu ove Odluke zasniva se na načelima:
- a)subvencije se smatraju specifičnim ako davalac subvencije ili propisi po kojima se subvencije dodjeljuju ograniče pristup subvencijama samo na određene subjekte;
- b)subvencije se ne smatraju specifičnim ako davalac subvencije ili propisi po kojima se takve subvencije dodjeljuju utvrde objektivne kriterije ili uvjete za dodjelu subvencija, visinu subvencija, te ako su uvjeti propisani posebnim propisom i ako je pristup subvencijama dostupan svim subjektima.
(2) Izuzetno od načela iz stava 1. ovog člana, ako činjenice ukazuju na specifičnost, pri procjeni se uzimaju u obzir ostali dostupni kriteriji koji uključuju: korištenje subvencija od strane malog broja subjekata, pretežno korištenje subvencija od strane određenih subjekata, dodjeljivanje neproporcionalno velikih iznosa subvencija određenim subjektima, te diskreciono pravo pri dodjeli subvencija.
Član 16.
Subvencije su specifične i ako su ograničene na određene subjekte unutar određenog geografskog područja.
Član 17.
Bez obzira na odredbe članka 15. i 16. specifične su:
- a)subvencije zavisne, propisom ili stvarno, isključivo ili kao jedan od uvjeta, o izvršenju izvoza;
- b)subvencije zavisne isključivo ili kao jedan od uvjeta, o upotrebi domaće robe nad uvoznom robom.
Član 18.
(1) Ispitnim postupkom utvrđuje se postojanje i visina subvencija protiv kojih se mogu preduzeti mjere na osnovu koristi koju je ostvario korisnik subvencije tokom ispitnog perioda.
(2) Ispitni period je posljednja računovodstvena godina korisnika subvencije.
(3) Izuzetno, ispitni period može biti bilo koji drugi period od najmanje 6 mjeseci prije pokretanja ispitnog postupka, ako postoje pouzdani financijski podaci.
Odjeljak B - Utvrđivanje ostvarivanja koristi za korisnike subvencija
Član 19.
(1) Utvrđivanje ostvarivanja koristi za korisnike subvencija temelji se na sljedećim kriterijima:
- a)osnovni kapital koji je dao davalac subvencije, ne smatra se ostvarivanjem koristi u smislu ove Odluke, osim ako odluka o ulaganju nije u skladu sa uobičajenom investicijskom praksom privatnih investitora;
- b)zajam koji daje davalac subvencije ne smatra se ostvarivanjem koristi, osim ako postoji razlika između iznosa kojeg korisnik zajma plaća davaocu subvencije i uobičajenih komercijalnih uvjeta;
- c)jamstvo koje daje davalac subvencije ne smatra se ostvarivanjem koristi, osim ako postoji razlika između iznosa kojeg korisnik jamstva plaća za zajam s državnim jamstvom i uobičajenih komercijalnih uvjeta;
- d)isporuka roba ili usluga ili kupovina robe od strane države ne smatra se ostvarivanjem koristi, osim ako se takva isporuka vrši uz nadoknadu manju od odgovarajuće, ili ako se kupovina vrši uz naknadu veću od odgovarajuće. Primjerenost nadoknade utvrđuje se u odnosu na važeće tržišne uvjete za istu robu ili uslugu u zemlji isporuke ili kupovine (uključujući cijenu, kvalitet, mogućnost plasmana, prevoz i ostale uobičajne kupoprodajne uvjete).
(2) Ostale subvencije koje imaju direktan učinak na pokriće operativnih troškova, odnosno na smanjivanje troškova roba, smatraju se ostvarivanjem koristi u smislu ove odluke.
Utvrđivanje visine subvencije
Član 20.
Visina subvencije protiv koje se mogu preduzeti mjere izračunava se po jedinici robe uvezene na carinsko područje Bosne i Hercegovine.
Član 21.
(1) Kod određivanja visine subvencije od ukupnog iznosa subvencije oduzimaju se:
- a)sve dažbine i drugi troškovi u vezi sa dobivanjem subvencije;
- b)izvozna davanja, carine ili druga davanja koja terete izvoz robe na carinsko područje Bosne i Hercegovine, ako je njihova direktna namjera otkloniti učinak subvencije.
(2) Stranka koja zahtijeva da se od ukupnog iznosa subvencije oduzmu davanja iz stava 1. ovog člana, mora dokazati da su dažbine, troškovi, izvozna davanja, carine i druga davanja plaćena.
Član 22.
Ako subvencija nije dodijeljena po jedinici proizvedene, izvezene ili prevezene rube, njena se visina određuje tako da se vrijednost subvencije primjereno raspodijeli s obzirom na obim proizvodnje ili izvoza robe koja se ispituje tokom ispitnog perioda.
Član 23.
(1) Ako je subvencija dodijeljena za nabavku temeljnih sredstava, njena se visina izračunava tako da se ukupan iznos subvencije raspodijeli na vremenski period koji odražava uobičajni period amortizacije takvih temeljnih sredstava u istoj proizvodnoj grani.
(2) Ako se osnovna sredstva ne amortiziraju, subvencija se smatra beskamatnim zajmom.
POGLAVLJE III. ŠTETA I PRIJETNJA ŠTETOM
Odjeljak A - Utvrđivanje štete i uzročne veze između dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza i štete za domaću proizvodnju
Član 24.
(1) Šteta, u smislu ove odluke, znači znatnu štetu prouzrokovanu domaćoj proizvodnji, prijetnju da će nastati znatna šteta za domaću proizvodnji (opasnost od štete) ili znatno ometanje razvoja proizvodnje.
(2) Utvrđivanje štete zasniva se na dokazima.
(3) Dokazivanje se provodi:
- a)ispitivanjem obima dampinškog, odnosno subvenionciranog uvoza i uticaja takvog uvoza na cijene iste robe na domaćem tržištu;
- b)utvrđivanjem uzročne veze između dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza i štete za domaću proizvodnju.
Član 25.
(1) Kod utvrđivanja obima dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza posmatra se porast obima takvog uvoza na carinsko područje Bosne i Hercegovine apsolutno ili relativno u odnosu na domaću proizvodnju i potrošnju.
(2) Kod utvrđivanja uticaja dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza na cijene, uzimaju se u obzir sljedeći kriteriji:
- a)značajno snižavanje cijena kao posljedica dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza u odnosu na cijene iste robe koju proizvodi domaća proizvodnja;
- b)ograničavanje rasta cijena kao posljedica dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza.
(3) Niti jedan od kriterija iz st. 1. i 2. ovog člana nema pojedinačno odlučujući uticaj prilikom utvrđivanja obima dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza i učinka takvog uvoza na cijene iste robe na domaćem tržištu.
(4) Ako se ispituje uvoz iz više zemalja istovremeno, uticaji takvog uvoza procjenjuju se kumulativno, osim ako se utvrdi da je dampinška marža, odnosno visina subvencije minimalna ili da je uvoz iz zemalja koje se ispituju zanemarljiv u smislu članka 29. ove Odluke, te da je kumulativna procjena uticaja takvog uvoza primjerena u svjetlu uvjeta tržišne konkurencije između uvozne robe i uvjeta tržišne konkurencije između uvozne robe i iste domaće robe.
Član 26.
(1) Kod utvrđivanja direktne veze između dampinškog odnosno subvencioniranog uvoza i štete za domaću proizvodnju, Ministarstvo uzima u obzir sve bitne privredne pokazatelje, uključujući:
- a)raspon utvrđenih dampinških marži, odnosno visinu subvencija;
- b)stvarni i mogući pad prodaje, dobiti, plasmana, tržišnog učešća, produktivnosti, rentabilnosti ili iskorištenosti kapaciteta;
- c)faktore koji utiču na cijene na domaćem tržištu;
- d)stvarne i moguće negativne uticaje na novčani tok, zalihe, zaposlenost, plaće, sposobnost prikupljanja kapitala, privredni rast, te investicije.
(2) Kod utvrđivanja uzročne veze između subvencioniranog uvoza i štete za domaću proizvodnju za poljoprivredno-prehrambene proizvode, uzimaju se u obzir i povećani zahtjevi za dodjelom podrške u Bosni i Hercegovini.
(3) Nijedan od pokazatelja iz stava 1. i 2. ovog člana nema pojedinačno odlučujući uticaj prilikom utvrđivanja uzročne veze između dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza i štete za domaću proizvodnju.
Odjeljak B - Prijetnja štetom
Član 27.
(1) Prijetnja štetom postoji, ako je izvjesno, da će obzirom na konkretan položaj domaće proizvodnje nastati znatna šteta.
(2) Utvrđivanje prijetnje štetom zasniva se na dokazima.
(3) Dokazi o postojanju prijetnje štetom uključuju:
- a)značajan porast dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza na carinsko područje Bosne i Hercegovine, koji ukazuje na izvjesnost daljeg povećanja uvoza;
- b)izvozne mogućnosti u državi porijekla ili izvoza, koje postoje ili koje će biti iskorištene u bližoj budućnosti, te izvjesnost, da će proizvodi prema prilikama, biti predmet izvoza u Bosnu i Hercegovinu;
- c)cijene uvezenih proizvoda, koje bi mogle suštinski uticati na smanjenje ili očuvanje niskih cijena na domaćem tržištu;
- d)zalihe robe koja se ispituje.
(4) Izuzetno od stava 1. ovog članka utvrđivanje prijetnje štetom od subvencioniranog uvoza uključuje i vrstu subvencija koje se ispituju i ispitivanje mogućih trgovačkih uticaja koji bi mogli proizaći iz korištenja takvih subvencija.
POGLAVLJE IV. PROVOĐENJE ISPITNOG POSTUPKA
Odjeljak A - Pokretanje ispitnog postupka po zahtjevu domaće proizvodnje
Član 28.
(1) Zahtjev za propisivanjem antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine (u daljnjem tekstu: zahtjev) podnosi se na osnovu pisanog zahtjeva pravnog lica ili udruženja koje nema status pravnog lica, koje djeluje u ime bosanskohercegovačke privrede.
(2) Smatrat će se da je zahtjev podnesen u ime bosanskohercegovačke privrede, ukoliko ga podrže oni proizvođači čiji obim proizvodnje istih ili sličnih proizvoda iznosi više od 50% ukupne proizvodnje istog ili sličnog proizvoda u Bosni i Hercegovini.
(3) Zahtjev ne mogu podnijeti proizvođači koji su komercijalno ili na neki drugi način povezani s izvoznicima ili uvoznicima ili su sami uvoznici robe koja se ispituje.
(4) Zahtjev iz stava 1. ovog člana mora sadržavati dokaze o postojanju dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza za robu koja se ispituje, šteti ; koju dampinški, odnosno subvencionirani uvoz nanosi domaćoj proizvodnji, te uzročnoj vezi između dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza i štete za domaću proizvodnju.
(5) U zahtjevu iz stava 1. ovog člana mora se navesti:
- a)firma i sjedište podnosioca zahtjeva. Kada se zahtjev podnosi u ime domaće proizvodnje mora se navesti proizvodnja u ime koje se zahtjev podnosi s popisom svih domaćih proizvođača iste robe (ili udruženja domaćih proizvođača iste robe) te što precizniji opis obima i vrijednosti domaće proizvodnje iste robe koju proizvode ti proizvođači;
- b)opis robe koja se uvozi u povećanim količinama, s navedenom tarifnom oznakom (8 ili 10 znakova) i opisom prema propisima o carinskoj tarifi;
- c)cijenu uvezene robe, naziv zemlje ili zemalja porijekla ili izvoza, naziv svakog poznatog izvoznika ili stranog proizvođača i popis uvoznika koji uvoze robu iz zahtjeva;
- d)podatke o cijenama iste robe koja je namijenjena potrošnji na domaćem tržištu zemlje ili zemalja izvoza, te podatke o izvoznim cijenama;
- e)podatke o obimu uvoza, uticaju tog uvoza na cijene iste robe na domaćem tržištu kao i mogući kasniji uticaj uvoza na domaću proizvodnju.
(6) O zaprimljenom zahtjevu Ministarstvo prije pokretanja ispitnog postupka obavještava vladu zemlje izvoznice iz zaprimljenog zahtjeva. Vlada zemlje izvoznice pozvat će se na konsultacije u cilju postizanja uzajamno prihvatljivog rješenja.
Član 29.
(1) Ministarstvo neće pokrenuti ispitni postupak, ako utvrdi da nema dovoljno dokaza o dampinškom odnosno subvencioniranom uvozu, šteti nastaloj takvim uvozom, te uzročnoj vezi između takvog uvoza i štete za domaću proizvodnju.
(2) Ministarstvo neće pokrenuti ispitni postupak i ako utvrdi da je dampinška marža, odnosno visina subvencija minimalna ili da je obim dampinškog, odnosno suvencioniranog uvoza zanemarljiv.
(3) Ministarstvo neće pokrenuti ispitni postupak i ako utvrdi da subvencije nisu specifične prema odredbama čl. 15., 16. i 17. ove odluke.
(4) Smatra se da je dampinška marža minimalna ako je manja od 2% od izvozne cijene, a da je visina subvencija minimalna ako je manja od 1% od cijene robe koja se ispituje.
(5) Ako je obim dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza robe koja se ispituje iz pojedine zemlje manji od 3% ukupnog uvoza iste robe na carinsko područje Bosne i Hercegovine smatra se da je obim uvoza zanemarljiv, osim ako zemlje iz kojih se pojedinačno uvozi 3% iste robe zajednički pokrivaju više od 7% ukupnog uvoza iste robe na carinsko područje Bosne i Hercegovine.
Odjeljak B - Odluka o pokretanju ispitnog postupka
Član 30.
(1) Ako Ministarstvo, na osnovu dokaza, utvrdi da postoji osnov za pokretanje ispitnog postupka, te da zahtjev ima podršku domaćih proizvođača iste ili slične robe, čija zajednička proizvodnja čini više od 50% ukupne proizvodnje, donosi odluku o pokretanju ispitnog postupka (u daljnjem tekstu: odluku).
(2) Odluka o pokretanju ispitnog postupka objavljuje se u "Službenom glasniku BiH" i sadrži:
- a)datum pokretanja ispitnog postupka;
- b)podatke o robi koja se ispituje;
- c)naziv zemlje izvoznice ili popis zemalja izvoznica, odnosno porijekla na koje se ispitni postupak odnosi;
- d)kratak prikaz zahtjeva za pokretanje ispitnog postupka;
- e)adresa na koju zainteresovane strane trebaju poslati primjedbe ili eventualno druge dokaze;
- f)dokaze na osnovu čega se u prijavi tvrdi da je došlo do dampinga ili opis postupka subvencioniranja koje treba istražiti;
- g)kratak prikaz činjenica na kojima se eventualna šteta zasniva;
- h)rok u kojem zainteresovane strane ili osoba koju su oni ovlastili za podnošenje zahtjeva mogu iznijeti svoje stavove, mišljenja i pisane dokaze, te u kojem mogu zahtijevati usmeno saslušanje.
(3) Zainteresirane strane mogu iznijeti svoja mišljenje i predočiti dokaze u roku koji ne može biti kraći od 15 dana od dana objavljivanja odluke u "Službenom glasniku BiH".
(4) O pokretanju ispitnog postupka Ministarstvo obavještava vladu zemlje izvoznice robe koja se ispituje i druge direktno zainteresirane strane.
Član 31.
(1) Svim zainteresiranim stranama, za koje smatra da raspolažu s obavještenjima i podacima važnim za provođenje ispitnog postupka, uključujući poznate domaće proizvođače, uvoznike, izvoznike i strane proizvođače, Ministarstvo dostavlja upitnik.
(2) Izvoznici i strani proizvođači dužni su dostaviti odgovore u roku od 30 dana od dana prijema upitnika. Na zahtjev izvoznika ili stranih proizvođača, Ministarstvo može rok za dostavu odgovora produžiti kada za to postoje opravdani razlozi.
(3) Danom prijema upitnika smatra se 7. (sedmi) dan od datuma slanja primaocu ili prosljeđivanja diplomatskom predstavništvu zemlje izvoznice.
(4) Za vrijeme ispitnog postupka svim zainteresiranim stranama se omogućava iznošenje mišljenja u pisanom obliku i upoznavanje drugih zainteresiranih strana s njima, a zainteresirane strane imaju pravo iznijeti informacije i usmenim putem.
(5) Za vrijeme ispitnog postupka sve zainteresirane strane imaju mogućnost odbrane svojih interesa uz predočenje suprotnih stavova i protuargumenata (suprotnih dokaza).
(6) Usmene informacije se uzimaju u razmatranje, ako se naknadno u roku od 15 dana predoče u pisanom obliku i ako se daju na uvid drugim zainteresiranim stranama.
(7) Ministarstvo u ispitnom postupku može provjeriti dobijene podatke ili zatražiti dodatne podatke od subjekata koji se ispituju u onoj mjeri u kojoj je to potrebno, pod uvjetom da dobiju pristanak subjekta koji se ispituje i vlade zemlje koja se ispituje, osim ako se ta zemlja protivi ispitnom postupku.
(8) Ako zainteresirane strane odbiju dati informacije ili ih ne dostave u propisanom roku, Ministarstvo donosi odluku na osnovu raspoloživih činjenica.
(9) Ispitni postupak se zaključuje u roku od jedne godine, a najkasnije 18 mjeseci od dana pokretanja istrage.
POGLAVLJE V. ANTIDAMPINŠKE I KOMPENZACIJSKE DAŽBINE
Odjeljak A - Privremene antidampinške i kompenzacijske dažbine
Član 32.
(1) Ako se nakon pokretanja ispitnog postupka, te nakon što je zainteresiranim stranama data mogućnost iznošenja primjedbi utvrdi postojanje dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza, te da su potrebne privremene dažbine za sprječavanje štete koja bi takvim uvozom mogla nastati tokom ispitnog postupka, Ministarstvo predlaže Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara) donošenje odluke o propisivanju privremenih antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina.
(2) Privremene antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine ne mogu biti više od privremeno određene dampinške marže, odnosno visine subvencije, a moraju biti manje ako bi u tom slučaju bile dovoljne za otklanjanje štete za domaću proizvodnju.
(3) Ako Vijeće ministara propiše privremene antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine, plaćanje tih dažbina je uvjet za puštanje robe koja se ispituje u slobodan promet na carinsko područje Bosne i Hercegovine.
(4) Izuzetno, roba se može pustiti u slobodan promet i prije plaćanja antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina, ako se položi instrument osiguranja plaćanja u skladu carinskim propisima.
(5) Privremene antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine počinju se primjenjivati nakon isteka roka od 60 dana od datuma početka ispitnog postupka, a primjenjuju se najduže 4 mjeseca.
(6) Ako Ministarstvo tokom ispitnog postupka ispituje da li bi primjena privremenih antidampinških dažbina u iznosu manjem od dampinške marže bila nužna za otklanjanje štete, može predložiti Vijeću ministara primjenu privremenih dažbina na rok od najduže 9 mjeseci.
(7) Odluke o produženju rokova donosi Vijeće ministara na prijedlog Ministarstva.
(8) Svaki prijedlog za okončanje ili produženje privremenih dažbina treba dostaviti Vijeću ministara najkasnije mjesec dana prije isteka važenja privremenih dažbina.
(9) Nakon isteka važnosti privremenih antidampinških i kompenzacijskih taksi, iste moraju biti vraćene, ukoliko Vijeće ministara ne odluči da se one obračunavaju.
Odjeljak B - Konačne antidampinške i kompenzacijske dažbine
Član 33.
(1) Ako Ministarstvo utvrdi da je u periodu na koji se odnosi ispitni postupak postojao dampinški, odnosno subvencionirani uvoz, da je takvim uvozom nastala šteta, te da postoji uzročna veza između takvog uvoza i štete za domaću proizvodnju, predlaže Vijeću ministara donošenje odluke o propisivanju konačnih antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina.
(2) Konačne antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine propisuju se za robu koja je bila puštena u slobodni promet nakon utvrđivanja činjenica iz stava 1. ovog člana.
(3) Ako je iznos propisanih privremenih antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina niži od konačnih antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina, razlika se ne naplaćuje.
(4) Ako je iznos propisanih privremenih antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina veći od konačnih antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina, razlika se vraća u skladu sa propisima koji uređuju povrat carinskih i drugih uvoznih dažbina.
(5) Ako Ministarstvo ustanovi da je u periodu na koji se odnosi ispitni postupak postojao dampinški, odnosno subvencionirani uvoz, a šteta još nije bila prouzrokovana, ali postoji opasnost nastajanja štete ili znatnog ometanja razvoja domaće proizvodnje, a nisu bile propisane privremene antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine, mogu se propisati konačne antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine.
Član 34.
(1) Privremene i konačne antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine naplaćuje Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine u obliku, visini i prema kriterijima koji se određuju prilikom njihovog uvođenja, nezavisno od carinskih davanja i drugih plaćanja, koja su uobičajena pri uvozu predmetne robe i na način kojim je carinskim propisima uređeno plaćanje uvoznih dažbina.
Odjeljak C - Posebni slučajevi antidampinških i kompenzacijskih dažbina
Član 35.
(1) Privremene i konačne antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine primjenjuju se samo na onu robu koja je puštena u slobodan promet nakon stupanja na snagu odluke donesene na osnovu člana 32. stav 1. i člana 33. stav 1. ove Odluke.
(2) Izuzetno, ako su primijenjene privremene dažbine, a konačno utvrđene činjenice ukazuju na postojanje dampinga, odnosno subvencija protiv kojih se mogu poduzeti mjere, Ministarstvo predlaže Vijeću ministara donošenje odluke o tome koje se privremene dažbine trebaju konačno naplatiti. U tom slučaju, konačne dažbine je moguće propisati samo od dana kada je konačno utvrđeno postojanje prijetnje štetom, odnosno ozbiljno zaostajanje rasta domaće proizvodnje.
(3) Konačne antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine mogu se propisati i naknadno.
(4) Konačne antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine mogu se propisati naknadno samo za robu koja je puštena u slobodan promet 90 dana prije dana početka primjene privremenih antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina, ali ne prije datuma pokretanja ispitnog postupka.
(5) Konačne antidampiške dažbine iz stava 4. ovog člana mogu se propisati ako je:
- a)prethodno utvrđen dampinški uvoz iste robe na carinsko područje Bosne i Hercegovine;
- b)uvoznik bio upoznat s činjenicom da postoji damping, te da će to uzrokovati štetu;
- c)šteta uzrokovana velikim količinama dampinškog uvoza u relativno kratkom vremenu, što će s obzirom na trajanje i obim dampinškog uvoza i ostale okolnosti vjerovatno umanjiti povoljan učinak antidampinške dažbine.
- d)nastala šteta koju je teško popraviti, a uzrokovana je velikim uvozom robe koja ostvaruje korist od subvencija, protiv kojih se mogu poduzeti mjere u relativno kratkom vremenskom periodu, i
- e)kako bi se spriječilo ponavljanje takve štete potrebno je naknadno propisati konačnu kompenzacijsku taksu,
(6) Konačne antidampiške, odnosno kompenzacijske dažbine iz stava 4. ovog člana mogu se propisati naknadno uz uvjet da je uvoznicima u ispitnom postupku pružena mogućnost iznošenja primjedbi.
Odjeljak D - Odluka o propisivanju antidampinških odnosno kompenzacijskih dažbina
Član 36.
(1) Privremene i konačne antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine propisuju se odlukom Vijeća ministara koja se objavljuje u "Službenom glasniku BiH".
(2) Odluka Vijeća ministara iz stava 1. ovog člana sadrži:
- a)podatke o robi za koju se uvode antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine koji obuhvaćaju pripadajuću tarifnu oznaku (8 ili 10 znakova) i opis prema propisima o Carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine;
- b)dampinške marže koje su utvrđene i objašnjenje metodologije za određivanje i poređenje izvozne cijene i stvarne vrijednosti ili utvrđenu visinu subvencija i osnovi na kojoj je utvrđeno postojanje subvencija;
- c)podatke o utvrđenoj šteti koji se zasnivaju na dokazima;
- d)visinu antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine;
- e)trajanje antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine;
- f)datum od kojeg se primjenjuju antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine;
- g)činjenice na kojima se odluka zasniva;
- h)ime izvoznika na kojeg se odluka odnosi;
- i)ako se odluka odnosi na više izvoznika iz iste zemlje, a nije ih moguće pojedinačno navesti, navodi se zemlja izvoznica.
Član 37.
Ako je roba koja se ispituje uvezena na carinsko područje Bosne i Hercegovine iz više zemalja, antidampinška, odnosno kompenzacijska dažbina određuje se u primjerenoj visini, na nediskriminatornoj osnovi, za svu uvezenu robu za koju je utvrđeno postojanje dampinga, odnosno subvencioniranja, štete i uzročne veze između takvog uvoza i štete nastale takvim uvozom, osim za robu onih izvoznika koji su dogovorom prihvatili obavezu promjene cijena.
Član 38.
Ministarstvo određuje pojedinačnu dampinšku maržu, odnosno visinu subvencija za svakog poznatog izvoznika ili proizvođača robe koja se ispituje. Ako je broj izvoznika, proizvođača, uvoznika ili vrsta robe velik, te takvo odlučivanje nije moguće, Ministarstvo može ograničiti svoje ispitivanje na:
- a)razuman broj izvoznika roba ili transakcija kako bi se dobio statistički reprezentativan uzorak, ili
- b)na najveći reprezentativan obim proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se može ispitati unutar vremena raspoloživog za postupak.
- c)Kada Ministarstvo ograniči ispitni postupak u skladu sa stavkom 1. ovog člana, antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine koje se primjenjuju na izvoznike ili proizvođače koji nisu obuhvaćeni ispitnim postupkom, ne premašuju:
- 1)procijenjenu prosječnu dampinšku maržu ili prosječni iznos subvencije protiv koje se mogu poduzeti mjere, a koja je utvrđena za izvoznike ili proizvođače koji su obuhvaćeni ispitnim postupkom, ili
- 2)ako je obveza plaćanja antidampinške dažbine izračunata na osnovu buduće stvarne vrijednosti, razliku između ponderirane prosječne stvarne vrijednosti odabranih izvoznika ili proizvođača i izvoznih cijena izvoznika ili proizvođača koji nisu pojedinačno ispitani, pod uvjetom da će Ministarstvo u vezi s ovim stavom zanemariti bilo koje nulte ili minimalne marže.
- 1)
Odjeljak E - Trajanje i postupak provjere antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina
Član 39.
(1) Antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine ostaju na snazi onoliko vremena koliko je potrebno da se poništi učinak dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza koji je uzrokovao štetu.
(2) Antidampinške, odnosno kompenzacijske dažbine prestaju važiti najkasnije pet godine od dana uvođenja ili od dana kada je proveden zadnji postupak provjere, ako takav postupak provjere obuhvaća i utvrđivanje dampinga, odnosno subvencioniranog uvoza i štete.
(3) Ministarstvo u roku od šest mjeseci prije isteka roka primjene iz stava 1. ovog člana o tome objavljuje saopštenje u "Službenom glasniku BiH".
Član 40.
(1) Postupak provjere s ciljem produženja važenja dažbina pokreće Ministarstvo na vlastitu inicijativu ili na zahtjev domaće proizvodnje.
(2) Postupak se pokreće ako zahtjev sadrži dokaze o tome da bi prestanak važenja dažbina vjerojatno doveo do nastavljanja ili ponovnog javljanja dampinga, odnosno subvencioniranog uvoza i štete.
(3) Zahtjev za pokretanjem postupka provjere iz stava 1. ovog člana podnosi se najkasnije tri mjeseca prije isteka važenja dažbina.
(4) Uvedene dažbine ostaju na snazi do završetka postupka provjere.
Član 41.
(1) Postupak provjere tokom važenja dažbina može pokrenuti Ministarstvo na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev bilo kojeg izvoznika ili uvoznika ili domaće proizvodnje koji sadrži dokaze koji ukazuju na potrebu provjere.
(2) Postupak iz stavka 1. ovog člana pokreće se ako zahtjev sadrži dokaze da dalja primjena antidampinških ili kompenzacijskih dažbina nije više neophodna kako bi se poništio učinak dampinškog ili subvencioniranog uvoza, odnosno da nije vjerojatno da će doći do nastavljanja ili ponavljanja štete ukoliko se dažbine ukinu.
(3) Postupak se pokreće i ako zahtjev sadrži dokaze da uvedene dažbine nisu dovoljne da otklone učinke dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza koji uzrokuje štetu.
Član 42.
Postupci provjere iz člana 40. i 41. ove odluke okončat će se u roku od jedne godine, a najkasnije u roku od petnaest mjeseci od početka postupka provjere.
Član 43.
(1) Skraćeni postupak provjere antidampinških dažbina provodi se zbog određivanja pojedinačnih dampinških marži za sve nove izvoznike iz zemlje izvoznice koja se ispituje, a koji tokom ispitnog perioda na osnovu kojeg su utvrđene dampinške marže nisu izvozili robu koja se ispituje na carinsko područje Bosne i Hercegovine. Skraćeni postupak provjere antidampinških dažbina pokreće se ako izvoznik ili proizvođač u zemlji izvoznici dokaže da nije komercijalno povezan u smislu člana 2. tačke h) ove Odluke s izvoznicima ili proizvođačima u zemlji izvoznici na koje se primjenjuju antidampinške dažbine. Za vrijeme skraćenog postupka provjere neće se uvoditi antidampinške dažbine na uvoz od izvoznika koji se ispituju.
(2) Skraćeni postupak provjere kompenzacijskih dažbina pokreće se na zahtjev bilo kojeg izvoznika čiji izvoz podliježe plaćanju kompenzacijskih dažbina, a koji nije bio pojedinačno ispitivan tokom ispitnog postupka. Skraćeni postupak provjere kompenzacijskih dažbina pokreće se zbog utvrđivanja pojedinačne dažbine za tog izvoznika.
(3) Skraćeni postupak provjere iz st. 1. i 2. ovog člana provodi se po hitnom postupku, a u roku ne dužem od devet mjeseci od pokretanja skraćenog postupka provjere.
POGLAVLJE VI. OKONČANJE ISPITNOG POSTUPKA
Odjeljak A - Dogovor o cijenama
Član 44.
(1) Ispitni postupak se može okončati bez propisivanja privremenih ili konačnih dažbina, ako je postignut dogovor o cijenama.
(2) Dogovor o cijenama mogu predložiti izvoznici i to tako što će se obvezati na promjenu svojih cijena ili tako što će prekinuti izvoz po dampinškim, odnosno subvencioniranim cijenama ili ako zemlja izvoznica pristane na ukidanje ili ograničavanje subvencija ili primjeni drugih mjera s istim učinkom.
(3) Dogovor o cijenama može predložiti i Ministarstvo, a izvoznik ili zemlja izvoznica nije obavezna prihvatiti takav prijedlog.
(4) Obaveza promjene cijena ne može se tražiti od izvoznika niti se može prihvatiti prijedlog izvoznika o promjeni cijena prije nego što se prethodno utvrdi postojanje dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza i štete uzrokovane tim uvozom.
(5) Povećanje cijena ne može biti veće nego što je potrebno da bi se otklonio uticaj dampinške marže, odnosno visine subvencije.
(6) Ako Ministarstvo odbije ponuđenu promjenu cijena, jer je broj stvarnih ili mogućih izvoznika prevelik ili zbog drugih razloga, mora o tome obavijestiti izvoznika koji može iznijeti svoje primjedbe.
(7) Na zahtjev izvoznika ili ako tako odluči Ministarstvo, ispitni postupak se okončava i u slučaju prihvaćanja obaveze promjene cijena.
(8) Ministarstvo objavljuje obavještenje o postignutom dogovoru o cijenama s bitnim elementima dogovora u "Službenom glasniku BiH".
Posljedice neispunjavanja dogovora o cijenama
Član 45.
(1) Ministarstvo može od strane s kojom je postignut dogovor o cijenama zahtijevati da dostavlja podatke koji su značajni za procjenu ispunjavanja preuzete obveze o cijenama.
(2) Neispunjavanje tog zahtjeva smatra se povredom dogovora o cijenama.
(3) U slučaju nepoštivanja obaveze iz dogovora o cijenama, Ministarstvo predlaže Vijeću ministara propisivanje privremenih ili konačnih dažbina, uz uvjet da je u ispitnom postupku utvrđeno postojanje dampinškog, odnosno subvencioniranog uvoza, štete i uzročne veze, te da je data mogućnost stranki za obrazloženje neispunjenja dogovora o cijenama.
Okončavanje ispitnog postupka bez propisivanja dažbina
Član 46.
(1) Ispitni postupak se okončava bez propisivanja dažbina i ako je zahtjev za pokretanjem ispitnog postupka povučen, a okončavanje postupka nije u suprotnosti s interesima Bosne i Hercegovine.
(2) Ispitni postupak se okončava i ako Ministarstvo na osnovu činjenica ustanovi da propisivanje dažbina nije potrebno.
Član 47.
(1) Ministarstvo o okončavanju postupka obavještava zemlju izvoznicu robe koja se ispituje te zainteresirane strane.
(2) Ministarstvo objavljuje obaviještenje o okončavanju ispitnog postupka u "Službenom glasniku BiH".
Odjeljak B - Vraćanje preplaćenih iznosa
Član 48.
(1) Uvozniku se odobrava povrat pretplaćenih iznosa ako Uprava za indirektno oporezivanje utvrdi da je dampinška marža, odnosno visina subvencije, na osnovu koje su plaćene dažbine, ukinuta ili snižena na stepen koji je niži od stepena, trenutno važeće dažbine.
(2) Uvoznik podnosi Upravi za indirektno oporezivanje pisani zahtjev za povrat antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina zajedno s podacima o iznosu povrata antidampinških, odnosno kompenzacijskih dažbina za taj period i sve carinske dokumente u vezi s obračunom i plaćanjem tih iznosa.
(3) Povrat taksi izvršava se u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za povrat dažbina.
(4) Pri povratu carinskog duga iz stavka 2. ovog člana ne obračunava se kamata.
POGLAVLJE VII. ZAŠTITA POVJERLJIVIH PODATAKA
Član 49.
(1) Podaci, koji se dostavljaju za provođenje ove odluke, se smiju upotrijebiti samo za namjene, za koje su bili traženi.
(2) Vijeće ministara, Ministarstvo, te njihovi službeni predstavnici ne smiju otkriti nikakve podatke, sa kojima su bili upoznati kod provođenja ove odluke i za koje se zahtijevala povjerljiva obrada od strane onoga, koji ih je dostavio, osim ako dobiju njegovu dozvolu.
(3) Svaki zahtjev za povjerljivu obradu mora da sadrži zašto je podatak povjerljiv, mora mu se priložiti izvod javne informacije ili izjava, zašto informacija nije pogodna.
(4) Bez obzira na odredbe iz prethodnih stavova, Ministarstvo može objaviti podatke opće prirode, a naročito razloge, na kojima zasniva rješenja, usvojena na osnovu Odluke. Kod takvog objavljivanja podataka, potrebno je uzeti u obzir opravdane interese ugroženih strana, kako njihove poslovne tajne ne bi bile otkrivene.
POGLAVLJE VIII. ZAVRŠNA ODREDBA
Član 50.
Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a bit će objavljena i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
VM broj 195/05
15. septembra 2005. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Vijeća ministara
Adnan Terzić, s. r.
Sudska praksa po ovom aktu
1 odluka iz 0 članova
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.