Aktio

Bosna i Hercegovina uprava za indirektno oporezivanje

Pravilnik o provedbi zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza

U skladu s članom 23. stav (3) Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza ("Službeni glasnik BiH", broj 89/05), direktor Uprave za indirektno oporezivanje donosi

PRAVILNIK
O PROVEDBI ZAKONA O POSTUPKU PRINUDNE NAPLATE INDIREKTNIH POREZA

GLAVA I - OPĆE ODREDBE O PRINUDNOJ NAPLATI INDIREKTNIH POREZA

ODJELJAK A. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Odredbama ovog Pravilnika reguliše se način na koji Uprava za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: UIO) provodi Zakon o postupku prinudne naplate indirektnih poreza ("Službeni glasnik BiH", broj 89/05) (u daljnjem tekstu: Zakon o prinudnoj naplati).

Član 2.

Postupak prinudne naplate je upravni postupak koji se pokreće u svrhu prinudne naplate neplaćenih indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi (u daljnjem tekstu: duga) za koje je nadležna UIO, u skladu sa Zakonom o postupku prinudne naplate indirektnih poreza.

Član 3.

Postupak prinudne naplate se provodi na način i pod uvjetima propisanim odgovarajućim odredbama Zakona o postupku indirektnog oporezivanja ("Službeni glasnik BiH", broj 89/05), Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza, ovog Pravilnika i podzakonskih akata donesenih u svrhu njegovog regulisanja.

Član 4.

U roku za prinudnu naplatu neplaćeni dugovi se naplaćuju prinudno iz cjelokupne imovine dužnika po osnovu indirektnih poreza, koji nije izmirio obaveze po osnovu indirektnih poreza u zakonski propisanom roku.

Član 5.

(1) UIO je nadležna za prinudnu naplatu dugova po osnovu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi.

(2) UIO će vršiti prinudnu naplatu neplaćenih dugova u ime drugih organa uprave ukoliko je to propisano zakonima usvojenim na nivou Bosne i Hercegovine ili na osnovu sporazuma sa drugim organima uprave.

(3) UIO provodi postupak prinudne naplate u ime i za račun drugih država, na osnovu sporazuma o međusobnoj pomoći i saradnji.

ODJELJAK B. ORGANI ZA PRIKUPLJANJE INDIREKTNIH POREZA

Član 6.

Organizacione jedinice UIO ovlaštene za provođenje prinudne naplate dugova po osnovu indirektnih poreza posjeduju ovlaštenja i nadležnosti u skladu sa zakonima o indirektnim porezima, ovim Pravilnikom i drugim zakonskim propisima.

Član 7.

UIO može ovlastiti finansijske institucije da obavljaju uslugu blagajnika. Takvo ovlaštenje ne smije i ne može podrazumijevati da su tim institucijama dodijeljena ovlaštenja za prinudnu naplatu.

ODJELJAK C. LICA OBAVEZNA DA PLAĆAJU DUGOVE PO OSNOVU INDIREKTNIH POREZA

Član 8.

(1) Lica obavezna da plaćaju dugove po osnovu indirektnih poreza su lica definisana u članovima 18. do 20. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja (u daljnjem tekstu: glavni dužnik).

(2) Pored glavnog dužnika iz stava (1) ovog člana, lica definisana u članovima 21. do 23. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja su također odgovorna za plaćanje dugova po osnovu indirektnih poreza.

Član 9.

Obavezna i odgovorna lica odgovaraju za obavezu svojom cjelokupnom postojećom i budućom imovinom, uz ograničenja propisana Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja.

Član 10.

(1) Dug po osnovu indirektnih poreza plaćaju prvenstveno glavni dužnici iz članova 18. do 20. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.

(2) Ukoliko postoji više glavnih dužnika za iste obaveze po osnovu indirektnih poreza, oni pojedinačno i solidarno odgovaraju za plaćanje te obaveze.

Član 11.

(1) U slučajevima pojedinačne i solidarne odgovornosti, UIO ima pravo da naplati ukupan iznos duga od bilo kojeg pojedinačno i solidarno odgovornog lica.

(2) Pojedinačna i solidarna odgovornost se odnosi na ukupan dug uključujući i naknadni teret prinude, kamatu i troškove postupka prinude. Nakon što je zahtjev za plaćanje uručen pojedinačno i solidarno odgovornom licu, kamata do trenutka uplate i troškovi također se potražuju od odgovornog lica.

(3) Postupak potraživanja pojedinačne i solidarne odgovornosti je sljedeći:

  • a)
    Ukoliko je pojedinačna i solidarna odgovornost utvrđena i uručen akt pojedinačno i solidarno odgovornom licu prije isteka propisanog roka plaćanja, tj. perioda redovnog plaćanja, dovoljno je izdati rješenje o izvršenju nakon isteka roka. Rok za plaćanje je rok propisan Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja za plaćanje u periodu prinudne naplate.
  • b)
    Ukoliko pojedinačna i solidarna odgovornost nije utvrđena prije isteka propisanog roka plaćanja, organizaciona jedinica za prinudnu naplatu donosi rješenje o utvrđivanju pojedinačne i solidarne odgovornosti i istim se nalaže plaćanje obaveze odgovornom licu ili licima. Rješenje se dostavlja odgovornom licu ili licima i mora da sadrži:
    • 1)
      puni tekst odluke o utvrđivanju solidarne odgovornosti i predmet odgovornosti,
    • 2)
      pravne lijekove u pogledu duga i/ili u pogledu predmeta i osnova za utvrđivanje odgovornosti, sa rokom i mjestom podnošenja,
    • 3)
      mjesto, rok i način plaćanja duga u skladu sa odredbama o plaćanju tokom perioda prinudne naplate.

(4) U slučajevima dobrovoljne i zajedničke garancije treće strane ili neke druge pojedinačne i solidarne lične garancije, obim odgovornosti se odnosi na sve elemente neplaćenog duga, uključujući naknadni teret, kamate i troškove do iznosa garancije. Postupak naplate po garanciji u smislu ovog stava je regulisan članom 46. ovog Pravilnika.

(5) Depozitari imovine koja podliježe zaplijeni, koji uz prethodno saznanje o nalogu za pljenidbu, sarađuju ili odobravaju prikrivanje zaplijenjene imovine, bit će pojedinačno i solidarno odgovorni za dug do iznosa vrijednosti prikrivenog iznosa. Postupak proglašenja i potraživanja navedene odgovornosti je regulisan članom 52. ovog Pravilnika.

(6) Sve radnje koje se odnose na glavnog dužnika ili na pojedinačno i solidarno odgovorno lice, ne predstavljaju prepreku za pokretanje postupka protiv svakog drugog lica odgovornog za plaćanje duga.

Član 12.

(1) Dugovi i obaveze po osnovu indirektnih poreza koji proističu iz bilo kakve vrste reorganizacije od strane pojedinaca, fizičkih ili pravnih lica ili subjekata navedenih u članu 18. stav (3) Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, se potražuju od onih koji po bilo kom osnovu naslijede vlasništvo ili nastave poslovanje. Odgovornost se odnosi na dospjele dugove i na one koji još nisu dospjeli ali proističu iz vršenja poslovnih djelatnosti uključujući i prihode od tih djelatnostii.

(2) Odgovornost iz stava (1) ovog člana se ne odnosi na kupce dijela imovine, osim ako osnuju posebno preduzeće koje može nastaviti svoje poslovanje.

(3) Odgovornost sljednika ne oslobađa prodavca od obaveze plaćanja, i oba su pojedinačno i solidarno odgovorni za nju.

(4) Oni koji namjeravaju sljedništvom (sukcesijom) preuzeti poslovanje u obliku bilo kakve vrste reorganizacije, putem vlasništva, vođenja poslova, udruživanja, spajanja, dijeljenja, izdvajanja itd. imaju pravo, uz saglasnost pravnog prethodnika, da zahtijevaju od UIO specificiranu potvrdu o neizmirenim dugovima predmetnog subjekta. UIO je obavezna da izda takvu potvrdu u roku od 15 dana. Obaveza sljednika je nakon toga ograničena na iznos naveden u potvrdi od strane UIO.

(5) Bez obzira na sadržaj, potvrda o neizmirenim dugovima ne važi, ukoliko je zahtjev za nju podnesen nakon izvršene sukcesije.

(6) Postupak proglašenja i potraživanja ove odgovornosti je regulisan članom 11. stav (3) ovog Pravilnika.

Član 13.

(1) U slučajevima predviđenim zakonom, supsidijarno odgovorna lica će biti obavezna da plate dug nastao po osnovu indirektnih poreza ukoliko je:

  • a)
    utvrđena apsolutna nesolventnost glavnog dužnika i pojedinačno i solidarno odgovornih lica u skladu sa članom 96. stav (2) ovog Pravilnika, i
  • b)
    doneseno rješenje o utvrđivanju supsidijarne odgovornosti.

(2) Rješenje o proglašenju supsidijarne odgovornosti donosi šef organizacione jedinice za prinudnu naplatu koji provodi prinudnu naplatu isto se dostavlja zainteresovanoj strani.

Rješenje sadrži:

  • a)
    puni tekst odluke o utvrđivanju supsidijarne odgovornosti i predmet odgovornosti,
  • b)
    pravne lijekove u pogledu duga i/ili u pogledu predmeta i osnova za utvrđivanje odgovornosti, sa rokom i mjestom podnošenja,
  • c)
    mjesto, rok i način plaćanja duga u skladu sa odredbama o plaćanju tokom perioda prinudne naplate.

(3) Ako nije drugačije propisano zakonom, supsidijarna odgovornost obuhvata glavni dug. Supsidijarna odgovornost se neće proširiti na sankcije izrečene glavnom dužniku, osim ukoliko sankcija nije izrečena zbog učešća supsidijarno odgovornog lica u činjenju prekršaja.

(4) Prije proglašenja apsolutne nesolventnosti glavnog dužnika ili više njih, organizaciona jedinica za prinudnu naplatu može preduzeti mjere obezbjeđenja ukoliko postoji vjerovatnoća da se plaćanje neće izvršiti ili će biti izvršeno uz velike teškoće.

Član 14.

(1) Kada je pravno lice ili drugi subjekt koji nema svojstvo pravnog lica prestalo sa obavljanjem djelatnosti ili je likvidirano, UIO potražuje od njegovih osnivača ili suvlasnika dug po osnovu indirektnih poreza, i ako postoje naknadni teret, kamatu i troškove postupka u granicama utvrđenim u članovima od 18. do 20. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja. Ukoliko je o navedenom dugu već obaviješten glavni dužnik, UIO može preduzeti radnje protiv bilo kojeg pojedinačno i solidarno odgovornog lica ili istovremeno protiv svih, dostavljanjem zahtjeva za plaćanje u rokovima utvrđenim u članu 33. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja. Radnje preduzete protiv bilo kojeg od odgovornih lica ne predstavljaju prepreku za kasnije pokretanje postupka protiv drugih odgovornih lica, sve dok dug nije u potpunosti izmiren.

(2) U slučaju smrti obveznika indirektnih poreza, postupak naplate indirektnih poreza se nastavlja od njegovih zakonskih ili testamentarnih nasljednika bez bilo kog drugog uvjeta osim dokaza o smrti obveznika. UIO će obavijest o zahtjevu za uplatu nasljednicima u rokovima predviđenim članom 33. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, u zavisnosti od toga da li je dug u momentu smrti podlijegao redovnom ili periodu prinudne naplate. Primjenjuju se ograničenja navedena u članu 19. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.

(3) Ukoliko nasljedstvo nije prihvaćeno, prinudna naplata dugova po osnovu indirektnih poreza može se nastaviti iz imovine i prava umrlog, a sve radnje se obavljaju sa licem koje je predstavnik zaostavštine.

(4) Ukoliko nasljednici ne postoje ili su odustali od nasljedstva, ili ga nisu izričito ili prećutno prihvatili, prinudna naplata se nastavlja iz imovine i prava umrlog.

ODJELJAK D. ADRESA SJEDIŠTA - PREBIVALIŠTA

Član 15.

Adresa sjedišta-prebivališta dužnika za svrhe postupka prinudne naplate je ona utvrđena prema članu 28. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.

Član 16.

U slučaju da se adresa sjedišta-prebivališta ne može utvrditi, UIO može provoditi postupak prinudne naplate tamo gdje se može pronaći imovina dužnika.

GLAVA II - GAŠENJE DUGA

ODJELJAK A. PLAĆANJE ILI POŠTIVANJE

Član 17.

(1) Pored glavnog dužnika i odgovornih lica, bilo koje drugo lice ima pravo da izvrši plaćanje, bez obzira da li je to lice zainteresovano za ispunjenje navedene obaveze ili ne, i da li obavezno lice zna za to, ili da li odobrava plaćanje ili ne.

(2) Plaćanje dugova iz imovine ili firmi pod sudskom ili administrativnom upravom može izvršiti postavljeni upravnik.

(3) Treća strana koja plati dugove nema pravo na uživanje prava dužnika.

Član 18.

(1) Plaćanje duga se vrši organima ili subjektima koji su zakonima o indirektnim porezima ovlašteni da takvo plaćanje prihvate.

(2) Plaćanja koja nisu izvršena na način propisan u stavu (1) ovog člana ne oslobađaju dužnika od obaveze plaćanja. Navedeno ne utiče na obaveze koje je mogao izazvati sam naplatilac.

Član 19.

(1) Dužnik plaća svoj dug pod uvjetima propisanim Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja.

(2) Dugovi koji nisu plaćeni u roku utvrđenom Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja se potražuju putem prinudne naplate, pri čemu se uzimaju u obzir i uplate izvršene na račun nakon isteka roka plaćanja.

(3) Ukoliko je odobreno odgođeno plaćanje odredbe glave II ovog Pravilnika se primjenjuju.

Član 20.

Plaćanje duga se prihvata samo ukoliko je ono obavljeno na način utvrđen članom 31. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.

Član 21.

(1) Lice koje plaća dug ima pravo da dobije priznanicu o izvršenoj uplati.

(2) Priznanica u zavisnosti od slučaja može biti:

  • a)
    potvrda o uplati od subjekta ovlaštenog da prima uplate,
  • b)
    potvrda UIO o plaćanju izdata od strane ovlaštenog službenika za prinudnu naplatu,
  • c)
    drugi dokument utvrđen ostalim propisima UIO.

Član 22.

(1) Svaka priznanica minimalno sadrži sljedeće podatke:

  • a)
    ime, prezime ili naziv subjekta, identifikacioni broj i sjedište/prebivalište dužnika,
  • b)
    iznos duga i njegove komponente,
  • c)
    datum uplate,
  • d)
    izdavalac.

(2) Kada se priznanica izdaje automatskim putem, prethodni podaci mogu biti izraženi u šiframa ili skraćenicama.

Član 23.

Dugovi prema UIO se obezbjeđuju na način utvrđen Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja, Zakonom o postupku prinudne naplate indirektnih poreza, ovim Pravilnikom i ostalim odgovarajućim zakonima ili podzakonskim aktima.

Član 24.

Radnje koje vrše službenici prinudne naplate indirektnih poreza smatraju se zakonitim i iste se mogu osporavati samo u žalbenom postupku.

Član 25.

Organi prinudne naplate mogu preduzeti mjere obezbjeđenja kao što je propisano Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja i Zakonom o postupku prinudne naplate indirektnih poreza.

ODJELJAK B. ODGODA PLAĆANJA

Član 26.

(1) Po zahtjevu dužnika, plaćanje duga tokom redovnog ili perioda prinudne naplate može se odgoditi, ukoliko finansijska situacija dužnika, prema slobodnoj procjeni UIO, privremeno sprječava da izvrši svoje obaveze po osnovu plaćanja.

(2) Plaćanje u ratama je također regulisano pravilima koja važe za odgodu plaćanja.

(3) Iznosi za koje je odobrena odgoda, ne uključujući naknadni teret prinude, podliježu obračunu zatezne kamate kako je propisano u Zakonu o postupku indirektnog oporezivanja.

(4) U slučaju da iznosi za koje je odobrena odgoda nisu plaćeni kao što je utvrđeno u rješenju kojim se odobrava odgoda, primjenjuje se član 33. Pravilnika.

Član 27.

(1) Zahtjeve za odgodu plaćanja rješavaju UIO službe za prinudnu naplatu.

(2) Direktor UIO može donijeti odluku da ograniči nadležnosti regionalnih službi za prinudnu naplatu iz stava (1) ovog člana na predmete do određenog iznosa.

(3) Odgoda plaćanja u okviru redovnog perioda može se odobriti samo za iznose preko 10.000 KM čiji razrez je izvršila UIO.

(4) Najduži period odgođenog plaćanja iznosi jednu godinu, a za plaćanje u ratama tri godine.

Član 28.

(1) Zahtjevi za odgodu plaćanja dostavljaju se nadležnoj organizacionoj jedinici za prinudnu naplatu na rješavanje u sljedećim rokovima:

  • a)
    za dugove u periodu redovne naplate - prije isteka roka za plaćanje utvrđenog Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja.
  • b)
    za dugove u periodu prinudne naplate - prije donošenja odluke o prodaji zaplijenjene imovine.

(2) Zahtjev za odgodu plaćanja treba da sadrži:

  • a)
    ime i prezime podnosioca ili naziv firme, identifikacioni broj i adresu sjedišta-prebivališta za svrhe indirektnog oporezivanja podnosioca zahtjeva, a ukoliko je potrebno, i zastupnika.
  • b)
    razloge za podnošenje zahtjeva za odgodu plaćanja.
  • c)
    tražene uvjete.
  • d)
    ponuđenu garanciju, kako je propisano u članu 29., a uzimajući u obzir odredbe člana 30. ovog Pravilnika.
  • e)
    mjesto, datum i potpis podnosioca.

(3) Uz zahtjev za odgodu dužnik je dužan dostaviti:

  • a)
    izjavu o obezbjeđenju neopozive sveobuhvatne garancije banke ili druge finansijske institucije, kako je propisano članom 29. ovog Pravilnika.
  • b)
    dokumentaciju o zastupanju kako je propisano Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja.
  • c)
    svu ostalu dokumentaciju za koju dužnik smatra da je relevantna.

(4) Kada je nemoguće obezbijediti sveobuhvatnu bankovnu garanciju u skladu sa tačkom a) stava (3) ovog člana, uz zahtjev za odgodu plaćanja treba podnijeti:

  • a)
    izjavu dužnika o nemogućnosti obezbjeđenja sveobuhvatne garancije banke ili druge finasijske institucije.
  • b)
    procjenu imovine ponuđene u svrhu garancije, koju je izvršila specijalizovana nezavisna firma ili stručnjak.
  • c)
    bilans stanja i bilans uspjeha iz prethodne godine i izvještaj revizora ukoliko postoji.

(5) Ukoliko je zahtjev za odgodu plaćanja podnesen u periodu prinudne naplate, prodaja zaplijenjene imovine može se odgoditi dok odluka o odgodi plaćanja ne bude dostavljena zainteresovanoj strani.

(6) Ukoliko zahtjev ne ispunjava formalne uvjete ili uz njega nije podnesena obavezna dokumentacija, UIO će od podnosioca zatražiti da kompletira zahtjev u roku od 10 dana, uz upozorenje da će, ukoliko se ne dostavi tražena dokumentacija u roku, zahtjev biti odbačen.

(7) Nakon odobravanja odgode plaćanja, uvjeti odgode plaćanja se ne mogu mijenjati.

Član 29.

(1) U pravilu, kao sredstvo obezbjeđenja plaćanja služi sveobuhvatna garancija banke ili druge finansijske institucije.

(2) Ukoliko iz opravdanih razloga dužnik nije u mogućnosti obezbijediti garanciju iz stava (1) ovog člana, UIO može prihvatiti sljedeća sredstva obezbjeđenja plaćanja, prema sljedećem redosljedu prioriteta:

  • a)
    hipoteku,
  • b)
    zalog sa ili bez izmještanja pokretne imovine,
  • c)
    sveobuhvatnu garanciju treće strane,
  • d)
    sva druga sredstva obezbjeđenja plaćanja koja UIO smatra kao dovoljnu garanciju.

(3) Garancija pokriva glavnicu duga uključujući naknadne terete i već isplaćene troškove ako je odgoda plaćanja tražena u periodu prinudne naplate plus kamatu na odgodu plaćanja, plus 25 % od oba navedena iznosa i izdaje se na period najmanje 6 mjeseci duži od odobrenog perioda odgode plaćanja.

(4) Garancija se podnosi UIO u roku od tri radna dana nakon što je dužnik obaviješten o odobrenju odgode plaćanja. Ukoliko se garancija ne podnese, odgoda plaćanja se automatski ukida.

(5) O ispunjenju ekonomskih i pravnih uvjeta garancije odlučuje organ nadležan za rješavanje zahtjeva za odgodu plaćanja.

(6) Garancija se oslobađa nakon plaćanja sveukupnog iznosa duga.

Član 30.

Obveznici po osnovu indirektnih poreza čija je glavnica duga, bez dodatnih naknadnog tereta prinude ili kamate, niža od 5.000 KM, izuzimaju se od obaveze podnošenja garancije za odgodu plaćanja.

Član 31.

(1) Odlukom kojom se odobrava odgoda plaćanja se utvrđuju uvjeti navedene odgode. Rješenjem se mogu utvrditi uvjeti koji se razlikuju od onih koje dužnik traži.

(2) Rok za uplatu odgođenog duga je uvijek 5. ili 20. u mjesecu.

(3) Rješenjem se mora utvrditi da se odgoda plaćanja ukida ukoliko dužnik ne izvršava svoje tekuće obaveze.

(4) Ukoliko se rješenjem odobrava odgoda plaćanja, rješenje se dostavlja dužniku uz:

  • a)
    upozorenje da će odgoda plaćanja biti ukinuta bez prethodne najave, ukoliko se odgovarajuća garancija ne podnese u roku od tri radna dana,
  • b)
    upozorenje da će se u slučaju nepoštivanja uvjeta i odredbi odgode, izvršiti prinudna naplata duga,
  • c)
    obračun kamate koja dospijeva ili će dospijeti tokom perioda odgode.

(5) Ukoliko se rješenjem odbija zahtjev za odgodu plaćanja, rješenje se dostavlja dužniku uz sljedeće upozorenje:

  • a)
    ako je zahtjev za odgodu plaćanja podnesen i riješen u toku redovnog perioda, da je dužan platiti dug do utvrđenog krajnjeg roka za plaćanje,
  • b)
    ako je zahtjev za odgodu plaćanja podnesen u toku redovnog perioda, a riješen nakon isteka tog roka, da se dug plaća prema uvjetima utvrđenim Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja BiH za plaćanje u periodu prinudne naplate,
  • c)
    ako je zahtjev za odgodu plaćanja podnesen u toku postupka prinudne naplate da se postupak nastavlja u skladu sa nalogom za prinudnu naplatu.

(6) Rješenje kojim se odobrava ili odbija odgoda plaćanja se podnosiocu zahtjeva dostavlja u roku od mjesec dana od dana prijema zahtjeva.

Član 32.

(1) U slučaju kada je odgoda plaćanja zatražena u toku perioda prinudne naplate, osnovica za obračun kamate ne uključuje i naknadni teret prinude.

(2) Za svaku ratu odgođenog duga, kamata se obračunava od dana isteka roka za redovno plaćanje, do datuma kada je navedena rata plaćena. Ovaj iznos kamate se plaća zajedno sa ratom na dan njenog dospijeća.

(3) U slučaju da odgoda plaćanja nije odobrena, kamata se obračunava na sljedeći način:

  • a)
    Ukoliko je zahtjev za odgodu plaćanja podnesen tokom redovnog perioda, kamata se računa od datuma isteka redovnog roka za plaćanje do datuma donošenja rješenja kojim se odbija zahtjev za odgodu plaćanja.
  • b)
    Ukoliko je zahtjev za odgodu plaćanja podnesen tokom perioda postupka prinudne naplate, kamata se obračunava pri izmirenju duga kao što je propisano članom 44. ovog Pravilnika.

Član 33.

(1) Ukoliko plaćanje nije izvršeno po isteku odobrenog perioda odgode, primjenjuje se sljedeći postupak:

  • a)
    Ukoliko je odgoda zatražena tokom redovnog perioda, odgođeni dug se potražuje u postupku prinudne naplate uz naknadni teret prinude i pripadajuću kamatu. Ukoliko plaćanje ni tada nije izvršeno, aktivira se podnesena garancija, a ukoliko je odgoda odobrena bez podnošenja garancije, postupak se usmjerava protiv cjelokupne imovine dužnika.
  • b)
    Ukoliko je odgoda zatražena tokom perioda postupka prinudne naplate, izvršava se garancija, a ukoliko je odgoda odobrena bez podnošenja garancije, postupak prinudne naplate se nastavlja iz cjelokupne imovine dužnika.

(2) Ukoliko, u slučaju plaćanja u ratama, neka rata nije plaćena, postupak je sljedeći:

  • a)
    Ukoliko je plaćanje u ratama zatraženo tokom redovnog perioda, neplaćeni iznos se potražuje putem prinudne naplate uz naknadni teret prinude i pripadajuće kamate. Ukoliko rata nije plaćena ni u roku prinudne naplate, odobrenje za plaćanje u ratama postaje ništavno i putem prinudne naplate potražuje se ukupan dug uz aktiviranje garancije i svih drugih instrumenata prinudne naplate.
  • b)
    Ukoliko je plaćanje u ratama zatraženo tokom perioda postupka prinudne naplate, prinudna naplata se nastavlja u odnosu na cijeli preostali dug uključujući aktiviranje garancije i svih drugih instrumenata prinudne naplate.
  • c)
    U slučajevima pod a) i b) ovog stava, kada odobrenje za plaćanje u ratama postane ništavno i preostali iznos se naplati, obračun kamata unaprijed za period plaćanja u ratama se ukida i kamata se obračunava kako je propisano članom 44. ovog Pravilnika.

(3) Aktiviranje garancije se vrši u skladu sa odredbom člana 46. ovog Pravilnika.

(4) Iznos dobiven aktiviranjem garancije se raspoređuje na plaćanje duga, uključujući troškove, naknadni teret prinude i kamate.

Član 34.

Uprava za indirektno oporezivanje ne smije ni u jednom slučaju niti pod bilo kakvim okolnostima odobriti moratorije dugova. Moratoriji dugova se mogu samo zakonski određivati.

ODJELJAK C. DRUGI NAČINI GAŠENJA DUGOVA

Član 35.

(1) Postupak prinudne naplate ne može se pokrenuti nakon pet (5) godina po isteku roka za redovno plaćanje.

(2) Zastara se proglašava po službenoj dužnosti.

(3) Zastaru dugova u prinudnoj naplati proglašava šef organizacione jedinice za prinudnu naplatu, zadužen za naplatu duga.

(4) Dugovi, koji su zastarjeli su ugašeni, i otpisuju se.

(5) Zastara se prekida:

  • a)
    preduzimanjem bilo koje radnje od strane dužnika u cilju gašenja duga;
  • b)
    preduzimanjem bilo koje radnje od strane UIO prema dužniku, a u cilju naplate ili obezbjeđenja duga; i
  • c)
    podnošenjem bilo koje vrste pravnog lijeka od strane dužnika.

(6) Zastara se odnosi na sva lica koja podliježu obavezi plaćanja duga.

Član 36.

(1) Iznos duga indirektnog poreza može biti potpuno ili djelimično ugašen prebijanjem sa akontacijom koju je UIO priznala u korist istog odgovornog lica.

(2) Prebijanje se može vršiti po službenoj dužnosti kada su potraživanja UIO i akontacija poreznog obveznika plativi ili na zahtjev dužnika.

(3) UIO proglašava dug u iznosu koji je poravnat kao ugašen i dužniku izdaje priznanicu.

(4) Ako je dug veći od akontacije koja je priznata u korist dužnika, UIO će nastaviti postupak prinudne naplate za preostali iznos, a ako je dug manji od priznate akontacije, UIO dužniku vrši povrat preostalog iznosa.

Član 37.

Oprost duga se može izvršiti samo u skladu sa zakonom, u iznosu i pod okolnostima koje zakon odredi.

Član 38.

Nesolventnost se proglašava u skladu sa odredbama Zakona o postupku indirektnog oporezivanja i odredbama ovog Pravilnika.

GLAVA III - POSTUPAK PRINUDNE NAPLATE

ODJELJAK A. OPĆE ODREDBE

Član 39.

(1) Pokretanje postupka prinudne naplate povlači sljedeće posljedice:

  • a)
    neposredno potraživanje naknadnog tereta prinude od 10% od dužnog iznosa,
  • b)
    obračun zatezne kamate,
  • c)
    izvršenje iz ukupne imovine dužnika bez daljnje obavijesti ako dug nije plaćen u roku koji je određen u članu 33. stav (3) Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, prema aktu o izvršenju uključujući i nalog za prinudnu naplatu.

ODJELJAK B. AKTI O IZVRŠENJU

Član 40.

(1) Izvještaj o dugu koje izdaje UIO i dostavlja ih organizacionim jedinicama za prinudnu naplatu smatraju se vjerodostojnim dokumentima na osnovu kojih se obavlja izvršenje putem upravnog postupka prinudne naplate.

(2) Nalog za prinudnu naplatu i izvještaj o dugu čine osnov prinudne naplate i oni proizvode iste pravne posljedice kao i rješenje koje donosi sud o postupku naplate iz ukupne imovine dužnika.

Član 41.

(1) Nakon isteka roka za uplatu, Centralni odjel za obradu donosi izvještaj o dugu i dostavlja ga organizacionoj jedinici za prinudnu naplatu.

(2) Izvještaj o dugu sadrži sljedeće podatke:

  • a)
    puno ime i naziv firme, adresu i identifikacioni broj dužnika,
  • b)
    iznos i elemente duga, kao i period njegovog nastanka,
  • c)
    obračun naknadnog tereta prinude,
  • d)
    isključivu napomenu da dug nije blagovremeno plaćen,
  • e)
    datum izdavanja izvještaja o dugu,
  • f)
    svaku drugu pojedinost koju UIO smatra važnom.

Član 42.

(1) Nalog za prinudnu naplatu je akt kojim UIO otpočinje izvršenje iz cjelokupne imovine dužnika. Osnova za donošenje naloga je izvještaj o dugu za koji je nadležna UIO.

(2) Nalog za prinudnu naplatu se dostavlja dužniku.

(3) Nalog za prinudnu naplatu potpisuje šef organizacione jedinice za prinudnu naplatu.

ODJELJAK C. PLAĆANJA U TOKU POSTUPKA PRINUDNE NAPLATE

Član 43.

(1) U toku roka kojeg propisuje Zakon o postupku indirektnog oporezivanja za plaćanje tokom perioda prinudne naplate, uplate se vrše korištenjem uplatnice koju dužnik dobija uz nalog za prinudnu naplatu. Plaćanja se vrše preko finansijskih institucija ovlaštenih da primaju uplate za UIO.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, dužnik može u potpunosti ili djelomično izmiriti dug u svakoj fazi postupka sve do jednog sata prije početka prodaje zaplijenjene imovine. U ovakvim slučajevima plaćanje se vrši organizacionoj jedinici za prinudnu naplatu, koja vodi dati predmet.

(3) Ako uplata iz stava (2) ovog člana ne pokriva ukupan iznos duga uključujući i naknadni teret prinude, troškove postupka prinudne naplate i kamate, postupak se nastavlja u pogledu ostatka duga.

Član 44.

(1) Na iznose koji se duguju UIO osim na naknadni teret prinude, teku zatezne kamate od sljedećeg dana nakon dana isteka roka za redovno plaćanje, sve do dana izvršenja uplate.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, zatezna kamata se ne potražuje, ako je dug uplaćen u roku koji je propisan u Zakonu o postupku indirektnog oporezivanja za plaćanje u periodu prinudne naplate.

(3) Dužnik se ne obavještava o iznosu kamate.

(4) Kamata se obračunava i plaća na sljedeći način:

  • a)
    Kamata se obračunava na dan izvršenja uplata duga u prinudnoj naplati. Ako dužnik u tom momentu ne plati iznos kamate, postupak se nastavlja dok se taj iznos ne izmiri.
  • b)
    Ako se uplata vrši kao posljedica izvršenja imovine ili garancija, kamata se obračunava i plaća sa prihodom od izvršenja.
  • c)
    Ako se plaćanje vrši kao posljedica pljenidbe gotovine ili depozita na bankovnim računima, pljenidba se odnosi na ukupan iznos duga uključujući kamatu do datuma pljenidbe.

(5) UIO može izdati uputstva da se kamata ne obračunava ako je iznos niži od troškova njegovog izvršenja.

(6) Ako je kamata plaćena na dug koji je poništen, vrši se povrat te kamate.

GLAVA IV - PLJENIDBA IMOVINE

ODJELJAK A. OPĆE ODREDBE

Član 45.

(1) Po isteku roka za plaćanje unutar perioda prinudne naplate i ako uplata nije izvršena, šef organizacione jedinice za prinudnu naplatu izdaje nalog za pljenidbu imovine i prava dužnika u vrijednosti koja je dovoljna da namiri glavni dug, naknadni teret prinude, troškove postupka prinudne naplate i pripadajuće kamate.

(2) Dugovi se mogu objediniti i naplatiti istovremeno u okviru istog postupka, iako nisu obavijesti dostavljene u isto vrijeme.

Član 46.

(1) Ako je dug obezbijeđen, organizaciona jedinica za prinudnu naplatu provodi postupak izvršenja garancije.

(2) Ako organizaciona jedinica koja vrši prinudnu naplatu smatra da garancija nije dovoljna da se pokrije sav dug, ostala imovina dužnika se može preventivno zaplijeniti ne čekajući izvršenje garancije.

(3) Procedura izvršenja bankovnih garancija, obveznica ili drugih dobrovoljnih i sveobuhvatnih instrumenata osiguranja duga treće strane zajedničkih sa trećom stranom, je sljedeća:

  • a)
    Od davaoca garancije se traži da plati dug do visine utvrđene garancijom ili dugom a u toku roka za plaćanje u okviru perioda prinudne naplate.
  • b)
    Ako davalac garancije ne plati, UIO će primjenom postupka prinudne naplate nastaviti sa naplatom iz ukupne imovine davaoca garancije. UIO postupa na osnovu akta o izvršenju protiv glavnog dužnika.

(4) Garancije koje se sastoje od hipoteke, zaloga ili nekih drugih imovinskih prava kojima se opterećuje imovina dužnika, a koja može biti predmet otuđivanja, se izvršavaju putem otuđivanja navedene imovine od strane UIO.

(5) Ako se garancija sastoji od opterećenja na imovinu ili prava koja ne pripadaju dužniku, vrši se sljedeći postupak:

  • a)
    Davalac garancije dobija zahtjev za plaćanje garantovanog iznosa ili se od njega traži da imovinu stavi na raspolaganje UIO u roku datom za izvršenje uplate u okviru perioda prinudne naplate.
  • b)
    Ako rok za uplatu protekne bez plaćanja, vrši se otuđenje imovine.

(6) Izvršenje hipoteke ili nekih drugih stvarnih prava vrše ovlašteni organi prinudne naplate bez potrebe upisivanja predbilježbe na način propisan u članu 14. stav (3) Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza u Bosni i Hercegovini.

(7) U svim ostalim slučajevima osim onih iz stava (6) ovog člana, organi UIO koji vrše prinudnu naplatu obavještavaju registar o rasporedu izvršenja i traže potvrdu o vlasništvu i opterećenjima kako bi obavijestili strane, koje su zainteresovane za tu imovinu, o tom izvršenju.

(8) Vrijednost otuđenja se utvrđuje kako je navedeno u članu 75. ovog Pravilnika i može se razlikovati od vrijednosti koja je procijenjena kada je prihvaćena garancija za tu imovinu.

Član 47.

Imovina se plijeni u skladu sa članom 13. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza.

Član 48.

(1) Kada je izdat nalog za pljenidbu, organizaciona jedinica za prinudnu naplatu ima ovlaštenje da iz sljedećih izvora prikupi informacije u pogledu imovine dužnika:

  • a)
    podataka koje posjeduje UIO,
  • b)
    podataka iz javnih registara,
  • c)
    podataka od svakog fizičkog ili pravnog lica koje je obavezno da ih pruži prema Zakonu o postupku indirektnog oporezivanja,
  • d)
    podataka koje se traže od dužnika,
  • e)
    ostalih informacija koje šef organizacione jedinice za prinudnu naplatu smatra da su odgovarajuće ili neophodne da se prikupe putem nadzora ili ispitivanjem.

(2) Obaveza dostavljanja informacija nastaje u trenutku kada organi koji vrše prinudnu naplatu izdaju zahtjev.

(3) Lica koja ne poštuju obavezu dostave informacija podliježu sankcijama propisanim Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja.

Član 49.

(1) Prema redosljedu pljenidbe iz člana 13. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza, prvo se plijeni ona imovina koja se može zaplijeniti bez ulaska u poslovne ili stambene prostorije dužnika.

(2) Ako vrijednost imovine koja se zaplijeni bez ulaska u poslovne ili stambene prostorije dužnika nije dovoljna da pokrije dug, nastavlja se pljenidba ostatka imovine.

(3) Ako se imovina koja je predmet pljenidbe ne nalazi u poslovnim ili stambenim prostorijama dužnika, pljenidbu vrši porezni izvršilac dolaskom u prostorije gdje je ta imovina locirana i nalaže depozitaru ili predstavniku depozitara da preda navedenu imovinu. Tako predata imovina se navodi u pismenoj izjavi o pljenidbi.

(4) Ako se trenutna predaja imovine odbije, mogu se preduzeti potrebne mjere poput pečaćenja prostorija kako bi se spriječio nestanak, zamjena ili skrivanje te imovine. Ove mjere se navode u pismenoj izjavi o pljenidbi.

(5) Ovlaštenje za ulazak u stambene prostorije neće biti potrebno ako stanar dozvoli ulazak službenicima koji vrše prinudnu naplatu. U protivnom se ovlaštenje traži od suda u skladu sa odredbama člana 69. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.

(6) Ako se nastoji spriječiti ili onemogućiti ulazak u poslovne prostorije, policijski organi pružaju pomoć službenicima UIO koji vrše prinudnu naplatu.

(7) U pismenoj izjavi o pljenidbi se navodi ukoliko nije pronađena nikakva imovina ili je pronađena imovina nedovoljne vrijednosti da namiri dug.

(8) Za svaku pljenidbu se izdaje pismena izjava o pljenidbi koja se dostavlja dužniku. Ako je dužnik bio prisutan tokom pljenidbe, smatra se da je on tom prilikom već obaviješten.

(9) Kada dužnik dokaže da nema puno vlasništvo nad zapljenjenom imovinom, pljenidba se ograničava na dio koji je vlasništvo dužnika, a obavijest o pljenidbi se dostavlja ostalim vlasnicima. Odredba ovog stava ne odnosi se na bankovne račune koje drže više vlasnika.

Član 50.

(1) Lica koja se ne pridržavaju naloga o pljenidbi, kao i ona koja vrše opstrukciju ili onemogućavanje izvršenja pljenidbe, podliježu sankcijama.

(2) Ako depozitar koji ima saznanje o pljenidbi, odobrava ili pruža pomoć u izbjegavanju pljenidbe, pokreće se postupak proglašavanja pojedinačne i solidarne odgovornosti.

(3) Organizacione jedinice UIO za prinudnu naplatu su ovlašteni da kod pljenidbe imovine provode zakonski propisane radnje. U slučaju odbijanja, onemogućavanja, ometanja ili ponovljenog odsustva dužnika ili depozitara, na zahtjev UIO, organi za provođenje zakona pružaju im pomoć.

Član 51.

(1) U slučaju kolizije sudskih ili upravnih pljenidbi u pogledu iste imovine, prvenstvo se određuje prema datumu pismene izjave o pljenidbi shodno odredbama člana 6. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza u Bosni i Hercegovini.

(2) Ako je imovina, koju zaplijeni UIO ili kojom se garantuje dug prema UIO, opterećena ranijim obavezama, UIO ima pravo subrogacije u odnosu na prava drugih povjerioca kod plaćanja duga. UIO to može učiniti samo ukoliko je prethodno opterećenje značajno niže vrijednosti nego dobit koju bi UIO vjerovatno imala kroz otuđenje imovine. Iznosi plaćeni za tu svrhu se smatraju troškovima postupka.

(3) UIO obustavlja izvršenje ukoliko zaplijenjena imovina jeste ili postaje predmetom prinudne eksproprijacije. Organ eksproprijacije se obavještava o pljenidbi i nalaže mu se da plati UIO iznos naknade. Kao osnovu za utvrđivanje da li će UIO nastaviti ili ne sa izvršenjem iz druge imovine dužnika, koristi se iznos koji je dogovoren između eksproprijatora i subjekta ekproprijacije, a ukoliko ne postoji takav dogovor, iznos koji ponudi organ eksproprijacije.

Član 52.

(1) Lica ili subjekti depozitari imovine dužnika koji, nakon što prime nalog o pljenidbi, dozvole ili sarađuju u otuđivanju ili sakrivanju imovine bit će pojedinačno i solidarno odgovorni za izmirenje duga do vrijednosti otuđene ili sakrivene imovine.

(2) Ukoliko UIO raspolaže indicijama da je izvršeno otuđenje ili sakrivanje imovine, ona će pokrenuti neophodnu provjeru koja se može sastojati od prikupljanja informacija od depozitara, dužnika ili bilo koje druge strane zainteresovane za navedenu imovinu, inspekcijskog nadzora imovine i prostorija i svake druge radnje za koju UIO smatra da je neophodna.

(3) Ukoliko se provjerom ustanovi da postoji osnova za potraživanje pojedinačne i solidarne odgovornosti, o tome se obavještava depozitar kako bi mu se omogućilo da u roku od 10 dana podnese protivdokaze i argumente.

(4) U slučaju da je provjerom utvrđeno da je depozitar pojedinačno i solidarno odgovoran, njemu se dostavlja rješenje o obavezi kojim se nalaže plaćanje u okviru rokova plaćanja u postupku prinudne naplate. Ukoliko se plaćanje ne izvrši, UIO će na osnovu akta o izvršenju prema glavnom dužniku, naplatiti i navedeni iznos putem postupka prinudne naplate.

ODJELJAK B. PLJENIDBA GOTOVINE I/ILI NOVCA DEPONOVANOG U FINANSIJSKIM INSTITUCIJAMA

Član 53.

(1) Ako zaplijeni gotovinu, porezni izvršilac konstatuje to u dva primjerka zapisnika, pri tome jedan zadržava u spisu predmeta o prinudnoj naplati, a drugi daje dužniku. Gotovina se odmah polaže na račun Uprave za indirektno oporezivanje.

(2) Ako gotovina potiče od dnevnog pazara firme, šef organizacione jedinice za prinudnu naplatu odlučuje o iznosu kojeg treba zaplijeniti kako se ne bi zaustavilo normalno poslovanje firme.

Član 54.

(1) UIO će, ako raspolaže saznanjem o mogućem postojanju računa koji je otvoren u nekoj finansijskoj instituciji pod imenom dužnika ili je dužnik njegov suvlasnik, naložiti pljenidbu tog iznosa radi osiguranja duga, naknadnog tereta prinude, troškova postupka i eventualne kamate. Isto tako i u slučaju kada je dužnik samo suvlasnik računa, UIO je ovlaštena da zaplijeni ukupan iznos koji je deponovan na tom računu.

(2) U pismenoj izjavi o pljenidbi navodi se broj računa koji je poznat UIO, ali pljenidba se može proširiti u istom trenutku i na svaki drugi račun koji je otvoren u predmetnoj finansijskoj ustanovi, u tom uredu ili u drugoj filijali navedene institucije.

(3) Predstavnik tog ureda odmah preduzima mjere da se zadrži zaplijenjeni iznos ako ima dovoljno novca ili sveukupan iznos stanja u ostalim slučajevima.

(4) UIO izdaje nalog u kojem roku su finansijske institucije dužne prebaciti zaplijenjeni novac na račun UIO.

(5) U skladu sa odredbama članova 64. do 68. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, po okončanju pljenidbe, dužnik se obavještava o ishodu postupka.

ODJELJAK C. PLJENIDBA DUŽNIKOVIH NENAPLAĆENIH POTRAŽIVANJA, VRIJEDNOSNIH PAPIRA I PRAVA

Član 55.

(1) UIO dostavlja instituciji pismenu izjavu o pljenidbi sa navedenim vrijednosnim papirima koji su joj poznati do iznosa potrebnog za osiguranje iznosa duga.

(2) U isto vrijeme finansijska institucija potvrđuje UIO da li je predočena informacija tačna. Ako nije, UIO se dostavlja spisak vrijednosnih papira koji su deponovani u predmetnoj instituciji.

(3) UIO obavještava instituciju koje vrijednosne papire treba zaplijeniti, a koje ne.

(4) Dužnik se obavještava o pljenidbi.

(5) UIO nalaže instituciji da zaplijenjene vrijednosne papire proda na zvaničnoj berzi.

(6) Instituciji se omogućava da iz prodajne cijene namiri uobičajene troškove i/ili proviziju za uslugu koju je izvršila.

(7) Ako iz bilo kojih razloga institucija ne može prodati te vrijednosne papire, npr. ako oni nisu izlistani na zvaničnoj berzi, isti se predaju UIO, koja nalaže rukovodećem organu firme koja je izdala vrijednosne papire da pripremi njihovu prodaju pod najpovoljnijim uvjetima. Izuzetno od prethodne rečenice, u slučaju postojanja rizika sukoba interesa, UIO sama vrši odgovarajuće aranžmane za tu prodaju. Ako UIO ne može da postigne cijenu koja prelazi nominalnu vrijednost vrijednosnih papira, javna aukcija ili licitacija i direktna prodaja su dozvoljena sredstva prodaje. Iznos dobijen od prodaje odmah se uplaćuje na račun UIO.

(8) UIO može, ako smatra da je to povoljnije za izmirenje duga, umjesto prodaje vrijednosnih papira, zaplijeniti kamate, dividende, prihode bilo koje vrste ili povrate po njihovom dospijeću.

(9) Svaki preostali iznos se vraća dužniku.

(10) Odredbe ovog člana primjenjuju se i na vrijednosne papire koji su predstavljeni kao ulazi na bankovne račune, ulozi ili pomoću nekog sličnog sredstva.

Član 56.

(1) Pljenidba vrijednosnih papira iz ovog člana vrši se uručenjem pismenog naloga o pljenidbi vrijednosnih papira u dovoljnoj vrijednosti za pokrivanje iznosa duga dužniku ili, po potrebi, depozitaru. U ovom drugom slučaju, dužnik se obavještava o pljenidbi.

(2) UIO plijeni vrijednosne papire i nalaže njihovu prodaju putem prodaje na zvaničnoj berzi ili putem javne aukcije ili licitacije i direktne prodaje ako ovi papiri nisu na spisku na berzi.

(3) Ako se smatra da će lakše izmiriti dug, UIO može, umjesto da proda vrijednosne papire, izvršiti pljenidbu kamata, dividendi, prihoda bilo koje vrste ili povrata po njihovom dospijeću.

(4) Svaki preostali iznos refundira se dužniku.

(5) Odredbe ovog člana primjenjuju se na vrijednosne papire koji su predstavljeni kao ulazi na bankovne račune, ulozi ili pomoću nekog sličnog sredstva.

(6) Kod pljenidbe uloga firmi u kojima partneri, prema zakonu ili statutu imaju pravo prvenstva sticanja, i partneri i firma se izvještavaju o pljenidbi.

Član 57.

(1) Ako se plijene krediti ili prava bez garancije, o toj pljenidbi se obavještava i dužnik i lice ili firma koja duguje novac, tj. koja je na neki drugi način obavezna prema dužniku uz upozorenje da nakon ove obavijesti samo uplate, tj. ostala ugovorna plaćanja izvršena prema UIO imaju oslobađajući efekat, dok uplate, tj. ugovorne obaveze izmirene prema dužniku nemaju takav efekat.

(2) Po dospijeću nekog kredita ili prava, dužnikov dužnik vrši uplate UIO do iznosa koji pokriva iznos duga.

(3) Ako se plaćanje vrši u ratama, lice koje vrši uplatu dobija nalog da rate dostavlja UIO do izmirenja duga.

(4) Ako su zaplijenjeni krediti i / ili garantovana prava, pljenidba uključuje i prava dužnika u skladu sa garancijom. O pljenidbi se obavještava lice koje posjeduje dobra ili pravo dato kao garancija. Ako dužnik poreznog dužnika ne ispunjava svoje obaveze prema UIO, UIO aktivira garanciju u skladu sa njenom prirodom.

ODJELJAK D. PLJENIDBA PLAĆA, NAKNADA, ZARADA I PENZIJA

Član 58.

(1) Pljenidba plaća, naknada, zarada i penzija vrši se uz ograničenja koja su navedena u članu 13. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza.

(2) Pljenidba se konstatuje u pismenoj izjavi o pljenidbi, ista se dostavlja i licu koje vrši plaćanje i dužniku.

(3) Lice koje vrši plaćanje obavezno je da zadrži zaplijenjeni iznos i uplati ga na račun UIO do visine iznosa duga.

(4) Po izmirenju duga, UIO obavještava lice koje vrši plaćanje da prestane sa daljnjim zadržavanjem iznosa.

(5) Lice koje vrši plaćanje je pojedinačno i solidarno odgovorno za dug do visine neizmirenog iznosa ako on/ona sarađuje ili daje pristanak za prekid pljenidbe.

Član 59.

Ako pljenidba iz člana 58. uključuje naredne uplate, a postoji i druga imovina koja se može zaplijeniti, ta se imovina može plijeniti, odmah nakon prve uplate iz prethodnog člana koja je zaplijenjena.

ODJELJAK E. PLJENIDBA NEPOKRETNE IMOVINE

Član 60.

(1) Pljenidba nepokretne imovine vrši se uz pismenu izjavu o pljenidbi, koja sadrži:

  • a)
    ime i prezime i naziv firme vlasnika i, po potrebi, lice koje posjeduje zaplijenjenu nepokretnu imovinu, identifikacioni broj i sve ostale podatke koji mogu doprinijeti njegovoj identifikaciji;
  • b)
    lokaciju i opis nepokretne imovine;
  • c)
    pojedinosti o vlasništvu dužnika u pogledu zaplijenjene nepokretne imovine, poput djelomičnog vlasništva ili druge opcije, ako postoje;
  • d)
    ukupan iznos duga i vrijednost opterećenja u korist UIO na nepokretnu imovinu;
  • e)
    upozorenje da će se predbilježba upisati u zemljišno-knjižni registar u korist UIO.

(2) O pljenidbi nepokretne imovine se obavještava dužnik, bračni drug ako su sklopili brak po sistemu zajedničke imovine, treće strane koje imaju prava nad imovinom i hipotekarni povjerilac ako postoji i u isto vrijeme od vlasnika imovine se traži da dostavi UIO vlasnički list nad imovinom.

Član 61.

(1) Šef organizacione jedinice za prinudnu naplatu podnosi nalog za pljenidbu nadležnom zemljišno-knjižnom registru tražeći da se registruje predbilježba o imovini. Nakon toga UIO traži potvrdu o tome u kojoj stoje:

  • a)
    detalji o opterećenjima nad imovinom koja je registrovana u trenutku pljenidbe i pojedinosti o korisnicima te imovine,
  • b)
    identitet i adresa vlasnika nepokretne imovine u trenutku pljenidbe.

(2) Ako se iz informacija koje se dobiju iz zemljišno-knjižnog registra otkrije da neki nosioci prava nisu obaviješteni o pljenidbi, oni se odmah obavještavaju.

(3) Zemljišno-knjižni registar je obavezan da ubilježi (pljenidbu) u registar ne ispitujući pozadinu ili opravdanost slučaja za koji je UIO odgovorna.

Član 62.

Nalog o pljenidbi nepokretne imovine sadrži sljedeće:

  • a)
    primjerak naloga za prinudnu naplatu i primjerak pismene izjave o pljenidbi koja se tiče zaplijenjene nepokretne imovine, sa naznakom kome i u kojem svojstvu je dostavljena obavijest o ovoj pljenidbi,
  • b)
    objašnjenje prava koje dužnik ima nad zaplijenjenom imovinom,
  • c)
    ime i prezime lica koje posjeduje nepokretnu imovinu, ako postoji,
  • d)
    ukupan iznos duga i iznos opterećenja u korist UIO na nepokretnoj imovini,
  • e)
    nalog da se pljenidba u korist UIO evidentira u registar.

Član 63.

(1) Nalozi za pljenidbu podnose se zemljišno-knjižnom registru u tri primjerka. Zemljišno-knjižni registar odmah vrši povrat jednog primjerka čime se potvrđuje prijem. Drugi primjerak vraća se UIO po upisu pljenidbe, a treći primjerak ostaje u arhivi zemljišno-knjižnog registra.

(2) Ako nepokretna imovina nije registrovana u zemljišno-knjižnom registru ili iz nekog drugog razloga nije moguće evidentirati pljenidbu u tom registru, o tome se, na odgovarajući način, odmah informiše UIO.

Član 64.

(1) Ako se pljenidba ne može registrovati zbog greške koju je moguće ispraviti, UIO je odmah ispravlja.

(2) Ako se pljenidba ne može registrovati jer je nepokretna imovina registrovana na ime trećeg lica koje je registrovalo svoje pravo nakon što je dužniku dostavljen nalog za prinudnu naplatu, UIO će ispitati da li je novi vlasnik imao dobre namjere kod registrovanja vlasništva. Ako to nije slučaj, u skladu sa članom 22. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, novi vlasnik se smatra pojedinačno i solidarno odgovornim za plaćanje obaveze.

Član 65.

(1) Zemljišno-knjižni registar evidentira pljenidbu u toku dvije sedmice po prijemu naloga o pljenidbi.

(2) UIO preduzima zakonom predviđene radnje protiv zemljišno-knjižnih registara radi izmirenja šteta koje nastaju odgađanjem evidentiranja pljenidbi u zemljišno-knjižne registre.

(3) Ponovljena odgađanja koja mogu opstruirati postupak zakonskog postupanja dostavljaju se nadležnim pravosudnim organima radi preduzimanja propisanih mjera protiv zemljišno-knjižnih registara koji ne obavljaju svoje obaveze prema zakonu.

ODJELJAK F. PLJENIDBA KAMATA, PRIHODA I RENTI SVAKE VRSTE; INDUSTRIJSKE SVOJINE; PLEMENITIH METALA, DRAGOG KAMENJA, NAKITA, PREDMETA OD ZLATA, SLIKA I ANTIKVITETA

Član 66.

(1) Pri pljenidbi kamata, prihoda i renti od dužnika, a koja su u novčanom iznosu, pismena izjava o pljenidbi dostavlja se dužniku i licu koje vrši plaćanje ili subjektu, koji zadržava uplate i prebacuje ih na račun UIO sve do izmirenja ukupnog duga.

(2) Ako su prihodi ili rente u formi prava koja potiču od intelektualnog vlasništva, smatraju se platama, i plijene se prema odredbama o pljenidbi plata.

(3) U slučajevima kada prihodi ili rente potiču od komercijalnih, industrijskih ili poljoprivrednih djelatnosti, UIO određuje upravnika koji postupa prema članu 73. ovog Pravilnika. Ako je već imenovan stečajni upravnik zbog stečajnog postupka dužnika, isto lice može djelovati, ako ne postoji razlog da UIO imenuje drugo lice.

(4) Ako je potrebno, i osiguravajuće društvo, koje je osiguralo prihode, se obavještava o pljenidbi putem upozorenja da se odštete plaćaju UIO u slučaju da se desi osigurani slučaj.

Član 67.

(1) Pljenidba industrijske svojine vrši se dolaskom poreznog izvršitelja u poslovne ili stambene prostorije lica ili pravnog lica kome pripada ta svojina.

(2) Sačinjava se pismena izjava o pljenidbi koja sadrži spisak imovine i svih prava koji se plijene.

(3) Pljenidba uključuje:

  • a)
    pravo prijenosa poslovanja ako firma posluje iz iznajmljenih prostorija, uključujući objekte, renoviranja, izmjene itd, ako postoje;
  • b)
    nematerijalna prava u vezi sa poslovnom imovinom;
  • c)
    mašineriju, namještaj, alate, sprave i ostale instrumente za proizvodnju i rad;
  • d)
    trgovačku robu, polugotove proizvode i sirovine;
  • e)
    eventualne naknade uključujući i pravo na potraživanje tih iznosa.

(4) O pljenidbi se obavještava i dužnik koji nije bio prisutan tokom vršenja pljenidbe, kao i njegov bračni drug ako su poslovne prostorije zajednička svojina oba bračna druga. Ako je dužnik prisustvovao pljenidbi, on potpisuje pismenu izjavu o pljenidbi zajedno sa poreznim izvršiocem i za sebe zadržava jedan primjerak. Ako su poslovne prostorije izdate, obavijest o pljenidbi se također dostavlja i vlasniku prostorija.

(5) Prema okolnostima, sljedeće mjere se mogu naložiti:

  • a)
    pečaćenje prostorija do prodaje zaplijenjene imovine;
  • b)
    postavljanje uposlenika UIO da nadgleda vlasnikovo upravljanje firmom, tj. dužnika;
  • c)
    postavljanje uposlenika UIO da upravlja poslovanjem. Ova mjera se preduzima izuzetno i samo u slučajevima kada se pretpostavlja da može doći do nenadoknadivih šteta koje utječu na solventnost dužnika, a i ako vrsta poslovanja to dozvoljava.

Član 68.

(1) Pljenidba plemenitih metala, dragog kamenja, nakita, predmeta od zlata i srebra, antičkih predmeta i svakog drugog predmeta od istorijske ili umjetničke vrijednosti vrši se uz pismenu izjavu o pljenidbi u koju se navode detalji o imovini koja se plijeni.

(2) Ako dužnik ne prisustvuje pljenidbi, on se o tome obavještava. A ako je dužnik prisustvovao pljenidbi, on, zajedno sa poreznim izvršiocem, potpisuje pismenu izjavu o pljenidbi i zadržava jedan primjerak za sebe.

(3) UIO preduzima neophodne mjere predostrožnosti u cilju sprječavanja zamjene ili prikrivanja oduzete imovine koju, prema članu 72. ovog Pravilnika, treba odmah deponovati.

(4) Ako se imovina drži u prostorijama drugih lica ili subjekata osim dužnika, primjenjuje se član 49., stavovi (3) do (6) ovog Pravilnika.

ODJELJAK G. PLJENIDBA FIZIČKE POKRETNE IMOVINE I ŽIVE STOKE

Član 69.

(1) Pljenidba fizičke pokretne imovine i žive stoke iz ove glave vrši se dolaskom poreznog izvršioca u poslovne i stambene prostorije dužnika ili na mjesto gdje je ta imovina locirana.

(2) Pljenidba se, čak i ako je bezuspješna, unosi u pismenu izjavu o pljenidbi. Kada dužnik ne prisustvuje pljenidbi, ova mu se pismena izjava dostavlja.

Sudska praksa po ovom aktu

1 odluka iz 0 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj akt (1)