Bosna i Hercegovina uprava za indirektno oporezivanje
Uputu o postupku stavljanja robe u slobodan promet na račun njezine krajnje uporabe
Temeljem članka 15. Zakona o Upravi za neizravno oporezivanje ("Službeni glasnik BiH", broj 89/05) i članka 61. stavak 2. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02), direktor Uprave za neizravno oporezivanje donosi
UPUTU
O POSTUPKU STAVLJANJA ROBE U SLOBODAN PROMET NA RAČUN NJEZINE KRAJNJE UPORABE
GLAVA I - OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovom Uputom bliže se propisuje način provedbe postupka stavljanja robe u slobodan promet uz povoljno tarifno postupanje ili po sniženoj ili nultoj stopi pristojbi na račun njezine krajnje uporabe (u daljnjem tekstu: postupak krajnje uporabe).
Članak 2.
U smislu ove Upute, navedeni pojmovi imaju sljedeća značenja:
- a)"povoljno tarifno postupanje" - smanjenje ili odgađanje plaćanja uvoznih pristojbi iz članka 4. točka (7) Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 57/04), (u daljnjem tekstu: Zakon), čak i u okviru bilo kojeg tarifnog kontingenta,
- b)"nadzorni carinski ured" - carinski ured naveden u odobrenju kao ovlašteni ured za nadzor krajnje uporabe. Ako se roba stavlja u postupak krajnje uporabe u više mjesta/operatera tada je nadzorni ured onaj koji je mjerodavan za mjesto gdje će pretežitom dijelu robe biti određena propisana krajnja uporaba,
- c)"prijavni carinski ured" - carinski ured ili uredi navedeni u odobrenju kao ovlašteni za prihvaćanje prijave za stavljanje robe u postupak krajnje uporabe,
- d)"odobrenje za krajnju uporabu" - odobrenje carinskog organa da se roba stavi u postupak krajnje uporabe,
- e)"evidencija" - podrazumijeva podatke imatelja odobrenja koji sadrže sve potrebite informacije i tehničke detalje na bilo kojem mediju ili evidenciju koju on vodi u poslovne svrhe, a koja mjerodavnim carinskim organima omogućava vršenje nadzora i kontrolu postupka krajnje uporabe. Ako se roba stavlja u postupak krajnje uporabe u više mjesta/operatera, imatelj odobrenja u evidenciji mora osigurati podatke o stvarnom stanju robe u postupku krajnje uporabe u svakom mjestu, odnosno kod svakog operatera,
- f)"računi" - komercijalni, porezni ili drugi računovodstveni materijali (dokumenti) koje čuva imatelj odobrenja ili se oni čuvaju u njegovo ime.
Članak 3.
(1) Stavljanje robe u postupak krajnje uporabe regulirano je:
- a)odredbama članaka 17., 18., 79., 83., 84., 85., 87., 196. i 200. Zakona i
- b)odredbama članaka 198. do 207. i članaka 471. do 477. Odluke o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 63a/04, u daljnjem tekstu: Odluka), koje uključuju i Priloge 43, 44 i 46 Odluke.
(2) Uz ispunjenje propisanih uvjeta, roba može biti stavljena samo u propisanu krajnju uporabu (pretežito su to robe iz tarifnih oznaka važeće Carinske tarife BiH koje su, na odgovarajući način npr. "fusnotom" ili dr., označene kao robe na koje se može primijeniti povoljno tarifno postupanje ili kao robe za koje je propisana smanjena ili nulta stopa pristojbi na račun njezine krajnje uporabe).
GLAVA II - PODNOŠENJE ZAHTJEVA I DAVANJE ODOBRENJA
Članak 4.
(1) Zahtjev za izdavanje odobrenja za postupak krajnje uporabe može podnijeti osoba koja uvozi, organizira ili koristi robu za krajnju uporabu.
(2) Zahtjev iz stavka (1) ovoga članka, taksiran propisanom administrativnom taksom, podnosi se regionalnom centru mjerodavnom prema mjestu sjedišta podnositelja zahtjeva. Sukladno članku 300. stavak 1. i 2. Odluke, zahtjev se podnosi na obrascu iz Priloga 43 Odluke.
(3) Uz zahtjev iz stavka (1) ovoga članka podnosi se dokaz o registraciji djelatnosti u okviru koje se roba može staviti u propisanu krajnju uporabu (podnositelja zahtjeva ili operatera/korisnika robe, kako već bude odgovaralo ovisno je li u pitanju iste ili različite osobe).
(4) Zahtjev, s njegovim prilozima, podnosi se u dva primjerka, od kojih jedan ostaje u spisu kod izdavatelja odobrenja, a drugi se, s odobrenjem, dostavlja nadzornom carinskom uredu.
Članak 5.
(1) Zahtjev za postupak krajnje uporabe, sukladno članku 199. stavak 3. Odluke, može se podnijeti i pomoću carinske prijave kojom se roba stavlja u postupak krajnje uporabe. To mogu biti iznimni slučajevi u kojima bi svako odgađanje ili kašnjenje krajnje uporabe moglo izazvati ozbiljne ekonomske poteškoće (npr. obustava proizvodnog procesa koji se mora u kontinuitetu odvijati, zahtjevi sezone, prekid normalnog odvijanja poslovne aktivnosti i sl.), koje podnositelj zahtjeva mora dokazati ili učiniti vjerojatnim, uz uvjet da:
- a)podnositelj zahtjeva odredi propisanu krajnju uporabu cjelokupnoj robi i
- b)osigurava pravilno izvođenje radnji u svezi postupka krajnje uporabe.
(2) U slučajevima iz stavka (1) ovoga članka, bez odstupanja od članka 125. Odluke, carinski organ će zahtijevati da deklarant, uz carinsku prijavu, priloži i dokument koji treba sadržavati barem sljedeće podatke, osim ako se takvi podatci ne smatraju potrebnim ili su već unijeti u carinsku prijavu:
- a)ime i adresu podnositelja zahtjeva, deklaranta i operatera,
- b)karakter krajnje uporabe,
- c)tehnički opis robe koja se stavlja u postupak krajnje uporabe i proizvoda nastalih njihovom krajnjom uporabom i sredstava za njihovo identificiranje,
- d)procijenjeni normativ proizvodnje ili metodu pomoću koje se taj normativ može odrediti,
- e)procijenjeni period za određivanje krajnje uporabe robi,
- f)mjesto gdje se roba stavlja u krajnju uporabu.
(3) Dokument iz stavka (2) ovoga članka može biti sačinjen i ovjeren bilo na posebnom listu papira ili na obrascu iz Priloga 43 Odluke. Na tom dokumentu carinski organ unosi šifru carinskog ureda, te podatke o vrsti, broju i datumu carinske prijave na koju se odnosi (npr. 10902/IM4/450/10/03/06), te službenu šifru i potpis.
(4) Stavak (1) ovoga članka ne primjenjuje se u slučajevima u kojima se roba stavlja u postupak krajnje uporabe u više mjesta za koja su mjerodavni različiti carinski uredi, bilo iz jednog ili više regionalnih centara.
(5) U slučajevima iz stavka (1) ovoga članka, prihvaćanje carinske prijave smatra se odobrenjem za postupak krajnje uporabe.
(6) Odobrenje iz stavka (5) ovoga članka daje se osobama registriranim na carinskom području Bosne i Hercegovine i kod Uprave za neizravno oporezivanje (u daljnjem tekstu: Uprava), pod uvjetima propisanim u članku 200. stavak 1. i 2. Odluke.
Članak 6.
(1) Odobrenje za postupak krajnje uporabe, po zahtjevu iz članka 4. ove Upute, izdaje mjerodavni regionalni centar na obrascu iz Priloga 43 Odluke, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva ili od dana kada je carinski organ primio zatražene nedostajuće ili dodatne podatke.
(2) Odobrenje se izdaje osobama registriranim u carinskom području Bosne i Hercegovine i kod Uprave, pod uvjetima propisanim u članku 200. stavak 1. i 2. Odluke.
(3) Odobrenje sadrži podatke navedene u članku 200. stavak 3. Odluke.
(4) Odobrenje stupa na snagu danom izdavanja ili nekog kasnijeg datuma navedenog u odobrenju.
Članak 7.
(1) U odobrenju iz članka 6. ove Upute određuje se rok njegovog važenja, ovisno o potrebama podnositelja zahtjeva, koji ne može biti duži od tri godine.
(2) Rok iz stavka (1) ovoga članka, računa se od dana stupanja na snagu odobrenja i u tom roku roba navedena u odobrenju se može prijaviti za postupak krajnje uporabe.
(3) U iznimno opravdanim slučajevima prihvatljivim za carinske organe (npr. zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile ili zbog poteškoća u procesu proizvodnje), na zahtjev imatelja odobrenja, rok važenja odobrenja, za istu vrstu radnje i robe, može iznositi i duže od 3 godine i to za period trajanja nepredviđenih okolnosti ili više sile ili poteškoća u procesu proizvodnje.
(4) Mjerodavni carinski organ može izdati retroaktivno odobrenje sukladno odredbama članka 201. Odluke.
Članak 8.
(1) U odobrenju će biti određen i rok do kojeg se robi stavljenoj u postupak krajnje uporabe mora odrediti propisana krajnja uporaba (u daljnjem tekstu: rok krajnje uporabe), koji počinje teći od dana prihvaćanja carinske prijave za ulazak robe u postupak krajnje uporabe (IM 4), koji rok prijavni carinski ured obvezno unosi u polje D/J (četvrti red) carinske prijave (npr. IM 4 prijava prihvaćena dana 15. 1. 2006. godine, rok krajnje uporabe iznosi 3 mjeseca, u ovom slučaju taj rok po navedenoj prijavi istječe 15. 4. 2006. godine).
(2) Kada to okolnosti nalažu, rok iz stavka (1) ovoga članka nadzorni carinski ured, na zahtjev imatelja odobrenja, može produžiti. Zahtjev, kojem se prilaže carinska prijava o ulasku robe u postupak krajnje uporabe za koju se traži produženje roka, treba sadržavati:
- a)opravdane razloge za produženje roka,
- b)period produženja,
- c)količinu uvezene robe koja je preostala za razduživanje i
- d)druge podatke eventualno potrebne za odobravanje zahtjeva.
(3) Odluku o odobravanju zahtjeva iz stavka (2) ovoga članka nadzorni carinski ured donosi u skraćenom postupku, u vidu zabilješke na zahtjevu, a odobreni rok produženja upisuje u polje D/J (četvrti red) carinske prijave za koju je odobreno produženje roka njezinog razduživanja. Presliku odobrenog zahtjeva nadzorni carinski ured dostavlja prijavnom carinskom uredu ako su različiti, kako bi podatke o produženju roka taj ured mogao unijeti u carinsku prijavu na koju se odnosi. Obk ureda odobreni rok produženja unose i u odgovarajuće evidencije iz članka 12. stavak (5) ove Upute.
Članak 9.
(1) U odobrenju će, ako to traži podnositelj zahtjeva, biti određeno da li se i pod kojim uvjetima može obavljati prijenos robe stavljene u postupak krajnje uporabe.
(2) Postupak prijenosa iz stavka (1) ovoga članka obavlja se sukladno odredbama članka 203. i 204. Odluke.
Član 10.
(1) U načelu, jamstvo za osiguravanje plaćanja carinskog duga se ne zahtijeva. Izuzetno, jamstvo će se zahtijevati:
- a)u slučajevima iz članka 5. ove Upute,
- b)u slučajevima kada je postupak krajnje uporabe u svezi s korištenjem tarifnih kvota,
- c)kada podnositelj zahtjeva po prvi put koristi krajnju uporabu, bez obzira o kojoj robi je riječ, te
- d)u drugim slučajevima kada to ocijeni izdavatelj odobrenja iz članka 6. ove Upute, imajući pri tome u vidu, u svakom konkretnom slučaju, okolnosti koje mogu utjecati na takvu odluku (npr. vrsta i karakter robe i postupak obrade koju treba proći, mogućnost lakšeg ili težeg identificiranja robe, rok krajnje uporabe, povjerljivost imatelja odobrenja i njegova suradnja s carinskim organima i dr.).
(2) Ukoliko se zahtijeva jamstvo, isto mora biti osigurano pri stavljanju robe u postupak krajnje uporabe i primjenjuju se uobičajena pravila.
(3) Ukoliko prvobitno nije zahtijevano jamstvo, nadzorni carinski ured, ako to ocijeni potrebitim, može uvijek, sukladno članku 182. stavak 3. točka (b) Zakona, zahtijevati podnošenje jamstva tijekom trajanja roka krajnje uporabe.
(4) Imatelj odobrenja za postupak krajnje uporabe, neovisno da li je ili nije zahtijevano jamstvo, odgovaran je za carinski dug koji bi mogao nastati u tom postupku.
Članak 11.
Imatelj odobrenja je obvezan:
- a)voditi i čuvati evidenciju koja omogućava carinskim organima da provedu provjere koje smatraju potrebitim da se osigura uporaba robe za propisanu krajnju uporabu,
- b)da do isteka odobrenog roka krajnje uporabe odredi robi tu uporabu ili to osigura (ako i sam nije korisnik robe/operater), te o tome pisano izvijesti nadzorni carinski ured i
- c)da se u svemu pridržava važećih propisa koji se odnose na odobreni postupak krajnje uporabe.
GLAVA III - TIJEK POSTUPKA
Članak 12.
(1) Roba se prijavljuje za postupak krajnje uporabe podnošenjem uvozne carinske prijave IM 4 prijavnom carinskom uredu u roku važenja odobrenja. Carinska prijava se popunjava sukladno propisima kojima je regulirano pitanje popunjavanja carinskih prijava, s tim da se u polje 44 prijave, pored ostalih podataka, obvezno unosi i naznaka: "KRAJNJA UPORABA", te broj i datum odobrenja iz članka 6. ove Upute, ako postoji.
(2) Uz carinsku prijavu iz stavka (1) ovoga članka prilaže se odobrenje i dokumenti predviđeni člankom 125. Odluke, kao i dokument iz članka 5. stavak (2) ove Upute, ako su u pitanju situacije iz tog članka.
(3) Carinska prijava iz stavka (1) ovoga članka se, putem modula selektiviteta u informatičkom sustavu, upućuje na crvenu traku (potpuna kontrola robe i dokumenata). U toj kontroli prijavni carinski ured provjerava da li prijavljena roba odgovara opisu iz odobrenja, da li njezino stvarno stanje u pogledu vrste, količine, kakvoće, vrijednosti i podrijetla odgovara podatcima navedenim u carinskoj prijavi i dokumentima iz stavka (2) ovoga članka, te poduzima mjere identificiranja navedene u odobrenju.
(4) Ako su prijavni i nadzorni carinski ured različiti uredi, u tom slučaju prijavni carinski ured je, odmah po završetku postupka, obvezan dostavljati nadzornom carinskom uredu presliku carinskih prijava o ulasku robe u postupak krajnje uporabe.
(5) Prijavni i nadzorni carinski ured obvezni su voditi posebnu evidenciju o carinskim prijavama o ulasku robe u postupak krajnje uporabe i to na obrascima kako slijedi:
- a)ako je u pitanju odobrenje iz članka 5. ove Upute, carinski ured koji je prihvatio carinsku prijavu vodi evidenciju na Obrascu 1.,
- b)ako je u pitanju odobrenje iz članka 6. ove Upute, a prijavni i nadzorni carinski ured su:
- 1)isti ured - taj ured vodi evidenciju, posebno za svako odobrenje, na Obrascu 2.,
- 2)različiti uredi - u tom slučaju prijavni carinski ured, posebno za svako odobrenje, vodi evidenciju na Obrascu 3. (carinske prijave, s njihovom dokumentacijom odlaže u registratore uvoznih prijava po redoslijedu njihovog nastanka), a nadzorni carinski ured, također posebno za svako odobrenje, evidenciju vodi na Obrascu 4. U tom slučaju, nadzorni carinski ured će, za svako pojedino odobrenje, formirati poseban omot spisa u koji će, uz odobrenje, odlagati tu evidenciju i carinske prijave koje se odnose na odobrenje.
- 1)
(6) Evidencije iz stavka (5) ovoga članka mjerodavni carinski uredi su obvezni čuvati u posebnim registratorima.
Članak 13.
(1) Roba koja je po odobrenju stavljena u postupak krajnje uporabe, sukladno članku 79. Zakona i članka 207. Odluke, ostaje pod carinskim nadzorom i podliježe uvoznim pristojbama, i to:
- a)u slučaju robe koja se može koristiti samo jedanput - sve dok se prvi put, u odobrenom roku krajnje uporabe, ne odredi odobrena krajnja uporaba,
- b)u slučaju roba koje se mogu koristiti u ponovljenoj uporabi (višekratno) - dvije godine nakon što su prvi put uporabljene za odobrenu krajnju uporabu. Datum prve uporabe imatelj odobrenja unosi u evidenciju iz članka 11. točka a) ove Upute,
- c)sve dok se ne izveze, uništi ili na drugi način iskoristi sukladno odrebama članka 205. i 206. Odluke.
(2) Otpatci i ostatci koji nastanu prilikom obrade ili prerade robe ili prirodni gubitci, smatraju se kao roba uporabljena za odobrenu krajnju uporabu.
(3) Za otpatke i ostatke koji nastanu kao rezultat uništenja robe, carinski nadzor prestaje kada im se odredi carinski odobreno postupanje ili uporaba.
Članak 14.
(1) Nadzorna carinska ispostava obvezna je kod imatelja odobrenja (uključujući i druge osobe koja su poslovno izravno ili neizravno uključene u radnje krajnje uporabe ili su u posjedu dokumenata u svezi s tim postupkom, ako je/to potrebno), uz njegovu nazočnost ili nazočnost njegovog ovlaštenog zastupnika, izvršiti kontrolu krajnje uporabe, najkasnije u roku od 10 dana od dana isteka odobrenog roka krajnje uporabe.
(2) Carinski službenici koji obavljaju kontrolu krajnje uporabe, sastavljaju zapisnik koji treba sadržavati sve potrebne podatke navedene u odobrenju i o nalazima kontrole. Zapisnik se sastavlja u tri primjerka, a potpisuje ga, pored carinskih službenika, i osoba kod koje je vršena kontrola. Jedan primjerak zapisnika predaje se osobi kod koje je vršena kontrola, drugi primjerak ostaje kod carinskog ureda. Treći primjerak nadzorni carinski ured dostavlja prijavnom carinskom uredu, ako su ti uredi različiti. Uz zapisnik se prilažu i dokazi do kojih se dođe tijekom vršenja kontrole.
(3) Kontrolu postupka krajnje uporabe nadzorni carinski ured ili drugi kontrolni carinski organi mogu vršiti i tijekom trajanja odobrenog roka krajnje uporabe.
(4) Rezultate kontrole, te broj i datum zapisnika, prijavni carinski ured ukratko navodi u inspekcijskom aktu i u polju E/J carinske prijave u pisanom obliku, odnosno na poleđini carinske prijave o ulasku robe u postupak krajnje uporabe podnijete pomoću tehnike obrade podataka i u evidenciji o krajnjoj uporabi (npr. "roba uporabljena za krajnju uporabu, zapisnik o kontroli broj... od....... godine" ili "nerazduženo, uz navođenje vrste i količine nerazdužene robe, zapisnik o kontroli broj... od.... godine" i dr., ovisno od situacije). Rezultate kontrole, te broj i datum zapisnika, nadzorni carinski ured navodi u evidenciji o krajnjoj uporabi koju vodi i na poleđini preslike carinske prijave na koju se odnosi. Sva dokumenta koja se odnose na carinsku prijavu o ulasku robe u postupak krajnje uporabe prijavni carinski ured odlaže uz carinsku prijavu.
Članak 15.
(1) Ukoliko je roba, na temelju rezultata kontrole iz članka 14. ove Upute, uporabljena za odobrenu krajnju uporabu postupak krajnje uporabe se smatra završenim. Također, razdužuje se i jamstvo, ako je po zahtjevu carinskog organa bilo podnijeto.
Članak 16.
(1) Ukoliko, na temelju rezultata kontrole iz članka 14. ove Upute, sva ili dio robe nije stavljen u odobrenu krajnju uporabu, za tu robu, sukladno članku 196. Zakona, nastaje carinski dug, koji se obračunava sukladno članku 200. Zakona. U tom slučaju nadzorni carinski ured, odmah bez odgode, pokreće odgovarajući postupak za naplatu nastalog carinskog duga.
(2) U slučaju iz stavka (1) ovoga članka, nadzorni carinski ured, sukladno važećim propisima, pokrenut će i odgovarajući postupak za utvrđivanje eventualne odgovornosti sudionika u postupku krajnje uporabe.
(3) Kada carinski organ poništi odobrenje, za robe koje su po tom odobrenju prijavljene za postupak krajnje uporabe, sukladno članku 196. Zakona, nastaje carinski dug koji se obračunava sukladno članku 200. Zakona.
GLAVA IV - ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 17.
(1) Sastavni dio ove Upute čine Obrasci od 1. do 4. iz članka 12. stavak (5) ove Upute.
(2) Ova Uputa stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", a biti će objavljena i na WEB stranici Uprave.
Članak 18.
Danom stupanja na snagu ove Upute prestaju važiti svi akti bivših carinskih uprava entiteta i Uprave kojima su regulirana pitanja koja su predmet ove Upute.
UIO broj 02-3576/06
26. lipnja 2006. godine
Banja Luka
Direktor
Kemal Čaušević,v. r.