Aktio

Komisija za izradu smjernica koncepcije novih udžbenika historije u Bosni i Hercegovini

Smjernice za pisanje i ocjenu udžbenika historije za osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovini

SMJERNICE
ZA PISANJE I OCJENU UDŽBENIKA HISTORIJE ZA OSNOVNE I SREDNJE ŠKOLE U BOSNI I HERCEGOVINI

april 2005. godine

1. Polazne osnove

Polazeći od navedenih preporuka Memoranduma o razumijevanju, preporuka Vijeća Evrope o podučavanju historije 21. vijeka (2001/15), preporuka UNESCO-a u vezi s obrazovanjem za međunarodno razumijevanje, saradnju i mir i obrazovanje u odnosu na ljudska prava i temeljne slobode (Pariz 1974.), te Deklaracije i Cjelovitog okvira djelovanja u obrazovanju za mir, ljudska prava i demokratiju, Komisija je donijela opće, posebne i pojedinačne smjernice za pisanje udžbenika historije, njihovu ocjenu i primjenu.

U skladu s Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju ("Službeni glasnik BiH", br. 18/2003), a posebno s članovima 3, 4 i 6, ovog Zakona, te Memorandumom o razumijevanju o uspostavi Komisije za izradu smjernica za pisanje udžbenika historije u Bosni i Hercegovini, potpisanog u maju 2004. godine, ministar obrazovanja i kulture Republike Srpske, sva kantonalna ministarstva obrazovanja kao i Odjel obrazovanja Brčko Distrikta BiH su usvojili doljenavedeni tekst smjernica čiju su izradu potpomogli Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Ministarstvo obrazovanja i kulture Republike Srpske i Ministarstvo obrazovanja i nauke Federacije Bosne i Hercegovine.

Udžbenik historije proizlazi iz nastavnog plana i programa.

U izradi smjernica uvažavane su preporuke Memoranduma o razumijevanju, u kojem se ističu ciljevi da:

1.1. Učenici dobiju osnovno razumijevanje historije sva tri konstitutivna naroda i nacionalnih manjina;

1.2. Bosna i Hercegovina bude glavna polazna tačka;

1.3. Tri konstitutivna naroda i nacionalne manjine budu predstavljeni na nepristrasan način;

1.4. Sporna pitanja propisanog nastavnog plana i programa budu objašnjena na način koji ne vrijeđa, te uvažava osjećanja konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina;

1.5. Susjedne države budu predstavljene na nepristrasan način;

1.6. Interaktivno učenje i komparativni metodološki pristupi budu primijenjeni prilikom pisanja udžbenika.

2. Opće smjernice za pisanje udžbenika historije

2.1. Kod pisanja udžbenika, autori bi trebali smanjiti kvantitet informacija koje se odnose na političku historiju, kako bi se omogućio veći broj informacija koje bi učenici dobili i kroz druge aspekte historije, kao što su kulturna, društvena, ekonomska i historija svakodnevnog života.

2.2. Udžbenici trebaju biti naučno utemeljeni, objektivni, te usmjereni na stvaranje zajedničkog razumijevanja, pomirenja i mira u BiH.

2.3. Kod pisanja udžbenika, autori trebaju primjenjivati multiperspektivnost, kako bi učenicima omogućili da se nauče toleranciji. Multiperspektivnost treba biti zastupljena u svim aspektima udžbenika, u tekstovima, ilustracijama i izvorima. Pristup multiperspektivnosti može biti zastupljen u udžbenicima samim tim što će biti predstavljeni i drugi pogledi na određenu činjenicu ili događaj.

2.4. Nacionalna historija trebala bi biti predstavljena u regionalnom kontekstu Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja, s primjerima uzetim iz BiH i s odrazom raznolikosti kao obogaćujućim faktorom.

2.5. Tekst i prilozi o susjednim državama zasnivaju se na nauci, objektivnosti, te toleranciji i multiperspektivnosti.

2.6. Pitanja i zadatke za učenike treba formulirati na način koji će poticati kritičko i otvoreno razmišljanje, kao i sposobnosti da se analiziraju historijski procesi. Autori trebaju voditi računa o tome da tekst udžbenika potiče razvoj kritičkog mišljenja učenika, prikazujući historijske sadržaje iz različitih perspektiva.

2.7. Osjetljiva pitanja/kontroverzne teme trebaju biti navedene u udžbenicima, kako bi bile otvorene za diskusiju. Navesti da postoje različite interpretacije istih historijskih događaja, uz obavezno navođenje različitih historijskih izvora.

2.8. Kod pisanja udžbenika, autori trebaju poštovati ravnotežu između količine tekstova, ilustracija, izvora i zadataka za učenike.

2.9. Informacija u udžbenicima treba biti predstavljena tako da omogući interaktivan način rada.

2.10. Uopćeno govoreći, jezik koji se koristi u udžbenicima treba biti oslobođen termina i definicija koji navode na mržnju i stvaraju sliku neprijatelja, posebno kad se govori o susjednim državama.

2.11. Tekstovi u udžbenicima trebaju biti pisani jezikom prikladnim za uzrast i sposobnosti učenika, kao i obim datuma i događaja u tekstu. Uz to, tekstovi ne bi trebali biti dosadni učenicima; učenje historije treba biti zabavno i podsticati učenje.

2.12. Poželjno je da autori primjenjuju komparativne metode u obradi pojedinih nastavnih sadržaja.

2.13. Udžbenike historije može pisati i grupa autora, koja se sastoji od naučnih radnika i nastavnika iz prakse.

2.14. Svi budući recenzenti udžbenika trebaju poštovati smjernice autorima.

2.15. Potrebno je ravnomjerno obraditi ličnosti iz opće i nacionalne historije koje su obilježile određeni vremenski period, kroz sve aspekte njihovog djelovanja (kulture, politike, itd.).

2.16. U udžbenicima treba biti zastupljeno i nastavno gradivo o ulozi i položaju žena u društvu, kroz različite historijske periode.

2.17. Pri izučavanju historijskih sadržaja, treba obratiti pažnju na historiju nacionalnih manjina u BiH.

2.18. Udžbenici historije moraju biti u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

3. Posebne smjernice za pisanje udžbenika historije

Od savremenog udžbenika historije očekuje se ne samo da obrazuje, već i da potiče, usmjerava i vodi razvoj učenika. Zajednička jezgra nastavnih planova i programa iz historije treba biti ugrađena u udžbenike. Ove smjernice obavezujuće su za autore i recenzente.

Dobar udžbenik historije čini:

  • -
    Skup komponenata (kao što su udžbenik, radni listovi, priručnik za nastavnike, dokumenti na CD-u, historijski atlas, dokumentarni filmovi, slajdovi, ostali prateći sadržaji itd.), koji prati nastavni plan i program i pridržava se općih principa kvaliteta (kao sto su, na primjer, pouzdanost, privlačnost, mogućnost stvaralaštva učenika i nastavnika, itd.).

3.1. Udžbenici konceptualno trebaju biti urađeni tako da historijski izvori budu uvršteni u sadržaj udžbenika za svaku nastavnu jedinicu i da budu raznovrsni.

3.2. Udžbenik historije raščlanjuje nastavne sadržaje zadate nastavnim programom i zajedničkom programskom jezgrom.

3.3. Uz udžbenike, autori su dužni izraditi i priručnik za nastavnike. Priručnik treba ponuditi primjere obrade nastavne jedinice, kao i oblike i metode rada, ciljeve, zadatke, rezultate učenja, nastavna sredstva, te minimum didaktičkih sredstava.

3.4. Prikaz svakodnevnog života treba biti uključen u sve udžbenike, te ugrađen u historijske periode.

3.5. U udžbenike uvrstiti hronološke tabele.

3.6. Didaktički materijali, koji prate udžbenike u obradi svake nastavne cjeline, trebaju sadržavati pitanja, zadatke, fotografije, ilustracije, slike, grafikone, historijske karte, itd., i trebaju biti što više zastupljeni u udžbenicima.

3.7. Udžbenike historije potrebno je dovesti u korelaciju sa srodnim nastavnim predmetima, kada je to moguće.

3.8. Programska koncepcija udžbenika mora odgovarati uzrastu učenika. U jednoj nastavnoj jedinici, nove pojmove treba objašnjavati u skladu s uzrastom učenika.

3.9. Nastavna građa mora biti u funkciji interaktivnog učenja. Nastavnika stavlja u ulogu koordinatora dijaloške metode.

3.10. Terminologija koja se koristi u obradi historijskih sadržaja treba odražavati vrijeme o kome se govori.

3.11. Upotreba historijskih karata treba adekvatno odražavati historijsku epohu koju karte predstavljaju.

3.12. Pravila u izradi udžbenika historije čine strukturirano, povezano i postupno izlaganje historijskih sadržaja s primjerima.

3.13. Lakše uočavanje strukture udžbenika historije može se postići pomoću različitih grafičkih sredstava - isticanje bojom, uvlačenja, zgušnjavanja i razrjeđivanja teksta, pomoću naslova i međunaslova, zadataka za povezivanje i sistematizaciju pojmova, kao i ponudom gotovih sistematizacija.

3.14. Autori trebaju voditi računa o nivoima znanja u kreiranju udžbenika. Nivoi znanja poredani su od najnižeg (nivo reprodukcije), do najvišeg (znanje na nivou sinteze i procjene).

3.15. Udžbenik historije osnovna je obavezna školska knjiga, kojom se određuje nivo znanja u okviru svake programom predviđene teme iz historije.

3.16. Potrebno je odrediti okvir obrade historijskog sadržaja, i to prema obimu (kvantitet, broj i količina informacija o nekom historijskom sadržaju) i dubini do koje će se ići u obradi tog historijskog sadržaja.

3.17. Uvodni dio sata mogao bi se koncipirati kao povezivanje prethodno usvojenih znanja i saznanja s novim sadržajem.

3.18. Radna sveska za učenike treba pratiti udžbenik i koristiti se radi sistematizacije gradiva. Radne sveske mogu biti skromnije dizajnirane; ne moraju biti u boji, niti štampane na skupom papiru.

3.19. Priručnik za nastavnike koji sadrži:

  • -
    Upute za obradu historijskih sadržaja kroz teme u udžbeniku;
  • -
    Primjere za realizaciju bar jedne nastavne jedinice;
  • -
    Prijedlog didaktičkog minimuma za obradu nastavne građe.

4. Pojedinačne smjernice za pisanje udžbenika historije

Pored navedenih posebnih smjernica koje se odnose na udžbenike svih razreda, u udžbenicima svih razreda potrebno je imati u vidu i sljedeće:

4.1. U udžbenicima koji obrađuju sadržaje iz perioda starog vijeka i antike, ilustracije bi u odnosu na tekst trebale biti zastupljene u većem obimu.

4.2. Tekstovi u udžbenicima trebaju biti pisani jezikom prikladnim za uzrast i sposobnosti učenika. Ne bi trebalo pretrpavati tekstove datumima i događajima. Uz to, tekstovi ne bi trebali biti dosadni učenicima.

4.3. Kod obrade svjetskih religija iz starije historije, treba naglasiti njihove zajedničke crte i specifičnosti u periodu nastajanja.

4.4. Prethistorijski period i prahistorijska nalazišta, kao i antička i srednjovjekovna, trebaju biti naznačeni na karti BiH, kao centralno polazište, a susjedne zemlje s važnijim nalazištima.

4.5. Potrebno je u udžbenicima dati manju zastupljenost političkoj historiji, i uvesti više sadržaja iz ekonomske, društvene, kulturne historije i historije svakodnevnog života, uz poštivanje principa navođenja više historijskih izvora.

4.6. Programske sadržaje iz perioda srednjeg vijeka moguće je strukturirati tematsko-hronološki.

4.7. Izučavanje historije BiH u srednjem vijeku treba biti u prvom planu, a historijski događaji u susjednim zemljama trebaju se pratiti na ravnomjeran način, poštujući hronologiju i međusobnu povezanost.

4.8. Razdoblje revolucija novog vijeka treba obraditi kao fenomene u širem historijskom kontekstu i predstaviti konceptualno. Potrebno je voditi računa o specifičnostima svake revolucije.

4.9. Uvrstiti multiperspektivnost i prikazati historijske procese iz perioda novog vijeka i što više historijskih izvora različitog porijekla.

4.10. U sedmom i osmom razredu, autor udžbenika trebao bi koristiti zadatke i vježbe kritičkog razmišljanja, te koristiti ilustracije koje su primjerene uzrastu učenika.

4.11. Omogućiti učenicima da shvate historijske fenomene, procese, i utvrde bitne činjenice.

4.12. Rečenice koje se koriste u udžbeniku historije za sedmi i osmi razred trebaju biti nešto duže i složenije nego što su rečenice koje koriste sami učenici, kako bi udžbenik poticao razvoj učeničkog jezika, ali ne bi trebale biti pretjerano dugačke, da ne otežavaju pamćenje i razumijevanje gradiva.

4.13. Tekstovi u udžbenicima trebaju biti pisani jezikom prikladnim za uzrast učenika, kao i obim datuma i događaja u tekstu. Uz to, tekstovi ne bi trebali biti dosadni učenicima; učenje historije treba biti zabavno i podsticati učenje.

4.14. U obradi perioda od 1945. do 1992. godine, potrebno je predstaviti sadržaje na nekoliko nivoa: historija svijeta, Evrope, susjednih država, odnosno bivše SFRJ i BiH; teme je potrebno obraditi konceptualno, kroz integracijske procese u svijetu i Evropi.

4.15. Treba obraditi ličnosti koje su obilježile 20. stoljeće, kroz sve aspekte djelovanja: kulture, umjetnosti, politike, itd.

4.16. Ministri obrazovanja uviđaju potrebu obrađivanja historijskih procesa zaključno s krajem 20. stoljeća, kako bi se obradili i ovi procesu u skladu s navedenim smjernicama.

5. Gimnazija i druge srednje škole

Polazne osnove, opće, posebne i pojedinačne smjernice, sadržane u ovom dokumentu, odnose se i na više nivoe obrazovnog sistema (gimnazija i stručne škole). One su osnova za pisanje udžbenika historije, s tim što se historijska građa obrađuje obimnije, dublje i sadržajnije.

5.1. Trebalo bi potaknuti grupe učenika da se uključuju u istraživačke projekte i interaktivno učenje, kako bi stvorili uvjete za vođenje dijaloga.

5.2. Kontroverzne teme u udžbenicima, uglavnom, treba navesti kao teme otvorene za diskusiju.

5.3. Historijski sadržaji koji se predstavljaju u udžbeniku trebaju biti naučno i stručno adekvatni, trebaju odražavati najznačajnija dostignuća historijske nauke, te pratiti savremene tokove i rezultate najnovijih istraživanja historijske nauke.

5.4. Historijski tekst motivira učenike na samostalan rad i samozaključivanje o historijskim procesima i pojavama.

5.5. Historijski tekst uvodi učenike u samostalna istraživanja i stvara uvjete za vođenje dijaloga i razvijanje otvorenog i tolerantnog razmišljanja.

5.6. Omogućava i potiče na razvoj analitičkih i kritičkih sposobnosti kod učenika.

5.7. Motivira učenika na samostalni rad i samozaključivanje o historijskim procesima, pojavama i događajima.

6. Primjena novih udžbenika

Primjena novih udžbenika zahtijeva potpuno drugačiju ulogu nastavnika u sistemu obrazovanja. Udžbenici su koncipirani za interaktivno učenje i pretežno dijalošku metodu, pa je neophodno izvršiti edukaciju nastavnika za ovaj vid nastave.

Kako bi se u potpunosti odgovorilo novoj koncepciji i zahtjevima udžbenika, potrebno je već sada započeti realizaciju stalnog obrazovanja nastavnika. Stalno stručno obrazovanje mogu realizirati instruktori, koji su duboko ušli u suštinu nove koncepcije udžbenika. S tim u vezi, nadležna ministarstva obrazovanja već sada bi trebala planirati finansijska sredstva za realizaciju ovog programa. Ocjena novih udžbenika koju daju recenzenti podrazumijeva potpunu primjenu ovog dokumenta. Upute recenzenata moraju biti otvorene za prodor novih ideja u historiji.

Za realizaciju smjernica iz ovog dokumenta, predlažemo:

  • -
    Obavijestiti sve relevantne institucije o usvojenim smjernicama, do kraja aprila 2005. godine.
  • -
    Objaviti konkurs za izradu udžbenika, do kraja juna 2005. godine.
  • -
    Primijeniti nove udžbenike u školskoj 2006/07. godini.
  • -
    Do primjene novih udžbenika, izvršiti edukaciju nastavnog kadra.

Ove smjernice bit će objavljene u "Službenom glasniku BiH".

7. Tehnički standardi udžbenika

Savremeni pristup nastavi historije i savremeni udžbenik historije podrazumijeva da:

7.1. Tehnička obrada i dizajn udžbenika mogu služiti generacijama učenika nekoliko godina (prošiveni udžbenik), onoliko koliko traju važeći nastavni planovi i programi;

7.2. Udžbenici će biti prilagodljivi uzrastu učenika, pri čemu se veći format primjenjuje u nižim razredima, a manji u višim razredima;

7.3. Ukupan broj stranica teksta i priloga određuje nastavni program;

7.4. Naslovna stranica (korice - plastificirane ili tvrde) mora biti prikladna sadržaju, atraktivna i privlačna;

7.5. Prilozi u udžbeniku budu višebojni (kolorni) na fotopapiru;

7.6. Udžbenik sadrži biografiju autora, s tekstom obraćanja učenicima;

7.7. Tip slova, naslovi tema, podnaslovi tema i nastavne jedinice budu tako dizajnirani da čine slojevitost nastavne građe;

7.8. Prilozi veličinom, sadržajem i detaljima budu jasni i odgovaraju zahtjevima teksta;

7.9. Prilozi budu unutar teksta, gdje se autor na njih poziva;

7.10. Potpisi ispod priloga tipom slova budu različiti od teksta;

7.11. Historijske zanimljivosti budu posebno izdvojene tipom slova ili bojom podloge;

7.12. Udžbenik služi u školi i kod kuće;

7.13. Zadovoljava ekološke standarde, posebno bojama i grafikom, koje ne štete zdravlju;

7.14. Udžbenik odgovara savremenim evropskim standardima.

Zaključci:

  • 1.
    Komisija je konstatirala da postoji različito viđenje određenih historijskih sadržaja u nastavnim planovima i programima i tačke 1.2 Memoranduma o razumijevanju, koja navodi da je Bosna i Hercegovina polazna tačka, i predlaže da se nastavi rad na usaglašavanju nastavnih planova i programa kroz izradu standarda u obrazovanju.
  • 2.
    Trebalo bi poduzeti daljnje korake, usmjerene ka usaglašavanju koncepta prikazivanja historijskih sadržaja iz nacionalne historije (pod nacionalnom historijom podrazumijeva se historija svih konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina koji su živjeli, odnosno žive na prostoru Bosne i Hercegovine).
  • 3.
    Smjernice za predmet Historija, trebaju se odraziti i na predmet Poznavanje prirode i društva.

Radna grupa za historiju:

Doc. dr. Zijad Šehić, Filozofski fakultet
Univerzitet u Sarajevu
Slavica Kuprešanin, prof. historije
Ekonomska škola, Banja Luka
Ana Marić, nastavnik historije
Tehnička škola, Gradiška
Esad Zahović, prof. historije
Tehnička škola, Gradiška
Mr. Rahela Džidić, izvršna direktorica
CIVITAS-a za Bosnu i Hercegovinu
Smilja Mrđa, prof. historije
Osnovna škola "Osman N. Hadžić", Sarajevo

Miljenko Miloš, prof. historije i viši prosvjetni savjetnik
Zavod za školstvo, Mostar

Sudska praksa po ovom aktu

2 odluka iz 0 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj akt (2)