Aktio

Direkcija za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine

Pravilnik o spasilačko- vatrogasnoj službi na aerodromu

Na osnovu člana 16. i člana 61. stav 1. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02), člana 6. stav 1. i člana 14. Zakona o zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), generalni direktor Direkcije za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine donosi

PRAVILNIK
O SPASILAČKO- VATROGASNOJ SLUŽBI NA AERODROMU

DIO PRVI - UVODNE NAPOMENE

Član 1.

Ovim Pravilnikom propisuje se: organizacija spasilačko-vatrogasne službe, način određivanja vatrogasne kategorije, osoblje vatrogasne službe i uvjeti koje moraju ispunjavati osobe za obavljanje poslova, sredstva, oprema, prostorije, uređaji i instalacije za rad službe, preventivne mjere zaštite od požara i postupci spasilačko-vatrogasne službe u slučaju opasnosti na aerodromu.

Član 2.

Spasilačko-vatrogasna služba na aerodromu ima sljedeću ulogu:

  • a)
    preduzimanje preventivnih mjera zaštite od požara;
  • b)
    spašavanje putnika, članova posade zrakoplova i materijalnih dobara u slučaju požara i nesreće zrakoplova;
  • c)
    spašavanje u slučaju drugih nezgoda na aerodromu.

Član 3.

Operator aerodroma, dužan je da organizira spasilačko-vatrogasnu službu na način koji obezbjeđuje sprovođenje preventivnih mjera za zaštitu od požara i da obezbijedi:

  • a)
    pravilnu organizaciju, sastav, opremljenost i smeštaj spasilačko-vatrogasne službe;
  • b)
    mjesta za snabdijevanje vodom za gašenje požara;
  • c)
    sistem veza između vatrogasne službe i drugih službi na aerodromu, posebno sa službom kontrole letenja i teritorijalnom vatrogasnom jedinicom;
  • d)
    pravilnu lokaciju opreme i sredstava za zaštitu od požara;
  • e)
    mrežu pristupnih puteva za cijeli rejon aerodroma;
  • f)
    određivanje i opremanje poligona u reonu aerodroma za izvođenje praktičnih vježbi;
  • g)
    postavljanje pokrivača od pjene na poletno-sletnoj stazi;
  • h)
    efikasno interveniranje osoblja spasilačko-vatrogasne službe u vanrednim situacijama na aerodromu.

Član 4.

Operator aerodroma, spasilačko-vatrogasnu službu na aerodromu može organizirati:

  • a)
    sa opremom, sredstvima i zaposlenim osobljem u svom organizacijskom sastavu;
  • b)
    sa opremom, sredstvima i pomoćnim vatrogasnim osobljem u svom organskom sastavu i angažiranjem profesionalnog vatrogasnog osoblja iz organizacije čije je osoblje osposobljeno za obavljanje poslova spasilačko-vatrogasne službe na aerodromu;
  • c)
    angažiranjem organizacije koja ispunjava uvjete za potpuno ili djelimično obavljanje spasilačko-vatrogasnih poslova na aerodromu.

DIO DRUGI - AERODROMSKA SPASILAČKO-VATROGASNA KATEGORIJA

Član 5.

(1) Sastav i opremljenost spasilačko-vatrogasne službe na aerodromu određuje se na osnovu vatrogasno-spasilačke kategorije aerodroma.

(2) Kategorija spasilačko-vatrogasne službe na aerodromu određuje se prema tablici broj jedan.

(3) Utvrđivanje spasilačko-vatrogasne kategorije aerodroma, odnosno nivoa zaštite koja mora biti osigurana na aerodromu, određuje se na osnovu dužine zrakoplova i širina trupa najvećeg zrakoplova koji koristi aerodrom.

(4) Ako je širina trupa najvećeg zrakoplova veća u odnosu na dužinu zrakoplova prema određenoj kategoriji, tada aerodrom spada u jednu kategoriju više od one prema dužini trupa.

Tablica br. 1. Aerodromska spasilačka i vatrogasna kategorija

vatrogasna kategorija

(m)

(m)

1

0 do 9 (ne uključujući 9)

2

2

9 do 12 (ne uključujući 12)

2

3

12 do 18 (ne uključujući 18)

3

4

18 do 24 (ne uključujući 24)

4

5

24 do 28 (ne uključujući 28)

4

6

28 do 39 (ne uključujući 39)

5

7

39 do 49 (ne uključujući 49)

5

8

49 do 61 (ne uključujući 61)

7

9

61 do 76 (ne uključujući 76)

7

10

76 do 90 (ne uključujući 90)

8

DIO TREĆI - OSOBLJE SPASILAČKO-VATROGASNE SLUŽBE

Član 6.

(1) Sastav spasilačko-vatrogasne službe na aerodromu utvrđuje se na osnovu vatrogasne kategorije aerodroma.

(2) Broj profesionalnog i pomoćnog osoblja spasilačko-vatrogasne službe i spasilačko-vatrogasne opreme i sredstava za vrijeme operacija na aerodromu, mora omogućiti efikasnu vatrogasnu intervenciju i spašavanje posade i putnika iz zrakoplova u slučaju požara i nezgoda na aerodromu.

(3) Organizacija spasilačko-vatrogasne službe mora da obezbijedi ispunjenje osnovnih zahtjeva i normi za uspješnu intervenciju gašenja požara i spašavanja.

(4) Osoblje spasilačko-vatrogasne službe na zračnom pristaništu treba da čine:

  • a)
    rukovodilac spasilačko-vatrogasne službe;
  • b)
    komandir jedinice;
  • c)
    dežurni telefonista;
  • d)
    profesionalni vatrogasci;
  • e)
    posebno obučeno osoblje - pomoćni vatrogasci.

Član 7.

(1) Spasilačko-vatrogasnom službom na aerodromu, može rukovoditi osoba koja ima:

  • a)
    višu ili visoku stručnu spremu;
  • c)
    položen odgovarajući ispit;
  • b)
    potvrdu o obučenosti;
  • d)
    najmanje godinu dana rada pod nadzorom u rukovođenju službom.

(2) Spasilačko-vatrogasnom jedinicom na aerodromu, može rukovoditi osoba koja ima:

  • a)
    najmanje srednju stručnu spremu tehničkog smjera, vatrogasni tehničar;
  • b)
    položen odgovarajući ispit;
  • c)
    potvrdu o obučenosti;
  • d)
    najmanje dvije godine rada pod nadzorom u rukovođenju jedinicom.

(3) Poslove profesionalnog vatrogasca u spasilačko-vatrogasnoj jedinici na aerodromu, može obavljati osoba koja ima:

  • a)
    stručnu spremu kvalifikovanog vatrogasca uz ispunjavanje ostalih zakonskih odredbi;
  • b)
    završenu obuku za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca;
  • c)
    položen ispit;
  • d)
    potvrdu o obučenosti.

(4) Pomoćne poslove, pomoćnog vatrogasca u spasilačko-vatrogasnoj jedinici na aerodromu, može obavljati osoba koja ima:

  • a)
    najmanje stručnu spremu kvalifikovanog radnika;
  • b)
    završenu obuku za obavljanje poslova pomoćnog vatrogasca;
  • c)
    položen ispit;
  • d)
    potvrdu o obučenosti.

(5) Vozač vatrogasnog vozila je profesionalni vatrogasac koji ima vozačku dozvolu najmanje "C" kategorije.

Član 8.

Spasilačko-vatrogasna služba na aerodromima od pete do desete spasilačko-vatrogasne kategorije mora imati rukovodioca vatrogasne službe i komandira vatrogasne jedinice.

Član 9.

(1) Osnovne dužnosti rukovodioca spasilačko-vatrogasne službe su da:

  • a)
    planira, organizira i usaglašava rad službe na aerodromu;
  • b)
    odlučuje i rukovodi o akciji gašenja požara i spašavanja.

(2) Za vrijeme rukovođenja akcijom gašenja požara i spašavanja, rukovodilac odlučuje samostalno i niko nema pravo da mu se miješa u rad tokom akcije gašenja požara i spašavanja, niti da mijenja njegova naređenja, osim nadležnog po rangu starijeg rukovodioca koji može preuzeti komandu, a time i svu odgovornost za dalje gašenje požara i spašavanje.

Član 10.

Osnovne dužnosti komandira spasilačko-vatrogasne jedinice su:

  • a)
    da operativno rukovodi jedinicom;
  • b)
    odgovoran je za rad jedinice, njenu osposobljenost i gotovost;
  • c)
    u odsutnosti rukovodioca službe preuzima rukovođenje službom;
  • d)
    obavlja i sve druge poslove propisane pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji vatrogasne službe.

Član 11.

Dežurni telefonista, je profesionalni vatrogasac koji stalno ili kao dežurni jedinice obavlja poslove dežurnog telefoniste i za vrijeme otvorenosti aerodroma predstavlja sponu između:

  • a)
    aerdromske kontrole letenja;
  • b)
    rukovodioca spasilačko-vatrogasne službe i akcije gašenja požara i spašavanja;
  • c)
    aerodromskih službi koje se angažiraju na intervenciji;
  • d)
    vatrogasnih jedinica koje su određene da pružaju pomoć u slučaju vanredne situacije.

Član 12.

Osnovne dužnosti profesionalnog vatrogasca su:

  • a)
    spašavanje putnika, članova posade zrakoplova, zrakoplova i drugih materijalnih dobara;
  • b)
    gašenje požara uz upotrebu vatrogasne tehnike, uređaja, sprava, opreme i sredstava za gašenje;
  • c)
    održavanje i periodično ispitivanje vatrogasne tehnike, uređaja, sprava, opreme i sredstava za gašenje.

Član 13.

Obučeno osoblje - pomoćni vatrogasac na aerodromu, čine zaposleni radnici aerodroma koji za vrijeme otvorenosti aerodroma obavljaju druge poslove, a po potrebi, u vanrednim situacijama na aerodromu, uključuju se u sastav spasilačko-vatrogasne službe i pruža pomoć profesionalnim vatrogascima u gašenju požara i spašavanju.

Član 14.

(1) Za vrijeme otvorenosti aerodroma za promet, a zavisno od vatrogasne kategorije, na aerodromu se mora nalaziti određen broj profesionalnog i pomoćnog vatrogasnog osoblja.

(2) Minimalan broj spasilačko-vatrogasnog osoblja u svakoj smijeni određuje se prema tablici broj dva.

(3) U vatrogasnom vozilu pored vozača, potrebno je da bude prisutan najmanje jedan profesionalni vatrogasac

Tablica br. 2. Osoblje spasilačko-vatrogasne službe prema vatrogasnoj kategoriji aerodroma

vatrogasna kategorija

Profesionalni vatrogasci

pomoćni vatrogasci

1

-

1

2

-

2

3

1 (ujedno vozač)

3

4

2 (ujedno vozači)

3

5

5 (od čega 2 vozača)

4

6

7 (od čega 3 vozača)

4

7

9 (od čega 3 vozača)

8

8

12 (od čega 3 vozača)

8

9

14 (od čega 4 vozača)

12

10

16 (od čega 4 vozača)

14

Član 15.

(1) Spasilačko-vatrogasno osoblje mora biti stručno obučeno za obavljanje poslova gašenja požara i spašavanje na djelotvoran način.

(2) Obučeno osoblje mora sudjelovati u vatrogasnim vježbama sa pravom vatrom, uključujući i požare goriva pod pritiskom, a u skladu sa:

  • a)
    tipovima zrakoplova koji koriste aerodrom;
  • b)
    vrstom požara i spašavanja;
  • c)
    vatrogasnom opremom koja se koristi na aerodromu.

(3) Stručno osposobljavanje osoblja mora se provoditi u ovlaštenim centrima za obuku na aerodromu ili ovlaštenim organizacijama, a prema Pravilniku i Programu za stručno osposobljavanje i provjeravanje osoblja koje obavlja poslove od značaja za sigurnost zračne plovidbe na aerodromu.

DIO ČETVRTI - VATROGASNA VOZILA, SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA I OPREMA ZA SPAŠAVANJE NA ZRAČNOJ LUCI

Član 16.

(1) Broj i vrsta spasilačko-vatrogasnih vozila utvrđuje se prema aerodromskoj spasilačko-vatrogasnoj kategoriji.

(2) Minimalan broj i vrsta vatrogasnih vozila određuje se prema tablici broj 3.

Tablica br. 3. Minimalan broj i vrsta vatrogasnih vozila na aerodromu

vatrogasna kategorija

Vozilo za brze intervencija

vozilo

1

-

-

2

-

-

3

-

1

4

-

1

5

-

1

6

1

1

7

1

1

8

1

2

9

1

2

10

1

2

Član 17.

Vatrogasno vozilo za brzu intervenciju mora ispunjavati sljedeće tehničke karakteristike:

  • a)
    pogon na sva četiri točka, maksimalnu brzinu kretanja od 105 km/h;
  • b)
    postizanje brzine kretanja od 80 km/h, pod punim opterećenjem za 25 sekundi;
  • c)
    dobru pokretljivost i mali radijus okretanja;
  • d)
    mogućnost kretanja van puteva;
  • e)
    ugrađen rezervoar za vodu kapaciteta od 1200 litara;
  • f)
    ugrađenu centrifugalnu pumpu kapaciteta 1.200 do 1.600 l/min, sa pritiskom od 40 bara.

Član 18.

Glavno vatrogasno vozilo, mora ispunjavati sljedeće tehničke karakteristike:

  • a)
    pogon na sva četiri točka;
  • b)
    maksimalnu brzinu kretanja od 100 km/h;
  • c)
    postizanje brzine kretanja od 80 km/h, pod punim opterećenjem, za 40 sekundi;
  • d)
    zaustavljanje pri brzini od 32 km/h pod punim opterećenjem, na rastojanju od 12 metara;
  • e)
    nošenje najmanje 5 000 litara vode i 800 litara pjenila;
  • f)
    dobru pokretljivost i mali radijus okretanja;
  • g)
    mogućnost kretanja van puteva.

Član 19.

(1) Na aerodromu trebaju biti obezbijeđena osnovna i dopunska (komplementarna) sredstva za gašenje požara.

(2) Osnovna sredstva za gašenje požara su:

  • a)
    pjena koja zadovoljava učinkovitost nivoa "A" (kada se koristi proteinsko pjenilo)
  • b)
    pjena koja zadovoljava učinkovitost nivoa "B" (kada se koristi sintetičko pijenilo)
  • c)
    kombinacija ovih sredstava.

(3) Osnovna sredstva za gašenje požara na aerodromima od prve do treće kategorije trebaju zadovoljiti minimalnu učinkovitost nivoa "B".

(4) Dopunsko sredstvo za gašenje požara je suhi hemijski prašak, odgovarajući za gašenje hidrokarbonskih vatri.

(5) Pri odabiru suhog hemijskog prašaka za korištenje sa pjenom mora se voditi računa o njihovoj međusobnoj kompatibilnosti.

Član 20.

(1) Minimalna količina sredstava za gašenje požara koja se mora nalaziti na vatrogasnim vozilima uvjetovanena je vatrogasnom kategorijom i mora biti u skladu sa tablicom broj četiri.

Tablica br. 4. Minimalne količine sredstava za gašenje požara

Aerodromska vatrogasna kategorija

Osnovna sredstva za gašenje požara

Dopunsko sredstvo za gašenje požara

Proteinska pjena (nivo učinkovitosti "A")

Sintetička pjena (nivo učinkovitosti " B")

Suhi Hemijski prašak

Voda (l/min)

Rastvor pjene - Brzina izbacivanja (l/min)

Voda (l/min)

Rastvor pjene -brzina izbacivanja (l/min)

1

350

350

230

230

45

2

1000

800

670

550

90

3

1800

1300

1200

900

135

4

3600

2600

2400

1800

135

5

8100

4500

5400

3000

180

6

11800

6000

7900

4000

225

7

18200

7900

12100

5300

225

8

27300

10800

18200

7200

450

9

36400

13500

24300

9000

450

10

48200

16600

32300

11200

450

(2) Količina sredstava iz tablice broj 4. može se izmijeniti prema sljedećem:

  • a)
    za kategorije aerodroma jedan i dva, 100% vode može se zamijeniti dopunskim sredstvom za gašenje požara;
  • b)
    za kategorije aerodroma od tri do deset, ako se koristi pjena koja zadovoljava nivo učinkovitosti "A", do 30% vode može se zamijeniti dopunskim sredstvom za gašenje požara.
  • c)
    Kod zamjene sredstava za gašenje požara koristi se sljedeći ekvivalent:
    • 1)
      1 kg dopunskog sredstva = 1litar vode za proizvodnju pjene nivoa učinkovitosti "A"
    • 2)
      1 kg dopunskog sredstva = 0,66 litara vode za proizvodnju pjene nivoa učinkovitosti "B".

Član 21.

Aerodromi moraju biti snabdjeveni i rezervnim sredstvima za gašenje požara, koje obezbjeđuju najmanje dva uzastopna punjenja vatrogasnih vozila za određenu vatrogasnu kategoriju aerodroma.

Član 22.

(1) Aerodromi moraju biti snabdjeveni opremom za spašavanje čija vrsta i broj zavise od vatrogasne kategorije aerodroma.

(2) Sadržaj opreme za spašavanje dat je u tablici broj pet.

(3) Oprema za spašavanje prevozi se postojećim vatrogasnim vozilima, kontejnerskim načinom ili u posebnom vozilu.

(4) Jedno od vozila mora imati ugrađeno vitlo sa čeličnim užetom prečnika 15 mm, dužine 50 mm sa odgovarajućom kukom na kraju.

(5) Vatrogasna oprema i sredstva za gašenje požara moraju biti u ispravnom stanju i mogu se koristiti samo u svrhe za koje su namijenjeni.

Tablica br. 5. Oprema za spašavanje

broj

protivpožarna kategorija

1 - 2

3 - 5

6 - 7

8 - 10

1

Motorna kružna prenosna testera za rezanje metala, prečnika min. 30 cm

-

1

2

3

2

Električna testera za rezanja metala

-

-

1

1

3

Hidraulične makaze za rezanje metala

-

-

1

1

4

Ručne makaze za sječenje metala

1

1

2

2

5

Alat za razvaljivanje

-

1

2

2

6

Spasilačko-vatrogasna velika sjekira

-

1

2

3

7

Spasilačko-vatrogasna mala sjekira

1

2

2

3

8

Čelične poluge

1

1

2

3

9

Čekić teški

-

1

2

2

10

Kramp

2

2

4

4

11

Lopate

2

2

4

4

12

Garnitura viljuškastih i okastih ključeva od 8 do 32 mm

-

-

1

1

13

Hidraulična automaska dizalica od 15 t.

-

-

2

2

14

Mehanička dizalica od 10 t.

-

1

2

2

15

Čelična sajla 15mm, dužine 15m

1

1

-

-

16

Čelična sajla 15 mm, dužine 30m

-

-

1

1

17

Izolacioni aparat za disanje na komprimirani zrak

-

2

3

4

18

Rezervne boce za izolacioni aparat

-

2

3

4

19

Aparat za mjerenje koncentracije eksplozivnih para i gasova

-

1

1

2

20

Prenosni električni agregat od 2.5 do 5kW, 220 - 380 V

-

-

1

1

21

Reflektor od 1000 W sa kablom dužine 50 m (samo za noćno letenje)

2

3

4

4

22

Ljestve rastegače od 6,5 m

-

1

1

1

23

Ljestve na sklapanje od 2,5 m

1

1

1

1

24

Zaštitno odijelo za ulazak u zapaljen zrakoplov

1

2

10

10

Sanitetski komplet

1

2

2

2

26

Ventilator za hlađenje stajnog trapa i odimljavanje

-

1

2

2

Član 23.

(1) Ako je zračna luka otvorena poslije propisanog vremena otvorenosti, zbog sigurnosti zračne plovidbe ili obavljanje poslova prihvata i otpreme poštarskih i posebnih manjih zrakoplova, zračna luka mora imati minimalni broj vatrogasnih vozila i opreme za gašenje požara i minimalan broj osoblja.

(2) Minimalni broj osoblja vatrogasne službe čini:

  • a)
    pet profesionalnih vatrogasaca, od kojih su dvojica vozači vatrogasnih vozila;
  • b)
    četiri pomoćna vatrogasca obučena za gašenje požara.

DIO PETI - SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA I SPASILAČKA OPREMA NA LETILIŠTU I HELIDROMU

Član 24.

(1) Sredstva za gašenje požara na letilištu, treba minimalno da zadovolje vatrogasnu kategoriju jedan i dva.

(2) Utvrđuju se za svako letilište posebno, zavisno od:

  • a)
    vrste i broja letjelica na letilištu;
  • b)
    intenziteta operacija na letilištu;
  • c)
    uvjeta za rad i smještaj letjelica i opreme.

(3) Sredstva za gašenje požara na letilištu minimalno treba da se sastoje od:

  • a)
    dva protivpožarna aparata po 12 kg suhog praha;
  • b)
    dva protivpožarna aparata po 6 kg suhog praha;
  • c)
    preporučuje se jedan protivpožarni aparat sa 250kg suhog praha;

(4) Sredstvima za gašenje požara na letilištu treba da rukovodi minimalno jedna osoba, koja je stručno osposobljena za gašenje požara i održavanje opreme;

Član 25.

(1) Spasilačka oprema na letilištu minimalno treba da sadrži:

  • a)
    vatrogasnu malu sjekiru;
  • b)
    makaze za siječenje lima;
  • c)
    šiljati nož;
  • d)
    ručnu pilu za metal (bonsek) sa šest rezervnih plata;
  • e)
    makaze za metal;
  • f)
    alat za razvaljivanje (klješta, čekić, poluga, komplet ključeva i dr.);
  • g)
    vatrogasni pokrivač za gašenje;
  • h)
    dva para zaštitnih rukavica od vatrootpornog materijala;
  • i)
    dva krampa i dvije lopate;
  • j)
    čeličnu sajlu promjera 15mm i dužine 30m;
  • k)
    reflektor od 1.000w sa kablom dužine 50 m, ako se letilište koristi noću.

(2) Za vrijeme letenja oprema se treba nalaziti na lahkoj prikolici ili u vozilu, ukoliko letilište ne raspolaže vatrogasnim vozilom.

(3) Za obimnije vatrogasno spasilačke akcije letilište se treba oslanjati na lokalne teritorijalne vatrogasne spasilačke jedinice i medicinske ustanove, koje se angažiraju u skladu sa Planom za vanredne situacije na letilištu.

Član 26.

(1) Minimalna količina sredstava za gašenje požara na helidromu određuje se prema vatrogasnoj kategoriji helidroma a prema tablici broj šest i sedam.

Tablica broj 6. Minimalna količina sredstava za gašenje požara na helidromu na zemlji

Kategorija helidroma

(m)

Pjena nivoa "B"

Dopunska sredstva

Voda (litri)

Rastvor pjene(l/min)

Prah (kg)

H 1

do 15

500

250

23

H 2

od 15 do 24

1000

500

45

H 3

Preko 24

1600

800

90

Tablica broj 7. Minimalna količina sredstava za gašenje požara na helidromu na objektu

Kategorija helidroma

Dužina helikoptera (m)

Pjena nivoa "B"

Dopunska sredstva

(litri)

Rastvor pjene(l/min)

(kg)

H 1

do15

2500

250

45

H 2

od 15 do 24

5000

500

45

H 3

preko 24

8000

800

45

(2) Rezerve vode za helidrom koji je lociran na nekom objektu ne mora se obezbijediti ako postoji u blizini odgovarajući sistem vode pod pritiskom koji može da obezbijedi potrebnu brzinu pražnjenja.

(3) Na helidromu H1 koji je lociran na nekom objektu potrebno je obezbijediti najmanje jedno crijevo sa mlaznicom i međumješalicom koja će dati pjenu kapaciteta 250 l/min.

(4) Na helidromima H2 i H3, potrebno je obezbijediti najmanje dva bacača vode-pjene, pri čemu svaki treba imati brzinu pražnjenja od 500 l/min, odnosno, 800 l/min.

(5) Sredstvima za gašenje požara na helidromu treba da rukovodi minimalno jedna osoba, koja je stručno osposobljena za gašenje požara i održavanje opreme.

Član 27.

(1) Na helidromu se mora nalaziti minimalno sljedeća oprema za spašavanje:

  • a)
    ručne makaze za sječenje metala;
  • b)
    dvije velike vatrogasne sjekire;
  • c)
    dvije čelične poluge;
  • d)
    alat za razvaljivanje;
  • e)
    dva krampa;
  • f)
    dvije spasilačke vatrogasne sjekire.

(2) Za vrijeme letenja oprema se treba nalaziti na lahkoj prikolici ili u vozilu, ukoliko helidrom ne raspolaže vatrogasnim vozilom.

(3) Za obimnije vatrogasno spasilačke akcije helidrom se treba oslanjati na lokalne teritorijalne vatrogasne spasilačke jedinice i medicinske ustanove, koje se angažiraju u skladu sa Planom za vanredne situacije na helidromu.

DIO ŠESTI - PROSTORIJE, UREĐAJI I INSTALACIJE SPASILAČKO -VATROGASNE SLUŽBE

Član 28.

(1) Prostorije spasilačko-vatrogasne službe na aerodromu moraju obezbijediti:

  • a)
    normalan rad i fukcioniranje službe; moraju biti locirane u zoni aerodroma tako da obezbijede propisano vrijeme intervencije; vatrogasna vozila moraju imati direktan i slobodan pristup na poletno - sletnu stazu, platformu, aerodromske objekte i druge manevarske površine; moraju da obezbijede nesmetano manevriranje vatrogasnih vozila.

(2) Prostorije vatrogasne službe na zračnom pristaništu sastoje se najmanje od:

  • a)
    garaže za vatrogasna i tehnička vozila;
  • b)
    magacina za rezervne dijelove i sredstva za gašenje požara;
  • c)
    prostorije za smještaj vatrogasnog osoblja i
  • d)
    osmatračkog mjesta, organizirano kao izdvojeno ili u sastavu kontrole letenja.

(3) Detaljna uputstva o sadržaju i rasporedu prostorija spasilačko-vatrogasne službe data su u ICAO dokumentu Airport Manual Service part one - Rescue and Fire Fighting.

Član 29.

(1) Garaže spasilačko-vatrogasne službe na zračnom pristaništu moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

  • a)
    vrata garaže moraju biti postavljena prema platformi aerodroma, odnosno manevarskim površinama;
  • b)
    garaža mora imati obezbijeđen sistem grijanja, pri čemu temperatura u garaži zimi mora biti najmanje 7"C. Ako se ova temperatura ne može postići, vatrogasna vozila sa vodom moraju imati ugrađene električne grijače za zagrijavanje vode;
  • c)
    vozila moraju imati ispravljač i priključak za punjenje akumulatora na vozilima.

(2) Korisna površina garaže mora odgovarati uvjetima za smeštaj vatrogasnih i tehničkih vozila, a prostor ispred garaže mora biti stalno slobodan.

Član 30.

Prostorije spasilačko-vatrogasne službe moraju biti priključene na sistem rezervnog napajanja elaktričnom energijom i mora postojati efikasan sistem komunikacije i alarma koji podrazumijeva:

  • a)
    direktnu telefonsku vezu sa kontrolom letenja, kako bi se omogućilo brzo raspoređivanje vozila u vanrednim situacijama;
  • b)
    dvosmjernu radio vezu između kontrole letenja, vatrogasne stanice na aerodromu i vatrogasnih vozila, tako da se tokom kretanja vozila mogu obavljati svi neophodni dogovori;
  • c)
    telefonsku vezu sa službama na aerodromu i teritorijalnim vatrogasnim jedinicama;
  • d)
    primopredajnu radio-stanicu;
  • e)
    radio-uređaje za vezu sa svim vatrogasnim vozilima;
  • f)
    stabilno izgrađeni sistem za uzbunu i unutrašnji alarmni sistem koji može biti osiguran u vatrogasnoj stanici ili u sklopu kontrolnog tornja.

Član 31.

(1) Aerodrom mora raspolagati sa dovoljnom količinom vode za izvođenje akcije gašenja požara na zrakoplovu i objektima na aerodromu, za što mora imati hidrantsku mrežu za dovod vode, sa dinamičkog pritiska koji obezbjeđuje hidrantske mreža od 4 do 6 bara.

(2) Raspored hidranata treba da obezbijedi snabdijevanje vodom vatrogasnih vozila na:

  • a)
    pristanišnoj platformi;
  • b)
    u blizini pristanišne zgrade;
  • c)
    hangara;
  • d)
    objekata koja služi za smještaj službi koje vrše određene poslove na aerodromu.

(3) Kapacitet hidranta mora biti od 800 do 1200 litara/minut.

Član 32.

(1) Aerodrom mora imati rezervoare za vodu, kapaciteta koji omogućava dva uzastopna punjenja vatrogasnih vozila za aerodromsku vatrogasnu kategoriju.

(2) Rezervoari za vodu moraju biti postavljeni tako da ne ometaju promet na površinama za kretanje.

(3) Utakanje vode iz rezervoara u vatrogasno vozilo mora biti preko odgovarajuće pumpe, ili vatrogasna vozila moraju imati ugrađene pumpe za utakanje vode.

(4) Operator aerodroma dužan je da obezbijedi prilazne puteve do hidranta, odnosno rezervoara za vodu.

Član 33.

(1) Zrakoplovno pristanište mora imati uređen poligon u reonu aerodroma za izvođenje praktičnih vežbi spasilačko-vatrogasne službe.

(2) Poligon mora biti podoban za izvođenje vježbi gašenja požara i spasavanja i treba minimalno biti opremljen:

  • a)
    maketom zrakoplova ili rashodovanim autobusom, jednim ili više bazena za paljenje goriva radi vježbanja u gašenju požara.
  • b)
    prikladnim posudama za paljenje goriva.

DIO SEDMI - PREVENTIVNE MJERE ZA ZAŠTITU OD POŽARA

Član 34.

(1) Između svake druge pozicije na kojima se nalazi zrakoplov, mora se nalaziti po jedan prijevozni protivpožarni aparat za gašenje požara, kapaciteta najmanje 50 kg.

(2) Ako se na pristanišnoj platformi istovremeno nalazi više od tri parkirana zrakoplova, mora biti obezbijeđeno i jedno vozilo za brzu intervenciju.

(3) Ako na pristanišnoj platformi boravi jedan ili više zrakoplova, preko noći mora se obezbijediti adekvatna zaštita istih od požara.

(4) Motorna vozila, sredstva za prihvat i otpremu zrakoplova, putnika i stvari koja se koriste za opsluživanje zrakoplova i pokretanje motora zrakoplova i u druge svrhe, moraju imati:

  • a)
    ispravne hvatače varnica na izduvnim cijevima;
  • b)
    škrge sa strane poklopca motora;
  • c)
    protivpožarni aparat sa suhim prahom od 3 do 6 kilograma.

(5) Prihvat i otprema zrakoplova, putnika i stvari mora se vršiti na način koji onemogućava varničenje.

(6) Radnici koji pune zrakoplov gorivom i mazivom, za vrijeme obavljanja ovih poslova moraju biti odjeveni u odjeću i obuću koja je izrađena od prirodnih vlakana, odnosno koja ne može da izazove požar.

(7) Radnici koji pune zrakoplov gorivom ne smiju nositi šibice, upaljače i druge slične predmete koji mogu izazvati otvoreni plamen.

(8) Pribor i alat pomoću kojih se vrši punjenje zrakoplova gorivom i mazivom moraju biti izrađeni od materijala koji nije podložan varničenju.

(9) Na svakom izlazu iz pristanišne zgrade određenom za izlaz putnika na platformu, moraju biti istaknuti uočljivi natpisi ili znaci o zabrani pušenja.

(10) Pored svakog telefonskog aparata na zračnom pristaništu mora biti vidno istaknut broj telefona spasilačko-vatrogasne službe na aerodromu.

(11) Operator aerodroma, dužan je da obučava i upoznaje svoje radnike sa novinama u preventivnim mjerama za zaštitu od požara, postupcima za gašenje požara i spašavanja osoba i materijalnih dobara, kao i da stalno provjerava njihovu stručnu osposobljenost.

(12) U slučaju požara ili drugih sličnih nezgoda na aerodromu sve osobe zaposlene na aerodromu dužna su da se na poziv rukovodioca spasilačko-vatrogasne službe odazovu i učestvuju u gašenju požara i spašavanju osoba i imovine.

DIO OSMI - PUNJENJE ZRAKOPLOVA GORIVOM I MAZIVOM

Član 35.

Za vrijeme punjenja zrakoplova gorivom i mazivom u zonama opasnosti zaštite od požara zabranjeno je:

  • a)
    držanje otvorenog plamena;
  • b)
    rad sa otvorenim plamenom (zavarivanje, rezanje i lemljenje) kao i rad sa užarenim predmetima;
  • c)
    pušenje i upotreba sredstava za paljenje (šibice, upaljači);
  • d)
    startovanje vozila i drugih pomoćnih električnih postrojenja sve dok se punjenje ne završi;
  • e)
    rad motora vozila za vrijeme utakanja, istakanja ili pretakanja zapaljivih tečnosti, ako takvo vozilo nema hvatač varnica na izduvnoj cijevi (kada se radi o visokooktanskim benzinom), osim ako se motor prijevoznog sredstva upotrebljava za pogon pumpi ili drugih uređaja za pretakanje;
  • f)
    postavljanje nadzemnih električnh vodova, bez obzira na napon;
  • g)
    pretakanje goriva se ne smije vršiti dok se ne završi iskrcavanje putnika.

Član 36.

Punjenje zrakoplova gorivom i mazivom može se obavljati ako su, pored općih mjera zaštite od požara, preduzete i sljedeće posebne mjere zaštite od požara:

  • a)
    auto-cisterna iz koje se pretače gorivo mora biti spojena sa zrakoplovom kablom za izjednačavanje statičkog potencijala;
  • b)
    auto-cisterna mora biti postavljena tako da ne ometa prilaz vozilima za gašenje požara i spašavanje, kao i evakuaciju iz zrakoplova u slučaju požara;
  • c)
    motor auto-cisterne ne smije se nalaziti ispod krila zrakoplova;
  • d)
    vrata kabine auto-cisterne iz koje se vrši pretakanje moraju biti otvorena;
  • e)
    ostala vozila koja su stavljena u funkciju opsluživanja zrakoplova ne smiju ometati prilaz vozilima za gašenje požara i spašavanje.

Član 37.

Punjenje zrakoplova gorivom i mazivom ne može se vršiti u sljedećim situacijama:

  • a)
    za vrijeme rada motora zrakoplova;
  • b)
    kad se u zrakoplovu nalaze putnici;
  • c)
    u toku ukrcavanje i iskrcavanje putnika, odnosno istovara i utovara stvari;
  • d)
    dok se vrši opravka zrakoplova;
  • e)
    kad postoji opasnost od mlaza susjednog zrakoplova;
  • f)
    kad su uređaji za zagrijavanje zrakoplova uključeni;
  • g)
    za vrijeme grmljavine nad aerodromom;

Član 38.

Izuzetno od člana 37, može se puniti zrakoplov gorivom i mazivom ako je zrakoplov u tranzitu, kada se u njemu nalaze putnici, a ako su preduzete sljedeće mjere zaštite od požara:

  • a)
    motori zrakoplova ugašeni;
  • b)
    znaci upozorenja i evakuacije u zrakoplovu uključeni;
  • c)
    stepenice za ukrcavanje i iskrcavanje putnika postavljene ispred vrata koja se koriste za ulazak i izlazak, a vrata ispred kojih nema stepenica trebaju biti u zatvorenom položaju;
  • d)
    ako je zrakoplov opremljen integralnim stepenicama mora ih razviti;
  • e)
    oprema za evakuaciju iz zrakoplova mora biti u stanju da se može odmah upotrijebiti;
  • f)
    u toku punjenja zrakoplova gorivom održavati vezu između zemaljske posade i kvalificiranog osoblja u zrakoplovu;
  • g)
    jedan član posade zrakoplova mora prisustvovati punjenju zrakoplova gorivom i mazivom;
  • h)
    kabinsko osoblje treba se nalaziti pored vrata za evakuaciju sve dok traje punjenje gorivom;
  • i)
    putnici u zrakoplovu moraju biti obaviješteni da će se vršiti punjenje zrakoplova gorivom i mazivom
  • j)
    treba biti obezbijeđena neprekidna kontrola koncentracije zapaljive benzinske pare i drugih pojava koje mogu postati opasne, a u slučaju opasnosti da se odmah obavijesti osoblje koje vrši punjenje zrakoplova gorivom i mazivom;
  • k)
    prije počinjanja punjenja mora biti obezbijeđeno dežurstvo sa vatrogasnim vozilom za brze intervencije.

Član 39.

(1) Punjenje zrakoplova ne može otpočeti ako u blizini zrakoplova nije obezbijeđena vatrogasno-spasilačka ekipa sa vatrogasnim vozilom i najmanje dva vatrogasca radi efikasnog djelovanja u slučaju potrebe, a ostatak službe mora se nalaziti u stanju pripravnosti.

(2) Odluku o razmještaju vatrogasnog osoblja i opreme za vrijeme punjenja zrakoplova gorivom, a u skladu sa stavom (1). ovoga člana, donosi rukovodilac vatrogasne službe zavisno od:

  • a)
    tipa zrakoplova koji se puni gorivom;
  • b)
    dimenzija platforme;
  • c)
    uvjeta u kojima se provodi opsluživanje zrakoplova na stajanci.

(3) Cjevovodi, cijevni spojevi, armature i oprema za punjenje, moraju se održavati i obezbijediti od oštećenja i nekontroliranog isticanja zapaljive tečnosti.

(4) Ako se pri punjenju zrakoplova dogodi prosipanje goriva po površinama aviona ili platformi, gorivo se mora obrisati i očistiti.

(5) Sredstva sa kojima je izvršeno brisanje i čišćenje trebaju se staviti u posebne hermetički zatvorene kante koje se ne smiju transportovati sa ostalim otpacima.

Član 40.

(1) Osoblje koje vrši pretakanje goriva mora biti stručno obučeno u skladu sa Programom za osposobljavanje i provjeravanje stručnog osoblja koje obavlja poslove od značaja za sigurnost zračne plovidbe na aerodromu i treba da ima:

  • a)
    položen ispit za obavljanje poslova;
  • b)
    potvrdu o obučenosti.

(2) U toku obavljanja poslova osoblje mora biti odjeveno u antistatik odjeću i obuću.

Član 41.

Cisterna iz koje se vrši punjenje zrakoplova gorivom i mazivom mora imati:

  • a)
    kabl za pražnjenje statičkog elektriciteta, kojim se povezuje cisterna sa zrakoplovom radi izjednačenja statičkog elektriciteta;
  • b)
    hvatač varnica na izduvnoj cjevi;
  • c)
    ljestve bez metalnih zakivaka, sa gumenim navlakama na dijelu koji se naslanja na zrakoplov i gumenim potkovicama;
  • d)
    najmanje dva aparata za gašenje požara, od kojih jedan za gašenje požara na motoru, a drugi za gaženje požara na tovaru vozila takvog punjenja koje, s obzirom na količinu i druga svojstva opasne materije, omogućava efikasno gašenje požara;
  • e)
    vatrootpornu deku i potrebne količine pamučne tkanine za brisanje goriva prosutog po zrakoplovu;