Vijeće ministara Bosne i Hercegovine
Strategija razvoja stručnog obrazovanja i obuke u Bosni i Hercegovini za period 2007. - 2013. godine
Na osnovu člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 30/03, 42/03 i 81/06), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 6. sjednici održanoj 11. aprila 2007. godine, usvojilo je
STRATEGIJU RAZVOJA
STRUČNOG OBRAZOVANJA I OBUKE U BOSNI I HERCEGOVINI ZA PERIOD 2007. - 2013. GODINE
1. Uvod
Prema preporukama ''Funkcionalnog pregleda sektora obrazovanja u Bosni i Hercegovini""Funkcionalni pregled sektora obrazovanja u Bosni Hercegovini", str. 86 pripremljenog u okviru EU CARDS Programa za BiH, i pozitivnih iskustava evropskih zemalja, kao što su Slovenija i Danska, u Bosni i Hercegovini je, u okviru EU VET II Programa, formirano pilot Savjetodavno vijeće za stručno obrazovanje i obuku. Ovo Vijeće je u toku EU VET II Programa obavljalo pilot aktivnosti tripartitnog savjetodavnog vijeća za stručno obrazovanje i obuku.
Kako vijeće predstavlja glavni stručni organ za razvoj stručnog obrazovanja i obuke na državnom nivou, ono treba da bude sastavljeno od predstavnika ključnih aktera iz oblasti obrazovanja, tržišta rada i udruženja poslodavaca. Osnovni cilj tog Vijeća jeste da savjetima pomogne nadležnim ministarstvima i drugim institucijama u prilagođavanju stručnog obrazovanja i obuke potrebama tržišta rada.
Jedan od rezultata tog nastojanja jeste i izrada dokumenta "Strategija za stručno obrazovanje i obuku u BiH". Taj su dokument članovi pilot Savjetodavnog vijeća izradili na temelju saznanja sa brojnih seminara na kojima su im stručnjaci prezentirali pozitivna iskustva. Putokaz za dokument bila je i studijska posjeta Sloveniji, zemlji koja je danas u srednjem stručnom obrazovanju i obuci po mnogo čemu ispred drugih članica EU-a, a korištena su i pozitivna iskustva nekih drugih zemalja.
Članovi Vijeća u ovaj su dokument ugradili i svoje dugogodišnje iskustvo. Učinjeni su izuzetni napori da se ugrade mišljenja i prijedlozi domaćih i stranih stručnjaka iz područja obrazovanja i tržišta rada kako bi stručno obrazovanje postalo nosilac razvoja privrede u BiH.
U okviru EU VET II Programa, pilot Savjetodavno vijeće je izradilo ovu "Strategiju" nadajući se da će ona postati vodiljom razvoja stručnog obrazovanja i obuke u BiH. Ovaj dokument je još jedan prilog procesu cjelokupne reforme obrazovanja koji uključuje primjenu savremenih obrazovnih trendova, informacijsko-komunikacijskih tehnologija, te tržišnih i kulturnih procesa. Time se između obrazovnog i ekonomskog okruženja stvara veza koja širi cjelokupni prostor za učenje.
Radeći na ovom dokumentu Vijeće je analiziralo i istaknulo nedostatke komplikovanog sistema školstva u BiH. Nakon uočenih nedostataka date su preporuke, saglasne kvalitetnim i provjerenim praksama susjednih zemalja, te trendovima razvoja stručnog obrazovanja u EU.
"Strategija za stručno obrazovanje i obuku u BiH" ima ukupno deset glavnih tematskih poglavlja. Ona su izrađena po metodologiji analize stanja, na osnovu dobrih i loših iskustava i preporuka u skladu sa pozitivnim trendovima u zemljama Evropske unije. Kao temeljna polazišta poslužili su dokumenti: Lisabonska konvencija, Kopenhagenska deklaracija, Poruka građanima BiH, Evropski kvalifikacijski okvir, te Zeleni i Bijeli papir.
Osnovna namjena "Strategije za stručno obrazovanje i obuku u BiH" jeste definiranje općih pravaca razvoja stručnog obrazovanja i obuke u BiH. Strategija identificira ulogu ministarstava, obrazovnih institucija i pojedinaca u tom razvoju, uz uvažavanje specifičnosti bližeg i šireg okruženja, kao i stvarnosti.
2. Kontekst razvoja stručnog obrazovanja i obuke
2.1. Međunarodni kontekst
Istraživanja provedena u svijetu istaknula su velike promjene u društveno-ekonomskom kontekstu u 21.vijeku, u kojem VET sektor mora ponovo definirati svoju ulogu i doprinos razvoju društva. Ključni aspekti ovoga konteksta, koji nose ulogu društvenog kapitala u zajednicama uključuju:
- -obrasce u radu, u porodičnom životu i angažmanu u zajednici koji se stalno mijenjaju;
- -temeljne promjene u vrijednostima i obrascima društvenog angažovanja, sa posebno bitnim generacijskim promjenama;
- -sve veću brigu zbog pogoršane veze između ekonomskog napretka i društvene disfunkcionalnosti, koja je posebno karakteristična u BiH u ovom trenutku;
- -zaoštravanje po pitanjima jednakosti koje je prouzrokovano isključivanjem marginaliziranih grupa iz zajednica;
- -sve veći imperativ da se prošire mogućnosti za cjeloživotno učenje za sve građane;
- -zahtjev da se obrazuju i obučavaju kadrovi sa kreativnim znanjem i sposobnošću da to znanje iskoriste u inovativne svrhe.
Ovaj spektar pitanja doveo je do velikog interesa za dodirne tačake između društvenih i ekonomskih načela u potrazi za holističkim strategijama koje mogu riješiti niz problema sa kojima se suočavaju nadležne institucije i vlade. Na međunarodnom planu, ovaj poticaj se odražava u velikim reformama u obrazovanju i obuci u zemljama OCED-a i/ili UNESCO-a.
U ekonomiji, sve više zasnovanoj na znanju, u Evropi, BiH i drugim zemljama gdje se traže radnici sa kreativnim znanjem, kao nosioci ekonomskog progresa, pitanje životnog stila i kulture stavljeno je u plan ekonomskog razvoja.
2.2. Pristup Evropskoj uniji daje smjernice za razvoj VET-a
Restruktuiranje i moderniziranje strateških smjernica u VET-u u Evropi isključivo je vezano za Revidirani lisabonski plan, Strateške smjernice o politici kohezije 2007-2013., Evropsku strategiju zapošljavanja i Integrirane smjernice za zapošljavanje i razvoj.
Prema svemu gore navedenom, sve veća ekonomska konkurentnost zahtijeva efektivnije korištenje ljudskih resursa. Težište će se staviti na promociju razvoja ljudskih resursa za radnu snagu kao jednu cijelinu. To bi bio odgovor na strukturalne probleme tržišta rada povezane sa nedostatkom odgovarajuće radne snage u specifičnim regijama i za specifična zanimanja. Shodno tome i u skladu sa revidiranom Evropskom strategijom za zapošljavanje, poseban prioritet će se dati osmišljavanju aktivne politike tržišta rada koja rješava problem nezaposlenosti (uključujući stare i mlade radnike), radnike sa niskim kvalifikacijama, ugrožene grupe kao i neaktivnu populaciju.
Strategije o razvoju ljudskih resursa ili one koje su samo ograničene na VET u skladu su sa Strateškim smjernicama zajednice 2007-2013., a koje su ključne komponente u dostizanju sveukupnih ciljeva zajednice u razvoju i zapošljavanju. Strategije se fokusiraju na ulaganje u ljudske resurse, modernizaciju sistema obrazovanja i obuke, veći pristup zapošljavanju i jačanje društvene uključenosti za ugrožene grupe.
2.3. Koherentnost sa "Integriranim smjernicama za razvoj i zapošljavanje"
Integrirane smjernice za razvoj i zapošljavanje (2005-2008.) također treba uzeti u obzir pri elaboraciji relevantnih VET strategija. VET strategija treba da se fokusira na glavni cilj ulaganja u ljudske resurse i povećan pristup zapošljavanju, tako što će smanjiti nezaposlenost i neaktivnost, posebno onih grupa ljudi koje imaju veliku mogućnost da budu integrirane u obrazovanje i tržište rada.
Stoga, VET strategija treba dati značajan doprinos u privlačenju i zadržavanju što više ljudi unutar aktivnog tržišta rada (smjernice 17, 18, 19, 20) i poboljšati prilagodljivost radne snage i kompanija za stalno uvođenje novih tehnologija (smjernice 21, 22).
Lisabonska strategija i otvorena metoda saradnje je radikalno promijenila evropsku politiku saradnje u području obrazovanja i obuke. Ona je postavila platformu za diskusiju o politici u obrazovanju i obuci na evropskom nivou.
Postoje tri strateška cilja lisabonskog procesa u sferi obrazovanja i obuke, a vezani su za:
- 1.kvalitet i efektivnost sistema obrazovanja i obuke;
- 2.pristup obrazovanju i obuci;
- 3.otvaranje sistema širem svijetu.
Da bi se ostvarili ovi ambiciozni ciljevi, postignut je dogovor u trinaest specifičnih ciljeva koji pokrivaju razne vrste i nivoe obrazovanja i obuke (formalno, neformalno i informalno), a sve s ciljem da cjeloživotno učenje postane stvarnost.
Razvoj VET sektora u EU počeo je Kopenhagenskom deklaracijom (novembar 2002.) i nastavio se preko Mastrihtskog sporazuma (decembar 2004). Ključne poruke iz Mastrihta su:
- -poboljšati imidž i atraktivnost VET-a,
- -postići visok nivo kvaliteta i inovacija u VET-u,
- -ojačati veze između VET i zahtjeva tržišta rada,
- -riješiti pitanja grupa sa niskim kvalifikacijama i drugih ugroženih grupa.
Na evropskom nivou, Mastrihtski sporazum predložio je sljedeće prioritete:
- -konsolidiranje rezultata postignutih do decembra 2004. godine,
- -razvoj otvorenog i fleksibilnog evropskog kvalifikacijskog okvira potpomognut setom zajedničkih referentnih nivoa zasnovanih na transparentnosti i obostranom povjerenju,
- -razvoj i sprovođenje Evropskog sistema za transfer kredita u VET-u (ECVET),
- -promoviranje razvoja kompetencija nastavnika u VET sektoru,
- -povećanje djelokruga i pouzdanosti statistike za sektor VET-a.
Na državnom nivou, Mastrihtski sporazum naglašava sljedeće prioritete:
- -promoviranje državno-privatnog partnerstva i davanje podsticaja kroz uvođenje poreskih olakšica,
- -razvoj otvorenih i fleksibilnih pristupa u učenju,
- -povećanje relevantnosti i kvaliteta (kroz uključivanje ključnih partnera i pravovremenom identifikacijom potreba za određenim kvalifikacijama),
- -stvaranje ambijenta koji pospješuje učenje u obrazovnim institucijama i kompanijama,
- -razvoj kompetencija nastavnika.
Vijeće Evrope je nekoliko puta naglasilo dvostruku ulogu, društvenu i ekonomsku, sistema obrazovanja i obuke. Obrazovanje i obuka su odlučujući faktori u potencijalu svake zemlje za visoku kvalitetu, inovaciju i konkurentnost. U isto vrijeme, oni su sastavni dio društvene dimenzije Evrope jer prenose vrijednosti solidarnosti, jednake mogućnosti i društvene participacije, i istovremeno stvaraju pozitivan efekat na zdravlje, smanjenje kriminala, zaštitu okoline, demokratizaciju i kvalitetu života uopšte.
Svi građani treba da stiču i stalno nadograđuju svoje znanje, vještine i kompetencije putem cjeloživotnog učenja. Moraju se uzeti u obzir specifične potrebe onih koji su pod rizikom da budu društveno isključeni. Ovo će pomoći da se poveća participacija radne snage i ekonomski rast, i istovremeno će se osigurati društvena kohezija.
Ulaganje u obrazovanje i obuku ima svoju cijenu, ali veliki lični, ekonomski i društveni povrati, gledano srednjoročno i dugoročno, premašuju te troškove. Stoga reforme treba da nastave sa objedinjavanjem ekonomskih i društveno-političkih ciljeva, koji se ustvari međusobno učvršćuju.
Ova razmišljanja su jako relevantna za viziju Evropske unije o budućem razvoju evropskog društvenog modela. To isto važi za Bosnu i Hercegovinu, naročito u kontekstu procesa pridruživanja EU. Evropa se suočava sa ogromnim društveno-ekonomskim i demografskim izazovima, koji se odnose na starenje populacije, visok broj odraslih sa niskim kvalifikacijama, veliki broj nezaposlenih mladih ljudi itd. U isto vrijeme, sve je veća potreba za poboljšanjem nivoa kompetencija i kvalifikacija na tržištu rada. Neophodno je odgovoriti na ove izazove kako bi se poboljšala dugoročna održivost evropskog društvenog sistema.
Obrazovanje i obuka su dio rješenja ovih problema.
2.4. Status stručnog obrazovanja i obuke se postepeno poboljšava
Državni prioriteti u reformi stručnog obrazovanja i obuke uvelike odražavaju prioritete iz Kopenhagenskog procesa. Sprovođenje zajedničkih principa i referenci o čemu se dogovorilo na evropskom nivou (npr. priznavanje neformalnog učenja, osiguravanje kvalitete, usmjeravanje) počelo je, ali su zemlje naglasile da je prerano prikazati konkretne rezultate.
U nekim zemljama VET ima pozitivan imidž (npr. Austrija, Češka Republika, Njemačka, Finska), zbog faktora kao što su: "dualni sistem" (tj. izmjenična obuka), duple kvalifikacije (kombinacija opšteg i stručnog obrazovanja) i nedavne mjere za pristup visokom obrazovanju. Bez obzira na to, stručno obrazovanje i obuka i dalje su manje atraktivni nego akademsko, odnosno opće, obrazovanje. Poboljšanje kvalitete i atraktivnosti VET-a je i dalje ključni izazov za budućnost.
Da bi se poboljšala atraktivnost VET-a, većina zemalja se fokusira na više srednjoškolsko obrazovanje, uključujući razvoj nastavnih planova, fleksibilni napredak i horizontalnu i vertikalnu prohodnost, veze sa tržištem rada i profesionalnu orijentaciju.
Naglašavajući relevantnost VET-a za tržište rada i poboljšanje odnosa sa poslodavcima i društvenim partnerima, važan faktor za većinu zemalja jeste da pokušaju odgovoriti na pitanje kvaliteta i atraktivnosti. U tom kontekstu od krucijalnog značaja je poboljšanje strukture VET-a, obezbjeđivanje mogućnosti šegrtovanja i reforma standarda VET-a.
Velika većina zemalja je izrazila zabrinutost zbog potreba ljudi sa niskim kvalifikacijama, kojih je skoro 80 miliona u EU. Za dalji razvoj VET-a od izuzetne važnosti je da se promjenama u VET sistemu poveća društvena uključenost osoba sa niskim kvalifikacijama.
Većina zemalja se fokusirala na određene ciljne grupe u ovom konktestu, a posebno na mlade, gdje VET programi imaju pozitivan efekat u smanjenju procenta mladih koji napuštaju škole.
S druge strane, dovoljna pažnja nije posvećena odraslim i starijim radnicima.
Profesionalni razvoj nastavnika u stručnom obrazovanju i dalje ostaje pravi izazov za većinu zemalja.
2.5. Zadovoljavanje lokalnih potreba
Stručno obrazovanje i obuka moraju se analizirati i planirati u kontekstu sveobuhvatnog globalnog procesa, uz uvažavanje lokalnog i regionalnog okruženja. Obrazovanje, a posebno stručno obrazovanje, je kompleksno čak i u normalnim uslovima jer je uslovljeno ekonomskom strukturom, javnim aktivnostima i društvenim i političkim sistemom. Situacija u Bosni i Hercegovini ovo stanje čini još kompleksnijim.
U ratu razorena ekonomija nikada se nije u potpunosti oporavila. Rudarstvo i prerađivačka industrija, koje su činile polovinu ukupne privrede prije rata, svedene su na minimum. Velike firme na kojima je počivala predratna privreda postale su neprofitabilne i uglavnom su bankrotirale. Proces privatizacije još nije završen, a mnoge privatizirane firme su dobile nove vlasnike od kojih mnogi nemaju namjeru pokrenuti proizvodnju. Zbog velikog rizika stranci se rijetko odlučuju da značajno investiraju u našu državu. Sve gore pomenuto je razlog za ekstremno nizak bruto nacionalni proizvod. Ovo je razlog zašto BiH spada u grupu nerazvijenih država. Neregulirani javni sektor, iracionalna i neizbalansirana administrativna organizacija države čini BiH još kompleksnijom. Ova komplikovana i kompleksna situacija u BiH svakako se negativno oslikava i na stručno obrazovanje.
Stručno obrazovanje i obuka u BiH moraju također biti prilagođeni globalizaciji ekonomskog, obrazovnog i radnog prostora. Naša država, a time i obrazovanje, bila je dodatno opterećena procesima karakterističnim za Centralnu, Istočnu i Jugoistočnu Evropu, kao što su:
- -tranzicija iz totalitarističkog sistema u demokratski sistem,
- -tranzicija iz planske, državne ekonomije ka slobodnom tržištu,
- -modernizacija uz prilagođavanje dramatičnim globalnim promjenama.
Ove procese karakterizira migracija iz modernog u postmoderno društvo, raspad velikih sistema i tvornica, ubrzanje proizvodnje roba široke potrošnje za specijalizirana tržišta, unapređenje uslužnog sektora, dominacija multinacionalnih kompanija i kapitala, brz razvoj informacione i komunikacijske tehnologije i medija.
Svi ovi procesi imaju velike implikacije na sistem obrazovanja i njegove reforme. Društveni i ekonomski ciljevi moraju biti permanentno povezivani s obrazovnim ciljevima, posebno u oblasti stručnog obrazovanja i obuke.
Srednje škole za stručno obrazovanje i obuku moraju biti modernizirane i moraju podržavati pluralizam, multikulturalnost, "društvo znanja", cjeloživotno učenje u harmonizaciji sa globalnim procesima i evropskom obrazovnom dimenzijom. Stoga, obrazovni sistem treba postati inicijator i generator ekonomskog i društvenog oporavka BiH, koji bi na kraju trebalo da omogući integraciju u Euroatlanske i moderne globalne procese.
Dvostruka svrha obrazovanja i obuke, ekonomska i društvena, poziva na integraciju sektora obrazovanja sa drugim sektorima u kojim se kreira politika ekonomskog razvoja, otvaranja novih radnih mjesta i zapošljavanja. Težište na ekonomskoj i društvenoj koheziji zahtijeva pažljivu koordinaciju strategije VET-a sa onim strategijama koje su vezane za smanjenje siromaštva i promociju društvene uključenosti. To znači da bi se VET sektor trebalo da uključi u rješavanje državnih integriranih razvojnih ciljeva uslovljenih tipom ekonomije, društvenim i kulturološkim modelom društva.
2.6. Ekonomska transformacija
Zvanični dokumenti Evropske unije, kao što su: "Evropska strategija zapošljavanja", "Pristup razvoju ljudskog kapitala" i "Evropska povelja za malo poduzetništvo" predložili su aktivnosti usmjerene ka ekonomskom restruktuiranju i razvoju tako da ljudski potencijal može poboljšati trendove ekonomskog razvoja i zapošljavanja.
Kako bi BiH realizirala postavljene kriterije u pomenutim dokumentima i time postala bliža EU standardima sa ekonomske tačke gledišta, mora se obezbijediti sljedeće:
- -slobodno tržište i strukturalna reforma (omogućiti razvoj poduzetništva - posebice malih i srednjih preduzeća, bolju poslovnu klimu, pouzdane statističke podatke...),
- -upravljanje javnim fondovima (zakon o budžetu, ekonomsko planiranje, pitanje međunarodnog duga...),
- -evropski standardi,
- -domaće tržište i trgovina (jedinstven ekonomski prostor BiH, standardi trgovanja, carine i porezi...).
U skladu sa pomenutim, važno je da se:
- -stalno povećavaju investicije,
- -stalno povećava kreditiranje uz jačanje makroekonomske stabilnosti,
- -povećava efikasnost javne administracije, tako da kvalitet i ljudski potencijali, zajedno sa unapređenjem poduzetništva i zapošljavanja, postanu značajni za budućnost.
U skladu sa nekim pozitivnim iskustvima iz država EU, u BiH uspostavljeno je pet regionalnih razvojnih agencija. Sve agencije su pripremile regionalne razvojne strategije koje se fokusiraju na:
- -razvijenu i održivu ekonomiju (fokusirajući se uglavnom na poljoprivredu, turizam, industriju, energetiku, građevinarstvo),
- -razvijeno tržište rada i održivi ljudski resursi,
- -razvijenu institucionalnu infrastrukturu,
- -visok stepen kvaliteta života i ekološke svijesti,
- -razvijenu socijalnu koheziju, koju karakterizira partnerstvo i saradnja između privatnog i javnog sektora.
2.7. Društveni razvoj
Društveni razvoj od vitalnog je značaja u kreiranju društva zasnovanog na znanju. Nedavna istraživanja su pokazala šta angažovana ekonomija može značiti za vezu između produktivne sposobnosti, društvene sposobnosti i napretka. Glavni cilj je obezbijediti da svi građani Bosne i Hercegovine budu uključeni u razvoj društva zasnovanog na znanju.
Društveni razvoj mora omogućiti individualni i porodični razvoj, kao i razvoj zajednice u cjelini. U tom razvoju najvažniji su: dužina i kvalitet života, fizička sigurnost, odnosi u porodici, zajednica i šire društvo, materijalni standardi života, posao koji zadovoljava, lične potrebe i odmor, znanje, vještine i obrazovanje, kulturni indentitet, društvena, ekonomska i politička sloboda i prirodna i zdrava okolina. Nekoliko glavnih trendova će uticati na evropski i bosanskohercegovački društveni razvoj:
- -Struktura populacije ima negativan trend u smislu povećanja broja starijih i smanjivanja broja mladih osoba. To će znatno utjecati na vrste poslova, penzionisanje i organizaciju slobodnog vremena. To će zahtijevati dodatno obrazovanje i obuku starijeg radno sposobnog stanovništva.
- -Struktura porodica se mijenja u smislu sve većeg fragmentiranja porodica, a ekonomska transformacija pospješuje tu fragmentaciju.
- -Razvojem društva stvara se jaz između onih koji brzo prihvataju nove tehnologije i onih koji u tome zaostaju. Te "digitalne podjele" trebaju biti uklonjene tako što će se omogućiti lakši pristup sektoru stručnog obrazovanja i obuke.
- -Procesi globalizacije nameću sve važnije pitanje "kako zadržati vlastiti indentitet" dok BiH postaje dio globalnog društva.
BiH se suočava sa značajnim izazovima po pitanju okoliša i na državnom i na međunarodnom nivou. Većina ljudi još uvijek nije svjesna efekata bližeg i šireg okruženja na našu okolinu.
Zbog visokog nivoa promjena koje su nastale usljed nekontrolisane sječe šuma, razvoja nekih biološko-hemijskih industrija i uvoza raznih roba biljnog i životinjskog porijekla naši ekosistemi postali su znatno ugroženiji.
Zaštita okoliša i promoviranje "čiste i zelene" države od nas zahtijeva da:
- -doprinesemo razumijevanju klimatskih promjena i da smanjimo lokalni utjecaj na tu promjenu,
- -smanjimo biološko-sigurnosne rizike u našim biološkim industrijama i prirodnim ekosistemima,
- -pomognemo građanima BiH da razviju svijest o važnosti zaštite okoliša i razumijevanje negativnih posljedica koje pojedine privredne i društvene aktivnosti imaju na nju.
Uspješan razvoj društva zasnovanog na znanju zavisi o modernoj "infrastrukturi" i njenim pripadajućim zakonima i institucijama. Objekti infrastrukture traže robe i usluge, podržavaju rad i vještine ljudi i omogućuju širenje ideja i znanja. Problemi infrastrukturalne prirode u BiH se odnose na:
- -promjene u šablonima pravljenja naselja koja utječu na gradsku infrastrukturu, posebno imigracije;
- -demografske trendove; sve veći broj penzioniranih ljudi zahtijeva različito planiranje gradova i naselja kako bi odgovorili na veću različitost u zajednicama i odražavali drugačiju vrstu životnih stilova; u slučaju mlađe populacije cilj je da se privuku i zadrže talentirani ljudi;
- -širok pristup internetu u cijeloj BiH;
- -razvoj legislativne infrastrukture (zakoni, načela i pravilnici) koji su u skladu sa evropskim i međunarodnim standardima i koji će omogućiti funkcionalnost savremenih poslovnih sektora i društva zasnovanog na znanju.
2.8. Inovacije
Kako bi se razvilo društvo zasnovano na znanju, građani BiH moraju sticati i primjenjivati svježe znanje i vještine u svojim aktivnostima i u svim segmentima društva. Trebamo multijezičko, potpuno pismeno društvo koje je sigurno u svoj indentitet, rezultate i svoje mjesto u svijetu.
Korištenje svih vrsta tradicija u BiH daje osnovu za sposobnost u primjeni inovacija. Moramo u potpunosti iskoristiti svježe znanje gdje god se ono može dobiti i postarati se da imamo pristup međunarodnom krugu znanja. Ali ipak, uvijek moramo raditi na sticanju novih znanja u područjima gdje mi, kao mlada država, možemo doprinijeti svijetu u cjelini, te tako jačati naše sposobnosti i položaj u međunarodnom obrazovanju i obuci i istraživačkoj zajednici.
Ljudi koji se ističu posebnim vještinama, koji su prilagodljivi, kao i institucije koje su spremne na saradnju ključni su u ovom procesu društvene transformacije. U konačnici, naš uspješni razvoj kao prosperitetnog i pouzdanog društva zasnovanog na znanju zavisit će od stavova naših ljudi.
Svi građani BiH moraju sebe vidjeti kao dio ekonomije i društva koji igra vitalnu ulogu na svjetskoj pozornici.
2.9. Cjeloživotno učenje (LLL)
Potrebe tržišta rada u kontekstu ekonomije zasnovane na znanju i ciljeva iz Lisabona na način na koji je procijenio CEDEFOP u Izvještaju o načelimaUčenje za zaposljenje. Drugi izvještaj o načelima stručnog obrazovanja i obuke u Evropi 2003. predviđa da "do 2010., skoro pola dodatnih poslova će zahtijevati ljude sa tercijalnim nivoom kvalifikacija, a tek nešto ispod 40% će zahtijevati više srednjoškolsko obrazovanje i samo 15% poslova će biti namijenjeno onima koji imaju osnovnu školu".
Na državnom nivou, tržište rada se suočava sa problemima koji zahtijevaju zajednički trud i resurse da bi se riješila sljedeća pitanja:
- -povećana nezaposlenost mladih,
- -dugoročna nezaposlenost,
- -nizak nivo participacije nezaposlenih u profesionalnim obukama: mjere profesionalne obuke se nalaze na drugom mjestu u ukupnim aktivnim mjerama,
- -nedovoljna finansijska sredstva i mjere fiskalne stimulacije koje se odnose na poslodavce i uposlenike u kontinuiranoj stručnoj obuci,
- -nedovoljno razvijen mehanizam definiranja plata za oslikavanje produktivnosti, nivoa kvalifikacija i regionalnih razlika,
- -nedovoljno praćenje utjecaja aktivnih mjera na ciljne grupe, koje je neophodno za obezbjeđivanje dobre baze podataka za planiranje mjera zapošljavanja,
- -neophodnost reorganizacije nadležnosti zavoda za zapošljavanje između regionalnog i lokalnog nivoa.
Na perspektivu cjeloživotnog učenja bitno utiče uloga stručnog obrazovanja i obuke, uključujući i srednje tehničko stručno obrazovanje koje obezbjeđuje širok spektar različitih kvalifikacija potrebnih u kontekstu cjeloživotnog učenja.
U planiranim procesima restruktuiranja ekonomskog sistema i sektora stručnog obrazovanja i obuke u BiH važan segment predstavljaju već postojeći stručni kadrovi za koje je neophodno obezbijediti princip cjeloživotnog učenja. U procese cjeloživotnog učenja moraju se uključiti i mladi ljudi, posebno oni koji su evidentirani kao nezaposleni. Tako će BiH postati mjesto gdje se pojedinci ohrabruju i podržavaju kako bi se lično razvijali, razvijali samopoštovanje, stvorili stvarnu potrebu za učenjem i mogućnostima zapošljavanja.
Ekonomski razvoj BiH zavisi od kvaliteta njenih ljudskih resursa. Korištenje tih resursa i ulaganje u njihovu kvalitetu primarni su činioci razvoja. Sistem cjeloživotnog obrazovanja osnovna je pretpostavka rasta i razvoja, te postaje nužan u vrijeme brzih promjena u potrebnim vještinama i znanjima. Restruktuiranje preduzeća radi konkurentnosti vrlo je važan dio privredne politike. Obrazovni sistem mora biti prilagođen i nuditi mogućnosti prekvalifikacije i dokvalifikacije.
U reformisanoj stručnoj školi, obrazovanje mladih ljudi bitno će se razlikovati od dosadašnjeg sistema u kojem su se mladi pripremali za samo jedno "zanimanje" ili kvalifikaciju. Princip cjeloživotnog učenja ruši te granice i omogućava generacijama svih uzrasta da, po kreditnom sistemu, obogaćuju svoja znanja i vještine povećavajući kompetencije, a samim tim i mogućnosti zapošljavanja. Inicijalno obrazovanje mora biti permanentno unapređivano, a svršeni učenici pripremljeni za permanentno cjeloživotno učenje ili za prekvalifikaciju kojom bi ostvario svoje interese i potrebe za radom.
3. Menadžment u stručnom obrazovanju
3.1. Raspodjela menadžmentske moći
Zakonima se utvrđuje djelokrug i odgovornost za upravljanje obrazovnim sistemom, naročito finansiranje obrazovanja, odnos škole i obrazovnih vlasti, odnos obrazovnih vlasti i škola prema društvenoj zajednici, partnerstva svih subjekata u obrazovanju, školskog menadžmenta i svih drugih pitanja od značaja za efikasno upravljanje obrazovnim sistemom.
Prema sadašnjoj situaciji u svim srednjim školama upravlja školski odbor, a rukovodi direktor. Školski odbor ima mandat i ovlaštenja organa upravljanja, a direktor poslovodnog organa i pedagoškog rukovodioca. U formiranju školskih odbora i izboru direktora još uvijek je odlučujuća uloga političkih stranaka, tako da se za članove školskog odbora i direktora škole ne biraju uvijek najbolji i najkvalitetniji nego podobni. Kao savjetodavni organi, u školi se formiraju Savjet roditelja i Savjet učenika škole.
Škola u kojoj se donose odluke i rješavaju konflikti kroz djelovanje i saradnju svih zainteresiranih strana (uprava, nastavnici, učenici, roditelji, društveni partneri) naziva se demokratskom školom. Ovakav model škole suprotan je klasičnom, hijerarhijskom, centralizovanom vođenju škole u kojoj direktor i nekoliko njegovih saradnika o svemu odlučuju bez vođenja šire rasprave i često bez uvažavanja prijedloga drugih.
Poboljšani rezultati učenja u demokratskom društvu, što i jeste glavni cilj obrazovanja, i efikasno upravljanje i rukovođenje kao preduslov za učešće ključnih aktera, predstavljaju rješenje koje dozvoljava ublažavanje asimetričnih informacija, bržu identifikaciju problema i potragu za boljim odgovorima. Postoje barem 4 uslova koje treba ispuniti u svrhu uspješnog razvoja VET-a bez obzira na stepen i vrstu decentralizovanih funkcija obrazovanja i obuke i raspodjelu uloga između VET-a i vlada: (1) poštovanje minimuma standarda kvalitete obrazovanja, (2) operativan sistem korporativne odgovornosti, (3) informacije prikupljene, analizirane i raspodijeljene kroz efikasan i pristupačan informacijski sistem, (4) efektivna saradnja zasnovana na participacijskom pristupu i koordinacijskim mehanizmima.
Menadžment u sektoru obrazovanja u cjelini, a posebno u VET sektoru, nije jasno definiran. Često se ne može uočiti razlika između funkcije menadžera i funkcije pedagoškog rukovođenja. Zbog toga je nephodno, u toku procesa reforme VET sistema, jasno definirati menadžera i menadžerski tim, kao i područje njihovih ovlaštenja i djelovanja. Funkcija rukovođenja srednjom stručnom školom svodi se uglavnom na pedagoško rukovođenje, što znači da direktor škole nema mogućnost bitnije utjecati na finansijske tokove školskog budžeta, pa čak ni na onaj dio koji se tiče komercijalnih aktivnosti škole. Direkor, kao menadžer, nije ovlašten da stimulativno nagrađuje najbolje nastavnike, da podupire stvaralaštvo i kreativnost nastavnika, a posebno ne učenika škole. Prema tome, u srednjoj školi se ne može ni govoriti o raspodjeli menadžerske moći jer ona objektivno i ne postoji.
3.2. Autonomija škola
Autonomija škola mora biti ostvarena kroz mnoge segmente obrazovanja, počevši od nastavnih planova i programa (kako je predloženo u prijedlogu Okvirnog zakona o VET-u u BiH), izbora direktora i zaposlenika, finansiranja i dr.
Prema Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, škola ima slobodu da kreira i realizira sadržaje prema potrebama lokalnog tržišta rada. Autonomija škola se ogleda i u pravu škola da se udružuju kako bi ostvarile zajedničke interese. Škole mogu obavljati i komercijalne aktivnosti, naročito u kontekstu stručne obuke, te koristiti stečene prihode saglasno zakonskim propisima. Autonomija škola ogleda se i u pravu organiziranja obuke odraslih osoba u okviru svojih verificiranih aktivnosti. Uz odobrenje mjerodavnih obrazovnih vlasti, škole mogu razvijati nove organizacijske oblike i nove pristupe u sadržaju i metodama stručnog obrazovanja.
Okvir za razvoj autonomije srednjih stručnih škola u BiH, koji je dat Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, u praksi je bitno sužen jer nisu u cijelosti usklađeni entitetski i kantonalni zakoni sa Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obazovanju. Pored toga, nižim zakonskim propisima nisu razrađeni dijelovi Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH koji bi bili operativni i primjenjivi u praksi. Zbog toga se događa da predstavnici organa školskih vlasti, prilikom kontrole rada škola, neposredno primjenjuju odredbe nižih zakona i pravilnika u skladu sa tim zakonima. To praktično znači da se načelne odredbe o autonomiji škola u određenim oblastima u skladu sa Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH ne primjenjuju u praksi. U daljoj reformi stručnog obrazovanja i obuke u BiH, usklađenost i međusobna zavisnost zakonskih i podzakonskih akata na području cijele BiH mora biti usaglašena.
3.3. Školski odbori
Prema Okvirnom zakonuOkvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Službeni glasnik BiH od 01. jula 2003. godine., školski odbor je odgovoran za utvrđivanje i sprovođenje politike škole, generalno rukovođenje radom škole i efikasno korištenje kadrovskih i materijalnih resursa škole.
Školski odbor, prema entitetskim i kantonalnim propisima i propisima Brčko Distrikta, ima od 5 do 13 članova.
Okvirni zakon propisuje da se članovi školskog odbora biraju iz reda:
- 1.osnivača,
- 2.radnika škole,
- 3.roditelja,
- 4.lokalne zajednice.
Sastav mora odražavati nacionalnu strukturu učenika i roditelja, školskog osoblja, općine, odnosno lokalne zajednice u kojoj se škola nalazi, u pravilu prema posljednjem popisu. Mandat traje 4 godine. Obavljanje dužnosti članova školskog odbora dobrovoljno je i bez naknade.
Iako je prema zakonu broj članova školskog odbora od 5 do 13, pokazalo se da školski odbori s velikim brojem članova nisu funkcionalni. Članovi školskih odbora, naročito oni izvan škole, su manje zainteresirani od samih radnika škole pa često i nisu prisutni. Osim kada se bira direktor ili neki radnik, u mnogim drugim prilikama teško je okupiti i kvorum jer su obično tu samo predstavnici iz škole. Delegirani članovi rijetko informiraju bazu koja ih je izabrala na tu dužnost, a još rjeđe traže od baze mišljenje o stajalištima za određena pitanja.
4. Finansiranje
4.1. Administrativno i finansijsko organiziranje
Srednje škole u Bosni i Hercegovini rade po važećim zakonima o srednjem obrazovanju i to:
- -Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH,
- -Zakonu o srednjem obrazovanju (svaki kanton ima svoj zakon koji bi trebao biti u skladu sa Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju)-10 kantonalnih zakona,
- -Zakonu o srednjem obrazovanju RS,
- -Zakonu o srednjem obrazovanju Distrikta Brčko.
Prema Ustavu BiH i Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, obrazovanje u FBiH je u nadležnosti kantona, a u Republici Srpskoj je centralizirano, kao i u Brčko Distriktu.
Finansiranje srednjih stručnih škola vrši osnivač škole. To podrazumijeva da se srednje stručne škole, kao javne ustanove u Federaciji BiH, finansiraju iz kantonalnih budžeta i budžeta općina, a u Republici Srpskoj iz budžeta entiteta i općina, dok se u Brčko Distriktu finansiraju iz budžeta Distrikta.
Iz proračuna za obrazovanje osiguravaju se sredstva za:
- -bruto plate zaposlenih,
- -naknade troškova zaposlenih,
- -materijalne troškove.
Sredstva za bruto plate utvrđuju se na osnovu broja zaposlenih radnika po strukturi i vrstama poslova, koeficijenata vrijednosti pojedinih poslova, minulog rada zaposlenih i osnovice za obračun plata. Svojim Godišnjim programom rada svaka škola utvrđuje broj zaposlenih po strukturi i vrstama poslova, a na osnovi pedagoških standarda i normativa.
Naknade troškova zaposlenim obuhvataju sredstva za prevoz zaposlenih, za topli obrok, otpremninu prilikom odlaska u penziju, novčanu pomoć za slučaj smrti ili teže bolesti radnika te člana uže porodice, regres za godišnji odmor, naknade za jubilarne nagrade i drugo u skladu s propisima.
Sredstva za materijalne troškove obuhvataju:
- -sredstva neposredno vezana za proces rada tj. izvođenje nastave,
- -sredstva za utrošak energije, vode, grijanja, PTT usluga i sl.,
- -sredstva za održavanje higijene u nastavi,
- -sredstva za kancelarijski materijal i pribor,
- -sredstva za tekuće održavanje nastavnih sredstava, opreme i zgrada,
- -osiguranje imovine i lica.
Prilikom nabavke opreme i drugih sredstava za potrebe škole mora se poštivati regulativa Zakona o javnim nabavkama. Ovaj Zakon ima za cilj unapređenje odgovornosti trošenja javnog novca.
U većini škola praktičnu nastavu učenici obavljaju u ustanovama i firmama i neke škole nadoknađuju troškove imenovanim mentorima u tim firmama i ustanovama kojima su povjereni učenici.
4.2. Izvori finansiranja
Finansiranje srednjh stručnih škola u RS, čiji je osnivač Vlada, vrši se iz:
- -budžeta Republike Srpske (plate zaposlenih, naknade zaposlenim, takmičenja i dio sredstava za investicije),
- -budžeta općina i gradova (materijalni troškovi),
- -drugih izvora (razne donacije, grantovi, prihodi ostvareni prodajom usluga i proizvoda).
Finansiranje srednjh stručnih škola-javnih ustanova u Federaciji BiH vrši se iz:
- -budžeta kantona na osnovu Kriterijuma finansiranja, koje na prijedlog ministra donosi vlada kantona, i budžeta općina,
- -drugih izvora (razne donacije, grantovi, prihodi ostvareni prodajom usluga i proizvoda).
Finansiranje srednjh stručnih škola u Brčko Distriktu vrši se iz:
- -budžeta Brčko Distrikta,
- -drugih izvora (razne donacije, grantovi, prihodi ostvareni prodajom usluga i proizvoda).
4.3. Komercijalne aktivnosti stručnih škola
Srednje stručne škole u BiH, u skladu sa zakonom, mogu sticati prihode iz sljedećih izvora:
- -prodajom intelektualnih i drugih usluga, kao i prodajom proizvoda,
- -participacijom učenika,
- -od zakupa prostora škole.
U Federaciji BiH, sredstva koje škola-javna ustanova sama stekne (vanbudžetska sredstva) na bilo koji prethodno spomenuti način posebno se evidentiraju i koriste u skladu sa Pravilnikom o načinu sticanja i raspoređivanja prihoda ostvarenog komercijalnim poslovanjem škole, koji donosi Vlada kantona na prijedlog ministra, sa pravilima škole, godišnjim programom rada škole i finansijskim planom škole.
Škola u Republici Srpskoj koja sama ostvari sredstva od prodaje proizvoda, koje naprave učenici za vrijeme nastave, evidentira ta sredstva posebno i ostatak ostvarenih sredstava koristi isključivo za finansiranje učeničkih organizacija, učeničkih ekskurzija, nagrada i za pomoć bolesnim i materijalno ugroženim učenicima (čl. 138 Zakona o srednjoj školi).
Škole u Brčko Distriktu ostvarene prihode uplaćuju na jedinstveni račun Vlade Brčko Distrikta i raspoređuju se u skladu sa pavilnicima o sticanju i raspodjeli prihoda.
Prodaja intelektualnih i drugih usluga i prodaja proizvoda škola mora se vršiti u okviru praktične obuke učenika, a na osnovu nastavnog plana i programa, da se ne bi poremetio kvalitet obrazovanja učenika.
Neke škole ostvaruju prihod participiranjem učenika, naplaćujući učenički (nastavni) materijal koji učenici koriste u praktičnoj nastavi, a negdje učenici plaćaju i kolektivnu štetu.
Iz gore navedenog vidi se da je srednjim stručnim školama u BiH dozvoljeno i omogućeno da djeluju na komercijalnom tržištu i da ostvaruju vlastita finansijska sredstva, ali u praksi, u nekim kantonima i općinama, srednje stručne škole ne mogu u punom kapacitetu i potpuno autonomno raspolagati tim sredstvima.
Raspoređivanje prihoda ostvarenih komercijalnim poslovanjem vrši se u skladu sa Pravilnikom o načinu sticanja i raspoređivanja prihoda komercijalnim poslovanjem, koji donose vlade kantona, entiteta i distrikta, a kojima nisu jasno utvrđeni slučajevi i načini ostvarivanja takvog prihoda kao ni njihovo raspoređivanje (na koji je način ostvaren prihod-prodaja usluga i proizvoda ili je ostvaren zakupom prostora škole), kao i specifičnosti škole.
Škole raspolažu i budžetskim i vanbudžetskim sredstvima u skladu sa Zakonom o trezorskom poslovanju.
Prednosti komercijalnih aktivnosti škole:
- -racionalno korištenje kapaciteta radionica, laboratorija i kabineta,
- -učenici ostvaruju praktičnu nastavu u simuliranim uslovima kao u preduzeću,
- -proizvodi podliježu kontroli kvaliteta,
- -komercijalna proizvodnja podstiče učenike na kvalitetniji odnos prema radu,
- -stečeni prihodi, iako nisu stalni, u znatnoj mjeri poboljšavaju opći standard škole i učenika.
Slabosti komercijalnih aktivnosti:
- -u BiH propisi nisu dovoljno stimulativni za komercijalne aktivnosti,
- -teško je utvrditi odnos odgojno-obrazovnog dijela praktične nastave i proizvodnje, a da se pri tome ne utiče na kvalitet nastave,
- -komercijalne aktivnosti škole zahtijevaju da nastavnici praktične nastave raspolažu dodatnim kompetencijama,
- -škola je dužna obezbijediti prateće službe i pravilno poslovanje.
4.4. Mehanizmi za distribuciju fondova
Srednje stručno obrazovanje je integralni dio obrazovnog sistema. Međutim, samo stručno obrazovanje, kroz kontinuirano obrazovanje i obavljanje prakse iz određenih zanimanja, omogućava aktivno uključivanje završenih učenika u privredu.
Srednje stručno obrazovanje ima složenije nastavne planove i programe. Pored općeobrazovne nastave u većem procentu je zastupljena stručnoteorijska i praktična nastava (60-70%). Prema tome, struktura rada u nastavi i obuci bitno se razlikuje od onih u općim srednjim školama, kao i obaveza stalnog usklađivanja nastavnih planova i programa sa tržištem rada. Iz navedenog proizilazi da za finansiranje rada stručne škole treba izdvojiti više sredstava.
Finansiranje rada škola vrši se u skladu sa Pedagoškim standardima i normativima za srednje obrazovanje kojim se utvrđuju:
- -elementi razvijenosti, veličina škole prema vrsti škole, školski prostor, nastavna sredstva, učila i školski namještaj,
- -oblici rada, broj učenika u odjeljenju, klasi, grupi, laboratorijskom, praktičnom i proizvodnom radu,
- -broj i struktura nastavnog kadra,
- -norma časova, priprema za vaspitno-obrazovni rad i ostali zadaci nastavnika u okviru radne sedmice,
- -broj i struktura saradnika u nastavi,
- -broj i struktura rukovodnog osoblja,
- -broj i struktura pomoćnog i tehničkog osoblja,
- -broj i struktura administrativno-finansijskog osoblja.
Raspodjela budžetskih sredstava vrši se odlukom vlada kantona, entiteta i distrikta a zavisno od prioriteta. Mjerilo raspodjele budžetskih sredstava prema školama je broj odjeljenja. Ne utvrđuju se stvarne potrebe škola za materijalnim sredstvima potrebnim za obuku određenih zanimanja i njihovih specifičnosti.
Škole bi trebale dobivati "blok grantove", koje podupire zakon koji propisuje autonomiju školskih odbora u trošenju sredstava na budžetske tačke unutar određene margine, te time podržava postizanje razvojnih ciljeva u školama i prema broju učenika. Raspodjela sredstava će se zasnivati na proporcionalnom finansiranju u zavisnosti od broja učenika i komplementarnog finansiranja u zavisnosti od razvojnog školskog plana. Škole trebaju biti u mogućnosti da koriste svoje vlastite prihode u svakoj fiskalnoj godini.
Ono što predstavlja izazov u ovakvim okolnostima jeste adekvatan model raspodjele resursa koji će resurse podijeliti na pravičan i transparentan način, i koji će osigurati da škole imaju "globalni budžet" koji im omogućuje da ti resursi ispune jedinstvenu mješavinu potreba za učenjem na lokalnom nivou.
Grantovni pristup (darovanje) koji podržava rezultate rada može pomoći povećanju kapaciteta na školskom nivou ako se dosljedno poštuju dogovorene podjele funkcija. Npr., ako se BiH odluči za pristup Evropskoj uniji i odluči da Evropa prizna njene profesionalne kvalifikacije, onda se škole treba da ohrabre da razviju "originalne" nastavne planove i programe prema nacionalnoj ili dogovorenoj listi stručnosti iz ekonomskog sektora koja se treba napraviti tokom programa obuke, a vezana je za specifične kvalifikacije. S tim u vezi, pilot Savjetodavno vijeće VET-a koje je uspostavljeno prema EU VET programu treba igrati ulogu u procesu odabira za dodjelu grantova.
Važna implikacija jeste da rukovodioci na centralnom nivou treba da razviju kapacitete u odlučivanju o mehanizmu raspodjele koji pruža resurse na način koji odražava jedinstvenu mješavinu potreba koje možemo vidjeti u različitim školama. Školski rukovodioci moraju razviti kapacitet za planski budžet koji osigurava zadovoljenje prioritetnih školskih potreba rješavanje centralno određenih prioriteta.
Jedan problem, također obrađen u sljedećoj preporuci o jačanju jednakosti, odnosi se na administrativne suprotnosti u trošenju na VET. Stoga, preporučujemo da se donese odluka o minimalnim standardizanovim uslovima za učenje, kao minimalni zahtjev, a vezano za svaku kvalifikaciju kada je VET izvođač, bilo javni ili privatni, ovlašten da da ili naknadno odluči o raspodjeli sredstava.
Procjena uslova učenja je dio sistema kvalitetnog rukovođenja i treba uticati na odluke koje osiguravaju pružanje i kapacitet VET-a u skladu sa potrebama tržišta rada.
Ovo su dugoročna ostvarenja, ali stara oprema ne može biti zamijenjena sve dok se u zemlji ne donesu jasne i dugoročne strategije. Razlog je taj što je oprema skupa i ne može se nabavljati na godišnjoj osnovi.
4.5. Finansijska efikasnost srednjeg stručnog obrazovanja
Zbog velikog broja mješovitih škola, i zato što administrativni nivoi vlasti ne vode zasebno troškove za opće i srednje stručno obrazovanje nije moguće izdvojeno pokazati troškove samo srednjeg stručnog obrazovanja. Zbog toga je dat pregled troškova za redovno srednje obrazovanje u cjeliniKorišteni podaci iz Funkcionalnog pregleda sektora obrazovanja u BiH.
Prema podacima ministarstava obrazovanja, najveća izdvajanja su za plate i naknade zaposlenima i ona iznose: u RS 94,7% od ukupnih izdvajanja za srednje obrazovanje, u Sarajevskom kantonu 74,7% i u Zeničko-dobojskom kantonu 86,3%. Izdvajanja za kapitalne investicije su neznatna i ona iznose od 0,03% u RS do 3,3% u Sarajevskom kantonu. Ovako mala izdvajanja za kapitalna ulaganja negativno utiču na uslove rada u školama, a time i na kvalitet obrazovanja.
Isto tako, značajno se razlikuju i troškovi izdvajanja po učeniku. Prosječni troškovi po učeniku za cijelu BiH iznose 1.118 KM. Troškovi po učeniku u RS iznose 673,00 KM, u FBiH prosječni troškovi su 1.281 KM (najniži su u Srednjebosanskom kantonu u iznosu od 951,00 KM, a najviši su u Sarajevskom kantonu i iznose 1.885 KM); u Brčko Distriku oni iznose 2.334 KM. Najmanji i najveći troškovi razlikuju se za oko 2 puta. Ove razlike najvećim dijelom dolaze zbog razlika u platama nastavnika i zaposlenih u pojedinim kantonima, entitetima i Brčko Distriktu.
Prosječan broj učenika po jednoj školi u BiH je 577 učenika, ali među entitetima i samim kantonima postoji razlika u veličini srednjih škola. Srednje škole u RS imaju u prosjeku 606 učenika, u FBiH taj broj iznosi 557 učenika, a u Brčko Distriktu 956 učenika. Razlika između kantona u FBiH je značajna, tako da je u Posavskom kantonu prosječan broj učenika po srednjoj školi 932, a u Kantonu 10 taj broj je 334 učenika.
Mreža srednjih stručnih škola je uglavnom naslijeđena iz prijeratnog perioda i nije usklađena s potrebama tržišta rada. U užem okruženju postoji više istih vrsta škola koje obrazuju ista zanimanja, što nije usklađeno sa potrebama tržišta rada. Osim toga, na malom području u više škola obrazuju se učenici istih zanimanja. To zahtijeva da svaka od tih škola ima opremu i nastavna sredstva za to zanimanje, a koje nije u potpunosti iskorišteno. Također, u nekim kantonima i dalje su nastavile da rade neke stručne škole koje obrazuju zanimanja koja tržište rada uopće ne treba (uništena privreda).
Prema zakonu o srednjoj školi, osnivač je dužan da obezbijedi uslove u trenutku kada se škola osniva, tj. da obezbijedi objekat, opremu i nastavni kadar. U BiH je praksa da osnivač dalje ne prati razvoj škole i uopće ne vodi brigu o obnavljanju opreme. Ministarstva obrazovanja i nauke planiraju kapitalne izdatke za potrebe škola u skromnom iznosu, a ta sredstva škole mogu koristiti samo na osnovu posebnih zahtjeva (konkursa).
Loša privredna situacija, te neriješen status i obaveza preduzeća koja primaju učenike na praksu, doveli su do toga da se mnoga preduzeća sve teže odlučuju na prijem učenika na praktičnu nastavu.
Nedostaci koji utiču na finansijsku efikasnost u srednjem stručnom obrazovanju su:
- -veliki broj zakona koji regulišu obrazovanje u BiH,
- -visok procenat učešća sredstava za obrazovanje u ukupnom bruto nacionalnom proizvodu, ali ipak ta sredstva su nedovoljna za kvalitetno obrazovanje jer je BNP nizak,
- -finansiranje stručnih škola je složenije i skuplje od općeg obrazovanja,
- -model finansiranja nema strategijsku nego operativnu ulogu,
- -mreža škola nije racionalna što poskupljuje finansiranje,
- -školski kapaciteti nisu u potpunosti iskorišteni.
Problemi koji su se pojavili u trezorskom poslovanju su:
- -vanbudžetska sredstva nisu na raspolaganju školama u svakom momentu kad se za njih ukaže potreba,
- -škole nemaju punu autonomiju u raspolaganju vanbudžetskim sredstvima, tj. ne mogu prebacivati sredstva sa pozicije na poziciju prema trenutnim potrebama škole.
5. Razvoj nastavnih planova i programa i certifikacija
Prve zajedničke aktivnosti na reformi stručnog obrazovanja i obuke u Bosni i Hercegovini su počele 1998. godine u okviru Phare VET programa. U Zelenom papiruZeleni papir donesen u okviru Phare VET projekta 2000.godine, a predstavlja skup preporuka za sprovođenje određene politike koji je poslije razmatranja prihvaćen od strane ključnih predstavnika iz oba entiteta i sva tri konstitutivna naroda., koji je pripremalo 40 ključnih aktera iz BiH uz pomoć međunarodnih stručnjaka, utvrđeno je da su postojeći nastavni planovi i programi zastarjeli, preobimni i nefleksibilni i da je neophodno pristupiti izradi novih nastavnih planova i programa prema sljedećim smjernicama:
- -izvršiti racionalizaciju nomenklature,
- -donijeti okvire, odnosno stručne i obrazovne standarde za srodna zanimanja,
- -primijeniti modularnu metodologiju u razvoju novih nastavnih planova i programa,
- -nastavne planove i programe razvijati u skladu sa standardima zanimanja dogovorenim sa predstavnicima poslodavaca i tržišta rada,
- -jedna od glavnih karakteristika novih nastavnih planova i programa mora biti fleksibilnost, odnosno mogućnost bržeg prilagođavanja promjenama,
- -standardi zanimanja i novi nastavni planovi i programi treba da budu uporedivi i kompatibilni programima zemalja Evropske zajednice, i
- -uspostaviti sistem eksterne evaluacije i ocjenjivanja sa ciljem kontrole kvaliteta u stručnom obrazovanju i obuci.
Promjene u društveno-ekonomskom sistemu, razvoj novih tehnologija, pripreme za ulazak u evropske integracije, stvaranje zajedničkog okvira nastavnih planova i programa za oba entiteta, pripreme za učenje tokom cijelog života, odgovor na potrebe promjena tržišta rada i povećanje potencijala prohodnosti radne snage, razlozi su koji su doveli do uvođenja novih nastavnih planova i programa za srednje stručno obrazovanje.
U novim nastavnim planovima i programima težište se stavlja na ostvarivanje utvrđenih standarda zanimanja, odnosno ciljeva i rezultata učenja, koji se zasnivaju na stečenim kompentencijama. Rezultati promjena moraju odražavati šire društvene potrebe i omogućavati mladim ljudima da se zapošljavaju i dalje stručno usavršavaju.
Uz promjene standarda zanimanja, novih nastavnih planova i programa, obezbjeđenja kvaliteta putem eksterne evaluacije i ocjenjivanja, važno je izvršiti promjene u području izdavanja certifikata, svjedočanstava i diploma. Kontrolu nad certifikatima treba da imaju nadležna ministarstva, a certifikati moraju biti priznati na području cijele Bosne i Hercegovine.
5.1. Metodologija
U stručnom obrazovanju i obuci u Bosni i Hercegovini trenutno se primjenjuje nekoliko vrsta nastavnih planova i programa. Jedan dio tih programa se zadržao iz perioda prije 1992. godine, jedan dio je nastao u periodu 1992-1995., zatim u periodu 1995-1998. i na kraju su u primjenu ušli, od 2000. godine, nastavni planovi i programi razvijeni po modularnoj tehnologiji u okviru Phare VET programa. Zatim su, u Republici Srpskoj, razvijeni nastavni planovi i programi po metodologiji korištenoj za izradu nastavnih planova i programa u Phare VET projektu.
Zbog stalnog napretka tehnologije, naročito u oblasti telekomunikacija, mobilnih i bežičnih tehnologija, informacionih sistema, transporta i menadžmenta organizovanog preko računara, javlja se potreba za stalnim promjenama u obrazovanju. Fleksibilnost u pogledu vještina, znanja, stavova i vrijednosti postaje ključni zahtjev za svaku uspješnu profesionalnu organizaciju ili sistem. Očigledno je da će samo neki pojedinci ostati u prvom zanimanju stečenom u školi cijeli radni vijek. Mogućnost da se stiču nova znanja i vještine i prelazak s jedne na drugu profesiju su nove mjere kvalifikacije za skoro sve tokove života. Zbog neprekidne reforme obrazovnog sistema u većini tih zemalja osjete se posljedice ovih promjena.
Dosadašnja iskustva iz implementacije projekta Phare VET programa pokazala su sljedeće prednosti modularnih nastavnih planova i programa u odnosu na tradicionalne:
- -kratke, zaokružene cjeline koje obezbjeđuju motivaciju,
- -fleksibilani su,
- -prenosivi su,
- -u liniji su sa mnogim evropskim stručnim programima,
- -dozvoljavaju ponovno uključivanje u školovanje,
- -omogućuju integraciju i veze među nastavnim planovima i programima,
- -omogućuju raznolikost načina i tehnika ocjenjivanja,
- -omogućuju obuku izvan škole,
- -učenje je zasnovano na razvijanju sposobnosti,
- -omogućuju dobijanje potvrda za stečenu obuku,
- -omogućuju stalni razvoj nastavnih planova i programa i brzo reagovanje na promjene u društvu i tehnologiji,
- -promoviraju ideju učenja kroz cijeli život.
Modularni nastavni planovi i programi imaju i određene nedostatke kao što su: kruta struktura, komplikovana administracija u praćenju napretka učenika, nedostatak iskustva u pristupu, zahtijeva dodatnu obučenost nastavnika, nedostatak opreme i nastavnih sredstava, ali u poređenju sa klasičnim nastavnim planovima i programima imaju više prednosti.
5.2. Odnos općeobrazovnih, stručnoteorijskih i praktičnih komponenata
U tradicionalnim nastavnim planovima i programima, odnos između općeobrazovnih, stručnoteorijskih i praktičnih znanja ide na štetu praktičnih znanja. Ovaj odnos je uvijek bio tema za duge rasprave između onih koji zagovaraju veće učešće općeg obrazovanja i onih koji se zalažu za programe u kojima će težište biti na stručnoj teoriji i praktičnoj nastavi.
Odnos općeg i stručnog dijela ne može se za svaki program unaprijed utvrditi iz prostog razloga što se nastavni planovi i programi moraju razvijati na osnovu postavljenih standarda znanja, vještina i kompentencija. U nekim zanimanjima je potrebno za praktičnu obuku znatno više vremena nego u drugom zanimanju iz iste familije zanimanja (primjer: kuhar i konobar). Zbog toga se utvrđivanju odnosa općeg i stručnog mora pokloniti izuzetna pažnja.
Također, ne treba zanemariti činjenicu da od odnosa općeg i stručnog dijela nastavnog plana i programa zavisi uspješnost vertikalne prohodnosti učenika, odnosno nastavak školovanja na univerzitetima.
5.3. Horizontalna i vertikalna prohodnost
Nastavni planovi i programi urađeni po modularnoj metodologiji treba da omoguće horizontalnu i vertikalnu prohodnost u okviru jedne struke ili više struka. Modularni nastavni planovi i programi omogućit će pokretljivost učenika na teritoriji Bosne i Hercegovine bez polaganja dopunskih ispita u okviru iste struke i istog zanimanja.
Novi, modularni nastavni planovi i programi treba da omoguće upis učenika na visokoškolske ustanove i da certifikati koji se izdaju u srednjim stručnim školama budu vrednovani pri upisu na iste.
Učenicima koji žele da mijenjaju struku ili zanimanje mora se omogućiti da zadovolje svoje želje uz minimalno polaganje razlike modula u okviru iste struke, odnosno omogućiti im da po završetku jednog zanimanja što lakše dođu do drugog koje im omogućuje zaposlenje.
Problem vertikalne i horizontalne prohodnosti treba dodatno da definiše Agencija za obrazovanje na osnovu okvira državnih kvalifikacija (NQF). Problem vertikalne i horizontalne prohodnosti trebalo bi riješiti donošenjem modularnih nastavnih planova u naredne 4 godine, kada bi trebalo završiti NPiP-e za sva zanimanja i sve godine učenja.
5.4. Oprema i nastavni materijali
Trenutno stanje pokazuje da su srednje stručne škole različito opremljene. Najveći dio srednjih stručnih škola u Bosni i Hercegovini je neopremljen za struke i zanimanja koja trenutno obrazuju u svojim školama (trka za atraktivnim zanimanjima za koja škole nemaju uslova, zbog upisa učenika, a oprema koja je nabavljena za verifikaciju škole u prethodnom periodu ostaje neiskorištena), ili je djelimično i neadekvatno opremljen. U školama se postojeća oprema neracionalno koristi zbog određenih zakonskih rješenja koja nisu stimulativna za srednje stručne škole. Zakon o trezoru ne stimuliše srednje stručne škole da se zalažu za sticanje vlastitih prihoda, jer u sadašnjim uslovima rada trezora nemaju mogućnosti da raspolažu sredstvima onog momenta kad su im potrebna, niti imaju iskustva u kvalitetnom planiranju pa se dešava da i ako imaju sredstava ne mogu s njima raspolagati. Treba omogućiti školama da imaju autonomiju raspolaganja sredstvima koja ostvaruju kroz praktičnu nastavu, a raspodjelu sredstava riješiti kroz pravilnik na nivou škole. Najveći dio ostvarenih sredstava kroz praktičnu nastavu trebao bi ići na poboljšanje uslova za izvođenje nastave.
Razvoj stručnog obrazovanja i obuke zahtijeva modernizaciju opreme i nastavnih sredstava u stručnim školama. Različiti faktori utiču na obim i nivo opremljenosti: spremnost i mogućnost lokalne zajednice, učešće i angažiranje poslodavaca i kompanija i sposobnost školskih kolektiva. Bez obzira na pojedinačne primjere nekih škola koje su opremljene od strane donatora, Phare VET programa i sl., većina škola nije adekvatno opremljena i ne mogu da prate ubrzan razvoj tehnologija koje su ključ veće produktivnosti u modernoj ekonomiji. Zbog toga se u opremanje škola moraju uključivati svi socijalni partneri, posebno poslodavci i kompanije, mala i srednja preduzeća, državne institucije i sl.