Aktio

BOSNA I HERCEGOVINA UPRAVA ZA INDIREKTNO OPOREZIVANJE

Uputstvo o utvrđivanju carinske vrijednosti

Na osnovu člana 15. Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje ("Službeni glasnik BiH", broj 89/05) i člana 61. stav 2. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02), direktor Uprave za indirektno oporezivanje donosi

UPUTSTVO
O UTVRĐIVANJU CARINSKE VRIJEDNOSTI

DIO PRVI - UVODNE I ZAJEDNIČKE ODREDBE

Član 1.

Ovim Uputstvom bliže se propisuje način utvrđivanja carinske vrijednosti, u skladu sa Sporazumom Svjetske trgovinske organizacije (WTO) o primjeni člana VII Općeg sporazuma o tarifama i trgovini (GATT).

Član 2.

Utvrđivanje carinske vrijednosti robe regulirano je:

  • a)
    odredbama člana 25. do 33. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 57/04 i 51/06), (u daljnjem tekstu: Zakon) i
  • b)
    odredbama člana 60. do 92. Odluke o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 63a/04 i 60/06), (u daljnjem tekstu: Odluka), koje uključuju i Priloge 11. do 14. Odluke.

DIO DRUGI - CARINSKA VRIJEDNOST I METODE UTVRĐIVANJA CARINSKE VRIJEDNOSTI

GLAVA I - ZAJEDNIČKE ODREDBE

Član 3.

Carinska vrijednost je vrijednost robe koja je prihvaćena ili utvrđena od strane carinskih organa i na koju se nakon potrebnih prilagodbi, primjenjuju stope iz Carinske tarife Bosne i Hercegovine.

Član 4.

(1) Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o primjeni člana VII Općeg sporazuma o tarifama i trgovini (GATT) određuje da se carinska vrijednost uvezene robe utvrđuje korištenjem jedne od šest metoda utvrđivanja carinske vrijednosti, koje moraju biti primijenjene sljedećim redoslijedom:

  • a)
    Metod 1: metod transakcijske vrijednosti,
  • b)
    Metod 2: transakcijska vrijednost jednake robe,
  • c)
    Metod 3: transakcijska vrijednost slične robe,
  • d)
    Metod 4: metod odbijanja (cijena po jedinici mjere)
  • e)
    Metod 5: proračunata vrijednost, i
  • f)
    Metod 6: rezervni metod (raspoloživi podaci).

(2) Carinska vrijednost se utvrđuje korištenjem metoda transakcijske vrijednosti (cijena koja je stvarno plaćena ili se trebala platiti za robu koja se prodaje za izvoz u zemlju uvoza).

(3) U slučajevima kada se metoda transakcijske vrijednosti smatra neprimjenjivom, carinski organi dužni su navesti razloge neprimjenjivosti metode transakcijske vrijednosti.

GLAVA II - UTVRĐIVANJE CARINSKE VRIJEDNOSTI NA OSNOVU METODA TRANSAKCIJSKE VRIJEDNOSTI

Član 5.

(1) Transakcijska vrijednost je cijena stvarno plaćena ili plativa za robu kada se prodaje za izvoz u zemlju uvoznicu, prilagođena u skladu sa odredbama člana 29. i 30. Zakona.

(2) Cijena stvarno plaćena ili plativa jeste ukupno plaćanje koje je izvršio ili treba da izvrši kupac prodavcu ili u korist prodavca za uvezenu robu i uključuje sva izvršena plaćanja kao uvjet za prodaju uvezene robe od strane kupca prodavcu ili od strane kupca trećoj strani da bi ispunili obavezu prodavca.

(3) Carinska vrijednost uvezene robe je transakcijska vrijednost robe kojoj se određuje carinska vrijednost ako su svi uvjeti ispunjeni.

Član 6.

(1) Metod transakcijske vrijednosti odgovara principu slobode sporazuma u trgovini.

(2) Kupoprodajni ugovor podrazumijeva razmjenu roba, usluga ili imovine između prodavca (ili trgovca) i kupca (ili naručioca) po dogovorenoj vrijednosti u novcu (ili ekvivalentu novca) koja je plaćena ili sa obećanjem da će ista bili plaćena.

(3) Ugovor nema propisane forme.

(4) Ugovor o kupoprodaji mora se odnositi na robu, tj. na pokretnu robu, uključujući i električnu energiju, kao vrstu robe, radi utvrđivanja carinske vrijednosti.

(5) Ugovor mora biti zaključen prije nastanka carinskog duga.

(6) Prodajom se neće smatrati sljedeće:

  • a)
    filijala ili predstavništvo koje vrši uvoz iz centralnog ureda,

(Kako bi se primijenio metod transakcijske vrijednosti, mora postojati prodaja za izvoz. U okolnostima u kojima se vlasništvo nad robom ne mijenja, npr. izvoznik isporučuje robu sopstvenom zaposleniku, filijali ili predstavništvu koji nemaju ovlaštenje da sami sklapaju ugovor, neće se smatrati da je došlo do prodaje).

  • b)
    slobodne pošiljke,
  • c)
    ugovori za iznajmljivanje ili lizing.

Član 7.

(1) Uvjeti za korištenje metoda transakcijske vrijednosti su:

  • a)
    mora postojati podatak o prodaji za izvoz u zemlju uvoznicu, koji se dokazuje komercijalnom fakturom, ugovorom, narudžbenicom, i drugim dokumentima sličnog sadržaja;
  • b)
    za kupca ne smiju postojati nikakva ograničenja u vezi raspolaganja ili korištenje robe, osim ograničenja koja:
    • 1)
      su nametnuta ili zahtijevana zakonom ili od strane vlasti u zemlji uvoznici (npr. licenca, krajnji korisnik, itd.),
    • 2)
      ograničavaju geografsko područje u kojem se roba može preprodavati, ili
    • 3)
      bitno ne utiču na vrijednost robe (npr. prodavanje ili izlaganje automobila prije fiksnog datuma koji predstavlja početak godine modela);
  • c)
    prodaja ili cijena ne smije da podliježe nekom uvjetu ili naknadi čija se vrijednost ne može odrediti u odnosu na robu kojoj se određuje carinska vrijednost.

Primjer 1.

Prodavac uspostavlja cijenu uvezene robe pod uvjetom da kupac također kupi drugu robu u određenim količinama.

Primjer 2.

Cijena uvezene robe ovisi od cijene ili cijena po kojima kupac prodaje drugu robu prodavcu.

Primjer 3.

Cijena je utvrđena na osnovu plaćanja nevezanog za uvezenu robu, kao što je slučaj gdje su uvezeni poluproizvodi koje je isporučio prodavac, pod uvjetom da će primiti određenu količinu gotovih proizvoda (ukoliko se vrijednost gotovog proizvoda može odrediti, taj će se iznos smatrati dijelom stvarno plaćene ili plative cijene).

  • d)
    neće direktno ili indirektno pripasti prodavcu nikakav dio profita od bilo kakve naknadne preprodaje, raspolaganja robom ili njenog korištenja od strane kupca, osim ako se ne može napraviti odgovarajuća kompenzacija u skladu sa odredbama člana 29. Zakona, stoga je potrebno obezbijediti dovoljno informacija, kako bi se omogućila tačna prilagodba bilo koje takve dobiti;
  • e)
    kupac i prodavac nisu povezani, ili ukoliko je to slučaj, ova okolnost neće uticati na cijenu, a ukoliko su kupac i prodavac povezani, bit će ispitane okolnosti koje utiču na prodaju, a transakcijska vrijednost prihvaćena pod uvjetom da ta veza nije imala uticaja na cijenu, a ako na osnovu informacija dostavljenih od strane uvoznika, ili na drugi način, carinski organi imaju osnovu za razmatranje u kolikoj je mjeri taj odnos uticao na cijenu, obavijestit će uvoznika o osnovi svojih sumnji, te će se uvozniku dati odgovarajuća prilika da odgovori na to.
    • 1)
      Uvoznik naročito mora dokazati da:
      • -
        veza nije uticala na stvarno plaćenu ili plativu cijenu, ili
      • -
        da transakcijska vrijednost približno odgovara jednoj od takozvanih kontrolnih vrijednosti:
      • -
        transakcijska vrijednost između kupca i prodavca iste ili slične robe za izvoz u BiH, koji nisu ni u kakvoj posebnoj vezi,
      • -
        carinska vrijednost iste ili slične robe, kao što je propisano članom 27. stav 2. tačka c) Zakona,
      • -
        carinska vrijednost iste ili slične robe, kao što je propisano članom 27. stav 2. tačka d) Zakona.
    • 2)
      Ukoliko davalac izjave u svojoj izjavi ospori da su prodavac i kupac u vezi, carinski organi će generalno prihvatiti tu izjavu bez daljnjeg ispitivanja, osim ako se ne pojavi opravdana sumnja, koja može nastati iz sljedećih razloga:
      • -
        zbog imena prodavca i kupca,
      • -
        ukoliko postoje indikacije u dokumentima (naprimjer: upotrijebljeni su pojmovi poput cijena inter-kompanije, transfer cijena ili cijena netinga / saldiranja),
      • -
        carinski organi raspolažu posebnim informacijama.

Član 8.

(1) U slučaju sukcesivnih prodaja ukoliko se prije utvrđivanja vrijednosti robe prijavi cijena koja se odnosi na prodaju izvršenu prije poslijednje prodaje, a na osnovu koje je roba unesena u carinsku teritoriju Bosne i Hercegovine, deklarant mora dokazati da je ova prodaja robe izvršena u svrhu izvoza BiH.

(2) U cilju dokazivanja da je prodaja robe izvršena u svrhu izvoza u dotičnu carinsku teritoriju deklarant kao valjan dokaz može priložiti, između ostalih, i sljedeće:

  • a)
    ugovorni dokumenti koji jasno ukazuju na namijenjenost robe za tržište Bosne i Hercegovine,
  • b)
    da je roba proizvedena isključivo za kupca u Bosni i Hercegovini,
  • c)
    da roba nosi oznaku koja se koristi ili je propisana isključivo za domaće tržište Bosne i Hercegovine,
  • d)
    da je roba proizvedena u skladu sa karakteristikama primjenjivim jedino u Bosni i Hercegovini,
  • e)
    da kupac naručuje robu od trgovca posrednika, koji naknadno lično naručuje proizvodnju robe u inostranstvu, tj. proizvođač u inostranstvu direktno isporučuje robu kupcu.

(3) Dokaz na datim izjavama, u slučajevima navedenim u stavu (2) ovog člana, mora zadovoljiti iste zahtjeve koji se primjenjuju kada kupoprodajni ugovori između izvoznika i uvoznika sačinjavaju osnovu deklarirane carinske vrijednosti.

(4) Deklarant mora biti u mogućnosti podnijeti carinskim organima svu dokumentaciju u vezi sa prijevozom i troškovima osiguranja, te ukoliko se zahtijeva, ugovore i računovodstvenu dokumentaciju prodavca koji se odnose na transakciju.

Član 9.

(1) Ne postoji ograničenje na utvrđivanje prodajne cijene, dok god je moguće utvrditi tačne cifre za obračunavanje.

(2) Plaćanje ne mora obavezno imati oblik prijenosa novca.

(3) Plaćanje se može vršiti putem akreditiva ili drugih prenosivih papira, a može se vršiti direktno ili indirektno (naprimjer: indirektno plaćanje je izmirenje duga prodavcu od strane kupca, u cijelosti ili djelimično).

(4) Ukoliko se sav ili dio iznosa koji se uzima u obzir prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti iskaže u stranoj valuti, valutna konverzija u konvertibilnu marku (BAM) računat će se na osnovu zvanične stope koju određuje Centralna banka Bosne i Hercegovine.

(5) Propisano u stavu (4) ovog člana ne primjenjuje se ako:

  • a)
    kupoprodajni ugovor specifično određuje da će se koristiti fiksna stopa za konverzija strane valute u BAM, ili
  • b)
    u slučajevima avionskih pošiljki pod pojmom "Charges Collect", tj. dug je izražen u stranoj valuti, ali se naplaćuje u BAM.

(U takvoj situaciji, primijenit će se IATA (International Air Transport Association) devizni kurs ili drugi kurs sporazumom fiksno utvrđen između strana. U slučajevima isporuke pod uvjetima "Charges Prepaid" zamjena novca će se vršiti na uobičajen način).

(6) U slučaju podijeljenih cijena - uključuju se iznosi svih plaćanja i usluga iz razloga što stvarno plaćena ili plativa cijena predstavlja ukupno plaćanje koje je izvršio kupac ili treba da izvrši prodavcu ili u njegovu korist za uvezenu robu.

Primjer 1. (podijeljeni elementi ukupne cijene):

Ukoliko je prodavac odredio cijene:

  • -
    dozvola za izvoz,
  • -
    laboratorijskih testova,
  • -
    reklama,
  • -
    naknadnih troškova za dodatnu garanciju,
  • -
    kvota izvoza.

Primjer 2. (načini postupanja sa različitim sredstvima plaćanja):

2a) Depoziti (polozi) / djelimične uplate

Moguće je da depozit ili ranije uplate u ratama, gotovini, čekovima, itd., nisu prikazani u predočenoj fakturi. Naznake na fakturi, poput sljedećih, mogu ukazati na postojanje ovakvih situacija:

  • -
    "samo prva ili djelimična uplata";
  • -
    "samo polog";
  • -
    "prema odredbama ugovora";
  • -
    "posljednja uplata".

Ovakva praksa je uobičajena kod kapitalnih dobara i/ili uvoza za projekte velikog obima, itd. Primjeri ovakvih uplata mogu biti i ovi:

  • -
    1/3 uplaćena nakon početka proizvodnje roba namijenjenih izvozu;
  • -
    1/3 uplaćena nakon završetka proizvodnje u inostranstvu;
  • -
    1/3 uplaćena nakon prispijeća uvezenih dobara u zemlju uvoza.

Kursne vrijednosti također mogu biti ugovorene u okolnostima postepenog, djelimičnog ili razdijeljenog plaćanja. Kupoprodajni ugovor može detaljnije prikazati ove pojedinosti. Provjeriti finansijske dokumente uvoznika ukoliko je neophodno, tj. utvrditi sve navedene i druge uvjete koji utiču na pravilno određivanje carinske vrijednosti.

2b) Odgođeno plaćanje

Ovakvo se plaćanje ponekad ne navodi na fakturi, ali se može otkriti uvidom u finansijsku dokumentaciju uvoznika. Odgođeno plaćanje može se javiti u slučaju kod stavki sa velikim iznosima (naprimjer: kapitalna oprema za projekte velikog obima, itd.), što je često pokriveno pisanim ugovorom.

2c) Naplata za slučaj povećanja cijena

Naplate za povećanje cijena su odredbe za prilagodbu cijena tokom trajanja ugovora ili sporazuma. Odredba o povećanju cijena je normalan sastavni dio ugovora koji uključuje uvoz kapitalne opreme ili robe za velike projekte sa dugim periodima isporuke, tokom kojih može doći do promjene troškova proizvodnje. Kada se radi sa uvozom koji uključuje kapitalnu opremu za projekte velikog obima (npr. tvornice, proizvodni pogoni, električne centrale), treba zahtijevati primjerak odgovarajućeg ugovora da bi se ispitalo kako će se plaćati naknada u slučaju povećanja cijena. Carinska vrijednost mora obuhvatati i ugovornu cijenu i sumu svih naplata u slučaju povećanja cijena koje se moraju platiti. Deklarant je dužan obavijestiti carinske organe ukoliko dođe do izvjesnog odstupanja od transakcijske vrijednosti koja je određena tokom carinjenja robe. Carinski organi će također uzeti u obzir okolnosti ugovora prilikom planiranja naknadnih provjera.

2d) Ujednačavanje cijena

U ovakvoj situaciji se dešava da je ukupna cijena uvezenih roba sa fakture prosječno raspodijeljena na raznovrsne robe iz iste pošiljke. U tom slučaju mora se primijeniti odgovarajuća raspodjela cijena.

2e) Prijenosno određivanje cijena od strane multinacionalnih korporacija

Prijenosno određivanje cijena je ustaljena praksa u međunarodnim korporacijama u određivanju cijena roba i usluga koje se izmjenjuju između korporacije i njenih podružnica, smještenih u različitim zemljama, tako multinacionalne korporacije mogu prilagoditi cijenu proizvoda, u cilju povećanja profitabilnosti čitavog poduzeća ili postizanja drugih ciljeva. U nekim slučajevima, konačna cijena ovisi od iznosa preprodane robe u zemlju uvoza, sa posljednjom prilagodbom - umanjenjem ili povećanjem prenosive cijene. U ovakvim slučajevima, bit će potrebno detaljnije ispitivanje u pravcu sljedećih oblasti:

  • -
    da li se dotična transakcija može smatrati prodajom,
  • -
    postoji li ili ne postoji mogući uticaj na određivanje cijene, uzrokovan povezanošću prodavca i kupca,
  • -
    postojanje uvjeta ili naknada kojima prodaja može biti podložna.

2f) Naknada za upravljanje (management) i doprinosi za istraživanje i razvoj

Ponekad se u razmjeni između multinacionalnih korporacija i njihovih područnih jedinica uplaćuje određeni procenat obrta ili drugi određeni iznos od strane kupca na račun prodavca kao takozvana naknada za upravljanje (management) ili doprinose za istraživanje i razvoj. U ovakvim slučajevima, bit će provjerena sama priroda ovakvog uplaćivanja, jer se takvo uplaćivanje može odnositi na uvezenu robu (naprimjer: kao uvjet za prodaju) i u tom slučaju mora biti uključeno u carinsku vrijednost u cijelosti ili jednim dijelom. Plaćanje za aktivnosti, uključujući i marketing, koje vrši kupac o sopstvenom trošku, neće se smatrati dijelom stvarno plaćene ili naplative cijene, osim ako to nije jasno navedeno u članu 29. Zakona, čak i ako bi se moglo smatrati da takve aktivnosti idu u korist prodavca. Cijena takvih aktivnosti se, dakle, neće dodavati na stvarno plaćenu ili plativu cijenu prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti. Slijedi nekoliko takvih primjera:

  • -
    kupac plaća robu po fakturi i uzima na sebe obavezu da reklamira robu ili da dodijeli garanciju za to o sopstvenom trošku;
  • -
    naknada za dozvolu za izvoz robe, o trošku kupca;
  • -
    laboratorijski testovi, o trošku kupca;
  • -
    reklama, za koju se stara kupac;
  • -
    troškovi kvote.

Na osnovu sporazuma o kvotama između zemalja uvoznica i izvoznica, organi zemlje izvoznice dodjeljuju kvotu domaćim proizvodačima. Bez dodjele kvote, proizvođači ne mogu dobiti izvoznu dozvolu. Proizvođači ponekad iskoriste dodijeljene kvote i zatim otkupljuju neiskorištene kvote od drugih proizvođača. Ukoliko iz tog razloga dolazi do nametanja dodatnih troškova prodavcu, te naknadno i kupcu, takvi troškovi ne bi smjeli biti uključeni u carinsku vrijednost. Ukoliko proizvodač traži odvojenu isplatu za kvote dodijeljene prethodno bez nametanja troškova od strane organa zemlje izvoznice, takvi dodatni troškovi bi se morali smatrati dijelom stvarno plaćene ili plative cijene (podijeljena cijena).

Član 10.

(1) Popusti se mogu isključiti iz carinske vrijednosti jedino kada se odnose na uvezenu robu kojoj se uvrđuje carinska vrijednost i kada je po ugovoru odobren popust u toku same procjene.

(2) Popusti koji se odnose na prethodne uvoze ne mogu se zahtijevati za trenutne uvoze (naprimjer: popust usljed nepredviđenih okolnosti ili retroaktivni popusti).

(3) Razliku je moguće napraviti u sljedećim slučajevima:

  • a)
    popusti na količinu ili trgovački popusti. Ovakvi popusti se mogu uzeti u obzir kada su zaista ostvareni, tj. stvarno plaćena ili plativa cijena nakon ovih popusta je prihvatljiva, a ukoliko su kupac i prodavac povezani, popust će biti dopušten ako taj odnos nije uticao na cijenu robe.
  • b)
    gotovinski i promptno plaćeni popusti. Ovakvi se popusti mogu uzeti u obzir na osnovu sljedećeg:
    • 1)
      kada je plaćanje koje prikazuje popust izvršeno u trenutku stavljanja robe u slobodan promet;
    • 2)
      ako plaćanje nije izvršeno u trenutku stavljanja robe u slobodan promet, bit će dopušteno na nivou koji je deklariran, pod uvjetom da je popust opće prihvaćen unutar dotičnog trgovinskog sektora;
    • 3)
      ukoliko je popust viši od popusta opće prihvaćenog unutar trgovinskog sektora, bit će prihvaćen samo ako je moguće dokazati, kada se to zahtijeva, da je roba zaista prodana po cijeni koja je stvarno plaćena ili plativa, i da je popust još uvijek moguć u trenutku stavljanja robe u slobodan promet.

(4) Svako smanjenje cijena dogovoreno u trenutku procjenjivanja robe za carinske potrebe, a koje će naknadno stupiti na snagu, uzima se u obzir osim u slučaju ako se vrši putem povrata novca ili odustajanja od naplate carinskog duga.

(5) Svako smanjenje cijena izvršeno u skladu sa izmjenama kupoprodajnog ugovora nakon uvoza robe ne uzima se u obzir.

(6) Smanjenje plaćanja, u većini slučajeva, neće se uzimati u obzir prilikom određivanja carinske vrijednosti kada:

  • a)
    kupac poduzima određene aktivnosti za ili u ime prodavca, kao dio uplate po kupoprodajnom ugovoru;
  • b)
    kupac osigurava druge robe / usluge trećoj strani za, ili u ime prodavca, kao uvjet za prodaju uvezenih dobara;
  • c)
    povezanost među stranama utiče na cijenu;
  • d)
    cijena uvezenih dobara je već umanjena na osnovu ranijih transakcija;
  • e)
    kupac nikada ne iskorištava mogućnost popusta na gotovinsko plaćanje i uvijek plaća ugovorom usaglašenu bruto cijenu robe.

Član 11.

(1) Carinska vrijednost podataka ili uputstava (software) zabilježenih na nosačima podataka, procjenjuje se u skladu sa članom 87. Odluke.

(2) Carinska vrijednost uvezenog prijenosnog medija, koji nosi podatke ili upute, dakle, ne uključuje cijenu ili vrijednost podataka ili uputa, pod uvjetom da se takva cijena ili vrijednost prikazuje odvojeno od cijene ili vrijednosti dotičnog prijenosnog medija.

Primjer 1:

Operativni sistem Windows XP uvezen je na kompaktnim diskovima (CD). Cijena na fakturi sastoji se od cijene kompaktnog diska (1� po disku) i cijene operativnog sistema (20� po operativnom sistemu/disku). Obje cijene su odvojeno prikazane na fakturi. Carinska vrijednost predstavlja samo vrijednost diska, što znači 1� po disku.

Primjer 2:

Operativni sistem Windows XP uvezen je na kompaktnim diskovima (CD). Cijena na fakturi je 21� po komadu (cijena prijenosnog medija nije prikazana odvojeno). Carinska vrijednost je 21� po disku.

(3) "Nosači podataka" podrazumijevaju magnetne vrpce, diskove (uključujući diskove za očitavanje putem laserskog optičkog sistema) i diskete, ali ne uključuju integrirana kola, poluprovodnike i slične uređaje ili predmete u koje su ugrađena takva kola ili uređaji (npr. USB ključ).

(4) Pojmove "podatak ili uputstvo" ne treba tumačiti u smislu uključivanja zvučnih, filmskih ili video zapisa.

Primjer 1:

Kompjuterski software za upotrebu na centralnom kompjuterskom sistemu/kompjuteru uvezen je na magnetnoj vrpci. Cijena na fakturi se sastoji od:

  • -
    Cijene software-a - 10.000�
  • -
    Cijene prijenosnog medija - 5."

Obje cijene su odvojeno prikazane na fakturi. U ovome slučaju, carinska vrijednost je 5�.

Primjer 2:

Uvezen je kompaktni disk sa snimkom filma. Cijena na fakturi se sastoji od:

Cijene filma - 30�

Cijene kompaktnog diska - 2�.

Tačna carinska vrijednost je 32�.

Član 12.

(1) U skladu sa postupkom određivanja carinske vrijednosti robe utvrđenog u članu 64. Odluke u obzir se uzimaju i nedostaci na robi, čak i nakon njenog stavljanja u slobodan promet.

(2) Potrebno je da prilagodba u potpunosti bude izvršena u okviru uvjeta kupoprodajnog ugovora i isključivo radi razmatranja nedostataka na robi a da bi se prihvatila prilagodba stvarno plaćene ili naplative cijene za robu nakon stavljanja u slobodan promet, te u tu svrhu kupoprodajni ugovor može sadržavati i odredbu koja dozvoljava mogućnost prilagodbe cijeni.

(3) Roba sa greškom mora biti pokrivena i konkretnim i preciznim garantnim odredbama, na koje se također upućuje u odredbi koja se odnosi na mogućnost prilagodbe cijeni.

(4) Pojedinosti garantnih odredbi mogu biti navedene u odvojenom dokumentu pod uvjetom da je to u vezi sa kupoprodajnim ugovorom, te da oba dokumenta čine dio relevantne komercijalne transakcije između prodavca i kupca.

(5) Prilagodba cijene mora dovesti do uobičajenog finansijskog usaglašavanja između kupca i prodavca na način kojim se utvrđuje da je početna cijena robe prilagođena u skladu sa relevantnim ugovorom, sa istim se isključuju oblici indirektne ili odgođene nadoknade (naprimjer: plaćanje trećoj strani ili razmjena roba koje se ne mogu smatrati prihvatljivim oblikom prilagodbe cijene).

Primjer 1:

Majice kratkih rukava uvoze se iz Kine. Nakon prodaje, pošiljka je mjesec dana bila uskladištena u carinskom skladištu u luci u Hong Kongu. Prije stavljanja robe u slobodan promet, kupac uviđa da je tokom skladištenja roba usljed vlažnosti poprimila fleke.

Transakcijsku vrijednost je moguće smanjiti u skladu sa time. Nije potrebno da se kupac i prodavac usaglase oko smanjene cijene robe sa greškom. Iznos otpisivanja cijene može se odrediti na osnovu istrage stručnjaka.

Primjer 2:

Majice kratkih rukava uvoze se iz Kine. Nakon prodaje, pošiljka je mjesec dana bila uskladištena u carinskom skladištu u luci u Hong Kongu. Nakon stavljanja robe u slobodan promet, kupac uviđa da je tokom skladištenja roba usljed vlažnosti poprimila fleke.

Ukoliko su dodatni, gore-pomenuti, te ugovorom određeni uvjeti ispunjeni i smanjenje stvarno plaćene ili plative cijene je dogovoreno, carinska vrijednost i procjena carinskih dažbina mogu se naknadno prilagoditi.

Primjer 3:

Proizvođač M u trećoj zemlji prodaje motorna vozila Uvozniku D u BiH. Između M i D sklopljen je ugovor o kupoprodaji i distribuciji. Taj sporazum sadrži odredbe koje se odnose na garanciju. Svakom uvezenom motornom vozilu dodjeljuje se pojedinačan identifikacijski broj. M daje garanciju za kilometražu za svako vozilo, a ta garancija je važeća od datuma registracije vozila.

Proizvođač M otkriva da postoji mogućnost da u određenim operativnim uvjetima, dijelovi amortizera kod pojedinih vozila ne funkcioniraju sasvim pouzdano, što bi moglo rizikovati sigurnost vozila na cesti. Kao posljedica toga, M traži od svih vlasnika vozila da vrate vozila na mjesto kupovine zbog pregleda i eventualnih popravki sa ciljem poduzimanja mjera predostrožnosti. Ovakva situacija se pripisuje aspektima idejnog koncepta i dizajna vozila.

Pregled i eventualne popravke poduzete kao mjera predostrožnosti ne sačinjavaju osnovu za primjenu člana 64. stav 2. Odluke, jer zapravo samo vozila sa greškom mogu imati korist iz tih propisa.

Član 13.

(1) Kada su robe po jednoj fakturi prijavljene u više od jedne isporuke, kopiju fakture treba podnijeti uz svaku uvoznu prijavu.

(2) Deklarant treba da podnese i originalnu fakturu, koju potom ovjerava carinski službenik, navodeći koja roba pripada kojoj uvoznoj prijavi, nakon čega se original ovjerene fakture vraća deklarantu.

Član 14.

(1) Prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti u skladu sa metodom transakcijske vrijednosti, elementi iz (lista elemenata iz člana 29. Zakona - koja je ili nevezana za proizvodnju i prodaju, ili se odnosi na prijevoz robe) se moraju dodati stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni za uvezenu robu, ukoliko je njihovo plaćanje obaveza kupca i ukoliko već nisu uključeni u stvarno plaćenu ili plativu cijenu.

(2) Dodavanje cijeni koja je stvarno plaćena ili plativa može izvršiti samo na osnovu objektivnih i kvantitativnih podataka.

(3) Dodavanje cijeni se vrši isključivo u skladu sa članom 29. Zakona.

(4) Mogućnost bilo kakvog dodavanja na transakcijsku vrijednost za plaćanje prava za umnožavanje i - ukoliko nije uvjet prodaje - pravo na distribuiranje ili preprodaju uvezene robe je definitivno isključeno.

(5) Svi dodatni troškovi predviđeni članom 29. Zakona strogo su ograničeni do onog iznosa do kojeg je kupac odgovoran za njihovo plaćanje, ali koji nisu uključeni u stvarno plaćenu ili plativu cijenu robe, stoga ukoliko deklarant prikaže odgovarajuću raspodjelu i to dokaže potrebnim dokumentima, cijene će biti raspoređene u skladu sa tim u sljedećim slučajevima:

  • a)
    cijene se odnose na više pošiljki od dotičnog uvoza
  • b)
    troškovi koji pokrivaju cijene odnose se na prijevoz nakon ulaska robe u carinsku teritoriju BiH.

Član 15.

(1) Kada treća strana učestvuje u uvoznoj transakciji, potrebno je provjeriti njenu ulogu, gdje su moguće dvije situacije:

  • a)
    Treća strana, plaćena od strane kupca ili prodavca, učestvuje kao posrednik u ugovoru i ima ulogu predstavnika kupca ili prodavca prilikom zaključivanja kupoprodajnog ugovora. (Predstavnik prodavca naziva se prodajni posrednik, predstavnik uvoznika je kupovni posrednik, a neovisni agent je broker).
  • b)
    Treća strana kupuje robu od prodavca u inostranstvu i preprodaje je uvozniku u BiH, čime dolazi do dvije uzastopne prodajne transakcije. Marža u odnosu kupac - preprodavac iskazuje se u preprodajnoj vrijednosti robe, ova marža se ne smatra prodajnom ili kupovnom provizijom, niti brokerskom naknadom, a kao posljedica toga, puna cijena stvarno plaćena ili plativa kao što je usaglašeno u posljednjem pomenutom kupoprodajnom ugovoru, sačinjava osnovu za procjenu na osnovu transakcijskog metoda.

(2) Cijena usluga koje pružaju brokeri i posrednici u vezi sa uvoznom transakcijom, u principu dodaje se na transakcijsku vrijednost (ograničeno do iznosa do kojeg kupac snosi plaćanje troškova, ali koji nisu uključeni u stvarno plaćenu ili plativu cijenu za tu robu).

(3) Jedino odstupanje od propisanog u stavu (2) ovog člana je to da su cijene za aktivnosti kupovnih predstavnika, samim time, odgovarajuća upotreba provizija u svrhu određivanja carinske vrijednosti ovisi od tačne prirode usluga koje vrše posrednici.

(4) Pojam "kupovna provizija" podrazumijeva plaćanje od strane uvoznika njegovom predstavniku za usluge predstavljanja uvoznika pri kupovini robe koja se procjenjuje.

(5) Zaduženja koja poduzima kupovni predstavnik su sljedeća:

  • a)
    pronalazi dobavljače;
  • b)
    omogućava vezu između prodavca i uvoznika;
  • c)
    prikuplja primjerke;
  • d)
    vrši inspekciju robe;
  • e)
    kupuje robu u ime kupca; ili
  • f)
    dogovara osiguranje, prijevoz, skladištenje i isporuku robe.

(6) Obzirom da kupovne provizije nisu uključene u carinsku vrijednost, deklarant mora raspolagati sa dovoljno dokaza u vezi prirode troškova koji se odnose na ovu uslugu.

(7) Sam pojam "kupovna provizija" na fakturi posrednika neće biti dovoljno opravdanje za njezino izostavljanje iz carinske vrijednosti.

(8) Carinski organi trebali bi izvršiti provjeru da li zastupnik je pružio još neke usluge, osim ovih koje se odnose na zastupanje pri kupovini robe.

(9) Prodajne provizije i naknade za brokera, koje bi trebale biti uključene u carinsku vrijednost, ponekad nisu unesene u fakturu, međutim kada se na fakturi pojavi ime treće osobe, ovo ukazuje na uključenost prodajnog posrednika.

(10) U toku posjete prostorijama uvoznika radi naknadnog provjeravanja deklariranih vrijednosti, treba imati u vidu da se prodajne provizije zabilježene pod stavkom provizija na prodaju u računima za marketing (ili prodaju i distribuiranje) u finansijskim/računovodstvenim dokumentima uvoznika u slučaju dokazivanja prodajne provizije, ova vrijednost se uključuje u carinsku vrijednost.

Član 16.

(1) "Kontejneri" su različita spremišta (naprimjer: korice, kutije, futrole za violine, pivska burad, itd.) i ambalaža (naprimjer: papirne kese, konzerve za napitke, plastične navlake za odjeću, čašice za jogurt, itd.), koja omogućavaju čuvanje proizvoda i njihov plasman.

(2) Naljepnice sa cijenom i reklamne vješalice, također se smatraju vrstom ambalaže.

(3) Sredstva prijevoza robe poput paleta ili kontejnera za prekomorske pošiljke nisu "kontejneri" u smislu člana 29. stav 1. tačka a), druga alineja Zakona, isto se odnosi i na pribor koji se koristi za svrhe prijevoza (naprimjer: užad, ceradni pokrov).

(Za potrebne dodatne pojedinosti pogledati član 20. ovog Uputstva - cijena prijevoza).

(4) Ukoliko kupac snosi troškove za kontejnere i ambalažu, a koji nisu prethodno uključeni u stvarno plaćenu ili plativu cijenu, može se desiti da su u te troškove također uključeni i početni troškovi nastali na carinskoj teritoriji BiH.

Primjer:

Fotografski studio od kupca naplaćuje troškove za poslove vezane za dizajn i naknadnu proizvodnju ambalaže uvezene robe u zemlju izvoznicu.

Troškovi za unajmljivanje ili garancija plaćena za privremeno ustupanje kontejnera koji se mogu koristiti više puta generalno pripadaju carinskoj vrijednosti. Ukoliko se nakon vraćanja ovih kontejnera kupcu nadoknađuju troškovi, to se može izvršiti povratom novca ili odustajanjem od naplate carinskog duga. Svi transportni troškovi za kontejnere koji se mogu koristiti više puta ne smiju se dodavati na transakcijsku vrijednost, ukoliko su ti troškovi fakturirani odvojeno.

Član 17.

(1) Ukoliko kupac uvezene robe nabavi određenu robu ili obezbijedi usluge bez plaćanja ili po sniženoj cijeni, za upotrebu u vezi sa proizvodnjom i prodajom za izvoz tih uvezenih roba, troškovi koji se odnose na to dodaju se do onog stepena na kojem takva vrijednost nije bila uključena u stvarno plaćenu ili plativu cijenu, a ukoliko je kupac prethodno prodao te materijale ili usluge izvozniku, nema potrebe za bilo kakvim dodavanjem.

(2) Sirovine i sastavni dijelovi se dobavljaju od ili u ime kupca, u onim slučajevima kada takva roba nije dostupna na izvoznom tržištu ili nije na zadovoljavajućem nivou po pitanju svoje cijene ili kvaliteta.

(3) Usluge poput dizajna, razvoja, inženjeringa ili potrebne alate često obezbjeđuje kupac u transakcijama koje uključuju robu koja mora biti posebno prilagođena kako bi odgovarala standardima ili karakteristikama dizajna primjenjivim u zemlji uvoznici.

(4) Zemlja iz koje se ovakve usluge i robe obezbjeđuju nije nadležna pri određivanju da li pojedine robe ili usluge su u skladu sa odredbama člana 29. stav 1. tačka b) Zakona (naprimjer: moguće je da određena roba, prije isporučivanja proizvodaču, bude fizički prisutna u zemlji u kojoj se proizvodi izvezena roba ili u drugom slučaju roba se može dostaviti proizvodaču iz neke treće zemlje ili iz same BiH).

(5) Troškovi za inženjering, razvoj, umjetničku izradu, dizajniranje, planiranje i nacrte obezbijeđene za proizvodnju robe neće se dodavati ako su ti poslovi izvedeni u BiH.

(6) Vrijednost "roba i usluga" predstavlja ili cijenu njihove nabavke ili njihove proizvodnje, kako već odgovara.

(7) Ne postoji posebna odredba koja se odnosi na tretman troškova za isporuku roba i usluga proizvodaču uvezenih roba, te se cijenom isporuke smatra sljedeće:

  • a)
    cijena prijevoza i osiguranja;
  • b)
    cijena utovara, istovara i rukovanja.

(8) Troškovi isporuke "roba i usluga" proizvođaču uvezenih roba ne dodaje se na troškove nabavke ili proizvodnje tih "roba i usluga", međutim ako su uključeni u cijenu, troškovi će biti dio te vrijednosti.

Primjer 1:

Kompanija A u BiH naručuje proizvodnju košulja od kompanije B iz neke treće zemlje X. A nabavlja tkaninu i dugmad koji se koriste za izradu košulja kompaniji B bez plaćanja protuvrijednosti. A kupuje tkaninu od kompanije C iz treće zemlje Y, pod uvjetima isporuke (Za potrebne dodatne pojedinosti pogledati čl. 20. ovog Uputstva i Aneks) "CIF luka istovara" u zemlji X. A proizvodi dugmad u sopstvenoj tvornici u trećoj zemlji Z.

Tkanina i dugmad predstavljaju "robu i usluge". Vrijednost tkanine u svrhu te odredbe jeste cijena CIF luke istovara. Vrijednost dugmadi predstavlja samo cijenu njihove proizvodnje - ne obuhvata troškove isporuke.

Na iznos vrijednosti "roba i usluga" koji je uključen u carinsku vrijednost uvezene robe utiču 2 činioca:

  • -
    potreba za raspodjelom
  • -
    granica do koje ta vrijednost nije uključena u cijenu uvezene robe.

Uputstvo za raspodjelu navodi se u stavkama 1. 3. i 4. Napomena članu 29. stav 1. tačka b), alineja 2. Zakona:

Ugovor za nabavku uvezene robe i odgovarajuća faktura mogu ukazati koja je to granica do koje bilo koja "roba i usluge" nisu uključeni u cijenu za uvezenu robu. Iznos vrijednosti koja nije uključena mora se prijaviti carinskim organima, obično na obrascu D.V.1 i dio je carinske vrijednosti. Kako bi se odredio taj iznos, također je potrebno znati i ukupnu vrijednost "roba i usluga", te u skladu sa stavom 3 gore-pomenute Napomene, znati kako se ta vrijednost raspodjeljuje.

Primjer 2:

Kompanija A u BiH uvozi košulje od kompanije B, koja ih izrađuje u nekoj trećoj zemlji X. Ugovor ukazuje da kompanija A obezbjeđuje materijale kompaniji B, po cijeni koja odražava samo 40% od cijene materijala. Faktura koju kompanija B dostavlja kompaniji A navodi iznos za "proizvodnju i nabavku košulja". Može se pretpostaviti da je 40% od cijene materijala dio iznosa koji je kompanija B fakturirala kompaniji A. Vrijednost materijala u značenju člana 29. stav 1. tačka b) Zakona, jeste njihova ukupna cijena. Iznos te vrijednosti koji nije uključen u cijenu uvezene robe je 60% od ukupne cijene "roba i usluga". Iz toga proizilazi da se iznos vrijednosti "roba i usluga" koji će biti uključen u carinsku vrijednost košulja odnosi na krajnji iznos, tj. 60%.

Primjer 3:

Kompanija A naručuje proizvodnju jakni od kompanije B. Kompanija B sama nabavlja materijal za izradu jakni, dok kompanija A otkupljuje model za dizajn jakni od kompanije iz treće zemlje Z, kojeg dalje besplatno ustupa kompaniji B. Na fakturi koju kompanija B dostavlja kompaniji A naveden je iznos za "proizvodnju i nabavku jakni". Cijena dizajna nije uključena ni u kojoj mjeri u cijenu izvezene robe. Iz toga proizilazi da iznos vrijednosti "roba i usluga" u značenju člana 29. stav 1. tačka b) Zakona koji će biti uključen u carinsku vrijednost jakni, predstavlja ukupnu cijenu za dizajn jakni.

Član 18.

(1) Roba na koju se često plaćaju naknade za autorska prava i korištenje su muzički zapisi, odjevni predmeti, patentirani uređaji ili metode proizvodnje, dodaci tim troškovima predviđeni su samo ukoliko:

  • a)
    se odnose na uvezenu robu, i
  • b)
    su plaćeni kao uvjet za prodaju, i
  • c)
    nisu uključeni u stvarno plaćenu ili plativu cijenu.

(2) Naknada za autorska prava ili korištenje zaštitnog znaka uključuje se u carinsku vrijednost samo kada:

  • a)
    se naknade za autorska prava ili korištenje odnose na robu koja se preprodaje u nepromijenjenom stanju ili koja podliježe samo minimalnoj preradi (naprimjer: razrjeđivanje ili pakovanje) nakon izvoza;
  • b)
    se roba reklamira pod zaštitnim znakom stavljenim na robu prije uvoza za koji se plaćaju autorska prava ili korištenje; i
  • c)
    kupac nema slobodu da obezbijedi takvu robu od dobavljača koji nisu vezani s prodavcem.

(3) U skladu sa članom 29. stav 5. Zakona, naknada za autorska prava i korištenje se ne dodaju na stvarno plaćenu ili plativu cijenu kada se oni odnose na:

  • a)
    troškove za pravo umnožavanja robe uvezene u BiH ili
  • b)
    plaćanje koje vrši kupac za pravo distribucije ili preprodaje uvezene robe, ukoliko takvo plaćanje nije uvjet prodaje za izvoz robe u BiH.

(4) U mnogim slučajevima, u kupoprodajnom ugovoru ne pominje se izričito da je izvršeno plaćanje naknade za autorska prava i korištenje, već se često između strana zaključuje odvojeni sporazum.

(5) Naknade za autorska prava i korištenje obično se plaćaju u vidu ponovljenih rata (naprimjer: mjesečnih, kvartalnih, godišnjih).

(6) Ponekad plaćanje može biti izvršeno u vidu paušalnog iznosa, ili čak početnog paušalnog iznosa (koji se obično naziva "nadoknada za objelodanjivanje"), nakon kojeg slijedi plaćanje u ratama.

(7) Rate se uglavnom obračunavaju kao procenat profita od preprodaje licenciranih proizvoda.

(8) Od ključnog značaja za klasifikaciju plaćanja u ovome polju pod pojmom "autorska prava i korištenje", je sam razlog plaćanja koje vrši kupac, a ne oznaka plaćanja.

(9) Provjerom sporazuma o korištenju, u većini slučajeva, moguće je dobiti odgovarajuću indikaciju koliko su naknade za autorska prava ili korištenje relevantni za carinsku vrijednost uvezenih roba, međutim ponekad je potrebno uzeti u obzir uvjete kupoprodajnog ugovora, te odnos koji možda postoji između ovog ugovora i sporazuma o korištenju.

(10) Prilikom određivanja da li se naknada za autorska prava odnosi na robu čija se vrijednost procjenjuje, ključno pitanje koje se postavlja nije način na koji se ta naknada obračunava, već zašto se uopće vrši plaćanje, tj. šta koncesionar dobija zauzvrat za izvršeno plaćanje.

(11) U slučaju uvezenih komponenti ili sastojaka licenciranog proizvoda, naknada za autorska prava koja se zasniva na ostvarenju prodaje licenciranog proizvoda može se u potpunosti ili djelimično odnositi, ili uopće ne odnositi, na uvezenu robu, stoga pitanje na koje je potrebno odgovoriti u ovome kontekstu jeste da li bi prodavac bio spreman prodati robu bez plaćanja naknade za autorska prava ili korištenje? Uvjeti za to mogu biti eksplicitni ili implicitni, ali u većini slučajeva, u sporazumu o korištenju specifično se određuje da li prodaja uvezene robe ovisi od plaćanja autorskih prava ili korištenja, međutim nije neophodno da se nužno uslovljava na takav način.

(12) Kada se roba kupi od neke osobe, a naknada za autorska prava ili korištenje se plaća drugoj osobi, to se plaćanje može smatrati uvjetom za prodaju robe pod određenim okolnostima.

Primjer:

Kada se unutar multinacionalne grupe roba kupuje od jednog člana grupe, a naknada za autorska prava se plaća drugom članu iste grupe, prodavac, ili osoba povezana s njim, zahtijeva od kupca da izvrši plaćanje.

Isto će se primijeniti ako je prodavac koncesionar (korisnik licence) primaoca naknade za autorska prava, koji kontrolira uvjete prodaje.

(13) Uopće uzevši, naknada za autorska prava ili korištenje se obračunava nakon uvoza robe koja se procjenjuje, u ovakvim slučajevima može doći do odlaganja konačne procjene u vezi sa članom 165. stav 3. Odluke.

(14) Opća prilagodba može se odrediti na osnovu rezultata tokom perioda koji se uzima kao primjer i redovno se ažurira, a to je predmet sporazuma između uvoznika i carinskih organa, ili s druge strane, može se koristiti postupak propisan članom 76. Odluke.

Član 19.

(1) Ako vrijednost bilo kojeg dijela profita od bilo koje naknadne preprodaje, raspolaganja ili korištenja uvezene robe ide direktno ili indirektno prodavcu, udio prodavca se dodaje stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni, a navedeno je moguće pod uvjetom da se može utvrditi tačan iznos prilagodbe ili u protivnom metod transakcijske vrijednosti neće biti primjenjiv.

(2) Iznos koji se plaća prodavcu obračunava se nakon uvoza robe koja se procjenjuje, a u takvim slučajevima može doći do odlaganja konačne procjene u vezi sa članom 165. stav 3. Odluke.

(3) Opća prilagodba može se odrediti na osnovu rezultata tokom perioda koji se uzima kao primjer i redovno se ažurira i isto je predmet sporazuma između uvoznika i carinskih organa ili s druge strane, može se koristiti postupak propisan članom 76. Odluke.

Član 20.

(1) Ukoliko nisu uključeni u stvarno plaćenu ili plativu cijenu:

  • a)
    troškovi prijevoza;
  • b)
    troškovi osiguranja (uključujući globalno ili sveobuhvatno osiguranje);
  • c)
    troškovi utovara i manipulacije;
  • d)
    troškovi za kontejnere (npr. kada su iznajmljeni za prijevoz uvezene robe);
  • e)
    troškovi za upotrebu terminala (troškovi za cijeli niz različitih usluga u vezi sa rukovanjem / skladištenjem teretnih kontejnera u stovarištima koja se nalaze u inostranstvu);
  • f)
    ležarina (troškovi za zadržavanje), i
  • g)
    ostali troškovi obuhvaćeni prilikom prebacivanja robe sa jednog mjesta na drugo, koji su povezani sa isporukom robe na mjesto ulaska robe u carinsku teritoriju BiH moraju se dodati na transakcijsku vrijednost.

(2) Kada se vrše pregovori o međunarodnom kupoprodajnom ugovoru, značajan elemenat je sporazum o tome koja od ugovornih strana, i u kolikoj mjeri, će snositi troškove prijevoza, osiguranja i ostalih troškova u vezi s tim, a da bi se to učinilo na što jasniji način, većina zemalja je usvojila komplet odredbi međunarodnih trgovačkih termina INCOTERMS, kojima se tačno definiraju odgovornosti i rizici kupaca i prodavaca, uključujući i period tokom kojeg je roba u provozu.

(3) Potrebni dodaci za procjenu carinske vrijednosti se mogu izvesti iz primjenjivih uvjeta isporuke svakog kupoprodajnog ugovora koji pokriva uvoz robe u BiH.

Primjer 1:

Roba kupljena pod FOB uvjetima

Prijevoz morem iz Osake u Japanu do luke Ploče u Hrvatskoj, naplaćeni odvojeno: 2.000.00 BAM

Troškovi prijevoza iz luke Ploče u Hrvatskoj do Doljana u BiH, naplaćeni odvojeno: 150.00 BAM.

Roba prijavljena za slobodan promet u Mostaru.

Mjesto ulaska robe: Doljani.

Svi troškovi za prijevoz od mjesta ulaska robe moraju se uključiti u carinsku vrijednost. Znači, ukupan iznos u ovome slučaju je 2.150,00 BAM.

Primjer 2:

Roba kupljena u Italiji pod EXW uvjetima.

Troškovi prijevoza od tvornice prodavca do Trsta, naplaćeni odvojeno: 150.00 BAM.

Troškovi prijevoza od Trsta do luke Ploče u Hrvatskoj, naplaćeni odvojeno:

1.500.00 BAM.

Troškovi prijevoza od luke Ploče u Hrvatskoj do Doljana u BiH, naplaćeni odvojeno: 150.00 BAM.

Roba prijavljena za slobodan promet u Mostaru.

Mjesto ulaska robe: Doljani.

Ukupni troškovi prijevoza od fabrike prodavca u Doljanima bit će uključeni u carinsku vrijednost.

Znači, dodatak za prijevoz je 150,00 BAM + 1.500,00 BAM + 150,00 BAM = 1.800, 00 BAM.

Primjer 3:

Roba kupljena pod FOB uvjetima.

Prijevoz kamionom iz Austrije do skladišta kupca u Mostaru, odvojeni troškovi: 500,00 BAM.

Roba prijavljena za slobodan promet u Mostaru.

Mjesto ulaska robe: Gradiška.

Mjesto ulaska robe je Gradiška, ali troškovi za prijevoz snose se u skladištu kupca u Mostaru.

Put od Gradiške do Mostara je unutar carinske teritorije BiH.

Troškovi puta od Austrije do Gradiške po cjenovniku za transportne troškove iznose 400.00 BAM.

Znači, 400.00 BAM od 500.00 BAM uključuje se u carinsku vrijednost.

(4) Ukoliko kupac lično obezbijedi prijevoz, naknada za troškove prijevoza do granice BiH dodaje se carinskoj vrijednosti, a odgovarajući iznos se računa korištenjem uobičajenih tarifnih stopa za vrstu prijevoza koji se koristi.

Član 21.

(1) Pod uvjetom da se prikazuju odvojeno od stvarno plaćene ili plative cijene, carinska vrijednost neće obuhvatati sljedeće troškove:

  • a)
    troškove isporuke unutar BiH;

Primjer 1:

Roba kupljena pod uvjetima DDU Tuzla.

Roba se uvozi u Brčko.

Mjesto ulaska robe Brčko.

Fakturirani iznos uključuje prijevoz do Tuzle, koji je dalje od mjesta uvoza, ali se troškovi ne naplaćuju odvojeno. Prodavac navodi da je iznos koji je uključen u cijenu na fakturi za prijevoz od Brčkog do Tuzle 200.00 BAM (carinski organi smatraju ovu izjavu razumnom na osnovu svoga iskustva i uobičajenog načina poslovanja, ili pak na osnovu toga što je deklarant u mogućnosti da obezbijedi prateću dokumentaciju kao dokaz).

To znači da je iznos koji se oduzima od fakturirane cijene za troškove prijevoza nakon ulaska robe 200.00 BAM.

Primjer 2:

Roba kupljena pod jedinstvenim uvjetima za besplatnu isporuku (naprimjer: DDU, CIF...) do carinske teritorije BiH, bez obzira koje je krajnje odredište unutar te teritorije.

Roba se uvozi u Orašju.

Mjesto ulaska robe je Orašje.

Priložen je dokaz koji pokazuje da je cijena franko granice niža od jedinstvene cijene za besplatne isporuke (paritet).

Fakturirani iznos uključuje prijevoz do prostorija kupca u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci. Prodavac izjavljuje da je prosječan iznos uključen u cijenu na fakturi za prijevoz unutar BiH, do prostorija kupca, 30.00 BAM po metričkoj toni MT (carinski organi smatraju ovu izjavu razumnom na osnovu svoga iskustva i uobičajenog načina poslovanja ili na osnovu toga što je deklarant u mogućnosti da obezbijedi prateću dokumentaciju kao dokaz).

To znači da iznos koji se oduzima od cijene na fakturi za troškove prijevoza poslije unosa robe iznosi 30.00 BAM po metričkoj toni.

  • b)
    troškove za poslove nakon unosa robe, kao što su:
    • 1)
      građevinski poslovi;
    • 2)
      podizanje,
    • 3)
      sastavljanje,
    • 4)
      održavanje ili
    • 5)
      pružanje tehničke pomoći,

koji se vrše za robe poput industrijskih pogona, mašinerije ili teške opreme, ti poslovi se moraju obavljati nakon uvoza, a troškovi se prikazuju odvojeno od cijene stvarno plaćene ili plative za robu.

  • c)
    troškove za kamate, ako se plaćaju shodno finansijskom sporazumu za kupovinu uvezene robe, pod uvjetom da se troškovi prikazuju odvojeno od cijene stvarno plaćene ili plative za robu.
  • d)
    pravo na umnožavanje - troškovi za ova prava mogu se izostaviti ukoliko se troškovi prikazuju odvojeno od cijene stvarno plaćene ili plative za robu.
  • e)
    kupovna provizija - pod uvjetom da se troškovi prikazuju odvojeno od cijene stvarno plaćene ili plative za robu.
  • f)
    BiH dažbine i porezi zbog uvoza ili prodaje robe.

(2) Iznos dažbina uključenih u cijenu na fakturi se dobije korištenjem sljedeće formule:

Primjer:

Ako cijena na fakturi koja uključuje dažbine iznosi 1.100,00 BAM i carinska stopa je 10%, carinske dažbine uključene u tu fakturiranu cijenu su:

To znači da dažbine uključene u cijenu iznose 100.00 BAM.

(Napomena: Među elementima koji se koriste prilikom odbijanja, dažbine uključene u cijenu su posljednje koje se oduzimaju).

(3) Odbijanje troškova za prijevoz nakon unošenja robe u carinsku teritoriju BiH bit će prihvaćeno ako je moguće izdvojiti takve troškove i obezbijediti odgovarajuću dokumentaciju kao dokaz, a valjan dokaz je:

  • a)
    iznos prikazan odvojeno na fakturi,
  • b)
    ovjerena izjava ili teleks dobavljača;
  • c)
    faktura ili ovjerena izjava stvarne količine tovara koju kupac, prodavac ili posrednik plaćaju prijevozniku;
  • d)
    faktura ili ovjerena izjava koja utvrđuje ukupnu cijenu prijevoza, razdijeljenu kako bi se pokazala proporcionalnost stvarne udaljenosti unutar i van BiH;
  • e)
    izjava kupca u vezi sa šemom teretnih stopa koje se uglavnom primjenjuju za istu vrstu prijevoza ili
  • f)
    u slučaju uvoza robe vazdušnim putem, izjava na fakturi koja potvrđuje da je cijena prijevoza uključena u cijenu identična onoj koja je navedena u vazdušnom tovarnom listu.

(4) Moguće je odbijati samo one elemente transakcijske vrijednosti koji su propisani odredbama člana 30. Zakona.

(5) Nije dužnost carinskih vlasti da vode računa o mogućim redukcijama carinske vrijednosti.

(6) Odbijanje se vrši samo po izričitom zahtjevu u carinskoj prijavi, a zahtjevi za odbijanje nakon stavljanja robe u slobodan promet neće se uzeti u obzir.

GLAVA III - UTVRĐIVANJE CARINSKE VRIJEDNOSTI U SKLADU SA METODOM SUKCESIVNE VRIJEDNOSTI

Odjeljak A. -Metod 2. "Transakcijska vrijednost jednake robe"

Član 22.

(1) Jednaka roba je roba koja je:

  • a)
    u svakom pogledu jednaka robi kojoj se određuje carinska vrijednost, uključujući:
    • 1)
      fizičke karakteristike,
    • 2)
      kvalitet, i
    • 3)
      ugled na tržištu;
  • b)
    proizvedena u istoj zemlji kao i roba kojoj se određuje carinska vrijednost, i
  • c)
    proizvedena od istog proizvođača kao i roba kojoj se određuje carinska vrijednost.

(2) Jednaka roba isključuje uvezenu robu za koju je inženjering, umjetnički rad, itd. preuzet u zemlji uvoznici i koje pruža kupac proizvođaču robe besplatno ili po smanjenoj cijeni.

(3) Gdje nema jednake robe koju je proizveo isti proizvođač u zemlji proizvodnje robe kojoj se određuje vrijednost, jednaka roba koju je proizveo različit proizvođač u istoj zemlji može se uzeti u obzir.

(4) Manje razlike u izgledu robe nisu smetnja da se takva roba, koja inače zadovoljava ovu definiciju, smatra kao jednaka roba.

Član 23.

Transakcijska vrijednost jednake robe može biti prilagođena na više ili na niže vrijednosti da bi se uzele u obzir prikazane razlike robe kojoj se određuje vrijednost i jednake robe, uzimajući u obzir:

  • a)
    razlike u komercijalnom nivou,
  • b)
    razlike u količinama i
  • c)
    komercijalno bitne razlike u troškovima prijevoza, zbog razlike u načinu i/ili daljini prijevoza.

Član 24.

(1) Kada se koristi ovaj metod, jednaka roba mora biti izvezena u zemlju uvoznicu u isto ili u približno isto vrijeme, kao i roba kojoj se određuje vrijednost.

(2) Gdje postoji više od jedne transakcijske vrijednosti jednake robe koja ispunjava sve zahtjeve, treba koristi najnižu takvu vrijednost.

Odjeljak B. -Metod 3. "Transakcijska vrijednost slične robe"

Član 25.

(1) Slična roba je roba koja:

  • a)
    liči robi kojoj se određuje carinska vrijednost u smislu komponentnih materijala i karakteristika,
  • b)
    izvršava iste funkcije i komercijalno je razmjenjiva sa robom kojoj se određuje vrijednost,
  • c)
    je proizvedena u istoj zemlji sa robom kojoj se određuje vrijednost,
  • d)
    je proizvedena od istog proizvođača kao i roba kojoj se određuje vrijednost.

(2) Definicija slične robe isključuje uvezenu robu za koju je inženjering, umjetnički rad, itd. preuzet u zemlji uvoznici i koje pruža kupac proizvođaču robe besplatno ili po smanjenoj cijeni.

(3) Gdje nema slične robe koju je proizveo isti proizvođač u zemlji proizvodnje robe kojoj se određuje vrijednost, slična roba koju je proizveo različit proizvodač u istoj zemlji može se uzeti u obzir.

(4) Iste prilagodbe, kao u stavu (2) ovog člana, treba učiniti tamo gdje je to odgovarajuće.

Član 26.

(1) Slična roba koja se koristi mora biti izvezena u zemlju uvoznicu u isto ili približno isto vrijeme kao roba kojoj se određuje vrijednost.

(2) Gdje postoji više od jedne transakcijske vrijednosti slične robe koja ispunjava sve zahtjeve, treba koristiti najnižu takvu vrijednost.

Odjeljak C. - Metod 4. "Metod odbijanja"- (Cijena po jedinici mjere)

Član 27.

Ovim metodom carinska vrijednost se određuje na osnovu prodajne cijene u zemlji uvoznici robe kojoj se određuje carinska vrijednost ili jednake ili slične uvezene robe, umanjene za određene troškove koji se odnose na uvoz i prodaju robe.

Član 28.

(1) Prodaja u zemlji uvoznici mora zadovoljiti sljedeće uvjete:

  • a)
    da je roba preprodana u zemlji uvoznici u istom stanju u kojem je uvezena;
  • b)
    da je prodaja robe kojoj se određuje vrijednost ili jednake ili slične robe izvršena u isto ili suštinski isto vrijeme u odnosu na uvoz navedene robe;
  • c)
    ako nije bilo prodaje jednake ili slične robe u isto ili približno isto vrijeme uvoza, dozvoljeno je koristiti cijene prodaje do 90 dana poslije uvoza robe kojoj se određuje carinska vrijednost;
  • d)
    ako nema prodaje jednake ili slične uvezene robe u stanju u kojem je uvezena a koji zadovoljava sve gore navedene kriterije, uvoznik može odlučiti da koristi prodajne cijene robe kojoj se određuje vrijednost nakon daljnjeg prerađivanja, pod uvjetom da se dodana vrijednost daljnjeg prerađivanja odbija;
  • e)
    kupac ne smije biti povezan sa uvoznikom od kojeg kupuje robu na prvom komercijalnom nivou poslije uvoza.

(2) Cijena jedinice po kojoj se prodaje najveći broj jedinica mora biti utvrđena.

(3) Komercijalna faktura će se koristiti kao primarna osnova za uspostavljanje cijene po jedinici mjere.

Član 29.

Vrijednost odbijanja se određuje odbijanjem od ustanovljene cijene po jedinici mjere za skup sljedećih elemenata:

  • a)
    provizije koje se obično ostvaruju po jedinici u vezi sa prodajom robe u zemlji uvoznici, za robu iste kategorije ili vrste; ili
  • b)
    profita i općih troškova koji se obično uzimaju po jedinici mjere prilikom prodaje u zemlji uvoznici za robu iste kategorije ili vrste; i
  • c)
    uobičajenih troškova prijevoza, osiguranja i sličnih troškova nastalih unutar zemlje uvoznice;
  • d)
    carinskih dažbina i poreza zemlje uvoznice;
  • e)
    vrijednosti dodane sklapanjem ili daljnjim prerađivanjem, kada je to primjenjivo.

Odjeljak D. - Metod 5. "Proračunata vrijednost"- (Konstrukcijska vrijednost)

Član 30.

Ovim metodom carinska vrijednost se određuje na osnovu troška proizvodnje robe kojoj se određuje carinska vrijednost i iznosa profita i općih troškova koji se obično pojavljuju u prodaji robe iste kategorije ili vrste iz zemlje izvoznice u zemlju uvoznicu.