Aktio

Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije

Pravilnik o klasifikaciji, kategorizaciji i proračunu rezervi čvrstih mineralnih sirovina i vođenju evidencije o njima

PRAVILNIK
O KLASIFIKACIJI, KATEGORIZACIJI I PRORAČUNU REZERVI ČVRSTIH MINERALNIH SIROVINA I VOĐENJU EVIDENCIJE O NJIMA

Član 1.Predmet pravilnika

Ovim pravilnikom propisuju se jedinstveni kriteriji na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje rezervi i kvaliteta čvrstih mineralnih sirovina, uslova za razvrstavanje u kategorije i klase, način proračuna i evidentiranja rezervi, sadržaj elaborata o klasifikaciji, kategorizaciji i proračunavanju rezervi čvrstih mineralnih sirovina i utvrđivanje tehničko – ekonomske ocjene proračunatih rezervi.

Član 2.

U čvrste mineralne sirovine čije se rezerve utvrđuju, razvrstavaju u kategorije i klase i evidentiraju, u smislu ovog pravilnika, spadaju:

  • 1.
    energetske i nuklearne mineralne sitrovine: treset, lignit, mrki ugalj, kameni ugalj, uljni (bituminozni) škriljci i uran,
  • 2.
    mineralne sirovine iz kojih se mogu proizvoditi metali i njihova upotrebljiva jedinjenja: bakar, olovo i cink, živa, antimon, crveni boksiti, željezo, mangan, nikl, kobalt, hrom, zlato, volfram, molibden i kalaj,
  • 3.
    nemetalične mineralne sirovine:
    • a)
      industrijske mineralne sirovine: gips i anhidrit, natrijumova (kamena) so, magnezit, barit, bijeli boksit, hrizotil azbest, talk, pirofilit, bentonit, kaolin, keramičke i vatrostalne gline, ciglarske gline, halojzit, fluorit, feldspati, grafit, volastonit, keramzit, škriljci, liskuni, dijatomit, perlit, sumpor, cementni laporac, kvarcni pijesak, kvarc, kvarcit i kvarcne sirovine, tuf i karbonatne mineralne sirovine (dolomit, krečnjak, mermer i kreda)
    • b)
      građevinski materijali: tehničko – građevinski kamen, arhitektonsko – građevinski kamen, šljunak i pijesak

Član 3.

(1) Utvrđivanje i evidentiranje podataka o rezervama čvrstih mineralnih sirovina i određivanje uslova za razvrstavanje rezervi u kategorije i klase vrši se prema zajedničkim kriterijima (čl. 4. do 29) i prema posebnim kriterijima utvrđenim ovim pravilnikom za pojedine mineralne sirovine (čl. 30. do 202).

(2) Zajednički kriteriji primjenjuju se na sve čvrste mineralne sirovine navedene u članu 2. ovog pravilnika.

(3) Posebni kriteriji za pojedine čvrste mineralne sirovine utvrđeni su u odredbama čl. 30. do 202. ovog pravilnika.

Član 4.Elementi za podjelu ležišta/rudnih tijela

(1) Ležišta, odnosno rudna tijela čvrstih mineralnih sirovina dijele se na grupe i podgrupe na osnovu sljedećih elemenata:

a. veličine i složenosti oblika (morfoloških karakteristika);

b. pripadnosti određenim genetskim tipovima, odnosno rudonosnim formacijama;

c. minerološkog sastava i njegovih karakteristika;

d. karaktera raspodjele korisnih komponenti;

e. strukturno-tektonskih obilježja;

f. zahvaćenosti postrudnim tektonskim pokretima.

(2) Pripadnost ležišta, odnosno rudnog tijela određenoj grupi i podgrupi opredjeljuje optimalnu vrstu i gustinu (međusobno rastojanje) istražnih radova, kojim se utvrđuje određen stepen istraženosti i poznavanja ležišta, odnosno rudnog tijela.

(3) Stepen istraženosti i poznavanja ležišta, odnosno rudnog tijela određuje njihovu podjelu na grupe i podgrupe i omogućava primjenjivanje odgovarajućih kriterijuma pri kategorizaciji rezervi čvrstih mineralnih sirovina.

(4) Ako za ležište, odnosno rudno tijelo nije utvrđen stepen poznavanja jednog od elemenata iz stava 1. ovog člana, ono se razvrstava, u narednu nižu grupu, odnosno podgrupu, iako na osnovu ostalih elemenata ispunjava uslove za razvrstavanje u višu grupu, odnosno podgrupu.

Član 5.Stepen istraženosti i stepen poznavanja ležišta čvrstih mineralnih sirovina

(1) Stepen istraženosti ležišta, odnosno rudnih tijela i mineralne sirovine utvrđuje se na osnovu stepena poznavanja njihovih obilježja (karakteristika), i to:

a. elemenata prostiranja, veličine, oblika i građe ležišta, odnosno rudnog tijela i njihove veze sa određenim stratigrafskim horizontima, tektonskim strukturama i postrudnom tektonikom;

b. pripadnosti ležišta, odnosno rudnog tijela određenim genetskim tipovima, odnosno rudonosnim formacijama;

c. minerološkog i hemijskog sastava mineralne sirovine;

d. srednjeg sadržaja korisnih i štetnih komponenti mineralne sirovine;

e. strukturno – teksturnih karakteristika mineralne sirovine (granulometrijskog sastava, načina srastanja korisnih minerala, odnosno korisnih minerala i minerala jalovine i dr.);

f. karaktera promjenljivosti korisnih i štetnih komponenti mineralne sirovine;

g. prostornog rasporeda različitih tipova mineralne sirovine;

h. fizičko-hemijskih i fizičko-mehaničkih karakteristika mineralne sirovine i okolnih stjenskih masa;

i. prirodnih faktora (strukturno-geoloških, hidrogeoloških, inženjersko-geoloških) i drugih parametara (gasonosnost, geomehaničke karakteristike i dr.), koji određuju uslove izvođenja eksploatacionih radova;

j. tehnoloških osobina, odnosno mogućnosti i uslova pripreme i prerade mineralne sirovine.

Član 6.Istraživanje ležišta čvrstih mineralnih sirovina i određivanje gustine istražnih radova

Utvrđivanje istraženosti ležišta, odnosno rudnog tijela vrši se: svim metodama geoloških, geofizičkih, geohemijskih, hidrogeoloških i inženjersko-geoloških istraživanja; svim vrstama površinskih i podzemnih istražnih rudarskih radova, kao i površinskim i jamskim istražnim bušenjem.

Član 7.

(1) Za svaku čvrstu mineralnu sirovinu utvrđene su po grupama, odnosno podgrupama ležišta, odnosno rudnih tijela (čl. 30. do 202), vrste istražnih radova i maksimalna rastojanja između njih, kojim se obezbjeđuje utvrđivanje dimenzija ležišta (rudnog tijela) i dokazivanje rezervi kategorija A, B i C1.

(2) izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, odstupanja od utvrđenih vrsta istražnih radova ili maksimalnih rastojanja između istražnih radova dozvoljena su:

a. kad se utvrdi da bi primjenjivanje propisanih vrsta istražnih radova ili maksimalnih rastojanja između istražnih radova dovelo do neracionalnog trošenja sredstava ili znatnog produženja procesa istraživanja;

b. kad različita primjena iste mineralne sirovine iziskuje različit stepen istraženosti ležišta, odnosno poznavanja osobina mineralne sirovine;

c. kad se ležišta, odnosno rudna tijela, zbog svojih specifičnosti, ne mogu uvrstiti ni u jednu grupu ili podgrupu ležišta, odnosno rudnih tijela;

(3) Odstupanja iz stava 2. ovog člana moraju biti u granicama najveće dozvoljene greške, odnosno vjerovatnoće utvrđivanja rezervi kategorija A, B i C@@^1, navedene u članu 27. ovog pravilnika.

Član 8.

(1) Prilikom utvrđivanja istraženosti mineralne sirovine istražnim bušenjem, linijski procenat izvađenog jezgra mora da iznosi:

a. najmanje 75% jezgra od svakog dužinskog intervala do 6 m bušenja kroz mineralnu sirovinu, odnosno rudnu masu;

b. najmanje 75% jezgra zajedno sa talogom, ako je izvršen karotaž bušotine;

c. najmanje 65% jezgra zajedno sa talogom iz stijenskog (jalovog) materijala.

(2) Eventualno izostavljanje jezgra iz stijenskog materijala utvrđeno je posebnim kriterijima za pojedine čvrste mineralne sirovine (čl. 30. do 202).

(3) Mjerenje iskrivljenja (devijacije) istražne bušotine vrši se:

a. kod vertikalnih bušotina dubine preko 100 m na svakih narednih 100 m dubine;

b. kod kosih i horizontalnih bušotina na svakih 50 m dubine.

Član 9.Određivanje kvaliteta, fizičko-hemijskih i tehnoloških karakteristika mineralne sirovine

(1) Kvalitet mineralne sirovine u ležištu, odnosno rudnom tijelu određuje se oprobavanjem.

(2) Za svako ležište, rudno tijelo ili njihov dio određuje se eksperimentalnim putem optimalna metoda oprobavanja koja odgovara određenim prirodnim uslovima. Zavisno od prirodnih uslova, primjenjuje se i kontrolno oprobavanje.

Član 10.

(1) Određivanje hemijskog sastava, fizičko-hemijskih, fizičko-mehaničkih i drugih osobina mineralne sirovine (korisne supstance), vrši se u skladu sa važećim (BAS) standardima u laboratorijima koji posjeduju odgovarajuće certifikate.

(2) Rezultati ispitivanja mineralne sirovine iskazuju se za korisnu supstancu u prirodnom stanju.

(3) Zapreminska težina određuje se u prirodnom stanju za svaku vrstu - tip mineralne sirovine za koju se posebno proračunavaju rezerve.

Član 11.

(1) Tehnološka ispitivanja mineralne sirovine vrše se na reprezentativnim uzorcima.

(2) Za rezerve kategorije A i B tehnološke osobine mineralne sirovine utvrđuju se u laboratorijskom ili poluindustrijskom obimu ispitivanja. Slučajevi u kojima se tehnološka ispitivanja mineralne sirovine vrše u industrijskom obimu, utvrđeni su posebnim kriterijima za pojedine čvrste mineralne sirovine (čl. 30. do 202). Ako je za jedno rudno tijelo izvršeno tehnološko ispitivanje mineralne sirovine u industrijskom ili poluindustrijskom obimu i u praksi potvrđeno da između njega i ostalih rudnih tijela u istom ležištu nema bitnih razlika u minerološkim i hemijskim karakteristikama mineralne sirovine, za ostala rudna tijela u istom ležištu dovoljno je izvršiti tehnološka ispitivanja u laboratorijskom obimu.

(3) Za rezerve kategorije C @@^1@@^1 @@^ tehnološke osobine mineralne sirovine utvrđuju se u laboratorijskom obimu ispitivanja. Ako u ležištu postoje rezerve viših kategorija koje su tehnološki ispitane, za rezerve kategorije C @@^1 @@^1 ne treba vršiti posebna tehnološka ispitivanja mineralne sirovine.

(4) Ako je u ležištu, odnosno rudnom tijelu zastupljeno više prirodnih tipova i vrsta mineralnih sirovina, tehnološka ispitivanja vrše se, po pravilu, za svaki tip posebno.

Član 12.Razvrstavanje rezervi

(1) Prema stepenu istraženosti i stepenu poznavanja kvaliteta sirovina, utvrđene mase rezervi čvrstih mineralnih sirovina razvrstavaju se u kategorije A, B, C@@^1, C @@^2 @@^2 , D @@^1 @@^1 i D@@^2.

(2) Razvrstavanje rezervi čvrstih mineralnih sirovina u kategorije A, B i C @@^1 @@^1 vrši se prema zajedničkim kriterijima i uslovima (čl. 13. do 15) i prema posebnim kriterijima i uslovima za pojedine čvrste mineralne sirovine navedenim u čl. 30. do 202. ovog pravilnika.

Član 13.A kategorija rezervi

(1) U A kategoriju rezervi uvrštavaju se mase čvrstih mineralnih sirovina kod kojih su:

a. na osnovu neposrednih opažanja, izvedenih istražnih rudarskih radova ili istražnih bušenja, potpuno upoznati i utvrđeni: ležišni uslovi, zalijeganje i prostiranje, veličina, oblik i građa ležišta, odnosno rudnog tijela, sve korisne mineralne supstance i njihov međusobni odnos i prostorna razmještenost;

b. potpuno utvrđeni kvalitet i tehnološka svojstva za pripremu i preradu mineralne sirovine;

c. potpuno utvrđeni prirodni tipovi i industrijske vrste mineralnih sirovina, njihov međusobni odnos i prostorna razmještenost;

d. detaljno okontureni i izdvojeni jalovi i vanbilansni dijelovi u okviru rudnih tijela;

e. utvrđeni (razjašnjeni) tektonski, hidrogeološki, inženjersko-geološki i drugi prirodni uslovi u obimu koji omogućava utvrđivanje metode eksploatacije mineralne sirovine.

(2) Kod rezervi kategorije A, po pravilu, nije dozvoljena ekstrapolacija.

Član 14.B kategorija rezervi

(1) U B kategoriju rezervi uvrštavaju se mase čvrstih mineralnih sirovina kod kojih su:

a. na osnovu neposrednih opažanja, izvedenih istražnih rudarskih radova ili istražnih bušenja, upoznati i utvrđeni: ležišni uslovi, zalijeganje i prostiranje, veličina, oblik i građa ležišta, odnosno rudnog tijela, korisne mineralne supstance i njihov međusobni odnos i prostorna razmještenost;

b. utvrđene kvalitativne karakteristike i osnovna tehnološka svojstva za pripremu i preradu mineralne sirovine;

c. utvrđeni prirodni tipovi i industrijske vrste mineralnih sirovina i zakonitosti njihovog razmještaja, bez detaljno utvrđenog prostornog rasporeda za svaki tip mineralne sirovine;

d. utvrđeni (razjašnjeni) odnosi i karakter nerudnih i vanbilansnih dijelova u okviru rudnog tijela, bez detaljno utvrđenih njihovih granica;

e. utvrđeni (razjašnjeni) tektonski, hidrogeološki, inženjersko-geološki i drugi prirodni uslovi u obimu koji omogućava dobijanje osnovnih elemenata za utvrđivanje metode eksploatacije mineralne sirovine.

(2) Kod rezervi kategorije B dozvoljena je ekstrapolacija. Stepen dozvoljene ekstrapolacije utvrđen je u posebnim kriterijima za pojedine čvrste mineralne sirovine (čl. 30. do 202).

Član 15.C1 kategorija rezervi

(1) U C @@^1 @@^1 kategoriju rezervi uvrštavaju se mase čvrstih mineralnih sirovina kod kojih su djelimično:

a. upoznati ležišni uslovi, zalijeganje i prostiranje, oblik i građa ležišta, korisna mineralna supstanca i njen prostorni razmještaj;

b. utvrđene kvalitativne karakteristike i tehnološka svojstva za pripremu i preradu mineralne sirovine;

c. utvrđeni tipovi industrijske vrste mineralne sirovine;

d. utvrđeni (razjašnjeni) tektonski, hidrogeološki, inženjersko-geološki i drugi prirodni uslovi za eksploataciju mineralne sirovine.

(2) Kod rezervi kategorije C @@^1@@^1 @@^ dozvoljena je ekstrapolacija. Stepen dozvoljene ekstrapolacije utvrđen je posebnim kriterijima za pojedine čvrste mineralne sirovine (čl. 30. do 202).

Član 16.C2 kategorija rezervi

(1) U C @@^2 @@^2 kategoriju rezervi uvrštavaju se potencijalne rezerve mineralnih sirovina čiji su uslovi zalijeganja, veličina, oblik i položaj određeni na osnovu geoloških i geofizičkih podataka i djelimično provjereni istražnim radovima, odnosno određeni analogijom sa proučenim dijelovima ležišta.

(2) Kvalitet mineralne sirovine je određen prema pojedinačnim probama uzoraka ili prema podacima najbližih istražnih rudnih tijela, odnosno istraženih dijelova rudnih tijela.

(3) Obim rezervi kategorije C @@^2 @@^2 procjenjuje se u okviru geološki povoljnih struktura i stijenskih kompleksa u kojima je koncentrisana mineralna sirovina.

Član 17.D1 kategorija rezervi

(1) U D @@^1 @@^1 kategoriju potencijalnih rezervi uvrštavaju se mase mineralnih sirovina koje su pretpostavljene na osnovu analize općih geoloških uslova i upoređivanja podataka detaljne prospekcije, istražnih i eksploatacionih radova u određenom području.

(2) Rezerve kategorije D @@^1 @@^1 nalaze se u neistraženim dijelovima poznatih rudnih polja (u pretpostavljenim novim rudnim tijelima, horizontima, dijelovima rudnih polja i dr.), odnosno u dijelovima koji predstavljaju produženja dobro izučenih (pripremljenih za eksploataciju ili u stadijumu istraživanja) objekata ili površina.

(3) Rezerve kategorije D @@^1 @@^1 određuju se ekstrapolacijom.

Član 18.D2 kategorija rezervi

(1) U D @@^2 @@^2 kategoriju potencijalnih rezervi uvrštavaju se mase mineralnih sirovina koje su pretpostavljene na osnovu podataka o geološkom razvoju i specifičnostima geološke građe određene teritorije, koji su dobijeni kompleksnim geološkim, geofizičkim i geohemijskim istraživanjima i ispitivanjima, kao i analizom litološko-stratigrafskih, minerološko-petroloških, strukturno-tektonskih, paleogeografskih i drugih faktora koji određuju uslove lokalizacije orudnjenja mineralne sirovine. Kategoriji D @@^2 @@^2 pripadaju potencijalne rezerve područja (oblasti, rejona, formacije, bazena, magmatskog masiva ili kompleksa) na kojima su otkrivena ležišta ili pojave određene mineralne sirovine, kao i područja na kojima nisu otkrivena ni ležišta ni pojave mineralne sirovine, ali se njihovo postojanje može pretpostaviti.

(2) Utvrđivanje rezervi mineralnih sirovina kategorije D @@^2 @@^2 vrši se korištenjem analiza formacije i primjenom statističke metode (na osnovu teorije vjerovatnoće) i analitičko-sintetičke metode. Postojanje rezervi kategorije D @@^2 @@^2 na neistraženim područjima može se pretpostavljati i metodom proste analogije, na osnovu parametara utvrđenih na istraženim područjima istih ili sličnih genetskih karakteristika.

Član 19.

(1) Rezerve kategorija D1 i D2 razlikuju se od rezervi kategorije C2 po tome što su rezerve kategorije D1 i D2, parametri za ocjenu (pružanja i debljina, veličine, debljine rudnog tijela, tipa mineralne sirovine, srednjeg sadržaja korisne komponente i dr.) pretpostavljeni i određeni posredno.

(2) Rezerve kategorija D @@^1 @@^1 i D @@^2 @@^2 služe za planiranje osnovnih geoloških istraživanja.

Član 20.Klase rezervi

(1) Rezerve čvrstih mineralnih sirovina kategorija A, B i C@@^1, zavisno od mogućnosti njihove eksploatacije, razvrstavaju se po klasama u bilansne i vanbilansne rezerve.

(2) Rezerve čvrstih mineralnih sirovina kategorija C2, D1 i D2 smatraju se kao potencijalne (C2), prognozne (D1) i pretpostavljene (D2) i ne razvrstavaju se u klase (bilansne i vanbilansne).

Član 21.Bilansne rezerve

(1) U bilansne rezerve čvrstih mineralnih sirovina uvrštavaju se utvrđene mase mineralnih sirovina u ležištu koje se postojećom tehnikom i tehnologijom eksploatacije i prerade mogu rentabilno koristiti.

(2) Stepen rentabilnosti eksploatacije i prerade bilansnih rezervi mora biti u skladu sa opće usvojenim ekonomskim i društvenim kriterijima, a može biti različit za različite vrste mineralnih sirovina, kao i za različite genetske i industrijske tipove ležišta istih mineralnih sirovina, zavisno od tržišnih, društveno-ekonomskih, prirodnih, tehničko-eksploatacionih, regionalnih i drugih faktora.

(3) Prilikom ocjenjivanja stepena rentabilnosti eksploatacije i prerade bilansnih rezervi, mogu se u određenim slučajevima koristiti i metode analogije.

(4) Udio bilansnih rezervi kategorija A, B i C@@^1, a izuzetno i rezervi kategorije C @@^2 @@^2 koji je potrebno utvrditi da bi se moglo pristupiti otvaranju ležišta, zavisi od vrste mineralne sirovine, odnosno od grupe ili podgrupe kojoj ležište (rudno tijelo) pripada.

Član 22.

(1) Pri utvrđivanju bilansnih rezervi osnovne mineralne sirovine utvrđuju se i sve prateće mineralne komponente u ležištu, odnosno rudnom tijelu, koje se na savremenom nivou nauke i tehnike mogu rentabilno koristiti, a eventualno i određene mineralne sirovine koje se pojavljuju u podini, povlati ili bokovima rudnih tijela, a mogu se ekonomično koristiti (pijesak, šljunak, kvarciti, gline i dr.).

(2) Na osnovu proračunatih bilansnih rezervi mineralnih sirovina, umanjenih za gubitke pri eksploataciji, utvrđuju se eksploatacione rezerve.

Član 23.Vanbilansne rezerve

(1) U vanbilansne rezerve čvrstih mineralnih sirovina uvrštavaju se mase mineralnih sirovina u ležištu koje se postojećom tehnikom i tehnologijom eksploatacije i prerade ne mogu rentabilno koristiti, a što je potrebno obrazložiti u ekonomskoj ocjeni ležišta.

(2) Korištenje vanbilansnih rezervi nije ekonomski opravdano najčešće zbog male količine, male debljina, velike dubine zalijeganja, niskog sadržaja korisnih komponenti, povišenog sadržaja štetnih i nepoželjnih komponenti, složene tehnologije pripreme i metalurške prerade, otežanih rudarsko-tehničkih i hidrogeoloških uslova eksploatacije i nepovoljnih društveno-ekonomskih i tržišnih faktora.

(3) Naučno - tehnički progres, promjene na tržištu određene mineralne sirovine kao i drugi tehničko-ekonomski faktori mogu uticati na prevođenje vanbilansnih u bilansne, odnosno bilansnih u vanbilansne rezerve.

Član 24.Faktori tehničko ekonomske ocjene ležišta

(1) Bilansne rezerve čvrstih mineralnih sirovina utvrđuju se tehničko-ekonomskom ocjenom. Tehničko-ekonomska ocjena obuhvata analizu osnovnih faktora od kojih su najznačajniji sljedeći:

a. geološki faktori (ekonomski tip rude, industrijski tip ležišta, stepen koncentrisanosti rezervi i morfološke karakteristike rudnih tijela);

b. genetski faktori (utvrđivanje potencijalnosti ležišta i njegovog šireg područja;

c. tehničko-eksploatacioni faktori (opći uslovi buduće eksploatacije, hidrogeološki, inženjersko-geološki uslovi, gasonosnost, geomehaničke karakteristike i dr.);

d. tehnološki faktori (tehnološki tip rude, osnovni uslovi pripreme i prerade mineralne sirovine, mogućnost kompleksnog tretmana mineralnih sirovina, mogućnost supstitucije i dr.);

e. regionalni faktori (transportni uslovi, reljef područja, klimatski uslovi, uslovi snabdijevanja vodom i energijom, opće ekonomske karakteristike područja i dr.);

f. tržišni faktori (opći uslovi ponude i potražnje određene mineralne sirovine, cijene i njihova perspektiva i dr.);

g. društveno-ekonomski faktori (ekonomski značaj određene mineralne sirovine za određeno područje i zemlju u cjelini, njen strategijski značaj, narušavanje čovjekove sredine, kao i mogućnost rekultivisanja zemljišta poslije završene eksploatacije mineralne sirovine).

h. ekološki faktori (uticaj eksploatacije mineralne sirovine na životnu sredinu).

Član 25.Naturalni i vrijednosni pokazatelji

(1) Uticaj faktora navedenih u članu 24. ovog pravilnika na utvrđivanje bilansnih rezervi mineralnih sirovina iskazuje se naturalnim i vrijednosnim pokazateljima.

(2) Naturalni pokazatelji su: rezerve, srednji sadržaj korisne komponente, minimalni ekonomski i granični sadržaj mineralne sirovine, minimalna debljina rudnih tijela, kapacitet postrojenja za preradu mineralnih sirovina sa godišnjom proizvodnjom koncentrata, iskorištenja mineralnih supstanci, metalurška i druga iskorištenja.

(3) Vrijednosni pokazatelji su: troškovi istraživanja, ukupni i po toni; troškovi proizvodnje, pripreme i prerade jedinice proizvoda; transportni troškovi; ukupne investicije potrebne za izgradnju rudnika, postrojenja za preradu mineralnih sirovina i sličnih objekata; specifične investicije i dr.

(4) Na osnovu naturalnih i vrijednosnih pokazatelja vrši se ekonomska klasifikacija rezervi i utvrđuje vrijednost ležišta i jedinica rezervi (ne uzimajući u obzir vremenski faktor). Zavisno od mogućnosti vrši se i ekonomska (vrijednosna) ocjena ležišta.

(5) Na osnovu dobijenih sintetičkih pokazatelja i proračunate rentabilnosti, utvrđuje se bilansnost rezervi mineralne sirovine.

(6) Za utvrđivanje određenih faktora i pokazatelja tehničko-ekonomske ocjene može se koristiti i metoda analogije.

(7) Kompletna tehničko-ekonomska ocjena vrši se samo za ležišta (rudna tijela) koja su u okviru aktivnih rudnika, odnosno u okviru rudnika za koje je izrađen projekat. U ostalim slučajevima, pojedini faktori i pokazatelji tehničko-ekonomske ocjene imaće orijentacioni karakter, zavisno od stepena istraženosti i poznavanja ležišta, kao i njegove veličine i raspolaganja sa tehničko-ekonomskim parametrima.

Član 26.Metodologija proračuna rezervi

(1) Proračunavanje rezervi čvrstih mineralnih sirovina vrši se primjenom optimalnih metoda proračuna rezervi koje obebjeđuju dovoljnu tačnost i racionalnost proračuna. Posebno se mora voditi računa o obliku i razmjerama ležišta, odnosno rudnog tijela, karakteru promjenjivosti kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja, kao i o tome kako je rudno tijelo obuhvaćeno istražnim radovima (raspored, gustina, vrsta istražnih radova i dr.).

(2) Pri proračunavanju rezervi ležišta, odnosno rudnog tijela dozvoljena je ekstrapolacija kod rezervi kategorija B i C@@^1, pod uslovom da se ekstrapolacijom izračunate rezerve bočno nastavljaju na utvrđene rezerve iste ili više kategorije.

(3) U B kategoriju uvrštavaju se i rezerve mineralne sirovine dobivene ekstrapolacijom izvan utvrđenih kontura rezervi A i B kategorije, u granicama maksimalnih udaljenosti između istražnih radova propisanih za odgovarajuću sirovinu rezervi B kategorije, ako to dopuštaju karakteristike ležišta.

(4) U C @@^1@@^1 @@^ kategoriju uvrštavaju se rezerve mineralne sirovine dobivene ekstrapolacijom izvan utvrđenih kontura B i C @@^1 @@^1 kategorije, u granicama maksimalnih udaljenosti između istražnih radova propisanih za odgovarajuću sirovinu rezervi B i C @@^1 @@^1 kategorije, ako to dopuštaju karakteristike ležišta.

(5) Izuzetno, ekstrapolacija je dozvoljena i za rezerve kategorije A kad su u pitanju ležišta jednostavne građe i ujednačenog sastava, odnosno ležišta koja se nalaze u višegodišnjoj eksploataciji, sa otvorenim velikim eksploatacionim profilima.

(6) Primjena metode ekstrapolacije za proračunavanje rezervi pojedinih čvrstih mineralnih sirovina utvrđena je odredbama čl. 30. do 202. ovog pravilnika.

Član 27.Najveća dozvoljena greška

(1) Najveća dozvoljena greška pri utvrđivanju rezervi kategorija A, B i C @@^1 @@^1 i odgovarajuća vjerovatnoća utvrđivanja rezervi iznose:

Kategorija

Dozvoljena greška %

Vjerovatnoća %

A

± 15

85

B

± 30

70

C1

± 50

50

(2) Najveća dozvoljena greška predstavlja ukupnu grešku svih mjerenja, određivanja i interpretacije, a utvrđuje se primjenom matematičko-statističkih metoda.

(3) Ako postoji određena vjerovatnoća da su u obračunu rezervi proračunati parametri, metode oprobavanja, hemijske i druge analize nedovoljno tačni, dobiveni podaci mogu se redukovati preko popravnih koeficijenata.

(4) Popravni koeficijenti se mogu odnositi na sadržaj korisnih i štetnih komponenti, debljinu rudnog tijela, zapreminsku težinu, vlažnost, površinu i zapreminu rudnog tijela i dr. popravni koeficijenti se moraju proračunavati odgovarajućim metodama, a samo izuzetno se može koristiti analogija, odnosno iskustveni podaci.

Član 28.Elaborat o rezervama čvrstih mineralnih sirovina

(1) Proračunate rezerve čvrstih mineralnih sirovina i njihova klasifikacija i kategorizacija prikazuju se elaboratom o rezervama.

(2) Sadržaj i način izrade elaborata propisan je Pravilnikom o sadržini, načinu izrade elaborata o izvršenim geološkim istraživanjima i postupku vršenja revizije elaborata.

Član 29.Knjiga evidencije o rezervama

(1) Privredno društvo/ investitor koji se, u okviru svoje djelatnosti, bavi istraživanjem ili eksploatacijom čvrstih mineralnih sirovina dužno je da uspostavi i vodi Knjigu evidencije o rezervama i istraživanjima mineralnih sirovina (u daljem tekstu: knjiga evidencije) - na obrascima br. 1. do 4, koji su odštampani uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni dio.

(2) Obrazac br. 1. sadrži: opće podatke o privrednom društvu/ investitoru, naziv i mjesto nalazišta (istražnog prostora - eksploatacionog polja) mineralne sirovine, vrstu mineralne sirovine, komponente mineralne sirovine koje se koriste i komponente koje se ne koriste.

(3) Obrazac br. 1 popunjava se podacima iz stava 2. ovog člana pri uspostavi knjige evidencije. Kad se podaci bitno promjene popunjava se novi obrazac i ulaže u knjigu evidencije pored ranije popunjenog obrasca.

(4) U obrazac br. 2 ucrtava se skica površine istražnog prostora - eksploatacionog polja prema odobrenju nadležnog organa, upisuje broj i datum odobrenja i naziv organa koji ga je izdao, a u legendi daju objašnjenja sadržaja skice istražnog prostora - eksploatacionog polja.

(5) Obrazac br. 2 popunjava se podacima iz stava 4. ovog člana pri uspostavi knjige evidencije. Kad se površina istražnog prostora - eksploatacionog polja promijeni, popunjava se novi obrazac i ulaže u knjigu evidencije pored ranije popunjenog.

(6) U obrazac br. 3 unosi se za svako ležište, odnosno rudno tijelo stanje ukupnih (bilansnih i vanbilansnih) i eksploatacionih rezervi po kategorijama, sa podacima o količini, kvalitetu, eksploatacionim gubicima i otkopanim rezervama u tekućoj godini.

(7) Za ležišta koja su u eksploataciji unose se stvarni eksploatacioni gubici, a za nalazišta koja se istražuju u obrazac br. 3 unose se pretpostavljeni eksploatacioni gubici.

(8) Obrazac br. 3 popunjava se podacima sa stanjem na dan 31. decembra u godini i ulaže se u knjigu evidencije hronološkim redom iza ranije popunjenih obrazaca br. 3.

(9) U obrazac br. 3 unose se podaci o količini rezervi u odgovarajućim jedinicama mjere, a za kvalitet se prikazuju svi elementi od značaja za odgovarajuću mineralnu sirovinu.

(10) Obrazac br. 4 sadrži rekapitulaciju stanja rezervi svih ležišta, odnosno rudnih tijela u okviru nalazišta (istražnog prostora - eksploatacionog polja) iz obrasca br. 2, koja je sačinjena prema podacima iz obrasca br. 3.

(11) U obrazac br. 4 unosi se stanje količine i kvalitet ukupnih (bilansnih, vanbilansnih i potencijalnih) i eksploatacionih rezervi po kategorijama, kao i podaci o količini i kvalitetu otkopanih rezervi po godinama i gubicima pri eksploataciji, pripremi i preradi mineralne sirovine.

(12) Za nalazište u eksploataciji u obrascu br. 4 prikazuju se stvarni eksploatacioni gubici, odnosno stvarni ukupni gubici, zavisno od toga da li se mineralna sirovina priprema, odnosno prerađuje.

(13) Za nalazište koje se istražuje unose se u obrazac br 4. eksploatacioni gubici iz obrasca br 3.

(14) U obrascu br. 4 potencijalne rezerve se prikazuju i izvan granica utvrđenih u obrascu br. 2, ako jedinstvena rudonosna oblast nije po čitavoj površini obuhvaćena odobrenim istražnim prostorom, odnosno eksploatacionim poljem.

(15) U obrazac br. 4 unose se podaci o količini rezervi u odgovarajućim jedinicama mjere, a za kvalitet se prikazuju svi elementi od značaja za odgovarajuću mineralnu sirovinu.

(16) Svi podaci se unose u obrasce u elektronskoj formi. Knjiga evidencije treba da je podešena za unošenje obrazaca.

(17) Obrasci br. 3. i 4. moraju biti potpisani od odgovornih lica i ovjereni pečatom privrednog društva/ investitora koje je dobilo odobrenje za istraživanje/eksploataciju i privrednog društva ili javne ustanove koja obavlja poslove iz oblasti geoloških istraživanja.

Član 30.Podjela ležišta uglja na grupe i podgrupe

(1) Prema složenosti geološke građe, stepenu tektonske poremećenosti, kao i promjenjivosti slojeva uglja (morfologije, debljine i kvaliteta), ležišta uglja razvrstavaju se u grupe i podgrupe.

(2) Prema geološkoj složenosti, ležišta uglja razvrstavaju se u tri grupe:

a. u prvu grupu uvrštavaju se ležišta uglja koja se karakterišu prostom geološkom građom, sa horizontalnim ili blago nagnutim slojevima do 25°;

b. u drugu grupu uvrštavaju se ležišta uglja koja se karakterišu složenijom geološkom građom, sa slojevima nagnutim preko 25° i koja su mjestimično ispresijecana rasjedima;

c. u treću grupu uvrštavaju se ležišta uglja koja se karakterišu veoma složenom geološkom građom koja su jako ubrana, rasjednuta i često izdijeljena na manje blokove.

(3) Prema promjenjivosti slojeva uglja, svaka grupa ležišta iz stava 2. ovog člana dijeli se na tri podgrupe ležišta:

a. u prvu podgrupu uvrštavaju se ležišta koja se karakterišu postojanom debljinom, odnosno malom promjenljivošću slojeva uglja na većem prostranstvu u ležištu;

b. u drugu podgrupu uvrštavaju se ležišta koja se karakterišu većom promjenljivošću slojeva, koji uglavnom ne gube svoju produktivnu debljinu i kvalitet;

c. u treću podgrupu uvrštavaju se ležišta koja se karakterišu velikom promjenljivošću ugljenih slojeva, odnosno nepostojanom debljinom slojeva koji mogu na relativno kratkom rastojanju da izgube svoju produktivnu debljinu ili kvalitet.

Član 31.Istraživanje ležišta uglja

(1) Istraživanje ležišta uglja vrši se prema odredbama čl. 6. do 8. ovog pravilnika, s tim što se istražna bušenja za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi uglja kategorija A, B i C@@^1, vrše u okviru maksimalnih rastojanja koja, za pojedine podgrupe u okviru grupa ležišta, iznose:

Tabela br. 1

Maksimalna rastojanja između istražnih radova u m

Grupe i podgrupe ležišta

A kategorija

B kategorija

C1 kategorija

po padu

po pružanju

po padu

po pružanju

po padu

po pružanju

Prva grupa

 

 

 

 

 

 

I podgrupa

250

250

500

500

1000

1000

II podgrupa

175

175

350

350

750

750

III podgrupa

125

125

250

250

500

500

Druga grupa

 

 

 

 

 

 

I podgrupa

175

250

350

500

750

1000

II podgrupa

125

175

175

350

500

750

III podgrupa

62,3

125

125

250

250

500

Treća grupa

 

 

 

 

 

 

I podgrupa

125