Vijeće ministara Bosne i Hercegovine
Strategija protiv maloljetničkog prestupništva u Bosni i Hercegovini
Na osnovu člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 30/03 i 42/03), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 125. sjednici održanoj 27. jula 2006. godine, usvojilo je
STRATEGIJU
PROTIV MALOLJETNIČKOG PRESTUPNIŠTVA U BOSNI I HERCEGOVINI
(2006-2010)
1.1. Nastanak strateškog dokumenta
Ovaj strateški dokument nastao je kao rezultat razumijevanja složenosti pojave maloljetničkog prestupništva i potrebe da se na ovu pojavu odreaguje na odgovarajući način, kako bi se dugoročno spriječile njene razorne posljedice. Nadležne institucije u BiH prepoznale su da su djecaPod pojmom "dijete" ovaj dokument podrazumijeva maloljetna lica do navršenih 18 godina starosti. u sukobu sa zakonom i djeca koja su pod rizikom da dođu u sukob sa zakonom (djeca društveno neprihvatljivog ponašanja), članovi društva kojima je potrebna posebna briga.
Također, Strategija protiv maloljetničkog prestupništva u BiH, (u daljnjem tekstu: Strategija) je izraz odgovornosti organa i institucija u BiH, na svim nivoima, u ostvarenju međunarodno preuzetih obaveza, po osnovu međunarodnih konvencija o ljudskim pravima, te posebno pravima djece. U isto vrijeme, Strategija je dokaz napora koje ulažu institucije Bosne i Hercegovine u procesu prilagođavanja standardima Evropske unije kako pravosudnog sistema za maloljetnike tako i rada organa unutrašnjih poslova, te sektora socijalne politike.
Inicijativa za izradu ovog strateškog dokumenta nastala je kao rezultat rada velikog broja stručnjaka iz Bosne i Hercegovine iz ove oblasti, kao i međunarodnih organizacija Open Society Fund, Save the Children UK i UNICEF, u periodu između 2001. i 2004. godine. U februaru 2005. godine, Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Ministarstva pravde BiH, usvojio je informaciju o izradi strateškog dokumenta i prihvatio predloženi način izrade, pod okriljem dva pomenuta državna ministarstva. Na taj način data je institucionalna potvrda važnosti inicijative za izradu strategije i njene operacionalizacije, koja će, kroz donošenje akcionih planova, obezbijediti sprovođenje strateških aktivnosti do 2010. godine.
Ključne aktivnosti iz kojih je neposredno nastala ova Strategija su istraživanja koja su proizvela dvije studije o analizi situacije na polju maloljetničkog prestupništva u BiH i BiH Simpozijum o maloljetničkom prestupništvu sa pratećim Završnim sastankom.
Istraživanja
Dvije komplementarne situacione analize dale su informacije o zakonodavstvu i praksi u zemljiAnalize završene prije usklađivanja krivičnih zakonodavstava u entitetima., nalazeći visok stepen usaglašenosti sa međunarodnim standardima za ovu oblast zakonskih propisa ali i značajna zaostajanja u politikama koncipiranja prakse i u njenom provođenju. Ocjene stručnjaka na kojima se temelje obje analize ukazuju na značajno postojanje "mentaliteta institucionalnog pristupa", jer se nerijetko ocjene o lošoj praksi vezuju za nedostatak ili nefunkcionisanje disciplinskih centara, vaspitnih domova i vaspitno-popravnih domova. Sa druge strane, prepoznavanje od strane teoretičara, ali i praktičara, mogućnosti koje bi kroz primjenu odgojnih/vaspitnih preporuka, kao novouvedenog koncepta koji omogućava preusmjeravanje od formalnog krivičnog postupka, govore o prodiranju informacija i saznanja o novim pristupima u svijetu, koji su nastali na temelju novog i drugačijeg koncepta krivične odgovornosti tzv. "restorativnog prava"Pristup po kojem je krivično djelo povreda koja povređuje žrtvu, zajednicu i samog maloljetnika, te zbog toga sve strane trebaju biti dio odgovora na počinjeno krivično djelo sa osnovnim ciljem popravljanja štete i ponovnog uspostavljanja odnosa u zajednici..
BiH Simpozijum o maloljetničkom prestupništvu, oktobar 2003. godine i Završni sastanak simpozijuma, decembar 2003. godine
Želeći zadržati pokrenutu debatu stručnjaka nakon završenih istraživanja kao i sa ciljem da oblast maloljetničkog prestupništva ne ostane zapostavljena u pomenutim reforskim procesima sazvan je i održan BiH Simpozijum o maloljetničkom prestupništvuBiH Simpozij su organizovali Open Society Fund BH (SOROS) i Save the Children UK. (u daljnjem tekstu: Simpozijum). BiH Simpozijum je organizovan slijedeći princip da samo uključenje i angažman ključnih BiH aktera iz ovog područja može obezbijediti strateški pristup u procesu prilagođavanja evropskim i drugim međunarodnim standardima. Simpozijum je okupio preko 80 stručnjaka iz Bosne i Hercegovine iz svih oblasti koje su u vezi sa maloljetničkim prestupništvom.
Zaključci Simpozijuma i detaljni zapisnik upućeni su svim entitetskim i državnim institucijama. Na sazvanom Završnom sastanku simpozijuma u decembru 2003. godine, prihvaćeni su dokumenti sa Simpozijuma i potvrđen neophodan strateški pristup u cilju poboljšanja cjelokupne situacije. Usaglašeni stavovi predloženi su institucijama u BiH kao osnova za koncipiranje daljnjeg djelovanja:
- 1.Okvir za Strategiju predstavljaju pet strateških tema identičnih tematskim oblastima identifikovanim na Simpozijumu: zakonodavstvo, alternativne mjere, institucionalni tretmani, prevencija i primjena krivičnog zakonodavstva za maloljetnike.
- 2.Međunarodni standardi za oblast maloljetničkog prestupništva moraju biti ugrađeni u temelje Strategije.
- 3.Potrebno je zatražiti od nadležnih ministarstva osnivanje tijela za pripremu i sprovođenje Strategije uz moguće formiranje pet radnih grupa za pet strateških tema (uključujući predstavnike Brčko Distrikta).
- 4.Pozvani su organizatori Open Society Fund BH - SOROS, Save the Children UK i UNICEF-a da distribuiraju sve materijale nadležnim ministarstvima, kao i da koncipiraju daljnji proces.
Na tragu ovih zaključaka, Open Society Fund BH-SOROS i Save the Children UK osmislili su daljnji proces izrade Strategije, uz tijesnu saradnju i saglasnost Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH (u čijem se sastavu nalazi Vijeće za djecu) i Ministarstva pravde BiH. Vijeće ministara BiH odobrio je inicijativu za izradu strateškog dokumenta.
Strukturalno, ovaj strateški dokument sastoji se od pregleda aktivnosti preduzetih u prethodne tri godine, osnovnih karakteristika sadašnje situacije u oblasti maloljetničkog prestupništva u Bosni i Hercegovini, te strateških ciljeva i osnovnih grupa aktivnosti za svaku od pet strateških tema definisanih na Simpozijumu o maloljetničkom prestupništvu u Bosni i Hercegovini, održanom u oktobru 2003. godine: Zakonodavstvo, Alternativne mjere, Institucionalni tretman maloljetnika, Prevencija i Primjena krivičnog zakonodavstva za maloljetnike. Sprovođenje pojedinačnih aktivnosti iz pomenutih tematskih grupa dato je u Akcionim planovima za svaku od tema, uz definisanje nosilaca, perioda sprovođenja aktivnosti, potrebnih resursa (ljudskih i materijalnih), indikatora kojima će se mjeriti uspješnost sprovođenja, te definisanje prioriteta svake od aktivnosti prema sljedećoj skali: visoki, srednji, niski. Ukoliko se procijenilo potrebnim, za svaku od aktivnosti, naveden je i komentar.
1.2. Potreba za tranzicijom u oblasti maloljetničkog prestupništva u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini odvija se čitav niz paralelnih procesa karakterističnih za zemlje u tranziciji koji, na direktan ili indirektan način, imaju ogroman uticaj na živote djece. Prilagođavanje uvjetima tržišne ekonomije, praćeno reformskim procesima u oblasti vladavine prava, uz reformu socijalnog sektora kao i neujednačen razvoj civilnog sektora, stvara situaciju u kojoj društvo ne može pružiti adekvatnu brigu o djeci. Na drugoj strani, ekonomsko siromaštvo stanovništva, promjena sistema vrijednosti, uz sve veće aspiracije ka materijalnim vrijednostima, i promijenjena tradicionalna uloga porodice, povećavaju faktore rizika vezane za zdravlje djece i njihovo socijalno ponašanje.
Kriminalitet maloljetnikaMaloljetnik je dijete ili mlada osoba koja se, prema datom pravnom sistemu, može tretirati drugačije od odraslih po pitanjima prestupa, Minimalna pravila UN-a o sprovođenju maloljetničkog prestupništva (Pekinška pravila). u BiH je u stalnom porastu, dok odgovor društva na ovu pojavu, u najvećoj mjeri, počiva na ostacima modela reagovanja iz predratnog perioda, uz smanjene resurse institucija koje rade sa djecom u sukobu sa zakonom.
Reformski procesi u sektoru pravosuđa koji su donijeli izmjene u zakonodavstvu i organizaciji pravosuđa, nisu još uvijek praćeni investiranjem niti prilagođavanjem postojeće infrastrukture za sprovođenje zakonskih rješenja za maloljetnike koji su došli u sukob sa zakonom.
Uz to, projekti i inicijative koje međunarodne i domaće organizacije sprovode na području maloljetničkog pravosuđa, koji su uglavnom parcijalni i relativno skromnog obima, nisu rezultirali suštinskim promjenama niti u pristupu ovoj problematici, niti u preovlađujućoj praksi rada sa maloljetnicima.
Posmatrajući oblast maloljetničkog pravosuđa u BiH kao sistem koji obuhvata podsisteme prevencije, sprovođenja krivičnog pravosuđa i reintegracije maloljetnika koji su došli u sukob sa zakonom, ne može se govoriti o unaprijeđenom položaju maloljetnika u sukobu sa zakonom unutar takvog sistema, niti o unapređenju samog sistema u poslijeratnom periodu.
Cilj ovog strateškog dokumenta jeste da se u narednih pet godina u BiH, na osnovu pristupa koji u većoj mjeri uvažava prava djeteta u sukobu sa zakonom, unaprijedi rad u oblasti maloljetničkog prestupništva, dovodeći ga u što je moguće veći sklad sa međunarodnim standardima. Pri tome, savremeni koncepti poimanja odgovora društva na kriminalitet mladih trebali bi biti široko prihvaćeni u javnosti, a pri sprovođenju Strategije trebalo bi uzeti u obzir razvojne mogućnosti na državnom, entitetskom i lokalnom nivou.
Ova Strategija operiše terminom "djeca i mladi u sukobu sa zakonom" i na taj način obuhvata i djecu koja se smatraju krivično neodgovornom (ispod 14 godina) koja su došla u sukob sa zakonom. Također, u Strategiji se koristi termin maloljetni prestupnikMaloljetni prestupnik je dijete ili mlada osoba za koju se tvrdi da je izvršio/izvršila, ili za koga/koju je utvrđeno da je izvršio/izvršila prijestup. Prijestup je svako ponašanje (postupanje ili nečinjenje) koje je kažnjivo po dotičnom pravnom sistemu. (Pekinška pravila) i rad u oblasti maloljetničkog prestupništva, imajući u vidu da su ovi termini sve više zastupljeni u diskusijama stručnjaka iz ove oblasti u BiH. Upotrebom riječi 'prestupnik' želi se smanjiti pežorativno značenje riječi delinkvent. Iako ne postoji jasno omeđen sistem maloljetničkog pravosuđa, povezanost, uvjetovanost i rad na sprečavanju kriminaliteta maloljetnika svih sektora, sektora unutrašnjih poslova, pravosuđa, socijalne zaštite i obrazovanja, potvrđuju da se može govoriti o cjelovitoj oblasti maloljetničkog pravosuđa ili sistemu maloljetničkog pravosuđa.
Iako se definisanje terminologije ne postavlja kao strateška aktivnost, uočena je potreba da se teoretičari i praktičari angažuju na definisanju i usklađivanju terminologije u ovoj oblasti.
1.3. Djeca u sukobu sa zakonom i karakteristike pojave maloljetničkog prestupništva
U BiH maloljetničko prestupništvo se vidi kao društveno neprihvatljivo ponašanje koje obuhvata preddelinkventno i delinkventno ponašanje mladih uzrasta od 14 do 18 godina (djeca od 14 do 16 godina u zakonodavstvu su definisana kao mlađi maloljetnici, a od 16 do 18 godina kao stariji maloljetnici), a također i mlađih od 14 i starijih od 18 godina. I mlađi punoljetnici, osobe od 18 do 21 godinu, u određenim situacijama podliježu normama krivičnog zakonodavstva za maloljetnike. Shodno tome, za sticanje uvida u sadašnje stanje pojave, odnosno njenih osnovnih obilježja, neophodno je sagledati slijedeće elemente:
- 1.Faktori rizika od dolaska u sukob sa zakonom
- 2.Ko čini grupu djece koja dolaze u sukob sa zakonom i najčešće počinjena krivična djela
- 3.Kretanje pojave i recidivizam
Faktori rizika
Bosanskohercegovačko društvo je siromašno postkonfliktno društvo u tranziciji. Sama po sebi ova tri obilježja društva predstavljaju faktore rizika koji mogu dovesti mlade do raznih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja, pa i dolaska u sukob sa zakonom. Kao faktore rizika, treba imati u vidu i kvalitet zdravstvene i socijalne zaštite, porast prometa narkotika, te rizike vezane za porodicu (poremećeni odnosi u porodici, nedostatak brige i kontrole od strane roditelja, nasilništvo, alkoholizam), školu (neredovno pohađanje škole i prekid školovanja), vršnjačku grupu (uticaj i pritisak vršnjaka), neposredno okruženje mladih i djece, kao i neka obilježja samih adolescenata (emocionalna i socijalna nezrelost, niska tolerancija na frustraciju, slaba socijalna prilagodljivost, potreba za dokazivanjem uz negativnu identifikaciju itd.).
Ko čini grupu djece koja dolaze u sukob sa zakonom i koja su najčešće počinjena krivična djela
U grupi krivično odgovorne djece uzrasta od 14 do 18 godina, zakon najčešće krše djeca od 16 i 17 godina. Primjetna je pojava da sve mlađa djeca dolaze u sukob sa zakonom. Posebno zabrinjava porast broja djece ispod 14 godina koja su krivično neodgovorna, kako među počiniocima prekršaja tako i među počiniocima krivičnih djela. Ovakvom ponašanju često prethodi, ili ga prati, sve veći broj zanemarivanja, prekidanja i napuštanja redovnog školovanja, naročito srednjeg ali i osnovnog. Dječaci su izrazitija grupa maloljetnih prestupnika, a urbana sredina češće je ambijent gdje je maloljetničko prestupništvo prisutno ili izrazitije prisutno. Najčešće počinjena krivična djela su djela protiv imovine (procijenjenih 90% u strukturi počinjenih krivičnih djela), a u znatno manjem broju su djela protiv života i tijela i krivična djela protiv javnog reda i mira.
Kretanje pojave i recidivizam
Prema statističkim podacima pravosuđa u FBiH i podacima koje bilježe tužilaštva RS, od 2002. do 2004. godine primjetna je tendencija rasta maloljetničkog prestupništva. U 2005. godini taj rast se nastavlja u FBiH, dok je u RS evidentan blagi pad broja prijavljenih maloljetnika. Za razliku od Republike Srpske, u FBiH ova pojava se redovno statistički prati i obrađuje.
A. Podaci za FBiHStatistički podaci za pravosuđe u Federaciji BiH dostupni u Statističkim godišnjacima koje izdaje Federalni zavod za statistiku Federacije BiH.
|
Godina |
2002 |
2003 |
2004 |
2005 |
|
1. Prijavljeni maloljetnici, uključujući i djecu mlađu od 14 godina |
632 |
601 |
917 |
1178 |
|
2. Osuđeni (maloljetnici kojima su izrečene mjere/sankcije) |
286 |
640 |
528 |
633 |
B. Podaci za RSPodaci dostupni iz izvještaja tužilaštava RS (februar 2004., mart 2005., mart 2006.)
|
Godina |
2002 |
2003 |
2004 |
2005 |
|
1. Prijavljeni maloljetnici, uključujući i djecu mlađu od 14 godina |
635 |
676 |
1039 |
942 |
|
2. Osuđeni (maloljetnici kojima su izrečene mjere/sankcije) |
- |
187 |
414 |
- |
Smatra se da je maloljetničko prestupništvo jedan od izvora kriminaliteta punoljetnih lica. Posebnu pažnju zaslužuje recidivizam odnosno ponovno činjenje krivičnih djela. Recidivističko kriminogeno ponašanje se formira u dužem vremenskom periodu i vrlo je otporno na pokušaje njegovog mijenjanja. Prema postojećim podacima i zapažanjima, recidivisti čine oko 10% osuđenihU Federaciji BiH u 2003. godini, od ukupno osuđene 292 maloljetne osobe bilo je 30 recidivista. Slični su pokazatelji (oko 10% recidivizma) Centra za socijalni rad u Banjaluci, izvedeni iz broja maloljetnika za koje je Centar prikupljao podatke u toku pripremnog postupka u 2002. godini.. Samo sporadičnoUnutar Save the Children UK projekta rehabilitacije maloljetnih prestupnika Čuka u Banjaluci, nekoliko recidivista upućeno je od strane suda na poseban program u projektu, koji uključuje dodatne aktivnosti intenzivnijeg učenja i uopće poboljšanja uspjeha u školi., a diktirano nepostojanjem posebnih programa rehabilitacije i reintegracije, ovi se maloljetnici upućuju na posebne tretmane unutar sprovođenja postojećih mjera pojačanog nadzora.
Smatra se da je maloljetničko prestupništvo jedan od izvora kriminaliteta punoljetnih lica. Posebnu pažnju zaslužuje recidivizam odnosno ponovno činjenje krivičnih djela. Recidivističko kriminogeno ponašanje se formira u dužem vremenskom periodu i vrlo je otporno na pokušaje njegovog mijenjanja. Prema postojećim podacima i zapažanjima, recidivisti čine oko 10% osuđenihU Federaciji BiH u 2003. godini, od ukupno osuđene 292 maloljetne osobe bilo je 30 recidivista. Slični su pokazatelji (oko 10% recidivizma) Centra za socijalni rad u Banjaluci, izvedeni iz broja maloljetnika za koje je Centar prikupljao podatke u toku pripremnog postupka u 2002. godini.. Samo sporadičnoUnutar Save the Children UK projekta rehabilitacije maloljetnih prestupnika Čuka u Banjaluci, nekoliko recidivista upućeno je od strane suda na poseban program u projektu, koji uključuje dodatne aktivnosti intenzivnijeg učenja i uopće poboljšanja uspjeha u školi., a diktirano nepostojanjem posebnih programa rehabilitacije i reintegracije, ovi se maloljetnici upućuju na posebne tretmane unutar sprovođenja postojećih mjera pojačanog nadzora.
II. GLAVNI CILJ I SPECIFIČNI CILJEVI STRATEGIJE
Cilj Strategije protiv maloljetničkog prestupništva u BiH je dovođenje zakonodavstva, politike i prakse u oblasti maloljetničkog prestupništva u skladu sa međunarodnim standardima, u kontekstu postojećih i procijenjenih kretanja socijalnih, ekonomskih, kulturnih, političkih i zakonskih faktora i okolnosti u Bosni i Hercegovini.
Za svaku od identifikovanih pet strateških tema relevantnih za situaciju u Bosni i Hercegovini definisani su specifični strateški ciljevi:
Tema 1: Zakonodavstvo
Strateški cilj: Stvaranje uvjeta za usvajanje i implementaciju Nacrta Zakona o maloljetnim učiniocima krivičnih djela, koje objedinjava procesni, materijalni i izvršni pravni aspekt, koji je baziran na međunarodnim standardima i rezultatima dobre prakse u drugim zemljama, te koji uvažava pravni, socijalni i kulturni kontekst Bosne i Hercegovine.
Tema 2: Alternativne mjere
Strateški cilj: Osigurati da u radu sa maloljetnicima koji su prekršili zakon, u svakoj fazi - od dolaska u sukob sa zakonom, u pripremnom postupku, u toku suđenja i nakon presude, postoje mogućnosti primjene alternativnih modela rada (nadalje AMR) u zajednici, usmjerenih na rehabilitaciju i reintegraciju maloljetnika.
Tema 3: Institucionalni tretman
Strateški cilj: Interventno transformisati ustanove sistema u kojima se izvršavaju mjere institucionalnog karaktera, a u smislu njihove humanizacije i osavremenjavanja tretmana u radu sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom, prateći međunarodne standarde vezane za lišenje slobode kao i za uvjete i režime u institucijama za prevaspitavanje.
Tema 4: Prevencija
Strateški cilj: Obezbijediti sprovođenje aktivnosti usmjerenih na promociju prevencije uz paralelno donošenje Programa prevencije maloljetničkog prestupništva za BiH, koji bi predstavljao okvir za rad na prevenciji na entitetskim, kantonalnim i općinskim nivoima.
Tema 5: Primjena krivničnog zakonodavstva za maloljetnike u praksi
Strateški cilj: Ostvariti veću zaštitu prava maloljetnih prestupnika i podići kvalitet prakse kroz povećanje specijalizacije za rad sa mladima, poboljšanje uvjeta rada i veći stepen koordinacije službi policije, sudova, tužilaštava, advokata i centara za socijalni rad.
Sprovođenje aktivnosti kojima će se u potpunosti ispuniti postavljeni specifični ciljevi značiće i ispunjenje osnovnog cilja Strategije.
III. OSNOVNI PRINCIPI STRATEGIJE
3.1 Opći principi
Osnovu za izradu ove Strategije činili su međunarodni standardi za oblast maloljetničkog prestupništva dati u međunarodnim dokumentima. Dostizanje općeg cilja Strategije kroz ispunjenje specifičnih strateških ciljeva, kako su dati prema definisanim strateškim temama, mora se bazirati na slijedećim općim principima:
- 1.Princip poštivanja najboljeg interesa maloljetnika u sukobu sa zakonom;
- 2.Princip organizovanosti i koordinacije službi i institucija u ovlaštenim sistemima;
- 3.Princip solidarnosti i participacije;
- 4.Princip usmjerenosti na postavljene ciljeve;
- 5.Princip razvojnosti;
- 6.Princip koordinacije aktivnosti na nacionalnom i lokalnom nivou;
- 7.Princip međusektorske saradnje, odnosno princip saradnje između vladinih i nevladinih organizacija (međunarodnih i lokalnih), profitnih i neprofitnih organizacija;
- 8.Princip integralnog pristupa na nivou lokalne zajednice;
- 9.Princip praćenja realizacije aktivnosti.
Kod razrade i sprovođenja aktivnosti za ostvarenje strateških ciljeva neophodno je voditi računa i uvijek inkorporirati posebne principe, kako one sa stanovišta položaja samog maloljetnika, tako i posebne principe na kojima će se temeljiti odgovor društva kroz preduzete aktivnosti.
3.2 Posebni principi
Posebni principi sa stanovišta položaja maloljetnika
- 1.Dijete odnosno maloljetnik je aktivni akter i u fokusu je svih aktivnosti. Bilo da je u riziku od dolaska u sukob sa zakonom ili je već imalo iskustvo sukoba sa zakonom, dijete odnosno maloljetnik koji je prekršio zakon nije samo pasivni posmatrač, primalac socijalnih usluga ili optužena osoba koja izdržava određenu kaznu. Pored zakonskih odredbi koje ovakvu ulogu maloljetnika eksplictino predviđaju, kao u slučaju pristanka maloljetnika na sprovođenje vaspitnih/odgojnih preporuka, u definisanju strateških aktivnosti nastoji se obezbijediti što aktivnija uloga maloljetnika. Ovo je posebno naglašeno u koncipiranju preventivnih programa i aktivnom učestvovanju u programima rehabilitacije gdje se zajedno sa maloljetnikom radi na povećanju odgovornosti za vlastite akcije.
- 2.Porodica i porodično okruženje su faktori koji se moraju uzeti u obzir u najvećoj mogućoj mjeri pri koncipiranju strateških ciljeva i aktivnosti, izradi zakonskih i podzakonskih akata, posebno kada se radi o prevenciji, rehabilitaciji i zatvaranju maloljetnika. Uključivanje porodice smatra se prioritetom, bilo da se radi o funkcionalnoj i podržavajućoj porodici ili o porodici koja to nije.
Posebni principi sa stanovišta odgovora na maloljetničko prestupništvo
- 1.Unapređenje položaja djeteta u sukobu sa zakonom je dio integralne brige za dijete u bosanskohercegovačkom društvu. Poboljšanje odgovora društva na maloljetničko prestupništvo nije nikakav poseban zahtjev koji se stavlja pred društvo i jednak je svim ostalim zahtjevima za osnovnu brigu o članovima društva, u ovom slučaju djeci. Također, dio je općeg zahtjeva za vladavinom prava, za pružanjem adekvatnih socijalnih usluga ciljanoj populaciji i omogućavanjem adekvatnog pristupa pravosuđu.
- 2.Maloljetničko pravosuđe se posmatra kao sistem koji obuhvata sve aktere i njihova djelovanja od trenutka kada je dijete/maloljetnik pod rizikom od dolaska u sukob sa zakonom do njegove reintegracije u društvo. Ovakav sistem obuhvata pitanja koja se odnose na uzroke dolaska u sukob sa zakonom (prevencija) kao i pitanja tretmana djeteta od trenutka kada dođe u sukob sa zakonom (pitanja zaštite). U tom smislu, Strategija daje okvir za unapređenje funkcionisanja i upravljanja sistemom koji obuhvata zakonodavstvo, politiku i praksu, sektor unutrašnjih poslova, sudstvo, tužilaštvo i socijalnu zaštitu. Na ovaj način izbjegava se opasnost da krivično pravosuđe funkcioniše u izolaciji. Postiže se povezivanje krivičnog pravosuđa sa razvojnim aktivnostima u drugim sektorima koje su zasnovane na pravima djeteta i zagovara se praksa krivičnog pravosuđa koja bi, kroz podsticanje maloljetnika na razmišljanje i promjenu ponašanja, trebala smanjiti broj ponovnih prestupa.
- 3.Rad u oblasti maloljetničkog pravosuđa zahtijeva razumijevanje ove problematike i sticanje dodatnih znanja na svim nivoima, kako na nivou politike i prakse, tako i na nivou šire javnosti. U cilju sticanja novih znanja i boljeg razumijevanja ove oblasti, potrebno je sprovoditi različita istraživanja i uspostaviti funkcionalnu bazu podataka na čemu insistiraju i svi međunarodni standardi. Potrebni su podaci koji će poslužiti boljem razumijevanju postupka koji slijedi kada maloljetnici prekrše zakon. U tom smislu, neophodni su ne samo statistički podaci o broju maloljetnika koji su došli u sukob sa zakonom u određenom vremenskom periodu, nego i specifičniji podaci o vrstama krivičnih djela, broju maloljetnika u pritvoru i u institucijama, stopama recidivizma, broju maloljetnika koji su preusmjereni od formalnog sudskog postupka, dužini sudskih postupaka itd. Pored statistike, definisanju novih pravaca rada mogu doprinijeti i dokumentovani rezultati različitih projekata razvijenih sa ciljem unapređenja prakse, kao i analiza postignutih rezultata u koju bi trebalo uključivati i djecu i roditelje.
- 4.U strateške aktivnosti treba uključiti primjere dobre prakse iz svijeta, koji dopunjuju postojeću tendenciju krivične politike u BiH. Strateški ciljevi i aktivnosti generalno slijede pristupe savremenog zakonodavstva koji afirmišu blaža kažnjavanja mladih u odnosu na odrasle počinioce. Pri tome, ne isključuje se postojeći pristup bavljenja problematikom mladih u sukobu sa zakonom u BiH koji je kombinacija kažnjavajućeg i rehabilitacionog pristupa, ali koji se dopunjuje filozofijomOd većeg broja autora koji se bave vrijednosnom podlogom "obnavljajućeg (restorativnog) pristupa" (Dekleva 1996., Pranis 1996., Yehr 1997., Viano 2000., Sezmor i Grgories 2002.), Pranis najjasnije i najsveobuhvatnije daje 11 ključnih principa filozofije obnavljajućeg pristupa (restorative justice) i to kako slijedi: 1. Krivično djelo je povreda. 2. Krivično djelo povređuje oštećenog/žrtvu, zajednicu i samog maloljetnog prestupnika i stvara obavezu da se stvari isprave. 3. Sve strane trebaju biti dio odgovora na počinjeno krivično djelo, uključujući i oštećenog ako to želi, zajednicu i maloljetnog prestupnika. 4. Pogled iz perspektive oštećenog ključan je za donošenje odluke o tome kako popraviti štetu nastalu počinjenim krivičnim djelom. 5. Odgovornost maloljetnog prestupnika znači prihvatanje odgovornosti i djelovanje u smjeru popravljanja počinjene štete. 6. Zajednica je odgovorna za dobrobit svih svojih članova, uključujući i oštećenog i počinioca. 7. Sva ljudska bića imaju svoju vrijednost i dostojanstvo. 8. Rekonstrukcija/obnavljanje ili popravljanje štete i ponovno uspostavljanje odnosa u zajednici osnovni je cilj korektivnog sistema. 9. Postignuća se mjere time koliki je dio štete nadoknađen-popravljen, a ne kolika je kazna dosuđena. 10. Kontrolu nad kriminalom nemoguće je ostvariti bez aktivnog uključenja zajednice. 11. U okviru sistema krivičnog pravosuđa za maloljetnike, treba uvažavati različitosti kultura i drugih faktora porijekla (rasnog, nacionalnog, geografskog, religijskog, ekonomskog, dobnog, sposobnosnog, porodičnog, seksualno-orijentacijskog ili drugog), te svima omogućiti jednaku zaštitu i primjeran postupak. i praksom proisteklom iz relativno novog restorativnog odnosno obnavljajućeg pristupa.Obnavljajući pristup je nov konceptualni okvir koji insistira na uspostavljanju ravnoteže poremećene kriminalom, te popravljanjem štete nanesene osobama, na način koji uključuje sve strane tj. zajednicu, maloljetnog prestupnika i oštećenog, ako on to želi. Ovaj pristup predstavlja alternativu kažnjavajućem i rehabilitacionom pristupu, ali alternativu koja ih ne isključuje nego namjerava biti jedan od odgovora društva na maloljetničko prestupništvo. Praksa proistekla iz ovog pristupa, kao i pristupa minimalne intervencijePekinška pravila zvanično komentarišu: "U mnogim slučajevima bi neintervencija bila najbolji odgovor" kako bi se izbjegle negativne posljedice postupaka u okviru maloljetničkog pravosuđa (npr. žigosanje zbog osude i kazne). Tokijska pravila (2.6) "Mjere nezatvaranja trebale bi biti upotrebljene u skladu sa principom minimalne intervencije". Bečke smjernice iz 1997 god. govore o "principu minimalne intervencije"., preporučuje se u svim međunarodnim dokumentima. U isto vrijeme, ovakva praksa pokazala se dobrom u velikom broju zemalja, dajući konkretne rezultate u smanjenju recidivizma i pojeftinjenju aktivnosti u sistemu. Praksa restorativnog pristupa odnosi se na sljedeće modele:
- 5.Modeli preusmjeravanja od formalnog krivičnog pravosuđa preporučuju se u svim međunarodnim dokumentima i sprovode se u velikom broju zemalja. U BiH ovaj model je dobio zakonsko utemeljenje kroz odredbe Vaspitnih/Odgojnih preporuka, ali nedostaje njegovo sprovođenje u praksi. Ovakav model rada daje mogućnost da se maloljetnici u sukobu sa zakonom tretiraju izvan formalnog krivičnog pravosuđa na različitim nivoima (u fazi ispitivanja u policiji, u toku pripremnog postupka, kroz plaćanje kaucije/jemstva, preusmjeravanje od strane tužioca ili sudije itd.) i da se preusmjeravaju ka alternativnim modelima rada koji obezbjeđuju njihovu reintegraciju u društvo. Vaspitne/Odgojne preporuke omogućavaju da preusmjeravanje maloljetnika vrši tužilac ili sudija.
- 6.Modeli koji teže alternativnim rješenjima kada se radi o zatvaranju maloljetnika. Međunarodni standardi jasno ukazuju na neophodnost da se zatvaranje maloljetnika koristi kao mjera posljednjeg izbora i, ujedno, preporučuju razvoj programa u zajednici kao alternative zatvaranju maloljetnikaPekinška pravila: "Napredna kriminologija daje prednost upotrebi vaninstitucionalnog tretmana u odnosu na institucionalni tretman. Utvrđeno je da institucionalni tretman ima malo ili nimalo većeg uspjeha u odnosu na vaninstitucionalni.". Dobra praksa iz mnogih zemalja pokazuje da zamjena mjera zatvaranja u institucije rehabilitacionim programima rada sa maloljetnicima, daje mnogo bolje rezultate u promjeni ponašanja maloljetnika, te posebno, u smanjenju recidivizma.
3.3. Međunarodni standardi za oblast maloljetničkog prestupništva
Bosna i Hercegovina je već u procesu modernizacije svojih zakona i njihovog prilagođavanja međunarodnim standardima, što će se dodatno intenzivirati u procesu priključenja Evropskoj uniji. Međunarodni standardi razvijeni za oblast maloljetničkog prestupništva, koji u fokusu imaju prava djece u sukobu sa zakonom, morali bi se, u najvećoj mjeri, poštivati ili uzeti kao putokaz u procesu unapređenja zakonodavstva, politike i prakse u oblasti maloljetničkog prestupništva u BiH. Najvažniji međunarodni standardi za ovu oblast su:
- 1.Konvencija UN o pravima djeteta (1989.);
- 2.Pakt o građanskim i političkim pravima (1966.);
- 3.Minimalna pravila UN o sprovođenju maloljetničkog pravosuđa (Pekinška pravila,1985.);
- 4.Pravila UN za zaštitu maloljetnika lišenih slobode (JDL pravila, 1990.);
- 5.Smjernice UN za prevenciju maloljetničke delinkvencije (Rijadske smjernice, 1990.);
- 6.Minimalna pravila UN za alternativne kaznene mjere (Tokijska pravila, 1990.).
- 1.Konvencija o pravima djeteta je međunarodni sporazum čije je sprovođenje obavezujuće i za Bosnu i Hercegovinu. Za uređenje sistema maloljetničkog prestupništva bitna su četiri prava proglašena općim principima KonvencijeU Konvenciji o pravima djeteta, Pravo na nediskriminaciju (čl.2.); Pravo na poštivanje najboljih interesa djeteta (čl. 3.); Pravo na život, opstanak i razvoj (čl.6.); Pravo na participaciju (čl.12.). o pravima djeteta: nediskriminacija, najbolji interes djeteta, pravo na život, opstanak i razvoj i pravo na participaciju. Specifična prava vezana za maloljetničko pravosuđe data su prije svega u Članu 40., kao i u članovima 12., 37. i 39Ovome treba dodati i ostala prava iz Konvencije čije se ostvarenje može u većoj ili manjoj mjeri povezati sa maloljetničkim prestupništvom, kao što je na primjer pravo o roditeljskoj brizi (član 18.), pravo na periodično preispitivanje tretmana u ustanovama (član 25.) ili pravo na prednosti socijalne sigurnosti (član 26.)..
Prema Članu 40. Konvencije o pravima djeteta, država je obavezna da poštuje prava svakog djeteta za koje se sumnja, koje je optuženo ili za koje je utvrđeno da je prekršilo krivični zakon i da mu obavezno učini dostupnim sva pravna sredstva, uključujući pravnu i drugu pomoć, za pripremu i iznošenje odbrane. Nadalje, ovaj član nalaže izbjegavanje formalnog sudskog postupka i smještanja u instituciju kada god je to moguće i odgovarajuće. Ujedno, od država potpisnica se zahtijeva da promovišu poseban sistem maloljetničkog pravosuđa sa pozitivnim umjesto kaznenim ciljevima.
Konvencija se bavi i pitanjima mučenja i lišavanja slobode (član 37.) i obavezom države da obezbijedi odgovarajući tretman za oporavak i društvenu reintegraciju djece koja se nalaze u posebnim okolnostima (član 39.).
- 2.Pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine obavezuje potpisnice Pakta da:
- a)Razdvoje optužene maloljetnike od odraslih i da ih, što je moguće prije, izvedu na suđenje, te da se sa njima postupa u skladu sa njihovim uzrastom i pravnim statusom (član 10. (2b,3)).
- b)Presuda u krivičnoj ili građanskoj stvari može se donijeti i bez prisustva javnosti, ako interes maloljetnika zahtijeva da bude drugačije ili ako se postupak tiče bračnih sporova ili starateljstva nad djecom. (član 14. (1))
- c)U slučaju maloljetnih lica, postupak voditi tako da uzima u obzir njihov uzrast i nastojanje da se promoviše njihova rehabilitacija. (član 14. (4))
- a)
- 3.Minimalna pravila UN o sprovođenju maloljetničkog pravosuđa (Pekinška pravila, 1985.) podstiču vlade i nevladine organizacije država potpisnica na saradnju u sprovođenju minimalnih pravila i pozivaju ih da svakih pet godina obavještavaju generalnog sekretara UN o primjeni ovog dokumenta na nacionalnom planu.
- 4.Pravila UN za zaštitu maloljetnika lišenih slobode (JDL pravila, 1990.) uspostavljena su prevashodno s namjerom da utiču na smanjenje štetnih posljedica koje mogu nastati u slučajevima lišavanja slobode maloljetnika. Pravila predviđaju da lišavanje slobode treba da bude zadnja opcija i to samo onda kad je to u skladu sa zakonom i na način propisan zakonom, te da djeca budu lišena slobode najkraći mogući vremenski period.
- 5.Smjernice UN za prevenciju maloljetničke delinkvencije (Rijadske smjernice, 1990.) sugerišu sveobuhvatne planove prevencije na svim nivoima vlasti, proaktivan pristup prevenciji i uključivanje djece u pripremanje, izradu i sprovođenje planova prevencije.
- 6.Minimalna pravila UN za alternativne kaznene mjere (Tokijska pravila, 1990.) zalažu se za veće učešće zajednice u sprovođenju krivičnih sankcija i promovisanje osjećaja odgovornosti prestupnika prema društvu. Ova pravila pokrivaju period prije suđenja, preusmjeravanje od formalnog sudskog postupka, izricanje presude i probleme vezane za sprovođenje mjera nakon sudskog postupka.
Relevantni standardi za Bosnu i Hercegovinu su sadržani i u evropskim konvencijama i preporukama:
- 1.Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, 1950., direktno se dotiče pitanja nezakonitog lišavanja slobode maloljetnika (član 5., stav 1, tačka 10), kao i pitanja izricanja presude maloljetnicima (član 6., stav 1). Između ostalog, konvencija utvrđuje:
- a)da svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti;
- b)da niko neće biti lišen slobode osim u slučajevima i u postupku koji je u skladu sa zakonom;
- c)da svako ima pravo na pravedno i javno saslušanje u razumnom roku i pred nezavisnim i nepristrasnim sudom koji je osnovan u skladu sa zakonom;
- d)pravo na poštivanje lične i porodične privatnosti maloljetnika.
- a)
- 2.Evropska konvencija o izvršenju prava djeteta, 1996.
- 3.Preporuke Vijeća Evrope:
- -Preporuka Vijeća Evrope o društvenim reakcijama na maloljetničku delinkvenciju, 1987. (CE R (87) 20)
- -Evropska pravila o društvenim sankcijama i mjerama, 1992. (CE 92(16))
- -Preporuka Vijeća Evrope o društvenim reakcijama na prestupništvo mladih u pogledu onih osoba koje dolaze iz porodica migranata, 1988. (CE R(88)6)
- -Preporuka Vijeća Evrope o poravnanju u krivičnim postupcima, 1999. (CE R(99)19)
- -
- 4.U okviru Devetog Generalnog izvještaja Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) iz 1999. godine, sadržan je niz standarda i instrumenata za humano postupanje prema maloljetnicima lišenim slobode u kojima se, između ostalog, navodi slijedeće: odvojene prostorije za maloljetnike, minimum standarda za prostorije u kojima se zatvaraju maloljetnici, za režime aktivnosti u zatvorima, kontakte sa vanjskim svijetom, disciplinske mjere, medicinski tretman, procedure žalbe i inspekcije itd.
IV. PRETPOSTAVKE ZA OSTVARENJE STRATEGIJE I PLANA AKCIJE
Za izradu i dosljednu primjenu Strategije i Plana akcije, prvenstveno je potrebno postojanje razumijevanja među kreatorima politike i stručnjacima da situacija u oblasti maloljetničkog pravosuđa u BiH nije dobra i da je potrebno raditi na njenom poboljšanjuVM broj ________/06 Predsjedavajući 27. juli 2006. godine Vijeća ministara BiH>. Ovakav stav bit će odraz postojane političke volje za promjenama.
Realizacija reformskih procesa koje trasira ova Strategija zahtijeva dugoročnu podršku institucija vlasti u BiH, kroz angažovanje ljudskih i finansijskih resursa.
Ključna pretpostavka za dosljedno sprovođenje i praćenje izvršenja aktivnosti iz Akcionog plana, kao integralnog dijela Strategije, je uspostavljanje Koordinacionog tijela za praćenje provođenja Strategije na nivou BiH, sa sjedištem unutar Ministarstva sigurnosti BiH ili Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Koordinaciono tijelo je stručno savjetodavno tijelo koje bi imalo formalno ovlaštenje za iniciranje i praćenje dogovora sa predstavnicima nadležnih institucija na nivou države, entiteta i Brčko Distrikta o sprovođenju, nadzoru i izvještavanju predloženih strateških aktivnosti. Na osnovu dogovora sa Koordinacionim tijelom, entitetska ministarstva bi prihvatila obavezu za obezbjeđenje sredstava, te sprovođenje, praćenje i izvještavanje o sprovođenju aktivnosti iz akcionih planova.
Za svaku preporučenu aktivnost u Akcionom planu, formulisani su indikatori čijom upotrebom će se lakše i realnije ocijeniti promjena nastala sprovođenjem određene aktivnosti. Predloženi indikatori predstavljaju početnu listu istih i sigurno će postojati potreba za identifikovanjem dodatnih indikatora, što može biti zajednički posao nosilaca aktivnosti i Koordinacionog tijela.
Evaluacija Strategije podrazumijeva složeni proces prikupljanja informacija o rezultatima cjelokupnog iskustva sprovođenja. Složenost proizilazi iz činjenice da se u pristupu prepliću i nadopunjuju različite intervencije, te se postupak evaluacije mora predvidjeti i sprovoditi na svakom nivou djelovanja. Pri tome treba raditi evaluaciju procesa sprovođenja, kao i evaluaciju efekata pojedinačnih aktivnosti i cjelokupne Strategije.
Na nivoima entiteta, kantona i općina potrebno je obezbijediti:
- -Unapređenje statistike. Efekti sprovođenja Strategije se neće moći mjeriti na svrsishodan način ukoliko ne dođe do unapređenja sistematskog prikupljanja i obrade podataka po različitim kategorijama, unutar različitih institucija i na različitim nivoima administrativnog uređenja države. Poželjno je da se prikupe podaci kojima raspolažu razne institucije: službe javne bezbjednosti, javnog tužilaštva, sudovi i centri za socijalni rad. Tokom istraživanja u obzir treba uzeti sljedeće parametre: starosna dob, obrazovna struktura, vrste krivičnih djela, težina i način izvršavanja, dužina kriminogenog ponašanja, podaci o sociopatskom ponašanju (broj ovisnika o alkoholu, opojnim drogama i drugim tabletama), recidivizam kod maloljetnih prestupnika itd. Koordinacija u procesu prikupljanja podataka pojednostavila bi analize i interpretaciju podataka.
- -Međusektorski pristup i tijesnu saradnju stručnjaka i institucija iz sektora unutrašnjih poslova, pravosuđa, socijalne zaštite i obrazovanja na različitim nivoima administrativne vlasti. Potrebno je izraditi precizne protokole ili planove rada u kojima će se navesti zakonske obaveze i nadležnosti različitih službi, redoslijed mjera i aktivnosti, raspoloživi resursi, vođstvo i monitoring na poslu zajedničkog djelovanja u sprovođenju prioritetnih strateških aktivnosti.
- -Finansijsko i stručno pomaganje programa NVO koje učestvuju u implementaciji Strategije. Rad nadležnih državnih službi u sprovođenju strateških aktivnosti treba upotpuniti aktivnostima koje bolje može nositi nevladin sektor. Ovakav pristup i djelovanje ne mora neizostavno biti iniciran od strane viših instanci ili Koordinacionog tijela, ali mora postojati otvorenost i spremnost da se pomogne inicijativama koje dolaze iz nevladinog sektora.
- -Formiranje operativnih timova za prevenciju maloljetničkog prestupništva na lokalnom nivou sastavljenih od različitih stručnjaka iz oblasti pravosuđa, unutrašnjih poslova, obrazovanja, medicine i socijalnog rada pod vođstvom centara za socijalni rad. Na lokalnom nivou efikasna saradnja relevantnih institucija trebala bi omogućiti, kao najefikasnije programe, razvoj preventivnih programa usmjerenih na stvaranje pretpostavki za zdrav društveni, psihički i mentalni razvoj, razvijanje faktora zaštite i pružanje mogućnosti pozitivne afirmacije mladih.
- -Podsticanje i finansijsku podršku za istraživački rad. Dinamika zbivanja na nivou društva u cjelini neminovno utiče na dinamiku delinkvencije mladih, te zbog toga opća saznanja o uzrocima i fenomenologiji nisu dovoljna. Objektivna i naučno potvrđena saznanja o uzrocima i fenomenologiji, te rezultati egzaktnih, specifičnih analiza delinkvencije mladih sa različitih aspekata, predstavljaju preduvjet da bi akcije zasnovane na programima prevencije i reakcije na delinkvenciju mladih bile što uspješnije ili barem djelimično srazmjerne uloženom trudu i sredstvima. Rezultati istraživanja mogu biti zajednički/inter-resorski analizirani, te mogu poslužiti kao ulazni faktori za planiranje različitih intervencija.
- -Neophodna prioritetna ulaganja u ljudske resurse i infrastrukturu za sprovođenje vaspitnih mjera nezavodskog i zavodskog karaktera. Ulaganja treba vršiti planski uz racionalnu upotrebu postojećih sredstava, ali samo nakon urađenih analiza sadašnjih efekata sprovođenja svih vaspitnih mjera, uz neizostavno učešće svih aktera uključujući i same maloljetnike. Ciljeve ulaganja i očekivane rezultate treba provjeriti konsultujući međunarodne standarde i dokazanu dobru praksu u drugim zemljama.
- -Podizanja svijesti javnosti o pitanjima vezanim za sistem maloljetničkog pravosuđa. Medije treba aktivirati kako bi upoznali javnost sa razlozima donošenja Strategije, njenim ciljevima i aktivnostima koje se predviđaju. Pored toga, mediji trebaju biti pozvani da unutar svog etičkog kodeksa revidiraju sadašnju politiku dizajniranja i slanja poruka mladima. Za potrebe medijske kampanje neophodno je planirati izdvajanje finansijskih sredstava.
V. STRATEŠKI CILJEVI I AKCIONI PLANOVI
5.1. ZAKONODAVSTVO - STRATEŠKI CILJEVI I PLAN AKTIVNOSTI
Strateški cilj: Stvaranje uvjeta za usvajanje i implementaciju Nacrta Zakona o maloljetnim učiniocima krivičnih djela, koje objedinjava procesni, materijalni i izvršni pravni aspekt, koji je baziran na međunarodnim standardima i rezultatima dobre prakse u drugim zemljama, te koji uvažava pravni, socijalni i kulturni kontekst Bosne i Hercegovine.
Aktivnosti:
- 1.Započeti proceduru usvajanja Nacrta Zakona o maloljetnim učiniocima krivičnih djela na administrativnim nivoima države i entiteta.
Nosioci
- -Koordinaciono tijelo za sprovođenje Akcionog plana;
- -Ministarstva pravde na nivou države i entiteta (BiH, RS, FBiH);
- -Pravosudna komisija Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: PK BD);
- -Vijeće za djecu BiH (vidjeti Komentar 5).
Period sprovođenja aktivnosti: Jedna godina od dana usvajanja zakona uz neophodno određivanje vacatio legis u trajanju od najmanje šest mjeseci, kako bi se stručnjaci i praktičari upoznali sa sadržajem zakona i pripremili za njegovu primjenu.
Potrebni resursi (ljudski i finansijski)
- -Postojeći resursi u ministarstvima pravde BiH, RS, FBiH, Pravosudnoj komisiji Brčko Distrikta;
- -Kreatori zakona;
- -Eksperti.
Praćenje:
- -Koordinaciono tijelo za sprovođenje Akcionog plana;
- -Vijeće za djecu BiH -> dodatno praćenje procedure.
Indikatori:
- -Zakon je usvojen;
- -Broj konsultovanih eksperata;
- -Broj održanih javnih rasprava;
- -Uključenost nevladinog sektora u javnu raspravu;
- -Eventualne izmjene u drugim provedbenim propisima.
Prioritet: Visoki
Komentar:
- 1.Potrebno je definisati da li se Nacrt zakona usvaja na razini BiH ili na entitetskoj razini. Ukoliko, iz bilo kojih razloga, nije moguće usvojiti zakon na državnoj razini, preporučuje se usvajanje zakona sa istovjetnim tekstom na razinama entiteta.
- 2.Koordinaciono tijelo za sprovođenje Akcionog plana (u daljnjem tekstu: Koordinaciono tijelo), po odobrenju Strategije i Akcionog plana od strane Vijeća ministara BiH, upućuje nacrt Zakona ministarstvima pravde BiH, FBiH, RS, PK BD;
- 3.Konsultovana dobra praksa u EU/SEE u procesu izrade nacrta Zakona;
- 4.Pratiti promjene u nadležnostima države/entiteta u periodu usvajanja zakona -> Koordinaciono tijelo;
- 5.Uključiti Vijeće za djecu BiH -> predaktivnost;
- 6.Pratiti izmjene u drugim provedbenim propisima;
- 7.U sklopu javne rasprave može se organizovati diskusija unutar ekspertske zajednice u BiH.
- 2.Izraditi podzakonsku regulativu u kojoj će se u prelaznim i posebnim odredbama jasno definisati ko će biti odgovoran za sprovođenje odredbi novog Zakona (na primjer: Pravilnik o sprovođenju Vaspitnih/Odgojnih preporuka). Ova aktivnost je usko povezana sa aktivnostima iz ovog strateškog cilja pod rednim brojem 7, 8, 9 i 10 (vidjeti Komentar).
Nosioci:
- -Ministarstvo pravde BiH - sektor za izvršenje krivičnih sankcija;
- -Ministarstva pravde RS i FBiH;
- -Pravosudna komisija Brčko Distrikta;
- -Ekspertna grupa koja je učestvovala u izradi nacrta Zakona.
Period sprovođenja aktivnosti: Odmah nakon donošenja Zakona. U roku od 6 mjeseci nakon donošenja zakona imati usvojena podzakonska akta.
Potrebni resursi (ljudski i materijalni):
- -Raspoloživi resursi kod nosioca aktivnosti;
- -Eksperti;
- -NVO;
- -Primjeri dobre prakse;
- -Međunarodni standardi (posebno potrebno za akta koja regulišu režime u KPZ, npr. Pravila UN za zaštitu maloljetnika lišenih slobode);
- -Institucije (KPZ).
Praćenje:
- -Koordinaciono tijelo, ministarstva pravde BiH, FBiH, RS.
Indikatori:
- -Doneseni su potrebni podzakonski akti;
- -Broj uključenih eksperata;
- -Konsultovane ekspertize/naučna istraživanja;
- -Unaprijeđeni režimi rada u institucijama;
- -Broj medijskih prezentacija novog zakona i podzakonskih akata.
Prioritet: Visoki
Komentar
- 1.Kod realizacije ove aktivnosti neophodno konsultovati realizaciju aktivnosti iz istog strateškog clja pod brojevima 7, 8, 9 i 10;
- 2.U pripremu neophodno uključiti eksperte za svaku pojedinačnu oblast;
- 3.Potrebno je animirati i edukovati javnost, posebno zbog novih mjera i njihovog sprovođenja koje uključuje zajednicu (npr. Vaspitne/Odgojne preporuke).
- 3.Pripremiti izvještaje o postojećoj infrastrukturi sa stanovišta mogućnosti sprovođenja zakonskih odredbi novog Zakona i podzakonskih akata, sa jasno identifikovanim prazninama i preporučenim najneophodnijim intervencijama. Pod infrastrukturom se podrazumijevaju: kapaciteti organa unutrašnjih poslova, sudova, tužilaštava i organa socijalne zaštite u vezi rada sa maloljetnim počiniocima krivičnih djela; kapaciteti zavodskih ustanova, nevladin sektor sa iskustvom ili opredjeljenjem za rad u ovoj oblasti, humanitarne ustanove koje se mogu uključiti u sprovođenje nekih mjera, angažovani volonteri, fakulteti.
Nosioci
Za analizu situacije po sektorima:
- -Entitetska/kantonalna ministarstva socijalne zaštite/skrbi;
- -Entitetska/kantonalna ministarstva pravde, Pravosudna komisija Brčko Distrikta;
- -Entitetska/kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova;
- -Visoko sudsko i tužilačko vijeće (za kapacitete sudova i tužilaštava).
Za koordinaciju i objedinjavanje izvještaja:
- -Koordinaciono tijelo treba imenovati nosioca po usvajanju Strategije (vidjeti Komentar).
Period sprovođenja aktivnosti: 1-3 mjeseca od usvajanja Zakona
Potrebni resursi: Raspoloživi resursi u postojećim institucijama koje su nosioci aktivnosti.
Praćenje: Koordinaciono tijelo i tijelo identifikovano za objedinjavanje izvještaja.
Indikatori:
- -Izvještaji po svim sektorima;
- -Izrađen objedinjeni izvještaj.
Prioritet: Visoki
Komentar
- 1.Koordinaciono tijelo treba odmah nakon usvajanja Strategije zatražiti od nekog od državnih ministarstava da bude nosilac aktivnosti koordinacije i sačinjavanja objedinjenog izvještaja za BiH;
- 2.Nosilac za koordinaciju i izradu objedinjenog izvještaja treba odrediti strukturu izvještaja, da se obezbijedi jednoobraznost svih pojedinačnih izvještaja i objedinjenog izvještaja;
- 3.Statistički obraditi postojeće informacije, ukoliko je moguće;
- 4.Odrediti koji se tačno podaci traže iz kojeg sektora (npr. pravosuđe - broj tužilaca i sudija koji rade ili bi trebali raditi sa maloljetnicima, potrebni zaposleni drugih struka za ovaj rad, situacija u pritvorskim jedinicama i sl.);
- 5.Procijeniti potrebu za dodatnim donatorskim sredstvima;
- 6.Mehanizmi sprovođenja odgojnih preporuka trebaju biti detaljno razrađeni, sa jasnim infrastrukturnim rješenjima (liste organizacija/ustanova u kojima bi se izvršavale preporuke).
- 4.Informisanje javnosti i stvaranje pozitivnog javnog mnijenja o izradi zakona i podzakonskih akata čiji je cilj osiguranje prevencije maloljetnika i efikasnije funkcionisanje institucija i službi koje rade sa maloljetnicima.
Nosioci:
Za usvajanje Strategije: Vijeće ministara BiH.
Za prezentaciju Strategije i Akcionog plana, osnovnih karakteristika novog zakona, kao i aktivnosti oko novog zakona:
- -Koordinaciono tijelo;
- -Vijeće za djecu BiH;
- -Medijske kuće;
- -Nevladine organizacije;
- -Entitetska/kantonalna ministarstva prosvjete/obrazovanja.
Period sprovođenja aktivnosti: Odmah nakon usvajanja Strategije
Potrebni resursi: Postojeći resursi u postojećim institucijama/tijelima i medijskim kućama.
Praćenje: Koordinaciono tijelo.
Indikatori:
- -Održana konferencija za štampu po usvajanju Strategije;
- -Broj medijskih događaja;
- -Pokrivenost BiH medijskim događajima;
- -Održani okrugli stolovi.
Prioritet: Visoki
Komentar
- 1.Koordinaciono tijelo ovdje ima aktivnu ulogu na osmišljavanju provodljive komunikacijske strategije za informisanje javnosti o sprovođenju Akcionog plana i usvajanje novog Zakona;
- 2.Predvidjeti aktivan pristup medijima.
- 5.Utvrditi jedinstvenu metodologiju prikupljanja podataka i izraditi jedinstvenu bazu podataka o maloljetnim počiniocima krivičnih djela koja bi, osim pokazatelja o kretanju pojave, sadržavala i druge bitne podatke karakteristične za ovu probelmatiku (npr. recidivizam, polna struktura, vrsta najčešće počinjenih krivičnih djela, pregled izrečenih krivičnih sankcija itd.)
Nosioci
- -Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH (u konsultaciji sa Vijećem za djecu BiH);
- -Ministarstvo sigurnosti BiH.
Uz konsultacije sa:
- 1.Ministarstva pravde na državnom i entitetskom nivou;
- 2.Ministarstva unutrašnjih poslova na svim nivoima;
- 3.Zavodima za statistiku BiH, RS i FBiH;
- 4.Visoko sudsko i tužilačko vijeće;
- 5.Koordinaciono tijelo.
Period sprovođenja aktivnosti: Odmah nakon usvajanja Strategije, 1 godina za ustanovljavanje baze podataka.
Potrebni resursi: U postojećim institucijama
Praćenje: Koordinaciono tijelo
Indikatori:
- 1.Napravljena jedinstvena metodologija;
- 2.Uključenost u konsultacije tužilaštava /sudova /CJB, ministarstava unutrašnjih poslova kantona/ centara za socijalni rad;
- 3.Posebno statističko praćenje ove pojave unutar praćenja pravosuđa;
- 4.Godišnji izvještaji prezentovani i dostupni za javnost.
Prioritet: Visoki
Komentar
- 1.Konsultovati nosioce sličnih projekata u BiH;
- 2.Kod identifikovanja vrste podataka koji će se prikupljati, obavezno konsultovati bazu tj. stručnjake iz svih sektora;
- 3.Konsultovati dobru praksu drugih zemalja (Hrvatska, Slovenija).
- 6.Zakonski ojačati i proširiti obavezu zajedničkog djelovanja, koordinacije i međusobnog obavještavanja o radu sa maloljetnicima između sektora obrazovanja (osnovne i srednje škole), organa unutrašnjih poslova i organa socijalne zaštite.
Nosioci
- -MUP-ovi (za izmjene i dopune Zakona o unutrašnjim poslovima);
- -Entitetska ministarstva obrazovanja/prosvjete (za izmjene i dopune Zakona o obrazovanju);
- -Entitetska/kantonalna ministarstva socijalne zaštite/skrbi;
- -NVO (za obavještavanje škola i centara za socijalni rad o mladima uključenim u njihove programe prevencije).
Period sprovođenja aktivnosti: Kontinuirano do 1 godine
Potrebni resursi: U postojećim institucijama.
Praćenje: Koordinaciono tijelo.
Indikatori:
- -Izmjene i dopune zakona usvojene;
- -Podzakonski akti doneseni;
- -Memorandumi o razumijevanju zaključeni.
Prioritet: Visoki
Komentar: Potrebno kontinuirano djelovanje.
- 7.Zakonski dodatno regulisati postpenalni prihvat sa jasno definisanim ulogama nosioca tretmana i njegovog vremenskog trajanja. Podzakonskim aktima dodatno precizirati sadržajni i organizacioni aspekt sprovođenja postpenalnog prihvata.
Nosioci
- -Entitetska ministarstva pravde kao predlagači za izmjene i dopune zakona o krivičnim sankcijama, te podzakonskih akata;
- -Entitetska ministarstva za socijalnu zaštitu/skrb kao predlagači izmjena i dopuna zakona o socijalnoj zaštiti, te podzakonskih akata.
Uz konsultacije sa:
- -Eksperti iz oblasti kriminologije, socijalne zaštite i psihologije;
- -Kantoni i općine kao finansijeri socijalne zaštite;
- -NVO kao mogući pružaoci usluga u postpenalnom prihvatu.
Period sprovođenja aktivnosti
- -Za izmjene i dopune zakona - započeti odmah nakon usvajanja Strategije, unutar procesa rasprave na Nacrt Zakona;
- -Započeti odmah nakon donošenja Zakona o maloljetnim počiniocima krivičnih djela;
- -U roku od 6 mjeseci od donošenja zakona imati usvojena podzakonska akta.
Potrebni resursi
- -Postojeći resursi kod nosioca aktivnosti;
- -Međunarodni standardi (Pravila UN za zaštitu maloljetnika lišenih slobode).
Praćenje:
- -Koordinaciono tijelo.
Indikatori:
- -Usvojene izmjene ili dopune zakona;
- -Donesena podzakonska akta.
Prioritet: Visoki
Komentar:
- -Kod predlaganja rješenja koja se tiču sadržaja postpenalnog prihvata, staviti naglasak na rehabilitaciju u zajednici.
- 8.Podzakonskim aktima na zakonske odredbe koje regulišu izvršenje krivičnih sankcija predvidjeti načine angažovanja kapaciteta u zajednici, koji će poslužiti za rehabilitaciju maloljetnika u toku sprovođenja mjera pojačanog nadzora ili u okviru postpenalnog prihvata.
- 8.