Bosna i Hercegovina uprava za indirektno oporezivanje
Uputstvo o odobravanju držanja carinskog skladišta i postupku carinskog skladištenja
Na osnovu člana 15. Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje ("Službeni glasnik BiH", broj 89/05) i člana 61. stav 2. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02), direktor Uprave za indirektno oporezivanje donosi
UPUTSTVO
O ODOBRAVANJU DRŽANJA CARINSKOG SKLADIŠTA I POSTUPKU CARINSKOG SKLADIŠTENJA
GLAVA I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim Uputstvom bliže se propisuje postupak odobravanja držanja carinskog skladišta, prijavljivanje robe za postupak carinskog skladištenja, mjere carinskog nadzora nad robom, vođenje evidencije o robi, uobičajeni oblici rukovanja robom u postupku carinskog skladištenja, razduženje i druga pitanja u vezi s držanjem carinskog skladišta i postupkom carinskog skladištenja.
Član 2.
Postupak carinskog skladištenja, kao jedan od carinskih postupaka s ekonomskim učinkom, reguliran je:
- a)odredbama člana 81.-87. i 95.-110. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 57/04 i 51/06), (u daljnjem tekstu: Zakon) i
- b)odredbama člana 299.-314. i 318.-331. Odluke o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 63a/04 i 60/06), (u daljnjem tekstu: Odluka), što uključuje i Prilog 43, 46, 47 i 48 Odluke.
Član 3.
(1) Carinsko skladište je prostor kojeg je nadležni carinski organ odobrio i koji je pod carinskim nadzorom. Carinsko skladište može biti cijela zgrada, jedna ili više prostorija unutar zgrade funkcionalno odvojenih od drugih prostorija, ograđeni otvoreni prostor, silos, bazen ili drugi slični nepokretni spremnici i drugo.
(2) Na jednom skladišnom prostoru ne može se odobriti istovremeno držanje više carinskih skladišta, ali se u istoj zgradi može odobriti držanje više carinskih skladišta, s tim da su prostori tih carinskih skladišta jasno odvojeni jedni od drugih kako ne bi dolazilo do miješanja robe.
(3) Prostorije i prostori odobreni kao carinsko skladište moraju biti vidno obilježeni kao carinsko skladište, s naznakom držaoca i tipa carinskog skladišta.
Član 4.
(1) U carinsko skladišto može se, prema postupku carinskog skladištenja, smjestiti:
- a)roba koja nije bh. roba (u daljnjem tekstu: strana roba), koja dok je u tom postupku ne podliježe uvoznim dažbinama ili mjerama trgovinske politike, osim u slučajevima iz člana 32. tačka a) ovog Uputstva,
- b)bh. roba namijenjena izvozu, koja smještajem u carinsko skladište povlači primjenu mjera koje se, shodno posebnim propisima Bosne i Hercegovine, uobičajeno primjenjuju na izvoz takvih roba.
(2) Prostor carinskog skladišta može se, uz odobrenje organa iz člana 12. stav (1) ovog Uputstva, koristiti i za privremeni smještaj strane robe koja je unijeta u carinsko područje Bosne i Hercegovine, dok joj se ne odredi carinski odobreno postupanje ili upotreba.
(3) Kada postoji ekonomska potreba i ako se ne dovodi u pitanje carinski nadzor, može se dozvoliti da se u carinskom skladištu:
- a)smješta bh. roba koja nije obuhvaćena stavom (1) tačka b) ovog člana, uz primjenu člana 330. Odluke i člana 25. ovog Uputstva,
- b)obavlja obrada strane robe, prema postupku unutrašnje obrade,
- c)obavlja obrada strane robe, prema postupku obrade pod carinskom kontrolom.
(4) Roba iz stava (3) ovog člana nije u postupku carinskog skladištenja.
GLAVA II. VRSTE I TIPOVI CARINSKIH SKLADIŠTA
Član 5.
Carinsko skladište može biti:
- a)"javno carinsko skladište" - skladište u kojem robu može skladištiti bilo koja osoba (deponent-ostavilac robe) koju prihvati držalac carinskog skladišta, koje prihvatanje deponent mora dokazati kod smještaja robe u carinsko skladište,
- b)"vlastito carinsko skladište" - skladište u kojem robu može skladištiti samo držalac skladišta, tj. držalac carinskog skladišta i deponent su ista osoba, ali nije nužno da je i vlasnik robe koja se smješta u carinsko skladište. Osnov za smještaj robe u vlastito carinsko skladište može biti kupovina robe u inostranstvu ili prodaja robe u ime i za račun stranog lica po osnovu ugovora o zastupanju.
Član 6.
(1) Javno carinsko skladište može biti:
- a)"tipa A" - za koje je odgovoran držalac carinskog skladišta koji mora obezbijediti da se roba ne izuzima ispod carinskog nadzora dok se nalazi u postupku carinskog skladištenja i ispuniti sve obaveze koje proizilaze iz skladištenja robe i odobrenja za držanje carinskog skladišta,
- b)"tipa B" - kod kojeg je svaki pojedini korisnik (deponent) odgovoran da se roba ne izuzima ispod carinskog nadzora dok se nalazi u postupku carinskog skladištenja. Za sve obaveze koje proizilaze iz tog postupka i odobrenja odgovoran je deponent,
- c)"tipa F" - kojim upravljaju carinski organi. Kod ovog tipa carinskog skladišta za sve obaveze odgovoran je deponent, a carinski organi su jedino odgovorni za oštećenje ili gubitak robe nastalog usljed nemara.
(2) Vlastito carinsko skladište može biti:
- a)"tipa D" - carinsko skladište definirano članom 321. stav 2. tačka a) Odluke,
- b)"tipa C" - kada se ne primjenjuje situacija iz tačke a) ovog stava.
(3) Držalac carinskog skladišta je osoba kojoj je odobreno da vodi carinsko skladište i odgovoran je:
- a)da se roba dok se nalazi u postupku carinskog skladištenja ne izuzima ispod carinskog nadzora,
- b)za ispunjavanje obaveza koje proizilaze iz skladištenja robe obuhvaćene postupkom carinskog skladištenja,
- c)za ispunjavanje posebnih uvjeta određenih u odobrenju za držanje carinskog skladišta.
(4) Kada se odobrenje odnosi na javna carinska skladišta, u skladu s članom 99. Zakona, obaveze iz stava (3) tačka a) i/ili b) ovog člana mogu se prenijeti na deponenta.
(5) Deponent je osoba koja stavlja robu u postupak carinskog skladištenja, tj. osoba koja je obavezana carinskom prijavom za stavljanje robe u postupak carinskog skladištenja (deponent u javnom carinskom skladištu i držalac carinskog skladišta u vlastitom carinskom skladištu) ili na koju su prenijeta prava i obaveze takve osobe. Deponent mora obezbijediti da:
- a)se roba direktno uputi u carinsko skladište naznačeno u prihvaćenoj carinskoj prijavi za postupak carinskog skladištenja,
- b)postupak carinskog skladištenja razduži carinskom prijavom kojom se roba stavlja u drugo carinski odobreno postupanje ili upotrebu.
(6) Deponent koji smješta robu u javno carinsko skladište obavezan je da držaocu tog skladišta, radi vođenja evidencije o zalihama uskladištene robe, dostavi kopiju carinske prijave po kojoj je odnosna roba stavljena u postupak carinskog skladištenja i o razduženju tog postupka.
GLAVA III. UVJETI I POSTUPAK ODOBRAVANJA DRŽANJA CARINSKOG SKLADIŠTA I UKIDANJA ODOBRENJA
Član 7.
Za držanje carinskog skladišta uzet će se u obzir sljedeći uvjeti:
- a)da je podnosilac zahtjeva za držanje carinskog skladišta upisan u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza kod Uprave za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: UIO) za vanjskotrgovinski promet, a za javna carinska skladišta, pored toga i da je kod nadležnog suda registriran i za obavljanje usluga skladištenja,
- b)da postoji ekonomska opravdanost za držanje carinskog skladišta,
- c)da je carinsko skladište namijenjeno prvenstveno za skladištenje robe,
- d)da prostorije carinskog skladišta imaju pogodne uvjete za smještanje robe koja pri ulasku u carinsko područje Bosne i Hercegovine ili prilikom puštanja u slobodan promet podliježe odgovarajućoj inspekcijskoj kontroli (veterinarska, fitopatološka, sanitarna, kontrola kvaliteta, zdravstvena kontrola nadležne agencije za lijekove ili ministarstva zdravlja, kontrola opasnih roba ili eventualno drugoj odgovarajućoj kontroli),
- e)da je podnosilac zahtjeva u stanju da ispuni i posebne uvjete za držanje carinskog skladišta, ako je to, obzirom na vrstu i karakter robe koja će biti smještena u carinsko skladište, neophodno radi carinske kontrole i nadzora (npr. radi kontrole stanja zaliha robe u tečnom ili rasutom stanju posjedovanje mjernog protočnog instrumenta, vage ili drugog instrumenta za mjerenje količine ili težine robe, koji ispunjava uvjete u pogledu metrološke usaglašenosti),
- f)da administrativni troškovi carinskog nadzora i kontrole nisu nesrazmjerni s ekonomskim potrebama držanja carinskog skladišta,
- g)da podnosilac zahtjeva položi valjan instrument obezbjeđenja za plaćanje indirektnih poreza (u daljnjem tekstu: garancija), u skladu s članom 13. ovog Uputstva,
- h)da podnosilac zahtjeva nema neizmirenih dospjelih indirektnih poreza po bilo kom osnovu na dan podnošenja zahtjeva, koji podatak će provjeriti donosilac odobrenja iz službene evidencije UIO o naplati indirektnih poreza.
Član 8.
(1) Glavna namjena carinskog skladišta je smještaj strane robe. Prostor koji se uglavnom koristi za postupke obrade kao što su unutrašnja obrada, obrada pod carinskom kontrolom i uobičajeni oblici rukovanja, gdje je smještaj strane robe sekundarnog karaktera, ne može se odobravati kao carinsko skladište.
(2) Carinsko skladište sekundarno se može koristiti i za smještaj bh. robe iz člana 4. stav (3) tačka a) ovog Uputstva. Prosječna količina bh. robe smještene u carinsko skladište ne bi nikada trebala prelaziti prosječnu količinu strane robe.
(3) Ako je carinsko skladište, odobrenjem za držanje carinskog skladišta, odobreno i za privremeni smještaj robe u statusu privremenog smještaja, u tom slučaju dio prostora carinskog skladišta namijenjen za privremeni smještaj mora biti fizički odvojen (npr. kliznom ili fiksnom pregradom i sl.) od dijela prostora carinskog skladišta u kojem se smješta inostrana roba u postupku carinskog skladištenja. Privremeni smještaj u carinskom skladištu ne može biti preovlađujući u odnosu na smještaj strane robe u postupku carinskog skladištenja.
Član 9.
(1) Ekonomska opravdanost držanja carinskog skladišta podrazumijeva predviđeni obim prometa, vrstu i procijenjenu vrijednost robe (koja nije carinska vrijednost), koeficijent obrtanja prometa, veličinu smještajnog prostora naspram vrste i karaktera robe koja se namjerava skladištiti, periodično ili vrlo rijetko razduživanje postupka carinskog skladištenja. Nema ekonomske opravdanosti u slučaju držanja malih količina robe duži period (npr. tri mjeseca i više) ili većih količina samo povremeno, što se provjerava u kontroli rada carinskog skladišta.
(2) Kod ocjene ekonomske opravdanosti treba praviti razliku između javnog i vlastitog carinskog skladišta. Kod javnog carinskog skladišta trebaju se podnijeti dokazi u pogledu očekivanog obima prometa (ugovori/predugovori), na osnovu kojih se može procijeniti ekonomska opravdanost pri odlučivanju o zahtjevu za držanje carinskog skladišta.
(3) Kod vlastitog carinskog skladišta mora postojati dovoljno prednosti za držaoca carinskog skladišta, pri čemu treba uzeti u obzir da li u neposrednoj blizini postoji neko javno carinsko skladište. Prednost za držanje ovog skladišta može biti potreba da se ima dovoljno zaliha za nesmetan kontinuirani proces proizvodnje, odnosno obavljanje djelatnosti, poteškoće kod nabavke robe, veliki transportni troškovi i drugo.
(4) Radi ocjene ekonomske opravdanosti držanja carinskog skladišta, podnosilac zahtjeva je dužan uz zahtjev, između ostalog, priložiti i podatke mjerljive za taj uvjet na obrascu "Tabela procjene" čiji je izgled i sadržaj dat u Prilogu 1. ovog Uputstva. Zahtjev za izdavanje odobrenja za držanje carinskog skladišta koji ne dobije najmanje 60% od ukupnog broja mogućih bodova iz "Tabele procjene" ne ispunjava uvjet u pogledu ekonomske opravdanosti i bit će odbijen. Izuzetno, kada je u pitanju skladištenje robe za koju su, zbog njenog karaktera, neophodni posebni uvjeti smještaja i čuvanja (npr. opasne materije, oružje i slično) može se smatrati da postoji ekonomska opravdanost i u slučaju manjeg broja mogućih bodova, što se procjenjuje u svakom konkretnom slučaju.
Član 10.
Vrijeme koje nadležni carinski organi provode u nadzoru i kontroli carinskih skladišta, broj i vrsta potrebnih kontrola (administrativna i fizička), te potrebni resursi za to (osoblje, vozila i drugo), trebaju biti u ravnoteži sa stvarnom ekonomskom potrebom držanja carinskog skladišta. Na to utječe vrsta carinskog skladišta, sistem vođenja evidencija o zalihama robe i pouzdanost tog sistema, vrsta i obim kontrole (administrativna ili fizička, djelimična ili potpuna kontrola, npr. elektronsko vođenje evidencije je efikasnije i daje mogućnost praćenja carinskog nadzora više putem administrativnih od fizičkih kontrola). Značajnije narušavanje te ravnoteže može utjecati na držanje odobrenog carinskog skladišta.
Član 11.
(1) Evidenciju robe na zalihama u carinskom skladištu (u daljnjem tekstu: evidencija) vodi:
- a)u carinskom skladištu tipa A, C i D - držalac carinskog skladišta,
- b)u carinskom skladištu tipa F - carinski organ određen za carinski nadzor nad tim skladištem vodi carinsku evidenciju umjesto evidencije robe na zalihama,
- c)u carinskom skladištu tipa B, umjesto evidencije robe na zalihama, nadzorni carinski ured čuva prijave o ulasku u i razduženju postupka carinskog skladištenja.
(2) Radi pravilne provedbe i nadzora postupka carinskog skladištenja, evidencija mora minimalno sadržavati podatke iz člana 314., 325. i 326. Odluke, što uključuje i podatke o: carinskim prijavama o ulasku u i razduženju postupka carinskog skladištenja (vrsta carinske prijave iz polja 1, broj i datum iz polja A) ili drugim carinskim dokumentima, robi po tim prijavama, uobičajenim oblicima rukovanja, privremenom izmještanju i vraćanju izmještene robe. Evidencija se mora voditi na način koji u svakom trenutku omogućuje jasan uvid u stvarno stanje robe u postupku carinskog skladištenja.
(3) Izdavalac odobrenja za držanje carinskog skladišta može kao evidenciju prihvatiti i evidenciju iz postojećeg knjigovodstva držaoca carinskog skladišta, ako takva evidencija sadrži potrebne podatke koji carinskim organima omogućavaju nadzor i kontrolu postupka carinskog skladištenja.
(4) Kod ocjene sistema vođenja evidencije, treba se obratiti pažnja na nivo kompjuterizacije i zaštite podataka na način da u slučaju eventualnih naknadnih opravdanih ispravki ostaju vidljivi i prvobitno upisani podaci, na povezanost iste s drugim radnjama u vezi robe (izdavanje naloga, izdavanje transportne dokumentacije, fakturiranje, prijenos u odgovarajuće postupke obrade i dr.), što treba da dokumentira držalac carinskog skladišta.
(5) U rokovima određenim u odobrenju, držalac carinskog skladišta dužan je obaviti popis zaliha robe i dostaviti ga nadzornom carinskom uredu radi kontrole. Neovisno od toga, nadzorni carinski ured može, kada to smatra potrebnim radi pravilnog poslovanja carinskog skladišta, zahtijevati provedbu popisa za ukupan ili dio zaliha robe, u kom slučaju je držalac carinskog skladišta, u roku kojeg taj ured odredi, dužan dostaviti popis.
(6) U odobrenju se može odrediti da popis zaliha robe u carinskom skladištu bude usaglašen s redovnim knjigovodstvenim inventurnim popisom zaliha kojeg sačinjava držalac carinskog skladišta. Međutim, nadzorni carinski ured i drugi kontrolni carinski organ može, u bilo koje vrijeme, izvršiti nenajavljenu kontrolu carinskog skladišta, koja kontrola se treba vršiti najmanje dva puta godišnje, pri čemu se može izvršiti sveukupna kontrola zaliha robe i izvršenih promjena.
(7) Ako je u carinskom skladištu odobren i privremeni smještaj robe, držalac carinskog skladišta evidenciju o robi u privremenom smještaju mora voditi odvojeno od evidencije za robu u postupku carinskog skladištenja, kako je to određeno propisima o privremenom smještaju.
(8) Ako u toku držanja carinskog skladišta nadzorni carinski ured ocijeni da evidencija koja je prihvaćena u postupku izdavanja odobrenja za držanje carinskog skladišta nije dovoljna za nadzor i kontrolu carinskog skladišta, može u tu svrhu od držaoca carinskog skladišta zatražiti odgovarajuće izmjene i dopune te evidencije.
Član 12.
(1) Zahtjev za izdavanje odobrenja za držanje carinskog skladišta, taksiran propisanom administrativnom taksom, podnosi se Sektoru za carine u Središnjem uredu UIO. Zahtjev se podnosi na obrascu propisanom u Prilogu 43 Odluke, popunjenom u skladu s Objašnjenjem datim u tom prilogu, pri čemu se mora dati dovoljno informacija na temelju kojih se može utvrditi ispunjenost uvjeta za izdavanje odobrenja i pravilno funkcioniranje carinskog skladišta, a posebno onih koje se odnose na ocjenu ekonomske opravdanosti držanja carinskog skladišta i procjenu visine garancije (npr. procjena garancije naspram očekivanih zaliha robe i njene procijenjene vrijednosti, te perioda zadržavanja, odnosno koeficijenta obrtanja prometa i sl.).
(2) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana potrebno je priložiti:
- a)podatke o upisu u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza kod UIO za vanjskotrgovinski promet, a za javna carinska skladišta priložiti i dokaz o registraciji kod nadležnog suda za obavljanje usluga skladištenja,
- b)dokaz o vlasništvu ili posjedu prostorija i prostora za carinsko skladište temeljem ugovora o zakupu,
- c)upotrebnu dozvolu za prostorije, odnosno dokaz o ispunjenosti minimalno tehničkih uvjeta za otvoreni prostor izdat od nadležnog organa,
- d)skicu i tehnički opis prostorija i prostora za koje se traži odobrenje, s naznakom i podataka o objektu u kojem se nalaze, ovjerenu od podnosioca zahtjeva,
- e)predloženi oblik i sadržaj evidencije, usklađen s zahtjevima iz člana 11. ovog Uputstva,
- f)izjava podnosioca zahtjeva o ispunjavanju uvjeta iz člana 7. tačka d) ovog Uputstva, kada su predmet carinskog skladišta robe na koje se ti uvjeti odnose,
- g)dokaz o ispunjavanju posebnih uvjeta iz člana 7. tačka e) ovog Uputstva, ako je to, obzirom na vrstu i karakter robe koja će biti smještena u carinsko skladište, neophodno radi carinske kontrole i nadzora,
- h)popunjen obrazac iz Priloga 1. ovog Uputstva.
(3) Zahtjev iz stava (1) ovog člana, s prilozima iz stava (2) ovog člana (u originalu ili ovjerenoj kopiji) podnosi se u dva primjerka, od kojih jedan primjerak ostaje u spisu kod izdavaoca odobrenja, a drugi primjerak se dostavlja nadzornom carinskom uredu s odobrenjem.
Član 13.
(1) Na dostavljanje garancije podnosilac zahtjeva se poziva tek pošto izdavalac odobrenja ocijeni da su ispunjeni svi drugi uvjeti za izdavanje odobrenja. U tom slučaju, podnosilac zahtjeva garanciju za carinsko skladište, izdatu na obrascu propisanom propisima o garanciji, prethodno podnosi na prihvatanje nadležnoj službi UIO, koja služba, bez odlaganja, kopiju prihvaćene garancije službeno dostavlja organu iz člana 12. stav (1) ovog Uputstva.
(2) Iznos garancije treba u svakom momentu pokrivati iznos indirektnih poreza (u daljnjem tekstu: dug) kojima bi strana roba smještena u carinsko skladište mogla podlijegati. Iznos garancije će se zasnivati na očekivanim procijenjenim prosječnim zalihama robe. Imalac odobrenja je obavezan da obavijesti nadzorni carinski ured o povećanju procijenjenih prosječnih zaliha u toku držanja carinskog skladišta i pribavi dodatnu garanciju ili povećanje iznosa postojeće garancije. Iznos garancije se provjerava periodično u skladu sa popisom zaliha ili u drugim periodima kada to nadzorni carinski ured ili drugi kontrolni carinski organ smatra potrebnim, u kom slučaju, ako se ocijeni da je iznos garancije nedovoljan, nadzorni carinski ured poziva držaoca carinskog skladišta da u ostavljenom roku pribavi dodatnu garanciju ili povećanje iznosa postojeće garancije.
(3) Ako propisima o garanciji nije drugačije propisano, garancija treba glasiti na držaoca carinskog skladišta ili na lice na koje su, u skladu s članom 99. stav 1. Zakona, prenijete obaveze iz člana 98. tačka a) i/ili tačka b) Zakona ili njihovog ovlaštenog zastupnika. Kod carinskog skladišta tipa B garancija mora glasiti na deponenta.
(4) Kada se odobrenje za držanje carinskog skladišta donosi na neodređeno vrijeme, a garancija je na određeno vrijeme, imalac odobrenja mora, prije isteka roka važenja garancije, dostaviti novu garanciju ili produženje ranije garancije na prihvatanje od strane nadležne službe UIO, koja kopiju prihvaćene garancije, bez odlaganja, službeno dostavlja nadzornom carinskom uredu. Ako se dostavlja nova garancija iz sadržaja teksta te garancije mora biti jasno da se njome preuzimaju obaveze i iz garancije koju zamjenjuje, s naznakom podataka o ranijoj garanciji (broj i datum, podaci o izdavaocu garancije).
(5) Stavljanje robe u postupak carinskog skladištenja nadzorni carinski ured ne može odobriti bez važeće garancije koja je na propisan način prihvaćena od nadležne službe UIO. Ukoliko držalac carinskog skladišta nije obezbijedio valjanu garanciju, a u međuvremenu je istekla ranija garancija ili je ona nedovoljna, nadzorni carinski ured će blagovremeno poduzeti sve potrebne radnje radi reguliranja nastale situacije.
(6) Ako je carinsko skladište odobreno i za privremeni smještaj robe u tom slučaju dug za tu robu mora biti obezbijeđen valjanom garancijom koja je na propisan način prihvaćena od nadležne službe UIO.
(7) Za skladištenje robe u carinskom skladištu tipa F i za skladištenje bh. robe nije potrebna garancija.
Član 14.
(1) Odobrenje za držanje carinskog skladišta izdaje organ iz člana 12. stav (1) ovog Uputstva, na obrascu iz Priloga 43 Odluke, u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva ili od dana kada je izdavalac odobrenja primio svaki traženi nedostajući ili dodatni podatak. U odobrenju za držanje carinskog skladišta, odnosno u odluci ako je u pitanju carinsko skladište tipa F, određuje se identifikacioni broj carinskog skladišta koji se sastoji od šifre nadzornog carinskog ureda, slovne oznake tipa carinskog skladišta i rednog broja predmeta od četiri mjesta (npr. 94013/A/0046).
(2) Za skladištenje robe u carinsko skladište tipa F nije potrebno odobrenje na obrascu iz Priloga 43 Odluke, već odluku o njegovom otvaranju donosi direktor UIO.
(3) Držanje carinskog skladišta može se odobriti osobi koja je registrirana u Bosni i Hercegovini i nudi sva potrebna uvjeravanja za pravilnu provedbu postupka, te ispunjava i ostale uvjete za držanje carinskog skladišta propisane ovim Uputstvom.
(4) Prije izdavanja odobrenja, obavlja se komisijski pregled prostorija namijenjenih za carinsko skladište, radi provjere prikladnosti prostorija i prostora za držanje određene robe i mogućnosti provedbe mjera carinskog nadzora i kontrole, o čemu se sastavlja zapisnik. Komisiju imenuje izdavalac odobrenja iz reda uposlenih u carinskom uredu koji će biti određen kao nadzorni carinski ured, a po potrebi mogu biti uključeni i uposleni iz drugih organizacionih jedinica Odsjeka za carine pri regionalnom centru.
Član 15.
O proširenju, smanjenju ili preseljenju carinskog skladišta na drugu lokaciju, o promjeni odobrene vrste robe koja se može smještati u carinsko skladište i o drugim izmjenama i dopunama odobrenja za držanje carinskog skladišta odlučuje organ iz člana 12. stav (1) ovog Uputstva.
Član 16.
(1) Odobrenje za držanje carinskog skladišta može biti ukinuto u slučaju:
- a)ako držalac carinskog skladišta ne počne s radom carinskog skladišta u roku od tri mjeseca od izdavanja odobrenja,
- b)nepoštivanja uvjeta za držanje carinskog skladišta (između ostalog, vršenje neovlaštenog carinskog postupka ili promjene namjene robe, itd.),
- c)isteka roka garancije ili postojeća garancija nije dovoljna, a druga valjana garancija nije obezbijeđena,
- d)ako je držalac carinskog skladišta dospjeli dug za robu smještenu u carinsko skladište namirivao plaćanjima iz bankarske garancije podnijete za taj dug,
- e)ako ne vodi ili nepravilno vodi evidenciju o zalihama, ne podnese ili kasni u podnošenju popisa zaliha robe,
- f)izuzimanja robe ispod carinskog nadzora,
- g)prestanka ekonomske opravdanosti za držanje carinskog skladišta (npr. carinsko skladište se duže vrijeme minimalno koristi),
- h)ako u carinskom skladištu preovladavaju druge djelatnosti (npr. obrada robe iz člana 8. stav (1) ovog Uputstva) a ne sâmo skladištenje,
- i)ako se u carinskom skladištu drži roba za koju nije izdato odobrenje, i
- j)u drugim slučajevima kada držalac carinskog skladišta nije ispunio ili više ne ispunjava jedan ili više uvjeta za držanje carinskog skladišta i ne poštiva pravila postupka.
(2) Postupak za ukidanje odobrenja za držanje carinskog skladišta može pokrenuti držalac carinskog skladišta. Po službenoj dužnosti taj postupak može pokrenuti nadzorni carinski ured i drugi kontrolni carinski organ.
(3) Ukoliko Sektor za poreze UIO, u kontroli iz njegove nadležnosti, nađe nepravilnosti kod držaoca carinskog skladišta koje bi mogle utjecati na daljnje držanje carinskog skladišta o tome je dužan obavijestiti Odsjek za kontrolu u Sektoru za carine, radi poduzimanja odgovarajućih mjera i radnji u cilju reguliranja nastale situacije.
GLAVA IV. STAVLJANJE ROBE U POSTUPAK CARINSKOG SKLADIŠTENJA
Član 17.
(1) U carinskom skladištu dozvoljeno je skladištenje samo one robe koja je navedena u odobrenju. Ne postoji ograničenje u pogledu roka u okviru kojeg roba može da bude u postupku carinskog skladištenja, ukoliko je za istu dug obezbijeđen valjanom garancijom i to dozvoljava karakter same robe (npr. lakokvarljiva roba ili druga roba s ograničenim rokom upotrebe). Roba treba biti uskladištena na način da se lako može vršiti kontrola zaliha robe i identificirati carinski status svake vrste robe. Ako se skladišti roba koja po svojoj prirodi predstavlja opasnost ili može štetiti drugoj robi ili iz drugih razloga zahtijeva posebno postupanje, obezbjeđenje tih uvjeta je na držaocu carinskog skladišta.
(2) Strana roba prijavljuje se za postupak carinskog skladištenja podnošenjem carinske prijave IM 7 nadzornom carinskom uredu navedenom u odobrenju.
(3) Uz carinsku prijavu IM 7 za smještaj strane robe u carinsko skladište koje nije tipa D, shodno članu 127. stav 1. tačka (a) druga alineja Odluke, ne prilažu se nikakva dokumenta, s tim da se, shodno članu 127. stav 2. Odluke, na te prijave primjenjuje član 125. stav 2. Odluke, što uključuje dokument koji dokazuje masu, broj koleta, količinu i trgovački opis robe. U slučajevima smještaja strane robe u carinsko skladište tipa A, kada deponent nije istovremeno i držalac tog skladišta, uz carinsku prijavu IM 7 podnosi se i saglasnost držaoca skladišta o prihvatanju smještaja robe i obezbjeđenja duga iz garancije položene za carinsko skladište, čiji je izgled i sadržaj dat u Prilogu 2. ovog Uputstva.
(4) U slučaju smještaja strane robe iz člana 23. stav (3) ovog Uputstva u carinsko skladište tipa C, uz carinsku prijavu IM 7 obavezno se podnosi i ugovor o zastupanju, zaključen između držaoca carinskog skladišta tipa C i stranog lica koje je vlasnik robe, iz kojeg je vidljivo da je držalac carinskog skladišta ovlašten da u ime i za račun stranog lica obavlja prodaju robe. Podaci o ugovoru unose se u polje 44 carinske prijave IM 7.
(5) Carinska prijava IM 7 podliježe modulu selektiviteta, odnosno analizi rizika, ovisno koje mjere i kontrole nadzorni carinski ured smatra potrebnim u svakom konkretnom slučaju, radi identificiranja robe i pravilnosti provedbe postupka.
(6) Bh. roba iz člana 4. stav (3) tačka a) ovog Uputstva smješta se u carinsko skladište (bez obzira na tip) na osnovu komercijalnog dokumenta (npr. otpremnice i sl.) ili evidencije koju vodi držalac carinskog skladišta, a koji omogućavaju carinski nadzor nad robom i mora biti označena da se radi o bh. robi (npr. putem naljepnice "bh.roba").
Član 18.
(1) Carinska prijava za stavljanje u i razduživanje postupka carinskog skladištenja podnosi se i popunjava u skladu s propisima koji reguliraju pitanje podnošenja i popunjavanja carinskih prijava, uključujući i specifičnosti propisane ovim Uputstvom.
(2) U polju 8 carinske prijave IM 7 za smještaj strane robe u carinsko skladište tipa C upisuju se podaci o nosiocu odobrenja za držanje tog skladišta. U postupku carinskog skladištenja u javna carinska skladišta u ovo polje upisuju se podaci o deponentu (ostaviocu robe).
(3) Opis robe u carinskoj prijavi IM 7 mora biti dovoljno jasan i potpun, tj. mora sadržavati sve podatke o robi koji omogućavaju njeno identificiranje ovisno od robe: tip, model, serijski broj kada je u pitanju oprema ili tehnička roba, vrstu i sastav materijala, dimenzije, stanje robe (nova, upotrebljavana, oštećena i drugo), vrstu i težinu pakovanja i druge podatke koji su potrebni radi svrstavanja robe po carinskoj i drugim tarifama, naplate duga, primjene mjera trgovinske politike i drugih važećih propisa pri stavljanju odnosne robe u drugo carinski odobreno postupanje ili upotrebu nakon postupka carinskog skladištenja ili u slučaju eventualne naplate duga za vrijeme dok je roba u postupku carinskog skladištenja. Carinska prijava IM 7 može imati više naimenovanja, ovisno od vrste robe koja je predmet te prijave, a u jedno polje 31 te prijave mogu se unijeti podaci o širem asortimanu istovrsne robe koja ima istu mjernu jedinicu, onoliko koliko je to moguće u ovo polje unijeti podataka o svakoj toj robi a koji omogućavaju njeno identificiranje (npr. muške cipele od kože, marke... 100 komada, muške cipele s gumenim đonom i kožnim... 300 komada, dječije cipele od..., marke..., komada; veš mašina marke... 20 komad, frižider za domaćinstvo marke..., litara..., kom.).
Član 19.
(1) Sva roba stavljena u postupak carinskog skladištenja, osim u carinskom skladištu tipa B, zavodi se u evidenciju odmah po njenom unošenju u carinsko skladište.
(2) Zavođenje u evidenciju podataka u vezi razduživanja postupka carinskog skladištenja (ili privremenog smještaja) vrši se najkasnije prilikom napuštanja robe iz carinskog skladištenja. Pri tome se, shodno članu 318. Odluke, u evidenciji razdužuje dotična uvozna roba koja je prijavljena po najranijoj carinskoj prijavi IM 7 ili drugom carinskom dokumentu, kako bi broj carinskih prijava bio što manji i evidencija što transparentnija, o čemu podaci moraju odgovarati i podacima iz polja 40 carinske prijave kojom se razdužuje postupak carinskog skladištenja. Primjena navedenog ne dovodi do neopravdanih povlastica u pogledu uvozne dažbine.
Član 20.
(1) Kada je uz carinsku prijavu IM 7, za robu koja je predmet te prijave, podnesen dokaz o porijeklu (Uvjerenje o kretanju EUR. 1 ili izjava na računu), podatke o priloženom dokazu o porijeklu treba unijeti u polje 44 te prijave, kao i u evidenciju iz člana 11. ovog Uputstva.
(2) Ispunjenost uvjeta za prihvatanje dokaza o porijeklu iz stava (1) ovog člana cijeni se kada se roba na koju se taj dokaz odnosi, nakon postupka carinskog skladištenja, stavlja u slobodan promet ili drugo carinski odobreno postupanje ili upotrebu koje dovodi do nastanka duga.
(3) Ako se carinska prijava IM 7 iz stava (1) ovog člana razdužuje u više puta stavljanjem robe u drugo carinski odobreno postupanje ili upotrebu uz primjenu carinske stope predviđene prema datom preferencijalnom aranžmanu bilo kod nadzornog ili drugog carinskog ureda, u svrhe prilaganja dokaza o porijeklu uz prijavu za to postupanje ili upotrebu i ocjene ispunjenosti uvjeta za primjenu datog preferencijalnog aranžmana, nadležni carinski ured postupit će kako je to određeno propisima koji se odnose na pitanja u vezi porijekla robe
Član 21.
(1) Strana roba stavljena u postupak carinskog skladištenja može proći uobičajene oblike rukovanja navedene u Prilogu 48 Odluke, koji su neophodni za očuvanje robe, poboljšanje njenog izgleda ili tržišnog kvaliteta ili da se pripremi za distribuciju ili preprodaju, koje postupanje ne može biti preovlađujuće u odnosu na sâm postupak carinskog skladištenja. Svako uobičajeno rukovanje robom ne smije rezultirati promjenom osmocifrene tarifne oznake, osim ako drugačije nije propisano za određeni uobičajeni oblik rukovanja, i ne smije biti poduzeto u cilju prijevara.
(2) Vršenje uobičajenih oblika rukovanja mora biti prethodno odobreno, koje odobrenje, po zahtjevu držaoca carinskog skladišta, može biti sadržano u samom odobrenju za držanje carinskog skladišta, u kom slučaju, držalac carinskog skladišta, mora prije vršenja uobičajenih oblika rukovanja o tome pismeno obavijestiti nadzorni carinski ured. Kod javnog carinskog skladišta, obavještenje može biti dostavljeno i od strane deponenta čija roba je u pitanju, u kom slučaju deponent mora obavijestiti i držaoca carinskog skladišta kako bi to mogao unijeti u evidenciju.
(3) Ukoliko vršenje uobičajenih oblika rukovanja nije odobreno u skladu sa stavom (2) ovog člana, za svako vršenje uobičajenih oblika rukovanja držalac carinskog skladišta, podnosi nadzornom carinskom uredu zahtjev u pisanom obliku. Kod javnog carinskog skladišta, zahtjev može da podnese i deponent čija roba je u pitanju, u kom slučaju deponent po odobravanju zahtjeva mora obavijestiti držaoca carinskog skladišta kako bi to mogao unijeti u evidenciju.
(4) Obavijest ili zahtjev za vršenje uobičajenih oblika rukovanja mora sadržavati najmanje podatke o: carinskoj prijavi IM 7, deponentu, vrsti (opis), količini i carinskoj vrijednosti robe (samo kada se izdaje List s podacima INF 8) koja se podvrgava uobičajenim oblicima rukovanja, uobičajenom obliku rukovanja koji će se vršiti nad robom, datumu ili periodu vršenja, mjestu, prostoru i držaocu prostora gdje se vrše uobičajeni oblici rukovanja ako se roba privremeno izmješta radi vršenja uobičajenih oblika rukovanja.
(5) Svako vršenje uobičajenih oblika rukovanja iz stava (1) ovog člana, kao i carinska vrijednost robe prije tog postupanja ako je izdat List s podacima INF 8, se evidentira u evidenciji.
(6) Kada je uskladištena roba prošla uobičajene oblike rukovanja, za obračun duga pri stavljanju takve robe u slobodan promet ili drugo carinski odobreno postupanje ili upotrebu koje može dovesti do nastanka duga, shodno članu 109. stav 2. Zakona, deklarant može birati između:
- a)carinske vrijednosti strane robe u vrijeme nastanka duga, kao da nije prošla uobičajene oblike rukovanja,
- b)carinske vrijednosti strane robe dobijene nakon uobičajenih oblika rukovanja, u vrijeme nastanka duga.
(7) Na zahtjev deklaranta, ili samoincijativno, nadzorni carinski ured, u skladu s članom 320. tačka (a) Odluke, može izdati List s podacima INF 8 za robu koja se nakon što je u postupku carinskog skladištenja prošla uobičajene oblike rukovanja, stavlja kod drugog carinskog ureda u slobodan promet ili drugo carinski odobreno postupanje ili upotrebu koje može dovesti do nastanka duga. List s podacima INF 8 služi za dostavljanje elemenata za utvrđivanje duga koji se može primijeniti na stranu robu prije vršenja uobičajenih oblika rukovanja.
(8) Obrazac Lista s podacima INF 8, kao i postupanje u vezi s istim propisano je Prilogom 47 Odluke.
Član 22.
(1) Kada postoji potreba (radi ispitivanja, izlaganja na sajmovima, izložbama, demonstracije, obavljanja uobičajenih oblika rukovanja i drugo), strana roba stavljena u postupak carinskog skladištenja može se privremeno izmjestiti iz carinskog skladišta.
(2) Privremeno izmještanje strane robe mora biti unaprijed odobreno, koje odobrenje, po zahtjevu držaoca carinskog skladišta, može biti sadržano u samom odobrenju za držanje carinskog skladišta, u kom slučaju, držalac carinskog skladišta, mora prije privremenog izmještanja robe o tome pismeno obavijestiti nadzorni carinski ured. Kod javnog carinskog skladišta, obavještenje može biti dostavljeno i od strane deponenta čija roba je u pitanju, u kom slučaju deponent mora obavijestiti i držaoca carinskog skladišta kako bi to mogao unijeti u evidenciju.
(3) Ukoliko privremeno izmještanje robe nije odobreno u odobrenju za držanje carinskog skladišta, za svako privremeno izmještanje robe držalac carinskog skladišta, podnosi nadzornom carinskom uredu zahtjev u pisanom obliku. Kod javnog carinskog skladišta, zahtjev može da podnese i deponent čija roba je u pitanju, u kom slučaju deponent, po odobravanju zahtjeva, mora obavijestiti držaoca carinskog skladišta kako bi to mogao unijeti u evidenciju.
(4) Obavijest ili zahtjev za privremeno izmještanje moraju sadržavati najmanje podatke o: carinskoj prijavi IM 7, deponentu, vrsti (opis) i količini robe koja se namjerava privremeno izmjestiti, razlogu privremenog izmještanja, datumu kada se planira privremeno izmještanje, prostoru i držaocu prostora gdje se roba privremeno izmješta, datumu vraćanja u carinsko skladište privremeno izmještene robe.
(5) Roba se može privremeno izmjestiti na period koji ne prelazi tri mjeseca. Kada to okolnosti nalažu, taj period nadzorni carinski ured može produžiti najduže do tri mjeseca.
(6) Privremeno izmještanje i povrat robe obavlja se bez dodatne carinske dokumentacije, a mora biti zavedeno u evidenciju. Roba ostaje u postupku carinskog skladištenja i za vrijeme privremenog izmještanja.
Član 23.
(1) U carinskom skladištu (bez obzira na tip) dozvoljena je prodaja strane robe na malo uz oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina samo u slučajevima propisanim članom 323. stav 2. Odluke.
(2) Druga prodaja strane robe koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja (bez obzira na tip carinskog skladišta) može se vršiti na području Bosne i Hercegovine nakon stavljanja iste u slobodan promet.
(3) Izuzetak od stava (2) ovog člana je situacija kada se radi o prodaji robe vlasništvo stranog lica koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja u carinsko skladište tipa C, a koju po osnovu ugovora o zastupanju držalac tog skladišta prodaje u ime i za račun stranog lica. Roba stavljena po tom osnovu u postupak carinskog skladištenja može se prometovati samo jednom.
(4) Pod maloprodajom, odnosno trgovinom na malo, u smislu petog stava Područja G Odluke o klasifikaciji djelatnosti Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 84/06), smatra se preprodaja (prodaja bez prerade) novih i korištenih predmeta pretežno stanovništvu za ličnu potrošnju ili upotrebu u domaćinstvu.
Član 24.
(1) Strana roba u bescarinskim prodavnicama može se prodavati samo na malo uz oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina putnicima koji napuštaju carinsko područje Bosne i Hercegovine (letovi van Bosne i Hercegovine).
(2) Bescarinska prodavnica, shodno članu 95. stav 3. Zakona, može se nalaziti samo u onom dijelu aerodroma određenom za tranzit ili odlazak putnika u međunarodnom vazdušnom saobraćaju. Rad bescarinske prodavnice podliježe dobivanju odobrenja kao carinsko skladište tipa C i na istu se primjenjuju odgovarajuće odredbe o carinskim skladištima Zakona i Odluke i odredbe ovog Uputstva.
(3) Držalac bescarinske prodavnice, pored ispunjavanja drugih uvjeta pod kojim je odobreno držanje bescarinske prodavnice, obavezan je da:
- a)pri svakoj kupovini strane robe u bescarinskoj prodavnici uz oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina od putnika zahtijeva da pokaže bording kartu, koja karta se mora odnositi na međunarodni let u odlasku,
- b)na traci iz registar kase bescarinske prodavnice moraju biti naznačeni odredište, broj leta, datum i vrijeme prodaje,
- c)nadležnom carinskom uredu, radi razduženja prodaje robe u bescarinskoj prodavnici, jednom mjesečno i to najkasnije do devetog u tekućem za prethodni mjesec, podnese izvoznu carinsku prijavu EX 3, sa specifikacijom svih prodaja robe putnicima koji napuštaju carinsko područje Bosne i Hercegovine prema podacima iz registar kase za period na koji se odnosi carinska prijava. U polju 31 carinske prijave EX 3 mora se navesti i naznaka mjeseca na koji se prijava odnosi (npr. "maloprodaja u januaru 2008.").
Član 25.
(1) U skladu s članom 330. Odluke, uz uvjet da za to postoji ekonomska potreba i da se ne dovodi u pitanje carinski nadzor, tj. da je u svakom momentu moguće identificirati carinski status svake vrste robe, bh. roba iz člana 4. stav (3) tačka a) ovog Uputstva i strana roba koja se stavlja u postupak carinskog skladištenja mogu se smještati u isti skladišni prostor. Zajedničko smještanje mora biti odobreno u odobrenju i držalac carinskog skladišta mora odvojeno voditi evidenciju o bh. robi (vrsta, opis i količina robe, vrijeme smještaja u i izlaska iz carinskog skladišta i drugo) od evidencije strane robe u postupku carinskog skladištenja.
(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana bh. roba se ne smije miješati sa stranom robom koja je u postupku carinskog skladištenja. Međutim, zajednički smještaj bh. robe i strane robe u carinsko skladište može se dozvoliti i kada nije moguće u svakom trenutku utvrditi carinski status tih roba, samo pod uvjetom da su te robe istovjetne, tj. da se te robe svrstavaju u isti tarifni stav Carinske tarife BiH (npr. derivati nafte, žitarice i dr.) i imaju isti komercijalni kvalitet i tehničke karakteristike.
(3) Kada je istovjetna roba u zajedničkom smještaju iz stava (2) ovog člana prijavljena za drugi carinski odobreni postupak ili namjenu, ona se, po izboru deponenta, može smatrati kao bh. roba ili kao strana roba, uz uvjet da se poštivaju prvobitne količine obe vrste robe prije zajedničkog smještaja.
Primjer:
10.000 litara mineralnog ulja (strana roba u postupku skladištenja) i 10.000 litara mineralnog ulja (bh. roba koja nije u postupku carinskog skladištenja) može se uskladištiti u jednu cisternu, gdje obje vrste robe dijele isti tarifni broj po Carinskoj tarifi BiH, imaju isti trgovački kvalitet i iste tehničke karakteristike. Kada se 10.000 litara mineralnog ulja prijavi za ponovni izvoz, može se smatrati da je time razdužen postupak carinskog skladištenja.
Član 26.
Kretanje robe između različitih mjesta smještaja koja su navedena u istom odobrenju može se poduzimati bez ikakvih carinskih formalnosti uz uvjet da je to kretanje evidentirano u evidenciji.
GLAVA V. RAZDUŽENJE POSTUPKA CARINSKOG SKLADIŠTENJA
Član 27.
(1) Postupak carinskog skladištenja se razdužuje kada se stranoj robi stavljenoj u taj postupak odredi neko drugo carinski odobreno postupanje ili upotreba, kao što su:
- a)ponovni izvoz robe,
- b)puštanje robe u slobodan promet,
- c)stavljanje robe u carinski postupak s ekonomskim učinkom,
- d)smještaj robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište,
- e)uništenje robe pod carinskim nadzorom,
- f)ustupanje robe carinskom organu u korist Bosne i Hercegovine.
(2) Kod razduženja postupka carinskog skladištenja primjenjuje se član 318. Odluke i član 19. ovog Uputstva.
(3) Prijava o razduženju postupka carinskog skladištenja glasi na lice koje je robu stavilo u postupak carinskog skladištenja po IM 7 carinskoj prijavi (lice iz polja 8), osim u slučaju prodaje strane robe iz člana 23. stav (3) ovog Uputstva kada prijava o razduženju postupka carinskog skladištenja za tu robu glasi na kupca robe (polje 8), dok se u polje 2 unose podaci o stranom vlasniku robe, a u polje 44 podaci o ugovoru o zastupanju.
(4) Prilikom razduženja postupka carinskog skladištenja, roba zajedno s carinskom prijavom za zahtijevano carinski odobreno postupanje ili upotrebu i dokumentima koja se, u skladu s odredbama člana 125. - 128. Odluke podnose uz tu prijavu, treba biti predočena nadzornom carinskom uredu.
(5) Carinska prijava o razduženju postupka carinskog skladištenja podliježe modulu selektiviteta, odnosno analizi rizika, ovisno koje mjere i kontrole nadzorni carinski ured smatra potrebnim u svakom konkretnom slučaju, radi identificiranja robe i pravilnosti provedbe postupka.
(6) Postupak carinskog skladištenja se razdužuje nakon prihvatanja carinske prijave iz stava (3) ovog člana.
(7) Kada se postupak carinskog skladištenja razdužuje ponovnim izvozom strane robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine, u polje 2 EX 3 carinske prijave upisuju se podaci o deponentu ako se razdužuje postupak carinskog skladištenja u javnom carinskom skladištu, odnosno o držaocu skladišta ako se istom razdužuje postupak carinskog skladištenja u vlastitom carinskom skladištu. Držalac vlastitog carinskog skladišta u evidenciji mora imati primjerak 3 EX 3 carinske prijave ovjerene od strane izlaznog carinskog ureda (ovjera fizičkog istupa robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine), odnosno držalac javnog carinskog skladišta kopiju tog primjerka.
(8) Kod razduženja postupka carinskog skladištenja uništenjem strane robe pod carinskim nadzorom ili ustupanjem strane robe carinskom organu u korist Bosne i Hercegovine, primjenjuju se i propisi kojima je regulirano pitanje uništenja i ustupanja carinske robe.
Član 28.
(1) Postupak carinskog skladištenja može biti razdužen i stavljanjem strane robe u isti postupak u drugo carinsko skladište od strane istog deponenta, pri čemu se mogu razlikovati slijedeće situacije:
- a)razduženje postupka carinskog skladištenja smještajem strane robe u drugo carinsko skladište u slučajevima kada su nadzorni carinski ured za carinsko skladište koje se razdužuje i carinsko skladište u koje se roba premješta isti ured: podnosi se nova carinska prijava IM 7 na istog deponenta (šifra postupka 7171), u kojoj se, u polju 44, unose i podaci o identifikacionom broju carinskog skladišta iz kojeg se roba premješta (npr. 94013/A/0056).
- b)razduženje postupka carinskog skladištenja smještajem strane robe u drugo carinsko skladište u slučajevima kada su nadzorni carinski ured za carinsko skladište koje se razdužuje i carinsko skladište u koje se roba premješta različiti uredi: kod nadzornog carinskog ureda za carinsko skladište koje se razdužuje podnosi se provozna TR prijava po kojoj se roba, po postupku provoza, upućuje u nadzorni carinski ured za carinsko skladište u koje će biti smještena. Prihvatanjem TR prijave završava se postupak carinskog skladištenja za carinsko skladište iz kojeg se roba premješta. Po prispijeću robe po TR prijavi u nadzorni carinski ured za carinsko skladište u koje se roba premješta podnosi se nova IM 7 carinska prijava na istog deponenta (šifra postupka 7100). U TR prijavi i u novoj IM 7 prijavi, u polje 44, unose se i podaci iz o identifikacionom broju carinskog skladišta iz kojeg se roba premješta (npr. 94013/A/0058).
(2) U slučajevima iz stava (1) ovog člana kopiju carinske prijave o razduženju carinskog postupka u carinskom skladištu iz kojeg se roba premješta mora u svojoj evidenciji imati držalac tog carinskog skladišta.
(3) Pri premještanju robe iz jednog u drugo carinsko skladište ne mijenja se vlasnik robe. Vlasnik robe ostaje isti, postupak carinskog skladištenja se nastavlja istim podacima o robi i o deponentu (primaocu robe), samo u drugom skladištu zbog uvjeta, cijene skladištenja i slično.
Član 29.
(1) U kontroli carinskog skladišta naročito treba kontrolirati:
- a)da li su sve carinske prijave ili druga carinska dokumenta za ulazak robe u postupak carinskog skladištenja i razduženje tog postupka unijeta u evidenciju,
- b)da li su sačinjene prijave za sva razduženja robe iz carinskog skladišta navedena u evidenciji,
- c)da li se podaci o robi i drugi podaci uneseni u evidenciji slažu s podacima iz carinskih prijava ili drugih dokumenata iz tačke a) ovog stava,
- d)da li se stanje zaliha robe utvrđene tokom popisa, odnosno kontrole slaže sa zalihama unesenim u evidenciju i podacima iz carinskih prijava ili drugih dokumenata iz tačke a) ovog stava,
- e)da li je primjerak 3 svake EX 3 carinske prijave koja je unijeta u evidenciju ovjeren od strane izlaznog carinskog ureda,
- f)da li je iznos garancije dovoljan, s obzirom na zalihe ukladištene robe i kretanje tih zaliha tokom držanja carinskog skladišta,
- g)te ispunjenost i poštivanje drugih uvjeta od kojih ovisi držanje carinskog skladišta i pravilnost provedbe postupka.
(2) Kontrolu carinskog skladišta nadzorni carinski ured i drugi nadležni kontrolni organ provodi preko carinskih prijava i njihove evidencije u informacionom sistemu, kao i provedbom kontrolnih pregleda popisa zaliha i pregleda stanja u carinskom skladištu. O kontroli carinskog skladišta sačinjava se zapisnik kojeg, pored carinskih službenika koji su vršili kontrolu, potpisuje i držalac carinskog skladišta ili njegov ovlašteni predstavnik u čijem prisustvu se vrši kontrola kojem se uručuje jedan primjerak zapisnika.
Član 30.
(1) U slučajevima kada dođe do nestanka ili krađe robe iz carinskog skladišta, nastaje dug koji se naplaćuje od deponenta, jer se takve situacije smatraju izuzimanjem robe ispod carinskog nadzora. U slučaju da deponent ne plati nastali utvrđeni dug u propisanom roku, dužnikom za isti, shodno članu 195. Zakona, postaje držalac carinskog skladišta i naplata utvrđenog duga će se izvršiti iz garancije položene za predmetno carinsko skladište.
(2) U slučajevima oštećenja, loma ili isteka roka trajanja robe, ona se i dalje nalazi u postupku carinskog skladištenja, te se, shodno članu 174. Zakona i članu 417. Odluke, može ponovno izvesti ili prijaviti nadzornom carinskom uredu radi uništenja pod carinskim nadzorom ili staviti u neko drugo carinski odobreno postupanje ili upotrebu, uz ispunjenje propisanih uvjeta i primjenu pravila za takvo postupanje ili upotrebu.
(3) Kada okolnosti slučaja i isprave ukazuju da je do neopravdanog gubitka ili potpunog uništenja uskladištene robe došlo zbog stvarnog karaktera same robe (prirodni gubici), te da gubitak nije nastao zbog nemarnosti ili nekog postupka držaoca carinskog skladišta može se primijeniti član 198. stav 1. tačka (c) Zakona, odnosno član 436.- 438. Odluke.
(4) Kada se prilikom kontrole carinskog skladišta (ili popisa robe na zalihama) utvrdi da se stanje zatečenih zaliha razlikuje od stanja prema evidenciji, odnosno kada se pojavi razlika između ulaza i izlaza robe, postupa se na sljedeći način:
- a)ako su stvarne zalihe robe veće, razlika se prikazuje kao ulaz robe i za istu deponent mora podnijeti carinsku prijavu IM 7,
- b)ako su stvarne zalihe robe manje, a razlika je nastala zbog prirodnog gubitka kojeg je, u skladu s članom 436.-438. Odluke, prihvatio nadzorni carinski ured pri razduženju postupka carinskog skladištenja, količina robe za koju je prihvaćen prirodni gubitak prikazuje se u evidenciji kao otpis i razdužuje se, uz naznaku da se radi o prihvaćenom prirodnom gubitku. Prihvaćeni prirodni gubitak robe (količina i vrsta robe) nadzorni carinski ured evidentira u carinskoj prijavi IM 7 na koju se ista odnosi (u polju C) i u njenom inspekcijskom aktu, kako na primjerku te prijave koji se nalazi u službenoj evidenciji tog ureda, tako i na primjerku kojeg posjeduje deklarant (deponent),
- c)ako su stvarne zalihe robe manje, a nije u pitanju prihvaćeni prirodni gubitak, količina i vrsta robe koja nedostaje prikazuje se u evidenciji kao puštanje robe u slobodan promet (uz naznaku da se radi o manjku robe), u kom slučaju deponent mora, najkasnije prvog radnog dana nakon vršenja kontrole ili popisa robe, podnijeti IM 4 carinsku prijavu i po istoj platiti dug. U protivnom, nadzorni carinski ured će bez odlaganja poduzeti sve potrebne radnje radi reguliranja nastale situacije,
- d)ako je roba bez odobrenja izuzeta ispod nadzora iz carinskog skladišta, postupa se kao u tački c) ovog stava.
(5) Postupanje kao u stavu (4) ovog člana ne isključuje pokretanje prekršajnog postupka ili primjenu drugih kaznenih propisa, u situacijama gdje je to primjenjivo.
Član 31.
(1) U slučajevima nastanka duga za robu u postupku carinskog skladištenja prema članu 195. i 196. Zakona, a deponent nije podnio carinsku prijavu za stavljanje robe u odgovarajuće carinski odobreno postupanje ili upotrebu, nadzorni carinski organ će podnijeti zahtjev za pokretanje postupka za naplatu duga.
(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana, zajedno s carinskom prijavom IM 7 koja se odnosi na robu koja je u pitanju i ostalom raspoloživom dokumentacijom, nadzorni carinski ured dostavlja na upravni postupak Grupi za procedure regionalnog centra kojem organizaciono pripada.
(3) Postupak iz stava (1) i (2) ovog člana je, zbog eventualne naplate duga iz položene garancije za carinsko skladište, hitne prirode, te isti nadležni carinski organi moraju provoditi bez odlaganja.
(4) U slučaju da deponent ne plati nastali utvrđeni dug u propisanom roku, dužnikom za isti, shodno članu 195., odnosno 196. Zakona, postaje držalac carinskog skladišta i naplata utvrđenog carinskog duga će se izvršiti iz garancije položene za predmetno carinsko skladište.
Član 32.
Mjere trgovinske politike predviđene u propisima Bosne i Hercegovine primjenjuju se u postupku carinskog skladištenja kako slijedi:
- a)kada se postupak carinskog skladištenja odnosi na stranu robu koja je predmet mjera trgovinske politike za ulazak robe u carinsko područje Bosne i Hercegovine (npr. dozvole, ograničenja i sl.): te mjere se primjenjuju u trenutku prijavljivanja robe za postupak carinskog skladištenja, osim u slučajevima gdje za odnosnu robu postoji prethodna carinska prijava,
- b)kada se postupak carinskog skladištenja odnosi na stranu robu koja je predmet mjera trgovinske politike pri stavljanju u slobodan promet: takve mjere se ne primjenjuju kada roba ulazi u postupak carinskog skladištenja i za vrijeme dok se roba nalazi u tom postupku.
GLAVA VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 33.
Postupak i uvjeti za odobravanje držanja carinskog skladišta tipa D, kao i ulazak robe u i razduženje postupka carinskog skladištenja u tom skladištu, bit će posebno regulirano.
Član 34.
(1) Odobrenja za držanje carinskog skladišta, uključujući i njihove izmjene i dopune, izdata do dana stupanja na snagu ovog Uputstva ostaju na snazi najduže 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Uputstva, ukoliko ne postoje druge smetnje za njihovo korištenje.
(2) Ukoliko držalac carinskog skladišta namjerava dalje nastaviti s radom carinskog skladišta dužan je u roku iz stava (1) ovog člana ishoditi odobrenje za držanje carinskog skladišta u skladu s ovim Uputstvom.
(3) Ukoliko držalac carinskog skladišta ne ishodi odobrenje u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Uputstva, izdato odobrenje prestaje da važi, o čemu se neće donositi posebna odluka. U tom slučaju držalac carinskog skladišta je, u roku od 8 dana, dužan robi zatečenoj u postupku carinskog skladištenja odrediti drugo carinsko odobreno postupanje ili upotrebu. U protivnom, nadzorni carinski ured će bez odlaganja poduzeti neophodne radnje radi reguliranja nastale situacije.
(4) Zahtjevi za izdavanje odobrenja za držanje carinskog skladišta zaprimljeni, a neriješeni do stupanja na snagu ovog Uputstva rješavat će se u skladu s ovim Uputstvom.
(5) Zahtjevi za izmjene i dopune već izdatih odobrenja za držanje carinskih skladišta koji su zaprimljeni, a neriješeni do stupanja na snagu ovog Uputstva, smatrat će se novim zahtjevom za držanje carinskog skladišta po kojima će se postupati u skladu s ovim Uputstvom.
Član 35.
Danom stupanja na snagu ovog Uputstva prestaju da važe ranija akta kojima su regulirana pitanja koja su predmet ovog Uputstva.
Član 36.
Sastavni dio ovog Uputstva čine Prilog 1. iz člana 9. stav (4) i Prilog 2. iz člana 17. stav (3) ovog Uputstva.
Član 37.
Ovo Uputstvo stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".
Broj 01-02- 497-1/08
18. februara 2008. godine
Direktor
Kemal Čaušević, s. r.