Vijeće ministara Bosne i Hercegovine
Odluka o usvajanju Politike seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Bosni i Hercegovini
Na osnovu člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08), na prijedlog Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 20. sjednici, održanoj 18.09.2012. godine, donijelo je
ODLUKU
O USVAJANJU POLITIKE SEKSUALNOG I REPRODUKTIVNOG ZDRAVLJA I PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI
Član 1.Predmet Odluke
Ovom Odlukom usvaja se Politika seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Bosni i Hercegovini.
Član 2.Dodaci
Sastavni dio ove Odluke je Politika seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Bosni i Hercegovini.
Član 3.Stupanje na snagu
Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavljuje se u "Službenom glasniku BiH".
VM broj 157/12
18. septembra 2012. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Vijeća ministara BiH
Vjekoslav Bevanda, s. r.
POLITIKA SEKSUALNOG I REPRODUKTIVNOG ZDRAVLJA I PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI
Integrisani pristup unapređenja seksualnog i reproduktivnog zdravlja podrazumijeva kontinuirano pružanje usluga unutar vanbolničkih ustanova kroz aktivnosti Centara za majku i dijete i/ili drugih oblika organizovanja zdravstvene zaštite djece, žena i materinstva.
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Republike Srpske sadrže osnovne propise o osiguranju ljudskih prava i temeljnih sloboda, zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ljudskom integritetu, dostojanstvu i o drugim pravima i slobodama u domenu ljudskih prava, te načelo nediskriminacije.
33. Mapa puta od 2006 – 2010 (Putokazi ka ravnopravnosti žena i muškaraca).
PRAVCI DJELOVANJA
- 24.Opće preporuke UN Komiteta za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena (br. 12 iz 1989. godine i br. 19 iz 1992. godine),
juli 2012. godine
UVOD
Dokument Politika seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Politika) proističe iz potrebe stanovništva Bosne i Hercegovine za boljim regulisanjem oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava.
Politika je rezultat dugogodišnje saradnje i iskustava Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, Vlade Republike Srpske, Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Kancelarije Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
Definisanje Politike predstavlja odlučnost Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva zdravstva, Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i Odjela za zdravstvo i ostale usluge Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da se posvete unapređenju zdravstvenih usluga i prava vezanih za seksualno i reproduktivno zdravlje, odnosno predstavlja osnov za izradu dugoročnih planskih dokumenata čija će okosnica biti promocija i zaštita seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava svih stanovnika u Bosni i Hercegovini.
Izrada Politike je u skladu sa Akcionim planom programa za Bosnu i Hercegovinu potpisanim između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini za period 2010-2014. godine. 1 @@*
Politika predstavlja oblast posebne brige vlasti Bosne i Hercegovine predvođene sektorom zdravstva.
Seksualno zdravlje se definiše kao stanje fizičkog, emocionalnog, mentalnog i socijalnog blagostanja u odnosu na seksualnost a ne samo odsustvo bolesti, poremećene funkcije ili slabosti. 2 @@* Smatra se da je seksualno zdravlje integracija somatskih, emotivnih, intelektualnih i socijalnih aspekata seksualnosti koji pozitivno obogaćuju i povećavaju individualnost, komunikaciju i ljubav.
Reproduktivno zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili slabosti, u svim oblastima koje se odnose na reproduktivni sistem i njegove funkcije i procese. U tom smislu reproduktivno zdravlje podrazumijeva da su ljudi sposobni da vode odgovoran, zadovoljavajući i siguran život i da imaju slobodu da odluče da li, kada i koliko djece žele da imaju. Implicitno je pravo muškarca i žene da o ovome budu informisani, da imaju pristup sigurnim, efikasnim, dostupnim i prihvatljivim metodama regulacije plodnosti, prema svom izboru, kao i da im se obezbijedi odgovarajuća usluga zdravstvene njege koja će im omogućiti bezbjednu trudnoću i rađanje zdravog i željenog djeteta. 3 @@*
Pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju, utemeljen na ljudskim pravima, podrazumijeva promovisanje zaštite i ravnopravnosti svih ljudi u svim aspektima njihovog seksualnog života.
Seksualna i reproduktivna prava uključuju ljudska prava prepoznata domaćim zakonodavstvom i međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, kao što je Opća deklaracija o ljudskim pravima.
Seksualna prava uključuju prava pojedinca na: informaciju, edukaciju, podršku i usluge potrebne za donošenje samostalnih odluka o vlastitom seksualnom životu unutar konteksta osobne društvene etike, tjelesni integritet i seksualne slobode, te prava na zaštitu seksualnog i reproduktivnog zdravlja.
Reproduktivna prava obuhvataju ljudska prava svih parova i pojedinaca da slobodno i odgovorno odlučuju o broju i vremenu rađanja svoje djece te prava pristupa informacijama i metodama koje im to omogućavaju, kao i pravo da donose odluke o vlastitoj reprodukciji oslobođeni diskriminacije, prisile i nasilja.
Promovisanje odgovornog korištenja ovih prava za sve mora biti osnov društvene Politike, te programa koji se odnose na seksualna i reproduktivna prava, uključujući i planiranje porodice.
Seksualno zdravlje zahtijeva pozitivan pristup, puno poštovanja prema seksualnosti i seksualnim odnosima, kao i sposobnost imanja ugodnog i sigurnog seksualnog iskustva, gdje neće biti prisile, diskriminacije kao i nasilja.
Činjenica je da pitanja seksualnog ponašanja, planiranja porodice, seksualno prenosivih bolesti, seksualnih i reproduktivnih prava predstavljaju pitanja koja se ne diskutuju često, ali generiraju snažne oprečne stavove i mišljenja, te su sklona pogrešnim tumačenjima.
Stoga je od velike važnosti da se rješavanju pitanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava pristupi na multidisciplinarni i multisektorski način uključujući pri tome sve relevantne institucije vladinog i nevladinog sektora na svim nivoima vlasti.
Imajući u vidu sve navedeno, unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava stanovništva treba zasnivati na poštovanju principa nediskriminacije, zagovaranja, blagovremenosti i adekvatnosti intervencija, povjerljivosti, prijateljskog pristupa mladima te principa integrisanog pristupa.
PREGLED MEĐUNARODNOG I DOMAĆEG PRAVNOG OKVIRA
Seksualna i reproduktivna prava su osnovna ljudska prava priznata kako domaćim, tako i međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. Njihovo prepoznavanje, promovisanje i poštovanje nužno je kako bi se osiguralo da pojedinci razvijaju zdravu seksualnost, a služe i kao temelj za borbu protiv diskriminacije.
1.2 Pregled međunarodne regulative
Početak sistemskog razvoja ljudskih prava i osnovnih sloboda vezuje se za Povelju Ujedinjenih naroda iz 1945. godine, te za Univerzalnu deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine. Međutim, do punog prepoznavanja reproduktivnih i seksualnih prava je došlo mnogo kasnije, 1968. godine, Proklamacijom iz Teherana kada se po prvi put daje jedna direktnija formulacija koja se odnosi na seksualna i reproduktivna prava. 4 @@*
Naredni značajan korak u razvoju seksualnih i reproduktivnih prava predstavlja Program djelovanja iz Kaira, usvojen na Međunarodnoj konferenciji o populaciji i razvoju 1994. godine. Ovim programom su definisana reproduktivna prava i seksualno i reproduktivno zdravlje, te je utvrđena potreba prepoznavanja različitosti postojećih porodičnih struktura u današnjem svijetu.
Pekinška deklaracija sa Platformom za djelovanje usvojena na 4. Svjetskoj konferenciji o ženama (Peking, 1995) je najcjelovitiji dokument o ženskim pravima donesen na konferenciji Ujedinjenih naroda, koji objedinjuje sve što je postignuto na prijašnjim konferencijama i sporazumima. Ovom platformom utvrđeno je pravo žena da kontrolišu vlastitu seksualnost, koja je temelj njihovih seksualnih prava, kao nedjeljivi dio njihovih ljudskih prava bez kojeg ne mogu u potpunosti uživati u drugim ljudskim pravima.
Međunarodna federacija za planiranje porodice (IPPF) je 1995. donijela Povelju o seksualnim i reproduktivnim pravima. Ova prava podrazumijevaju da ljudi imaju slobodu da uživaju u međusobno zadovoljavajućoj i sigurnoj vezi, slobodnoj od prisile ili nasilja, bez straha od infekcije ili trudnoće, kao i da su u mogućnosti da regulišu svoju plodnost bez negativnih ili opasnih posljedica.
Na Posebnom zasjedanju Generalne skupštine UN-a o HIV/AIDS-u, u junu 2001. godine, usvojena je Deklaracija o posvećenosti borbi protiv HIV/AIDS-a kojom su se vlade država obavezale da implementiraju mjere za zaštitu od rizika HIV-a, pružanjem zdravstvene zaštite i zdravstvenih usluga, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje, te putem preventivne edukacije promovisanjem rodne ravnopravnosti unutar kulturno i rodno-osjetljivog okvira.
Milenijumskim razvojnim ciljevima za razdoblje do 2015. godine, definišu se čak tri cilja koja se odnose na pitanja seksualnih i reproduktivnih prava: smanjenje smrtnosti djece, poboljšanje zdravlja majki, te borba protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije.
Strategijom o reproduktivnom zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2004. godine definisano je pet glavnih problema reproduktivnog zdravlja i to: poboljšanje prijeporođajne, porođajne i postporođajne zaštite; pružanje visokokvalitetnih usluga planiranja porodice, uključujući usluge za liječenje neplodnosti; eliminisanje rizičnog pobačaja; borba sa spolno prenosivim bolestima i promovisanje seksualnog zdravlja. Takođe, predstavljeno je i pet područja djelovanja: jačanje kapaciteta zdravstvenog sistema, poboljšanje informacija pri određivanju prioriteta, mobiliziranje spolitičke volje, stvaranje pratećih pravnih okvira i poboljšanje monitoringa, evaluacije i praćenja odgovornosti.
U kontekstu Evropske unije, najvažniji dokument je Evropska rezolucija o reproduktivnim i seksualnim pravima iz 2001. godine, kao i Deklaracija "Prava na reprodukciju i seksualni odgoj" iz marta 2006. godine. 5 @@*
Takođe, kao značajni međunarodni dokumenti se izdvajaju Deklaracija Ujedinjenih nacija o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu (2008), te Deklaracija IPPF-a "Seksualna prava" iz 2008 godine.
1.3 Pregled domaćeg pravnog okvira
U Bosni i Hercegovini ova pitanja se razrađuju u više dokumenata, u skladu sa ustavnim nadležnostima kroz institucije sistema, koji primarno adresiraju druge, šire teme i pokrivaju određene, ali ne i sve segmente seksualnih i reproduktivnih prava.
Anex 4 Okvirnog sporazuma za mir u BiH 6 @@* predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine. Član II Ustava pod nazivom "Ljudska prava i temeljne slobode", stav 1: "Bosna i Hercegovina i oba entiteta osiguravaju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda", stav 2 "Međunarodni standardi" propisuje da će se prava i temeljne slobode garantirane Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i u njenim protokolima, primjenjivati direktno u Bosni i Hercegovini i imati prvenstvo nad svim ostalim zakonima. Stav 3. ovog člana navodi sva prava i temeljne slobode, između ostalih i pravo na zaključenje braka te osnivanje obitelji.
U Bosni i Hercegovini pitanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja se razrađuju kroz brojne zakonske i podzakonske akte. 7 @@*
PRINCIPI DJELOVANJA
Politika se zasniva na poštovanju sljedećih principa djelovanja:
1. Princip nediskriminacije
Princip nediskriminacije promoviše jednak pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima svih ljudi utemeljen na međunarodno dogovorenim i priznatim ljudskim pravima. Ovaj pristup prepoznaje sve ljude kao seksualna bića koja imaju pravo na informaciju, edukaciju, zdravstvene usluge prilagođene njihovim potrebama, zaštitu i sudjelovanje u donošenju odluka.
Princip nediskriminacije podrazumijeva jednak pristup uslugama zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja svih ljudi, bez obzira na spol i spolnu orijentaciju, etničku pripadnost, dob, bračni status, imigrante, kao i populaciju na pragu društvene marginalizacije.
2. Princip zagovaranja
Aktivno zagovaranje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava bi trebalo biti dio djelovanja svih relevantnih aktera. Nedostatak svjesnosti po pitanjima zaštite i promocije seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava postoji unutar cijelog zdravstvenog sistema idući od pružatelja zdravstvenih usluga do zajednice u cjelini. Ovaj nedostatak osvještenosti ne bi smio biti barijera kvalitetnijem reproduktivnom zdravlju i odgovornom seksualnom ponašanju pojedinca. S ciljem uspješnijeg zagovaranja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava stanovništva, sve aktivnosti moraju uzeti u obzir razumijevanje kulture, vrijednosti i vjerovanja lokalne populacije.
Princip kontinuiranog zagovaranja unapređenja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava jeste jedini put ka značajnim promjenama kroz generacije.
3. Princip blagovremenosti i adekvatnosti intervencija
Zdravstveni radnici imaju najbolji uvid u zdravstvenu situaciju u zajednicama. Zahvaljujući epidemiološkim podacima i statističkim pokazateljima u zdravstvu mogu jako brzo procijeniti i prepoznati prisutnost određenog problema, te blagovremeno i adekvatno inicirati intervencije u traženom smjeru.
4. Princip povjerljivosti
Sve informacije koje se tiču korisnika trebaju biti zaštićene.
Informacije o korisnicima zdravstvenih usluga, (historija bolesti, tretman, dijagnoza, okolnosti i prognoze) su isključivo predmet razgovora korisnika i pružatelja usluga. Što znači da ni jedan zdravstveni radnik ne bi smio dijeliti informacije o korisniku onome ko nije direktno uključen u njegu istog, bez njegovog odobrenja.
Stoga je od velike važnosti da komunikacije unutar zdravstvenog sistema i komunikacije između javnozdravstvenih institucija i civilnog društva s ciljem izvještavanja i monitoringa treba provoditi na način da se zaštite identiteti korisnika.
5. Princip prijateljskog pristupa mladima
Prijateljski pristup mladima u pružanju zdravstvenih usluga treba da bude osiguran u svim segmentima zdravstvenog sistema, a naročito u oblastima seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava, spolno prenosivih infekcija i HIV/AIDS-a. Prijateljski pristup mladima u pružanju zdravstvenih usluga u prvom redu se osigurava u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite, a potom i na drugim nivoima zdravstvene zaštite.
Usluge prijateljskog pristupa mladima u unapređenju seksualnog i reproduktivnog zdravlja, izvan zdravstvenog sistema, osiguravaju se kroz aktivnosti nevladinog sektora.
Prijateljski pristup mladima u pružanju zdravstvenih i nezdravstvenih usluga podrazumijeva dostupne, pristupačne, povjerljive, besplatne, kvalitetne, prihvatljive i rodno senzitivne usluge.
6. Princip integrisanog pristupa
Integrisani pristup, kroz vanbolničku i bolničku zdravstvenu zaštitu, omogućava uvid u stanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja u populaciji kao i uvid u uspješne prakse unapređenja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava.
S ciljem postizanja najviših standarda u oblasti zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja, odnosno stvaranja uvjeta koji će svim ljudima u Bosni i Hercegovini omogućiti da zaštite svoje zdravlje kroz utvrđene prioritete zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja, Bosna i Hercegovina se zalaže za:
- Promociju zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava kroz edukaciju, poboljšanje pristupa informacijama, te upoznavanjem stanovništa sa postojećim nivoom ljudskih prava u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja.
- Podizanje nivoa znanja o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima mladih kroz kontinuiranu edukaciju.
- Osiguranje kvalitetne i dostupne prijeporođajne zaštite svakoj porodilji, sigurnog poroda i sveobuhvatne poslijeporođajne zaštite što obuhvata usluge rane dijagnostike i tretman bolesti i komplikacija majki u trudnoći, te prevenciju komplikacija i anomalija kod novorođenčeta, podršku u zdravom rastu i razvoju novorođenčeta, te regulisanje porodiljskog odsustva i socijalnu reintegraciju.
- Osiguranje visoko kvalitetne usluge za planiranje porodice što uključuje usluge u slučaju neplodnosti omogućavanjem reprodukcije na zdrav i željen način, unapređenje primjene svih dijagnostičkih metoda i terapije neplodnosti.
- Posvećivanje posebne pažnje iskorjenjivanju ilegalnih prekida trudnoće, smanjenje namjernih prekida trudnoće i obezbjeđivanje sigurnih i kvalitetnih zdravstvenih usluga vezanih za prekide trudnoće.
- Sprečavanje širenja seksualno prenosivih bolesti, uključujući HIV/AIDS, uspostavljanjem efikasnog sistema prevencije, kontrole i tretmana seksualno prenosivih bolesti, te osiguranjem jednakog pristupa kvalitetnom liječenju, s posebnim naglaskom na ključne populacije u povišenom riziku od zaražavanja.
- Jačanje primarne prevencije uklanjanja faktora rizika, povećano informisanje opće populacije, promovisanje rane detekcije i liječenja malignoma reproduktivnih organa kroz jačanje kapaciteta zdravstvenog sektora.
- Promjenu ponašanja kroz primjenu alata za promjenu ponašanja, te osiguranje prijateljskog pristupa mladima s ciljem unapređenja istog.
- Provođenje programa i istraživanja koja se tiču zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava.
- Mehanizme planiranja, nabavke, i distribucije kvalitetnih farmaceutskih artikala za reproduktivno zdravlje, uključujući kontracepciju, lijekove i opremu.
MONITORING I EVALUACIJA
Bosna i Hercegovina ima pravo i obavezu određivanja i praćenja indikatora i izvještavanja u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava.
Bosna i Hercegovina će kao polaznu osnovu za monitoring i izvještavanje koristiti indikatore Svjetske zdravstvene organizacije.
Kvalitetna evidencija, evaluacija i izvještavanje o napretku implementacije Politike, obezbjediće bolje razumijevanje problema vezanih uz seksualno i reproduktivno zdravlje i prava i pružiti osnovu za željene intervencije.
ANEX I PREGLED MEĐUNARODNE LEGISLATIVE
- 1.Povelja Ujedinjenih naroda iz 1945. godine,
- 2.Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine,
- 3.Program djelovanja iz Kaira, usvojen na Međunarodnoj konferenciji o populaciji i razvoju 1994. godine,
- 4.Pekinška deklaracija sa Platformom za djelovanje usvojena na 4. Svjetskoj konferenciji o ženama, Peking, 1995. godine,
- 5.Povelja o seksualnim i reproduktivnim pravima Međunarodne federacije za planiranje porodice (IPPF) usvojena 1995. godine,
- 6.Deklaracija Generalne skupštine UN-a o HIV/AIDS-u o posvećenosti borbi protiv HIV/AIDS-a, jun 2001. godine,
- 7.Milenijumski razvojni ciljevi za razdoblje do 2015. godine,
- 8.Strategija o reproduktivnom zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2004. godine,
- 9.Deklaracija Ujedinjenih nacija o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu iz 2008. godine,
- 10.Deklaracija IPPF-a "Seksualna prava" iz 2008. godine,
- 11.Evropska rezolucija o reproduktivnim i seksualnim pravima iz 2001. godine,
- 12.Deklaracija "Prava na reprodukciju i seksualni odgoj" iz marta 2006. godine,
- 13.Konvencija o zabrani trgovine ljudima i iskorištavanju prostitucije drugih (1949.),
- 14.Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950.),
- 15.Evropska socijalna povelja (1961.),
- 16.Revidirana Evropska socijalna povelja (1996.),
- 17.Konvencija o pristanku na brak, minimalnoj dobi za brak i registriranju brakova (1962.),
- 18.Konvencija o eliminaciji rasne diskriminacije (1965.),
- 19.Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.),
- 20.Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.),
- 21.Rezolucije o zdravlju za sve Svjetske Skupštine zdravstva (WHA30.43. 1977.),
- 22.Deklaracija o pravima pacijenata (1978.),
- 23.Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (1979.),
- 25.Rezolucija o nasilju nad ženama (1986.),
- 26.Konvencija o pravima djeteta (1989.),
- 27.Evropska konvencija o sprečavanju mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg tretmana ili kažnjavanja (1989.),
- 28.Pekinška deklaracija sa Platformom za akciju (1995.),
- 29.Rezolucija o potrebi pokretanja kampanje širom Evropske unije za nultu toleranciju prema nasilju nad ženama (1997.),
- 30.Deklaracija UN o eliminaciji nasilja nad ženama (1999.),
- 31.Milenijumska deklaracija i milenijumski razvojni ciljevi (2000.),
- 32.Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini,
ANEX II PREGLED DOMAĆE LEGISLATIVE
U Bosni i Hercegovini pitanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava se razrađuju kroz sljedeće zakone i propise:
1. Zakon o zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 46/10) i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti RS ("Službeni glasnik RS", br. 106/09),
2. Zakonom o zdravstvenom osiguranju Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97, 7/02 i 70/08) i Zakonom o zdravstvenom osiguranju RS ("Službeni glasnik RS", br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 01/09, 01/09 i 106/09),
3. Osnovnim paketom zdravstvenih prava Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 21/09),
4. Zakonom o lijekovima i medicinskim sredstvima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 58/08),
5. Zakonom o uvjetima i postupku za prekid trudnoće Federacije BiH ("Službeni list SRBiH", broj 29/77) i Zakonom o uvjetima i postupku za prekid trudnoće RS ("Službeni glasnik RS", br. 34/ 08),
6. Zakonom o radu Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03) i Zakonom o radu RS ("Službeni glasnik RS", br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07),
7. Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/99 i 54/04) i Zakonom o socijalnoj zaštiti RS ("Službeni glasnik RS", br. 5/93, 15/96 i 110/03 i 33/08),
8. Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/05 i 51/06) i Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici RS ("Službeni glasnik RS", br. 118/05 i 17/08),
9. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05) i Porodičnog zakona RS ("Službeni glasnik RS", br. 54/02 i 41/08),
10. Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/05) i Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti RS ("Službeni glasnik RS", broj 14/10),
11. Zakonom o radijacionoj i nuklearnoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 88/07),
12. Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 16/03),
13. Rezolucija o borbi protiv nasilja nad ženama u porodici ("Službeni glasnik BiH", broj 15/08),
14. Rezolucija o unapređenju zaštite porodice u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 50/09),
15. Zakon o prekršajima i Krivični zakon Federacije BiH ("Službene novine FBiH", broj 10/08),
16. Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine (2006),
17. Strategija za unaprjeđenju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Federaciji BiH 2010-2019 (usvojena na 157. sjednici Vlade Federacije BiH od 21.09.2010.godine),
18. Rezolucija o sprečavanju maloljetničke delikvencije i postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima,
19. Državna strategija za borbu protiv nasilja nad djecom 2007-2010,
20. Strategija protiv maloljetničkog prestupništva u BiH 2006-2010,
21. Strateški plan za prevenciju nasilja u porodici za FBiH 2009-2010,
22. Strategija prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za Bosnu i Hercegovinu za period 2009-2011 ("Službeni glasnik BiH", broj 70/09),
23. Politika zdravlje i mladi u Federaciji BiH,
24. Strategija zdravlje i mladi u Federaciji BiH,
25. Opći kolektivni ugovor Federacije Bosne i Hercegovine,
26. Granski kolektivni ugovori.
1 Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Nikola Špirić, u ime Vijeća ministara BiH je 06. jula 2010. godine potpisao Akcioni plan programa za Bosnu i Hercegovinu između Vijeća ministara BiH i Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija u BiH za period 2010.-2014. godine
2 Definicija Svjetske zdravstvene organizacije, 2006
3 Međunarodno prihvaćena definicija reproduktivnog zdravlja utvrđena na konferenciji ICPD, Cairo, 1994. godine,
4 “Roditelji imaju temeljno pravo odlučiti, slobodno i odgovorno, o broju i razmaku između poroda svoje djece te pravo na prikladnu edukaciju i dostupnost informacija u tom pogledu”
5 Pregled Međunarodne legislative pogledati u Anexu 2.
6 Dejtonski sporazum 25.11.1995. parafiran u Dejtonu, Ohajo, SAD, a potpisan 14.12.1995. u Parizu.
7 Pregled domaće legislative sadržan u Anexu 1.