Aktio

VIJEĆE MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE

Strateške pravce razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementacije 2008-2015.

Na osnovu člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 30/03,42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 51. sjednici održanoj 3. juna 2008. godine, usvojilo je

STRATEŠKE PRAVCE RAZVOJA OBRAZOVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
SA PLANOM IMPLEMENTACIJE 2008-2015.

Ovaj dokument daje glavne pravce razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini u periodu do 2015. godine. On se oslanja na dosadašnja postignuća u obrazovnoj reformi utemeljenoj Srednjoročnom razvojnom strategijom Bosne i HercegovineSrednjoročna razvojna strategija BiH, 2004-2007. (PRSP) - Revidirani tekst, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine., te nedavno usvojenim dokumentima strateškog razvoja pojedinih područja obrazovanjaStrateški pravci razvoja predškolskog odgoja i obrazovanja u BiH, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 2005. Strategija razvoja stručnog obrazovanja i obuke u BiH 2007-2013., Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 2007., podacima datim u Funkcionalnom pregledu javne uprave u sektoru obrazovanjaFunkcionalni pregled javne uprave u sektoru obrazovanja u BiH, EU projekt razvoja općeg obrazovanja u Bosni i Hercegovini, 2005. i drugim relevantnim dokumentimaStrategija i koncepcija promjena u sistemu vaspitanja i obrazovanja u Republici Srpskoj, Ministarstvo prosvjete, Banja Luka, 1998. Strateški razvoj obrazovanja: Izvještaj o napretku, prioritetni koraci, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, 2006. Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 2006. Evropsko partnerstvo sa Bosnom i Hercegovinom - Program prioriteta, 2006. Strategija reforme javne uprave u Bosni i Hercegovini, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 2006. i materijalima koji se tiču razvoja obrazovanja na nivou entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Dokument se temelji i na globalnom pristupu obrazovanju definiranom u Milenijskoj deklaraciji UN-a (MDGs) i ciljevima Evropske unije u pogledu poboljšanja kvaliteta i efikasnosti obrazovanja i obuke, njihove dostupnosti i prohodnosti unutar zajedničkog evropskog prostora.

Sastavni dio ovog dokumenta je plan implementacije kratkoročnih (2008), srednjoročnih (2009-2010) i dugoročnih ciljeva (2011-2015).

Uz ovaj dokument napravljen je i obrazac za njegovo provođenje i konkretizaciju na entitetskom/kantonalnom nivou i u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. U skladu s tim, moguće je očekivati izradu razvojnih planova, odnosno razvoj odgovarajućih strategija i akcionih planova, to jest razvojnih planova na navedenim nivoima, i dalje, sve do nivoa odgojno-obrazovnih ustanova.

Ovaj dokument također predstavlja polazište i za razvoj strategija u područjima obrazovanja u kojima one još nisu razvijene, za period od 2008. do 2015. godine.

Kako ovaj dokument sadrži ciljeve i aktivnosti od bitnog i zajedničkog interesa za daljnji razvoj obrazovanja u Bosni i Hercegovini, očekuje se da on bude i sastavni dio razvojne strategije Bosne i Hercegovine - Sektor obrazovanja, čija se izrada upravo dogovora.

Bosna i Hercegovina teži izgraditi društvo utemeljeno na znanju, istovremeno omogućavajući i razvoj punih potencijala svakog pojedinca. U taj proces nužno je uključiti sve društvene, socijalne, ekonomske i političke aktere, i kroz pristup aktivne koordinacije izgraditi partnerski odnos među njima, uz uvažavanje cjeloživotnog učenja i povijesnih, kulturnih i tradicijskih vrijednosti svih ljudi koji u njoj žive.

U ovom trenutku od izuzetne važnosti je osigurati širok konsenzus za sve promjene koje bi trebalo poduzeti u obrazovanju u Bosni i Hercegovini kako bi se proces reforme odvijao po predloženom planu.

1. STANJE OBRAZOVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI

1.1. Slika obrazovanosti stanovništva

Prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, koji je proveden 1991. godine, nepismeno je bilo 9,9% stanovništva. Podaci iz Ankete o životnom standardu (UNDP, 2001. godine) govore da je oko 5% stanovnika Bosne i Hercegovine nepismeno. U ovom trenutku, dakle, nema pouzdanih podataka o pismenosti stanovništva u Bosni i Hercegovini.

Nema pouzdanih podataka ni o obrazovnoj strukturi stanovništva. Prema rezultatima Ankete o potrošnji domaćinstva u BiH (UNDP, 2004), bez škole je 8,7% stanovnika BiH. Samo osnovnu školu završilo je 34,9% stanovnika; srednju školu je završilo 49,7% stanovnika; više obrazovanje posjeduje 5,1% stanovnika; visoko obrazovanje ima 4,3% stanovnika.

Prema podacima Ankete MICS (UNDP, 2006), u predškolski odgoj i obrazovanje uključeno je 9% populacije, a neto stopa upisa djece u osnovno obrazovanje u BiH iznosi 97,2%.

Neto stopa upisa u srednje škole iznosi 76,2%, a 54% učenika završi srednju školu u redovnom roku.

Neto generacijska stopa upisa studenata iznosi svega 24%.

1.2. Statistički pokazatelji po nivoima obrazovnog sistema

Prema statističkom izvještaju Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine (Statistika obrazovanja, Saopćenje br. 1/2007) stanje u obrazovanju u Bosni i Hercegovini je sljedeće:

Predškolski odgoj i obrazovanje

Šk. 2005. god.

Šk. 2006. god.

Ukupan broj predškolskih ustanova

193

197

Ukupan broj uposlenih

2.167

2.180

Ukupan broj djece

12.989

13.384

Ukupan broj djevojčica

6.112

6.299

Redovno osnovno obrazovanje

Šk. 2004/2005. god.

Šk. 2005/2006. god.

Ukupan broj škola (osmogodišnje i devetogodišnje)

1.887

1.888

Ukupan broj odjeljenja

16.396

16.443

Ukupan broj kombiniranih odjeljenja

1.863

1.497

Ukupan broj nastavnika

22.136

22.258

Ukupan broj nastavnika na određeno vrijeme

3.954

3.858

Ukupan broj učenika

380.696

374.725

Ukupan broj učenica od ukupnog broja učenika

184.872

182.319

Osnovno obrazovanje za djecu s posebnim obrazovnim potrebama

Šk. 2004/2005. god.

Šk. 2005/2006. god.

Ukupan broj škola za djecu sa posebnim potrebama

66

64

Ukupan broj odjeljenja

217

211

Ukupan broj kombiniranih odjeljenja

89

82

Ukupan broj nastavnika

306

316

Ukupan broj nastavnika na određeno vrijeme

59

54

Ukupan broj učenika

1.370

1.261

Ukupan broj učenica od ukupnog broja učenika

580

498

Srednje obrazovanje

Šk. 2004/2005. god.

Šk. 2005/2006. god.

Ukupan broj srednjih škola

303

304

Ukupan broj odjeljenja

6.052

6.021

Ukupan broj nastavnika

11.184

11.167

Ukupan broj učenika

164.743

162.434

Broj učenica

81.985

80.976

Broj učenika koji je završio srednju školu

44.773

43.363

Visoko obrazovanje

Šk. 2004/2005. god.

Šk. 2005/2006. god.

Broj visokoškolskih ustanova

113

137

Ukupan broj studenata

84.475

91.201

Broj upisanih redovnih studenata

62.233

66.939

Broj upisanih vanrednih studenata

22.242

24.262

Broj studenata koji su završili studij

8.127

10.003

Nema pouzdanih podataka o broju studenata koji završavaju studij u roku. Procjenjuje se da studenti prosječno studiraju 5-7 godina do stjecanja diplome. Veliki broj studenata napušta studij, najčešće poslije prve godine studija.

U 2005. godini je bilo ukupno 298 završenih magistara nauka i specijalista i devet doktora nauka. U 2006. godini broj magistara nauka i specijalista se povećao na 315 a doktora nauka na 126.

Dakle, u pogledu uključenosti u odgojno-obrazovni sistem, očigledan je veliki raspon između pojedinih nivoa i zaostajanje u odnosu na prosječne uključenosti u velikom broju evropskih zemalja, naročito u predškolskom odgoju i obrazovanju i visokom obrazovanju. S druge strane, visoka i dugotrajna nezaposlenost onih koji su završili srednje obrazovanje nameće pitanje upotrebljivosti stečenog znanja i njegovu prilagođenost tržištu rada.

1.3. Infrastruktura i logistika

Stanje školskih objekata u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku nije povoljno. Veliki broj školskih objekata građen je prije trideset i više godina. Objekti uništeni u ratu uglavnom su obnovljeni korištenjem kredita i donatorskih sredstava međunarodne zajednice, ali se pritom nije vodilo računa o opremanju škola savremenim nastavnim sredstvima.

Problem održavanja školskih objekata, a pogotovo kapitalne izgradnje odgojno-obrazovnih ustanova, ne rješava se u potrebnoj mjeri zbog nedostatka finansijskih sredstava.

Nastava se u osnovnim školama u Bosni i Hercegovini izvodi u centralnim i područnim školama. Područne škole (uglavnom niži razredi osnovne škole) nalaze se u ruralnim područjima i u njima se nastava u velikom broju izvodi u kombiniranim odjeljenjima.

Uslijed nedostatka prostora, nastava se u većini osnovnih i srednjih škola izvodi u dvije smjene, dok se u gusto naseljenim područjima nastava u pojedinim osnovnim školama izvodi čak i u tri smjene. Ovo čini zapreku razvijanju škola kao mjesta za cjelodnevni boravak i učenje i otežava izvođenje slobodnih aktivnosti u školi, te njenu povezanost sa lokalnom zajednicom.

Nedostatak školskog prostora negativno utječe na kvalitet nastavnog procesa.

U pogledu školskih sportskih dvorana i terena stanje je također loše. Sigurno je da to negativno utječe na fizički razvoj školske populacije u Bosni i Hercegovini. Izuzetak čini Brčko Distrikt, gdje svaka osnovna i srednja škola ima sportsku dvoranu.

U školama dominira predavačko-frontalni pristup i memorijsko-reproduktivno učenje. Glavni razlog tome su nedostatak odgovarajućih učila i nedovoljna obučenost nastavnika za primjenu modernih nastavnih tehnologija.

Što se tiče savremene informatičko-komunikacijske opremljenosti škola, stanje je veoma loše. Relativno mali broj škola ima savremene kompjuterske učionice sa softverskom podrškom koja se može koristiti u svakodnevnoj nastavi.

Zbog nedostatka finansijskih sredstava neke općine/kantoni nisu u stanju finansirati prijevoz učenika do škole, niti participirati u troškovima smještaja i ishrane studenata u studentskim domovima. Iako je osnovno obrazovanje obavezno i besplatno, roditelji kupuju potrebne udžbenike i školski pribor. Samo neke općine/kantoni planski osiguravaju udžbenike za dio učenika pripadnika romske nacionalne manjine i djece u stanju socijalne potrebe. U Brčko Distriktu za sve učenike osnovne škole udžbenici su besplatni, a prijevoz je besplatan za sve učenike osnovne i srednje škole koji stanuju na udaljenosti od škole većoj od tri kilometra.

U pogledu sveukupne opremljenosti u daleko najlošijoj situaciji su visokoškolske ustanove (nedostatak moderne literature, informatičke opreme, laboratorija i dr.). Naročito je loša situacija na nastavničkim fakultetima.

1.4. Nastavnički kadar

U osnovnom obrazovanju u Bosni i Hercegovini je u školskoj 2005/2006. godini radilo ukupno 22.258 nastavnika, što daje odnos od 17,2 učenika po nastavniku. U osnovnom obrazovanju za djecu s posebnim obrazovnim potrebama radi 316 nastavnika, što u prosjeku iznosi četiri učenika po nastavniku. U srednjim školama u BiH radi 11.167 nastavnika, što u prosjeku iznosi 15 učenika po nastavniku.

S jedne strane, to ukazuje na moguće postizanje odgovarajućeg kvaliteta nastave sa relativno malim brojem učenika po nastavniku, ali s druge strane ukazuje na visok nivo troškova u obrazovanju.

Broj nastavnika koji nemaju odgovarajuću kvalifikaciju stalno opada. U pojedinim sredinama još uvijek nedostaju nastavnici stranih jezika, matematike, likovne kulture i nekih stručnih predmeta. Osjetan je nedostatak mladih asistenata na visokoškolskim ustanovama i profesora i asistenata u redovnom radnom odnosu na univerzitetima koji su osnovani u nekoliko zadnjih godina.

U ovom trenutku obuka nastavnika nije standardizirana. Oni nisu sistemski licencirani kao profesionalci u svom domenu, niti su razvijeni finansijski i drugi instrumenti koji bi bili u funkciji podsticanja unapređenja kvaliteta njihovog rada na osnovu konkurencije.

Iako na istom nivou obrazovnog sistema obavljaju isti posao, nastavnici u Bosni i Hercegovini nisu svuda jednako plaćeni. Općenito su plaće nastavnika niže od drugih korisnika budžetskih sredstava. Naročito su loše plaćeni nastavnici na fakultetima. To je jedan od razloga što veliki broj njih prihvata angažmane na više fakulteta/univerziteta.

1.5. Upravljanje obrazovnim sistemom

Sistem upravljanja u obrazovanju u Bosni i Hercegovini podrazumijeva dva podsistema, i to:

  • 1.
    upravljanje organizacijom obrazovnog procesa sa finansijskog, zakonskog i administrativnog aspekta, i
  • 2.
    upravljanje kvalitetom, što se odnosi na sadržaje nastave, metode rada, evaluaciju učeničkih postignuća i dr.

Ova dva podsistema se prepoznaju u funkcioniranju ministarstava za obrazovanje na kantonalnom i entitetskom nivou i stručnih institucija (pedagoških zavoda, Agencije za standarde i ocjenjivanje u obrazovanju i dr.).

Općenito, upravljanje obrazovanjem provodi se na više nivoa. Ustavne nadležnosti u obrazovanju koncentrirane su na nivou entiteta Republike Srpske i kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i na nivou Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, u skladu sa Konačnom arbitražnom odlukom za Brčko.

1.5.1. Nadležnosti i institucionalna struktura

Državni nivo

Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine (MCP) organ je uprave koji je, između ostalog, nadležan i za obrazovanje na nivou Bosne i Hercegovine. Njegova nadležnost je regulirana Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine.

Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine nadležno je za sljedeće poslove i zadatke:

  • -
    Obavljanje dužnosti u pogledu pripreme i provedbi propisa, poslova i zadataka koji su pod jurisdikcijom Bosne i Hercegovine i koji se odnose na uspostavljanje osnovnih principa koordiniranja aktivnosti, usklađivanje planova entitetskih vlasti i definiranje strategije na međunarodnom planu;
  • -
    Učešće u radu međunarodnih organizacija;
  • -
    Izvršavanje međunarodnih obaveza i priprema za zaključivanje međunarodnih ugovora ili sporazuma u dijelu obrazovanja.

Ministarstvo je odgovorno i za bilateralne sporazume za dopunsko obrazovanje namijenjeno djeci državljana Bosne i Hercegovine koja žive u drugim zemljama i razvoj nastavnog plana i programa za dopunsko obrazovanje te djece.

U skladu sa odredbama okvirnih i drugih zakona u oblasti obrazovanja usvojenih na nivou Bosne i Hercegovine, Ministarstvo civilnih poslova je nadležno za nadziranje provođenja tih zakona. U nedostatku direktnih i zakonom utvrđenih mehanizama ostvarivanje ovog nadzora od Ministarstva civilnih poslova moguće je samo u tijesnoj i neposrednoj saradnji sa nadležnim obrazovnim vlastima na svim nivoima. U skladu sa odredbama Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Ministarstvo je odgovorno i za koordinaciju i razvoj visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, uz konsultacije s drugim nadležnim ministarstvima.

Uz pomoć međunarodne zajednice uspostavljena je Konferencija ministara obrazovanja u Bosni i Hercegovini s mandatom da pruža savjete, razmatra i koordinira obrazovnu politiku. Kako se sastanci Konferencije ministara u punom sastavu rijetko održavaju, a sastanci njenog koordinacionog odbora neredovno, to značajno ograničava efektivnost Konferencije kao tijela i njeno proaktivno djelovanje u okviru definiranog mandata.

Brčko Distrikt BiH

Odjel za obrazovanje u Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine odgovoran je za organizaciju i funkcioniranje obrazovnog sistema u Brčko Distriktu.

Republika Srpska

Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske ima odgovornost za obrazovnu politiku, legislativu, administraciju i finansiranje obrazovanja u entitetu, entitetsku zastupljenost u procesima koordiniranja obrazovanja u Bosni i Hercegovini, za implementaciju dokumenata usvojenih na državnom i međunarodnom nivou i dr.

Federacija Bosne i Hercegovine

Nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine u obrazovanju određene su njenom odgovornošću za osiguranje prava na obrazovanje. Shodno tome i zakonskim odgovornostima u oblasti obrazovanja, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke vrši upravne, stručne i druge poslove, te saradnju i koordinaciju aktivnosti sa kantonima, koje se, između ostalog, odnose na: predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje; pedagoške standarde i normative; udžbeničku literaturu; stručno obrazovanje i usavršavanje nastavnika; standarde i normative za visoko obrazovanje; naučnoistraživački rad na unapređenju odgojno-obrazovnog rada; đački i studentski standard itd.

Kantoni

U skladu sa njihovim ustavnim nadležnostima u pogledu obrazovne politike, finansiranja obrazovanja i donošenja zakona, obrazovanje u kantonima uređeno je relevantnim kantonalnim zakonima i propisima. Nadležnost za obrazovanje imaju kantonalna ministarstva obrazovanja (od kojih su mnoga nadležna za obrazovanje, nauku, kulturu i sport). Njihova veličina i kapacitet za obavljanje funkcija razlikuju se od kantona do kantona.

Općine

Propisima u oblasti obrazovanja različito se reguliraju nadležnosti lokalnog nivoa u obrazovnom sektoru. To se odnosi na organizaciju obrazovnog procesa, održavanje školskih objekata, učešće u kreiranju dijela nastavnog plana i programa bitnog za lokalnu zajednicu, pa i finansiranje obrazovanja. Iako su nekim općinama date šire nadležnosti, zbog nedostatka finansijskih sredstava one se često i ne izvršavaju.

1.5.2. Upravljanje kvalitetom u obrazovanju

Postojećim i nedavno usvojenim okvirnim i drugim zakonima u oblasti obrazovanja utvrđeni su principi za uspostavu struktura za definiranje i implementaciju obrazovnih standarda i osiguranje kvaliteta u obrazovanju. U skladu s tim, proces reorganizacije postojećih i uspostave novih stručnih institucija u oblasti obrazovnih standarda treba što prije započeti.

Ovdje je opisana trenutna slika struktura za podršku procesu upravljanja kvalitetom obrazovanja.

U području visokog obrazovanja u ovom trenutku ne postoje institucionalne strukture koje se posebno bave kvalitetom obrazovanja na ovom nivou premda su se pitanjima standarda kvaliteta i analize stanja visokog obrazovanja bavila odgovarajuća tijela (savjeti, komisije) pri univerzitetima i nadležnim ministarstvima.

U području predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja situacija je drugačija. Praćenje kvaliteta obrazovanja i podrška njegovom razvoju ostvaruje se kroz rad pedagoških zavoda i Agencije za standarde i ocjenjivanje u obrazovanju za Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku.

Pedagoški zavodi

U Bosni i Hercegovini trenutno postoji osam pedagoških zavoda, i to: Republički pedagoški zavod Republike Srpske, Zavod za školstvo i šest pedagoških zavoda u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: zavodi), čiji su kapaciteti različiti i u velikom broju nedovoljni i neodgovarajući. Izuzev tri zavoda (Pedagoški zavod u Bihaću, Pedagoški zavod u Mostaru i Zavod za školstvo u Mostaru), svi ostali zavodi djeluju u sastavu ministarstava obrazovanja. Planira se osnivanje zavoda u Brčko Distriktu.

Postojeći pedagoški zavodi obavljaju različite poslove: razvoj nastavnih planova i programa, uvođenje novih pristupa i metoda u odgojno-obrazovni proces, provođenje obuke nastavnika, kontrole i ocjenjivanja rada nastavnika i škola i dr. U radu većine zavoda dominira stručni nadzor, dok je podrška razvoju kvaliteta u obrazovanju potisnuta u drugi plan. Kako funkcije zavoda nisu precizno određene, često je njihovo preklapanje s funkcijama ministarstava obrazovanja.

Agencija za standarde i ocjenjivanje u obrazovanju za Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku

Postojeća Agencija za standarde i ocjenjivanje u obrazovanju za Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku osnovana je 2000. godine odlukama Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Srpske. Tokom prvih godina svoga postojanja Agencija je bila finansirana iz granta Svjetske banke. Sada se u potpunosti finansira od obaju entiteta. Agencija se prvenstveno bavi eksternim ocjenjivanjem učenika u osnovnoj školi i utvrđivanjem standarda učeničkih postignuća u pojedinim predmetima. Izvještaji o do sada provedenim ocjenjivanjima govore o razlikama kvaliteta znanja učenika po predmetima, a prisutne su i velike regionalne razlike. Kako je uloga Agencije ograničena načinom njenog ustrojstva i postojećim kapacitetom, posljedica toga je da njeno djelovanje nije usklađeno na nivou Bosne i Hercegovine, a proces uspostave obrazovnih standarda se sporo odvija. Također, Agencija se još nije uspjela nametnuti kao izvor podataka i informacija bitnih za kreiranje obrazovne politike.

1.6. Inspekcija u obrazovanju

Inspekcijski nadzor nad provođenjem zakona, organizacijom i radom odgojno-obrazovnih ustanova provode službe prosvjetne inspekcije pri nadležnim ministarstvima obrazovanja.

U Brčko Distriktu inspekcija je odvojena od Odjeljenja za obrazovanje i nalazi se u sastavu Odjeljenja za javnu sigurnost.

Zbog malog kapaciteta i preklapanja funkcija nadzora postojeće službe prosvjetne inspekcije uglavnom obavljaju upravni nadzor.

Stoga status i nadležnosti inspekcije u ovom trenutku nisu u saglasnosti sa zahtjevom da ona bude bitan faktor upravljanja kvalitetom u obrazovanju u Bosni i Hercegovini, kao što je to slučaj u velikom broju zemalja u Evropskoj uniji.

1.7. Školski menadžment

Školama u Bosni i Hercegovini upravlja školski odbor koji, uslijed odsustva realne decentralizacije obrazovnog sistema, nema mnogo utjecaja na ukupno funkcioniranje i razvoj škole.

Školama rukovode direktori, za koje, po važećim propisima, nisu potrebne i dodatne formalne kvalifikacije iz područja školskog menadžmenta. Nedostatak menadžerskih kompetencija školskih direktora i članova školskog menadžment tima zapreka su procesu razvojnog planiranja škola, koji se već uveliko provodi u drugim zemljama. Stoga je potrebno kreirati standarde i osigurati profesionalno obrazovanje i usavršavanje direktora škola i drugih članova školskog menadžment tima.

U visokom obrazovanju sistem rukovođenja nije usaglašen. Trenutno samo četiri javna univerziteta (Univerzitet u Tuzli, Univerzitet u Zenici, Univerzitet u Banjoj Luci i Univerzitet u Istočnom Sarajevu) i nekoliko privatnih univerziteta u Republici Srpskoj funkcioniraju po principu integriranog univerziteta. Izbor rektora, dekana i upravnih tijela na nekim univerzitetima odnosno fakultetima još uvijek se verificira u državnim organima, što ukazuje na postojanje utjecaja javne vlasti na akademsku autonomiju univerziteta.

1.8. Finansiranje obrazovanja

Obrazovanje se u Bosni i Hercegovini uglavnom finansira iz javnih sredstava entitetskog, kantonalnog, Brčko Distrikta i općinskog budžeta, zavisno od nadležnosti. To praktično znači da, u smislu alokacije, u Bosni i Hercegovini postoji trinaest zasebnih budžeta za obrazovanje: dva na entitetskom, jedan u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine i deset kantonalnih budžeta.

Iznos sredstava iz državnog budžeta je gotovo neznatan.

Republika Srpska troši na obrazovanje oko 4% BDP-a, u Federaciji Bosne i Hercegovine ta potrošnja iznosi oko 6%, dok je budžet Odjeljenja za obrazovanje u Distriktu Brčko (sa pododjeljenjima za predškolsko i osnovno, srednje obrazovanje i zajedničke poslove) 11,2% budžeta Distrikta.

U većini kantona izdvajanje za obrazovanje predstavlja najveću stavku u kantonalnim budžetima.

Iako su procentualna izdvajanja u budžetima namijenjena obrazovanju relativno visoka, ta sredstva još uvijek nisu dovoljna i značajna budući da su ukupni budžeti entiteta odnosno kantona i Brčko Distrikta BiH niski i ograničeni.

Na svim nivoima obrazovanja uočene su značajne razlike u finansiranju po učeniku odnosno studentu između entiteta, kantona i Brčko Distrikta. Visina plaća i naknada zaposlenih u obrazovanju također varira između kantona, Brčko Distrikta i entiteta.

Obavezujuće stavke školskih budžeta su sredstva za bruto plaće i naknade uposlenih i materijalne troškove. Kriteriji za planiranje finansiranja osnovnog i srednjeg obrazovanja su dosta slični u oba entiteta. Sredstva za plaće i naknade se planiraju na osnovu broja uposlenih koji se utvrđuje u skladu s pedagoškim standardima, brojem odjeljenja i brojem sati nastavnog plana i programa. Materijalni troškovi se uglavnom planiraju na osnovu izvršenja budžeta u prošloj godini. Najveći dio ovih sredstava je usmjeren na plaćanje energije i komunalnih usluga, tako da se jako malo izdvaja za održavanje objekata i nabavku materijala. Troškovi amortizacije opreme i zgrada se uopće ne planiraju.

Od ukupno planiranih budžetskih sredstava za obrazovanje na bruto plaće i naknade uposlenih se izdvaja oko 88%, za materijalne troškove oko 8%, a na kapitalna ulaganja oko 4%. Donatorska i kreditna sredstva za kapitalna ulaganja u obrazovanju su minimalna. Reforme u obrazovanju ne prate odgovarajuća finansijska sredstva, a sredstva za stručno obrazovanje i usavršavanje nastavnika i menadžmenta škole su nedovoljna.

Vlastiti izvori finansiranja su sve važniji i značajniji, naročito kod predškolskog i visokog obrazovanja, jer su javni prihodi namijenjeni za spomenuta dva nivoa nedovoljna.

Trezorski sistem poslovanja je povećao transparentnost i odgovornost u trošenju javnog i vlastitog novca, urednije izvršavanje obaveza prema uposlenim i dobavljačima, ali sa druge strane, uslijed procedura, usporava trošenje vlastitih prihoda i onemogućava realokaciju ušteđenih planiranih sredstava iznad zakonom dozvoljenog (10% od ukupnog plana budžeta škole) za neke druge namjene. U takvim uvjetima planiranje sredstava za plaće i naknade uposlenih i materijalne troškove predstavlja izuzetno značajan zadatak u školama i ministarstvima.

Izvještavanje i praćenje učinkovitosti ulaganja u obrazovanje na školskom, kantonalnom, entitetskom i državnom nivou na bazi mjerila i međunarodnih standarda uspješnosti nije razvijeno. Ako se analizira koliki procent ukupnog BDP-a je uložen u obrazovanje, može se zaključiti da je, uprkos nominalnom rastu javnih troškova za obrazovanje, stvarni porast ulaganja u obrazovanje u odnosu na BDP prilično nizak.

1.9. Dosadašnji tok reforme obrazovanja

Proces reforme obrazovanja teče sporo i neujednačeno. Ciljevi postavljeni u Srednjoročnoj razvojnoj strategiji Bosne i Hercegovine, 2004-2007. godine, u sektoru obrazovanja nisu realizirani u potrebnoj i dovoljnoj mjeri. To se posebno odnosi na javnu upravu u obrazovanju, finansiranje obrazovanja, zaokruživanje zakonskog okvira po nivoima obrazovnog sistema, ostvarivanja jednakog prava na obrazovanje i, u okviru toga, eliminacije svakog vida diskriminacije u obrazovanju, reforme visokog obrazovanja i dr.

U Republici Srpskoj devetogodišnje obavezno obrazovanje uvedeno je školske 2003/2004. godine. U Federaciji Bosne i Hercegovine ono se sukcesivno uvodi od školske 2004/2005. godine. U Unsko-sanskom, Bosanskopodrinjskom, Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom i Kantonu Sarajevo nastava se za sve učenike I, II, III i IV razreda izvodi po novom programu devetogodišnjeg obaveznog odgoja i obrazovanja, a u Posavskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu za dio učenika. U Kantonu 10 obavezno devetogodišnje obrazovanje započelo je školske 2006/2007. godine. U Srednjobosanskom i Zapadnohercegovačkom kantonu osnovno obrazovanje provodi se u osmogodišnjem trajanju. U Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, pored osmogodišnjeg osnovnog obrazovanja, provodi se i obavezno devetogodišnje obrazovanje.

U srednjem stručnom obrazovanju napravljena je racionalizacija broja zanimanja i za pojedina zanimanja su urađeni novi nastavni programi po modularnom principu.

Napravljen je prvi korak na unapređenju kvaliteta obrazovanja uvođenjem eksterne evaluacije. Agencija za standarde i ocjenjivanje za Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku od školske 2003/2004. godine provodi eksterne evaluacije u cijeloj Bosni i Hercegovini i utvrđuje obrazovne standarde. Do sada su utvrđeni standardi učeničkih postignuća iz maternjeg jezika i književnosti, matematike i prirodnih nauka u osnovnoj školi. U toku je utvrđivanje standarda učeničkih postignuća u navedenim nastavnim predmetima u srednjim školama.

U 2007. godini naši učenici su učestvovali u međunarodnom programu istraživanja trendova u matematici i prirodnim naukama (TIMSS).

Agencija je također provela istraživanje interesa i mogućnosti provođenja programa državne mature.

Kako ciljevi zacrtani Srednjoročnom strategijom nisu realizirani u velikoj mjeri ni u drugim sektorima, to je 2006. godine ovaj strateški dokument revidiran. Utvrđene su prioritetne mjere, mjere koje zahtijevaju posebnu pažnju i nove mjere koje treba realizirati do kraja 2007. godineEPPU: Srednjoročna razvojna strategija BiH, Revidirani dokument, maj 2006. Mjere koje zahtijevaju posebnu pažnju: - Osigurati da zajedničke jezgre nastavnog plana i programa budu implementirane, u skladu sa zakonima BiH o osnovnom i srednjem obrazovanju; - Osigurati sve potrebne uvjete za potpunu i kvalitetnu primjenu devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja od 2006/2007. godine; - Ukinuti praksu organiziranja "dviju škola pod jednim krovom"; - Usvojiti okvirni zakon o visokom obrazovanju na državnom nivou; - Osnovati fondove za osnovno, a polazeći od činjenice da je osnovno obrazovanje obavezno i besplatno formirati i fond solidarnosti. - Osnovati fondove za visoko obrazovanje na entitetskim nivoima. Nove mjere: - Razvoj Sektora za obrazovanje u Ministarstvu civilnih poslova BiH prema preporukama Funkcionalnog pregleda sektora obrazovanja u BiH i transformacija entitetskih i kantonalnih ministarstava obrazovanja prema istom pregledu; - Usvajanje zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH, - Usvajanje zakona o srednjem stručnom obrazovanju i obuci u BiH; - Usvajanje zakona o visokom obrazovanju u BiH; - Usvajanje zakona o Agenciji za obrazovanje u BiH; - Izrada zakona o finansiranju visokog obrazovanja u BiH; - Uspostava ENIC centra za informiranje i priznavanje diploma; - Funkcionalni rad Agencije za obrazovanje u BiH; - Funkcionalni rad Agencije za visoko obrazovanje u BiH; - Usvajanje strategije razvoja srednjeg stručnog obrazovanja i obuke u BiH; - Izrada zakona o finansiranju osnovnog obrazovanja. Napomena: Mjere koje ne budu provedene do kraja 2007. godine bit će predmet ovog strateškog dokumenta..

2. IZAZOVI OKRUŽENJA

2.1. Utjecaj društvenih, socijalnih i ekonomskih promjena na obrazovanje. Tranzicija, globalizacija, internacionalizacija i decentralizacija

Vrijeme u kojem živimo karakteriziraju brojne promjene i izazovi na koje obrazovanje mora odgovoriti. Navest ćemo samo one najvažnije:

  • -
    Povećanje broja i raznovrsnost tehnoloških i tehničkih inovacija koje zahtijevaju drugačija i nova zanimanja;
  • -
    Demografske promjene;
  • -
    Potreba za cjeloživotnim učenjem;
  • -
    Česte promjene mjesta stanovanja u traganju za poslom i boljim životnim uvjetima;
  • -
    Promjene potrošačkih obrazaca;
  • -
    Povećana ekološka svijest za brigu o okolišu i prirodne resurse;
  • -
    Nedostatak energije;
  • -
    Sve prisutnije siromaštvo i dr.

Kao posljedica društvenih promjena i brze tranzicije društva u "društvo znanja", demografskih promjena, te izražene potrebe za stalnim osavremenjivanjem postojećih i stjecanjem novih znanja i vještina, razvijen je koncept cjeloživotnog učenja. Cjeloživotno učenje podrazumijeva neprekinuto stjecanje znanja tokom života pojedinca. Ostvaruje se u oblicima formalnog, neformalnog i informalnog učenja/obrazovanja. To znači da na umu treba stalno imati činjenicu da škola nije jedino mjesto gdje se uči i da je neophodno podržati i ostala mjesta odnosno načine učenja. Glavni cilj u tom pravcu je uspostaviti efikasan i fleksibilan sistem akreditacije davalaca/organizatora obrazovnih usluga i certificiranja stečenih znanja i vještina.

S jedne strane, globalizacija ekonomije znači podjelu rada na globalnom nivou, promjene u strukturi zanimanja, nova zanimanja i potrebe znanja, kao i porast kompetencija. Internacionalizacija je jedan od načina da se odgovori na izazove globalizacije. U tome značajnu ulogu imaju dijeljenje iskustava i međunarodna saradnja u obrazovanju. S druge strane, sve šira informatizacija omogućava brži i lakši pristup informacijama, a time i različitim znanjima. Povećan pristup informacijama i medijima zahtijeva više bazičnog znanja i kritičkog uvida da bi se informacije prometnule u znanje. Javni interes za obrazovanje i interes medija zahtijevaju transparentnost obrazovanja.

U svijetu obrazovanja primjetan je korak ka decentralizaciji, i to ne samo prema teritorijalnoj nego još više, prema funkcionalnoj decentralizaciji i jačanju školske autonomije. U decentraliziranom obrazovnom sistemu upravljanje se provodi pomoću ciljeva i rezultata kako bi se promovirala jednakost i reproducirala zajednička vrijednosna osnova. Ovakav pristup zahtijeva nove oblike upravljanja i rukovođenja školom, kao i programiranja odgojno-obrazovnog rada.

Polazeći od toga, Evropska unija je pored tradicionalno osnovnih umijeća odredila i pet "novih osnovnih umijeća" koje treba razvijati kod svake mlade osobe i odraslih. To su:

  • -
    Prirodno-naučna pismenost;
  • -
    Strani jezici;
  • -
    Informatičko-komunikacione sposobnosti;
  • -
    Tehnička kultura;
  • -
    Poduzetništvo i društvene vještine.

U kontekstu toga pojedinac nužno mora naučiti kako učiti, misliti, biti i djelovati. Sve ovo treba doprinijeti i socijalnoj integraciji pojedinca, njegovoj aktivnoj ulozi u društvu, povećanju prilagodljivosti na poslu, cjelovitijem osobnom ispunjenju i potpunijoj samoaktualizaciji.

Ovi izazovi zahtijevaju nove načine planiranja i provođenja obrazovanja, njegove evaluacije i osiguranja kvaliteta.

2.2. Promjene na tržištu rada

Gorući problem u Bosni i Hercegovini je nezaposlenost. Ako se analizira struktura nezaposlenih, lako se može utvrditi da veoma visok procent njih ne može naći posao zbog niskog nivoa obrazovanja ili odsustva odgovarajuće kvalifikacije. Zbog toga je izuzetno važno usaglasiti promjene u obrazovanju sa promjenama na tržištu rada. Bosna i Hercegovina je još uvijek u tranziciji, a na tržištu rada se odvijaju strukturalne promjene. Krupne kompanije polako nestaju, a ključnu ulogu u privredi preuzimaju mala i srednja preduzeća. Povećane potrebe mijenjaju potrošački mentalitet i doprinose ekspanziji uslužnih djelatnosti.

Ovakve promjene umnogome uvjetuju fleksibilnost, kao i viši nivo kompetencija radne snage. Imajući to u vidu, nameće se i potreba aktivnijeg učešća poslodavaca u kreiranju i provođenju obrazovnih reformi. Ne smije se više dozvoliti da se promjene u obrazovanju provode bez učešća socijalnih partnera. Naprotiv, oni trebaju bitno utjecati na promjene kako bi dobili upošljivu, kompetentnu i fleksibilnu radnu snagu. Takav pristup socijalnom dijalogu, koji se može nazvati i biznis-dijalog, motivirat će privatni sektor da počne ozbiljnije ulagati u obrazovni sektor, posebno u neformalno i informalno obrazovanje.

U tom smislu od izuzetnog značaja je čim prije usvojiti državni okvir kvalifikacija u skladu sa meta-okvirom stručnih kvalifikacija Evropske unije.

3. OBRAZOVANJE ZA DRUŠTVENU KOHEZIJU I EKONOMSKI RAST I RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE

3.1. Obrazovanje kao osnova društveno-ekonomskog razvoja BiH

Pred obrazovanjem u Bosni i Hercegovini je ključni zadatak - kako pomoći da se zemlja izvuče iz kruga siromašnih i učini zemljom za ugodno i prosperitetno življenje. Tu su također i izazovi promicanja globalizacije, internacionalizacije i decentralizacije u obrazovanju, a s druge strane očuvanje tradicijskih i kulturoloških vrijednosti ljudi koji u njoj žive i vrijednosti koje pogoduju razvoju osjećaja zajedništva, prihvaćanja i poštovanja različitosti, solidarnosti, odgovornosti za održivi razvoj, kao i podsticanje djelatnog građanstva i razvijanja demokratskog društva u cjelini.

Obrazovanje nije potrošnja nego primarna proizvodnja čiji su efekti dugoročno ulaganje u procese koji će rezultirati drugim potrebnim proizvodima. Da bismo ovaj zadatak kvalitetnije obavili, nužno je objediniti sve elemente obrazovanja, uz postupno usklađivanje obrazovnog sistema i dosljedno uvažavanje koncepta cjeloživotnog učenja, te razvijati jedinstveni sistem školskog i profesionalnog usmjeravanja koji će pojedincu omogućiti usluge obavještavanja, usmjeravanja i savjetovanja u svim fazama karijere.

Nužno je tradicionalni sistem obrazovanja učiniti otvorenijim, fleksibilnijim, te omogućiti pojedincima da upražnjavaju svoje individualne načine i stilove učenja koji su prilagođeni njihovim potencijalima, potrebama i interesovanjima. U okviru toga neophodno je usmjeriti pažnju na korištenje i primjenu odgovarajućih strategija prema djeci i mladim sa posebnim potrebama za njihovu povećanu inkluziju u obrazovanje i društvo. U tom procesu značajnu ulogu treba da imaju i porodica, lokalna zajednica, socijalni partneri, poslodavci i dr.

Također je važno podsticanje pojedinaca za praktičnim djelovanjem i aktivnim odnosom, što uključuje primjenu teorijskih znanja i zamisli u praksu i pozitivan odnos prema radu. Djelovati, biti aktivan i poduzetan, imati viziju boljeg života i društva, bez čekanja da to ostvari neko drugi, sigurno je za Bosnu i Hercegovinu bitan faktor izlaska iz siromaštva i razvoja demokratskog društva.

Jedino sigurno investiranje u Bosni i Hercegovini je ulaganje u ljude. Ljudi su temeljni resurs i potencijal Bosne i Hercegovine, kao što je to i EU proklamirala za sebe. Ulaganje u ljudske resurse temelji se na stvaranju uvjeta za usavršavanje i napredovanje pojedinca. Svaki pojedinac treba imati svoj individualni plan stručnog razvoja, a poslodavac i radna sredina trebaju ga ohrabrivati i podsticati na učenje. Investiranje u ljude rezultira ne samo povećanjem bruto nacionalnog proizvoda nego i značajnijim sudjelovanjem građana u profesionalnom i javnom životu.

Obrazovanje utemeljeno na modernim ICT tehnologijama nudi značajan potencijal za inovacije u učenju i poučavanju. Društvo koje uči možemo bolje i dosljednije izgrađivati preferiranjem tih inovacija. Stoga poučavanje kao profesiju očekuju značajne promjene, a nastavnici bi mogli postati voditelji, mentori, savjetnici i posrednici.

U svijetu se razvija novi način vođenja i savjetovanja, koji se može najbolje okarakterizirati kao posredništvo. Za uspješno vođenje nužno je imati viziju, dobre informacije i produktivno znanje. Zato treba razviti visokokvalitetan sistem akreditacije davalaca obrazovnih usluga kako bi se omogućilo priznavanje obrazovnih isprava i kvalifikacija u novom, globalnom društvu, te na taj način stvorili uvjeti za veću pokretljivost pojedinaca i bolje korištenje njihovih znanja i kompetencija.

Globalizacija društvenih odnosa neminovno upućuje pojedinca na saradnju. Zajednički rad znatno proširuje mogućnosti dijeljenja iskustva i učenja jednih od drugih. Ako želimo stvoriti iskrene odnose, onda saradnja treba preći u partnerstvo. Da bismo pored uzajamnosti u to ugradili i mehanizam odgovornosti, nužno je koristiti pristup proaktivne koordinacije. Njime ćemo sve subjekte u obrazovanju učiniti ravnopravnim, ali i jednako odgovornim za procese koji nam predstoje, bez bojazni da će nečija ovlaštenja biti zanemarena.

Prevelike razlike u obrazovanju i promjenljive ekonomske i društvene prilike mogu ograničiti mogućnosti nastavka obrazovanja i dovesti do isključivanja pojedinaca i skupina iz obrazovnog sistema. Zato je jedan od najvećih rizika upravo pitanje prilagođavanja potrebama i brzim promjenama u društvu.

Također, izazovi tržišta rada u inozemstvu i loša materijalna situacija u zemlji mogu imati za posljedicu prevelik odlazak mladih ljudi, posebno visokoobrazovanih.

Kako bi se navedeni rizici izbjegli, potrebno je usklađeno djelovanje, tako što ćemo:

  • -
    Načelo cjeloživotnog učenja učvrstiti na svim nivoima obrazovnog sistema;
  • -
    Stalno naglašavati društvenu i ekonomsku dimenziju obrazovanja, kao najisplativije investicije;
  • -
    Unaprijediti prilagodljivost i fleksibilnost obrazovnog sistema, njegovu prohodnost i osiguranje kvaliteta, po ugledu na dobre prakse u zemljama Evropske unije.

3.2. Demografske promjene u Bosni i Hercegovini do 2015. i perspektiva ekonomskog razvoja

U periodu 1997-2005. godina stopa nataliteta u Bosni i Hercegovini se smanjila za 43,3%. U 2005. godini zabilježen je prirodni priraštaj od svega 225 novih stanovnika. U svim kantonima u Federacije BiH zabilježen je u posljednjih godinu dana osjetan pad prirodnog priraštaja, a pojedini kantoni već kontinuirano duže vremena bilježe pad prirodnog priraštaja. Pojedini kantoni: Posavski, Bosanskopodrinjski, Hercegovačko-neretvanski i Kanton 10 bilježe negativan priraštaj kontinuirano već mjesecima. U Republici Srpskoj situacija je još nezavidnija.

Razlozi za osjetan pad nataliteta i prirodnog priraštaja su mnogostruki, ali najizraženiji su nepovoljna ekonomska situacija i velika nezaposlenost. Sve manji broj mladih se odlučuje stupiti u brak, a pogotovo rađati djecu.

Očekuje se da će se negativan demografski razvoj nastaviti do 2015. godine.

U 2005. godini nominalna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) iznosila je 7,6%, a u 2006. godini 11,2%. Realna stopa rasta u 2006. godini iznosi 5,7%, što je neznatno brže u odnosu na zemlje iz okruženja. Učešće javnog sektora koji uključuje i obrazovanje u rastu 2006. godine iznosilo je 10,3%. Procjenjuje se da će u 2007. godini nominalna stopa rasta BDP-a biti 7,6%.Bosna i Hercegovina: Ekonomski trendovi, Godišnji izvještaj, EPPU-SRS, mart 2007. Ekonomski trendovi, januar-mart 2007.

BDP per capita u 2005. godini je iznosio 4.108 KM, a u 2006. godini 4.568 KM.

Industrijska proizvodnja bilježi blagi porast, što znači da dolazi do određene reindustrijalizacije zemlje. Usluge turizma i ugostiteljstvo su također u usponu. Snažan porast građevinskih aktivnosti obilježio je prvo tromjesečje 2007. godine.

Broj nezaposlenih u Bosni i Hercegovini iznosio je u 2005. godini 508.000, a u 2006. godini 516.000. Broj zaposlenih u martu 2007. u Bosni i Hercegovini iznosio je 661.097, što je povećanje za 2,1% u odnosu na mart 2006. godine. Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini ima 3,8 miliona stanovnika.

4. GLAVNI PRAVCI RAZVOJA OBRAZOVANJA

4.1. Razvoj obrazovnog sektora

Imajući u vidu postojeće stanje u obrazovanju u Bosni i Hercegovini, imperativno se nameću sljedeći prioriteti u razvoju obrazovanja:

  • -
    podizanje nivoa obrazovanosti stanovništva i kompetentnosti radne snage,
  • -
    poboljšanje efektivnosti sistema obrazovanja i obuke,
  • -
    prevencija socijalnog isključivanja među djecom i mladim,
  • -
    proširivanje prilika za obrazovanje i obuku odraslih, te osiguranje kvaliteta i revitalizacija istraživanja u obrazovanju.

Očekuje se da će sve intervencije u obrazovanju rezultirati bržim ekonomskim razvojem, smanjenjem nezaposlenosti i podizanjem životnog standarda u Bosni i Hercegovini.

Polazeći od toga, bit će podržano povećanje obuhvata djece predškolskim odgojem i obrazovanjem i širenje devetogodišnjeg obaveznog obrazovanja.

Mogućnosti za školovanje nakon obaveznog obrazovanja bit će proširene uvođenjem različitih programa općeg i srednjeg stručnog obrazovanja. Svi će učenici četverogodišnjih srednjih škola polagati eksternu maturu radi standardiziranja ishoda učenja, te standardizacije protoka prema visokom obrazovanju. Pored opće gimnazije, razvijat će se i druge vrste općeobrazovnih srednjih škola.

Razvoj stručnog obrazovanja započinjat će u okviru obaveznog devetogodišnjeg obrazovanja i provoditi u skladu sa VET strategijom 2013. Stvarat će se raznovrsne prilike za profesionalno usavršavanje srednjeg stručnog kadra, kao i za nastavak njihovog školovanja u području struke u okviru visokog obrazovanja i na univerzitetu, te odgovarajuća savjetovanja i podrška. U srednjim stručnim školama poseban akcent bit će stavljen na razvijanje poduzetništva i stjecanje praktičnih iskustava i vještina učenika kroz ustanovljavanje školskih kompanija i centara za razvoj karijere.

Unaprijedit će se proces inkluzije u obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama kroz osiguranje odgovarajuće školske infrastrukture, programa i obuke nastavnika. Ustanovit će se specijalne ustanove kao centri resursa i ekspertize na državnom i drugim nivoima, za djecu i mlade sa izrazitijim poteškoćama u razvoju i učenju.

Otkrivanje, identifikacija i praćenje razvoja nadarenih i talentiranih bit će kontinuirano podržavano u okviru redovne nastave, vannastavnom i izvanškolskom radu, te tokom razvoja njihove karijere. Tokom vremena formirat će se posebni centri/istraživačke stanice u kojima će se institucionalno voditi briga o njihovom razvoju.

Država Bosna i Hercegovina mora uspostaviti mehanizme vođenja brige o školovanju naše djece u dijaspori, utvrditi obrazovne potrebe te djece i osigurati odgovarajuće udžbenike i nastavnički kadar.

Reforma visokog obrazovanja provodit će se u skladu s međunarodnim dokumentima koje je prihvatila i potpisala Bosna i Hercegovina, a koji podrazumijevaju:

  • -
    Organizaciju triju ciklusa studija (dodiplomski, magistarski i doktorski studij);
  • -
    Modularizaciju nastavnih planova i programa;
  • -
    Cjelovitu implementaciju Evropskog sistema prijenosa bodova (ECTS);
  • -
    Omogućavanje mobilnosti studenata i nastavnog osoblja;
  • -
    Uspostavljanje integriranog univerziteta;
  • -
    Uvođenje dodatka diplome;
  • -
    Razvijanje istraživačkih aktivnosti na univerzitetima;
  • -
    Bolju saradnju sa privrednim sektorom i dr.

Pored aktivnosti koje će provoditi visokoobrazovne institucije, neophodna je odgovarajuća podrška izvršnih i zakonodavnih tijela koja trebaju osigurati zakonske, finansijske i druge uvjete za uspješnu reformu tercijarnog obrazovanja kroz uspostavljanje centra za priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija i agencije za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju.

Obrazovanje i obuka za odrasle razvijat će se tako da se zadovolje obrazovne potrebe odraslih i tržišta rada kroz formalne, neformalne i informalne oblike obrazovanja. Odgovarajući izvori i kvalitet bit će osigurani donošenjem standarda, te podržavajućim i savjetodavnim servisima na svim nivoima obrazovanja.

U skladu sa demokratizacijom obrazovanja, privatne obrazovne ustanove i ustanove za stručno usavršavanje, kao i dio civilnog sektora koji pruža usluge obrazovanja, postaju dio obrazovnog sistema, pod uvjetom da zadovolje propisane kriterije i standarde.

Paralelno s razvojem komponente davalaca obrazovnih usluga razvijat će se i komponenta koja regulira, prati i upravlja pružanjem tih usluga kroz kreiranje obrazovne politike, planiranje, finansiranje, razvoj standarda, akreditacije i certifikacije. Ova komponenta uključuje sva ministarstva obrazovanja u Bosni i Hercegovini, institucije pod nadležnošću tih ministarstava, kao i uspostavljanje novih institucija/tijela. U okviru toga razdvojit će se ključne funkcije javne uprave u sektoru obrazovanja (izvršna; podrška i razvoj; kontrola i ocjenjivanje), te osigurati koordinacija čitavog obrazovnog sektora. Razvoj obrazovne administracije vršit će se u skladu s reformom javne uprave u Bosni i Hercegovini i potrebama obrazovnog sistema.

Osim potrebe za saradnjom i koordinacijom unutar obrazovnog sektora, za Bosnu i Hercegovinu je naročito važno da obrazovni sektor sarađuje sa drugim sektorima, a posebno sa socijalnom politikom, ekonomijom, poljoprivredom, radom i dr.

Međunarodna saradnja i interakcija, a posebno zadovoljenje uvjeta za integraciju Bosne i Hercegovine u EU, naročito su važni u obrazovanju. U taj proces neophodno je uključiti mlade ljude.

Ključni faktor provođenja reforme obrazovanja je kvalitetan i motiviran nastavni kadar. Zato je izuzetno važno unaprijediti inicijalno obrazovanje odgajatelja i nastavnika i osigurati njihov permanentan profesionalni razvoj.

Insistirat će se na adekvatnoj cijeni rada u području obrazovanja, koja će osigurati dostojanstvo uposlenih i biti motivacijski faktor u provođenju reforme. Glavna osnova za provođenje ovih promjena je princip konkurentnosti. U skladu s tim napravit će se sistem vrednovanja i mjerenja kvaliteta rada, što će istovremeno poslužiti i kao temelj profesionalnog razvoja svakog nastavnika.

Za sve ove promjene u obrazovanju neophodna je odgovarajuća podrška izvršnih i zakonodavnih tijela koja trebaju osigurati zakonske, finansijske i druge uvjete.

4.2. Modernizacija i razvoj poučavanja i učenja na svim nivoima obrazovnog sistema

Radi unapređivanja obrazovanja u fokusu pažnje bit će modernizacija nastavnog sadržaja, poučavanja i učenja, tehnologije obrazovanja, upravljanja, vrednovanja postignuća, inicijalno i stalno profesionalno usavršavanje nastavnika na svim nivoima obrazovnog sistema.

  • -
    Unaprijedit će se kvalitet učenja i poučavanja u predškolskom odgoju i obrazovanju, osnovnom i srednjem obrazovanju, kao temelj cjeloživotnom učenju;
  • -
    Sadržaji učenja bit će rasterećeni od nepotrebne faktografije i više povezani sa životom i razvojem nauke, tehnike i tehnologije. Podsticat će se primjena metodologije usmjerena na dijete/učenika/studenta i u okviru toga razvijanje kritičkog mišljenja, sposobnosti rješavanja problema i primjene znanja, vodeći računa o sveobuhvatnom (holističkom) razvojnom pristupu svakom pojedincu, uključujući djelovanje odgojno-obrazovne ustanove, porodice i socijalnog okruženja;
  • -
    Razvijat će se programi orijentirani na ciljeve i još više na rezultate učenja, te programi za ciljane grupe (za rano obrazovanje, za pripadnike manjinskih naroda, za osobe sa poteškoćama u razvoju i učenju, za nadarene, za potrebe prekvalifikacije i dr.);
  • -
    Uspostavit će se sistem interne evaluacije, uključujući i samoevaluaciju, integralne i eksterne evaluacije kako bi se razvijala, nadzirala i poboljšala efektivnost obrazovnog procesa i cjelokupno praćenje rada odgojno-obrazovnih ustanova i rada nastavnog osoblja pojedinačno. Internu evaluaciju permanentno će provoditi škole u saradnji sa svim učesnicima u obrazovnom procesu (učenici, roditelji, nastavnici, lokalna zajednica). Izvještaji samoevaluacije su osnova za integralnu evaluaciju, koju provode inspekcijski organi na osnovu prethodno utvrđenih i usaglašenih indikatora. Eksterna evaluacija provodit će se na kraju šestog i devetog razreda osnovne škole i u završnom razredu srednje škole standardiziranim postupcima;
  • -
    Utvrdit će se standardi postignuća učenika za osnovno i srednje obrazovanje;
  • -
    Unapređivat će se informatičko obrazovanje i učenje stranih jezika.

4.3. Jednakost pristupa i pravičnost u obrazovanju

Ustavom Bosne i Hercegovine, entitetskim i kantonalnim ustavima te Statutom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine garantira se pravo na obrazovanje. U skladu sa važećim zakonima osnovno obrazovanje je obavezno i besplatno.

Svako mora imati jednako pravo na odgoj i obrazovanje, te osposobljavanje i razvoj u skladu s vlastitim potencijalima. Pravo na bazično obrazovanje koje čini najmanje obavezno devetogodišnje obrazovanje i osposobljenost za uključivanje u rad bit će osigurano u svim dijelovima zemlje. Posebna pažnja bit će usmjerena na identifikaciju rane intervencije kod pojedinaca sa poteškoćama u učenju.

  • -
    Obrazovne vlasti i lokalna zajednica sarađivat će radi omogućavanja jednakosti pristupa obaveznom obrazovanju za sve u cijeloj zemlji, s posebnim naglaskom na poboljšanje stanja u područjima s manjinskim narodom, učenicima povratnicima, demografski ugroženim i ratom pogođenim područjem, seoskim i brdsko-planinskim područjima i dr.;