Aktio

Evropski sud za ljudska prava četvrto odjeljenje

PRESUDA STRASBOURG 8.7.2014. godine Ova presuda je konačna, ali su moguće redakcijske izmjene.

ČETVRTI ODJEL PREDMET MILINKOVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE (Aplikacija br. 21175/13)

PRESUDA
STRASBOURG 8.7.2014. godine Ova presuda je konačna, ali su moguće redakcijske izmjene.

U predmetu Milinković protiv Bosne i Hercegovine,

Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasijedajući kao vijeće u sljedećem sastavu:

George Nicolaou, predsjednik,

Zdravka Kalaydjieva,

Faris Vehabović, sudije,

i Fatoş Aracı, zamjenica registrara odjela,

nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost dana 17.6.2014. godine,

donosi sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:

POSTUPAK

  • 1.
    Postupak u ovom predmetu pokrenut je po aplikaciji (br. 21175/13) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine gosp. Dragan Milinković (u daljnjem tekstu: aplikant), prema članu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija), dana 13. 2. 2013.
  • 2.
    Aplikanta je zastupala gđa R. Plavšić, advokat iz Banje Luke. Vladu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) zastupala je agentica gđa M. Mijić.
  • 3.
    Kao i u predmetu Momić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 1441/07 et al., od 15.1.2013., i u ovom predmetu riječ je o neizvršavanju konačne i izvršne presude domaćeg suda, koja potpada pod poseban pravni režim općih obaveza Republike Srpske.
  • 4.
    Dana 7.5.2013. aplikacija je dostavljena Vladi.
  • 5.
    Vlada se usprotivila da Vijeće ispituje aplikaciju. Nakon što je razmotrio protivljenje Vlade, Sud ga je odbio.

ČINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA

  • 6.
    Aplikant je rođen 1977. godine i živi u Banjoj Luci.
  • 7.
    Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci od 23.2.2009. koja je postala pravosnažna dana 11.5.2009., Republici Srpskoj (entitetu Bosne i Hercegovine) naređeno je da u roku od 15 dana aplikantu isplati 34.000 konvertibilnih maraka (KM) 1 na ime nematerijalne štete, zajedno sa zateznom kamatom po zakonskoj stopi, te 4.667 KM na ime troškova postupka sa zateznom kamatom po zakonskoj stopi.
  • 8.
    Osnovni sud u Banjoj Luci donio je rješenje o izvršenju dana 29.6. 2009.
  • 9.
    Aplikant se žalio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršavanja presude. Dana 16.1.2013. Ustavni sud našao je povredu člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br.1 uz Konvenciju.
  • 10.
    Pravosnažna presuda u korist aplikanta nije izvršena do današnjeg dana.

II. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO

  • 11.
    Relevantno domaće pravo i praksa izneseni su u presudi Momić i drugi (citirana gore, tačke 11.-13.).

PROPISI

  • 12.
    Aplikant se žalio zbog neizvršenja presude navedene u tački 7. On se pozvao na član 6. Konvencije i član 1. Protokola br.1 uz Konvenciju.

Član 6. u relevantnom dijelu glasi:

"Prilikom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama... svako ima pravo na pravičan i javni postupak u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom uspostavljenim na osnovu zakona".

Član 1. Protokola br.1 uz Konvenciju propisuje sljedeće:

"Svako fizičko i pravno lice ima pravo na nesmetano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen njegove imovine osim kada je to u javnom interesu i u skladu s uslovima propisanim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim kako bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom ili kako bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

I. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. KONVENCIJE I ČLANA 1. PROTOKOLA br.1 UZ KONVENCIJU A. Dopuštenost

  • 13.
    Sud konstatira da aplikacija nije očigledno neosnovana u smislu člana 35. stav 3. (a) Konvencije niti nedopuštena po bilo kojem drugom osnovu. Prema tome, ona se mora proglasiti dopuštenom.

B. Meritum

  • 14.
    Dok je aplikant pozvao Sud da na njegov predmet primijeni jurisprudenciju iz predmeta Čolić i drugi (vidjeti Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 1218/07 i dr., od 10.11.2009.), Vlada je tražila da se napravi razlika između ta dva predmeta. Ona je smatrala da pravosnažna presuda u ovom predmetu ne spada u kategoriju ratne štete, nego predstavlja opće obaveze Republike Srpske koje se isplaćuju u gotovini u skladu s relevantnim planom izmirenja obaveza. Vlada je dalje navela da je zbog obima javnog duga Republike Srpske kašnjenje u izvršenju opravdano, jer bi u suprotnom bila ugrožena makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost.
  • 15.
    Sud primjećuje da je predmetni slučaj praktično identičan predmetu Momić i drugi (citiran gore) u kojem je utvrđna povreda člana 6. i člana 1. Protokola br. 1. Budući da pravosnažna presuda koja se razmatra u ovom predmetu još uvijek nije izvršena, a ta situacija traje već više od pet godina, Sud ne vidi bilo kakav razlog da odstupi od svoje ranije prakse.

Prema tome, došlo je do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br.1 uz Konvenciju.

II. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

  • 16.
    Član 41. Konvencije glasi:

"Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke strane ugovornice o kojoj je riječ omogućava samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani."

A. Odšteta

  • 17.
    Aplikant je zahtijevao isplatu duga navedenog u presudi na ime materijalne štete, te 5.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete. Vlada je smatrala da ovi zahtjevi nisu potkrijepljeni. Sud ponavlja da osiguranje izvršenja domaćih presuda o kojima je riječ (vidjeti Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, br. 41183/02, tačka 53, ESLJP 2006-IX i Pejaković protiv Bosne i Hercegovine, br. 337/04 i dr., tačka 31, 18.12.2007.) zaista predstavlja najprimjereniji oblik pravne zaštite u predmetima neizvršavanja presuda. Ovaj princip jednako važi i za predmetni slučaj. U pogledu nematerijalne štete, Sud smatra da je aplikant pretrpio određenu nematerijalnu štetu koja proizilazi iz povreda Konvencije koje su utvrđene u ovom predmetu. Vršeći pravičnu procjenu kako to zahtijeva član 41. Konvencije, te imajući u vidu iznose dosuđene u predmetu Čolić i drugi (citiran gore, tačka 21.), Sud aplikantu dosuđuje 1.500 eura na ime nematerijalne štete, te svaki porez koji može biti zaračunat na taj iznos.

B. Troškovi i izdaci

  • 18.
    Aplikant također potražuje 2.340 KM (približno 1.200 eura) za troškove i izdatke nastale u postupcima pred domaćim sudovima, kao i pred Sudom. Vlada je smatrala da je traženi iznos pretjerano visok. Prema praksi Suda, aplikant ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo ukoliko se pokaže da su oni stvarno nastali i da su bili neophodni, te da su razumni u pogledu iznosa (vidjeti, naprimjer, Iatridis protiv Grčke (pravična naknada) [GC], br. 31107/96, tačka 54., ESLJP 2000-XI).
  • 19.
    Sud napominje da je pravna zastupnica aplikanta podnijela početnu aplikaciju, te na zahtjev Suda, pisana izjašnjenja na jednom od službenih jezika Bosne i Hercegovine. Prema tome, treba u cijelosti udovoljiti aplikantovom zahtjevu za naknadu troškova i izdataka.

C. Zatezna kamata

  • 20.
    Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke, uvećanoj za tri postotna boda.

IZ NAVEDENIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO

  • 1.
    Proglašava aplikaciju dopuštenom;
  • 2.
    Presuđuje da je došlo do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog neizvršenja pravosnažne presude domaćeg suda;
  • 3.
    Presuđuje

(a) da tužena država treba obezbijediti potpuno izvršenje presude domaćeg suda u korist aplikanta u roku od tri mjeseca;

(b) da tužena država u roku od tri mjeseca aplikantu plati sljedeće iznose pretvorene u konvertibilne marke prema kursu na dan izmirenja:

(i) 1.500 eura (hiljadu pet stotina eura), kao i svaki porez koji može biti zaračunat, na ime nematerijalne štete; i

(ii) 1.200 eura (hiljadu dvjesta eura), kao i svaki porez koji može biti zaračunat aplikantu, na ime troškova i izdataka;

(c) da će se od isteka navedena tri mjeseca do izmirenja platiti obična kamata na navedene iznose, po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda;

  • 4.
    Odbija preostali dio zahtjeva za pravičnu naknadu koji je podnio aplikant.

Sastavljeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi dana 8.7.2014., u skladu s pravilom 77. st. 2. i 3. Pravila Suda.

Zamjenica registrara

Fatoş Araci

Predsjednik

George Nicolaou

1 Konvertibilna marka (BAM) koristi isti fiksni kurs prema euru koji ima i njemačka marka, odnosno: EUR 1 = BAM 1,95583