Evropski sud za ljudska prava četvrto odjeljenje
PREDMET HADŽIMEJLIĆ I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE (Aplikacije br. 3427/13, 74569/13 i 7157/14) PRESUDA STRASBOURG 3.11.2015.
ČETVRTI ODJEL
PREDMET HADŽIMEJLIĆ I DRUGI
protiv BOSNE I HERCEGOVINE (Aplikacije br. 3427/13, 74569/13 i 7157/14) PRESUDA STRASBOURG 3.11.2015.
Ova presuda postat će konačna u skladu sa uslovima iz člana 44. stav 2. Konvencije. U presudi su moguće redakcijske izmjene.
U predmetu Hadžimejlić i drugi protiv Bosne i Hercegovine,
Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući u vijeću u sljedećem sastavu:
Guido Raimondi, predsjednik,
Päivi Hirvelä,
Ledi Bianku,
Nona Tsotsoria,
Paul Mahoney,
Faris Vehabović,
Yonko Grozev, sudije,
i Françoise Elens-Passos, registrar Odjela,
nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost dana 13.10.2015.,
donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:
POSTUPAK
- 1.Postupak u ovom predmetu pokrenut je na osnovu tri aplikacije (br. 3427/13, 74569/13 i 7157/14) protiv Bosne i Hercegovine prema članu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija) koje su Sudu podnijela tri državljanina Bosne i Hercegovine: gđa Zuhra Hadžimejlić, gosp. Marcel Crepulja i gosp. Esad Busovača (u daljnjem tekstu: aplikanti), dana 5.9.2012., 12.10.2013.,odnosno 23.12.2013. godine.
- 2.Aplikante je zastupala lokalna nevladina organizacija 'Vaša prava', a vladu Bosne i Hercegovina (u daljnjem tekstu: Vlada) zastupala je zamjenica zastupnika gđa Z. Ibrahimović.
- 3.Aplikanti su se žalili u pogledu zakonitosti i nedostatka sudskog preispitivanja njihovog smještaja u ustanovi socijalnog zbrinjavanja Drin.
- 4.Dana 12.5.2014. aplikacije su dostavljene Vladi.
- 5.Svoje komentare u svojstvu treće strane dostavio je Projekat PERSON (Partnerstvo za osiguranje reformi za podršku osobama s invaliditetom), koji je dobio odobrenje predsjednika da podnese svoje pisano izjašnjenje Sudu (član 36. stav 2. Konvencije i pravilo 44. stav 3).
ČINJENICE I. OKOLNOSTI SLUČAJA
- 6.Aplikanti su rođeni 1959., 1978., odnosno 1958. godine, a trenutno se nalaze u ustanovi socijalnog zbrinjavanja Drin (u daljnjem tekstu: Zavod Drin).
A. Činjenice koje se odnose na gđu Hadžimejlić
- 7.Dana 23.11.2006., na zahtjev Centra za socijalni rad Visoko, Općinski sud u Visokom oduzeo je aplikantici poslovnu sposobnost. Utvrđeno je da joj je dijagnosticirana paranoidna šizofrenija i da bi smještaj u ustanovu socijalnog zbrinjavanja bio u njenom najboljem interesu.
- 8.Dana 26.12.2006. Centar za socijalni rad Visoko stavio je aplikanticu pod starateljstvo njene sestre.
- 9.Dana 23.1.2007. Centar za socijalni rad Visoko smjestio je aplikanticu u zavod Drin u skladu s propisima o socijalnoj zaštiti.
- 10.Dana 13.6.2011. aplikantica je podnijela ustavnu apelaciju u odnosu na zakonitost njenog lišenja slobode.
- 11.Dana 25.4.2013. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) utvrdio je da lišenje slobode aplikantice nije "u skladu sa zakonom propisanim postupkom" u smislu člana 5. stav 1. Konvencije budući da je držana u psihijatrijskom pritvoru bez odluke nadležnog građanskog suda. Također je utvrđena povreda člana 5. stav 4. Konvencije, jer nije bilo sudskog preispitivanja zakonitosti zadržavanja aplikantice. Ustavni sud naredio je Centru za socijalni rad Visoko da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se osigurala prava aplikantice iz člana 5. st. 1. i 4. Konvencije. Relevantni dio te odluke glasi:
"27. Ustavni sud podsjeća da je činjenično i pravno pitanje lišavanja slobode i smještaja duševno oboljelog lica u Zavod već razmatrao u Odluci broj AP 2472/11 [...]. Stoga se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci....
- 28.Ustavni sud je u pogledu zahtjeva iz člana 5. stav 1. Evropske konvencije...konstatirao da je apelantica smještena u Zavod - ustanovu socijalne zaštite u skladu s Federalnim zakonom o osnovama socijalne zaštite i kantonalnim [Zeničko-dobojski kanton] zakonom o socijalnoj zaštiti kojima nije propisan postupak prisilnog smještaja lica s duševnim poremećajima u zdravstvene ustanove, već je taj postupak propisan odredbama čl. 22. do 42. Zakona o zaštiti lica s duševnim smetnjama. Naime, odredbama člana 41. Zakona o zaštiti lica s duševnim smetnjama propisano je da u slučaju otpusta osobe s duševnim smetnjama iz zdravstvene ustanove, koja zbog svog psihofizičkog stanja i uslova u kojima živi nije sposobna brinuti se o sebi niti ima osobe koje su po zakonu dužne i mogu se brinuti o njoj, premjestit će se iz zdravstvene ustanove u socijalnu ustanovu po postupku predviđenom Federalnim zakonom o osnovama socijalne zaštite. Međutim, u tom slučaju, zdravstvena ustanova bila je dužna odmah o tome obavijestiti sud,...[P]rema stanju spisa, nije bilo sudske odluke pri prinudnoj hospitalizaciji u Psihijatrijsku bolnicu... [tako da] njeno početno lišavanje slobode nije bilo u skladu sa Zakonom o zaštiti lica, pa je[sud] zaključio da lišavanje slobode apelantice nije zakonito, kako to zahtijeva Evropska konvencija, te s tim u vezi da je prekršeno apelanticino pravo iz člana 5. stav l.e. Evropske konvencije.
...
- 30.Ustavni sud je u citiranoj odluci ukazao na to da Federalni zakon o osnovama socijalne zaštite i Kantonalni zakon o socijalnoj zaštiti, na osnovu kojih je apelantica smještena u Zavod, ne predviđaju obavezan nadzor nad zakonitošću lišavanja slobode...
...
- 32.U konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana 5. stav l.e. Evropske konvencije, budući daje apelantica lišena slobode u smislu Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom i Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom, te smještena u Zavod. Naime, time nije ispunjen zahtjev "zakonitosti" u smislu Evropske konvencije, pri činjenici da Zakon o zaštiti lica definira mogućnost, uslove, način i postupak zadržavanja, odnosno pritvaranja lica s mentalnim poremećajima koji nije primijenjen u konkretnom slučaju. Također, postoji kršenje člana 5. stav 4. Evropske konvencije kada o apelanticinom prisilnom smještaju, odnosno produženju prisilnog smještaja odluku nikada nije donio sud..."
- 12.Dana 3.6.2014. Centar za socijalni rad Visoko zatražio je od Općinskog suda u Kiseljaku da u skladu sa Zakonom o zaštiti lica s duševnim smetnjama, te odlukom Ustavnog suda od 25.4.2013., ispita neophodnost zadržavanja aplikantice u zavodu Drin.
- 13.Dana 8.9.2014. Općinski sud u Kiseljaku zaključio je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra da trenutno zdravstveno stanje aplikantice ne opravdava nastavak njenog zadržavanja u zavodu Drin. Ta odluka postala je pravosnažna dana 26.9.2014.
- 14.Aplikantica još uvijek nije puštena iz zavoda Drin.
B. Činjenice koje se odnose na gosp. Crepulju
- 15.Na preporuku Psihijatrijske klinike u Sarajevu gdje je aplikant liječen zbog šizofrenije, dana 15.9.2004. Centar za socijalni rad Vareš smjestio gaje u zavod Drin u skladu s propisima o socijalnoj zaštiti. Utvrđeno je da je zbog bolesti nesposoban za samostalan život, te da zbog njegovih porodičnih prilika ne može dobiti odgovarajuću njegu kod kuće.
- 16.Dana 25.3.2005. Općinski sud u Visokom oduzeo je aplikantu poslovnu sposobnost.
- 17.Dana 21.4.2011. aplikantu je kao staratelj postavljena N.G., direktorica Centra za socijalni rad u Varešu.
- 18.Dana 2.9.2011. aplikant je podnio ustavnu apelaciju u odnosu na zakonitost njegovog lišenja slobode.
- 19.Dana 25.6.2013. Ustavni sud utvrdio je da lišenje slobode aplikanta nije "u skladu sa zakonom propisanim postupkom" u smislu člana 5. stav 1. Konvencije, budući da je on držan u psihijatrijskom pritvoru bez odluke nadležnog građanskog suda. Također je utvrđena povreda člana 5. stav 4. Konvencije jer nije bilo sudskog preispitivanja zakonitosti zadržavanja aplikanta. Ustavni sud naredio je Centru za socijalni rad Vareš da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se osigurala prava aplikanta iz člana 5. st. 1. i 4. Konvencije, te mu dosudio 3.000 konvertibilnih maraka (KM) 1. Relevantni dio te odluke glasi:
"34. Ustavni sud podsjeća da je činjenično i pravno pitanje lišavanja slobode i smještaja duševno oboljelog lica u Zavod već razmatrao u Odluci broj AP 2472/11 [...]. Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci...
- 35.Ustavni sud je u pogledu zahtjeva iz člana 5. stav 1. Evropske konvencije... konstatirao da je apelant smješten u Zavod - ustanovu socijalne zaštite u skladu s Federalnim zakonom o osnovama socijalne zaštite i Kantonalnim [Zeničko-dobojski kanton] zakonom o socijalnoj zaštiti kojima nije propisan postupak prisilnog smještaja lica s duševnim poremećajima u zdravstvene ustanove, već je taj postupak propisan odredbama čl. 22. do 42. Zakona o zaštiti lica s duševnim smetnjama. Naime, odredbama člana 41. Zakona o zaštiti lica s duševnim smetnjama propisano je da u slučaju otpusta lica s duševnim smetnjama iz zdravstvene ustanove, koje zbog svog psihofizičkog stanja i uslova u kojima živi nije sposobno brinuti se o sebi niti ima lica koja su po zakonu dužna i mogu se brinuti o njoj, premjestit će se iz zdravstvene ustanove u socijalnu ustanovu po postupku predviđenom Federalnim zakonom o osnovama socijalne zaštite. Međutim, u tom slučaju, zdravstvena ustanova bila je dužna odmah o tome obavijestiti sud [P]rema stanju spisa, nije bilo sudske odluke pri prinudnoj hospitalizaciji u Psihijatrijsku bolnicu... [tako da] njegovo početno lišavanje slobode nije bilo u skladu sa Zakonom o zaštiti lica, pa je [sudjzaključio da lišavanje slobode apelanta nije zakonito... te s tim u vezi daje prekršeno apelantovo pravo iz člana 5. stav l.e. Evropske konvencije.
- 36.Ustavni sud je u citiranoj odluci ukazao na to da Federalni zakon o osnovama socijalne zaštite i Kantonalni zakon o socijalnoj zaštiti, na osnovu kojih je apelant smješten u Zavod, ne predviđaju obavezan nadzor nad zakonitošću lišavanja slobode...
- 37.Dovodeći navedeno u kontekst konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je apelant na preporuku Psihijatrijske klinike u Sarajevu smješten u Zavod, uz obrazloženje da se apelant liječi na klinici pod dijagnozom SCH, F23, da je priroda bolesti takva da zahtijeva stalnu kontrolu i nadzor i redovno uzimanje terapije, a da se to apelantu ne može obezbijediti u porodičnom okruženju, s obzirom na porodične prilike (bolesna majka, kojoj je također zbog mentalne retardacije potpuno oduzeta poslovna sposobnost, otac nepoznatog boravišta, sestra po majci pod skrbništvom)....Ustavni sud također zapaža da je Centar za socijalni rad, postupajući po Instrukciji Ministarstva, u više navrata do sada (tri puta i to 4.11.2008., 26.10.2010. i 1.12.2011.) vršio reviziju rješenja o smještaju apelanta u Zavod (posljednji put je to učinjeno 1.12.2011.), uz prethodnu saglasnost apelantovog staratelja Nihade Gondžo, direktorice navedenog centra. Međutim, Ustavni sud također zapaža daje u tim rješenjima Centar za socijalni rad uglavnom raspravljao o pitanju finansiranja apelantovog smještaja u Zavod, bez bilo kakvih detaljnijih razmatranja o apelantovom zdravstvenom stanju (osim pozivanja na preporuku Psihijatrijske klinike od 2004. godine i navođenja apelantove dijagnoze) i eventualne potrebe njegovog puštanja iz Zavoda. Upravo navedeni segment, odnosno okolnost da je o smještaju i produžavanju smještaja apelanta u Zavod odlučivao i odlučuje isključivo i kontinuirano samo jedan organ, i to Centar za socijalni rad, samo je po sebi vrlo upitno posmatra li se to sa aspekta prava garantiranih članom 5. stav 1.e. i stav 4. Evropske konvencije.
- 38.Zatim,... apelantov boravak u Zavodu... nije bio u skladu sa suštinskim proceduralnim propisima i pravilima primjenjivog domaćeg zakona, konkretno Zakona o zaštiti lica s duševnim smetnjama budući da odluku o smještaju apelanta u Zavod nije donio sud..iako prema odredbama navedenog zakona, isključivo sud odlučuje o prisilnom smještaju duševno poremećenog lica...
- 39.Stoga, uzimajući u obzir činjenice konkretnog predmeta, te razloge navedene u Odluci broj AP 2472/11 od 31.1.2013., u pogledu "lišavanja slobode" i apelantovog smještaja u Zavod, te ispitivanje zakonitosti produženja smještaja, Ustavni sud iz istih razloga zaključuje da je i u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 5. stav l.e. i stav 4. Evropske konvencije."
- 20.Dana 25.9.2013. aplikant je primio 3.000 KM koje mu je dosudio Ustavni sud.
- 21.Dana 29.11.2013. Općinski sud u Kiseljaku zaključio je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra da trenutno zdravstveno stanje aplikanta ne opravdava nastavak njegovog zadržavanja u zavodu Drin.
- 22.Dana 18.3.2014. Kantonalni sud u Novom Travniku potvrdio je odluku od 29.11.2013., te je tako ona postala pravosnažna.
- 23.Dana 6.5.2014. Centar za socijalni rad u Varešu izvijestio je Općinski sud u Visokom da smatra daje nastavak smještaja aplikanta u zavodu Drin u njegovom najboljem interesu iz razloga socijalne zaštite.
- 24.Aplikant još uvijek nije bio pušten iz zavoda Drin.
C. Činjenice koje se odnose na gosp. Busovaču
- 25.U različitim intervalima u 1997., 1998. i 1999. godini aplikant je liječen zbog šizofrenije na Psihijatrijskoj klinici u Tuzli.
- 26.Dana 8.10.1999. Općinski sud u Tuzli oduzeo je aplikantu poslovnu sposobnost.
- 27.Dana 8.12.1999. Centar za socijalni rad Tuzla smjestio ga je u zavod Drin.
- 28.Dana 2.3.2000. aplikant je stavljen pod starateljstvo njegovog rođaka A.B. Dana 10.6.2010. stavljenje pod starateljstvo njegove sestre S.P.
II. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO
- 29.Prema propisima o socijalnoj zaštiti Federacije BiH, smještaj u ustanovu socijalne zaštite predstavlja socijalno pravo koje pripada licima s duševnim smetnjama (Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, Službene novine Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH"), br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09, te Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, Službene novine Zeničko-dobojskog kantona, br. 13/07 i 13/11). Ako nadležni centar za socijalni rad smatra da se osnovne potrebe lica s duševnim smetnjama ne mogu zadovoljiti na drugi način, on može takvo lice smjestiti u ustanovu socijalne zaštite. Centar za socijalni rad to može učiniti po službenoj dužnosti ili na zahtjev lica o kojem je riječ ili njegovog staratelja. Na tu odluku može se uložiti žalba, ali odraslo lice koje nema procesnu sposobnost može podnijeti žalbu samo posredstvom svog staratelja (vidjeti član 52. Zakona o upravnom postupku, "Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99). Lica smještena u ustanovu socijalne zaštite, prema propisima o socijalnoj zaštiti Federacije BiH, ne uživaju procesnu zaštitu koja važi za prisilno zadržavanje.
Kada je riječ o prisilnom zadržavanju, članom 45. Zakona o vanparničnom postupku, "Službene novine Federacije BiH", br. 2/98, 39/04 i 73/05) propisuje se da će sud donijeti odluku o zatvaranju lica s duševnim smetnjama u ustanovu zdravstvene zaštite ako je zbog prirode bolesti tog lica potrebno ograničiti njegovu slobodu kretanja ili kontakte s vanjskim svijetom; sud će također odlučiti o otpuštanju takvog lica kada prestanu razlozi za njegovo zadržavanje. Psihijatrijska ustanova u koju je lice s duševnim smetnjama primljeno bez svoje volje će odmah, a najkasnije u roku od 24 sata nakon donošenja odluke o prisilnom zadržavanju, neposredno ili putem elektronskih sredstava komuniciranja dostaviti nadležnom sudu obavještenje o prisilnom zadržavanju zajedno s ljekarskom dokumentacijom o pregledu lica s duševnim smetnjama s obrazloženjem razloga za prisilno zadržavanje. U svojoj odluci sud će odrediti i vrijeme zadržavanja koje ne može biti duže od jedne godine (čl. 27. i 33. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, "Službene novine Federacije BiH", br. 37/01 i 40/02).
III. RELEVANTNI MEĐUNARODNI PROPISI
A. Izvještaj Evropskog komiteta za prevenciju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) o posjeti Bosni i Hercegovini od 19. do 30.3.2007. (dokument br.CPT/Inf (2009) 25)
- 30.Relevantni dio izvještaja o posjeti Bosni i Hercegovini od 19. do 30.3.2007. glasi:
"128. Smještaj štićenika u ustanovu socijalne zaštite predlaže staratelj dotičnog lica (centar za socijalni rad u kojem je štićenik prijavljen, ili član porodice). Centar za socijalni rad može zatražiti smještaj štićenika u bilo koju ustanovu socijalne zaštite, bilo u Federaciji BiH ili Republici Srpskoj. Odlučujući faktori su raspoloživost mjesta i cijena, pošto svaki centar za socijalni rad mora plaćati mjesečni iznos po štićeniku.
Preduslovi za smještaj štićenika u ustanovu socijalne zaštite su da je licu oduzeta poslovna sposobnost (tj. da je proglašeno mentalno nesposobnim), kao i da ima psihijatrijski poremećaj i/ili mentalnu onesposobljenost, i završeno bilo kakvo bolničko liječenje.
Ako se ispune ovi (i određeni drugi) uslovi, interna komisija ustanove socijalne zaštite ispituje molbu i odlučuje o prijemu lica. Ova procedura ne uključuje istragu na licu mjesta ili ispitivanje od strane doma za socijalnu zaštitu. Po prijemu, centar za socijalni rad ili porodica (zavisno ogl toga koje staratelj lica) potpisuje ugovor sa ustanovom socijalne zaštite prema kojem za mjesečni novčani iznos ustanova zbrinjava i liječi štićenika. Ustanova socijalne zaštite također se obavezuje da staratelju dostavlja godišnji izvještaj.
- 129.U kontekstu Bosne i Hercegovine, CPT smatra da sud treba biti obaviješten o svim odlukama o smještaju lica u ustanovu socijalne zaštite protiv njegove volje ili na inicijativu staratelja, kako bi se tražilo odobrenje suda za taj smještaj. Takav mehanizam zaštite predstavlja nužan element u izradi sveobuhvatnog zakonskog okvira (vidjeti tačku 110.). CPT preporučuje da nadležni organi vlasti preduzmu potrebne mjere kako bi se osiguralo uvođenje ovog mehanizma zaštite za sve nove smještaje u ustanove socijalne zaštite u BiH.
- 130.CPT je također zabrinut zbog očiglednog nedostatka odgovarajućih mehanizama zaštite za lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost i koja su smještena u ustanovu socijalne zaštite. Delegacija se susrela s nekoliko štićenika u ova dva zavoda, posebno u zavodu Drin, koji odaju utisak da su sposobni. Međutim, čini se da nema usklađenih napora staratelja ili nadležnog centra za socijalni rad na iznalaženju alternativnog rješenja za ove štićenike u zajednici. Trebalo bi se izvršiti nezavisno preispitivanje smještaja svakog štićenika u redovnim vremenskim intervalima, prilikom čega bi se štićeniku dala mogućnost da iznese svoje stavove. CPT preporučuje da nadležni organi vlasti uvedu redovne automatske revizije štićenika smještenih u ustanove socijalne zaštite.
- 131.Godišnji izvještaji na dvije stranice koji se pišu za svakog štićenika zavoda Drin pružaju minimalne informacije, premda osoblje navodi da je uvijek spremno napraviti ad hoc izvještaje na zahtjev, te se susresti sa starateljima, ako se to traži. U Višegradu se ne prave čak ni takvi izvještaji. Iz razgovora sa osobljem, socijalnim radnicima i direktorom centra za socijalni rad očigledno proizilazi da općenito nema daljnjeg interesa za zaštitu i liječenje lica nakon što je smješteno u ustanovu socijalne zaštite. Dakle, po svemu sudeći, tek je nekoliko članova porodice ili staratelja iz centara za socijalni rad ikada pisalo, posjetilo ili pokazalo interes za njihove štićenike. CPT preporučuje da nadležni organi vlasti podstiču centre za socijalni rad da na odgovarajući način obavljaju svoje dužnosti nadzora.
- 132.Civilno društvo može igrati veoma važnu ulogu u životima štićenika ustanova socijalne zaštite putem redovnih posjeta, što povećava kontakte štićenika s vanjskim svijetom. CPT je primijetio da se u zavodu Drin kontakti s vanjskim svijetom razvijaju, dok u višegradskom zavodu, po svemu sudeći, nema kontakata s nevladinim organizacijama. CPT poziva obje ustanove da razvijaju veze s vanjskim organizacijama.
- 134.Kako izgleda, ni u jednom od ova dva zavoda štićenicima ili njihovim starateljima se ne pružaju pisane informacije o pravima štićenika, premda su u zavodu Drin u toku pripreme na izradi uvodne brošure i veb-stranice.
...
CPT preporučuje da se u svim ustanovama socijalne zaštite u BiH osigura uvodna brošura za štićenike i staratelje kojom će biti utvrđeni program ustanove i prava štićenika, uključujući i informacije o pravu podnošenja službene žalbe, te o modalitetima za podnošenje žalbe.
- 135.Delegacija je primijetila da je svim licima primljenim u ustanove socijalne zaštite odlukom suda oduzeta poslovna sposobnost, te da im je zakonskog staratelja imenovao centar za socijalni rad u kojem su prijavljeni. Većina štićenika u dvije posjećene ustanove socijalne zaštite smještena je u zatvorenim odjelima ili tako da ih osoblje ustanove očigledno može obuzdati kad god se to smatra potrebnim.
- 136.Procedure za oduzimanje poslovne sposobnosti iste su u oba bh. entiteta. Porodica lica o kojem je riječ ili nadležni centar za socijalni rad podnose sudu zahtjev za donošenje odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti. Psihijatar sačinjava medicinsko mišljenje o dotičnom licu i ono se dostavlja sudu koji održava raspravu kako bi odlučio oduzima li se poslovna sposobnost na neodređeni ili određeni vremenski period. Rasprava se provodi u prisustvu predlagača (člana porodice ili centra za socijalni rad), privremenog staratelja kojeg je imenovao centar za socijalni rad i predstavnika centra za socijalni rad, kao i dotičnog lica, ako se smatra sposobnim da razumije postupak. Nakon odluke suda, jedna od strana može se žaliti na odluku u roku od tri dana.
CPT preporučuje da nadležni organi vlasti preduzmu potrebne mjere kako bi osigurali da sva lica koja su predmet postupka oduzimanja poslovne sposobnosti budu sistematično:
- -lično saslušana na sudu;
- -da im se uruči kopija sudske odluke;
- -da budu obaviještena, usmenim i pismenim putem, o mogućnosti žalbe protiv odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti.
- 137.U roku od 30 dana od donošenja sudske odluke, centar za socijalni rad treba imenovati stalnog staratelja čija uloga treba biti da pomaže licu u ponovnom sticanju mentalne sposobnosti. Treba primijetiti da nema automatskih revizija kada sud na neodređeno vrijeme licu oduzme poslovnu sposobnost. Sud može, na vlastitu inicijativu ili na prijedlog lica koje je pokrenulo postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti, ispitati mogućnost opoziva svoje odluke. Međutim, u praksi, slučajevi u kojima se radi o oduzimanju poslovne sposobnosti na neodređeno vrijeme se očito nikad ponovo ne razmatraju, a delegacija je čula da se otpuštanja iz ustanova socijalne zaštite rijetko dešavaju i obično uz otpor relevantnog centra za socijalni rad.
- 137.
Osim toga, čini se da staratelji često zanemaruju svoje dužnosti prema štićenicima nakon što potpišu ugovor sa ustanovom socijalne zaštite, faktički dajući bjanko pristanak za sva liječenja i mjere koje primjenjuje ustanova. Također, staratelji općenito rijetko posjećuju svoje štićenike ili provjeravaju pruženu zaštitu.
CPT preporučuje da nadležni organi vlasti preduzmu potrebne mjere kako bi se osiguralo da zakonski staratelji ispunjavaju svoje dužnosti odgovorno i u interesu svojih štićenika.
- 138.U ovom kontekstu, CPT želi podsjetiti nadležne vlasti na Preporuku Rec(99)4 Komiteta ministara Vijeća Evrope državama članicama o principima pravne zaštite poslovno nesposobnih odraslih lica. Ova preporuka sadrži 28 principa starateljstva. CPT smatra da bi institut starateljstva na osnovu ovih principa bio uravnotežen, pravičan i, iznad svega, srazmjeran. CPT preporučuje da organi vlasti ugrade Principe Vijeća Evrope u pogledu zakonske zaštite pravno nesposobnih odraslih lica u svoje domaće zakonske norme koje se odnose na starateljstvo."
- 31.Prilikom svoje naredne posjete u 2011. godini, CPT je konstatirao da su procedure za smještaj štićenika u ustanove socijalne zaštite ostale neizmijenjene (vidjeti dokument br. CPT/lnf (2012) 15, tačke 125.-127.). CPT je posebno primijetio da preporuke iz izvještaja od 2007. godine, koje se odnose na uvođenje sudskog preispitivanja smještaja i redovne automatske revizije, nisu primijenjene.
B. Konvencija o pravima lica s invaliditetom usvojena 13.12.2006. u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda (Rezolucija A/RES/61/106)
- 32.Ova konvencija stupila je na snagu 3.5.2008. Bosna i Hercegovina joj je pristupila 29.7.2009., te je ratificirala 12.3.2010. U relevantnom dijelu ona glasi:
Član 14.
Sloboda i sigurnost lica
"1. Države potpisnice osigurat će da lica s invaliditetom, ravnopravno s drugim licima:
(a) uživaju pravo na ličnu slobodu i sigurnost;
(b) nisu nezakonito ili proizvoljno lišena slobode, da svako lišavanje slobode bude u skladu sa zakonom, te da ni u kojem slučaju postojanje invaliditeta ne opravdava lišavanje slobode.
- 2.Ukoliko lica s invaliditetom budu lišena slobode u nekom postupku, države potpisnice osiguravaju da im se, na ravnopravnoj osnovi s drugim licima, garantiraju prava u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima, te da će se s njima postupati u skladu s ciljevima i principima ove konvencije, uključujući osiguravanje razumne prilagodbe."
Član 19.
Nezavisno življenje i uključenost u zajednicu
Države potpisnice ove konvencije priznaju jednako pravo svim licima s invaliditetom na život u zajednici, s pravom izbora jednakim kao i za druga lica, te preduzimaju djelotvorne i prikladne mjere kako bi olakšale, licima s invaliditetom potpuno uživanje ovog prava i njihovo puno uključivanje i učešće u zajednici, uključujući i način da osiguraju da:
(a) lica s invaliditetom imaju mogućnosti izbora svog mjesta stanovanja, gdje i s kim će živjeti, ravnopravno s drugim licima, te da nisu primorana živjeti po određenom programu;
(b) lica s invaliditetom imaju pristup nizu službi podrške u svojim domovima, ustanovama za smještaj i drugim službama za podršku u lokalnoj zajednici, uključujući ličnu asistenciju potrebnu za podršku življenju i uključivanju u zajednicu, i sprečavanje izolacije ili isključenosti iz zajednice;
(c) usluge u lokalnoj zajednici, oprema i prostori namijenjeni općoj populaciji dostupni su na ravnopravnoj osnovi licima s invaliditetom i u skladu su s njihovim potrebama."
C. Preporuka br. Rec(2004)10 Komiteta ministara Vijeća Evrope u pogledu zaštite ljudskih prava i dostojanstva lica s duševnim smetnjama (usvojena 22.9.2004.)
- 33.Relevantni dio ove preporuke glasi:
Član 17.
Kriteriji za prisilni smještaj
"1. Lice može biti podvrgnuto prisilnom smještaju samo ako su ispunjeni svi sljedeći uslovi:
i. lice ima mentalni poremećaj;
ii. stanje lica predstavlja značajan rizik od nanošenja ozbiljne štete za zdravlje tog ili nekog drugog lica;
iii. smještajem je obuhvaćena terapijska svrha;
iv. nisu na raspolaganju sredstva za pružanje odgovarajuće zaštite koja bi bila u manjoj mjeri restriktivna;
v. uzeto je u obzir mišljenje dotičnog lica.
..."
PRAVO
I. PRELIMINARNA RAZMATRANJA
A. Nove pritužbe aplikanata podnesene nakon dostavljanja predmeta odgovornoj vladi
- 34.Sud primjećuje da su nakon dostavljanja predmeta, te kao odgovor na izjašnjenje vlade, podnesene nove pritužbe: aplikanti su naveli, pozivajući se na član 6. stav 1.Konvencije, da im domaći propisi ne pružaju mogućnost da se direktno obrate sudu sa zahtjevom za vraćanje njihove poslovne sposobnosti. Međutim, u početnim aplikacijama na koje je Vlada već dala svoje izjašnjenje nije iznesena nijedna pritužba u pogledu ovog aspekta postupanja prema alikantima kao duševno bolesnim licima (vidjeti, a contrario, Winterwerp protiv Holandije, 24.10.1979, tačka 72, Serija A br. 33). Prema tome, ta pritužba nije upućena dovoljno rano kako bi se omogućilo da stranke o tome razmijene svoja izjašnjenja. Sud stoga ne smatra primjerenim da u ovoj fazi odvojeno razmatra ovo pitanje (vidjeti, npr., Maznyak protiv Ukrajine, br. 27640/02, tačka 22., 31.1.2008., i Kunchevaprotiv Bugarske, br. 9161/02, tačka 18., 3.7.2008.).
II. SPAJANJE APLIKACIJA
- 35.S obzirom na njihovu zajedničku činjeničnu i pravnu pozadinu, Sud je odlučio spojiti ove tri aplikacijeu skladu s pravilom 42. stav 1. Pravila Suda.
III. NAVODNA POVREDA ČLANA 5. KONVENCIJE
- 36.Aplikanti su se žalili u pogledu zakonitosti njihovog zatvaranja u ustanovu socijalne zaštite Drin. Oni tvrde da su tamo držani protiv svoje volje i da nisu mogli ishodovati otpust. Nisu se pozvali ni na jedan određeni član Konvencije. Sud, budući daje autoritet za pravnu kvalifikaciju činjenica predmeta, smatra da ova pritužba potpada pod član 5. stav 1. Konvencije.
Aplikanti su se dalje žalili na nepostojanje sudskog preispitivanja njihovog smještaja u ustanovu socijalne zaštite Drin, ne pozivajući se ni na jedan određeni član Konvencije. Sud, budući da je autoritet za pravnu kvalifikaciju činjenica predmeta, ovu pritužbu dostavio je Vladi prema članu 5. stav 4. Konvencije.
Na kraju, aplikanti su implicitno iznijeli pritužbu prema članu 5. stav 5. Konvencije.
Relevantni dijelovi člana 5. glase:
"1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
..."
(e) zakonito lišenje slobode...duševno bolesnih lica
...
- 4.Svako koje lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti sudski postupak kako bi sud u kratkom roku odlučio o zakonitosti lišenja slobode, te ako ono nije bilo zakonito, naredio puštanje na slobodu.
- 5.Svako ko je bio žrtva hapšenja ili lišenja slobode protivno odredbama ovog člana ima izvršno pravo na obeštećenje."
A. Dopuštenost
- 1.Prethodni prigovori vlade
(a) Gubitak statusa žrtve
- 37.Vlada je izjavila da gosp. Crepulja više ne može tvrditi da je žrtva navodnih povreda Konvencije u smislu člana 34. Konvencije nakon donošenja odluka Ustavnog suda i Općinskog suda u Kiseljaku od 25.6., odnosno 29.11.2013. i isplate naknade koju mu je dosudio Ustavni sud (vidjeti tačke 19., 20. i 20. u tekstu).
- 38.Aplikanti su tvrdili da gosp. Crepulja, kao ni gđa Hadžimejlić, nisu izgubili status žrtve budući da su još uvijek lišeni slobode uprkos odlukama Ustavnog suda i naknadnim odlukama nadležnih građanskih sudova.
- 39.Iako je odgovorna država ovaj prigovor stavila samo u odnosu na gosp. Crepulju, Sud će ga ispitati i u odnosu na gđu Hadžimejlić, s obzirom na sličnost činjeničnog stanja (vidjeti, mutatis mutandis, Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine [GC], br. 27996/06 i 34836/06, tačka 27., ESLJP 2009).
- 40.Na početku, Sud napominje da su odluke Ustavnog suda zaista priznale navodnu povredu Konvencije u predmetima gđe Hadžimejlić i gosp. Crepulje. Ustavni sud utvrdio je postojanje procesnih nedostataka koji su uticali na zakonitost njihovog prisilnog smještaja u ustanovu socijalne zaštite. Također, gosp. Crepulji dosuđen je iznos od 3.000 KM na ime naknade nematerijalne štete. Međutim, nadležne vlasti nisu otklonile navedene nedostatke: uprkos rješenjima Općinskog suda u Kiseljaku od 8.9.2014. i 29.11.2013. (vidjeti tačke 13. i 21. u tekstu) da trenutno stanje mentalnog zdravlja aplikanata ne opravdava prisilno zatvaranje, oni se još uvijek nalaze u ustanovi Drin. Stoga gđa Hadžimejlić i gosp. Crepulja još uvijek mogu tvrditi da su žrtve navodnih povreda. Prema tome, ovaj prigovor Vlade mora se odbiti.
(b) Neiscrpljivanje domaćih pravnih lijekova
- 41.Vlada je tvrdila da aplikaciju gosp. Busovače treba odbaciti zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova, jer se nije žalio Ustavnom sudu.
- 42.Aplikanti su izjavili da je očito iz slučaja gosp. Crepulje i gđe Hadžimejlić da apelacija Ustavnom sudu ne predstavlja djelotvoran pravni lijek za njihove pritužbe, budući da su oni još uvijek lišeni slobode. Stoga su aplikanti pozvali Sud da aplikaciju gosp. Busovače proglasi dopuštenom: od 1999. godine kada je smješten u ustanovu Drin, njegovo lišenje slobode nikada nije ispitao sud.
- 43.Sud podsjeća da pravilo o iscrpljivanju domaćih pravnih lijekova iz člana 35. stav 1. Konvencije zahtijeva da aplikanti prvo iskoriste pravne lijekove koji su osigurani u domaćem pravnom sistemu, čime se države oslobađaju obaveze da odgovaraju pred Evropskim sudom za svoje radnje prije nego što dobiju priliku da otklone povrede putem svog pravnog sistema. Ovo pravilo zasniva se na pretpostavci da domaći sistem pruža djelotvoran pravni lijek u pogledu navodne povrede. Na Vladi koja tvrdi da nisu iscrpljeni domaći pravni lijekovi je teret dokazivanja da uvjeri Sud daje u predmetno vrijeme, i u teoriji i u praksi, bio na raspolaganju djelotvoran pravni lijek, odnosno da je taj pravni lijek bio dostupan, da je mogao pružiti zaštitu u pogledu pritužbi aplikanta, te da je u razumnoj mjeri nudio izglede na uspjeh. Međutim, kada se zadovolji ovaj teret dokazivanja, na aplikantu je da dokaže daje pravni lijek koji nudi Vlada, ustvari, iscrpljen ili je iz nekog razloga nedovoljan i nedjelotvoran u konkretnim okolnostima predmeta, ili da su postojale posebne okolnosti koje ga oslobađaju zahtjeva o iscrpljivanju domaćih pravnih lijekova (vidjeti, između ostalog, Akdivar i drugiprotiv Turske, 16.9.¸1996., tačka 68., Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV; Sejdović protiv Italije[GC], br. 56581/00, tačka 46., ESLJP 2006-11; Demopoulos i drugi protiv Turske(oA\.) [GC], br. 46113/99 et al., ESLJP 2010.; Vučković i drugi protiv Srbije (prethodni prigovor) [GC], br. 17153/11 i 29 drugih predmeta, tačke 69.-77., 25.3.2014.; i Parrilloprotiv Italije [GC], br. 46470/11, tačka 87., 27.8.2015.).
- 44.Kada je riječ o pravnim sistemima koji pružaju ustavnu zaštitu osnovnih prava, poput onoga u Bosni i Hercegovini, Sud podsjeća da je na oštećenim licima da provjere obim takve zaštite (vidjeti Mirazović protiv Bosne i Hercegovine (odi.), br. 13628/03, 16.5.2006.).
- 45.I pored navedenog, Sud želi naglasiti da se kod primjene tog pravila dužna pažnja mora posvetiti činjenici da se ono primjenjuje u kontekstu mehanizma za zaštitu ljudskih prava koji su zemlje potpisnice pristale uspostaviti. Prema tome, Sud je svjestan da se član 35. mora primjenjivati s određenim stepenom fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma. Sud dalje uzima u obzir da pravilo o iscrpljivanju domaćih pravnih lijekova nije apsolutno niti ga je moguće primjenjivati automatski; prilikom ispitivanja da li je poštovano ovo pravilo, bitno je uzeti u obzir posebne okolnosti pojedinačnog predmeta. To, između ostalog, znači da Sud mora realno sagledati ne samo postojanje formalnih pravnih lijekova u pravnom sistemu zemlje potpisnice o kojoj je riječ, nego također i opći pravni i politički kontekst u kojem oni funkcioniraju, kao i lične prilike aplikanta (vidjeti Akdivar i drugi, citiran gore, tačka 69.; Selmouni protiv Francuske [GC], br. 25803/94, tačka 77., ESLJP 1999 V; i Salah SheekhprotivHolandije, br. 1948/04, tačka 121, 11.1.2007.).
- 46.Kada je riječ o predmetnom slučaju, Sud konstatira da gosp. Busovača nije iskoristio apelaciju Ustavnom sudu prije podnošenja aplikacije. Međutim, imajući u vidu sličnost činjeničnog stanja između ove i prve dvije aplikacije, te činjenicu da domaći organi nisu postupili u skladu s odlukama Ustavnog suda donesenim u korist prvo dvoje aplikanata (vidjeti tačku 40. u tekstu), Sud smatra da se prigovor Vlade o neiscrpljivanju domaćih pravnih lijekova ne može prihvatiti u odnosu na gosp. Busovaču (vidjeti Tokić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 12455/04, 14140/05, 12906/06 i 26028/06, tačka 59., 8.7.2008.). Prema tome, drugi prethodni prigovor Vlade mora se odbiti. Sud želi naglasiti da se njegova odluka ograničava na okolnosti ovog slučaja, te da se ne smije tumačiti kao opći stav koji znači da u slučaju navoda o nezakonitom zatvaranju duševno bolesnih lica žalba Ustavnom sudu nikada ne predstavlja pravni lijek koji se mora iskoristiti.
(c) Zaključak
- 47.Sud konstatira da aplikacije nisu očigledno neosnovane u smislu člana 35. stav 3.(a) Konvencije. Sud također konstatira da one nisu nedopuštene ni po bilo kojem drugom osnovu. Stoga se one moraju proglasiti dopuštenima.
B. Meritum
- 1.Navodna povreda člana 5. stav 1. Konvencije
(a) Aplikanti
- 48.Aplikanti su izjavili da njihov prisilni smještaj u ustanovu Drin ne ispunjava uslove za lišenje slobode duševno bolesnih lica iz presude Winterwerp protiv Holandije (citirana gore, tačka 39.). Organi socijalnog rada su svoje odluke o smještaju aplikanata u ustanovu Drin zasnovali na prostoj činjenici da njihove porodice nisu bile spremne da se brinu o njima, te da im je potrebna socijalna zaštita. Oni nisu ispitali da li bi se neophodna pomoć mogla osigurati alternativnim mjerama koje bi manje ograničavale njihovu ličnu slobodu. Nadalje, Ustavni sud utvrdio je povredu člana 5. st. 1. i 4. Konvencije u predmetima gđe Hadžimejlić i gosp. Crepulje. Nakon toga je nadležni građanski sud utvrdio da trenutno stanje njihovog mentalnog zdravlja nije takve vrste ili stepena koji opravdava nastavak njihovog smještaja. Međutim, uprkos ovim odlukama, oni su još uvijek u ustanovi socijalne zaštite protiv svoje volje.
(b) Vlada
- 49.Vlada je prihvatila da smještaj aplikanata u ustanovu Drin predstavlja "lišenje slobode"u smislu člana 5. stav 1. Konvencije, kako je to utvdio Ustavni sud. Ona je, međutim, ustvrdila da je taj smještaj bio zakonit. Aplikanti su duševno bolesna lica i ona su u stanju socijalne potrebe. Njihove porodične prilike ne omogućavaju odgovarajuću njegu izvan ustanove socijalne zaštite. Vlada je tako tvrdila da je smještaj aplikanata u ustanovu socijalne zaštite imao za cilj zaštitu njihovog interesa da dobiju socijalnu zaštitu.
(c) Intervencija treće strane
- 50.Projekat PERSON, pozivajući se na praksu Suda, komentare komesara za ljudska prava Vijeća Evrope i Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima lica s invaliditetom, tvrdi da oduzimanje poslovne sposobnosti predstavlja neopravdano zadiranje u privatni život lica i da bi organi vlasti prvo trebali razmotriti primjenu mjera koje su manje restriktivne. Komesar za ljudska prava je oduzimanje poslovne sposobnosti u vezi s prisilnim smještajem u ustanovu okarakterizirao kao razlog za zabrinutost. Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima lica s invaliditetom treba tumačiti tako da se njome zahtijeva da države supstituciju u odlučivanju zamijene podrškom u odlučivanju prilikom vršenja poslovne sposobnosti. U svijetu je razvijen čitav niz sredstava podrške licima u vršenju njihove poslovne sposobnosti koji se pokazao uspješnim kao pomoć ljudima s mentalnim invaliditetom. Treća strana kritizirala je odluke o oduzimanju, poslovne sposobnosti koje se temelje isključivo na nalazima vještaka, tvrdeći da takva praksa u velikoj mjeri omogućava arbitrarnost u odlučivanju.
(d) Ocjena Suda
- 51.Sud ponavlja da član 5. Konvencije, zajedno sa čl. 2., 3. i 4. spada u prvi red osnovnih prava koja štite fizičku sigurnost pojedinca, te da je kao takav od najvećeg značaja u demokratskom društvu (vidjeti, između ostalog, McKay protiv Ujedinjenog Kralj evstva [GC], br. 543/03, tačka 30., ESLJP 2006-X, i Rudenko protiv Ukrajine, br. 50264/08, tačka 98., 1 7.4.2014.).
- 52.Sud ponavlja da lišenje slobode o kojem je riječ mora, prije svega, biti "zakonito", kako bi bilo u skladu s članom 5. stav 1., uključujući i poštivanje zakonom propisanog postupka. U tom pogledu Konvencija se u suštini poziva na domaći zakon i propisuje obavezu poštivanja njegovih materijalnih i procesnih pravila. Ona, međutim, također zahtijeva da svako lišenje slobode mora biti u skladu sa svrhom člana 5., odnosno da štiti lica od arbitrarnosti (vidjeti Herczegfalvy protiv Austrije, 24.9.1992., tačka 63., Serija A br. 244). Nadalje, zatvaranje lica toliko je teška mjera daje ona opravdana samo ako su druge, blaže mjere bile razmatrane, ali je ustanovljeno da su one nedovoljne kako bi se zaštitio lični ili javni interes koji bi mogao zahtijevati da lice o kojem je riječ bude lišeno slobode. To znači da nije dovoljno da lišenje slobode bude u skladu s domaćim zakonom; ono također mora biti i neophodno u datim okolnostima (vidjeti Stanev protiv Bugarske [GC], br. 36760/06, tačkal43., ESLJP 2012).
- 53.Među stranama nije sporno daje smještaj aplikanata u ustanovu socijalne zaštite Drin predstavljao "lišenje slobode" u smislu člana 5. stav l.(e) Konvencije, a Sud nema razloga da utvrdi drugačije.
- 54.Sud konstatira da je dana 25.4. odnosno 25.6.2013. Ustavni sud utvrdio da lišenje slobode gđe Hadžimejlić, odnosno gosp. Crepulje nije bilo,,u skladu sa zakonom propisanim postupkom" u smislu člana 5. stav 1. Konvencije budući da su oni držani u psihijatrijskom pritvoru bez odluke nadležnog građanskog suda. Ustavni sud je dalje utvrdio povredu člana 5. stav 4. Konvencije zbog nepostojanja sudskog preispitivanja zakonitosti lišenja slobode aplikanata. Ustavni sud naredio je nadležnim centrima za socijalni rad da preduzmu mjere kako bi se osiguralo poštivanje prava aplikanata iz člana 5. st. 1. i 4. Konvencije.
- 55.Nakon odluka Ustavnog suda, neophodnost lišenja slobode prvog i drugog aplikanta razmatrao je nadležni građanski sud (vidjeti tač.13. i 21. u tekstu). Na osnovu medicinskog nalaza vještaka, utvrdio je da zdravstveno stanje aplikanata nije takvo da opravdava nastavak njihovog prisilnog smještaja. Međutim, uprkos ovim odlukama, situacija se nije promijenila za prvog i drugog aplikanta. Oni se još uvijek nalaze u ustanovi socijalne zaštite na osnovu administrativnih odluka.
- 56.Vlada je tvrdila da je cilj nastavka zadržavanja aplikanata u ustanovi socijalne zaštite bio zaštita njihovog interesa da budu socijalno zbrinuti. U vezi s tim Sud napominje daje Ustavni sud već ispitao te argumente i utvrdio da domaći organi nisu postupili u skladu sa zahtjevima relevantnog domaćeg zakona koji se odnose na prisilni smještaj u ustanovu: svaki takav smještaj mora narediti nadležni sud (vidjeti tačku 29. u tekstu). Sud ne vidi razloga da odstupi od tvrdnji Ustavnog suda.
- 57.Kao dodatno razmatranje, Sud primjećuje daje ocjena o tome da li i dalje postoji poremećaj koji opravdava zadržavanje aplikanata u ustanovi data tek nakon odluka Ustavnog suda. Iako su oni po svemu sudeći bili pod nadzorom psihijatra u ustanovi, cilj tog nadzora nije bio davanje ocjene u redovnim vremenskim intervalima o tome da li ih je potrebno i dalje držati u ustanovi Drin, u smislu člana 5. stav l.(e) (vidjeti Stanev, citiran gore, tačka 158, i Mihailovs protiv Latvije, br. 35939/10, tačka 150., 22.1.2013.).
- 58.Kada je riječ o gosp. Busovači, Sud konstatira da se on još uvijek drži u ustanovi socijalne zaštite Drin na osnovu administrativne odluke. Neophodnost njegovog prisilnog smještaja, koji traje već više od 15 godina, nikada nije ispitao nadležni sud.
- 59.U pogledu navedenih razmatranja, Sud je mišljenja da smještaj aplikanata u ustanovu socijalne zaštite Drin nije naređen u skladu sa "zakonom propisanim postupkom" u smislu člana 5. stav 1. Konvencije. Prema tome, došlo je do povrede te odredbe.
- 2.Navodna povreda člana 5. stav 4. Konvencije
- 60.S obzirom na njegov zaključak u vezi s članom 5. stav 1. u tekstu, Sud smatra da nije neophodno posebno ispitivati da li je u ovom slučaju također došlo i do povrede člana 5. tačka 4. Konvencije (vidjeti David protiv Moldavije, br. 41578/05, tačka 43, 27.1 1.2007., i Tokić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 12455/04 et al., tačka 70., 8.7.2008.).
- 3.Navodna povreda člana 5. stav 5. Konvencije
- 61.S obzirom na njegov zaključak u vezi s članom 5. stav 1., kao i na njegov zaključak u pogledu neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova (vidjeti tačku 46. u tekstu), Sud smatra da nije neophodno ispitivati da lije u ovom predmetu došlo do povrede člana 5. tačka 5. Konvencije.
IV. PRIMJENA ČLANA 46. KONVENCIJE
- 62.Sud smatra da je u predmetnom slučaju prikladno razmotriti primjenu člana 46. Konvencije koji u relevantnom dijelu propisuje:
"1. Visoke ugovorne strane obavezuju se da će se povinovati konačnoj presudi Suda u svakom predmetu u kojem su stranka u postupku.
- 2.Konačna presuda Suda dostavlja se Komitetu ministara koji provodi nadzor nad njenim izvršenjem..."
- 63.Sud ponavlja da su se članom 46. Konvencije ugovorne strane obavezale da će se povinovati konačnoj presudi Suda u svakom predmetu u kojem su stranka u postupku, s tim da Komitet ministara provodi nadzor nad izvršenjem. Iz ovoga, između ostalog, slijedi da presuda u kojoj Sud utvrdi povredu Konvencije ili njenih protokola nameće pravnu obavezu odgovornoj državi ne samo da licima o kojima je riječ isplati iznose dosuđene na ime pravične naknade, nego također i da odabere, uz nadzor Komiteta ministara, generalne i/ili popotrebi, individualne mjere koje je potrebno usvojiti u njihovom domaćem pravnom poretku kako bi se okončala povreda koju je Sud utvrdio, te koliko je moguće, otklonile njene posljedice (vidjeti Menteş i drugi protiv Turske (član 50), 24.7.1998., tačka 24., Izvještaji 1998-IV; Scozzari i Giuntaprotiv Italije [GC], br. 39221/98 i 41963/98, tačka 249., ESLJP 2000 VIII i Assanidze protiv Gruzije [GC], br. 71503/01, tačka 198., ESLJP 2004-11). Sud dalje napominje da je prvenstveno na državi o kojoj je riječ da odabere, uz nadzor Komiteta ministara, sredstva koja će koristiti u svom domaćem pravnom poretku kako bi izvršila svoju obavezu iz člana 46. Konvencije (vidjeti Scozzari i Giunta, citirani u tekstu gore, i Öcalan protiv Turske [GC], br.46221/99, tačka 210., ESLJP 2005-IV).
- 64.Međutim, kako bi pomogao odgovornoj državi da ispuni svoje obaveze iz člana 46., Sud može dati indikacije o vrsti individualnih i/ili generalnih mjera koje bi se mogle preduzeti kako bi se otklonila povreda Konvencije čije je postojanje utvrdio (vidjeti Broniowski protiv Poljske [GC], br. 31443/96, tačka 194., ESLJP 2004-V, i Scoppolaprotiv Italije (br. 2) [GC], br. 10249/03, tačka 148., 17.9.2009.).
- 65.U predmetnom slučaju, imajući u vidu svoj zaključak o povredi člana 5., Sud smatra neophodnim ukazati na individualne mjere za izvršenje ove presude (vidjeti Stanev, citiran u tekstu, tačke 256. i 257). Sud napominje da je utvrdio povredu tog člana zbog nepoštivanja zahtjeva da svako lišenje slobode mora biti,,u skladu sa zakonom propisanim postupkom". Sud je također konstatirao nedostatke u ocjeni postojanja i ustrajnosti poremećaja koji opravdava smještaj u ustanovu socijalne zaštite (vidjeti tačke 51. -59. u tekstu).
- 66.Imajući u vidu odluke nadležnog građanskog suda u pogledu potrebe nastavka njihovog zadržavanja (vidjeti tačke 13. i 21. u tekstu), Sud smatra da odgovorna država mora bez daljnjeg odgađanja osigurati otpust gosp. Crepulje i gđe Hadžimejlić iz ustanove socijalne zaštite Drin. U odnosu na gosp. Busovaču, odgovorna država mora osigurati da nadležni građanski sud ispita potrebu nastavka njegovog smještaja bez daljnjeg odgađanja.
V. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE
- 67.Član 41. Konvencije glasi:
"Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućuje samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani."
A. Odšteta
- 68.Aplikanti nisu podnijeli bilo kakav zahtjev na ime materijalne štete, ali potražuju sljedeće iznose na ime nematerijalne štete: 100.000 eura (gđa Hadžimejlić), 150.000 eura (gosp. Crepulja) i 150.000 eura (gosp. Busovača).
- 69.Vlada smatra da su traženi iznosi neopravdani i previsoki.
- 70.Sud prihvata da su aplikanti zbog utvrđene povrede pretrpjeli znatnu duševnu bol, što opravdava dosuđivanje nematerijalne štete. Imajući u vidu trajanje nezakonitog lišenja slobode svakog aplikanta, Sud dosuđuje gđi Hadžimejlić 21.250 eura, gosp. Crepulji 27.500 eura i gosp. Busovači 32.500 eura na ime nematerijalne štete, kao i svaki porez koji aplikantima može biti zaračunat. Navedeni iznosi bit će isplaćeni starateljima aplikanata i koristit će se u konsulataciji s aplikantima, za njihove potrebe.
B. Troškovi i izdaci
- 71.Aplikanti nisu podnijeli bilo kakav zahtjev u pogledu troškova i izdataka.
C. Zatezna kamata
- 72.Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke, uvećanoj za tri postotna boda.
IZ OVIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO,
- 1.Odlučuje spojiti aplikacije;
- 2.Proglašava aplikacije dopuštenima;
- 3.Utvrđuje daje došlo do povrede člana 5. stav 1. Konvencije;
- 4.Utvrđuje da ne postoji posebno pitanje prema članu 5. stav 4. Konvencije;
- 5.Utvrđuje da ne postoji posebno pitanje prema članu 5. stav 5. Konvencije;
- 6.Utvrđuje
(a) da odgovorna država, u skladu s članom 44. stav 2. Konvencije u roku od tri mjeseca od datuma kada presuda postane konačna, na ime nematerijalne štete treba isplatiti 21.250 eura (dvadesetjednuhiljadudvjestopedeset eura) gđi Hadžimejlić, 27.500 eura (dvadesetsedamhiljadapetsto eura) gosp. Crepulji i 32.500 (tridesetdvijehiljadepetsto eura) gosp. Busovači, kao i svaki porez koji aplikantima može biti zaračunat, pretvoreno u domaću valutu odgovorne države po kursu na dan izmirenja;
(b) da će se od isteka navedena tri mjeseca do izmirenja plaćati obična kamata na navedene iznose po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda;
(c) navedeni iznosi bit će isplaćeni starateljima aplikanata i koristit će se u konsulataciji s aplikantima, za njihove potrebe;
- 7.Odbija preostali dio zahtjeva aplikanata za pravičnu naknadu.
Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi dana 3.11.2015., u skladu s pravilom 77. st. 2. i 3. Pravila Suda.
Registrar
Françoise Elens-Passos
Predsjednik
Guido Raimondi
1 Konvertibilna marka koristi isti fiksni kurs u odnosu na euro koji je imala njemačka marka: EUR 1 = KM 1,95583.