Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine
Odluka o usvajanju državne strategije za nadzor nad opojnim drogama, sprečavanje i suzbijanje zloupotrebe opojnih droga u Bosni i Hercegovini
Na osnovu člana 7. stav (1) Zakona o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga ("Službeni glasnik BiH", broj 8/06), Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 47. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 4. marta 2009. godine, i na 27. sjednici Doma naroda, održanoj 26. marta 2009. godine, donijela je
ODLUKU
O USVAJANJU DRŽAVNE STRATEGIJE ZA NADZOR NAD OPOJNIM DROGAMA, SPREČAVANJE I SUZBIJANJE ZLOUPOTREBE OPOJNIH DROGA U BOSNI I HERCEGOVINI
I.
Usvaja se Državna strategija za nadzor nad opojnim drogama, sprečavanje i suzbijanje zloupotrebe opojnih droga u Bosni i Hercegovini za period od 2009. do 2013. godine.
II.
Sastavni dio ove Odluke je Državna strategija za nadzor nad opojnim drogama, sprečavanje i suzbijanje zloupotrebe opojnih droga u Bosni i Hercegovini za period od 2009. do 2013. godine.
III.
Ova Odluka stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".
DRŽAVNA STRATEGIJA ZA NADZOR NAD OPOJNIM DROGAMA, SPREČAVANJE I SUZBIJANJE ZLOUPOTREBE OPOJNIH DROGA U BOSNI I HERCEGOVINI
PSBiH, broj 330/09
26. marta 2009. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Beriz Belkić, s. r.
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Ilija Filipović, s. r.
za period 2009. - 2013.
Lista skraćenica
|
CMZ |
Centar za mentalno zdravlje - ustanove nivoa primarne zdravstvene zaštite |
|
EMCDDA |
Evropski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama, Lisabon |
|
EU |
Evropska unija |
|
HIV |
humani virus imunodeficijencije |
|
NVO |
nevladine organizacije |
|
RAR |
brza procjena i odgovor - metodologija istraživanja (rapid assessment response, engl.) |
|
SPB/SPI |
spolno prenosive bolesti - infekcije |
|
SZO |
Svjetska zdravstvena organizacija |
Pozadina inicijative
Pravo na zdrav život je jedno od osnovnih prava koje proizilazi iz međunarodnih konvencija i predstavlja pravo pojedinca, a posebno djece, omladine i porodice. Kako bi se to pravo ostvarilo, neophodno je da bosanskohercegovačko društvo, prvi put, učini sistematičan napor i angažira sve relevantne subjekte u društvu. S tim ciljem izrada Strategije za nadzor nad opojnim drogama, sprečavanje i suzbijanje zloupotrebe opojnih droga (u daljnjem tekstu: Strategija za nadzor nad opojnim drogama), dokaz je namjere države da na uređen način i sistemski pruži pomoć onima koji su u društvu najranjiviji i koji bez njenog angažmana ne bi imali adekvatnu zaštitu.
U nacrtu Evropskog partnerstva između Evropske unije i BiH, koji su politički podržali ministri vanjskih poslova EU u decembru 2005. godine, borba protiv droga uvrštena je među prioritete, a prije svega razvijanje politike za borbu protiv zloupotrebe droga na državnom nivou u skladu s EU standardima.
Strategija za nadzor nad opojnim drogama ima ogromnu vrijednost u sistemskom pristupu rješavanja ovog, za društvo veoma kompleksnog, problema kroz mobilizaciju velikog broja profesionalaca na svim nivoima vlasti u procesu njene izrade kao i realizaciji i promociji dobrog primjera saradnje vladinog i nevladinog sektora u nastojanju da zajednički doprinesu pozitivnim strateškim promjenama u oblasti suzbijanja zloupotrebe opojnih droga u BiH.
S tim ciljem Strategija za nadzor nad opojnim drogama određuje prioritete u borbi protiv zloupotrebe opojnih droga, te načine njihovog ostvarivanja.
Uvod
Nedozvoljena upotreba droga uključuje širok spektar supstanci, koje se zbog svog štetnog djelovanja stavljaju pod kontrolu. Unošenje opojnih droga u organizam na bilo koji način dovodi do razvoja bolesti ovisnosti, teškog narušavanja zdravlja, a najčešće kod mladih ljudi između 14 i 25 godina. Sve ove supstance povećavaju rizik od trovanja, bolesti ovisnosti, psihoze, samoubistava, smrti i kriminala. Zloupotreba opojnih droga povećava rizik prenošenja HIV-a i hepatitisa B i C. Prema podacima SZO, procjenjuje se da u Evropi ima od 1,5 do 2 miliona ovisnika od teških droga, a da je oko polovine svih slučajeva AIDS-a u evropskoj regiji nastalo kao rezultat ubrizgavanja droga injektiranjem. Ekonomske i socijalne promjene koje su se desile i još su u toku u zemljama centralne i istočne Evrope predstavljaju pogodne uslove za širenje narkomanije. Specifična događanja u BiH proteklih godina (zemlja izašla iz rata, traume, tranzicija, pad ekonomije, poremećen sistem vrijednosti, nezaposlenost, siromaštvo, besperspektivnost, opće nezadovoljstvo mladih po pitanju rješavanja njihovih problema, odbacivanje tradicionalnih vrijednosti) predstavljaju pogodno tlo za širenje zloupotrebe opojnih droga i kriminala, koji su usko međusobno povezani. Problem opojnih droga postaje izražen i u krugu osnovnih i srednjih škola u većim gradskim centrima i pored sve prisutnijeg videonadzora u školskim dvorištima, što ukazuje na potrebu da se alarmira cjelokupna bosanskohercegovačka javnost, a posebno profesionalni krugovi u odgovoru na ove i slične pojave.
Ovisnost o opojnim drogama je sociopatološka pojava koja remeti fizičko, psihičko zdravlje, socijalnu i ekonomsku ravnotežu, pogađa i pojedinca i njegovu porodicu, kao i širu zajednicu. Neophodan je kompleksan, multisektorijalan, sistematičan pristup u rješavanju svih oblika i faza ove pojave.
Bosna i Hercegovina ne posjeduje metodološki jedinstven sistem evidencije i praćenja u oblasti zloupotrebe opojnih droga, te stoga i ne raspolaže tačnim podacima o ovoj pojavi, ali je opći utisak da je ona u porastu. Sporadična istraživanja koja su rađena na području BiH potvrđuju da se stanje u ovoj oblasti ne razlikuje umnogome od stanja u zemljama u okruženju.
Najčešće korištena droga je marihuana, koju koristi od 7 do 25%UNICEF 2002, Brza procjena i odgovor na HIV/AIDS među posebno osjetljivim mladim ljudima u Jugoistočnoj Evropi. adolescenata, a procenat se mijenja u zavisnosti od uzrasta, sredine u kojoj žive, spola (procenat se povećava sa uzrastom, veći je u urbanim sredinama i u većim gradovima, te među muškom populacijom). U porastu je i korištenje sintetskih droga, naročito među srednjoškolskom omladinom. Prosječna dob prvog uzimanja je 15 godina, prvog injektiranja droga je 21 godina (18 godina u starosnoj grupi od 18 do 24), a prvog odlaska na liječenje između 22 i 25 godina.
Pravilo je da ovisnik uzima više supstanci istovremeno, a obično počinje s alkoholom i marihuanom, te brzo prelazi na opijatska sredstva. Opijatski tip ovisnosti najprisutniji je među ovisnicima i čini oko 90% populacije koja dođe na liječenje.
Analizom stanja može se konstatirati da je:
- -u BiH velika dostupnost opojnih droga;
- -sve veći procenat mladih i žena koji koriste opojne droge;
- -veliki broj saobraćajnih nesreća vezanih za upotrebu opojnih droga;
- -visoka korelacija korištenja opojnih droga sa samoubistvom, trovanjem, kriminalom i nasiljem;
- -značajan broj rizičnih grupa stvoren tokom rata: trajno onesposobljena lica, raseljena lica, djeca bez roditelja, demobilizirani borci i druge rizične grupe;
- -skromna finansijska sredstva koja se izdvajaju za rješavanje ovog problema u domenu prevencije i edukacije, represije i tretmana.
Postojeće aktivnosti su nedovoljne, sporadične i neusklađene, kako na lokalnom nivou tako i sa međunarodnim programima. Ne postoji sistemski pristup u rješavanju ovog problema u obrazovnom sistemu, a naročito u visokom obrazovanju.
Neophodne su sistemske, stručne, interdisciplinarne, dobro koordinirane i kontinuirane aktivnosti na polju primarne, sekundarne, tercijarne prevencije, represije i razvijanje resursa za suzbijanje problema vezanih za zloupotrebu opojnih droga.
Uz ovisnost se kao problem pridružuje i HIV epidemija koja se širi svuda u svijetu, a posebno u zemljama istočne Evrope, gdje je prevelanca između injekcionih ovisnika najveća. U našoj zemlji zabilježeno je oko 14% slučajeva prenošenja HIV infekcije putem injektiranja, od prvog registriranog slučaja ove bolesti u BiH, 1986. godine. Zastupljenost infekcije virusom hepatitisa C u populaciji injekcionih korisnika opojnih droga je oko 44%UNICEF 2007, Biološko i bihejvioralno istraživanje provedeno među injekcijskim korisnicima droga u Bosni i Hercegovini: UNICEF BiH. Evidentan je visok stepen nezaposlenosti u ovoj populaciji (72-91%)Kao pod fusnotom 2.
Prema postojećim informacijama, u BiH ima devet komuna za rehabilitaciju ovisnika od čega je u vrijeme pisanja ovog dokumenta otvorena i prva čiji je osnivač vladina institucija, tj. Ministarstvo rada i socijalne zaštite Kantona Sarajevo.
Trenutno u BiH postoji više centara/zavoda koji se bave detoksikacijom i održavanjem na metadonu opijatskih ovisnika. U navedenim ustanovama bilježimo oko 700 oboljelih (nezvanični podaci, juli 2007. godine), i nema objedinjenih i jedinstvenih metodoloških pokazatelja o liječenim licima za cijelu BiH.
U toku 2006. godine na teritoriji BiH zaplijenjeno je 7 kg heroina, 1,6 kg kokaina, 2,5 kg amfetamina i 336,136 kg marihuane, što je znatno povećanje u odnosu na zaplijenjene količine opojnih droga u 2005. godini. Prepoznati su novi "modusi operandi" distribucije opojnih droga. BiH se primarno smatra tranzitnom zemljom za trgovinu drogama, zbog svoje strateške lokacije na balkanskim putevima koji, kroz historiju, povezuju centre za proizvodnju droga u jugoistočnoj Aziji i tržišta zapadne Evrope. BiH je područje od posebnog značaja za organizirani kriminal, zbog svog geografskog položaja, jer predstavlja raskrsnicu između jugoistočne i zapadne Evrope. Zemlja je postala regionalno prometno žarište za međunarodne pošiljke narkotika. Prema saznanjima agencija za provođenje zakona, prostori BiH ubuduće će biti sve više mjesto uzgoja i proizvodnje opojnih droga, dok će s druge strane biti i tranzitna međunarodna ruta, te mjesto privremenog deponovanja ilegalnih pošiljaka u značajnijim količinama.
U Ministarstvu pravde BiH je, u skladu s članom 411. Zakona o krivičnom postupku, uspostavljena centralna evidencija pravosnažnih presuda za krivična djela za koja se međunarodnim ugovorima predviđa centralizacija podataka, pa tako i za krivična djela neovlaštene proizvodnje, prerađivanja i prodaje opojnih droga i otrova. Prema podacima iz pomenute evidencije, u periodu od 2005. do 2007. godine evidentirano je oko stotinu pravosnažnih presuda koje su sudovi u Bosni i Hercegovini donijeli za ovu vrstu krivičnih djela.
Sud BiH vodio je najveći broj postupaka za ovu vrstu krivičnih djela (28), te je, s obzirom na dužinu zatvorskih kazni koje je izrekao, uradio veoma značajan dio posla na procesuiranju počinilaca ove vrste krivičnih djela.
Oko 50% počinilaca krivičnih djela ponovili su krivično djelo, tj. ranije su osuđivani, a osim državljana Bosne i Hercegovine, neznatan broj osuđenih su državljani Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
Policija entiteta organizirana je u okviru Federalnog i kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova u Federaciji BiH i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Policija Brčko Distrikta BiH posebno je organizirana.
Narodna skupština Republike Srpske je u februaru 2008. godine donijela Odluku o usvajanju Strategije nadzora nad opojnim drogama u Republici Srpskoj.
Osim policijskih organa entiteta i policije Brčko Distrikta BiH, u okviru Ministarstva sigurnosti BiH uspostavljen je Odjel za suzbijanje zloupotrebe droga, te agencije koje se, između ostalog, bave i suzbijanjem nedozvoljenog prometa droge, i to: Državna agencija za istrage i zaštitu, Granična policija i Ured za saradnju s INTERPOL-om.
Kao samostalna agencija za prikupljanje obavještajno-sigurnosnih podataka na nivou države djeluje Obavještajno-sigurnosna agencija BiH.
Uloga pravosudnih organa u borbi protiv zloupotrebe droga je također značajna. Na nivou države osnovani su: Sud BiH i Tužilaštvo BiH. Nadležnost Tužilaštva BiH je otkrivanje i gonjenje izvršilaca krivičnih djela koja su propisana Krivičnim zakonom BiH, ali i krivičnih djela propisanih zakonima entiteta i Brčko Distrikta BiH kada mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu BiH, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu, ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice izvan teritorije entiteta ili Brčko Distrikta BiH.
Osim pravosudnih organa koji djeluju na državnom nivou, značajna je i uloga sudova i tužilaštava u entitetima i Brčko Distriktu BiH.
Ministarstvo sigurnosti BiH uspostavilo je bazu podataka kojom kontrolira regularnost i uvezene količine opojnih droga i prekursora, te bazu podataka o prijavama krivičnih djela i prekršaja u vezi sa zloupotrebom opojnih droga.
Odjel za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga Ministarstva sigurnosti BiH izradio je Prijedlog odluke o određivanju graničnih prijelaza preko kojih se mogu uvoziti i provoziti opojne droge. Prijedlog odluke usvojen je na 13. sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 7.6.2007., te je u "Službenom glasniku BiH", br. 58/07, 6. augusta 2007., objavljena Odluka o određivanju međunarodnih graničnih prijelaza za prekogranični promet tvari i biljaka iz tabele II, III i IV Popisa opojnih droga, psihotropnih tvari, biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursora. Odlukom je reduciran broj graničnih prijelaza na 14%.
Odjel za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga uputio je Prijedlog odluke o osnivanju Komisije za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga pri Vijeću ministara BiH, koji je usvojen na 15. sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 28.6.2007., te je u "Službenom glasniku BiH", br. 73/07, 1. oktobra 2007., objavljena Odluka o osnivanju i imenovanju članova Komisije za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga.
Principi za izradu strategije
- 1.Princip političke volje - aktivna borba protiv zloupotrebe opojnih droga predstavlja prioritetnu aktivnost institucija Bosne i Hercegovine;
- 2.Princip nediskriminacije i poštivanja sloboda i prava građana - aktivnostima na realizaciji Strategije za nadzor nad opojnim drogama zagarantirano je ostvarivanje svih ljudskih sloboda i prava građana u skladu sa Ustavom BiH, njenim zakonima, Ustavom Federacije BiH, Ustavom Republike Srpske, ustavima kantona, Statutom Brčko Distrikta BiH i međunarodnim pravnim standardima;
- 3.Princip integriranja rodne dimenzije - osigurati da sve mjere i aktivnosti proizašle iz Strategije za nadzor nad opojnim drogama budu izrađene i provođene u skladu sa specifičnim potrebama muškaraca i žena, u svakoj fazi i u svakom segmentu, kao i prikupljanje rodno osjetljivih statističkih podataka, kao i da sva radna i druga specijalizirana tijela u pravilu odražavaju ravnomjernu spolnu zastupljenost, kao i da svi materijali i dokumenti s ciljem provođenja Strategije za nadzor nad opojnim drogama budu izrađeni u duhu rodno osjetljivog jezika;
- 4.Princip legalnosti - poštivanje Ustava BiH i zakona BiH u ovoj oblasti kao i određenih odredbi međunarodnih sporazuma (međunarodnih pravnih instrumenata) čiji je Bosna i Hercegovina potpisnik;
- 5.Princip jedinstvene i globalne strategije - borba protiv zloupotrebe opojnih droga bazirana je na jedinstvenom i globalnom sagledavanju problema, u skladu s najboljom praksom EU, konceptima međunarodnih organizacija, te aktivnoj saradnji u pripremama za pridruživanje Evropskoj uniji i za osiguranje aktivne uloge BiH na međunarodnom nivou;
- 6.Princip profesionalizma - borba protiv zloupotrebe opojnih droga podrazumijeva kontinuirano profesionalno obučavanje, obrazovanje i usavršavanje stručnjaka, kao i primjenu iskustava najboljih praksi i savremenih dostignuća;
- 7.Princip poštivanja obaveza u provođenju Strategije za nadzor nad opojnim drogama - podrazumijeva nadzor nad provođenjem Strategije za nadzor nad opojnim drogama s utvrđivanjem institucija zaduženih za njeno provođenje s jasno definiranim obavezama, pokazateljima i planiranim rokovima u kojima se provodi nadzor nad provođenjem Strategije za nadzor nad opojnim drogama;
- 8.Princip kontinuiteta i progresivnosti - predstavlja nastavak sistemskih aktivnosti provedenih u borbi protiv zloupotrebe opojnih droga, koje su trajnog karaktera i afirmirat će sve pozitivne rezultate;
- 9.Princip povjerljivosti - lični podaci proistekli iz specifičnih aktivnosti neće se objavljivati, osim u slučajevima i pod uslovima opisanim Zakonom o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga;
- 10.Princip analize - periodično praćenje i ocjena uspješnosti realiziranih ciljeva i preduzetih mjera;
- 11.Učešće javnog i privatnog sektora i civilnog društva - aktivna saradnja javnog i privatnog sektora, civilnog društva, međunarodnih institucija i građana;
- 12.Princip dostupnosti - garantiranje dostupnosti programima, mjerama i uslugama obuhvaćenih Strategijom za nadzor nad opojnim drogama za sve građane u BiH, a naročito populacijama koje su u povećanom riziku za inficiranje;
- 13.Princip transparentnosti i otvorenosti Strategije za nadzor nad opojnim drogama - rezultati aktivnosti u borbi protiv zloupotrebe opojnih droga bit će dostupni javnosti.
Pravni okvir
Strategiju za nadzor nad opojnim drogama donosi Parlamentarna skupštine BiH, na prijedlog Vijeća ministara BiH. Predstavlja osnovu za djelovanje organa vlasti, ustanova, udruženja i drugih pravnih i fizičkih lica.
Međunarodne konvencije i dokumenti:
- -Konvencije Ujedinjenih naroda na kojima se bazira Strategija za nadzor nad opojnim drogama: Konvencija Ujedinjenih naroda o opojnim drogama iz 1961. godine, koja je izmijenjena i dopunjena Protokolom iz 1972. godine, Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971. godine i Konvencija protiv ilegalne trgovine opojnim drogama i psihotropnim supstancama iz 1988. godine.
- -Strategija Evropske unije za borbu protiv droga 2005.-2012. godine.
- -Konvencija UN-a o pravima djeteta obavezuje države potpisnice da djeci osiguraju zaštitu i brigu koja je neophodna za njihovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i obaveze njihovih roditelja, zakonskih staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete i s tim ciljem da preduzmu sve odgovarajuće zakonodavne i administrativne mjere. Obaveza država potpisnica odnosi se na preduzimanje svih odgovarajućih mjera, uključujući pravne, administrativne, socijalne i obrazovne, da zaštite djecu od nezakonite upotrebe narkotika i psihotropskih supstanci, kako je definirano odgovarajućim međunarodnim ugovorima i da spriječe korištenje djece u nezakonitoj proizvodnji i trgovini tim supstancama.
- -Politika zdravlja za sve SZO, revidirano izdanje iz 1999. godine, s kojom je usaglašena Strategija za nadzor nad opojnim drogama, naglašava da treba bitno smanjiti udio mladih uključenih u štetne oblike ponašanja, kao što su sredstva koja izazivaju ovisnost - duhan i alkohol.
- -Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala iz 2000. godine.
Zakonski okvir u Bosni i Hercegovini:
- -Ustav BiH, Ustavi Federacije BiH i Republike Srpske, ustavi kantona i Statut Brčko Distrikta BiH, gdje se pravo na zdravlje navodi na listi osnovnih ljudskih prava, a Bosna i Hercegovina, oba entiteta i Brčko Distrikt BiH obavezuju na osiguranje najvišeg nivoa međunarodnopriznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- -Zakon o sprečavanju i suzbijanju zloupotreba opojnih droga ("Službeni glasnik BiH", br. 8/06), koji je stupio na snagu 15. 2. 2006., uspostavlja obavezu izrade i usvajanja Strategije za nadzor nad opojnim drogama. Stupanjem na snagu ovog zakona prestale su važiti odredbe entitetskih zakona, koje uređuju pitanja razvrstavanja tvari i biljaka kao opojnih droga, svrhu i uslove dozvoljenog uzgoja biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i nadzor nad uzgojem biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga, te je utvrđena obaveza usklađivanja ostalih odredbi odgovarajućih zakona i propisa koji ostaju na snazi, s ovim zakonom. Do donošenja novih propisa za provođenje ovog zakona primjenjuju se propisi koji su doneseni na osnovu ranijih zakona, ukoliko nisu u suprotnosti s ovim zakonom. Što se tiče entitetskih propisa, u Republici Srpskoj primjenjuje se Zakon o proizvodnji i prometu opojnih droga ("Službeni glasnik RS", br. 110, od 20. 12. 2003.), dok se u Federaciji BiH primjenjuje Zakon o proizvodnji i prometu opojnih droga ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94). Ovo je bivši zakon SFRJ, "Službeni list SFRJ", br. 13/91, a Uredbom sa zakonskom snagom preuzet je kao zakon RBiH i kasnije kao zakon FBiH.
- -Krivični zakon BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06 i 55/06), krivični zakoni entiteta i Brčko Distrikta BiH usvojeni 2003. godine, njima se reguliraju pitanja koja se odnose na zloupotrebu droga i mjere koje se primjenjuju u pojedinim slučajevima.
- -Zakoni entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH kojima se uređuje oblast zdravstva, socijalne zaštite i obrazovanja.
Opći ciljevi Strategije za nadzor nad opojnim drogama
- 1.Jačanje svijesti kroz obrazovanje zajednice s ciljem primjene zdravih stilova života i očuvanja mentalnog zdravlja,
- 2.Suzbijanje i sprečavanje daljnjeg širenja zloupotrebe opojnih droga,
- 3.Sprečavanje razvoja bolesti ovisnosti, smrtnosti i narušavanja zdravlja zbog zloupotrebe opojnih droga,
- 4.Smanjenje šteta po zajednicu nastalih zbog zloupotrebe opojnih droga,
- 5.Smanjenje potražnje opojnih droga, prvenstveno kod mladih,
- 6.Jačanje institucionalnih kapaciteta i odgovornije uključivanje društva,
- 7.Unapređenje legislative i njene primjene,
- 8.Smanjenje ponude opojnih droga,
- 9.Formiranje nezavisnog multisektoralnog ureda za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga na nivou BiH.
Prevencija
Preventivni pristup može se realizirati kroz mjere i aktivnosti koje se primjenjuju kroz različite sisteme: sistem zdravstva i socijalne zaštite, sistem obrazovanja, pravosudni sistem, sistem informiranja itd. Treba uzeti u obzir posebne potrebe etničkih manjina s obzirom na moguće jezičke barijere i probleme pristupa zdravstvenim i socijalnim službama.
Prevencija u oblasti sistema zdravstva
Prema definiciji, prevencija je proaktivan proces koji se usmjerava ka građenju kapaciteta za očuvanje i unapređenje zdravlja i dobrobiti ljudi, uključujući i specifično identificirane pojedince i populacione grupe izložene visokom stepenu rizika. Ona podrazumijeva aktivan proces stvaranja uslova i individualnih/grupnih znanja i vještina koje promoviraju dobrobit i zdravlje ljudi. Velikim dijelom prevencija se usmjerava na ponašanje i stavove ciljne grupe, što ujedno uključuje motiviranje i poticanje ljudi da promijene svoj način života u željenom smjeru. Edukacija i informiranje igraju ključnu ulogu u tom procesu.Ismet Cerić, Nermana Mehić - Basara, Lilijana Oruč, Habiba Salihović, Zloupotreba psihoaktivnih supstanci i lijekova, Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2007.
Preventivne mjere kao rezultat imaju smanjenje potražnje opojnih droga kroz aktivnosti sprečavanja započinjanja korištenja droga, te sprečavanja da eksperimentalno korištenje postane redovno. Programi prevencije provode se u okviru mjera koje su usmjerene na smanjenje potražnje opojnih droga u koje se ubrajaju i mjere ranog interveniranja kod rizične upotrebe, te mjere osiguranja programa tretmana, rehabilitacije i društvene reintegracije.
Važno je naglasiti značaj ranog otkrivanja prvih simptoma bolesti ili poremećaja ponašanja koji su uzrokovani uzimanjem psihoaktivnih supstanci, a još nisu klinički vidljivi. U ovom smislu, osim edukacije, potrebno je ostvariti dobru saradnju svih institucija koje na bilo koji način imaju vezu s mladim ljudima.
Zdrava, stabilna porodica je dobra osnova za prevenciju svih rizičnih oblika ponašanja. Međutim, u preventivnim programima porodica se često zapostavlja, a needucirani roditelji propuste obratiti pažnju na sitne, teško uočljive znakove koji mogu na samom početku da upute da se s djetetom nešto dešava. To se pripisuje pubertetu, "nezrelosti" i sl., a pažnja se počne obraćati kad je već kasno. Stoga u prevenciji posebnu pažnju treba posvetiti radu s porodicom, u smislu podizanja svijesti o štetnosti zloupotrebe droga, uočavanju malih promjena u ponašanju djeteta i davanju uputstava koje usluge mogu dobiti i gdje, s ciljem ranog interveniranja. Rad s porodicom ne može biti samo dio prevencije u sektoru zdravstva, nego se paralelno proteže kroz više sektora (obrazovanje, socijalni sektor, sektor sigurnosti i dr.).
Koordinacija aktivnosti prevencije između različitih sektora (zdravstvenog, socijalnog, obrazovnog, sigurnosnog, nevladinog i dr.), kao i administrativnih nivoa (država, entitet, kanton, Brčko Distrikt BiH, te jedinica lokalne samouprave) od ključnog je značaja za provođenje Strategije za nadzor nad opojnim drogama, gdje treba jasno definirati ulogu svakog aktera, pri čemu vodeću ulogu imaju javno-zdravstvene institucije. U sistemu zdravstva, podsistem javnog zdravstva na svim nivoima odgovoran je za prevenciju zloupotrebe opojnih droga. Definiran protokol razmjene informacija unutar i između sektora također je od suštinskog značaja.
U skladu s konceptom unapređenja mentalnog zdravlja u zajednici, ključni značaj ima uspostavljanje novih i jačanje postojećih centara za mentalno zdravlje, centara za dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje na HIV, koji provode edukaciju, savjetovanje i provode druge aktivnosti u zajednici. Oni će sarađivati s timovima porodične medicine i centrima za liječenje ovisnika. Porodična medicina ima posebnu ulogu u motiviranju, savjetovanju, ranom otkrivanju rizika i daljnjoj pomoći. Sve usluge u oblasti zdravstva treba da budu otvorene i prijateljske za korisnike uz vođenje evidencije po usaglašenim indikatorima.
Prevencija u oblasti sistema socijalne zaštite
U sistemu socijalne zaštite okosnicu aktivnosti predstavljaju općinski centri socijalne zaštite preko kojih se provode aktivnosti definirane preventivnim programima fokusiranim na utvrđene osjetljive grupe i pojedince kod kojih su prisutni određeni faktori rizika. Dogovorenim sistemom razmjene informacija centri socijalne zaštite prosljeđuju informacije ostalim sektorima. U programima prevencije porodica, škola i lokalna zajednica imaju ključnu ulogu.
Poseban akcenat i pažnju treba posvetiti djeci bez roditeljskog staranja, đacima i studentima koji borave u đačkim domovima, studentskim domovima, pojedincima koji borave u zaštitnim kućama i usvojiteljskim/hraniteljskim porodicama, a kod kojih je izražena socijalna potreba i utvrđeni dodatni faktori rizika.
Prevencija u oblasti sistema obrazovanja
Obrazovni sistem raspolaže ogromnim mogućnostima pozitivnog uticaja na djecu i mlade u procesu odrastanja i formiranja stava, sticanja znanja i provođenja pozitivnih praksi vezanih za pitanja zloupotrebe opojnih droga.
Kroz ovaj sistem ostvaruje se saradnja s roditeljima i institucijama lokalne zajednice koji preuzimaju svoj dio odgovornosti za zaštitu djece i mladih. Ovaj sistem ostvaruje saradnju i sa sistemom zdravstva, socijalne zaštite kao i sa ostalim sistemima koji utiču na kvalitet života, ali i nevladinim organizacijama, te udruženjima građana i dr. Izuzetno je značajna saradnja institucija sistema obrazovanja sa institucijama javnog zdravstva uz čiju pomoć se osigurava provođenje različitih javno-zdravstvenih programa.
Problem smanjenja potražnje opojnih droga kroz sistem obrazovanja fokusira se na prevenciju korištenja, naročito među mladom populacijom. Ove aktivnosti uglavnom se provode u okviru redovnih nastavnih planova i programa gdje se u pojedinim nastavnim predmetima obrađuju različite teme o štetnosti zloupotrebe opojnih droga. Rad se uglavnom fokusira na edukaciju nastavnika, pedagoga i učenika. Edukaciju učenika provode nastavnici i pedagozi, ali i učenici koji su osposobljeni za vršnjačku edukaciju. Teme zloupotebe droga zastupljene su i na časovima odjeljenske zajednice. Škola je idealna sredina za afirmaciju zdravih životnih stilova koji su alternativa zloupotrebi opojnih droga. Uloga nastavnika kao uzora ponašanja izuzetno je značajna.
Vršnjačka edukacija je proces u kojem obučeni i motivirani mladi ljudi preduzimaju neformalne i organizirane obrazovne aktivnosti prema svojim vršnjacima, s ciljem produbljivanja njihovog znanja, promjene stavova, vjerovanja i umijeća, kako bi im omogućili da preuzmu odgovornost za svoje zdravlje i da ga počnu štititi. JZU "Kantonalni zavod za borbu protiv bolesti ovisnosti", Služba za prevenciju - Projekat Izgradnja sistema "Vršnjačka edukacija -Peer education" na prostoru ZDK-a
Obrazovanje se provodi u manjim grupama ili putem pojedinačnih kontakata, u raznim sredinama, u školi, na univerzitetu, na radnom mjestu, ili na mjestima gdje se mladi ljudi okupljaju.
U sistemu obrazovanja neophodno je promovirati zadržavanje i uključivanje u obrazovni sistem učenika koji podrazumijeva stručni rad s učenicima koji imaju problema s praćenjem toka nastavnoobrazovnog procesa te stoga predstavljaju visokorizičnu grupu. U dosadašnjoj praksi takvi učenici redovno su isključivani iz škola radi velikog broja izostanaka, disciplinskih mjera i negativnog uspjeha. Obavezivanje obrazovnih ustanova da organiziraju vannastavne aktivnosti i slobodno vrijeme na način koji promovira zdrave stilove života idu u prilog prevenciji zloupotrebe droga i infekcije HIV-om.
Prevencija u oblasti sistema sigurnosti
U sistem sigurnosti, osim represije, treba uključiti i sistem prevencije. S obzirom da maloljetničku delinkvenciju često karakterizira i korištenje droga, a da ova populacija nije u potpunosti obuhvaćena obrazovanjem i informiranjem, sistem sigurnosti u saradnji s drugim sistemima treba aktivno da se uključi u preventivni rad s ovom populacijom.
U obrazovnim i zdravstvenim sistemima treba provoditi vaspitne programe prevencije zloupotrebe opojnih droga.
Prevencija u okviru kaznenopopravnih institucija
Informiranje, edukacija i razgovori o štetnosti upotrebe opojnih droga i o HIV-u, te savjetovanja, trebalo bi osovlju u zatvorima da budu preferirajući edukativni oblici djelovanja na svijest ovisnika - zatvorenika, maloljetnika smještenog u KPI, kao i najraširenija metoda smanjenja štete u evropskim zatvorima.
Korištenje modernih obrazovnih metoda i vizuelnih pomagala dovest će do kvalitetnijeg razumijevanja problema, te će direktno uticati na poboljšanje saradnje između zatvorenika i osoblja u smislu smanjenja širenja zloupotrebe opojnih droga u zatvorima.
Uključivanje ovisnika u razradu, oblikovanje i distribuciju informativnih materijala od kritične je važnosti za poboljšanje pristupačnosti i dostupnosti tih materijala. Po sadržaju, ti materijali trebalo bi da govore o rizicima korištenja šprica i zajedničkog korištenja šprica i davati savjete kako da se smanje ti rizici.
Edukacija
Edukacija kroz sistem zdravstva
Edukacija u sistemu zdravstva predstavlja dio promotivnih i preventivnih aktivnosti koje se provode kroz sistem javno-zdravstvenih institucija kao liderskih institucija, koje definiraju program, aktere, te dinamiku aktivnosti u skladu s aktuelnom situacijom i potrebama.
Na osnovu stepena izloženosti riziku, potrebno je utvrditi ciljne grupe i pojedince. Cilj je uticati na smanjenje potražnje droga, gradeći svijest o štetnosti zloupotrebe opojnih droga, te na ponašanje i stavove pojedinca i zajednice.
Neophodno je reorganizirati i redefinirati program dodiplomske, postdiplomske i kontinuirane edukacije zdravstvenih radnika koji se odnosi na pitanja javno-zdravstvenih aspekata, promocije i prevencije kao i liječenja oboljelih od bolesti ovisnosti.
Edukacija u okviru sistema obrazovanja (formalno obrazovanje)
Kroz edukaciju u oblasti obrazovanja potrebno se fokusirati na smanjenje potražnje opojnih droga kroz prevenciju, prvenstveno među mladima, kroz sljedeće aktivnosti:
- -doedukacija nastavnog osoblja,
- -dopunu nastavnih planova i programa,
- -organiziranje javnih tribina, kreativnih radionica i raznih sportskih, kulturno-umjetničkih aktivnosti kao oblika prevencije,
- -educirati nastavnike, roditelje i učenike o potrebi i ulozi prisustva policajaca u civilu u najvećem broju škola i fakulteta,
- -aktivno uključivanje educiranih roditelja liječenih narkomana u edukaciju roditelja i nastavnika.
Edukacija svih drugih učesnika u suzbijanju zloupotrebe opojnih droga
Edukaciju treba provoditi u saradnji s institucijama obrazovnog sistema, te kroz javno-zdravstveni sistem u lokalnoj zajednici i na radnom mjestu. Ciljna grupa za edukaciju su svi koji rade profesionalno na informiranju ili podizanju svijesti javnosti te lica koja rade s populacijama u povećanom riziku ili ovisnicima. Posebu pažnju potrebno je obratiti na medijske, vjerske, sportske radnike, vaspitače, zdravstveni i nastavni kadar, poslodavce, vojnike i nosioce pravosudnih funkcija. Cilj koji se želi ostvariti je univerzalni, selektivni i indicirani pristup.
U sistemu socijalne zaštite neophodna je dodatna edukacija i specijalizacija stručnih radnika centara za socijalni rad kako bi mogli kompetentno učestvovati u provođenju programa prevencije i izvanbolničkog tretmana ovisnika iz domena socijalnog rada.
Edukacija policijskih službenika važan je segment u ukupnim nastojanjima podizanja svijesti u profesionalnom obavljanju poslova vezano za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga.
Liječenje ovisnika
Principi organizacije i provođenja liječenja
Princip teritorijalne organizacije
Liječenje je organizirano na nivou entiteta, kantona i Distrikta, a u skladu s postojećom mrežom ustanova, organizacijom zdravstvenog sistema i zdravstvene zaštite.
Princip decentralizacije
Ovaj princip omogućava jednaku dostupnost različitih programa liječenja, rehabilitacije i smanjenja štete na cijeloj teritoriji BiH. Lokalna zajednica, u skladu sa svojim potrebama, razvija mreže pomoći i tretmana ovisnicima i konzumentima u skladu s mjerama na državnom nivou.
Princip pristupa ovisnosti kao hroničnoj recidivirajućoj bolesti
Liječenje ovisnika provodi se prvenstveno organizirano unutar zdravstvenog sistema, a pojedine mjere liječenja i rehabilitacije mogu se provoditi i izvan zdravstvenog sistema. Pristup u načinu provođenja liječenja ovisnosti zasniva se na pristupu u liječenju identičnom drugim hroničnim nezaraznim bolestima.
Princip multidisciplinarnog pristupa tretmanu ovisnosti
Vodeći se multifaktorijalnom uzročnošću pojave zloupotrebe droga, u tretmanu ovisnosti nužan je multidisciplinaran pristup, radi sveobuhvatnog i što efikasnijeg liječenja, rehabilitacije i reintegracije liječenih ovisnika u društvo. U tretman su uključeni, zavisno od vrste i oblika tretmana, psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, ljekari porodične medicine i iz oblasti javnog zdravstva, više i srednje medicinsko osoblje, posebno obučeni radni terapeuti, okupacioni terapeuti, volonteri. Tretman će se provoditi multisektorijalno, a učešće u tretmanu imat će zdravstveni sistem, sistem socijalne zaštite, sistem obrazovanja, sistem pravosuđa sa zatvorskim, odnosno kaznenopopravnim jedinicama, nevladin sektor, vjerske zajednice, lokalna zajednica i dr.
Princip organizacije i provođenja liječenja
S obzirom da se radi o hroničnoj recidivirajućoj bolesti i multifaznom karakteru procesa liječenja, tretman ovisnosti obuhvata vanbolničko i bolničko liječenje, koje podrazumijeva postojanje mreže ustanova i usluga poput zavoda za borbu protiv bolesti ovisnosti (u daljnjem tekstu: zavodi), centri za mentalno zdravlje i centri za prevenciju bolesti ovisnosti (u daljem tekstu: centri). Liječenje uključuje i sektor javnog zdravstva, primarnu zdravstvenu zaštitu i druge zdravstvene službe, te zdravstvene jedinice u zatvorskim sistemima. Mjere rehabilitacije i reintegracije u društvo, te smanjenje štete mogu provoditi organizacije i udruženja nevladinog sektora, sektor socijalne zaštite, a u skladu s postojećim zakonima i propisima.
U klinikama ili psihijatrijskim odjeljenjima općih bolnica u gradovima treba osigurati odjele za detoksikaciju ovisnika (ili detoks centre), u kojima će ovisnici boraviti do šest sedmica. Ovi centri mogu biti organizaciono ili u sastavu ustanove bolničkog tipa ili u sastavu Zavoda za borbu protiv bolesti ovisnosti u skladu s propisima o organiziranju zdravstvenih ustanova entiteta, kantona ili Brčko Distrikta BiH.
Upotreba sredstava održavanja (supstitucije) u liječenju heroinske ovisnosti
Sredstva koja se primjenjuju u programima održavanja, odnosno terapiji supstitucije mogu biti opijatski agonisti (Metadon) ili agonist i antagonist (Buprenorphine). Bez obzira o kojem obliku da se radi, ovi lijekovi imaju ključnu ulogu u savremenom pristupu heroinskoj ovisnosti, ali u doktrini liječenja ovisnosti smatra se da samo Metadon ili bilo koji drugi opijatski agonist sam nije dovoljan da bi se značajnije promijenilo poremećeno ponašanje i već se primjenjuju u kombinaciji s određenim oblicima psihosocijalnog tretmana. Koriste se u tretmanu detoksikacije i održavanja.
Zbog kompleksnosti postupka tretmana ovisnika te vrlo diferentnog djelovanja sredstava održavanja i moguće zloupotrebe, način provođenja liječenja opijatskim agonistima kao posebni program, a u obliku posebnog propisa, treba propisati ministarstvo ili odjel koji je mjerodavan za zdravstvo.
Upotreba opijatskih antagonista u liječenju ovisnosti
Opijatski antagonisti (Naloxon, Naltrexon) koriste se u tretmanu ovisnosti o opijatima kao oblik averzivne terapije.
Opijatski antagonisti kratkog djelovanja Naloxon koriste se za dijagnostiku ovisnosti, tretman stanja akutne intoksikacije opijatima. Opijatski antagonisti dugog djelovanja Naltrexon koriste se u programu odvikavanja, a mogu se koristiti i za brzu i ultrabrzu detoksikaciju. Primjenjuju se u kombinaciji s određenim oblicima psihosocijalnog tretmana.
Liječenje u pritvorima i zatvorima
Za provođenje tretmana ovisnika o opojnim drogama u zatvorskom sistemu zatvorenicima je potrebno osigurati liječenje od ovisnosti po istim principima i uslovima koje je dostupno ovisnicima izvan zatvora, a što do sada nije bio slučaj. To podrazumijeva dovoljan broj stručnjaka te superviziju stručnjaka izvan zatvorskog sistema. Potrebno je osigurati smještajne kapacitete na posebnim "drug-free" odsjecima. Potrebno je zatvorske jedinice snabdjeti testovima za detekciju psihoaktivnih supstanci u tjelesnim tečnostima, a testiranje treba provoditi prema verificiranim protokolima. Osigurati zatvorenicima dostupnost dobrovoljnog povjerljivog savjetovanja, testiranja na hepatitis B i C, HIV i TBC i liječenja. Centri se moraju podstaknuti na participiranje u provođenju programa u zatvorskom sistemu s naglaskom na pružanje usluga i pomoć u organizaciji postepenog prihvata za zatvorenike ovisnike o opojnim drogama. Potrebno je umrežiti zatvorski sistem s institucijama koje vode registar ovisnika.
Tretman zatvorenika, ovisnika o opojnim drogama, provodi se na osnovu odluke suda (izrečena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti), prema utvrđenoj dijagnozi.
Omogućiti nastavak tretmana započetog na slobodi i uključivanje u tretman ovisnika s mogućnošću otvaranja posebnih odjeljenja pri zatvorskim jedinicama.
Minimalni standard za smanjenje štete u zatvorskim uslovima su supstitucioni, socioterapijski programi i podjela kondoma.
Posebna kategorija lica u zatvorskom sistemu su pritvorenici. Osim pružanja zdravstvene zaštite, za vrijeme izvršavanja mjere pritvora provodi se detoksikacija primjenom metadonske terapije, te mjere za smanjenje štete.
Organizacija liječenja ovisnika u zatvorima i pritvorima je u nadležnosti ministarstva pravde, u saradnji s ministarstvom nadležnim za zdravstvo.
Uloga zavoda/centara
Zavodi/centri treba da pruže različite oblike pomoći ovisnicima u skladu s potrebama stanovništva na određenom području:
- -planiranje i provođenje liječenja - u provođenju izvanbolničkog liječenja ovisnika zavodi/centri su mjesto prvog kontakta ovisnika sa stručnjacima iz oblasti bolesti ovisnosti, a koji provode dijagnostiku i u skladu s kliničkom slikom predlažu daljnji tretman. Liječenje ovisnika provodi se u saradnji s timovima porodične medicine, ali i sa specijaliziranim bolničkim programima te drugim subjektima iz zdravstvenog i ostalih sektora;
- -neposredno unapređenje i provođenje niza edukativnih aktivnosti;
- -zavodi/centri obavljaju superviziju provođenja farmakoterapije opijatskim agonistima i antagonistima na svom području;
- -zavodi/centri obavljaju poslove sudskih vještačenja na zahtjev nadležnog suda;
- -zavodi/centri pružaju stručnu pomoć u organizaciji i provođenju tretmana ovisnika u kaznenim ustanovama;
- -zavodi/centri daju savjete i pružaju podršku članovima porodice;
- -zavodi/centri imaju razvijen informativni sistem s bazom podataka za svakog pacijenta;
- -zavodi/centri ostvaruju saradnju s drugim akterima na polju prevencije i tretmana bolesti ovisnosti. Koordiniraju s ministarstvom nadležnim za zdravstvo i drugim ministarstvima radi što boljeg korištenja postojećih resursa.
Uloga psihijatrijskih ustanova
U kliničkim centrima ili općim bolnicama u većim gradovima treba osigurati uslove za detoksikaciju ovisnika, uz prosječan boravak od mjesec dana. Osigurati smještajne kapacitete za liječenje najtežih ovisnika, koje ne bi bilo orijentirano na detoksikaciju već na stabilizaciju stanja, a u koji bi se upućivali ovisnici u kriznim stanjima nakon pokušaja suicida ili predoziranja, ili u slučajevima postojanja drugog psihijatrijskog poremećaja ili bolesti radi određivanja farmakoterapije. Osigurati smještajne kapacitete u kojima bi se provodio specijalizirani bolnički program za maloljetne ovisnike.
Programi socijalne zaštite
U sistemu socijalne zaštite potrebno je osigurati raznovrsne programe namijenjene resocijalizaciji i društvenoj reintegraciji maloljetnika i odraslih s problemima ovisnosti te programe osnaživanja porodice, prilagođene potrebama pojedinca. Spomenute programe treba provoditi s drugim učesnicima na lokalnom nivou, prioritetno vodeći računa o zaštiti ljudskih prava i prava djece i maloljetnih lica.
Sistem socijalne zaštite obavezan je osigurati:
- -učešće u provođenju programa odvikavanja od ovisnosti, posebno za maloljetna lica,
- -adekvatne uslove posttretmanskog prihvata za maloljetna i odrasla lica povratnike s izdržavanja zatvorske kazne te za povratnike iz odgojnih ustanova nakon završetka odgojne mjere,
- -uspostavu programa za rad na terenu s ovisnicima uz pomoć posebno educiranih stručnih radnika,
- -pronalaženje načina za stimuliranje zapošljavanja bivših ovisnika u saradnji s drugim relevantnim institucijama,
- -adekvatnu podršku uloge civilnog društva i članova porodice u pružanju podrške ovisnicima u postupku resocijalizacije i njihove reintegracije i
- -posebne programe resocijalizacije i društvene reintegracije maloljetnih lica ovisnika.
U sistemu socijalnih ustanova potrebno je planirati formiranje malih prihvatnih jedinica za lica koja su završila tretman u zdravstvenoj ustanovi, najprije onih koji se ne mogu iz različitih razloga vratiti u vlastitu porodicu, kako bi se olakšala njihova resocijalizacija u zajednicu. Isto treba da se odnosi na lica koja su zbog svoje ovisnosti bila u zatvoru. Prihvatilišta bi, osim prvobitne zaštite i prihvata, osiguravala i psihosocijalne i savjetodavne usluge korisnicima.
Kada se radi o roditeljima s problemima ovisnosti, bilo da se radi o njihovom odlasku na liječenje ili tokom izdržavanja zatvorske kazne, značajan doprinos osiguravaju stručni radnici centra za socijalni rad u preduzimanju mjera zaštite maloljetne djece.
Referentni centri za bolesti ovisnosti
Radi primjene i praćenja jedinstvene doktrine i metodologije te unapređenja stanja u oblasti praćenja, prevencije, dijagnostike, liječenja ovisnosti i rehabilitacije ovisnika, potrebno je osigurati postojanje referentnih centara ministarstava nadležnih za pitanje zdravstva. Do tada nosilac navedenih aktivnosti bit će radna grupa, koju imenuju ministarstva nadležna za pitanje zdravstva. Referentni centri radili bi u koordinaciji s državnim tijelom za droge, provodili njegove odluke, programe i planove aktivnosti, razmjenu podataka u skladu s važećim propisima i konvencijama.
Programi smanjenja štete
Za lica koja injektiraju droge ili su pak u riziku da ih počnu injektirati ove intervencije uključuju: rad na terenu u zajednici (community outreach), promjenu ponašanja, snadbijevanje sterilnom opremom za injektiranje, te sigurno otklanjanje iste nakon upotrebe, liječenje ovisnosti, a posebno tretman supstitucije s opioidima, dobrovoljno, povjerljivo savjetovanje i testiranje, sprečavanje prenošenja uzročnika oboljenja seksualnim putem između lica koja injektiraju droge i njihovih partnera/ki, uključujući djeljenje kondoma, sprečavanje širenja i liječenje seksualno prenosivih infekcija, liječenje i njega lica koja žive s HIV/AIDS-om, uključujući antiretroviralnu terapiju i liječenje koinfekcija kao tuberkuloze ili hepatitisa, vakcinacija protiv hepatitisa B, reforma politike i legislative i podizanja znanja i svijesti u općoj populaciji da bi stvorili okruženje koje daje podršku programima smanjenja štete, te uklanjanju stigme i diskriminacije.
Kod lica koja injektiraju droge u principu se primjenjuju dva tipa djelovanja iz široke lepeze mjera za smanjenje štete, a to su: već pomenuta supstitucija sa opijatskim agonistima, a drugi pravac djelovanja su programi zamjene igala, šprica i opreme za injektiranje.
Drugi program - promocija sigurnijeg seksualnog ponašanja i upotreba kondoma - nije karakterističan samo za ovisnike.
Programi zamjene igala, šprica i ostale opreme za pripremu i injektiranje
Ove programe treba provoditi osoblje koje je educirano iz oblasti ovisnosti od psihoaktivnih supstanci, naročito o štetnim posljedicama konzumiranja supstanci i ovisnosti te o infekcijama virusima hepatitisa B, C i HIV-om. Istovremeno bi se provodile aktivnosti savjetovanja, informiranja i obuke ovisnika o štetnim posljedicama uzimanja droga i sigurnijim načinima upotrebe droga, a naročito za žensku populaciju i trudnice o efektima i opasnostima konzumiranja droga u trudnoći i rizičnom ponašanju.
Ministarstva nadležna za zdravstvo u entitetima, kantonima i Brčko Distriktu BiH, u skladu sa svojim mogućnostima, određuju sastav kompleta za programe zamjene igala, šprica i ostale opreme za pripremu i injektiranje i načine za sigurno uklanjanje korištenih. Zdravstvene institucije, nevladine organizacije ili udruženja uključena u ove programe moraju biti potvrđeni (certificirani) od strane ministarstava nadležnih za zdravstvo i sigurnost. Ova ministarstva će propisom odrediti izgled dozvole (certifikata) za učešće u pomenutom programu, načine kontrole provođenja i druga pitanja značajna za ovaj program. Dozvole (certifikate) za pojedince koji će provoditi ovaj program tokom rada na terenu izdaje nadležno ministarstvo za oblast sigurnosti.
Rad na terenu
Rad na terenu omogućava da se pomoć i usluge nude na mjestima gdje lica koja upotrebljavaju nedozvoljene droge borave ili na mjestima gdje oni injektiraju droge, a provode ih zdravstvene i socijalne institucije, nevladine organizacije, vjerske institucije i udruženja građana.
Programi rehabilitacije ovisnika
Ove programe provode zdravstvene institucije, socijalni sektor, nevladin sektor i pravosudne institucije (zatvorske jedinice).
U oblasti rehabilitacije ovisnika utvrđeni su sljedeći prioriteti:
- a)Razvijanje tehnika motivacije za pristupanje terapijskim zajednicama i centrima za rehabilitaciju,
- b)Otvaranje centara za rehabilitaciju i terapijskih zajednica u lokalnoj zajednici, zatvorskim jedinicama, odgojnim domovima i sl. kao stručnog oblika rada sa stabilnim apstinentima i njihovim porodicama, uz konstantnu edukaciju i specijalizaciju stručnih radnika koji realiziraju programe i
- c)Osnivanje udruženja ovisnika, udruženja roditelja i drugih članova porodica s ciljem samopomoći i uzajamne pomoći.
Terapijske zajednice i centri za rehabilitaciju ovisnika
Terapijske zajednice mogu se organizirati u sistemu socijalne zaštite i pravosuđa, a mogu raditi i kao autonomne ustanove za odvikavanje i rehabilitaciju ovisnika u sistemu vjerskih i nevladinih organizacija i udruženja, privatnog sektora, u skladu sa zakonskim propisima iz te oblasti.
Prioritetno bi bilo osigurati dva programa, koji bi omogućavali školovanje i osposobljavanje za posao maloljetnih i mlađih ovisnika.
Prihvatanje terapijske zajednice i bilo kojeg terapijskog ili rehabilitacionog programa u mrežu brige o ovisnicima mora prethodno stručno verificirati i odobriti Ured za droge BiH uz prethodnu saglasnost nadležnih entitetskih ministarstava.
Stručni nadzor nad radom u terapijskim zajednicama i provođenjem programa rehabilitacije i resocijalizacije treba da provode nadležna entitetska ministarstva.
Resocijalizacija ovisnika i društvena integracija
U oblasti resocijalizacije ovisnika utvrđeni su sljedeći prioriteti:
- a)pružanje pomoći u završavanju osnovnog i srednjeg obrazovanja ili prekvalifikaciji zanimanja,
- b)podsticanje programa zapošljavanja i samozapošljavanja ovisnika koji su završili programe rehabilitacije u terapijskim zajednicama, zatvorskim jedinicama, odgojnim domovima i slično ili su na terapiji održavanja,
- c)ponovno uključivanje u društvo grupa ovisnika koji ne mogu ili ne žele prestati s uzimanjem droga, osigurati primjerene prostorije, odnosno utočišta i
- d)osnivanje mreže institucija za podršku ovisnicima u resocijalizaciji. Povezivanje i saradnja svih nadležnih subjekata koji su uključeni u proces resocijalizacije ovisnika (centri za socijalni rad, terapijske zajednice, zdravstvene i obrazovne institucije, zavodi za zapošljavanje, udruženja i sl.).
Civilno društvo
Budući da se radi o širem društvenom pitanju, u njegovom rješavanju neophodno je osigurati učešće organizacija civilnog društva, privatnog sektora i volontera u svim fazama izrade, prihvaćanja, provođenja zakonskih rješenja i strateških dokumenata na svim nivoima, kao i provođenju zacrtanih programskih aktivnosti.
Razvijanjem oblika institucionalnog i vaninstitucionalnog komuniciranja i povezivanja između ovih subjekata pridonijet će se jačanju partnerskih odnosa i usklađivanju njihovih aktivnosti na provođenju programa pružanja pomoći ovisnicima o drogama i njihovim porodicama kao i razvoju konkurentnog mješovitog sistema pružanja usluga.
Mjere za smanjenje ponude opojnih droga na ilegalnom tržištu
Mjere policijskih organa za sprečavanje i smanjenje ponude opojnih droga na ilegalnom tržištu u Bosni i Hercegovini
S ciljem efikasnijeg sprečavanja i suzbijanja ilegalne proizvodnje i prometa opojnih droga, psihotropnih supstanci, posebno sintetičkih droga i stimulansa na bazi amfetamina, policijski organi u istragama zajedno s drugim organima u skladu sa zakonom preduzimat će sljedeće mjere i aktivnosti:
- 1.Globalno jačanje kapaciteta istražnih službi za borbu protiv zloupotrebe droga i širenja ilegalnog tržišta droga
- a)Edukacija kadrova uključenih u provođenje zakona:
- -Organizaciju bazičnih, osnovnih kurseva za uniformisanu policiju o temi poznavanja ilegalnog tržišta i načina zloupotrebe opojnih droga;
- -Aktivnu saradnju s policijama zemalja iz okruženja i INTERPOL-a, uključujući i razmjenu podataka iz sudskih dosjea, u istragama ove vrste krivičnih djela;
- -Uključivanje policijskih kadrova u međunarodne projekte borbe protiv zloupotrebe opojnih droga;
- -Razmjenu iskustava i upoznavanje s dostignućima za efikasniju borbu protiv zloupotrebe opojnih droga sa zemljama iz okruženja i EU;
- -Kontinuirano provoditi pojačane mjere unutrašnje discipline u skladu s profesionalnim standardima, s ciljem sprečavanja slučajeva pojave vrbovanja policijskih službenika u kriminalne mreže trgovine drogom;
- -Inovirati obrazovne programe za edukaciju kadrova koji se pripremaju i uključuju u provođenje zakona, u smislu savremene metodike i tehnike rada rasvjetljavanja krivičnih djela zloupotrebe opojnih droga (posebne istražne radnje);
- -Adekvatno tehničko opremanje i obučavanje policijskog kadra angažiranog na sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga.
- -
- b)Prevencija kriminala i mjere međuministarske koordinacije
- a)
Radi unapređivanja sigurnosti zajednice i jeftinijeg pristupa problemu kriminala, policijski organi provest će sljedeće aktivnosti:
U saradnji s obrazovnim i zdravstvenim sistemom, provoditi programe prevencije zloupotrebe opojnih droga s ciljem podizanja svijesti i razvoja odbrambenih mehanizama koji će kod najvećeg dijela mladih izazivati otpor zloupotrebi - "uživanju" droge, time i odbacivanje subkulture narkomana.
Ova potreba strateškog zaokreta, opredjeljenju iznalaženja i izradi programa vaspitne prevencije, osim globalnog jačanja kapaciteta represivnih snaga za sprečavanje ponude droga, leži u činjenici da je strateško opredjeljenje u proteklom periodu bilo mobilizacija pomenutih snaga na represivni metod rješenja problema narkomanije, sprečavanjem i zabranom ponude opojnih droga na ilegalnom tržištu, čime se nije postigao željeni cilj ograničavanja pojave širenja ovisnosti - narkomanije.
Naprotiv, kažnjavanje, krivični i prekršajni progon nosilaca pojave ovisnosti kao da pothranjuje ovisnost, a broj njihovih pristalica enormno se povećava, s njim rastu socijalni problemi, kriminal i troškovi - novčana sredstva koja se troše na represivne snage, bez ekvivalentnih efekata.
Ostvarivanje postavljenog cilja - razvijanje svijesti o kvalitetu zdravog načina života bez droga programima vaspitne prevencije opravdalo bi hipotezu da smanjenje potražnje za drogom smanjuje i ponudu - tržišna zakonitost, a ne discipliniranjem svijesti nepoželjnih ovisnika.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, zabrinuto zbog širenja ovisnosti, drugim riječima, zbog pogoršanja sigurnosnih prilika, iako na tom planu ima povećanu efikasnost krivičnog i prekršajnog progona, smatra da je nužna promjena strateškog pristupa problemu narkomanije kao problemu vaspitanja.
Zbog toga, kao podršku svojim naporima traži veći angažman i mobilizaciju vladinih organa na jačanju vaspitne uloge škole, uspostavljanjem školskog programa smanjenja potražnje droga, u smislu formiranja pravilnih stavova mladih o problemu narkotika i kriminalu koji ga prati kao i usvajanju i primjeni zdravih i sigurnih oblika ponašanja.
- 2.Jačanje institucionalnog okvira u borbi protiv zloupotrebe opojnih droga
- -Jačanje institucionalnih kapaciteta u BiH kroz poboljšanje pravnih rješenja u Krivičnom zakonu BiH, Zakonu BiH o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera i Zakonu o krivičnom postupku BiH, također poboljšanje pravnih rješenja u entitetskim zakonima koja tretiraju ovu oblast.
- -Nadležni inspekcijski organi vršit će redovnu, najmanje jedanput godišnje, inspekcijsku kontrolu pravnih i fizičkih lica koja se bave trgovinom, uključujući uvoz, izvoz, provoz, raspodjelu i proizvodnju prekursora i kontroliranih opojnih droga s Liste.
- -U saradnji s tužilaštvima u BiH, Ministarstvom pravde BiH i Ministarstvom sigurnosti BiH izradit će se kvalitetnije procesne procedure, podzakonski akti, koji će doprinijeti prevenciji zloupotrebe opojnih droga i ekonomičnosti krivičnog postupka.
- -Aktivno će se participirati u programskim aktivnostima drugih organa i organizacija, koji traže saradnju s policijom na tom planu.
- -Jačanje međuministarske saradnje u borbi protiv zloupotrebe opojnih droga, donošenjem programa drugih ministarstava, doprinosi i podjeli odgovornosti za pomenuti problem i razvijanju alternativa policijskim aktivnostima, iako i dalje treba jačati službe za provođenje zakona.
- -