Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine
PREDMET KAHRIMAN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (Aplikacija br. 4867/16)
ČETVRTI ODJEL
PREDMET KAHRIMAN protiv BOSNE I HERCEGOVINE
(Aplikacija br. 4867/16)
PRESUDA
STRASBOURG
17.10.2017.
Ova presuda je konačna, ali su u njoj moguće redakcijske izmjene.
U predmetu Kahriman protiv Bosne i Hercegovine,
Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao odbor u sljedećem sastavu:
Carlo Ranzoni, predsjednik,
Faris Vehabović,
Péter Paczolay, sudije,
i Andrea Tamietti, zamjenik registrara Odjela,
nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost 26.9.2017. godine,
donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:
POSTUPAK
- 1.Postupak u ovom predmetu pokrenut je na osnovu aplikacije protiv Bosne i Hercegovine (br. 4867/16) koju je prema članu 34. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Konvencija") Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine gosp. Junuz Kahriman ("aplikant") dana 8.1.2016. godine.
- 2.Aplikanta je zastupao M. Maksimović, advokat iz Bijeljine. Vladu Bosne i Hercegovine ("vlada") zastupala je zamjenica agenta, gđa S. Malešić.
- 3.Dana 16.12.2016. godine pritužba u pogledu dužine postupka dostavljena je vladi, dok je preostali dio aplikacije proglašen nedopuštenim prema pravilu 54. stav 3. Pravila Suda.
ČINJENICE
OKOLNOSTI SLUČAJA
- 4.Aplikant je rođen 1935. godine, a živi u Sjedinjenim Američkim Državama.
- 5.Dana 18.8.2003. godine aplikant je pokrenuo parnični postupak protiv privatnih lica u vezi s određenim ugovorima. Dana 6.6.2007. godine prvostepeni sud u Bijeljini donio je presudu. Dana 10.6.2009. godine Okružni sud u Bijeljini poništio je prvostepenu presudu i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak. Dana 19.5.2011. godine prvostepeni sud u Bijeljini donio je novu presudu. Tu presudu preinačio je Okružni sud u Bijeljini dana 23.9.2011., te Vrhovni sud Republike Srpske dana 16.8.2012. godine.
- 6.Aplikant je podnio apelaciju Ustavnom sudu tvrdeći da je navedeni postupak predugo trajao i zahtijevajući finansijsko obeštećenje. Dana 17.6.2015. godine Ustavni sud BiH utvrdio je povredu aplikantovog prava na suđenje u razumnom roku. Taj sud nije dosudio nikakvu odštetu.
PRAVO
I. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAV 1. KONVENCIJE
- 7.Aplikant se žalio da je dužina postupka bila nespojiva sa zahtjevom sadržanim u članu 6. stav 1. Konvencije koji se odnosi na "razuman rok", a koji glasi:
"Prilikom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama... svako ima pravo na...suđenje u razumnom roku....pred...sudom..."
A. Dopuštenost
- 8.Vlada je navela da aplikant više ne može tvrditi da je "žrtva" u smislu člana 34. Konvencije budući da je Ustavni sud priznao navedenu povredu (vidjeti tačku 6. ove presude).
- 9.Prema dobro utvrđenoj praksi u predmetima koji se odnose na dužinu postupka, donošenje odluke ili mjere povoljne za aplikanta u načelu nije dovoljno da ga liši statusa "žrtve" osim ako su domaći organi vlasti priznali povredu, bilo izričito ili u suštini, a potom pružili obeštećenje za tu povredu (vidjeti načela utvrđena u presudi Cocchiarella protiv Italije [VV], br. 64886/01, tačke 69.-98., ESLJP 2006-V). Da je aplikant propustio zatražiti obeštećenje pred Ustavnim sudom, priznanje povrede bi, samo po sebi, predstavljalo primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu u smislu člana 34. Konvencije (vidjeti, analogno, Lukić protiv Bosne i Hercegovine (odl.), br. 34379/03, 18.11.2008.). Međutim, budući da je aplikant zatražio obeštećenje zbog povrede zahtjeva o "razumnom roku" (vidjeti tačku 6. ove presude), a Ustavni sud ipak nije dosudio bilo kakvu odštetu, aplikant i dalje može tvrditi da je "žrtva" (vidjeti, mutatis mutandis, Kudić protiv Bosne i Hercegovine, br. 28971/05, tačka 18., 9.12.2008.). Prema tome, prigovor vlade o gubitku statusa žrtve mora se odbiti.
- 10.Sud zapaža da aplikacija nije očigledno neosnovana u smislu člana 35. stav 3.(a) Konvencije. Sud nadalje zapaža da ona nije nedopuštena ni po bilo kojem drugom osnovu. Stoga se mora proglasiti dopuštenom.
B. Meritum
- 11.Period koji je potrebno razmatrati počeo je 18.8.2003. godine kada je aplikant pokrenuo parnični postupak o kojem je riječ, a završio 16.8.2012. godine kada je Vrhovni sud Republike Srpske donio svoju konačnu presudu. Taj period je, dakle, trajao oko devet godina na tri nivoa nadležnosti.
- 12.Sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta, u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje aplikanta i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za aplikanta bilo dovedeno u pitanje (vidjeti, među brojnim drugim izvorima, Frydlender protiv Francuske [VV], br. 30979/96, tačka 43., ESLJP 2000-VII).
- 13.Sud je često nalazio povredu člana 6. stav 1. Konvencije u predmetima koji su pokretali pitanja slična onima koja pokreće predmetni slučaj (vidjeti Frydlender, citiran gore).
- 14.Nakon što je pregledao sve materijale koji su mu podneseni, Sud smatra da vlada nije iznijela bilo kakve činjenice ili argumente koji bi ga mogli ubijediti da donese drugačiji zaključak u ovom predmetu. S obzirom na praksu Suda u vezi s predmetnim pitanjem, Sud smatra da je u ovom slučaju postupak trajao predugo i nije ispunio zahtjev koji se odnosi na "razuman rok".
Prema tome, došlo je do povrede člana 6. stav 1.
II. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE
- 15.Članom 41. Konvencije propisuje se:
"Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te ako zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućava samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani."
- 16.Aplikant nije podnio zahtjev za pravičnu naknadu. Stoga Sud smatra da nema potrebe da mu dosudi bilo koji iznos po tom osnovu.
IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO
- 1.Proglašava aplikaciju dopuštenom;
- 2.Utvrđuje da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Konvencije.
Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi 17.10.2017. godine, u skladu s pravilom 77. st. 2. i 3 Pravila Suda.
Andrea Tamietti
zamjenik registrara
Carlo Ranzoni
predsjednik