Aktio

KONKURENCIJSKO VIJEĆE BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav (2) i člana 49. stav (1) tačka a), a u vezi s članom 4. stav (1) tač. a), b), c), d) i e) i članom 10. stav (2) tač. a), b), c) i d) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09), te člana 105. Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16), u postupku pokrenutom po Zahtjevu za pokretanje postupka Udruženja korisnika kredita "Švicarac", ul. Kulina bana 10, Bugojno, protiv privrednog subjekta Addiko Bank d.d. Sarajevo, ul. Trg solidarnosti br.12, Sarajevo, privrednog subjekta Addiko Bank a.d. Banja Luka, Aleja sv. Save br. 13, Banja Luka i Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Zmaja od Bosne 47, Banja Luka i Agencije za bankarstvo Republike Srpske, Vase Pelagića 11a, Banja Luka, radi utvrđivanja postojanja zabranjenog konkurencijskog djelovanja, na 24. (dvadesetčetvrtoj) sjednici održanoj 04.04.2018. godine, je donijelo

RJEŠENJE

  • 1.
    Odbija se Zahtjev Udruženja korisnika kredita "Švicarac", podnesen protiv privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, radi utvrđivanja postojanja zabranjenih konkurencijskih djelovanja, iz člana 10. stav (2) tač. a), b), c) i d) Zakona o konkurenciji, kao neosnovan.
  • 2.
    Odbija se Zahtjev Udruženja korisnika kredita "Švicarac", podnesen protiv privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, radi utvrđivanja postojanja zabranjenih konkurencijskih djelovanja, iz člana 4. stav (1) tač. a), b), c), d) i e) Zakona o konkurenciji, kao neosnovan.
  • 3.
    Odbija se Zahtjev Udruženja korisnika kredita "Švicarac", podnesen protiv privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo, Addiko Bank a.d. Banja Luka, Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine i Agencije za bankarstvo Republike Srpske, radi utvrđivanja zabranjenih konkurencijskih djelovanja, iz člana 4. stav (1) tač. a), b), c), d) i e), kao neosnovan.
  • 4.
    Izriče se novčana kazna privrednom subjektu Addiko Bank d.d. Sarajevo, radi neosiguravanja potrebnih informacija u okviru datog roka, a u vezi sa članom 49. stav (1) pod a) Zakona o konkurenciji, u visini od 13.100, 10 KM (slovima: trinaesthiljadajednustotinu i 10/100), koju je isti dužan platiti u roku od 8 (osam) dana od dana prijema ovog Rješenja.
  • 5.
    Nalaže se Udruženju korisnika kredita "Švicarac" da nadoknadi troškove postupka privrednim subjektima Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, u ukupnom iznosu od 2.937,87 (dvijehiljadedevetstotinatridestsedam i 87/100) KM, u roku od 8 (osam) dana od dana prijema ovog Rješenja.
  • 6.
    Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Obrazloženje

Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Konkurencijsko vijeće) je, dana 06. januara 2017. godine pod brojem: UP-02-26-3-002-1/17, zaprimilo Zahtjev za pokretanje postupka (u daljem tekstu: Zahtjev), podnesen od Udruženja korisnika kredita "Švicarac", ul. Kulina bana br. 10., 70 230 Bugojno (u daljem tekstu: Podnosilac zahtjeva ili Udruženje KK "Švicarac") podneskom od 04.01.2017. godine, u daljoj korespodenciji sa Konkurencijskim vijećem zastupan po punomoćniku Kerimu Karabdiću advokatu iz Sarajeva, protiv privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo, Trg solidarnosti br. 12., 71 000 Sarajevo (u daljem tekstu: Addiko Bank d.d. Sarajevo ili banka kreditor) i Addiko Bank a.d. Banja Luka, Aleja Svetog Save br. 13., 78 000 Banja Luka (u daljem tekstu: Addiko Bank a.d. Banja Luka ili banka kreditor), radi utvrđivanja postojanja zabranjenih konkurencijskih djelovanja od strane navedenih privrednih subjekata, u smislu Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09).

Nakon uvida u podneseni Zahtjev, utvrđeno je da je isti nije preciziran i da je nepotpun, te da nije uplaćena administrativna taksa, nakon čega je Podnosiocu zahtjeva, dana 01.02.2017. godine pod brojem: UP: 02-26-3-002-27/17, upućen akt kojim se traži dopuna i preciziranje podnesenog Zahtjeva.

Podneskom Podnosioca zahtjeva od dana 10.02.2017. godine, zaprimljenim pod brojem: UP-02-26-3-002-3/17 istog dana i podneskom od 13.02.2017. godine, zaprimljnim istog dana pod brojem: UP-02-26-3-002-4/17, dostavljen je određen dio dokumentacije, međutim kako i dalje nije udovoljeno prethodnom Zahtjevu za preciziranjem i dopunom upućenom od strane Konkurencijskog vijeća, nakon zaprimanja podneska Podnosioca zahtjeva od 21.02.2017. godine, zaprimljenim pod brojem: UP-02-26-3-002-5/17 dana 22.02.2017. godine, upućeni su dodatni Zahtjevi za dopunom i preciziranjem, i to aktom broj: UP - 02-26-3-002-6/17 od dana 22.02.2017. godine i aktom broj: UP - 02-26-3-002-8/17 od dana 11.04.2017. godine.

Podnosilac zahtjeva je dostavio podneske dana 02.03.2017. godine i dana 19.04.2017. godine (zaprimljene pod brojem: UP - 02-26-3-002-7/17 dana 02.03.2017. godine i pod brojem: UP - 02-26-3-002-9/17 dana 19.04.2018. godine), a kojima je preciziran podneseni Zahtjev.

Konkurencijsko vijeće je, naknadno, dana 18.07.2017. godine pod brojem: UP - 02-26-3-002-10/17 zaprimilo podnesak Podnosioca zahtjeva od 18.07.2017. godine, kojim je postavljen Zahtjev za proširenjem postupka i to protiv Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Zmaja od Bosne br. 47., 71 000 Sarajevo (u daljem tekstu: Agencija za bankarstvo FBiH) i Agencije za bankarsvo Republike Srpske, Vase Pelagića br. 11a., 78 000 Banja Luka (u daljem tekstu: Agencija za bankarstvo RS). Imajući u vidu da predmetni Zahtjev za proširenjem nije bio precizan, u smislu koje odredbe člana 4. Zakona o konkurenciji su prekršene, niti kojim radnjama činjenja, odnosno nečinjenja su izvršene povrede istog, Konkurencijsko vijeće je dana 26.07.2017. godine pod brojem: UP – 02-26-3-002-11/17 zatražilo pojašnjenje od Podnosioca zahtjeva u vezi traženog proširenja.

Dana 07.08.2017. godine, zaprimljen pod brojem: UP – 02-26-3-002-12/17, Podnosilac zahtjeva je dostavio podnesak od dana 07.08.2017. godine, kojim su iskazane dodatne informacije na okolnosti koje odredbe Zakona o konkurenciji su od strane Agencije za bankarstvo FBiH i Agencije za bankarsvo RS prekršene.

Dana 18.09.2017. godine, pod brojem: UP – 02-26-3-002-13/17, Konkurencijsko vijeće je Podnosiocu zahtjeva izdalo Potvrdu o prijemu kompletnog i urednog zahtjeva.

Podnesenim Zahtjevom, Podnosilac zahtjeva smatra da su privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka izvršili povredu Zakona o konkurenciji, sklapanjem zabranjenih sporazuma iz člana 4. stav (1) tač. a), b), c), d) i e) Zakona o konkurenciji i zloupotrebom dominantnog položaja iz člana 10. stav (2) tač. a), b), c) i d) Zakona o konkurenciji, te traži od Konkurencijskog vijeća donošenje rješenja kojim se utvrđuje da su krediti sa CHF klauzulom zabranjeni i ništavi sporazumi, kao i da utvrdi zloupotrebu uz određivanje odgovarajućih zabrana, sankcija, rokova i mjera za otklanjanje štetnih posljedica takvog postupanja, a da su Agencija za bankarstvo Federacije BiH i Agencija za bankarsvo RS su, pretežno svojim nečinjenjem, odnosno propuštanjem zakonom propisanog nadzora i kontrole zakonitosti rada privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka kao i propuštanjem davanja odgovarajućih naloga i nepoduzimanjem mjera radi zaštite prava potrošača (uključujući Podosioca zahtjeva), zajedno sa privrednim subjektima Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, ostvarili "zajedničko djelovanje" i "izričiti i prešutni dogovor" koji imaju obilježja zabranjenog sporazuma, u skladu sa članom 4. st. (1) tač. a), b), c), d) i e) Zakona o konkurenciji.

Na osnovu podnesenog Zahtjeva i dokumentacije dostavljene uz isti, Konkurencijsko vijeće je ocijenilo da bez provedenog postupka nije moguće utvrditi postojanje povrede Zakona na koje Podnosilac zahtjeva ukazuje, te je dana 20.09.2017. godine pod brojem: UP – 02-26-3-002-13/17 donesen Zaključak o pokretanju postupka postupka, po Zahtjevu za pokretanje postupka Udruženja KK "Švicarac" protiv privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d Banja Luka, Agencije za bankarstvo FBiH i Agencije za bankarstvo RS, te je isti, dana 21.09.2017. godine, dostavljen strankama u postupku, aktima br. UP - 02-26-3-002-20/17, UP - 02-26-3-002-21/17, UP - 02-26-3-002-22/17, UP - 02-26-3-002-23/17 i UP - 02-26-3-002-24/17.

1. Stranke u postupku

Stranke u postupku su Udruženje korisnika kredita "Švicarac", Kulina bana br. 10., 70230 Bugojno, privredni subjekt Addiko Bank d.d. Sarajevo, Trg solidarnosti br. 12., 71000 Sarajevo, privredni subjekt Addiko Bank a.d. Banja Luka, Aleja Svetog Save, 78000 Banja Luka, Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Zmaja od Bosne br. 47, 71000 Sarajevo i Agencija za bankarstvo Republike Srpske, Vase Pelagića 11a, 78000 Banja Luka.

1.1. Podnosilac zahtjeva

1.1.1. Udruženje korisnika kredita "Švicarac"

Udruženje korisnika kredita "Švicarac" je upisano u registar udruženja kod Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u Bugojnu, ulica Kulina bana broj 10, pod brojem: UP08-07-1-221-14/14 od dana 28.01.2014. godine.

Danom upisa u Registar udruženja kod Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Udruženje je steklo svojstvo pravnog lica i ima slobodu djelovanja na cijelom području Bosne i Hercegovine, isključivo pod registriranim nazivom.

Ciljevi i djelatnosti Udruženja KK "Švicarac", između ostalog, su: povezivanje korisnika kredita u švicarskim francima (CHF) kod poslovnih banaka u Bosni i Hercegovini, s ciljem zaštite i ostvarivanja prava korisnika kredita prema važećim propisima Banke, kojim se regulira poslovanje po deviznim računima građana; zalaže se za podsticanje svih oblika pravne zaštite protiv postupaka banaka koji štete korisnicima kredita, u skladu sa Zakonom; zalaže se za jasno definiranje uvjeta pod kojima banka može mijenjati kreditne uvjete, u skladu sa Zakonom; podrška i rad na poboljšanju položaja kredita kod poslovnih banaka u Bosni i Hercegovini, kako bi se onemogućilo dovođenje korisnika kredita u ovisnički materijalno-finansijski položaj; zalaže se za podsticanje i rad na stvaranju zakonske regulative za strogo i transparentno definiranje marže banaka prema standardima Evropske unije; informiranje članova Udruženja i javnosti o ostvarivanju ciljeva i djelatnosti putem internetskih foruma, društvenih mreža i javnim saopštenjem; saradnja sa nadležnim organima i organizacijama na svim nivoima vlasti, organizacijama civilnog društva, poslovnim i nevladinim sektorom u Bosni i Hercegovini, radi ostvarivanja ciljeva Udruženja; izdavanje knjiga, brošura i drugih publikacija, te pokretanje web stranica radi ostvarivanja ciljeva Udruženja, u skladu sa Zakonom; saradnja i razmjena iskustava sa srodnim i sličnim udruženjima, asocijacijama i drugim nevladinim organizacijama i pravnim licima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.

Lica ovlaštena za zastupanje Udruženja su Kemal Duraković, predsjednik Udruženja, Salih Pozder, podpredsjednik Udruženja i Ekrem Karšić, predsjednik Skupštine Udruženja.

1.2. Protivne strane u postupku

1.2.1. Privredni subjekt Addiko Bank d.d. Sarajevo

Privredni subjekt Addiko Bank d.d. Sarajevo, ul. Trg solidarnosti br. 12, 71000 Sarajevo, upisan je u sudski registar Općinskog suda u Sarajevu, pod matičnim brojem: 65-02-0003-16 i JIB: 4227149610005.

Privredni subjekt Addiko Bank d.d. Sarajevo, pravni je sljednik privrednog subjekta HYPO ALPE-ADRIA - BANK d.d. Mostar, odnosno rješenjem Općinskog suda u Sarajevu, broj: 065-0-Reg-16-003186 od 31.10.2016. godine, u sudskom registru izvršen je upis promjene naziva i sjedišta subjekta upisa HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d., ul. Kneza Branimira 2b, 88000 Mostar, MBS: 1-10164, na način da je novi naziv i sjedište društva postalo: "Addiko Bank d.d. Sarajevo, ulica Trg solidarnosti broj 12, Sarajevo".

Privredni subjekt Addiko Bank d.d. Sarajevo je supsidijarno društvo privrednog subjekta Addiko Bank AG, Wipplingerstrasse 34/4, 1010 Beč, Austrija, na način da isti posjeduje skoro 100,0 % emitovanih dionica privrednog subjekta Addiko Bank d.d. Sarajevo.

Kao djelatnosti subjekta upisa u unutrašnjem prometu navedene su: ostalo novčarsko posredovanje, finansijski zakup (leasing), ostale finansijske uslužne djelatnosti, osim osiguranja i penzijskih fondova, djelatnosti posredovanja u poslovanju vrijednosnim papirima i robnim ugovorima, te ostale pomoćne djelatnosti kod finansijskih usluga, osim osiguranja i penzijskih fondova.

1.2.2. Privredni subjekt Addiko Bank a.d. Banja Luka

Privredni subjekt Addiko Bank a.d. Banja Luka, Aleja Svetog Save broj 13, 78000 Banja Luka, upisan je u sudski registar Okružnog privrednog suda u Banja Luci, pod matičnim brojem: 3-25-00 i JIB: 4400965070004.

Privredni subjekt Addiko Bank a.d. Banja Luka, pravni je sljednik privrednog subjekta HYPO ALPE-ADRIA-BANK a.d. Banja Luka, odnosno rješenjem Okružnog privrednog suda u Banja Luci, broj: 057-0-Reg-16-002147 od dana 28.10.2016. godine, izvršen je upis promjene poslovnog imena privrednog subjekta HYPO ALPE-ADRIA-BANK a.d. Banja Luka, na način da će isti poslovati pod poslovnim imenom: "Addiko Bank a.d. Banja Luka".

Privredni subjekt Addiko Bank a.d. Banja Luka je supsidijarno društvo privrednog subjekta Addiko Bank AG, Wipplingerstrasse 34/4, 1010 Beč, Austrija, na način da isti posjeduje 99,86% emitovanih dionica privrednog subjekta Addiko Bank a.d. Banja Luka.

Kao djelatnosti subjekta upisa u unutrašnjem prometu navedene su: ostalo finansijsko novčano poslovanje, finansijski zakup (leasing), ostalo odobravanje kredita, ostale finansijske uslužne djelatnost osim osiguranja i penzionih fondova, posredovanje u poslovima sa hartijama od vrijednosti i robnim ugovorima, ostale pomoćne djelatnosti u finansijskim uslugama osim osiguranja i penzionih fondova, djelatnosti zastupnika i posrednika u osiguranju, iznajmljivanje i poslovanje spostvenim nekretninama ili nekretninama uzetim u zakup i djelatnosti upravljanja.

1.2.3. Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine

Agencija za bankarstvo BiH, sa sjedištem u Sarajevu, u ul. Zmaja od Bosne br. 47b, je samostalna, nezavisna i neprofitna institucija za nadzor i licenciranje banaka, od 1996. godine.

Zakonom o Agenciji za bankarstvo Federacije BiH utvrđeni su osnovni zadaci Agencije, a to su: izdavanje dozvola za osnivanje i rad banaka, mikrokreditnih organizacija i leasing društava, izdavanje dozvola za promjene organizacijskog ustroja banaka, mikrokreditnih organizacija i leasing društava, izdavanje suglasnosti za imenovanje rukovodnog osoblja banaka, izdavanje dozvola za obavljanje unutarnjeg platnog prometa, prikupljanje, obrada i evidencija podataka koje banke dostavljaju Agenciji sukladno propisima, nadzor poslovanja banaka, mikrokreditnih organizacija i leasing društava te poduzimanje mjera, sukladno Zakonu o Agenciji za bankarstvo FBiH, Zakonu o bankama, Zakonu o mikrokreditnim organizacijama, Zakonu o leasingu i podzakonskim aktima, pokretanje, upravljanje i nadzor postupaka privremene uprave, likvidacije i stečaja, odnosno saniranja banaka, ukidanje dozvola za rad bankama, mikrokreditnim organizacijama i leasing društvima sukladno Zakonu o bankama, Zakonu o mikrokreditnim organizacijama i Zakonu o leasingu, donošenje podzakonskih akata kojima se regulira rad banaka, mikrokreditnih organizacija i leasing društava, ocjenjivanje ispunjavanja uvjeta i davanje odobrenja bankama za emitiranje novih dionica, pomaže antiterorističke mjere koje se odnose na banke, mikrokreditne organizacije i leasing društva na zahtjev ovlaštenog organa, itd.

Agencija za bankarstvo FBiH, u saradnji sa Centralnom bankom Bosne i Hercegovine ostvaruje međunarodne kontakte u vezi sa izdavanjem dozvola za rad banaka, mikrokreditnih organizacija i leasing društava, nadzorom rada banaka, mikrokreditnih organizacija i leasing društava i prikupljanjem informacija o bankama, mikrokreditnim organizacijama, leasing društvima i njihovim aktivnostima na osnovi uzajamnosti.

1.2.4. Agencija za bankarstvo Republike Srpske

Agencija za bankarstvo RS, kao samostalno i nezavisno pravno lice, sa sjedištem u Banja Luci, u ul. Vase Pelgića 11a, osnovana je radi uređenja i kontrole bankarskog sistema i čiji je osnovni cilj očuvanje i jačanje stabilnosti bankarskog sistema, te unapređivanje njegovog sigurnog, kvalitetnog i zakonitog poslovanja.

Zakonom o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske utvrđene su osnovne nadležnosti Agencije za bankarstvo RS, a to su: a) izdavanje dozvola za osnivanje i rad banaka, dozvola za statusne promjene i promjene organizacione strukture banaka i vrste poslova koje obavljaju, b) kontrola boniteta i zakonitosti poslovanja banaka – posredna i neposredna kontrola rada banaka, preduzimanje odgovarajućih nadzornih mjera, c) oduzimanje dozvole za rad bankama, d) uvođenje postupka privremene uprave u bankama i imenovanje privremenog upravnika, pokretanje postupka likvidacije banaka i imenovanje likvidacionog upravnika, upravljanje i nadzor nad postupkom privremene uprave i likvidacije banaka, podnošenje zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka nad bankama, e) donošenje akata kojima se uređuje rad banaka, f) ocjena ispunjavanja uslova i davanje saglasnosti za izdavanje akcija narednih emisija, g) vršenje nadzora i preduzimanje potrebnih radnji u vezi sa sprečavanjem pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti koje se odnose na banke, mikrokreditne organizacije, štedno-kreditne organizacije i druge finansijske organizacije, u saradnji sa nadležnim institucijama, a u skladu sa propisima kojima se uređuje ova oblast, h) vršenje nadzora i preduzimanje drugih aktivnosti u skladu sa propisima kojima se uređuje uvođenje i primjena određenih privremenih mjera radi efikasnog sprovođenja međunarodnih restriktivnih mjera, i) donošenje odgovarajućih akata u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti i saradnja sa nadležnim organima i institucijama iz ove oblasti i j) donošenje akata i preduzimanje radnji u cilju obezbjeđenja zaštite prava potrošača, odnosno fizičkih lica korisnika finansijskih usluga u bankarskom sistemu, vršenje nadzora nad primjenom propisa iz ove oblasti i preduzimanje drugih aktivnosti i odgovarajućih mjera u okviru svojih ovlašćenja i druge nadležnosti u skladu sa zakonom kojim se uređuju banke.

2. Pravni okvir predmetnog postupka

Konkurencijsko vijeće je u toku postupka primijenilo odredbe Zakona o konkurenciji, Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta ("Službeni glasnik BiH", br. 18/06 i 34/10), Odluke o definisanju kategorija dominantnog položaja ("Službeni glasnik BiH", br. 18/06 i 34/10), kao i odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16), u smislu člana 26. Zakona o konkurenciji.

Također, Konkurencijsko vijeće uzelo je u obzir odredbe Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) - Zakona o obligacionim odnosima FBiH ("Službene novne RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94), Zakona o obligacionim odnosima RS ("Službeni glasnik RS", br. 17/93, 3/96 i 74/04), Zakona o Agenciji za bankarstvo FBiH ("Službene novine FBiH", br. 75/17), Zakona o bankama FBIH ("Službene novine FBiH", br. 24/17), Zakona o deviznom poslovanju FBiH ("Službene novine FBiH, br. 47/10-1), Zakona o Agenciji za bankarstvo RS ("Službeni glasnik RS", br. 59/13 i 4/17), Zakona o bankama RS ("Službeni glasnik RS", br. 4/17) i Zakona o deviznom poslovanju RS ("Službeni glasnik RS", br. 96/03 i 123/06).

3. Postupak po Zahtjevu za pokretanje postupka

Podnosilac zahtjeva, u odnosu na navedenu povredu člana 4. stav (1) tač. a), b), c), d) i e) Zakona o konkurenciji od strane banaka kreditora, u bitnom je naveo sljedeće činjenice kao razlog za podnošenje Zahtjeva:

  • -
    banke kreditori (Addiko banke) su formalno posebna pravna lica koja ostvaruju zajedničko djelovanje, posluju pod skoro identičnim firmama, koriste iste robne žigove, imaju zajedničku web stranicu, izdaju zajednička saopštenja za javnost, imaju istu vlasničku strukturu i na tržištu Bosne i Hercegovine su zajednički izdali preko 99% kredita sa valutnom klauzulom švicarskog franka (u daljem tekstu: CHF klauzula), pri čemu svaka od banaka kreditora kredite sa CHF klauzulom izdaje samo za entitet u kome ima sjedište, iako skoro pod identičnim uslovima;
  • -
    banke kreditori su, u periodu od 2006. – 2008. godine, zaključili oko 9.000 kredita sa CHF klauzulom, a da takve kredite nije zaključivala niti jedna banka u Bosni i Hercegovini, osim u pojedninačnim slučajevima, odnosno da su sve ostale banke koje su poslovale zaključile manje od 30 takvih kredita;
  • -
    zaključivanjem ugovora o kreditu sa CHF klauzulom kojim se korisnici kredita obavezuju da iznos glavnice primljen od banaka kreditora u valuti konvertibilne marke (u daljem tekstu: KM) vraćaju u vrijednosti prema kursu strane valute CHF, banke kreditori na štetu tih korisnika kredita naplatili su dvostruko veći iznos glavnice od isplaćenog, uz kamatu, pri čemu su banke keditori na tržištu Bosne i Hercegovine izdavali i kredite bez CHF klauzule, kod kojih je glavnica isplaćena u KM i vraća se u istoj valuti KM, bez obračuna prema vrijednosti CHF;
  • -
    korisnici kredita sa CHF klauzulom (fizička i pravna lica) su zbog porasta vrijednosti CHF u odnosu na domaću valutu KM (od startnih 1,15 do 1,82) imali znatno otežanu otplatu kredita i velike ekonomske, socijalne i porodične probleme, te su krediti sa CHF klauzulom uzrokovali realnu ekonomsku i socijalnu krizu u Bosni i Hercegovini i doveli korisnike u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju, a dokaz je oko 4.000 tužbi koje su korisnici tih kredita podnijeli za poništenje ugovora o kreditu;
  • -
    banke kreditori su doveli korisnike kredita u nepovoljan i neravnopravan položaj u odnosu na konkurenciju na način da nisu vršili redovne izmjene kamatne stope u skladu sa kretanjima 12-mjesečne LIBOR kamatne stope, kako je to bilo ugovoreno, čime su ostvarili materijalnu korist na štetu korisnika kredita, te su banke bez saglasnosti korisnika kredita nakon zaključenja ugovora povećavali kamatnu maržu, što je bitan element ugovora za koji je potrebna obostrana saglasnost;
  • -
    banke kreditori su tokom 2016. godine izvršili konverziju više stotina kredita sa CHF klauzulom tako što su pojedinačnim klijentima po upitnoj subjektivnoj ocjeni otpisali 30-50,0% i više dugovnog salda glavnice i kamate na dan konverzije, a da je umanjeni iznos indeksiran prema kursu eura (u daljem tekstu: EUR), umjesto prema švicarskom franku (u daljem tekstu: CHF), te je na taj iznos obračunata dodatna kamata od 5,99% do otplate, što čini nametanje kamate na kamatu;
  • -
    korisnici kredita koji su kredit otplatili u cjelosti su bili onemogućeni za naknadni otpis od 30-50,0% i više kreditnog duga, pa su u tom pogledu imali od strane banaka kreditora ograničenje tržišta, proizvodnje, razvoja i ulaganja u odnosu na druge korisnike istih kredita kod banaka kreditora, a da kategorija korisnika kredita koji su bili pred zaključenjem otplate nije imala jednak benefit kod otpisa od 30-50,0% kreditnog duga, od korisnika koji su imali duži rok otplate ili su prestali plaćati kredit na početku otplate, čime su banke kreditori i kod te kategorije korisnika uzrokovali ograničenje proizvodnje, tržišta ili tehničkog razvoja na štetu potrošača i čime je ta kategorija korisnika kredita imala neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj u odnosu na konkurenciju;
  • -
    svi korisnici kredita koji su podnijeli zahtjev za konverziju kredita sa CHF klauzulom u kredit sa valutnom klauzulom eura (u daljem tekstu: EUR klauzula), su morali uz zahtjev upućen bankama kreditorima, priložiti i pismenu potvrdu suda da su se odrekli tužbenog zahtjeva, ukoliko su vodili sudski spor protiv banaka za poništenje ugovora o kreditu, odnosno banke kreditori su tražili prethodno odricanje od prava na sudsku zaštitu koja je svim građanima garantovana Ustavom i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima, a koje su imperativni element našeg pravnog sistema, što ih je dovelo u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju, te čini nametanje dodatne obaveze koja je suprotna pravnom poretku i na koji način su banke kreditori nametnuli ograničenja tržišta, proizvodnje i ulaganja;

U odnosu na navedenu povredu člana 10. stav (2) tač. a), b), c) i d) Zakona o konkurenciji od strane banaka kreditora, Podnosilac zahtjeva navodi da su:

  • -
    banke kreditori formalno posebna pravna lica koja ostvaruju zajedničko djelovanje, posluju pod skoro identičnim firmama, koriste iste robne žigove, imaju zajedničku web stranicu, izdaju zajednička saopštenja za javnost, imaju istu vlasničku strukturu i na tržištu Bosne i Hercegovine su zajednički izdali preko 99% kredita sa valutnom klauzulom švicarskog franka, pri čemu svaka od banaka kreditora kredite sa CHF klauzulom (u daljem tekstu: CHF klauzula) izdaje samo za entitet u kome ima sjedište, iako skoro pod identičnim uslovima;
  • -
    zaključivanjem ugovora o kreditu sa CHF klauzulom kojom se korisnici kredita obavezuju da iznos glavnice primljen od banaka kreditora u valuti konvertibilne marke vraćaju u vrijednosti prema kursu strane valute CHF, banke kreditori na štetu tih korisnika kredita naplatili dvostruko veći iznos glavnice od isplaćenog, uz kamatu, pri čemu su banke keditori na tržištu Bosne i Hercegovine izdavali i kredite bez CHF klauzule, kod kojih je glavnica isplaćena u KM i vraća se u istoj valuti KM, bez obračuna prema vrijednosti CHF;
  • -
    banke kreditori, u periodu od 2006. – 2008. godine, zaključili oko 9.000 kredita sa CHF klauzulom, a da takve kredite nije zaključivala niti jedna banka u Bosni i Hercegovini, osim u pojedninačnim slučajevima, odnosno da su sve ostale banke koje su poslovale zaključile manje od 30 takvih kredita;
  • -
    korisnici kredita sa CHF klauzulom (fizička i pravna lica) zbog porasta vrijednosti CHF u odnosu na domaću valutu KM (od startnih 1,15 do 1,82) imali znatno otežanu otplatu kredita i velike ekonomske, socijalne i porodične probleme, te da su krediti sa CHF klauzulom uzrokovali realnu ekonomsku i socijalnu krizu u Bosni i Hercegovini čime je ograničena konkurencija na tržištu, neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj a dokaz je oko 4.000 tužbi koje su korisnici tih kredita podnijeli za poništenje ugovora o kreditu;
  • -
    banke kreditori doveli korisnike kredita u nepovoljan i neravnopravan položaj u odnosu na konkurenciju na način da nisu vršili redovne izmjene kamatne stope u skladu sa kretanjima 12-mjesečne LIBOR kamatne stope, kako je to bilo ugovoreno, čime su ostvarili materijalnu korist na štetu korisnika kredita, te da su banke bez saglasnosti korisnika kredita nakon zaključenja ugovora povećavali kamatnu maržu, što je bitan element ugovora za koji je potrebna obostrana saglasnost, a na koji način su korisnike kredita doveli u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj;
  • -
    banke kreditori tokom 2016. godine izvršili konverziju više stotina kredita sa CHF klauzulom tako što su pojedinačnim klijentima po upitnoj subjektivnoj ocjeni otpisali 30-50,0% i više dugovnog salda glavnice i kamate na dan konverzije, a da je umanjeni iznos indeksiran prema kursu EUR, umjesto prema kursu CHF, te je na taj iznos obračunata dodatna kamata od 5,99% do otplate, što čini dodatnu kamatu na kamatu;
  • -
    korisnici kredita koji su kredit otplatili u cjelosti bili onemogućeni za naknadni otpis od 30-50,0% i više kreditnog duga, pa su u tom pogledu imali od strane banaka kreditora ograničenje tržišta, proizvodnje, razvoja i ulaganja u odnosu na druge korisnike istih kredita kod banaka kreditora, a da kategorija korisnika kredita koji su bili pred zaključenjem otplate nije imala jednak benefit kod otpisa od 30-50,0% kreditnog duga, od korisnika koji su imali duži rok otplate ili su prestali plaćati kredit na početku otplate, čime su banke kreditori i kod te kategorije korisnika uzrokovali ograničenje konkurencije na tržištu, neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj u odnosu na druge korisnike istih kredita kod banaka kreditora, te ograničenje proizvodnje, tržišta ili tehničkog razvoja na štetu potrošača;
  • -
    svi korisnici kredita koji su podnijeli zahtjev za konverziju kredita sa CHF klauzulom u kredit sa valutnom klauzulom eura (u daljem tekstu: EUR klauzula), morali uz zahtjev upućen bankama kreditorima, priložiti i pismenu potvrdu suda da su se odrekli tužbenog zahtjeva, ukoliko su vodili sudski spor protiv banaka za poništenje ugovora o kreditu, odnosno banke kreditori su tražili prethodno odricanje od prava na sudsku zaštitu koja je svim građanima garantovana Ustavom i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima, na način koji su banke kreditori nametnuli uslove kojima se ograničava konkurencija i kojima se ograničava proizvodnja, tržište ili tehnički razvoj na štetu potrošača, što je dovelo i do neravnopravnog i nepovoljnog položaja konkurentskog položaja korisnika tih kredita.

U Zahtjevu se, uz dostavljenu popratnu dokumentaciju, navode i posebno ističu sljedeće činjenice:

  • -
    korisnicima je iznos kredita isplaćen u domaćoj valuti, odnosno konvertibilnim markama, u kojoj valuti je vršena i vrši se otplata kredita u visini prema kursu CHF na dan otplate svakog obroka, prema obračunu banaka kreditora;
  • -
    u 90% pobijanih ugovora o kreditu se ne spominje valuta KM;
  • -
    svi korisnici kredita su domaći državljani i rezidenti, a krediti su isplaćivani za potrebe potrošnje u Bosni i Hercegovini;
  • -
    banke kreditori na tržištu Bosne i Hercegovine su izdavali i kredite bez CHF klauzule, od kojih je glavnica korisnicima isplaćena u KM i vraća se u istoj valuti, bez obračuna prema vrijednosti CHF;
  • -
    uslijed velikog porasta vrijednosti strane valute CHF u odnosu na domaću valutu KM (od startnih 1,15 do današnjih 1,82) u periodu nakon zaključenja ugovora, rata za otplatu navedenih kredita porasla je za preko 60% i da banke kreditori su ostvarili ekstra profit na račun korisnika kredita;
  • -
    jedan broj navedenih kredita je otplaćen, dio kredita se otplaćuje, dok dio korisnika zbog enormnog porasta kursa CHF prema KM nije mogao vršiti otplatu kredita i protiv njih su pokrenuti sudski izvršni postupci radi naplate potraživanja prodajom založene imovine;
  • -
    korisnici kredita u odnosu na banke kreditore imaju status "neuke stranke", obzirom da ne posjeduju specijalistička znanja niti potrebne softvere, a da od banaka kreditora nisu bili potpuno informisani o mogućim rizicima CHF klauzule u kreditnim ugovorima;
  • -
    banke kreditori su znali šta će se dešavati u budućnosti sa švicarskim frankom, što dokazuju i brošure Austrijske nacionalne banke (u daljem tekstu: ANB) izdate dana 31.01.2006. godine, u kojima je jasno naznačeno da se takvim kreditima u budućnosti može ostvariti ekstra dobit i na kamati (rastom kursa raste i glavnica korisnika kredita), kao i na samom kursu;
  • -
    banke kreditori su, kao kćerke firme ANB-e, znali i krili od korisnika kredita nesagledive posljedice u daljoj otplati kredita;
  • -
    banke kreditori, iako formalno posebna pravna lica, ostvaruju neospornu koordinaciju poslovne strategije i informacija koja ima značaj sporazuma između protivnika, bez obzira postoji li takav sporazum u formalnopravnom smislu, a navedeni faktički sporazum između banaka kreditora ograničava tržišnu konkurenciju, kako u odnosu na njihove klijente, tako i na ostale učesnike na tržištu;
  • -
    svaka od banaka kreditora izdaje kredite sa CHF klauzulom samo za entitet u kome ima sjedište, iako pod skoro identičnim uslovima;
  • -
    banke kreditori na relevantnom finansijskom tržištu Bosne i Hercegovine prodaju kredit sa CHF klauzulom, na kome imaju preko 99% tržišnog udjela i nalaze se u dominantnoj poziciji;
  • -
    ugovori o kreditu su u cjelosti bili pripremljeni od strane banaka kreditora kao profesionalnih organizacija i isti su samo dati klijentima na potpisivanje, najčešće na jednoobraznom formularu, iz čega se smatra da se radi o adhezionom ugovoru;
  • -
    banke kreditori su unaprijed odredili sve uslove ugovora, način isplate odobrenog kredita, kamatnu stopu, kamatnu maržu, kao i sve druge odredbe ugovora;
  • -
    koordinacija između protivnika i isključiva kontrola nad tržištem kreditnih ugovora sa CHF klauzulom daje takvoj paralelnoj mreži od više hiljada sličnih ugovora kumulativni učinak na tržištu, bez obzira na njihovu pojedinačnu vrijednost koja varira od nekoliko hiljada konvertibilnih maraka do više miliona konvertibilnih maraka;
  • -
    odnos koordinacije između banaka kreditora, koji prema Zakonu o konkurenciji ima sva obilježja sporazuma, je imao učinak zajedničkog "utvrđivanja cijena (CHF klauzula) kod prodaje usluga (kredita) trećim licima", kao i "ograničavanja mogućnosti kupca da određuje prodajnu cijenu usluge" obzirom da je cijena kredita bila određena od strane banaka kreditora tipskim ugovorom i kretanjem strane valute CHF mimo zakonski određenog odnosa KM/Euro, što predstavlja teško ograničenje u sporazumu privrednih subjekata;
  • -
    osporeni ugovori iz naprijed navedenog razloga se ne mogu tretirati kao eventualno sporazumi male vrijednosti i na njih se ne mogu primijeniti odredbe člana 8. Zakona o konkurenciji, već se radi o teškom ograničenju konkurencije obzirom da ugovaranje novčane obaveze na temelju CHF klauzule banke kreditori dodatno naplaćuju kredit plasiran u KM, po osnovu tečajne razlike ostvarene na finansijskom tržištu;
  • -
    ozbiljne ekonomske i socijalne probleme krediti sa CHF klauzulom su uzrokovali u svim zemljama Istočne Evrope, gdje su odobravani od strane povezanih lica privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka;
  • -
    tokom 2016. godine, banke kreditori su javno objavili ponudu za konverziju kredita sa CHF klauzulom u kredite sa EUR klauzulom, iz razloga velikog broja tužbi korisnika kredita i pritiska javnosti;
  • -
    banke kreditori su, prema upitnim kriterijima, subjektivnom ocjenom umanjivali korisnicima kreditni saldo 30-50,0% i više duga;
  • -
    svi korisnici kredita su zbog rasta kursa CHF, a samim tim i glavnice, otplaćivali ili i dalje otplaćuju duplo uvećanu kamatnu stopu na podignuti kredit.

Na osnovu naprijed navedenog, Podnosilac zahtjeva smatra da su privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka izvršili povredu Zakona o konkurenciji, sklapanjem zabranjenih sporazuma iz člana 4. stav (1) tač. a), b), c), d) i e) Zakona o konkurenciji i zloupotrebom dominantnog položaja iz člana 10. stav (2) tač. a), b), c) i d) Zakona o konkurenciji, te traži od Konkurencijskog vijeća donošenje rješenja kojim se utvrđuje da su krediti sa CHF klauzulom zabranjeni i ništavi sporazumi, kao i da utvrdi zloupotrebu uz određivanje odgovarajućih zabrana, sankcija, rokova i mjera za otklanjanje štetnih posljedica takvog postupanja.

Podnosilac zahtjeva u svom Zahtjevu, između ostalog, istakao je sljedeće:

  • -
    da su Agencija za bankarstvo Federacije BiH i Agencija za bankarsvo RS svojim "zajedničkim djelovanjem" sa privrednim subjektima Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, uz "izričiti i prešutni dogovor", zajedno doveli do sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišne konkurencije po svim tačkama u skladu sa članom 4. stav (1) Zakona o konkureniji;
  • -
    sve što je navedeno u činjeničnim opisima i dostavljenim dokaznim materijalima unutar podneska od 18.04.2017. godine odnosi se i na pokretanje postupka i protiv Agencije za bankarstvo FBiH i Agencije za bankarsvo RS;
  • -
    članom 4. pod b) i e) Zakona o Agenciji za bankarstvo FBiH propisano je kao osnovni zadatak Agencije za bankarstvo FBiH nadziranje poslovanja banaka u skladu sa zakonom i donošenjem podzakonskih akata kojima se reguliše rad banaka; članom 26. stav 1. i 2. istog zakona Agencije za bankarstvo FBiH je ovlaštena da vrši kontrolu banaka, da pregleda i pribavi kopije poslovnih knjiga, dokumenata i računa, izdaje naloge i djeluje da bi osigurala poslovanje banaka u skladu sa zakonima i drugim propisima, a banke su obavezne omogućiti Agenciji pristup cjelokupnoj dokumentaciji radi obavljanja poslova iz nadležnosti Agencije;
  • -
    Agencija za bankarstvo FBiH je imala zakonsku obavezu nadzora i kontrole poslovanja privrednog subjekta Addiko Bank d.d. Sarajevo uz puno zakonsko ovlaštenje pregleda cjelokupne dokumentacije i izdavanja naloga, sve sa ciljem da se "osigura poslovanje banaka u skladu sa zakonom i drugim propisima";
  • -
    Zakonom o Agenciji za bankarstvo RS je propisano u članu 5. stav 1 tačka b) da Agencija za bankarsvo RS ima nadležnost za posrednu i neposrednu kontrolu zakonitosti rada banaka i poduzimanje odgovarajućih nadzornih mjera; dodatno u članu 5. stav 1. Agencija za bankarsvo RS je posebno ovlaštena za donošenje akata i poduzimanje radnji u cilju obezbjeđenja zaštite prava potrošača, odnosno fizičkih lica korisnika finansijskih usluga u bankarskom sistemu; članom 6. istog Zakona, Agencija za bankarsvo RS je "ovlaštena da nalaže i poduzima mjere za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti" kao i da ima pravo punog "uvida u poslovne knjige i drugu dokumentaciju" banaka.

U smislu naprijed navedenog, Agencija za bankarstvo FBiH i Agencija za bankarsvo RS su, pretežno svojim nečinjenjem, odnosno propuštanjem zakonom propisanog nadzora i kontrole zakonitosti rada privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, kao i propuštanjem davanja odgovarajućih naloga i nepoduzimanjem mjera radi zaštite prava potrošača (uključujući Podosioca zahtjeva), zajedno sa privrednim subjektima Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, ostvarili "zajedničko djelovanje" i "izričiti i prešutni dogovor" koji imaju obilježja zabranjenog sporazuma, u skladu sa članom 4. Zakona o konkurenciji.

Podnosilac zahtjeva ističe da je posljedica takvog "zajedničkog djelovanja" i "izričitog i prešutnog dogovora", sprečavanje, ograničavanje i narušavanje tržišne konkurencije, koja je zabranjena članom 4. stav (1) tač. a), b), c), d) i e) Zakona o konkurenciji.

Na osnovu dostavljenih informacija i dokumentacije Konkurencijsko vijeće je ocijenilo da nije moguće bez provedenog postupka utvrditi postojanje povrede Zakona o konkurenciji na koje Podnosilac zahtjeva ukazuje, te je donijelo Zaključak o pokretanju postupka, dana 20.09.2017. godine pod brojem: UP-02-26-3-002-15/17 (u daljem tekstu: Zaključak).

Konkurencijsko vijeće je, u skladu sa članom 33. stav (1) Zakona o konkurenciji, dostavilo dana 21.09.2017. godine, Zaključak i Zahtjev za očitovanje protivnim stranama u postupku, privrednom subjektu Addiko Bank d.d. Sarajevo (akt broj: UP-02-26-3-002-21/17), privrednom subjektu Adiko Bank a.d. Banja Luka (akt broj: UP-02-26-3-002-22/17), Agenciji za bankarstvo RS (akt broj: UP-02-26-3-002-23/17) i Agenciji za bankarstvo FBiH (akt broj: UP-02-26-3-002-24/17).

Podnosiocu zahtjeva Zaključak je dostavljen aktom broj: UP-02-26-3-002-20/17 od dana 21.09.2017. godine.

Dana 07.03.2018. godine, pod brojem: UP-02-26-3-002-149/17, Konkurencijsko vijeće je zaprimilo podnesak Podnosioca zahtjeva, kojim isti dostavlja dodatnu dokumentaciju, u svrhu dopune dokaza, a u vezi predmetnog postupka.

Naprijed navedeni podnesak sa pripadajućim prilozima dostavljen je ostalim strankama u postupku, aktom broj: UP-02-26-3-002-150/17 od dana 12.03.2018. godine, te je izjašnjenje punomoćnika Addiko banaka na naprijed podneseni podnesak od 19.03.2018. godine, dostavljeno Konkurencijskom vijeću pod brojem: UP-02-26-3-002-160/17 dana 21.03.2018. godine.

Konkurencijsko vijeće je zaprimilo, dana 12.10.2017. godine pod brojem: UP-02-26-3-002-26/17, zahtjev Agencije za bankarstvo FBiH, broj: 04-2-3659/17 od dana 10.10.2017. godine, za produženjem roka za izjašnjenje, odnosno dostavu odgovora na predmetni Zaključak, u skladu sa odredbama člana 33. stav (4) Zakona o konkurenciji, te je Konkurencijsko vijeće cijenivši naprijed navedeni Zahtjev opravdanim, odobrilo dodatni rok za dostavu odgovora.

Punomoćnik privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, Naida Čustović – advokat iz Sarajeva (punomoć u spisu), podneskom zaprimljenim pod brojem: UP-02-26-3-002-29/17 dana 16.10.2017. godine) u odgovoru na Zaključak, u bitnom navodi sljedeće:

  • -
    da se analizom argumentacije i dokaza na kojima se temelji Zahtjev stiče dojam da Podnosilac zahtjeva pokušava zloupotrijebiti prava utemeljena Zakonom i da se pokretanje predmetnog postupka traži kako bi se isti iskoristio kao način pritiska na privredne subjekte Addiko Bank d.d. Sarajevo i Adiko Bank a.d. Banja Luka radi rješavanja sporova koji su trenutno predmet parničnih postupaka u različitim fazama pred sudovima u Bosni i Hercegovini;
  • -
    činjenice i okolnosti na koje se Podnosilac zahtjeva poziva su pogrešno prezentirane i navode na netačne zaključke, te se tiču različitih aspekata pojedinačnih obligaciono-pravnih odnosa između pomenutih banaka i njihovih klijenata, za čiju zakonitost su nadležni isključivo sudovi u parničnim postupcima, ali ni na koji način ne upućuju na postojanje elemenata zloupotrebe prava konkurencije;
  • -
    da svrha zadovoljavanja Zakona i Konkurencijskog vijeća nije zadovoljavanje pojedinačnih interesa učesnika na tržištu, te da postupak za zaštitu prava konkurencije ne može biti supstitut sudskim postupcima za zaštitu prava korisnika kredita u vezi sa CHF ugovorima koji su eventualno povrijeđeni od strane privrednih subjekta Addiko Bank d.d. Sarajevo ili Addiko Bank a.d. Banja Luka i da je svrha Zakona i uloga Konkurencijskog vijeća zaštita tržišne kategorije otvorene i slobodne ekonomije, a ne zadovoljavanje interesa i zaštita prava pojedinaca (fizičkih i pravnih lica);
  • -
    u periodu od 2006.-2008. godine, privredni subjekt Addiko Bank d.d. Sarajevo (koji je u tom periodu poslovao pod firmom Hypo Alpe-Adria–Bank d.d. Sarajevo) i privredni subjekt Addiko Bank a.d. Banja Luka (koji je u tom periodu poslovao pod firmom Hypo Alpe-Adria–Bank a.d. Banja Luka) su zaključili preko 10.000 CHF ugovora sa različitim kategorijama korisnika kredita, po kojima su odobreni i isplaćivane razčičite vrste kredita za različite namjene, te da su takvi krediti od strane navedenih banaka odobravani na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine;
  • -
    pored kredita sa CHF klauzulom, privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka su nudili kredite sa valutnim klauzulama u drugim stranim valutama, prvenstveno u EUR (euro) valuti, te da navedene banke nisu bile jedine banke koje su na tržištu Bosne i Hercegovine nudile kredite sa valutnim klauzulama u stranim valutama, uključujući i CHF;
  • -
    nagli porast kursa CHF-a u odnosu na EUR koji se desio 2008. godine, rezultirao je u povećanju obaveza korisnika kredita, po CHF ugovorima, zbog čega je određen broj korisnika kredita pokrenuo parnične postupke za utvrđivanje navodne ništavosti CHF ugovora po različitim osnovama, te da je do sada veliki broj ovih predmeta riješen u prvostepenom i drugostepenom postupku u korist banaka kreditora, odnosno zahtjevi za utvrđivanje ništavosti su odbijani, a da je ovakav stav zauzeo i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud FBiH) u svom mišljenju broj 58 0 P 1 135023 16 Spp od dana 25.05.2016. godine;
  • -
    sudska praksa je nedvojbeno potvrdila da je davanje kredita izraženih u stranoj valuti, odnosno ugovaranje valutne klauzule, dozvoljeno i u skladu sa važećim propisima, u prilog čega potvrđuju i presuda Općinskog suda u Mostaru broj: 58 0 P 102 361 11 P od dana 20.02.2014. godine, drugostepena presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj: 58 0 P 102361 14 Gž od dana 02.09.2015. godine i Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj: 58 0 P 1 135023 16 Spp od dana 25.05.2016 godine;
  • -
    neosporno je da je u standardnom ugovoru o kreditu (bilo namjenskom bilo nenamjenskom) koji je u tom periodu zaključivan sa korisnicima kredita precizno ugovoreno da se korisniku odobrava kredit u iznosu određenom u CHF, te da nije sporno da je navedeni iznos kredita u CHF korisnicima u cijelosti i isplaćen u KM;
  • -
    da je očigledno da je o načinu isplate ugovorenog iznosa kredita u KM postojala saglasnost među ugovornim stranama i da su u skladu sa zakonima postojećim u vrijeme odobravanja kredita, banke mogle odobravati fizičkim licima kredite u starnoj valuti, ali ih nisu mogle isplaćivati u stranoj valuti;
  • -
    očigledno je da je sadržina obaveze korisnika bila izražena u CHF, s tim da je u skladu sa važećim propisima kredit isplaćen u KM, a na isti način je vršeno i njegovo vraćanje te samim tim obaveza banaka da plasira kredit i obaveza korisnika da ga vrati, bila je u ugovoru tačno definisana određenim iznosom CHF, tako da nije ni postojala bilo kakva obaveza da se definiše protuvrijednost u KM;
  • -
    sva pitanja konverzije u načina plaćanja su definisana zakonom, te ne postoji ni potreba da ugovor sadrži bilo kakve odredbe u tom smislu;
  • -
    određivanje kursa po kojem će se vršiti konverzija iz CHF u KM i obratno, je potpuno bespotrebno definisati u ugovoru, jer niti privredni subjekt Addiko Bank d.d. Sarajevo, odnosno Addiko Bank a.d. Banja Luka, niti bilo koja druga komercijalna banka, u tom pogledu nema izbora;
  • -
    s obzirom da je sadržina obaveze korisnika kredita, kako u odnosu na cijelu glavnicu, tako i u odnosu na pojedine rate kredita, izražena u CHF, te kako korisnik bilo kojom uplatom u K M, izvršava svoju obavezu u CHF, to su privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, mogli primijeniti samo onaj kurs koji važi u momentu plaćanja, odnosno izvršavanja obaveze;
  • -
    standardni ugovor o kreditu izričito predviđa da je: "Banka ovlaštena izvršiti konverziju obaveze izražene u CHF po ovom ugovoru u skladu sa službeno utvrđenim tečajem Centralne banke BiH", a da se prilikom konverzije može primjenjivati samo zvanični kurs Centralne banke BiH za CHF važeći na dan plaćanja, i prema tome je jasno definisana obaveza banaka da prilikom isplate kredita isplati korisniku KM protuvrijednost iznosa kredita izraženog u CHF prema zvaničnom kursu Centralne banke BiH na taj dan, odnosno da prilikom naplate svakog pojedinog anuiteta u KM, vrši njegovu konverziju CHF po kursu važećem na dan plaćanja tog anuiteta;
  • -
    da je tačno da rok u kojem banka treba da isplati korisniku odobreni iznos kredita nije eksplicitno naveden ali da to ne proizvodi nikakve pravne posljedice, a da je po prirodi pravnog posla regulisanog ugovorom, jasno da se ugovoreni iznos kredita treba isplatiti korisniku odmah po zaključenju ugovora, što je uostalom i učinjeno;
  • -
    naprijed navedeni način dospijeća obaveze banke je izričito određen članom 314. Zakona o obligacionim odnosima (član 314. je identičan u ZOO Federacije Bosne i Hercegovine i ZOO Republike Srpske), koji propisuje da "ako rok nije ugovoren, a svrha posla, priroda obaveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju izvjestan rok za ispunjenje, povjerilac može odmah zahtijevati ispunjenje obaveze", te obzirom na ovakvo zakonsko rješenje, nedostatak definicije roka ne utiče na bilo koji način na punovažnost ugovora;
  • -
    privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka su u cijelosti postupili u skladu sa ugovorom i na navedeni način izvršili korisniku ili korisnicima isplatu ugovorenog iznosa kredita, tako da nema dileme da je ova obaveza bila ugovorima u potpunosti određena;
  • -
    tvrdnja Podnosioca zahtjeva da CHF ugovorima nije bila određena struktura kamatne stope, odnosno da privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, nisu vršili redovne izmjene kamatne stope u skladu sa kretanjima 12-mjesečne LIBOR kamatne stope, a kako je to bilo ugovoreno, nije tačna jer je naprijed pomenutim ugovorom tačno određena početna kamatna stopa u procentu od 7%, a da iz ugovora očigledno proizlazi da se ona sastoji od LIBOR-a i dijela koji se naziva maržom banke. LIBOR je tačno određena kategorija i njegova vrijednost se zvanično objavljuje pa je dovoljno da se na internetu ukucaju podaci definisani ugovorom, te se u svakom momentu sazna vrijednost LIBOR-a;
  • -
    da je suštinski bitno je da se tačna vrijednost uvijek može utvrditi, te da se radi o egzaktnoj vrijednosti na koju tuženi nema nikakvog uticaja i da se iznos marže dobije oduzimanjem stope LIBOR-a od početne ugovorene kamate od 7%, te je dakle struktura kamatne stope bila odrediva;
  • -
    svrha ugovaranja promjenjive kamatne stope koja zavisi od promjene LIBOR-a je da uskladi prava i obaveze ugovornih strana u odnosu na promjene u vrijednosti valute u kojoj je ugovorena kreditna obaveza, i prema tome je notorno da promjene koje se odnose na valutu CHF može odražavati samo LIBOR za CHF, a ne neki drugi LIBOR koji se odnosi na USD ili EUR, jer LIBOR – i za te valute odražavaju promjene koje se dešavaju u USD ili EUR;
  • -
    na CHF kao valutu obaveze se može primjenjivati samo LIBOR za tu valutu, te tvrdnja Podnosioca zhatjeva da privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka nisu usklađivali vrijednost kamate sa promjenama LIBOR-a nema nikavog pravnog osnova;
  • -
    svaka dilema u vezi sa zakonitošću CHF ugovora je otklonjena naprijed navedenom Odlukom Vrhovnog suda FBiH koji je izričito utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru sa valutnom klauzulom, te da je takvo ugovaranje dopušteno, proizvodi pravno dejstvo i zasniva obaveze za obje ugovorne strane;
  • -
    da se Podnosilac zahtjeva referiše na navodne povrede ZOO-a, o kojima Konkurencijsko vijeće nije nadležno da raspravlja, a o istima, da su postojale, trebalo se raspravljati i koje su bile su predmet sudskih postupaka;
  • -
    sud je o svakoj pojedinačnoj, navodnoj povredi ZOO-a koje pominje Podnosilac zahtjeva, već zauzeo stav u brojnom presudama, te se cjelokupna sudska praksa svodi na jedinstven stav da su CHF ugovori koje su privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka zaključivali sa svojim korisnicima, zakoniti, te da Konkurencijsko vijeće kao upravni organ nema nadležnost da se upušta u ocjenu ništavosti CHF ugovora niti da preispituje odluke sudova u vezi sa istim;
  • -
    da su navodi Podnosioca zahtjeva o usaglašenosti djelovanja privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka na tržištu u vezi sa CHF ugovorima i kreditima zaključenim između 2006.-2008. godine, zasnovani na potpunom nepoznavanju osnovnih postulata prava konkurencije i pogrešnom tumačenju Zakona;
  • -
    privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka su supsidijarna društva istog privrednog subjekta, konkretno Addiko Bank AG, pri čemu isti posjeduje skoro 100% emitovanih dionica/akcija privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, prilikom čega ostvaruje potpunu kontrolu nad ovim društvima, iz čega neosporno proizlazi da privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka pripadaju istoj grupaciji – Addiko Bank grupaciji, a da su u periodu od 2006.-2008. godine (period u kojem Podnosilac zahtjeva tvrdi da je sklopljen zabranjeni sporazum), privredni subjekt Addiko Bank d.d. Sarajevo, koji je tada poslovao pod firmom Hypo Alpe- Adria- Bank d.d. Sarajevo i privredni subjekt Addiko Bank a.d. Banja Luka, koji je tada poslovao pod firmom Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka, također bili u većinskom vlasništvu i pod punom kontrolim istog privrednog subjkta, odnosno Hypo Alpe- Adria- Bank International AG;
  • -
    obzirom da su u periodu od 2006. do 2008. godine, privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d Banja Luka pripadali istoj grupaciji i bili u većinskom vlasništvu, te pod kontrolom istog privrednog subjekta, neosporno je da ova društva nisu postupala kao samostalni i neovisni konkurenti na tržištu, već da se imaju posmatrati kao jedinstven učesnik na tržištu;
  • -
    iz ustanovljene sudske prakse Suda pravde Evropske unije (u daljem tekstu: SPEU) i Općeg suda u Luksemburgu (u daljem tekstu OS), kao i smjernicama Evropske komisije o primjenjivosti člana 101. Ugovora o funkcioniranju Evropske Unije (u daljem tekstu: UFEU) na horizontalne ugovore o saradnji, proizlazi da se član 101. UFEU – koji je u pravu konkurencije EU ekvivalent članu 4. Zakona – ne primjenjuje na ugovore i odnose između društava koja pripadaju istoj grupi društava jer se takva grupa društava, prema pravu konkurencije Evropske unije, smatra "jedinstvenom ekonomskom jedinicom" ("ili jedinstvenim ekonomskim subjektom"), te da je Zakon o konkurenciji također zasnovan na principu jedinstvene ekonomske jedinice prilikom čega se član 4. istog ne primjenjuje na pravna lica koja su članovi iste grupe;
  • -
    shodno članu 71. (1) (a) Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, zaključenom između Evropske zajednice i njenih država članica na jednoj strani i Bosne i Hercegovine, na drugoj strani, Konkurencijsko vijeće mora sagledati sudsku praksu SPEU-a i OS-a u primjeni člana 101. UFEU kada primjenjuje član 4. Zakona, te da član 43. stav (7) Zakona također upućuje na to da se Konkurencijsko vijeće treba koristiti sudskom praksom Evropskog suda pravde i odlukama Evropske komisije u postupcima koje vodi;
  • -
    princip "ekonomske jedinice" je temeljni princip prava konkurencije Evropske unije, budući da služi za definiranje pojma "učesnika na tržištu" (undertaking u pravu konkurencije Evropske unije, te da se shodno uspostavljenoj sudskoj praksi SPEU-a, termin "učesnik na tržištu" mora razumijeti kao označavanje ekonomske jedinice, čak i ukoliko se prema pravu ta ekonomska jedinica/ekonomski subjekt sastoji od nekoliko odvojenih pravnih lica što ima značajne implikacije na primjenu člana 101. UFEU, a shodno tome i na primjenu člana 4. Zakona;
  • -
    s obzirom na to da član 4. Zakona zabranjuje samo restriktivne ugovore između učesnika na tržištu, ne primjenjuje se na sporazume između pravnih lica koja pripadaju istom učesniku na tržištu;
  • -
    doktrina jedinstvene ekonomske jedinice je čvrsto uspostavljena u sudskoj praksi SPEU-a i OS-a, kao i praksi Evropske komisije i u tom smislu Horizontalne smjernice Evropske komisije daju dobar sažetak uspostavljene prakse:"Društva koja su dio istog učesnika na tržištu u smislu člana 101.(1) se ne smatraju konkurentima u smislu ovih smjernica. Član 101. se primjenjuje samo na sporazume između nezavisnih učesnika na tržištu. Kada društvo ostvaruje odlučujući uticaj na drugo društvo oni predstavljaju jedinstven ekonomski subjekat i stoga su dio istog učesnika na tržištu. Isto se primjenjuje i na sestrinska društva, tj. na društva u kojima odlučujući uticaj ostvaruje isto vladajuće društvo. Shodno navedenom ova lica se ne smatraju konkurentima čak i ukoliko su oba aktivna na istom relevantnom tržištu proizvoda i istom geografskom tržištu";
  • -
    horizontalne smjernice također navode, ponovno ukazujući na uspostavljenu praksu SPEU-a, da "se ostvarivanje odlučujućeg uticaja vladajućeg društva na zavisno društvo pretpostavlja u slučajevima kada je društvo u 100% vlasništvu vladajućeg društva";
  • -
    član 4. Zakona nije primjenjiv na sporazume između privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, kao i u periodu od 2006.-2008. godine, na sporazume između privrednih subjekata Hypo Alpe Adria – Bank d.d. Sarajevo i Hypo Alpe Adria – Bank a.d. Banja Luka, obzirom na naprijed navedeno, prilikom čega bio koji sporazum ili odnos između privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka je sporazum unutar grupe na koji se član 4. Zakona o konkurenciji, koji samo zabranjuje restriktivne sporazume između učesnika na tržištu, jednostavno ne može primijeniti, a i to važi i za period između 2006. – 2008. godine za sporazume i odnos između

privrednih subjekata Hypo Alpe-Adria – Bank d.d. Sarajevo i Hypo Alpe-Adria – Bank a.d. Banja Luka;

  • -
    u skladu s ustanovljenom sudskom praksom SPEU-a i iznad navedenih smjernica Evropske komisije, bez sumnje je da član 4. Zakona o konkurenciji nije primjenjiv na sporazume između privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka;
  • -
    zahtjev Podnosioca zahtjeva kojim traži od Konkurencijskog vijeća da donese rješenje kojim se utvrđuje da su CHF ugovori zabranjeni i ništavi sporazumi je paušalno postavljen i neutemeljen prvenstveno jer nije identificirano koje konkretno CHF ugovore Podnosilac zahtjev smatra ništavim i zabranjenim, te da li se radi o djelimičnoj ili potpunoj ništavosti, a zatim jer Podnosilac zahtjeva pogrešno zasniva ništavost CHF ugovora na članu 4. stav (2) Zakona, koji propisuje da su sporazumi zabranjeni u skladu sa stavom (1) člana 4. Zakona ništavi i čija odredba se odnosi isključivo na sporazume zaključene između privrednih subjekata – učesnika na tržištu, kako su definisani u članu 2. stav (1) Zakona;
  • -
    CHF ugovori su zaključeni između banaka i korisnika kredita koji se ne mogu smatrati učesnici niti konkurenti na tržištu, u smislu odredbe člaa 2. stav (1) Zakona i shodno tome, CHF ugovori se ne mogu smatrati sporazumima u smislu člana 4. stav (1) Zakona niti je Konkurencijsko vijeće nadležno utvrđivati njihovu ništavost;
  • -
    utvrđivanje ništavosti CHF ugovora je u isključivoj nadležnosti sudova, pri čemu je, kako je naprijed navedeno, od 2011. godine do danas, pokrenuto preko 1.000 parničnih postupaka u kojima se razmatra ništavost CHF ugovora od čega je preko 50% sporova riješeno na način da je pravosnažnim odlukama sudova utvrđena zakonitost CHF klauzule i ne postoji niti jedna pravosnažna presuda kojom se utvrđuje nezakonitost iste;
  • -
    u odnosu na zahtjev Podnosioca zahtjeva da se utvrdi postojanje zabranjenog sporazuma između privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, sa jedne strane i Agencije za bankarstvo FBiH i Agencije za bankarstvo RS, sa druge strane, iz razloga što su potonji navodno svojim nečinjenjem ili uz izričiti i prešutni dogovor sa bankama "ograničili ili narušili tržišnu konkurenciju", isti nije argumentirao na čemu se zasniva tvrdnja da je među ovim subjektima postojao zabranjeni sporazum ili barem "svjesni paralelizam" u ponašanju koji bi bio suprotan članu 4. stav (1) Zakona, stoga Konkurencijsko vijeće ne bi trebalo uzimati u obzir ovakve paušalne i proizvoljne navode, imajući u vidu da je u skladu sa članom 36. Zakona Podnosilac zahtjeva dužan dokazati navodna kršenja prava iz Zakona;
  • -
    imajući u vidu specifična ovlaštenja i nadležnosti Agencija za bankarstvo FBiH i RS, kao nadležnih organa uprave koji su nadležni za superviziju rada banaka i bankarskog sektora u Bosni i Hercegovini, ova se tijela ne mogu smatrati učesnicima na tržištu u smislu Zakona, niti su ista ovlaštena da posredno ili neposredno učestvuju na tržištu, pa samim tim Zakon se ne može primijeniti na ova tijela;
  • -
    Agencija za bankarstvo FBiH i Agencija za bankarstvo RS imaju zakonska ovlaštenja i nadležnost da nadziru i kontrolišu rad banaka u Bosni i Hercegovini s ciljem osiguranja stabilnosti i održivosti bankarskog sistema kao cjeline, ali isti nisu ovlašteni ni nadležni da utiču na poslove politike i ponašanje na tržištu pojedinih banaka. Te čak i ukoliko bi se moglo smatrati da se Zakon može primijeniti na Agencije, odnos privrednih subjekata Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka nisu sa Agencijom za bankarstvo FBiH i Agencijom za bankarstvo RS u odnosu konkurenata niti ravnopravnih učesnika na tržištu koji bi mogli sklopiti bilo kakav sporazum (horizontalni ili vertikalni) u smislu Zakona, prema tome član 4. Zakona nije primjenjiv na odnose između banaka kreditora predmetnog postupka i Agencija za bankarstvo;
  • -
    u odnosu na tvrdnju Podnosioca zahtjeva da su u periodu od 2006. – 2008. godine privredni subjekti Addiko Bank d.d. Sarajevo i Addiko Bank a.d. Banja Luka, kao davaoci kredita imali dominantan položaj na tržištu Bosne i Hercegovine, imajući u vidu definiciju dominantnog položaja iz člana 9. Zakona o konkurenciji, da bi imali dominantan položaj neophodno bi bilo da su naprijed navedni privredni subjekti (koje se imaju posmatrati kao jedan učesnik na tržištu) u navedenom periodu na relevantnom tržištu u Bosni i Hercegovini ostvarivali tržišni udio veći od 40%, međutim isti ne ostvaruju navedeni tržišni udio, niti su podnositelji zahtjeva takvu tvrdnju ičim dokazali;