Aktio

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine

Odluka o usvajanju Akcionog plana za implementaciju UN rezolucije 1325 u Bosni i Hercegovini za period 2018-2022. godine

Na osnovu člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08), na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na 151. sjednici, održanoj 03.08.2018. godine, donijelo je

ODLUKU
O USVAJANJU AKCIONOG PLANA ZA IMPLEMENTACIJU UN REZOLUCIJE 1325 U BOSNI I HERCEGOVINI ZA PERIOD 2018-2022. godine

Član 1.Predmet Odluke

Ovom Odlukom usvaja se "Akcioni plan za implementaciju UN Rezolucije 1325 u Bosni i Hercegovini za period 2018- 2022.godine" (u daljnjem tekstu: Akcioni plan).

Član 2.Praćenje realizacije

Za praćenje realizacije Akcionog plana zadužuje se Agencija za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovini u saradnji sa Koordinacionim odborom za praćenje provedbe Akcionog plana koji će biti formiran nakon usvajanja Akcionog plana.

Član 3.Izvještavanje

Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine jednom godišnje podnosi izvještaj Vijeću ministara Bosne i Hercegovine o realizaciji Akcionog plana.

Član 4.Sastavni dio Odluke

Sastavni dio ove Odluke je Akcioni plan.

Član 5.Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavljuje se u "Službenom glasniku BiH".

VM broj 255/18
3. augusta 2018. godine
Sarajevo

Predsjedavajući
Vijeća ministara BiH
Dr. Denis Zvizdić, s. r.

AKCIONI PLAN
ZA PRIMJENU REZOLUCIJE VIJEĆA SIGURNOSTI UN-A 1325 "ŽENE, MIR I SIGURNOST" U BOSNI I HERCEGOVINI ZA PERIOD OD 2018. DO 2022. GODINE

1. UVOD

Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 "Žene, mir i sigurnost", usvojena 31.10.2000, prva je rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u kojoj se naglašava važnost uloge i ravnopravnog učešća žena u sprečavanju i rješavanju konflikata, te izgradnji održivog mira. Ona poziva države članice da osiguraju veće prisustvo žena u donošenju odluka na svim nivoima odlučivanja.To je preduslov za veće uključivanje perspektive ravnopravnosti spolova u sektore odbrane i sigurnosti, te za veću zaštitu i poštivanje ljudskih prava žena i djevojčica, kako u ratnim sukobima, tako i u procesima postizanja mira i sigurnosti.
Generalni sekretar donio je 29.10.2008. direktivu (S/PRST/2008/39) koja se odnosi na procese provođenja i izvještavanja u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1325
"Žene, mir i sigurnost", kojom je državama članicama data obaveza izrade nacionalnih akcionih planova za njenu primjenu.
- Rezolucijom UN-a 2122 (2013) poziva se na kontinuiranu primjenu Rezolucije UN-a 1325 i nacionalnih akcionih planova, te unapređenje sistema koordinacije, monitoringa i evaluacije. U njoj se poseban fokus stavlja na žensko liderstvo i veće učešće žena u praćenju napretka u rješavanju konflikata i očuvanju mira.
- Rezolucija UN-a 2242 (2015) odnosi se na žene, mir i sigurnost sa akcentom na važnost učešća i doprinosa žena u kontekstu aktuelnih globalnih sigurnosnih prijetnji i izazova, poput nasilnog ekstremizma, povećanog broja izbjeglica i interno raseljenih osoba, posljedica klimatskih promjena, različitih pandemija itd. Njome se jasno pokazuje suštinska veza između između učešća žena i održivog mira i sigurnosti.
Konvencija UN-a o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979) primjenjuje se u Bosni i Hercegovini od 1993. godine, dok je Opcioni protokol potpisan 2002. godine. Bosna i Hercegovina, kao država članica, podnosi redovne izvještaje Komitetu UN-a za CEDAW o primjeni Konvencije (izvještaj o CEDAW-u). Tokom 2017. godine izrađen je Šesti periodični izvještaj o CEDAW-u za BiH koji je u proceduri usvajanja u VMBiH. Ovaj izvještaj, između ostalog, sadrži detaljne informacije o provođenju preporuka komiteta za CEDAW u oblastima značajnim za primjenu UNSCR-a 125, a koje su dostavljene nakon prethodnog izvještaja o CEDAW-u za BiH.
U Pekinškoj deklaraciji i Platformi za akciju (1995) u poglavlju: Žene i oružani sukobi poziva se na preduzimanje sveobuhvatnih institucionalnih promjena kako bi se smanjili vojni izdaci i omogućila globalna promocija ljudskih prava i nenasilnog rješavanja konflikata. U deklaraciji je, također, naglašeno da je neophodno osigurati učešće žena u procesima zaključivanja mira i rješavanja konflikata, kao i zaštitu žena u ratnim područjima i izbjegličkim logorima.
U Preporuci CM/Rec (2007)17 Komiteta ministara Vijeća Evrope "Standardi i mehanizmi za ravnopravnost spolova" u oblasti: Konflikt i postkonfliktni period poziva se na potpuno provođenje relevantnih međunarodnih pravnih instrumenata, naročito Rezolucije UN-a 1325 i naglašava potrebu da se: "učešće žena u odlučivanju o sprečavanju i rješavanju konflikta mora povećati budući da žene mogu dati značajan doprinos, naročito u pogledu izgradnje mira i sprečavanja daljnjih konflikata. Njihovo učešće u odlučivanju i mehanizmima za zaštitu, rukovođenju i rješavanju konflikta, uključujući i mirovne pregovore, i demokratizaciju društava nakon konflikta, ne smije da bude ispod 40 % što se smatra minimalnim pragom jednakosti."

2.2. Domaći pravni okvir

Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske, ustavi kantona i Statut Brčko Distrikta BiH svim građanima i građankama Bosne i Hercegovine garantiraju pravo učešća u političkim strankama, učešće u javnim poslovima, jednakopravnost pristupa javnim službama i pravo da biraju i da budu birani. U Ustavu Bosne i Hercegovine, međutim, ne propisuje se općenito obaveza određene zastupljenosti spolova (kvota, proporcija, paritet i sl.) u javnom životu, ni posebna obaveza u pogledu zastupljenosti u zakonodavnoj, izvršnoj ili sudskoj vlasti, ali on sadrži odredbe o zabrani diskriminacije po osnovu spola u procesu uživanja prava i sloboda utvrđenih u Ustavu BiH i u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I. Ustava.
- Rezolucijom UN-a 2106 (2013) ukazuje se na spor napredak u provođenju važnih aspekata Rezolucije 1960 i poziva na djelotvornije korake u procesuiranju i reagiranju na slučajeve seksualnog nasilja, što bi znatno doprinijelo održavanju međunarodnog mira i sigurnosti.
- Rezolucija UN-a 1960 (2010) donesena je kao odgovor na spor napredak u rješavanju pitanja seksualnog nasilja u oružanim sukobima, posebno nad ženama i djecom. U njoj se poziva na stvaranje konkretnih koraka i institucionalnih mehanizama za prevenciju i zaštitu od seksualnog nasilja u sukobima, kao ozbiljne povrede ljudskih prava i međunarodnog prava.
- U Rezoluciji UN-a 1889 (2009) stavlja se akcenat na zaštitu žena i djevojčica u postkonfliktnim situacijama. U njoj se poziva na preduzimanje dodatnih mjera za povećanje učešća žena u svim fazama: rješavanju sukoba, postkonfliktnom planiranju i izgradnji mira, uključujući donošenje političkih i ekonomskih odluka, suzbijanje stereotipa i promoviranje ženskog liderstva i kapaciteta, upravljanje programima pomoći, te podršku ženskim organizacijama.
- U Rezoluciji UN-a 1888 (2009) obraća se poseba pažnja na zaštitu žena i djevojčica od seksualnog nasilja u oružanim sukobima. Ona se oslanja na Rezoluciju 1820 i zahtijeva imenovanje specijalnog predstavnika generalnog sekretara, te formiranje ekspertnih timova, koji bi djelovali u okviru Ujedinjenih naroda na terenu, s ciljem djelotvornije koordinacije, primjene i izvještavanja o primjeni Rezolucije UN-a 1820.
- Rezolucija UN-a 1820 (2008) odnosi se na pitanja seksualnog nasilja u konfliktnim i postkonfliktnim situacijama. Njome se naglašava značaj prevencije seksualnog nasilja nad ženama i kažnjavanja počinilaca, što je naročito značajno za procese pomirenja i izgradnju trajnog i održivog mira. U vezi s tim, silovanja i ostali oblici seksualnog nasilja u toku i nakon oružanog sukoba mogu se smatrati ratnim zločinom i zločinom protiv čovječnosti.
Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 "Žene, mir i sigurnost" (2000) poziva na puno i ravnopravno učešće žena u procesu prevencije i rješavanja sukoba, te izgradnji međunarodnog mira i sigurnosti. Donošenje Rezolucije 1325 naročito je značajno ako se uzme u obzir činjenica da je u posljednjim decenijama priroda rata izmijenjena, te da su civili sve češće izloženi ratnim dejstvima. Žene i djevojčice uključuju se u ratne sukobe, a zlostavljanje i silovanje žena i djevojčica širom svijeta postalo je važno oružje rata i jedan od metoda ekstremne torture. To zahtijeva povećanu zaštitu za žene i djevojčice, kako u konfliktnim, tako i u postkonfliktnim situacijama, što je naročito istaknuto donošenjem pratećih rezolucija, koje se oslanjaju na Rezoluciju UN-a 1325, kao što su rezolucije 1820 (2008), 1888 (2009), 1889 (2009), 1960 (2010), 2106 (2013) i 2122 (2013).
MOBiH uspješno provodi mjeru da se prilikom prijema kandidata u OSBiH, od ukupnog broja primljenih kandidata primi 10% žena, s tim da se prednost daje najuspješnijim kandidatima i kandidatkinjama u skladu sa listom uspješnosti. Tome u prilog ide činjenica o evidentnom povećanju interesa žena za prijem u OSBiH, što ilustrira podatak 1 da su se 2008. godine na oglas prijavile samo 23 žene, a na oglas 2014. godine njih čak 595.
- Od ukupno 2693 prijavljena kandidata u 2014. godini bila je 241 kandidatkinja (nešto više od 10%). Na javni konkurs za prijem oficira u OSBiH od ukupno prijavljenih 369 kandidata bilo je 76 žena (nešto više od 20%). Prema podacima iz 2016. godine, od ukupnog broja prijavljenih na javni oglas za prijem vojnika bilo je 9,9% žena. Od ukupnog broja prijavljenih na konkurs za prijem oficira bilo je 20,59% žena, a na interni oglas za podoficire 18,75% žena. Na vojne akademije upisano je 11 žena ili 14 % od ukupnog broja upisanih.
1.1. Međunarodni pravni okvir

1. Međunarodni i domaći pravni okvir

RAVNOPRAVNO UČEŠĆE

ZAŠTITA I PREVENCIJA

KOORDINACIJA I PARTNERSTVO

STRATEŠKI CILJ 1

Povećano učešće žena u vojsci, policiji i mirovnim misijama, uključujući i učešće na mjestima donošenja odluka

STRATEŠKI CILJ 2

Povećan stepen ljudske sigurnosti kroz prizmu rodne ravnopravnsosti

STRATEŠKI CILJ 3

Unaprijeđeni uslovi i pristup primjeni AP-a UNSCR 1325

SREDNJOROČNI CILJEVI

1.1. Ključne politike, zakoni i drugi propisi omogućavaju povećanje učešća žena u vojsci, policiji i mirovnim misijama, uključujući i mjesta donošenja odluka

2.1. Smanjena stopa trgovine ljudima u BiH

3.1. Unaprijeđeni mehanizmi koordinacije i instrumenti za primjenu AP-a UNSCR 1325

1.2. Stvorene potrebne pretpostavke za unapređenje položaja i napredovanje žena u vosjci, policiji, mirovnim misijama, uključujući i mjesta donošenja odluka

2.2. Poboljšana podrška i pomoć žrtvama koje su preživjele seksualno nasilje i druge oblike stradanja tokom rata

3.2. Poboljšana saradnja s drugim akterima

1.3. Razvijena svijest o važnosti učešća žena u donošenju odluka i očuvanju mira i sigurnosti

2.3. Unaprijeđen rodno-odgovoran pristup i sistemi podrške u uslovima aktuelnih sigurnosnih prijetnji i izazova

 

Izradom trećeg po redu AP-a UNSCR 1325 za period 2018-2020. koordinirao je ARSMLJPIBiH, uz konsultacije sa institucijama i NVO-ima zastupljenim u Koordinacionom odboru za praćenje realizacije Akcionog plana. Ovaj akcioni plan izrađen je oslanjajući se na strukturu prethodnog, tako da su zadržani postojeći strateški ciljevi, te revidirani određeni srednjoročni ciljevi, očekivani rezultati i planirane aktivnosti, kako je predstavljeno u tabeli koja slijedi:
Agencija za ravnopravnost spolova Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH (u daljnjem tekstu: ARSMLJPIBiH) koordinirala je izradom redovnih godišnjih izvještaja o primjeni AP-a UNSCR 1325 u BiH, koje je usvojilo Vijeće ministara BiH (u daljnjem tekstu: VMBiH). Izrađen je i Završni izvještaj o primjeni AP-a UNSCR 1325 u periodu 2014-2017, koji sadrži preporuke i naučene lekcije koje su bile polazni osnov za izradu ovog akcionog plana.
Vijeće ministara BiH je 2014. godine usvojilo drugi AP UNSCR 1325 u BiH za period 2014- 2017. 2 oslanjajući se na nalaze i preporuke nezavisne procjene prethodnog AP-a UNSCR 1325 koja je ukazala na sve pozitivne aspekte i izazove njegove primjene i koordinacije. Ponovo je imenovan Koordinacioni odbor za praćenje AP-a UNSCR 1325 u BiH u periodu 2014-2017. Odlukom Vijeća ministara BiH 3 koja je nakon toga, 2016. godine, pretrpjela određene izmjene i dopune. 4 Koordinacioni odbor (u daljnjem tekstu: KO) dopunjen je predstavnicima i predstavnicama nekoliko novih institucija 5, tako da je u njegovom članstvu bilo 19 nadležnih institucija i agencija na državnom i entitetskom nivou, kao i jedna predstavnica i njena zamjenica iz nevladinog sektora (Udruženje "Vive žene", Tuzla i "Lara", Bijeljina). MUPRS-a nije se odazvao pozivu za nominiranje članova, iako je imao predstavnice u KO tokom primjene prvog AP-a UNSCR 1325 (2010-2013). Također, početkom oktobra 2017. godine Gender centar RS-a dostavio je Rješenje Vlade RS-a 6 kojim je predstavnica Gender centra RS-a razriješena dužnosti članice u KO, bez dodatnih obrazloženja. Dostavljen je dopis, a nakon toga i urgencija Vladi Republike Srpske da imenuje novog člana i članicu kako bi blagovremeno mogli učestvovati u izradi novog AP-a UNSCR 1325.
Prvi Akcioni plan za primjenu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: AP UNSCR 1325 u BiH) za period 2010-2013. usvojen je Odlukom Vijeća ministara BiH 2010. godine. 7 To je bio i prvi akcioni plan za primjenu UNSCR-a 1325 u regionu Jugoistočne Evrope i poslužio je kao primjer drugim državama regije prilikom izrade nacionalnih akcionih planova za provođenje UNSCR-a 1325. Također, Odlukom Vijeća ministara BiH uspostavljen je Koordinacioni odbor za praćenje provođenja AP-a UNSCR 1325, koji se sastojao od predstavnika i predstavnica 11 institucija, većinom iz sektora odbrane i sigurnosti 8 i jedne predstavnice nevladinog sektora (prvo udruženje "Žene ženama", Sarajevo, a nakon toga "Udružene žene", Banja Luka). Članovi i članice Koordinacionog odbora veoma su aktivno učestvovali i doprinijeli provođenju i promociji Akcionog plana, i u institucijama iz kojih dolaze i u široj javnosti te na međunarodnom nivou.
Podaci o učešću u pravosuđu iz 2016. pokazuju da su žene u sudovima zastupljene oko 64%, a u tužilaštvima 51%. Na višim pozicijama predsjednika sudova i glavnih tužilaca, žene su zastupljene sa 43%, što je povećanje broja žena u strukturi rukovodilaca pravosudnih institicija BiH u odnosu na prethodni izvještajni period. U 80% kantonalnih sudova žene obavljaju dužnost predsjednika, a od devet rukovodećih mjesta u okružnim tužilaštvima žene čine 33%, i to kao v.d. glavne tužiteljice i dvije glavne tužiteljice.
Na Lokalnim izborima 2016. 9 za gradonačelnike/načelnice kandidiralo se 6,22% žena i 93,78% muškaraca, a za vijeća/skupštine 41% kandidatkinja i 59% kandidata. Kada su u pitanju nacionalne manjine, ovjereno je 18 imena žena i 125 imena muškaraca. Na Lokalnim izborima 2016. žene su činile 49% glasačkog tijela. Rezultati ovih izbora ukazuju na blago povećanje broja izabranih žena. Prema podacima CIK-a BiH, šest žena (4,3% je izabrano za načelnice (pet načelnica u RS-u, jedna načelnica u FBiH), dok je 2012. godine taj procenat iznosio 3,6%. Udio žena u sastavu vijeća/skupštine je 18,34%, što je blago povećanje participacije žena u odnosu na Lokalne izbore 2012. kada ih je bilo 17,1%.
- U sadašnjem sazivu VMBiH su dvije ministrice, u Vladi FBiH zabilježen je značajan porast broja žena na dužnosti ministra i iznosi 25%, dok je u kantonalnim vladama smanjena zastupljenost žena na dužnosti ministra. U Vladi RS-a ima 25% žena, uključujući premijerku koja vodi Vladu u drugom mandatu. Vijećem naroda RS-a također predsjedava žena. Na poziciji zamjenika premijera FBiH je žena.
- U parlamentima entiteta prosjek učešća žena je 19,7% (Parlament FBiH 21,4%, Narodna skupština RS-a 18%). U FBiH broj žena povećan je za više od 4%, dok je zabilježen pad broja izabranih žena u Narodnoj skupštini RS-a za 5% u odnosu na prethodni skupštinski saziv iz 2010. godine. Međutim, nakon održanih Lokalnih izbora 2016. godine u Narodnoj skupštini RS-a došlo je do određenih promjena, tako da trenutno žene zauzimaju 23% poslaničkih mjesta. Na kantonalnom nivou, prosjek učešća žena je 18,5% s najvećim procentom izabranih žena u Posavskom kantonu 23,8%, a najmanjim u Kantonu 10 sa 4%.
Iako je postignut napredak u usklađivanju propisa i politika sa ZoRS-om BiH, te donošenju internih akata za postizanje ravnopravnosti spolova, sistem praćenja efekata primjene uvedenih odredbi u pojedinim institucijama još uvijek nije sistemski uspostavljen. Potrebno je raditi na uspostavljanju jedinstvenog sistema praćenja koji će primjenjivati sve institucije, kao dio sveukupnog procesa uvođenja, primjene i nadzora nad primjenom principa ravnopravnosti spolova.
Prema podacima, žene u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na svim nivoima organizacije vlasti u BiH učestvuju sa oko 20%. Nakon Općih izbora 2014 10, zastupljenost žena u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH (u daljnjem tekstu: PDPSBiH) iznosi 23,8%. Trend povećanja broja žena u PSBiH je primjetan, kao i odnos biračkog tijela prema ženama koje su izabrane, jer su četiri žene koje su bile izabrane 2010. ponovo izabrane 2014. godine. Kolegijem PDPSBiH, koji čine tri člana, trenutno predsjedava žena. Zastupljenost oba spola u sastavu Kolegija propisana je Poslovnikom PDPSBiH.

3.1.1. Učešće žena u zakonodavnoj, izvršnoj vlasti i pravosuđu

Pokazatelji o zastupljenosti žena u vojsci, policiji i mirovnim misijama, uključujući i učešće na mjestima donošenja odluka, ukazuju na određeni napredak od početka primjene AP-a UNSCR 1325 u BiH, ali je taj napredak još uvijek daleko od ravnopravne zastupljenosti spolova.

3.1. Učešće žena u vojsci, policiji i mirovnim misijama, uključujući i učešće na mjestima donošenja odluka

3. Analiza stanja ravnopravnosti spolova po strateškim ciljevima AP-a UNSCR 1325

Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine za period 2013-2017. (GAPBiH) 11 strateški je dokumenat koji sadrži strateške ciljeve, programe i mjere za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u svim oblastima društvenog života i rada, u javnoj i privatnoj sferi. On daje smjernice za izradu godišnjih operativnih planova na entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou. U GAP-u BiH navodi se da Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i Rezolucija Evropskog parlamenta o učešću žena u mirnom rješavanju sukoba (2000/2025(INI)) daju uputstva i smjernice državama članicama za preduzimanje odgovarajućih mjera kako bi unaprijedili položaj žena u društvu i spriječili svaki oblik nasilnog rješavanja problema. U toku je priprema novog, trećeg po redu, Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine za period 2018-2022.
Izborni zakon Bosne i Hercegovine 12 usaglašen je sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, te se u članu 4.19. stav 4. propisuje da ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen s najmanje 40% od ukupnog broja kandidata na listi. Pored obaveznog postotka, utvrđivanjem kvote uveden je i obavezni poredak pri rangiranju. To pravilo nalaže najmanje jednog kandidata manje zastupljenog spola među prva dva kandidata, dva kandidata manje zastupljenog spola među prvih pet kandidata i tri kandidata manje zastupljenog spola među prvih osam kandidata itd. Centralna izborna komisija BiH (u daljnjem tekstu: CIKBiH) odbija listu stranke ako ona nije sastavljena prema ovom pravilu o kvoti. U 2016. predložene su izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, među kojima je i prijedlog o jednakoj zastupljenosti spolova na kandidatskim listama (po 50% oba spola na listi), ali ove izmjene i dopune nisu usvojene. Izrađen je i Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o Vijeću ministara BiH, kojim bi bila propisana ravnopravna zastupljenost oba spola u sastavu VMBiH (imenovanje najmanje 40% osoba manje zastupljenog spola). Iako je bio usvojen u prvom čitanju na 28. sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, ovaj zakon u konačnici ipak nije usvojen.
Pitanje ravnopravnosti spolova regulirano je i u brojnim drugim zakonskim i podzakonskim aktima države i entiteta. Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini - prečišćeni tekst 13 u članu 20. (oblast koja se odnosi na Javni život) propisuje ravnopravnu zastupljenost oba spola u upravljanju i procesima odlučivanja. Radi bržeg postizanja ravnopravne zastupljenosti spolova u kreiranju politika i donošenju odluka na svim nivoima organiziranja vlasti u Bosni i Hercegovini, prilikom noveliranja Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, član 20. usklađen je s Preporukom (2003)3 Komiteta ministara Vijeća Evrope, kojom se propisuje da: "Ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje u procentu od 40% u državnim organima na svim nivoima organizacije vlasti i organima lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke..."
- specifičnosti postkonfliktne BiH koje su, u skladu s UNSCR-om 1325, prepoznate kao direktna ili indirektna posljedica ratnih zbivanja u BiH kao što su: položaj preživjelih žrtava seksualnog nasilja i drugih oblika stradanja tokom rata, opasnosti od miniranih područja, te trgovina ljudima;
- prepoznavanje novih sigurnosnih prijetnji i izazova na globalnom nivou, a koje direktno ili indirektno pogađaju BiH i regiju (prirodne katastrofe, izbjeglička kriza, nasilni ekstremizam, i dr.). Rodno odgovoran pristup navedenim sigurnosnim prijetnjama i izazovima omogućio je pravovremeno, konkretno djelovanje u nedavnim vanrednim i kriznim situacijama u BiH i regiji, kao što su poplave 2014. godine, izbjeglička kriza u regiji, te pokretanja inicijativa za preventivno djelovanje u oblasti nasilnog ekstremizma kao savremene sigurnosne prijetnje.

3.2.1. Trgovina ljudima

BiH je i dalje polazišna, odredišna i tranzitna zemlja za žene, djecu i muškarce žrtve trgovine ljudima. Ono što pogoduje izvršenju krivičnih djela koja se odnose na trgovinu ljudima je loša ekonomsko - socijalna situacija. Izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH 14 krivično djelo 'trgovina ljudima', koje u sebi sadrži elemente iskorištavanja u državi u kojoj žrtva trgovine ljudima nema državljanstvo ili prebivalište, ostalo je u ovom krivičnom zakonu, dok su ostala krivična djela trgovine ljudima obuhvaćena krivičnim zakonima entiteta i Brčko Distrikta BiH. Žrtve krivičnog djela iz Krivičnog zakona BiH su lica bez državljanstva BiH ili prebivališta u BiH ili državljanin BiH u inozemstvu. Revidiran je i pooštren kazneni okvir za pojedine oblike krivičnog djela "međunarodna trgovina ljudima" iz člana 186. Krivičnog zakona BiH, a što će uticati i na visinu kazni koje se izriču za ovo krivično djelo. Budući da do sada nije bilo izrečenih presuda primjenom nove zakonske definicije, trenutno nije moguće dati konkretne podatke o efektima navedenih zakonskih izmjena na kaznenu politiku. Krivični zakoni FBiH 15, RS-a 16 i Brčko Distrikta BiH 17 usklađeni su s Krivičnim zakonom BiH.
Podaci iz izvještaja državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima koji se odnose na primjenu krivičnog zakonodavstva u procesuiranju krivičnih djela trgovine ljudima pokazuju sljedeće:
- Od 2013. do 2015. identificirano 100 potencijalnih žrtava trgovine ljudima. Sud BiH je u maju 2014. godine potvrdio optužnicu za krivično djelo 'organizirani kriminal' u vezi s krivičnim djelom 'trgovina ljudima' iz člana 186. Krivičnog zakona BiH. U ovom slučaju identificirane su 672 žrtve trgovine ljudima, od toga 652 državljanina BiH i 20 stranih državljana (četiri Makedonija i 16 Srbija), koji su ranije bili radno eksploatirani u Azerbejdžanu.
- Sud BiH je u periodu od 2011. do 2017. godine izrekao jednu pravosnažnu osuđujuću presudu za krivično djelo iz člana 187. Krivičnog zakona BiH (međunarodno navođenje na prostituciju/međunarodno vrbovanje radi prostitucije) protiv jednog lica (muškarac). Presuda je donesena 2016. a osuđenom licu izrečena je zatvorska kazna u ukupnom trajanju od 1 godine i 8 mjeseci. Pred Sudom BiH trenutno se vode postupci u dva predmeta protiv ukupno dva lica (dva muškarca) za krivično djelo iz člana 187.
- U periodu od stupanja na snagu izmjena Krivičnog zakona BiH (2015 - 2017) Sud BiH nije donio nijednu presudu za krivično djelo iz člana 186. Krivičnog zakona BiH primjenom nove zakonske definicije. Također, u navedenom periodu nije donesena nijedna presuda ni za novo krivično djelo iz člana 186a. Krivičnog zakona BiH.
Nakon provođenja Strategije suprotstavljanja trgovini ljudima u BiH i Akcionog plana (2013–2015), VMBiH je 2015. godine usvojio Akcioni plan za suprotstavljanje trgovini ljudima u BiH (2016 – 2019). Ovaj plan usmjeren je na unapređenje sistema podrške za borbu protiv trgovine ljudima, te efikasno krivično gonjenje trgovine ljudima i povezanih zločina, na prevenciju, efikasnu zaštitu i pomoć žrtvama trgovine ljudima, te jačanje partnerstva između aktera uključenih u suprotstavljanje trgovini ljudima. Multidisciplinarni pristup realizaciji Plana podrazumijeva uključenost svih nadležnih institucija na svim nivoima organizacije vlasti u BiH. VMBiH je usvojio i Strategiju u oblasti migracija i azila i Akcioni plan (2016 – 2020). Jedan od ciljeva predviđenih u prijedlogu strateškog dokumenta sadrži mjere i aktivnosti usmjerene na smanjenje trgovine ljudima u BiH.
MLJPIBiH i MSBiH izdvajaju sredstva iz redovnih budžeta za programe podrške žrtvama trgovine ljudima. MLJPIBiH osigurava sredstva za grantove NVO-ima za direktnu podršku žrtvama trgovine ljudima kroz rehabilitaciju i reintegraciju žena i djevojčica žrtava trgovine ljudima u lokalnim zajednicama. MSBiH u budžetu osigurava sredstva za smještaj i pomoć koja se pruža strancima žrtvama trgovine ljudima u skloništima nevladinih organizacija s kojima MSBiH ima potpisane protokole o saradnji. Za 2014. godinu osigurana su i sredstva za smještaj i pravna pomoć za strance žrtve trgovine ljudima i pravna pomoć za strance u imigracionom centru. Sredstva su osigurana i za 2015. i 2016. godinu. Od početka 2017. godine stupanjem na snagu Zakona o pružanju besplatne pravne pomoći osigurana je besplatna pravna pomoć fizičkim licima koja se nalaze u postupku protjerivanja i žrtvama trgovine ljudima u skladu s obavezama koje BiH ima prema međunarodnim konvencijama.
Osim toga, realizirani su i brojni projekti u saradnji MSBiH s međunarodnim i nevladinim organizacijama, posebno s Mrežom nevladinih organizacija RING 18, usmjerenim na jačanje kapaciteta, analize, te unapređenje propisa i procedura za proaktivnu zaštitu žrtava i sprečavanje trgovine ljudima. U periodu od 2014. do 2017. provedene su brojne obuke za jačanje kapaciteta i druge aktivnosti za podizanje svijesti o problemu trgovine ljudima, koje su uglavnom finansirale međunarodne organizacije u okviru različitih projekata. Preko
15 obuka i stručnih sastanaka bilo je usmjereno na poboljšanje istraga i rada istražnih timova, povećanje ekspertize pravosudnih institucija, teme vezane za prava žrtava trgovine ljudima, tehnike intervjuiranja (uključujući intervjuiranje djece) i tehnike finansijskih istraga u slučajevima trgovine ljudima, te upravljanje granicom vezano za trgovinu ljudima.
Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova BiH (u daljnjem tekstu: MVPBiH), za izvještajni period 2015/2016. u diplomatsko-konzularnoj mreži bilo je 11 ili 23% žena ambasadorica, jedna generalna konzulica (ili 17%) i dvije šefice stalnih misija (ili 40%). Analizom dostupnih podataka utvrđeno je da je u periodu od 2013. do 2016. broj ambasadorica bio povećan sa šest na 11, što je bilo procentualno povećanje za oko 8%. Međutim, prema najsvježijim podacima iz 2017. godine, broj ambasadorica smanjen je na sedam. Nadalje, broj državnih službenica s diplomatskim statusom je, u principu, veći od broja muškaraca.
U pregovaračkim delegacijama BiH iz nadležnosti Ministarstva sigurnosti BiH (u daljnjem tekstu: MSBiH) radi zaključivanja međunarodnih dokumenata o policijskoj saradnji, readmisiji, zaštiti tajnih podataka, zaštiti i spašavanju, žene su zastupljene u procentu od 34%. MSBiH nastoji osigurati ravnopravnu zastupljenost muškaraca i žena u ovim delegacijama, što pokazuje podatak da se u sastavu svake pregovaračke delegacije nalazi najmanje jedna žena, dok je u sporazumima/protokolima o readmisiji paritet, tj. podjednaka zastupljenost žena i muškaraca.
Primjena postojećih zakonskih odredbi kao što su kvota od 40% (član 4.19. Izbornog zakona BiH ili član 20. ZoRS-a) dovela je do određenog napretka, ali je potrebno uključivanje dodatnih afirmativnih mjera koje bi rezultirale konkretnim povećanjem broja žena na mjestima donošenja odluka.

3.1.2. Učešće žena u vojsci, policiji i mirovnim misijama

Provođenjem sveobuhvatnih strateških mjera AP-a UNSCR 1325 stvoreno je povoljnije okruženje za povećanje učešća žena u vojnim i policijskim snagama, iako je to povećanje i dalje najuočljivije na nižim pozicijama i činovima. U Ministarstvu odbrane BiH (u daljnjem tekstu: MOBiH) zaposleno je 38% žena (2% povećanje u odnosu na 2013), a u Oružanim snagama BiH (u daljnjem tekstu: OSBiH) zastupljeno je 6,8% žena (1,8% povećanje u odnosu na 2010. i samo 0,2% u odnosu na 2013), dok je 24% žena civilnih lica i 5,5% žena vojnih lica (1% u odnosu na 2013).
Postoji trend povećanja učešća žena na rukovodećim pozicijama u sektorima odbrane i sigurnosti. Npr. žena je na čelu MOBiH, a tri žene postavljene su na mjesta šefa odjela. Trenutno je 22% žena na rukovodećim pozicijama. Međutim, u OSBiH procenat učešća žena na rukovodećim pozicijama je i dalje veoma nizak (2,5%). Podaci MSBiH o učešću žena na rukovodećim pozicijama u institucijama sektora sigurnosti na svim nivoima vlasti pokazuju da su žene uglavnom zastupljene na nivou srednjeg menadžmenta, tj. šefa odjela, dok su najmanje zastupljene na višim rukovodećim pozicijama, npr. pomoćnika ministra/direktora, gdje su samo tri žene. Međutim, u ukupnom broju zaposlenih u MSBiH, agencijama za provođenje zakona u BiH, entitetskim i kantonalnim ministarstvima i policiji Brčko Distrikta BiH, žene su u prosjeku zastupljene 50,5%.
Žene u policijskim snagama 19na svim nivoima vlasti učestvuju 7,5%, uglavnom na pozicijama policajki i starijih policajki, inspektorica, mlađih i viših inspektorica. Od ukupnog broja policijskih službenica, njih 11,3% su na pozicijama viših inspektorica, 3,3% su samostalne inspektorice, a samo je 0,3% glavnih ispektorica.
- U Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) zaposleno je 14,64% policijskih službenica, što je povećanje od oko 1,5% u odnosu na podatke iz 2013. godine, s početka primjene Akcionog plana. U Graničnoj policiji BiH (u daljnjem tekstu: GPBiH) zastupljenost žena od 7,78% pokazuje povećnje od oko 0,5%. U Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH (DKPT BiH) zaposleno je 38 policijskih službenica ili 5,25%. U Federalnoj upravi policije (FUP) procenat učešća žena od 7,8% ne mijenja se još od 2010. godine. Zastupljenost žena u 10 kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova od 7,3% nešto je povećana (za oko 1%) u odnosu na 2013. godinu. Prema dostupnim podacima, procenat policijskih službenica u MUP-u RS-a povećan je za oko 2% u posljednje tri godine i iznosi 7, 8%. U Policiji Brčko Distrikta BiH je 4,8% žena, isto koliko je bilo i 2013. godine.
Iako navedeni podaci pokazuju neujednačeno stanje zastupljenosti policijskih službenica u pojedinim policijskim organima, opći zaključak je da je došlo do neznatanog povećanja učešća žena u policijskim snagama na svim nivoima u BiH koje, u izvještajnom periodu, u prosjeku iznosi oko 1,25%. Žene su, također, podzastupljene na najvišim rukovodećim pozicijama s višim činovima (oko 1,2%). Posljednjih godina često je naglašavano da je korištenje porodiljskog odsustva razlog za otežano napredovanje u policijskoj karijeri. Naime, kriteriji za sticanje neposredno višeg čina, koji se formalno ne razlikuju za žene i muškarce, zahtijevaju tačno određeno vrijeme provedeno u prethodnom činu, te dostavljanje ocjene u posljednje tri godine. Ako je policijska službenica jednu godinu provela na porodiljskom odsustvu, nije u mogućnosti dostaviti tražene ocjene, niti se prijaviti na konkurs. Pojedine policijske agencije, kao što su GPBiH i SIPA, nastoje prevazići ovaj problem tako što uzimaju u obzir posljednje tri ocjene (mimo korištenja porodiljskog odsustva), ali to još uvijek nije slučaj u svim policijskim organima. Zbog toga je potrebno i dalje insistirati na izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima BiH i relevantnih podzakonskih akata, kako bi se spriječila mogućnost da korištenje porodiljskog odsustva bude otežavajuća okolnost u postupku napredovanja, te na taj način spriječila indirektna diskriminacija na osnovu spola.
Učešće žena u mirovnim misijama povećano je u odnosu na početak primjene AP-a UNSCR 1325 u BiH.

3.1.3. Stvaranje preduslova za veće učešće žena u sektorima odbrane i sigurnosti

Jedan od ključnih sistemskih preduslova za ravnopravno učešće žena u sektorima odbrane i sigurnosti, te na pozicijama donošenja odluka je usklađivanje zakona, podzakonskih akata, strategija, politika i programa iz djelokruga nadležnih institucija sa Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH (ZoRS BiH). Tokom primjene AP-a UNSCR 1325 u BiH većina nadležnih institucija nastojala je ispunjavati ovu obavezu propisanu članom 24. ZoRS-a, ali ova praksa nije ujednačena: dok se u nekim institucijama više radilo na usklađivanju ili donošenju novih internih akata, pravila i procedura, u drugima je uvedena redovna praksa dostavljanja zakona i politika na mišljenje ARS-u MLJPIBiH i entitetskim gender centrima, a prije upućivanja VMBiH, odnosno entitetskim vladama. Broj akata koji se dostavljaju na mišljenje ARS-u MLJPIBiH povećan je oko tri puta u posljednje tri godine. Poseban napredak postignut je u MSBiH, koji redovno traži mišljenje o usaglašenosti sa ZoRS-om na nacrte zakona i drugih propisa, strategija, akcionih planova i programa iz svoje nadležnosti, pri čemu su sve sugestije ARS-a MLJPIBiH uvrštene.
Nadalje, u većini nadležnih institucija i agencija usvojene su odluke kojima se dodatno regulira obaveza usklađivanja propisa sa ZoRS-om i druge aktivnosti s ciljem uređenja, promocije i zaštite ravnopravnosti spolova. Pored već postojećih internih akata, u MOBiH je u postupku donošenja/odobravanja i Politika rodne ravnopravnosti u MOBiH i OSBiH, čiji je prednacrt već izrađen, kao i Standardne operativne procedure rodne ravnopravnosti u OSBiH, te Instrukcija o primjeni propisa iz oblasti ostvarivanja prava na porodiljsko i roditeljsko odsustvo i reguliranja statusa trudnica u OSBiH.
Jačanje kapaciteta žena i podizanje svijesti stručne i šire javnosti, uključujući i promotivne aktivnosti su od ključne važnosti za povećanje učešća žena posebno u oblastima u kojima dominiraju muškarci, kao što su odbrana i sigurnost. Pojedine institucije su, u većoj ili manjoj mjeri, nastojale osigurati uslove za stručno usavršavanje žena. Žene su učestvovale u različitim obukama i kursevima, ali je i dalje broj muškaraca na stručno- specijalističkim obukama namijenjenim profesionalnom usavršavanju u policijskim i vojnim snagama mnogo veći.
Tokom realizacije AP-a UNSCR 1325 u BiH provedene su brojne edukativne i promotivne aktivnosti s ciljem podizanja svijesti stručne i šire javnosti o važnosti pitanja ravnopravnosti spolova, većeg učešća žena u donošenju odluka u postizanju mira i sigurnosti, te važnosti Rezolucije UN-a 1325 i svih pratećih rezolucija. Promocija i obuke o ravnopravnosti spolova za zaposlene u institucijama sektora odbrane i sigurnosti, koje su zastupljene u KO, održane su u okviru različitih inicijativa i projekata ARS-a MLJPIBiH, međunarodnih i nevladinih organizacija. One su značajno doprinijele povećanju znanja, ali je važno istaći da je pristup jačanju kapaciteta u prethodne tri godine značajno unaprijeđen. Obuke se sve češće planiraju u skladu s potrebama pojedinih sektora/organizacionih jedinica institucija i uvrštavaju se u redovne planove i programe obuka u institucijama i agencijama.
Tokom primjene AP-a UNSCR 1325, ARSMLJPIBiH, nadležne institucije, nevladine i međunarodne organizacije promovirali su teme vezane za UNSCR 1325 "Žene, mir i sugurnost" ili ciljanim promotivnim aktivnostima, događajima i materijalima ili uključivanjem ovih tema u druge promotivne akcije. Kampanje su bile fokusirane na afirmaciju i promociju vojnog poziva, promociju učešća žena u policiji, vojsci i mirovnim misijama, te ulogi i uticaj žena u političkom i javnom odlučivanju, pogotovo u kontekstu općih i lokalnih izbora održanih u izvještajnom periodu.
Potrebno je ulagati više napora kako bi se uslovi za napredovanje u policijskim i vojnim strukturama, kao i uslovi za učešće na pozicijama donošenja odluka, prilagođavali statusu i potrebama oba spola, te omogućili usklađivanje profesionalnog i porodičnog života. Tome doprinose redovne i povremene obuke s ciljem kontinuiranog podizanja svijesti i razumijevanja važnosti primjene standarda ravnopravnosti spolova u sektorima odbrane i sigurnosti. Ojačani su i koriste se stručni kapaciteti u nadležnim institucijama za daljnje prenošenje stečenih znanja i vještina. Primjetan je i porast broja ciljanih promotivnih aktivnosti koje iniciraju i provode nadležne institucije s ciljem promocije jednakih mogućnosti i preduslova za veće učešće žena u sektorima odbrane i sigurnosti.

3.2. Povećanje stepena ljudske sigurnosti iz perspektive ravnopravnosti spolova

Unapređenju sigurnosti građana i građanki u nekoj državi može se pristupiti na dva načina:
1) zaštitom nacionalne sigurnosti uz puno poštivanje ljudskih prava i sloboda (što je više u nadležnosti sigurnosnih i odbrambenih struktura) i 2) zaštitom ljudi od svakodnevnih sigurnosnih prijetnji i izazova, što doprinosi i većoj nacionalnoj sigurnosti (ovo uključuje više aktera i širu zajednicu).
- U skladu s kantonalnim propisima, osobe koje su preživjele seksualno nasilje smatraju se posebnom kategorijom civilnih žrtava rata, te pored prava na mjesečno lično novčano primanje imaju i ostala prava koja uključuju: zdravstvenu zaštitu, psihološku pomoć, pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala, profesionalnoj rehabilitaciji, prekvalifikaciji i dokvalifikaciji, te u nekim kantonima i prioritet u zapošljavanju, prioritetno stambeno zbrinjavanje, te pravnu pomoć.
- Izmjenama i dopunama Odluke o zaštiti civilnih žrtava rata u Brčko Distriktu BiH iz 2015. godine ukinuta je ranija diskriminatorna odredba kojom se status preživjelog seksualnog nasilja priznavao samo onima koji su, pored dokaza o tjelesnom oštećenju, mogli dokazati da je počinilac pronađen i osuđen. Sadašnje odredbe su manje restriktivne i priznaju psihičku traumu kao osnovu za status, ali zahtijevaju potvrdu da je žrtva pretrpjela seksualno nasilje i medicinski dokaz o trajnoj psihičkoj traumi koje izdaje nezavisna stručna komisija. U vrijeme izrade ovog izvještaja komisija još nije počela raditi.
- U oba entiteta civilne žrtve rata, uključujući preživjele ratnog seksualnog nasilja, nastavljaju se suočavati s različitim tretmanom u odnosu na ratne vojne invalide. Ovo se manifestira u znatno nižim naknadama ‒ često u iznosu od 70% od maksimalne mjesečne naknade za ratne vojne invalide. Ne može se zanemariti i uticaj stigme na sveukupna nastojanja da se pruži pomoć i podrška preživjelim žrtvama.
Evidentirane su odluke sudova u BiH o dodjeljivanju novčane kompenzacije žrtvama ratnog seksualnog nasilja u krivičnim postupcima. Međutim, zahtjevi za naknadu nematerijalne štete podliježu zastari, te takvi zahtjevi mogu biti upućeni isključivo prema počiniocima, a ne prema državi ili entitetima, eliminirajući time supsidijarnu odgovornost države za naknadu počinjene štete. Većina žrtava i dalje traži naknadu štete u odvojenim parničnim postupcima pred lokalnim sudovima koji ne primjenjuju iste standarde, niti imaju adekvatne kapacitete za zaštitu svjedoka. Kada traže odštetu pred parničnim sudovima, žrtve podnose sav teret dokazivanja, moraju angažirati advokata i odgovorne su za plaćanje sudskih troškova.
Agencije UN-a u BiH (UNDP, UNFPA, UN WOMEN i IOM) su, u saradnji sa institucijama BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH, izradile zajednički program podrške pod nazivom "Traženje zaštite, podrške i pravde za preživjele žrtve seksualnog nasilja tokom sukoba u BiH" (2014-2017). Cilj programa bio je unapređenje statusa i položaja svih žena žrtava seksualnog nasilja tokom rata, uključujući suzbijanje stigme, davanje odštete, rehabilitaciju, te pristup žrtava uslugama bez obzira na prebivalište. U okviru programa provedena su i istraživanja "Socijalna i ekonomska prava preživjelih seksualnog nasilja tokom rata u BiH" i "Stigmatizacija osoba koje su preživjele seksualno nasilje u konfliktu u BiH". Pokrenuta je izrada zakonskih i podzakonskih rješenja, podržano ekonomsko i psihosocijalno osnaživanje žena, te urađene sektorske analize kapaciteta institucija, pružalaca usluga žrtvama, u oblasti zdravstvene, socijalne zaštite, besplatne pravne pomoći, obrazovanja, rada i zapošljavanja. U saradnji entitetskih ministarstava zdravlja i UNFPA izrađeni su resursni paketi za podršku žrtvama rodno zasnovanog nasilja u zdravstvenom sektoru u FBiH i RS-u koji uključuju i postupanje sa žrtvama koje su preživjele seksualno zlostavljanje i silovanje tokom rata.
Uvođenje koncepta ljudske sigurnosti sa aspekta rodne ravnopravnosti, kao strateškog prioriteta AP-a UNSCR 1325 u BiH, omogućilo je da se sigurnost građana i građanki u BiH sagledava uzimajući u obzir:
U istom periodu realizirane su brojne promotivne aktivnosti i kampanje s ciljem podizanja svijesti o problemu trgovine ljudima. MSBiH je 2015. godine pokrenuo kampanju "Ljudi nemaju cijenu" kojom je ukazano na najčešće oblike trgovine ljudima u BiH: prosjačenje i trgovina djecom, seksualna eksploatacija i prinudni brak, te trgovina organima i radna eksploatacija. U kampanji su pozvane nadležne institucije i organi na provođenje energičnijih istraga i primjenu sankcija predviđenih Krivičnim zakonom BiH. Također, NVO aktivne u oblasti sprečavanja i borbe protiv trgovine ljudima, posebno članice Mreže RING, intenzivno rade na podizanju svijesti javnosti, a posebno djece i mladih o fenomenu trgovine ljudima, s naglaskom na problem prosjačenja, te važnost mobilizacije građana, nadležnih institucija, pravosuđa, policije i školstva u zajedničkoj borbi protiv zloupotrebe djece u prosjačenju kao opasnom kriminalu vršenju ljudskih prava.

3.2.2. Podrška žrtvama seksualnog nasilja i drugih oblika stradanja tokom rata

Podrška žrtvama seksualnog nasilja i drugih oblika stradanja tokom rata nastoji se ostvariti poboljšanjem pravnog okvira i mehanizama za ostvarivanje prava žrtava, te dostupnošću kompenzacija i beneficija. Preživjele žrtve uglavnom ne ostvaruju svoja prava na naknadu za pretrpljenu štetu kroz krivični postupak. Sudovi i tužilaštva najčešće preusmjeravaju žrtve na građanske parnice, umjesto da se dosuđivanjem naknade štete bave u krivičnom postupku, u skladu s postojećim zakonskim osnovom. To dovodi do situacije da se preživjeli odriču svojih osnovnih prava na naknadu, jer postupci ostvarivanja naknade u građanskoj parnici podrazumijevaju otkrivanje njihovih identiteta, koji su često zaštićeni tokom krivičnih postupaka. Osim toga, građanska parnica stvara dodatne finansijske troškove koje mnoge žrtve nisu u mogućnosti platiti.
Još uvijek, dakle više od 20 godina nakon rata, nema zvaničnih podataka u vezi s brojem žena žrtava silovanja i torture. Različiti izvori saglasni su u vezi s nekoliko važnih tačaka: (1) masovno silovanje obuhvatalo je nekoliko hiljada žrtava; (2) bilo je mnogo slučajeva silovanja djevojčica u dobi od 7 do 14 godina; (3) silovanje je često počinjeno u prisustvu žrtvinih roditelja/djece i općenito žrtvu je silovalo nekoliko napadača.
Nadležne institucije, međunarodne i nevladine organizacije u BiH su prethodnih godina provodile aktivnosti i inicijative na definiranju stvarnih potreba preživjelih žrtava, unapređenju pravnog i institucionalnog okvira, te mehanizama za ostvarivanje prava preživjelih uključujući kompenzacije i beneficije koje im pripadaju. Međutim, Komitet UN-a za CEDAW je u zaključnim komentarima i preporukama za BiH iz 2013. godine skrenuo pažnju na sporost u rješavanju većine problema preživjelih žrtava seksualnog nasilja tokom rata u BiH, ukazujući na neusklađenost krivičnog zakonodavstva u BiH s međunarodnim standardima, te nedovoljno provođenje strategija, akcionih planova i programa usmjerenih na zaštitu preživjelih žrtava i svjedoka.
Prema posljednjim zvaničnim podacima BHMAC-a, trenutno minski sumnjiva površina u BiH obuhvata 1.091 km2 ili 2,2% u odnosu na ukupnu površinu BiH. Podaci o žrtvama mina vode se u bazi podataka BHMAIS i razvrstavaju se po spolu, vrsti povrede, dobnim grupama i sredstvima koja su izazvala nesreću. Od 1992. godine od mina/kasetne municije (ESZR) stradalo je 8.358 osoba, od čega je 608 žena (9,5%). U poslijeratnom periodu stradalo je ukupno 1735 osoba, od čega su 164 žene (9,51%) i 249 djece (14%). Od 1996. godine, prilikom humanitarnog deminiranja stradala su 123 deminera, od čega 74 smrtno.
U 2014. godini registrirano je osam minskih i jedna deminerska nesreća, pri čemu je stradalo 18 muškaraca, od čega šest osoba smrtno. U 2015. godini u BiH je registrirana jedna minska nesreća u kojoj je smrtno stradao jedan muškarac. Tokom 2016. godine stradalo je 12 osoba, od čega šest smrtno. U 2017. godini stradalo je pet osoba, od čega dvije smrtno, a među povrijeđenima je bila jedna žena.
I pored znakova upozoravanja na mine, zbog loše ekonomske situacije u zemlji, stanovništvo BiH svjesno ulazi u sumnjive rizične površine zbog prikupljanja ogrjeva ili sakupljanja sekundarnih sirovina. Npr. u 2014. godini, dvije osobe stradale su sakupljajući sekundarne sirovine, osam osoba stradalo je prikupljanjem ogrjevnog drveta, tri osobe povrijeđene su aktiviranjem protutenkovske mine prilikom izvođenja građevinskih radova, a ostala tri lica povrijeđena su od ESZR-a prilikom rada na privatnim posjedima.
U okviru aktivnosti upozoravanja na mine tokom 2014. godine, procijenjeno je da je eliminirana opasnost od mina za oko 13.000 neposredno ugroženih građana koji će biti korisnici deminirane površine. U okviru II. faze provođenja projekta "Land release", koji se finansira iz sredstava EU (IPA 2011), uključen je dodatni aspekt koji obuhvata prikupljanje novih i provjeru raspoloživih podataka o žrtvama mina. Predstavnici BHMAC-a su aktivno participirali na radionicama s ciljem jačanja subkoordinacije u domenu problematike žrtava mina i drugih osoba s invaliditetom. Međutim, osim razvrstavanja dijela statistike po spolu, nije bilo pokazatelja, niti inicijativa da se u dokumente BHMAC-a, programe mjera, analize, izvještaje, projekte i aktivnosti uključi i gender komponenta, odnosno da im se pristupa uzimajući u obzir različita iskustva, potrebe i interese žena i muškaraca, bilo da se radi o pomoći žrtvama mina, porodicama stradalih, ili korisnicima deminiranih površina.
Prema informacijama BHMAC-a dostavljenim za potrebe ovog izvještaja, jedan od projekata pomoći žrtvama od mina, pod nazivom: "Alternativa žrtve je samostalnost", koji je realizirala organizacija amputiraca "UDAS", uključivao je edukativni program za žene žrtve mina i žene nosioce domaćinstva gdje su članovi žrtve mina s ciljem sticanja konkurentnosti na tržištu rada.
Povećanje svijesti i kapaciteta za smanjenje rizika od miniranih područja realizira se kontinuiranim aktivnostima upozoravanja na mine sa osnovnim ciljem da kroz edukaciju, informiranje putem medija ili direktnim kontaktom s rizičnim ciljnim grupama podigne svijest o opasnosti od mina, smanji mogućnost novih nesreća i ukaže na dugoročnost opasnosti od mina i eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata. Ove aktivnosti provode akreditirane organizacije za protuminsko djelovanje u BiH, uz stručni nadzor BHMAC-a. Postoje podaci o broju i profilu osoba koje su prošle edukaciju; kao što su učenici i učenice osnovnih i srednjih škola, stanovništvo ruralnih područja, povratici i povratnice, te osobe koje su posebno izložene riziku: lovci/ribari, skauti, građevinski radnici, šumari i poljoprivrednici. Dostavljeni podaci nisu razvrstani prema spolu.
Iako postoji određeni napredak, evidentan je nedostatak statistike razvrstane prema rodu i analiza o aktivnostima protuminskog djelovanja, što predstavlja jednu od prepreka za uvođenje principa ravnopravnosti spolova u rad BHMAC-a. To upućuje na nedostatak kapaciteta u BHMAC-u, te nedostatak interesiranja i podrške unutar rukovodećih struktura BHMAC-a za provođenje obaveza iz Zakona o ravnopravnosti spolova BiH. Potrebno je uložiti mnogo više napora na uvođenju rodno odgovornog pristupa aktivnostima smanjenja opasnosti od mina, uključujući socio-ekonomsku reintegraciju žrtava mina u društvo, te podsticanja razvoja i održivog povratka u ugroženim lokalnim zajednicama, što doprinosi stvaranju sigurnijeg okruženja za građane i građanke BiH.

3.2.4. Aktuelne sigurnosne prijetnje i izazovi sa aspekta ravnopravnosti spolova

3.2.4.1. Prirodne katastrofe

U svijetu se gotovo svakodnevno dešavaju različite prirodne ili druge nesreće koje pogađaju milione ljudi i rezultiraju brojnim ljudskim žrtvama i razaranjem materijalnih i kulturnih dobara, uništenjem infrastrukture, degradiranjem okoliša s velikim štetama po privredu i ekonomiju zemlje i teškim ekonomskim i socijalnim posljedicama. Na području jugoistočne Evrope, kojem pripada i Bosna i Hercegovina, sve češće se dešavaju prirodne i druge nesreće velikih razmjera.
Obaveza integriranja rodne perspektive u politike i aktivnosti u oblasti prevencije i smanjenja rizika od prirodnih i drugih nesreća utemeljena je i na recentnim međunarodnim dokumentima i to: Pekinškoj deklaraciji i Platformi za akciju (Cilj K.3.258.II) prema kojoj se traži od vlada zemalja članica da razvijaju baze podataka razvrstane po spolu, rodne analize politika, te rodno odgovorne sisteme praćenja i izvještavanja u različitim oblastima i temama, među kojima je i uticaj prirodnih katastrofa na žene, "Hyogo okvirom za akciju" iz 2005. koji nalaže da "rodna perspektiva bude integrirana u sve politike, planove i procese donošenja odluka u oblasti upravljanja rizikom od nesreća", kao i UNISDR-ovom "Pekinškim programom za globalnu akciju na rodno osjetljivom smanjenju rizika od prirodnih nepogoda".
U maju 2014. godine Bosnu i Hercegovinu su zadesile poplave koje su uzrokovale velike štete u pojedinim dijelovima države. Institucionalni mehanizmi za rodna pitanja u BiH su odmah reagirali tako da ukažu na složene i različite posljedice poplava na muškarce i žene, dječake i djevojčice, te da se rodni aspekt uzme u obzir prilikom planiranja i provođenja intervencija sprečavanja i otklanjanja posljedica katastrofa. Pri tome je skrenuta pažnja na problem nedovoljnog razumijevanja različitih uloga, potreba, sposobnosti i interesa žena i muškaraca, dječaka i djevojčica svih uzrasta, te važnosti ravnopravnog učešća oba spola u sistemu zaštite i spašavanja.
Usklađivanjem postojećeg i donošenjem novog zakonodavstva u skladu s međunarodnim standardima nastojao se unaprijediti pristup ostvarivanju prava žrtava ratnih zločina seksualnog nasilja i torture, uključujući pravo na kompenzaciju i rehabilitaciju.