Aktio

Državna regulativna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost Bosne i Hercegovine

Pravilnik o zaštiti od jonizirajućeg zračenja kod medicinske ekspozicije

Na osnovu člana 16. stav (1) Zakona o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 88/07) i člana 61. stav 2. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", br. 32/02 i 102/09), direktor Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost donosi

PRAVILNIK
O ZAŠTITI OD JONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA KOD MEDICINSKE EKSPOZICIJE

DIO PRVI - OPĆI DIO

POGLAVLJE I - UVODNE ODREDBE

Član 1.Predmet

(1) Ovim pravilnikom propisuju se osnovni principi zaštite osoba od izloženosti jonizirajućem zračenju kod medicinske ekspozicije, odgovornosti i obaveze vlasnika licence, uključujući programe osiguranja kvaliteta, kao i pravila, mjere i organizacija zaštite od zračenja u radiodijagnostici, nuklearnoj medicini i radioterapiji.

(2) Ovaj pravilnik će se primjenjivati za sljedeće medicinske ekspozicije:

  • a)
    Ekspozicija pacijenta kao dijela njegovog dijagnostičkog postupka ili tretmana,
  • b)
    Ekspozicija osobe kao dio redovnih zdravstvenih pregleda radnika,
  • c)
    Ekspozicija osoba kao dio programa zdravstvenih skrininga,
  • d)
    Ekspozicija zdravih osoba ili pacijenata koji dobrovoljno učestvuju u medicinskim ili biomedicinskim dijagnostičkim ili terapijskim istraživačkim programima,
  • e)
    Ekspozicija osoba kao dio medicinsko-pravne procedure.

(3) Ovaj pravilnik će se primjenjivati i na ekspozicije osoba koje svjesno i dobrovoljno pružaju pomoć i njegu osobama koje su podvrgnute medicinskoj ekspoziciji kada to nije u okviru njihovog zanimanja.

Član 2.Cilj

Ciljevi ovog pravilnika su:

  • a)
    Zaštita od zračenja na radiodijagnostičkim odjelima preko uspostave kriterija kontrole kvaliteta koji osiguravaju kvalitet radioloških snimaka i održavaju dozu za pacijente, osoblje i opću populaciju na najnižem mogućem nivou,
  • b)
    Uspostavljanje i primjena principa opravdanosti i optimizacije kod apliciranja radiofarmaceutika,
  • c)
    Uspostavljanje kriterija za kontrolu kvaliteta u nuklearnoj medicini,
  • d)
    Utvrđivanje mjera zaštite pacijenata od zračenja, kao i zaštite drugih osoba od zračenja koje potječe od pacijenata,
  • e)
    Uspostavljanje kriterija za kvalitet u radioterapiji radi optimizacije radioterapijskog tretmana u svim zdravstvenim ustanovama koje u svom sastavu imaju radioterapijske odjele.

Član 3.Definicije

(1) Termini i izrazi koji se koriste u ovom pravilniku imaju sljedeće značenje:

  • a)
    Dijagnostički referentni nivo: Nivo doza u medicinskim radiodijagnostičkim postupcima ili u slučajevima primjene radiofarmaceutika; nivoi aktivnosti za tipična ispitivanja grupe pacijenata standardne veličine ili standardnih fantoma za široko definisane vrste opreme. Očekuje se da ovi nivoi neće biti prekoračeni tokom standardnih procedura kada se primijeni adekvatan postupak u odnosu na dijagnostičke i tehničke performanse.
  • b)
    Doza za pacijenta: Doza koju je primio pacijent ili druga osoba podvrgnuta medicinskoj ekspoziciji.
  • c)
    Pacijentna dozimetrija: Dozimetrija koja se odnosi na pacijenta ili drugu osobu podvrgnutu medicinskoj ekspoziciji.
  • d)
    Klinički audit: Sistematsko ispitivanje ili pregled medicinske radiološke procedure koji imaju za cilj poboljšanje kvaliteta i ishoda njege pacijenta, kroz strukturirani pregled, pri čemu se radiološki postupci, procedure i rezultati uspoređuju sa ustanovljenim standardima koji važe za dobre medicinske radiološke postupke, uz modifikaciju postupka gdje je to indicirano i uz aplikaciju novih standarda ako je to neophodno.
  • e)
    Klinička odgovornost: Odgovornost nadležnog doktora u pogledu individualne medicinske ekspozicije, pri čemu je značajno sljedeće: opravdanost, optimizacija, klinička evaluacija ishoda, saradnja sa drugim specijalistima i osobljem u zavisnosti od situacije u vezi sa praktičnim aspektima; dobivanje informacija, ako je prikladno, o prethodnim pregledima; davanje postojećih radioloških informacija i/ili zapisa drugim doktorima medicine, kada je to potrebno; davanje informacija o rizicima jonizirajućeg zračenja pacijentima i drugim uključenim osobama, ako je to prikladno.
  • f)
    Kontrola kvaliteta: Dio osiguranja kvaliteta. Grupa radnji (programiranje, koordinacija, implementacija) koje se poduzimaju sa namjerom da se održi ili poboljša kvalitet. Ovo pokriva monitoring, evaluaciju i održavanje na zahtijevanom nivou svih karakteristika opreme koje se mogu definisati, izmjeriti i kontrolisati.
  • g)
    Kriteriji za kvalitet: Skup mjera i vrijednosti parametara koji služe da se jedan postupak, dokument ili usluga okvalifikuju kao adekvatan ili ne u odnosu na cilj koji treba postići.
  • h)
    Lična škodljivost: Klinički opservabilni škodljivi efekti, rani ili kasni, koji se javljaju kod osoba ili njihovih potomaka. U slučaju da se radi o kasnim ili odgođenim efektima, to više implicira vjerovatnoću nego izvjesnost pojavljivanja.
  • i)
    Medicinska radiološka procedura: Svaka procedura koja je u vezi sa medicinskom ekspozicijom.
  • j)
    Medicinsko-pravna procedura: Procedura izvršena za potrebe osiguravajućeg društva ili u pravne svrhe bez medicinske indikacije.
  • k)
    Nadležni doktor: Doktor medicine ili stomatologije koji je ovlašten da preuzme kliničku odgovornost za medicinsku ekspoziciju osobe.
  • l)
    Ograničenje doze: Restrikcija potencijalne doze za osobe koja može rezultirati djelovanjem definisanog izvora; koristi se u stadiju planiranja zaštite od zračenja kad god je uključena optimizacija.
  • m)
    Osiguranje kvaliteta: Sve planirane i sistematske akcije potrebne da se pribave adekvatna uvjerenja da će strukture, sistem, sastavni dijelovi ili postupci biti provedeni u skladu sa postojećim standardima.
  • n)
    Poštanski TLD audit: Provjera kalibracije radioterapijskih mašina od strane akreditovane laboratorije pomoću specijalnih termoluminiscentnih dozimetara gdje se izmjena dozimetara između vlasnika licence i laboratorije vrši putem pošte.
  • o)
    Praktični aspekti: Fizičko provođenje bilo koje ekspozicije iz člana 1. stav (2) i bilo kojeg pomoćnog aspekta, uključujući raspolaganje i upotrebu radiološke opreme, kao i procjenu tehničkih ili fizikalnih parametara uključujući doze zračenja, kalibraciju i održavanje opreme, pripremu i davanje radiofarmaceutika, te razvijanje filmova.
  • p)
    Radiodijagnostičko: Ono što pripada in vivo dijagnostičkoj nuklearnoj medicini, medicinskoj dijagnostičkoj radiologiji i radiologiji u stomatologiji.
  • r)
    Radiološka instalacija: Objekt u kojem je smještena radiološka oprema.
  • s)
    Radiološka oprema (u daljem tekstu: oprema): Uređaji zajedno sa pomoćnim sredstvima, priborom i instrumentima koji se koriste u radiodijagnostici, nuklearnoj medicini i radioterapiji.
  • t)
    Radiološki odjel: Organizaciona jedinica unutar zdravstvene ustanove koja obuhvata djelatnosti radioterapije i/ili nuklearne medicine i/ili radiodijagnostike.
  • u)
    Radiološki: Ono što pripada radiodijagnostičkim ili radioterapijskim procedurama, kao i interventna radiologija ili druga radiologija u svrhu planiranja ili provođenja tretmana.
  • v)
    Radioterapijski: Ono što pripada radioterapiji, uključujući nuklearnu medicinu koja se koristi u terapijske svrhe.
  • z)
    Služba za medicinsku fiziku: Unutrašnja organizaciona jedinica zdravstvene ustanove koja u svom sastavu ima radiološke odjele, odvojena od njih, koja posjeduje odgovarajuću kadrovsku i materijalnu strukturu, te je osposobljena da obavlja sve poslove medicinske fizike potrebne za funkcionisanje pomenutih radioloških odjela, kao i edukaciju.
  • aa)
    Specijalista medicinske fizike: Ekspert u medicinskoj radijacijskoj fizici koja se odnosi na ekspozicije unutar područja ovog pravilnika, čija je obučenost i kompetentnost da obavlja svoj posao priznata od strane entitetskih ministarstava zdravstva u skladu sa važećim propisima i koji, kad je neophodno i obavezno, djeluje ili daje savjet o dozimetriji u vezi sa pacijentom, o razvoju i upotrebi kompleksnih tehnika i opreme, optimizaciji, osiguranju kvaliteta, uključujući kontrolu kvaliteta i druge aspekte u vezi sa zaštitom od zračenja, u vezi sa ekspozicijom unutar odredbi ovog pravilnika.
  • bb)
    Uputilac: Doktor medicine ili stomatologije koji je ovlašten uputiti osobe na medicinsku ekspoziciju nadležnom doktoru.
  • cc)
    Vlasnik licence: Svako pravno lice koje obavlja specifičnu medicinsku djelatnost i koje ima obavezu da postupa u skladu sa Zakonom o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u BiH i podzakonskim propisima za određenu radiološku instalaciju.
  • dd)
    Zdravstvena ustanova: Institucija koja obavlja zdravstvenu djelatnost u skladu sa važećim propisima o zdravstvenoj zaštiti.
  • ee)
    Zdravstveni pregledi radnika: Medicinski pregled radnika u skladu sa važećim propisima.
  • ff)
    Zdravstveni skrining: Postupak upotrebe radioloških instalacija za ranu dijagnostiku rizične populacije.

(2) Definicije ostalih termina koji se koriste u ovom pravilniku su date u Zakonu o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u BiH.

POGLAVLJE II - OSNOVNI PRINCIPI KOD MEDICINSKE EKSPOZICIJE

Odjeljak A. - Opravdanost

Član 4.Opravdanost medicinskih ekspozicija

(1) Medicinska ekspozicija iz člana 1. stav (2) treba imati dovoljnu korist, mjereći ukupnu moguću dijagnostičku ili terapijsku korist koju proizvodi, uključujući direktnu korist za zdravlje osobe, kao i korist za društvo nasuprot lične štete koju izlaganje može uzrokovati, uzimajući u obzir efikasnost, korist kao i rizike raspoloživih alternativnih tehnika koje imaju isti cilj, ali ne uključuju ili uključuju u manjoj mjeri izlaganje jonizirajućem zračenju.

(2) Uputilac i nadležni doktor trebaju biti angažovani u procesu koji razmatra opravdanost medicinskih ekspozicija na koje se odnosi stav (1) ovog člana na nivou koji je adekvatan njihovoj odgovornosti, a konačnu odluku o opravdanosti donosi nadležni doktor.

(3) Uputilac i nadležni doktor moraju posvetiti posebnu pažnju opravdanosti medicinskih ekspozicija kod kojih nema direktne zdravstvene koristi za osobe podvrgnute ekspoziciji, te posebno za ekspozicije na medicinsko-pravnoj osnovi.

(4) Kriteriji za opravdanost medicinske ekspozicije moraju biti dio programa osiguranja kvaliteta odjela za radiodijagnostiku, nuklearnu medicinu i radioterapiju.

(5) Ukoliko se za neku ekspoziciju ne može dokazati da je opravdana, onda je nadležni doktor ne smije odobriti.

Član 5.Postupci koji prethode evaluaciji opravdanosti medicinske ekspozicije

(1) Uputilac i nadležni doktor dužni su tražiti na uvid informacije, osim u izuzetnim slučajevima, o ranije urađenim dijagnostičkim procedurama relevantnim za planiranje ekspozicije i razmotriti te podatke da bi se izbjeglo nepotrebno izlaganje zračenju.

(2) Uputilac i nadležni doktor dužni su razmotriti potrebu da se obavi dijagnostička pretraga, imajući u vidu alternativne pretrage koje ne uključuju upotrebu jonizirajućeg zračenja.

(3) Kada je upotreba jonizirajućeg zračenja neophodna, uputilac i nadležni doktor su dužni da zahtijevaju minimalan broj pretraga ili projekcija indiciranih za provođenje dijagnostičkog postupka.

Član 6.Opravdanost za vrste procedura

(1) Za nove vrste procedura koje sadrže medicinsku ekspoziciju se utvrđuje njihova opravdanost prije nego što budu usvojene.

(2) Postojeće vrste procedura koje sadrže medicinsku ekspoziciju mogu biti revidirane svaki put kada se pojavi novi, važan dokaz o njihovoj efikasnosti ili posljedicama.

(3) Kriteriji za opravdanost pojedinih vrsta procedura čine dio programa osiguranja kvaliteta odgovarajućih radioloških odjela.

Član 7.Opravdanost pojedinačnih medicinskih ekspozicija

(1) Ukoliko vrsta procedure koja sadrži medicinsku ekspoziciju nije opravdana općenito, specifične pojedinačne ekspozicije te vrste mogu biti opravdane u specijalnim prilikama, što se mora evaluirati za svaki slučaj posebno.

(2) Za pojedinačne medicinske ekspozicije se unaprijed utvrđuje da su opravdane, uzimajući u obzir specifične ciljeve ekspozicije i karakteristike osobe koja je podvrgnuta ekspoziciji.

Odjeljak B. - Optimizacija

Član 8.Optimizacija kod medicinskih ekspozicija

(1) Za doze koje potječu od medicinskih ekspozicija za radiološke svrhe, kao što je navedeno u članu 1. stav (2) ovog pravilnika, izuzev radioterapijskih procedura, mora se osigurati da budu toliko niske koliko je to razumno moguće uz uslov da se dobiju adekvatne dijagnostičke informacije, uzimajući pritom u obzir ekonomske i društvene faktore.

(2) Za medicinske ekspozicije osobe u radioterapijske svrhe, kao što je navedeno u članu 1. stav (2) ovog pravilnika, ekspozicija ciljnog volumena mora biti individualno planirana, uzimajući u obzir da doze za ostala tkiva budu što je moguće niže i u skladu sa svrhom radioterapijske ekspozicije.

Član 9.Dijagnostički referentni nivo

(1) Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost (u daljnjem tekstu: Agencija) obezbjeđuje uspostavljanje i upotrebu dijagnostičkih referentnih nivoa za radiodijagnostičke procedure, kao što je navedeno u članu 1. stav (2) tačke a), b), c) i e),

(2) Dijagnostički referentni nivoi iz stava (1) ovog člana su dati u Aneksu 1.1 koji je sastavni dio ovog pravilnika.

(3) Vlasnik licence za radiodijagnostiku dužan je osigurati da se, u slučaju kada se referentni dijagnostički nivoi konstantno prekoračuju, obave adekvatne provjere, te da se poduzmu neophodne korektivne akcije.

Član 10.Praktični aspekti optimizacije

Proces optimizacije uključuje odabir adekvatne opreme, konzistentno proizvođenje adekvatnih dijagnostičkih informacija ili ishoda terapije, kao i praktične aspekte, osiguranje kvaliteta, uključujući kontrolu kvaliteta, kao i procjenu doze za pacijenta ili aplicirane aktivnosti, uzimajući u obzir ekonomske i društvene faktore.

Odjeljak C. - Istraživački projekti i medicinsko-pravne ekspozicije

Član 11.Biomedicinski i medicinski istraživački projekti

Za biomedicinske i medicinske istraživačke projekte iz člana 1. stav (2) tačka d) ovog pravilnika mora se osigurati sljedeće:

  • a)
    da ih je odobrio odgovarajući etički komitet,
  • b)
    da zainteresovana osoba učestvuje dobrovoljno, te da je prethodno informisana o riziku od te ekspozicije,
  • c)
    da je ustanovljeno ograničenje doze za osobe, za koje se ne očekuje da će imati direktnu medicinsku korist od ekspozicije,
  • d)
    kod pacijenata koji dobrovoljno prihvataju ekspoziciju eksperimentalnim dijagnostičkim i terapijskim procedurama i za koje se očekuje da će ostvariti dijagnostičku ili terapijsku korist od tih procedura, nivoe ciljne doze pojedinačno planira nadležni doktor.

Član 12.Medicinsko-pravne ekspozicije

(1) Kod ekspozicija osoba koje nemaju medicinsku indikaciju, a provode se zbog medicinsko-pravnih ili razloga životnog osiguranja, mora se posvetiti naročita pažnja da je doza toliko niska koliko je to razumno moguće postići.

(2) Odjeli za radiodijagnostiku koji obavljaju pretrage iz stava (1) ovog člana dužni su uspostaviti i provoditi program osiguranja kvaliteta u kojem je dokumentovana opravdanost i gdje su navedene odgovarajuće pisane procedure za ovu vrstu ekspozicija.

Odjeljak D. - Zaštita od zračenja osoba koje pomažu pacijentu

Član 13.Osiguranje kvaliteta

(1) Ekspozicija osoba koje dobrovoljno pomažu osobama koje su podvrgnute medicinskoj ekspoziciji mora imati dovoljnu korist u odnosu na štetne efekte koje može prouzrokovati.

(2) Programi osiguranja kvaliteta odjela za radiodijagnostiku i nuklearnu medicinu moraju sadržavati ograničenja doze za osobe koje nisu profesionalci i koje svjesno i dobrovoljno sarađuju pružajući pomoć i njegu onima koji su podvrgnuti medicinskoj ekspoziciji.

(3) Ograničenje iz stava (2) ovog člana ne treba premašivati vrijednost efektivne doze od 5 mSv po radiološkoj proceduri.

(4) Dio programa osiguranja kvaliteta mora biti i uputstvo koje sadrži osnovne informacije o efektima jonizirajućeg zračenja, koje mora biti uručeno osobama iz stava (1) ovog člana, te koje mora biti na raspolaganju za potrebe inspekcije.

Član 14.Imobilizacija

(1) Imobilizacija osoba podvrgnutih medicinskim ekspozicijama se po pravilu realizuje pomoću mehaničkog pribora, ili ako to nije moguće, onda se to postiže uz pomoć jedne ili više osoba, koje pomažu dobrovoljno.

(2) Imobilizaciju iz stava (1) ovog člana ne smiju provoditi maloljetnici, trudnice i studenti na praksi.

(3) Osobe koje pomažu u imobilizaciji pacijenata na odjelu za radiodijagnostiku moraju dobiti precizne instrukcije za smanjenje svoje izloženosti zračenju na najmanju moguću mjeru, koje će osigurati da se one ni u jednom momentu ne nađu u direktnom polju zračenja, te da koriste zaštitna sredstva kad god je to potrebno.

(4) Broj osoba iz stava (3) ovog člana mora biti sveden na najmanju moguću mjeru.

(5) Imobilizaciju pacijenata u pravilu izvode dobrovoljci iz pratnje pacijenta.

(6) Ako ne postoje dobrovoljci, imobilizaciju pacijenta obavljaju osobe profesionalno izložene zračenju, pri čemu se ne smije dozvoliti da neki profesionalci budu izloženi zračenju više od drugih.

Član 15.Zaštita od zračenja koje potječe od pacijenta

(1) Za pacijente podvrgnute tretmanu ili dijagnostičkoj proceduri koji uključuju radiofarmaceutike, specijalista nuklearne medicine ili osoba koju delegira dužni su uručiti pacijentu pisane instrukcije s ciljem da se, koliko je to god razumno moguće postići, smanji doza koju primaju osobe koje mogu biti u kontaktu sa pacijentom, te da se uspostavi ograničenje doze za te osobe.

(2) Ograničenje iz stava (1) ovog člana ne treba premašivati vrijednost efektivne doze od 5 mSv po tretmanu ili dijagnostičkoj proceduri za odrasle, odnosno 1 mSv za trudnice i djecu.

(3) Prije nego što napusti zdravstvenu ustanovu, pacijentu iz stava (1) ovog člana se moraju uručiti informacije u pisanoj formi o riziku od djelovanja zračenja za druge osobe usljed zadržavanja u njegovoj blizini.

POGLAVLJE III - ODGOVORNOST ZA MEDICINSKE EKSPOZICIJE I PROCEDURE

Odjeljak A. - Propisivanje i odobravanje medicinskih ekspozicija

Član 16.Propisivanje

(1) Radiodijagnostičku proceduru može propisati:

  • a)
    Doktor medicine i specijalista određene grane medicine, za dijagnostičku proceduru u dijagnostičkoj radiologiji ili nuklearnoj medicini,
  • b)
    Doktor stomatologije ili specijalista iz oblasti stomatologije za radiodijagnostičku proceduru u stomatologiji.

(2) Radioterapijsku proceduru može propisati:

  • a)
    Specijalista radijacijske onkologije ili specijalista radiologije sa 3 (tri) godine iskustva u radijacijskoj onkologiji, za radioterapijsku proceduru,
  • b)
    Specijalista nuklearne medicine, za terapijsku proceduru u nuklearnoj medicini.

Član 17.Provođenje

(1) Procedura koja uključuje medicinsku ekspoziciju može se provesti samo pod kliničkom odgovornošću nadležnog doktora, a to je:

  • a)
    Specijalista radiologije ili specijalista druge grane medicine isključivo u okviru svoje specijalizacije, za procedure u dijagnostičkoj i interventnoj radiologiji,
  • b)
    Specijalista nuklearne medicine, za dijagnostičke i terapijske procedure u nuklearnoj medicini,
  • c)
    Specijalista radijacijske onkologije ili specijalista radiologije sa 3 (tri) godine iskustva u radijacijskoj onkologiji, za radioterapijske procedure,
  • d)
    Doktor stomatologije ili specijalista iz oblasti stomatologije, za dijagnostičke procedure u stomatologiji.

(2) Specijalista radiologije i drugi nadležni doktori navedeni u tačkama a) i d) stava (1) ovog člana su odgovorni, svako u svom domenu, za: evaluaciju prethodnih ekspozicija sa kojima su upoznati u cilju izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja, odobravanje pretrage, pravilnu realizaciju i moguće ponavljanje nezadovoljavajućih pretraga, te za izdavanje radiološkog nalaza sa indikacijom patoloških nalaza, diferencijalnom dijagnostikom i zaključkom u kojem se naznačavaju, ako je to potrebno, moguće komplementarne pretrage.

(3) Specijalista nuklearne medicine je odgovoran za: evaluaciju da li je procedura pravilno indicirana, njeno odobravanje, odabir radiofarmaceutika koji su potrebni za dijagnostičku ili terapijsku proceduru, određivanje aktivnosti radiofarmaceutika koja se aplicira u skladu sa procedurama, izdavanja nalaza, odnosno izvještaja u kojem su sadržani patološki nalazi ili rezultat tretmana.

(4) Specijalista radijacijske onkologije ili specijalista radiologije sa 3 (tri) godine iskustva u radijacijskoj onkologiji je odgovoran za: evaluaciju indikacija i donošenje odluke o radioterapijskom tretmanu, biranje volumena koje treba zračiti, propisivanje apsorbovane doze za svaki volumen i izvještaj u kojem je naveden rezultat tretmana, kao i za praćenje stanja pacijenta nakon završetka tretmana.

Član 18.Delegiranje

(1) Vlasnik licence ili nadležni doktor mogu delegirati praktične aspekte određene procedure koja uključuje medicinsku ekspoziciju ili dio njih jednoj ili više osoba ovlaštenim da djeluju u ovom aspektu u okviru polja njihove specijalizacije.

(2) Delegiranje iz stava (1) ovog člana se provodi u pisanoj formi, pri čemu se nadležni doktor ne oslobađa kliničke odgovornosti za proceduru.

Odjeljak B. - Medicinska fizika

Član 19.Specijalista medicinske fizike

(1) Specijalista medicinske fizike mora biti uključen u praktične aspekte medicinske ekspozicije kao što su kalibracija opreme, proračun doze za pacijenta, razvijanje kompleksnih tehnika, izrada programa osiguranja kvaliteta, provođenje kontrole kvaliteta, kao i zaštitu od zračenja, uključujući obuku nadležnih doktora i ostalog osoblja, u vezi sa ekspozicijama na koje se odnosi ovaj pravilnik.

(2) Odgovornost specijaliste medicinske fizike u oblastima radiodijagnostike, nuklearne medicine i radioterapije je razrađena u dijelovima II, III i IV ovog pravilnika.

Član 20.Služba za medicinsku fiziku

(1) Vlasnik licence za sljedeće tri specifične medicinske djelatnosti: radioterapije, nuklearne medicine i radiodijagnostike, dužan je u svom sastavu imati službu za medicinsku fiziku kao posebnu organizacionu jedinicu u odnosu na odjele za navedene specifične djelatnosti.

(2) Vlasnik licence iz stava (1) ovog člana mora osigurati da služba za medicinsku fiziku iz stava (1) ovog člana ima najmanje tri specijalista medicinske fizike za obavljanje poslova iz člana 19. stav (1) ovog pravilnika.

(3) Agencija procjenjuje svaki slučaj posebno da li je vlasnik licence za dvije specifične medicinske djelatnosti iz stava (1) ovog člana dužan u svom sastavu imati službu za medicinsku fiziku.

Odjeljak C. - Procedure kod medicinskih ekspozicija

Član 21.Protokoli

(1) Pisani protokol za provođenje svake vrste standardne radiološke procedure mora biti ustanovljen za svu opremu.

(2) Protokol iz stava (1) ovog člana mora biti dostupan osobama koje su uključene u provođenje radiološke procedure.

Član 22.Klinički audit

(1) Vlasnik licence za specifične medicinske djelatnosti radioterapije, nuklearne medicine i radiodijagnostike dužan je najmanje jednom u pet godina provesti klinički audit.

(2) Agencija donosi uputstvo koje se odnosi na organizovanje i provođenje kliničkog audita iz stava (1) ovog člana.

Član 23.Procjena doze za stanovništvo

(1) Agencija obezbjeđuje procjenu doza osoba za medicinske ekspozicije navedene u članu 1. stav (2) ovog pravilnika za ukupno stanovništvo.

(2) Ako smatra da je to neophodno, Agencija obezbjeđuje procjenu doza za relevantne referentne grupe stanovništva.

Odjeljak D. - Oprema

Član 24.Dužnosti vlasnika licence

Vlasnik licence je dužan osigurati da se:

  • a)
    oprema drži pod striktnim nadzorom u pogledu zaštite od zračenja,
  • b)
    uspostavi i implementira odgovarajući program osiguranja kvaliteta uključujući mjere kontrole kvaliteta i procjena doze ili aplicirane aktivnosti radiofarmaceutika za pacijenta,
  • c)
    provede test prihvatljivosti prije svake prve upotrebe opreme za kliničke svrhe, te nakon toga kontinuirano testiranje performansi, i testiranje nakon svakog većeg održavanja opreme,
  • d)
    uspostavi i provodi program za održavanje opreme uključujući, ako je to potrebno, stavljanje opreme van upotrebe.

Član 25.Nova oprema

Oprema za dijagnostičku i interventnu radiologiju koja se nabavi nakon stupanja na snagu ovog pravilnika mora imati uređaj koji obavještava nadležnog doktora o dozi zračenja koju daje oprema za vrijeme provođenja procedure.

Odjeljak E. - Zaštita od zračenja za posebne vrste procedura

Član 26.Specijalne procedure

(1) Vlasnik licence je dužan osigurati da se adekvatna oprema, praktične tehnike i pomoćna oprema koriste za medicinsku ekspoziciju:

  • a)
    djece,
  • b)
    kao dio skrining programa,
  • c)
    izlaganje pacijenata visokim dozama, kao što je u slučaju interventne radiologije, kompjuterizovane tomografije ili radioterapije.

(2) Specijalna pažnja treba biti posvećena programima osiguranja kvaliteta, uključujući mjere kontrole kvaliteta i procjenu doze pacijenta ili primljene aktivnosti kao što je navedeno u članu 24. ovog pravilnika.

(3) Vlasnik licence je dužan osigurati nadležnim doktorima i osobama koji provode ekspozicije iz stava (1) ovog člana adekvatnu obuku sa aspekta zaštite od zračenja koja se tiče te radiološke procedure.

Član 27.Specijalna zaštita za vrijeme trudnoće ili dojenja

(1) Uputilac i nadležni doktor dužni su provjeriti da li je žena trudnica, u dobi kada može zatrudniti, ili u slučaju da se radi o proceduri u nuklearnoj medicini, da li je dojilja.

(2) Ukoliko se trudnoća ne može isključiti, potrebno je posvetiti posebnu pažnju opravdanosti procedure, pri čemu u razmatranje treba uzeti vrstu medicinske ekspozicije, osobito ako su organi u regiji abdomena i karlice izloženi direktnom snopu, kao i urgentnost pregleda, te rizik i za buduću majku i za nerođeno dijete.

(3) Ukoliko je pregled opravdan, potrebno je preduzeti potrebne mjere da se adekvatno obavi optimizacija pregleda.

(4) Posebna pažnja mora biti posvećena procjeni opravdanosti, osobito urgentnosti te optimizaciji medicinske ekspozicije kod dojilja za procedure u nuklearnoj medicini, zavisno od vrste medicinskog pregleda ili tretmana, uzimajući u obzir ekspoziciju i majke i djeteta.

(5) Vlasnik licence je dužan postaviti natpise na vidnim mjestima, kao i preduzeti sve druge neophodne mjere koje doprinose povećanju svjesnosti žena kod medicinske ekspozicije o potrebi informisanja zdravstvenog osoblja o eventualnoj trudnoći ili dojenju.

Član 28.Potencijalna ekspozicija

(1) Prilikom provođenja radioloških procedura, vlasnik licence je dužan preduzeti potrebne mjere u cilju smanjenja vjerovatnoće pojavljivanja akcidentalnih i nehotično datih doza pacijentima, kao i redukciju doza, uzimajući pritom u obzir ekonomske i društvene faktore.

(2) Posebnu pažnju u prevenciji akcidenata potrebno je posvetiti opremi i procedurama u radioterapiji.

(3) Pažnja treba biti posvećena i prevenciji mogućih akcidenata u dijagnostičkoj i interventnoj radiologiji.

(4) Instrukcije za rad i pisani protokoli iz člana 21. ovog pravilnika, kao i programi osiguranja kvaliteta, te kriteriji vezani za pravilno održavanje opreme iz člana 24. tačke b) i d) ovog pravilnika, od posebne su važnosti za provođenje mjera iz stava (1) ovog člana.

DIO DRUGI - RADIODIJAGNOSTIKA

POGLAVLJE I - OSIGURANJE KVALITETA I PROCEDURE

Odjeljak A.- Osiguranje kvaliteta u radiodijagnostici

Član 29.Program osiguranja kvaliteta

(1) Vlasnik licence za djelatnost radiodijagnostike dužan je provoditi program osiguranja kvaliteta.

(2) Program osiguranja kvaliteta se priprema u pisanoj formi, te mora biti na raspolaganju inspekciji Agencije kako zbog nadzora, tako i za potrebe kliničkog audita iz člana 22. ovog pravilnika i podložan je izmjeni u skladu s novim naučnim i tehničkim saznanjima.

Član 30.Elementi programa osiguranja kvaliteta

Program iz člana 29. ovog pravilnika uključuje:

  • a)
    Aspekte opravdanosti i optimizacije radiodijagnostičkih pregleda,
  • b)
    Mjere kontrole kvaliteta opreme, receptora snimke, sistema procesiranja podataka, sistema prikaza slike i mjerne opreme,
  • c)
    Procedure za procjenu indikatora pacijentnih doza kod najčešćih radiodijagnostičkih pregleda koje su date u Aneksu 1.1 ovog pravilnika i procjenu kvaliteta dijagnostičkog snimka. Srednje vrijednosti indikatora se kompariraju s referentnim vrijednostima iz Aneksa 1.1 ovog pravilnika. U slučaju prekoračenja referentnih vrijednosti, određuju se korektivne mjere.
  • d)
    Procedure za analizu odbačenih snimaka,
  • e)
    Opis kadra i opreme potrebnih za provođenje procedura,
  • f)
    Odgovornosti i obaveze osoblja koje rukuje opremom ili radi na radiodijagnostičkim odjelima,
  • g)
    Plan obuke osoblja za korištenje opreme i obuke osoblja iz oblasti zaštite od zračenja za postojeće tehnike i kod uvođenja novih radiodijagnostičkih tehnika,
  • h)
    Procedure za vođenje evidencije o incidentima i akcidentima na radiodijagnostičkim odjelima, rezultate provedene istrage o uzrocima i korektivne postupke.

Član 31.Zdravstveni skrining

(1) Ukoliko se na radiodijagnostičkom odjelu vrši zdravstveni skrining, vlasnik licence je dužan uspostaviti kriterije za kontrolu kvaliteta, kao dio programa osiguranja kvaliteta.

(2) Agencija donosi uputstvo kojim se uspostavljaju kriteriji za kontrolu kvaliteta za zdravstveni skrining iz stava (1) ovog člana.

Član 32.Program osiguranja kvaliteta - klinički dio

Klinički dio programa osiguranja kvaliteta odnosi se na:

  • a)
    Potrebu opravdanosti radioloških pretraga,
  • b)
    Odgovornost i nadzor nadležnog doktora prilikom radioloških pregleda,
  • c)
    Odabir adekvatne opreme za provođenje pretrage preko usvojenih protokola,
  • d)
    Tehničke standarde koji minimiziraju dozu koju primi pacijent bez gubitka nužnih radioloških informacija,
  • e)
    Pisanje nalaza od strane nadležnog doktora.

Član 33.Dužnosti vlasnika licence

(1) Pored dužnosti iz člana 24. ovog pravilnika, vlasnik licence je dužan da:

  • a)
    kreira, razvija i provodi program osiguranja kvaliteta, čiju kopiju dostavlja Agenciji u toku procesa autorizacije,
  • b)
    vodi arhivu rezultata procedura iz programa osiguranja kvaliteta,
  • c)
    obavještava Agenciju o akcidentima i incidentima koji mogu prouzrokovati prekoračenje pragova determinističkih efekata zračenja kod pacijenata,
  • d)
    osigura popravku i/ili privremenu ili trajnu obustavu rada opreme koja ne zadovoljava kriterije definisane u programu osiguranja kvaliteta i o tome vodi evidenciju.

(2) Vlasnik licence može prenijeti dio dužnosti iz stava (1) ovog člana na jednu ili više osoba, pri čemu se ne umanjuje njegova odgovornost.

(3) Osobu iz stava (2) ovog člana mora imenovati vlasnik licence, sa jasno preciziranim zaduženjima.

Odjeljak B.-Procedure u radiodijagnostici

Član 34.Radiodijagnostičke procedure

(1) Vlasnik licence kroz provođenje programa osiguranja kvaliteta osigurava da odjeli za radiodijagnostiku imaju pisane protokole za standardne procedure, koji će sadržavati mogućnosti optimizacije pacijentnih doza uz očuvanje dijagnostičke informacije i koji se trebaju ažurirati i revidirati kod izmjena standardnih pregleda ili uvođenja novih tehnika.

(2) Protokoli za radiodijagnostičke procedure kod djece i trudnica, kao i visokodozne procedure i skrining programe, moraju sadržavati mjere za smanjenje rizika, pri čemu je nadležni doktor odgovoran za procjenu opravdanosti i odabir odgovarajuće tehnike snimanja.

(3) Medicinsko osoblje koje obavlja radiodijagnostičke procedure mora biti kvalifikovano za pravilan odabir i korištenje opreme i imati adekvatnu obuku iz oblasti zaštite od zračenja.

Član 35.Interventne procedure

Interventne procedure provode kvalifikovani doktori medicine specijalisti, koristeći opremu i prostor koji su namjenski dizajnirani za ovu vrstu djelatnosti.

Odjeljak C. - Pacijentna dozimetrija

Član 36.Procjena doze za standardne procedure

(1) Nadležni doktor je odgovoran za optimizaciju radiodijagnostičkog pregleda na način da pacijenti primaju minimalne doze, a da se pritom izbjegne ponavljanje snimaka, značajan gubitak kvaliteta snimaka ili drugih dijagnostičkih informacija.

(2) Verifikaciju pacijentnih doza vrši specijalista medicinske fizike najmanje jedanput u 3 (tri) godine u skladu s indikacijama i metodama opisanim u Aneksu 1.1 ovog pravilnika, a rezultati se moraju arhivirati i biti na raspolaganju inspekciji Agencije.

(3) Podaci o kondicijama pregleda za svakog pacijenta su osnova za procjenu doze za stanovništvo iz člana 23. ovog pravilnika.

Član 37.Procjena doze za pojedine pacijente

(1) U posebnim slučajevima, kada to nalaže vrsta pregleda ili karakteristike pacijenta, doza se mora procijeniti pojedinačno za svakog pacijenta.

(2) Kod radiodijagnostičkog pregleda trudnica, procjena doze na zametak ili plod je obavezna.

Član 38.Informisanje pacijenata

Prije podvrgavanja pacijenta visokodoznoj pretrazi, nadležni doktor je dužan informisati pacijenta o potencijalnim rizicima.

Odjeljak D. - Specijalista medicinske fizike u radiodijagnostici

Član 39.Način angažovanja specijaliste medicinske fizike

(1) Vlasnik licence za radiodijagnostiku dužan je imati specijalistu medicinske fizike, zaposlenog u vlastitoj zdravstvenoj ustanovi ili ga angažovati u svojstvu vanjskog saradnika.

(2) Ukoliko vlasnik licence nije u mogućnosti angažovati specijalistu medicinske fizike, komisija iz člana 98. stav (1) ovog pravilnika vrši procjenu kvalifikovanosti osoblja koje radi na poslovima medicinske fizike za potrebe licenciranja.

Član 40.Dužnosti specijaliste medicinske fizike

Specijalista medicinske fizike iz člana 39. stav (1) ovog pravilnika ima sljedeće dužnosti:

  • a)
    Priprema programa osiguranja kvaliteta,
  • b)
    Priprema tehničkih specifikacija sa aspekta zaštite od zračenja kod kupovine opreme,
  • c)
    Optimizacija i kontrola kvaliteta obrade snimaka i digitalnih podataka,
  • d)
    Kontrola kvaliteta opreme,
  • e)
    Provjera relevantnih parametara opreme nakon korektivnog servisiranja,
  • f)
    Zaštita od zračenja u medicinskoj ekspoziciji,
  • g)
    Procjena pacijentnih doza.

POGLAVLJE II - OPREMA U RADIODIJAGNOSTICI I SPECIFIČNI ZAHTJEVI

Odjeljak A. - Komisioniranje i kontrola kvaliteta opreme u radiodijagnostici

Član 41.Prihvatljivost opreme

Oprema za interventnu radiologiju i kompjuterizovanu tomografiju koja se nabavi nakon stupanja na snagu ovog pravilnika mora posjedovati sistem za mjerenje i arhiviranje pacijentnih doza.

Član 42.Test prihvatljivosti opreme

(1) Test prihvatljivosti se obavlja prije primopredaje opreme.

(2) Test prihvatljivosti opreme obavlja prodavac opreme uz prisustvo specijaliste medicinske fizike koji predstavlja zdravstvenu ustanovu.

(3) Izvještaj s rezultatima testa prihvatljivosti priprema predstavnik pravnog lica iz stava (2) ovog člana, a odobrava ga specijalista medicinske fizike.

(4) Nova oprema se može prihvatiti samo pod uslovom da su mjereni parametri identični sa zahtijevanom specifikacijom i ako su ispunjeni uslovi kriterija prihvatljivosti iz Aneksa 1.2 ovog pravilnika.

(5) Specijalista medicinske fizike dostavlja izvještaj iz stava (3) ovog člana vlasniku licence i šefu odjela za radiodijagnostiku.

Član 43.Određivanje početnog stanja opreme

(1) Nakon što je izvršena primopredaja opreme, a prije njene kliničke upotrebe, specijalista medicinske fizike određuje parametre početnog stanja opreme.

(2) Daljim redovnim testovima iz Aneksa 1.3 ovog pravilnika omogućava se praćenje stabilnosti opreme kroz cijeli vijek njenog trajanja ili do uspostavljanja novog referentnog stanja.

(3) Parametri početnog stanja se određuju i kod opreme koja je nabavljena prije objavljivanja ovog pravilnika, a koristit će se u istu svrhu kao i parametri iz stava (1) ovog člana.

(4) Parametri početnog stanja moraju biti uključeni u izvještaj dostupan inspekciji Agencije.

Član 44.Program kontrole kvaliteta opreme

(1) Za opremu koja se koristi u radiodijagnostici mora se provoditi kontrola kvaliteta, kako bi se osiguralo da doze koje pacijent primi budu najmanje moguće, a da se pritom dobiju adekvatne dijagnostičke informacije.

(2) Program kontrole kvaliteta osigurava da oprema zadovoljava uslove date u Aneksu 1.2 ovog pravilnika.

(3) Minimalna frekvencija redovnih testova kontrole kvaliteta, kao i odgovorno osoblje, dati su u Aneksu 1.3 ovog pravilnika.

Član 45.Odgovornost za kontrolu kvaliteta

Kontrolu kvaliteta vodi osoba odgovorna u skladu sa programom osiguranja kvaliteta, koja je dužna sačiniti izvještaj o stanju opreme, dobivenim rezultatima, te preduzetim korektivnim mjerama, pri čemu je nadležni doktor odgovoran za procjenu dijagnostičke vrijednosti radiološkog snimka.

Član 46.Postupanje u slučaju nepravilnosti

(1) Program kontrole kvaliteta uključuje i verifikaciju pacijentnih doza i kvaliteta snimka, kao što je navedeno u Aneksu 1.1 ovog pravilnika, a u slučaju nepravilnosti, nužno je napraviti testove koji će utvrditi njihov uzrok.

(2) Ukoliko uočene nepravilnosti kod opreme iz stava (1) ovog člana dovode do ugrožavanja radijacijske sigurnosti, odnosno gubitka dijagnostičke informacije ili povećanja doze iznad referentnih nivoa, odgovorna osoba određena programom osiguranja kvaliteta odlučuje o daljim testovima opreme ili eventualnom zaustavljanju rada opreme.

(3) Vlasnik licence je dužan staviti opremu iz stava (2) ovog člana van upotrebe ukoliko i nakon popravke oprema ne zadovolji zahtjeve iz Aneksa 1.2 ovog pravilnika.

Odjeljak B. - Održavanje opreme

Član 47.Program održavanja opreme

(1) Vlasnik licence je dužan osigurati da oprema ima adekvatan program održavanja, preventivni i korektivni, pripremljen u saradnji sa licenciranim tehničkim servisom za instaliranje, servisiranje i održavanje.

(2) Preventivni servis se izvodi prema uputama proizvođača opreme, a najmanje jednom godišnje, o čemu se sačinjava pisani izvještaj.

Član 48.Korektivno održavanje opreme

(1) Nakon popravki koje mogu prouzrokovati promjenu kvaliteta snimka ili pacijentne doze, potrebno je provjeriti relevantne parametre opreme čije su početne vrijednosti navedene u testu prihvatljivosti.

(2) Predstavnik tehničkog servisa iz stava (1) ovog člana koji je obavio popravku dužan je dostaviti izvještaj vlasniku licence da je oprema vraćena u ispravno stanje.

(3) Osnova provjere relevantnih parametara opreme nakon popravke su rezultati testa prihvatljivosti opreme koji služe kao referenca za stanje prije kvara kako za kvalitet snimke, tako i za indikatore doze.

Odjeljak C. - Specifični zahtjevi

Član 49.Zabranjena oprema

Zabranjena je klinička upotreba aparata za prosvjetljavanje bez elektronskih pojačivača slike.

Član 50.Ograničenje korištenja opreme

Klinička upotreba aparata za prosvjetljavanje s pojačivačem slike, bez kontrolnih uređaja i dozimetara, ograničava se na niskodozne procedure.

Član 51.Kalibracija

(1) Mjerna oprema koja se koristi u kontroli kvaliteta mora biti kalibrisana u akreditovanim laboratorijama najmanje jednom u 3 (tri) godine.

(2) Vrsta i frekvencija testova kontrole kvaliteta opreme iz stava (1) ovog člana, moraju biti dio programa osiguranja kvaliteta.

Član 52.Arhiviranje dokumentacije

(1) Vlasnik licence je dužan voditi arhivu dokumentacije.

(2) Izvještaji navedeni u članu 36. stav (2) i članu 37. ovog pravilnika čuvaju se najmanje 30 godina.

(3) Izvještaji navedeni u članu 42. stav (3), članu 43. stav (4), članu 45. i članu 48. stav (2) ovog pravilnika čuvaju se za vrijeme dok se oprema koristi.

(4) Izvještaji iz st. (2) i (3) ovog člana moraju biti dostupni inspekciji Agencije.

(5) Nakon zatvaranja zdravstvene ustanove ili trajnog prestanka korištenja izvora zračenja, vlasnik licence mora Agenciji dostaviti izvještaj u roku od 5 (pet) dana.

DIO TREĆI - NUKLEARNA MEDICINA

POGLAVLJE I - OSIGURANJE KVALITETA I PROCEDURE

Odjeljak A. - Osiguranje kvaliteta u nuklearnoj medicini

Član 53.Program osiguranja kvaliteta

(1) Vlasnik licence za djelatnost dijagnostičke i/ili terapijske nuklearne medicine dužan je uspostaviti i provoditi program osiguranja kvaliteta izrađen u skladu sa važećim propisima i međunarodnim standardima.

(2) Program mora biti u pisanoj formi i u skladu sa aneksima od 2.1 do 2.6 ovog pravilnika, te biti uvijek na raspolaganju inspekciji Agencije kako zbog nadzora, tako i za potrebe kliničkog audita navedenog u članu 22. ovog pravilnika i podložan je izmjeni u skladu s novim naučnim i tehničkim saznanjima.

Član 54.Elementi programa osiguranja kvaliteta

Program osiguranja kvaliteta iz člana 53. ovog pravilnika obuhvata sve aspekte u vezi sa radom sa otvorenim izvorima zračenja, i minimalno sadrži sljedeće elemente:

  • a)
    Definiciju ciljeva programa,
  • b)
    Opis procedura koje se koriste,
  • c)
    Opis kadrova i opreme potrebnih za provođenje procedura,
  • d)
    Odgovornosti i obaveze osoblja koje radi na odjelu nuklearne medicine,
  • e)
    Plan obuke osoblja,
  • f)
    Procedure vezane za rad sa otvorenim izvorima zračenja,
  • g)
    Procedure i bilješke vezane za incidente i akcidente na odjelu nuklearne medicine.

Član 55.Dužnosti vlasnika licence

(1) Pored dužnosti iz člana 24. ovog pravilnika, vlasnik licence je dužan da:

  • a)
    kreira, razvija i provodi program osiguranja kvaliteta čiju kopiju mora dostaviti Agenciji prije početka korištenja odjela za nuklearnu medicinu,
  • b)
    vodi arhivu rezultata procedura iz programa osiguranja kvaliteta,
  • c)
    obavještava Agenciju o akcidentima i incidentima koji mogu prouzrokovati prekoračenje pragova determinističkih efekata zračenja kod pacijenata,
  • d)
    osigura popravku i/ili privremenu ili trajnu obustavu rada opreme koja ne zadovoljava kriterije definisane u programu osiguranja kvaliteta i o tome vodi evidenciju.

(2) Vlasnik licence može prenijeti dio dužnosti na jednu ili više osoba, pri čemu se ne umanjuje njegova odgovornost. Osoba odgovorna za izvršavanje ovih dužnosti mora biti imenovana aktom vlasnika licence, koji sadrži spisak zaduženja.

Odjeljak B. - Procedure u nuklearnoj medicini

Član 56.Odgovornost za pripremu i apliciranje radiofarmaceutika

(1) Priprema i apliciranje radiofarmaceutika u dijagnostičke ili terapijske svrhe moraju biti pod nadzorom specijaliste nuklearne medicine.

(2) Mjerenje propisane aktivnosti mora biti pod nadzorom specijaliste medicinske fizike.

Član 57.Informisanje pacijenta

(1) Prije apliciranja radiofarmaceutskih preparata, specijalista nuklearne medicine je dužan da usmeno obrazloži pacijentu proceduru koja će se koristiti.

(2) Poslije apliciranja radiofarmaceutskih preparata, pacijent mora dobiti pisano uputstvo o mjerama kojih se mora pridržavati radi smanjenja rizika od kontaminacije i nepotrebnog ozračivanja drugih lica, kao i o periodu odlaganja planiranog začeća zavisno od radiofarmaceutika koji je apliciran, u skladu sa aneksima 2.2 i 2.4 ovog pravilnika.

Član 58.Apliciranje radiofarmaceutika za dijagnostičke procedure

(1) Pri apliciranju radiofarmaceutika za dijagnostičke procedure, specijalista nuklearne medicine je odgovoran da doza za pacijenta bude minimalna, zavisno od procedure koja se koristi, kao i da izabere odgovarajuću proceduru, kako bi se izbjeglo ponavljanje procedure i dodatno ozračivanje pacijenta.

(2) U cilju smanjenja doze za pacijenta na najmanju moguću mjeru, specijalista nuklearne medicine određuje najbolji radiofarmaceutik i optimalnu aktivnost, posebno vodeći računa o djeci, trudnicama i ženama za vrijeme dojenja, uzimajući u obzir da aktivnost ne prelazi maksimalne nivoe date u Aneksu 2.1 ovog pravilnika.

(3) Oprema koja se koristi u dijagnostičkim postupcima mora imati takve karakteristike da se pri propisanim aktivnostima radiofarmaceutskih preparata mogu dobiti pouzdane dijagnostičke informacije.

Član 59.Apliciranje radiofarmaceutika u terapijske svrhe

(1) Pri apliciranju radiofarmaceutika u terapijske svrhe, specijalista nuklearne medicine i specijalista medicinske fizike dužni su da proračunaju apsorbovanu dozu za pojedini organ, prema kinetičkim zakonima i zakonima biodistribucije radiofarmaceutika, te ekvivalentnu i efektivnu dozu.

(2) Terapijska primjena radiofarmaceutika provodi se ambulantno i u bolničkim uslovima.

(3) Nakon završene terapijske procedure, specijalista nuklearne medicine je dužan obrazložiti pacijentu moguće rizike, kao i mjere koje se mogu poduzeti za smanjenje rizika.

(4) Nakon završene hospitalizacije pacijenta koji je primio dozu radioaktivnog joda I-131, specijalista nuklearne medicine, na osnovu izmjerene brzine doze na 1 m udaljenosti i procijenjene preostale aktivnosti u tijelu pacijenta, dužan je pacijentu uručiti pisane instrukcije o vremenskom periodu u kojem treba da se pridržava uputstva, kao i instrukcije o ograničenjima u vezi sa vršenjem radnih obaveza, date u Aneksu 2.2 ovog pravilnika.

Član 60.Primjena radiofarmaceutika kod djece

(1) Primjena radiofarmaceutskih preparata kod djece mora biti strogo medicinski indikovana. Aktivnost radiofarmaceutskog preparata mora biti korigovana u odnosu na tjelesnu masu djeteta, kao i u odnosu na druge medicinski relevantne karakteristike.

(2) Težinski faktori apliciranih doza radiofarmaceutskih preparata iz stava (1) ovog člana dati su u Aneksu 2.3 ovog pravilnika.

Član 61.Primjena radiofarmaceutika kod trudnica

(1) Primjena radiofarmaceutskih preparata kod žena za vrijeme trudnoće može biti odobrena samo u izuzetnim slučajevima, uz primjenu svih raspoloživih mjera zaštite od zračenja zametka ili ploda.

(2) Kod primjene radiofarmaceutskog preparata u svrhe iz stava (1) ovog člana mora se procijeniti doza ozračivanja zametka ili ploda i na osnovu procjene doze donijeti odluku o daljoj trudnoći.

Član 62.Primjena radiofarmaceutika kod dojilja

(1) Primjena radiofarmaceutskih preparata kod žena za vrijeme dojenja djeteta može biti odobrena samo u izuzetnim slučajevima uz primjenu svih raspoloživih mjera zaštite za ženu i dijete.

(2) U pisanom uputstvu, koje pacijentica poslije ovakve intervencije mora dobiti, pored ostalih informacija mora biti naznačeno vrijeme trajanja privremenog prekida dojenja propisano u Aneksu 2.4 ovog pravilnika.

Član 63.Zaštita od zračenja koje potiče od pacijenata

Nakon apliciranja radiofarmaceutskog preparata, pacijenti moraju biti smješteni u zasebnu čekaonicu koja je specijalno projektovana i izgrađena za tu namjenu, u skladu sa zahtjevima zaštite od zračenja.

Član 64.Saglasnost pacijenta za dijagnostičku ili terapijsku proceduru

Prije svake procedure, dijagnostičke ili terapijske, sa radiofarmaceutskim preparatima, pacijent mora dati svoju saglasnost u pisanoj formi koju potvrđuje svojeručnim potpisom.

Član 65.Zdravstveni karton pacijenta

Pri svakom apliciranju radiofarmaceutika, u zdravstveni karton pacijenta se moraju unijeti:

  • a)
    Naziv i aktivnost radiofarmaceutika i vrijeme aplikacije,
  • b)
    Dozimetrijski podaci, kada je to neophodno,
  • c)
    Neželjeni efekti apliciranja radiofarmaceutika, ukoliko ih ima.

Član 66.Obdukcija i kremacija

(1) Obdukcija i kremacija umrlih lica koja su za života primila radiofarmaceutske preparate u terapijske svrhe može se vršiti tek kada aktivnosti apliciranih radionuklida u tijelu opadnu ispod vrijednosti datih u Aneksu 2.5 ovog pravilnika.

(2) Izuzetno, kada postoje opravdani razlozi, obdukcija lica iz stava (1) ovog člana može se vršiti i kada je aktivnost radiofarmaceutika veća od vrijednosti datih u Aneksu 2.5, uz primjenu zaštitnih sredstava i ostalih mjera, prema uputstvu lica odgovornog za zaštitu od zračenja.

Odjeljak C. - Specijalista medicinske fizike u nuklearnoj medicini

Član 67.Dužnosti specijaliste medicinske fizike

Vlasnik licence za nuklearnu medicinu, izuzev laboratorija koje koriste radioimunoeseje (RIA i IRMA testove), mora imati zaposlenog specijalistu medicinske fizike koji, pored dužnosti navedenih u članu 56. stav (2) i članu 59. stav (1) ovog pravilnika, ima sljedeće dužnosti:

  • a)
    učestvuje u optimizaciji i kontroli kvaliteta pri procesiranju slika,
  • b)
    vrši kontrolu kvaliteta opreme,
  • c)
    uključen je u tehničke i fizikalne aspekte dozimetrijske kontrole zaposlenih,
  • d)
    učestvuje, sa aspekta zaštite od zračenja, u izradi specifikacije opreme koja se nabavlja.

Član 68.Procjena kvalifikovanosti

Ukoliko vlasnik licence iz člana 67. ovog pravilnika nije u mogućnosti zaposliti specijalistu medicinske fizike, komisija iz člana 98. stav (1) ovog pravilnika vrši procjenu kvalifikovanosti osoblja koje radi na poslovima medicinske fizike za potrebe licenciranja.

POGLAVLJE II - OPREMA U NUKLEARNOJ MEDICINI I SPECIFIČNI ZAHTJEVI

Odjeljak A. - Komisioniranje i kontrola kvaliteta opreme u nuklearnoj medicini

Član 69.Test prihvatljivosti nove opreme

(1) Vlasnik licence iz člana 67. ovog pravilnika dužan je organizovati provođenje testa prihvatljivosti nove opreme prije njene kliničke upotrebe.

(2) Test prihvatljivosti opreme provodi prodavac opreme uz obavezno prisustvo specijaliste medicinske fizike predstavnika vlasnika licence iz člana 67. ovog pravilnika.

(3) Izvještaj s rezultatima testa prihvatljivosti priprema prodavac opreme, a odobrava ga specijalista medicinske fizike.

(4) Nova oprema se može prihvatiti ako su ispunjeni uslovi iz Aneksa 2.6 ovog pravilnika.

(5) Specijalista medicinske fizike dostavlja izvještaj iz stava (3) ovog člana vlasniku licence i šefu odjela za nuklearnu medicinu.

Član 70.Kontrola kvaliteta opreme

(1) Oprema koja se koristi u nuklearnoj medicini mora biti podvrgnuta kontroli kvaliteta, kako bi se osiguralo da doze koje pacijent primi prilikom apliciranja radiofarmaceutika u dijagnostičke svrhe budu najmanje moguće, a da se pritom dobiju adekvatne dijagnostičke informacije.

(2) Minimalni zahtjevi pri kontroli kvaliteta opreme i radiofarmaceutika u nuklearnoj medicini dati su u Aneksu 2.6 ovog pravilnika.

(3) Za dnevne testove kontrole kvaliteta date u tabelama od 21 do 23 Aneksa 2.3 ovog pravilnika odgovoran je inžinjer medicinske radiologije ili medicinski tehničar.

(4) Za testove kontrole kvaliteta, izuzev testova iz stava (3) ovog člana, odgovoran je specijalista medicinske fizike.

(5) Za kontrole date u tabeli 24 Aneksa 2.3 ovog pravilnika odgovoran je magistar farmacije ili inžinjer hemije.

(6) Rezultati testova iz st. (3), (4) i (5) ovog člana moraju biti dio izvještaja kojeg sačinjava odgovorna osoba u pisanoj formi.

Odjeljak B. - Održavanje opreme

Član 71.Održavanje i servisiranje

Oprema koja se koristi u nuklearnoj medicini mora se održavati preventivno i korektivno, u skladu sa programom održavanja pripremljenim u saradnji sa licenciranim tehničkim servisom za instaliranje, servisiranje i održavanje.