Aktio

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA ČETVRTO ODJELJENJE

PRESUDA STRASBOURG 11.2.2021.

ČETVRTI ODJEL PREDMET IBRIŠIMOVIĆ I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE (Aplikacija br. 15634/20 i 3 drugih - vidi listu u dodatku)

PRESUDA
STRASBOURG 11.2.2021.

Ova presuda je konačna, ali su u njoj moguće redakcijske izmjene.

U predmetu Ibrišimović i drugi protiv Bosne i Hercegovine,

Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao odbor u sastavu:

Armen Harutyunyan, predsjednik,

Jolien Schukking,

Ana Maria Guerra Martins, sudije,

i Liv Tigerstedt, v. d. zamjenice registrara Odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost, održanog 21.1.2021. godine,

donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:

POSTUPAK

  • 1.
    Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacija protiv Bosne i Hercegovine koje su Sudu podnesene u skladu s članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Konvencija"), datuma naznačenog u tabeli koja se nalazi u dodatku.
  • 2.
    Aplikante je zastupao g. O. Eterović, advokat iz Sarajeva.
  • 3.
    Vlada Bosne i Hercegovine ("Vlada") obaviještena je o aplikacijama.

ČINJENICE

  • 4.
    Lista aplikanata i relevantni podaci o aplikacijama navedeni su u tabeli koja se nalazi u dodatku.
  • 5.
    Aplikanti su se žalili zbog neizvršavanja domaćih odluka.

PRAVO I. SPAJANJE APLIKACIJA

  • 6.
    S obzirom na sličan predmet ovih aplikacija, Sud smatra primjerenim da ih ispita zajedno u jednoj presudi.

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAVA 1. KONVENCIJE I ČLANA 1. PROTOKOLA BR. 1

  • 7.
    Aplikanti se žale zbog neizvršavanja domaćih odluka donesenih u njihovu korist. Oni se pozivaju, izričito ili u biti, na član 6. stav 1. Konvencije i na član 1. Protokola br. 1 koji glase:

Član 6. stav 1.

"Prilikom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama... svako ima pravo na... suđenje u razumnom roku... pred... sudom...".

Član 1. Protokola br. 1

"Svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim kada je to u javnom interesu i u skladu s uvjetima propisanim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim kako bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom ili kako bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 8.
    Sud ponovo ističe da se izvršenje presude bilo kojeg suda mora posmatrati kao sastavni dio "suđenja" u smislu člana 6. Sud se također poziva na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda (vidi Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40, Izvještaji o presudama i odlukama 1997II).
  • 9.
    U vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 20514/15 i 15 drugih, tačke od 25. do 31, 14. 11. 2017, i Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 68955/12 i 15 drugih, tačke od 26. do 31, 14.11.2017, Sud je već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima u predmetnom slučaju.
  • 10.
    Sud dalje napominje da je odlukama iz predmetnih aplikacija naređeno poduzimanje određene mjere. Sud stoga smatra da odluke o kojima je riječ predstavljaju "imovinu" u smislu člana 1. Protokola br. 1.
  • 11.
    Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud smatra da u predmetnom slučaju vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi u potpunosti i blagovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata.
  • 12.
    Ove pritužbe su stoga dopuštene i ukazuju na povredu člana 6. stava 1. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1.

III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

  • 13.
    Član 41. Konvencije propisuje:

"Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih protokola, te ako zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućuje samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani."

  • 14.
    Imajući u vidu dokumente koje ima u svom posjedu, kao i svoju praksu (vidi, naročito, Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 20514/15 i 15 drugih, tačke od 36. do 43, 14. 11. 2017, te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 68955/12 i 15 drugih, tačke od 37. do 46, 14.11.2017), Sud smatra opravdanim dosuditi iznose navedene u tabeli koja se nalazi u dodatku.
  • 15.
    Sud dalje napominje da tužena država ima obavezu izvršiti presude koje su i dalje izvršne.
  • 16.
    Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JE JEDNOGLASNO

  • 1.
    Odlučio spojiti ove aplikacije;
  • 2.
    Proglasio aplikacije dopuštenima;
  • 3.
    Utvrdio da ove aplikacije ukazuju na povredu člana 6. stava 1. Konvencije, te člana 1. Protokola br. 1 u odnosu na neizvršavanje domaćih odluka;
  • 4.
    Utvrdio da tužena država mora u roku od tri mjeseca osigurati odgovarajućim sredstvima izvršenje neizvršenih domaćih odluka navedenih u tabeli koja se nalazi u dodatku;
  • 5.
    Utvrdio

(a) da tužena država, u roku od tri mjeseca, ima aplikantima isplatiti iznose navedene u tabeli koja se nalazi u dodatku, pretvorene u valutu tužene države prema kursu na dan izmirenja;

(b) da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca do izmirenja, na navedene iznose plaćati obična kamata po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda.

Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi dana 11.2.2021. godine, u skladu s pravilom 77. st. 2. i 3. Pravila Suda.

Broj 15634/20
11. februara 2021. godine
Predsjednik

Armen Harutyunyan

V. d. zamjenice registrara

Liv Tigerstedt