Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine
Odluka o usvajanju smjernica za usklađivanje propisa sa zakonom o zabrani diskriminacije
Na osnovu člana 61. stav (2) Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", br. 32/02 i 102/09) i člana 24. Zakona zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik BiH" br. 59/09 i 66/16), ministar za ljudska prava i izbjeglice donosi
ODLUKU
O USVAJANJU SMJERNICA ZA USKLAĐIVANJE PROPISA SA ZAKONOM O ZABRANI DISKRIMINACIJE
Član 1.Predmet Odluke
Ovom Odlukom usvajaju se Smjernice za usklađivanje propisa sa Zakonom o zabrani diskriminacije.
Član 2.Praćenje realiziranja
Za praćenje realiziranja ove Odluke zadužuje se Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
Član 3.Stupanje na snagu
Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavljuje se u "Službenom glasniku BiH".
Broj 01-02-3-2049/24
17. septembra 2024. godine
Sarajevo
Ministar
Dr. Sevlid Hurtić, s. r.
SMJERNICE
ZA USKLAĐIVANJE PROPISA SA ZAKONOM O ZABRANI DISKRIMINACIJE
SADRŽAJ
- 1.SVRHA SMJERNICA
- 2.ZAŠTO USKLAĐIVANJE PROPISA SA PRINCIPIMA ZABRANE DISKRIMINACIJE
- 3.NA KOJI NAČIN USKLAĐUJEMO PROPISE SA PRINCIPIMA ZABRANE DISKRIMINACIJE
- 4.USKLAĐIVANJE PROPISA SA ZAKONOM O ZABRANI DISKRIMINACIJE
- 5.PROCJENA UTICAJA PROPISA
5.1. Proces procjene uticaja
5.2. Faze procesa procjene uticaja
5.3. Skraćena procjena uticaja propisa
1. SVRHA SMJERNICA
Smjernice služe kao instrument Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine za procjenu usklađenosti propisa sa Zakonom o zabrani diskriminacije i namijenjene su svim organima vlasti da koristeći ove Smjernice usklade propise iz svoje nadležnosti sa Zakonom o zabrani diskriminacije.
2. ZAŠTO USKLAĐIVANJE PROPISA SA PRINCIPIMA ZABRANE DISKRIMINACIJE?
Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: BiH) je potpisnica brojnih međunarodnih dokumenata iz oblasti ljudskih prava i dužna je provoditi aktivnosti na ispunjenju preuzetih obaveza. Zabrana diskriminacije sadržana je u tim međunarodnim dokumentima.
Međunarodni sporazumi Ujedinjenih nacija koji sadrže odredbe o zabrani diskriminacije su:
1. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (UDHR);
2. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR);
3. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR);
4. Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD);
5. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW);
6. Konvencija o zaštiti prava radnika migranata i članova njihovih porodica;
7. Konvencija o pravima djeteta (CRC);
8. Konvencija o pravima lica s invaliditetom (CRPD),
9. Konvencija UNESCO-a protiv diskriminacije u oblasti obrazovanja.
U isto vrijeme, na nivou Vijeća Evrope kao regionalnog mehanizma za zaštitu ljudskih prava i zabranu diskriminacije, na prvom mjestu nalazi se Evropska konvencija o ljudskim pravima i njeni Protokoli, kao i drugi sporazumi Vijeća Evrope čija je BiH potpisnica. Posebnu pažnju treba ukazati na Protokol 12, koji propisuje zabranu diskriminacije.
Diskriminacija je u pravnom sistemu BiH zabranjena prvenstveno Ustavom BiH, zatim entitetskim ustavima i Statutom BD BiH, te domaćim zakonodavstvom.
Ustav BiH daje Evropskoj konvenciji posebno mjesto u ustavnopravnom poretku BiH navodeći "da se prava i slobode utvrđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te njenim Protokolima direktno primjenjuju u BiH i imaju prvenstvo nad zakonima." Ovakav status Evropske konvencije označava da načelo jednakosti u pravnom sistemu BiH ima važnu poziciju te omogućava široku zabranu diskriminacije s obzirom na otvorenu listu diskriminacijskih osnova sadržanih u članu 14. Evropske konvencije. Dodatno, ratifikacijom Protokola 12. Evropske konvencije, BiH je Ustavom postavila i široku zaštitu od diskriminacije budući da se Protokolom zabranjuje diskriminacija pri uživanju svih prava određenih zakonima koji su na snazi.
Slijedeći gore navedene međunarodne standarde, BiH je u svoj pravni sistem ugradila načelo jednakog postupanja, te je usvajanjem Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o ravnopravnosti spolova BiH prepoznala diskriminaciju kao javno društveni problem.
Usklađivanje sa principima zabrane diskriminacije je obaveza za sve institucije vlasti u BiH, prvenstveno, u kontekstu pristupanja BiH Evropskoj uniji (u daljnjem tekstu: EU). Bosna i Hercegovina se na postepeno prilagođavanje zakonodavstva pravnoj tekovini EU obavezala Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju 1. Sporazum predstavlja glavni okvir za proces pristupanja, te izričito zahtijeva od BiH da se u potpunosti uskladi sa pravom EU, uključujući i pravne propise koji se odnose na zabranu diskriminacije. 2 Dakle, obaveza BiH u procesu pristupanja EU zahtijeva usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa principima zabrane diskriminacije, što znači da BiH mora preuzeti i u potpunosti implementirati ove principe u svom zakonodavnom procesu i sadržaju propisa. Efikasna implementacija usklađenog zakonodavstva podrazumijeva i procjenu uticaja propisa.
Ova obaveza dodatno je pojačana i činjenicom da je BiH pristupila međunarodnim sporazumima čime se obavezala unaprijediti i zaštititi prava svih svojih građana bez obzira na njihov spol, rasu, nacionalnost, religiju, invaliditet ili bilo koju drugu karakteristiku. Ovo podrazumijeva usvajanje i implementaciju odgovarajućih zakona i politika, kao i efikasne mehanizme zaštite i sankcioniranja u slučajevima kršenja ovih prava.
Obaveza uključivanja principa zabrane diskriminacije u procesu i sadržaju zakonodavstva određena je Zakonom o zabrani diskriminacije 3.
Zakon o zabrani diskriminacije postavlja jasne obaveze za institucije da je potrebno ne samo da se suzdrže od diskriminirajućih praksi, nego i da aktivno promoviraju jednakost kroz svoje politike i prakse. Dakle obaveza države prema standardima Evropskog suda je ne samo da se suzdrži od činjenja kršenja prava građana na svom prostoru i teritoriji, nego zapravo da aktivno djeluje i učestvuje u zaštiti prava, u ovom slučaju da aktivno djeluje u smislu zabrane diskriminacije. To uključuje osiguranje da su politike i prakse osmišljene tako da ne dovedu do neposredne ili posredne diskriminacije, kao i uspostavljanje mehanizama za borbu protiv diskriminacije, uključujući sankcije za prekršaje.
Na kraju, ovaj zakon zahtijeva od institucija da u svoje zakonodavne i administrativne procese integriraju pristup zasnovan na principu nediskriminacije, te da preduzmu aktivne mjere kako bi promovirale ovaj princip u društvu u potpunosti.
3. NA KOJI NAČIN USKLAĐUJEMO PROPISE SA PRINCIPIMA ZABRANE DISKRIMINACIJE?
Opći postupak usklađivanja zakonodavstva sa odredbama Zakona o zabrani diskriminacije podrazumijeva nekoliko koraka:
Korak 1: Osnovno razumijevanje pravnog okvira
Najprije je potrebno upoznati se sa pojedinostima Zakona o zabrani diskriminacije. To podrazumijeva njegove ključne odredbe, oblasti primjene i mehanizme pomoću kojih nastoji spriječiti i riješiti diskriminaciju.
Korak 2: Analiza postojećeg zakonodavstva
Analizirati propise koje obrađivač propisa priprema. Identificirati sve oblasti koje bi se mogle smatrati diskriminatornim. Ovo bi moglo uključiti oblasti u kojima zakon implicitno favorizuje jedan spol, ne štiti adekvatno od diskriminacije ili ne osigurava jednake mogućnosti i pristup resursima za sve spolove.
Korak 3: Uključiti odredbe protiv diskriminacije
Zakonodavstvo treba da sadrži jasne odredbe koje zabranjuju diskriminaciju bilo koje vrste. Potrebno je definirati šta predstavlja diskriminaciju i navesti sankcije za diskriminatorne radnje.
Korak 4: Procjena uticaja propisa
Sastavni dio ovog procesa jeste situaciona analiza koja, između ostalog, ukazuje na postojanje diskriminacije. Procjena uticaja propisa na kraju omogućuje donošenje propisa koji daje adekvatan odgovor na diskriminaciju u konkretnoj oblasti.
Korak 5: Javne konsultacije
Uključiti javnost i relevantne učesnike u sve aspekte ovog procesa. Ovo bi moglo značiti organiziranje javnih rasprava ili diskusije kako bi se dobio relevantan doprinos o nacrtu propisa. Povratne informacije sa javnih rasprava i od javnosti generalno, mogu pružiti vrijedne uvide i povećati mogućnost prihvatanja propisa.
Korak 6: Finalni pregled i podnošenje
Nakon što povratne informacije budu uključene i konačni nacrt pripremljen, dostaviti propis relevantnom zakonodavnom organu u BiH na razmatranje. Osigurati da proces usvajanja bude u skladu sa zakonodavnom procedurom u BiH.
Korak 7: Monitoring i evaluacija
Nakon što je propis usvojen, osigurati da postoji sistem za praćenje njegove primjene i uticaja. To bi moglo uključivati redovne izvještaje o primjeni propisa, ankete za procjenu njegove efikasnosti i mehanizam za pojedince da prijave potencijalna kršenja.
4. USKLAĐIVANJE PROPISA SA ZAKONOM O ZABRANI DISKRIMINACIJE
Zakonom o zabrani diskriminacije propisano je da svi opći pravni akti, interni akti, uključujući i privredna društva moraju biti usklađeni sa navedenim zakonom.
Da bi se zakon uskladio sa Zakonom o zabrani diskriminacije, važno je da propisi zadovolje nekoliko ključnih aspekata:
- Definicija diskriminacije: Zakon bi trebao jasno definirati šta čini diskriminaciju, uključujući direktne i indirektne oblike, kao što su propisani u Zakonu o zabrani diskriminacije. Diskriminacija treba biti definirana kao neopravdano razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti koje dovodi do nejednakog statusa ili tretmana.
- Zaštićene kategorije: Zakon bi trebao jasno navesti sve zaštićene kategorije koje uključuju rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nacionalnom manjinom, imovinski status, rođenje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, socijalni status, bračni ili porodični status, starosnu dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolnu orijentaciju.
- Princip jednakosti: Zakon bi trebao potvrditi princip jednakosti i zabraniti svaku diskriminaciju, bez obzira na njen oblik. Također bi trebao poštovati načelo proporcionalnosti i pravičnosti.
- Mehanizmi zaštite: Zakon treba osigurati efikasne pravne i administrativne mehanizme za zaštitu pojedinaca od diskriminacije, uključujući pravo na pravnu zaštitu, pristup pravdi i pravo na odštetu.
- Promocija ravnopravnosti: Zakon bi trebao podsticati aktivnosti usmjerene na promociju ravnopravnosti, uključujući mjere pozitivne diskriminacije kojima se nastoji postići stvarna jednakost.
- Prevencija i sankcioniranje diskriminacije: Zakon bi trebao sadržavati odredbe za prevenciju diskriminacije i predviđati sankcije za one koji krše zakon.
- Obuka i edukacija: U zakonu bi trebao biti predviđen program obuke i edukacije za one koji su zaduženi za primjenu zakona, kako bi se osigurala njegova pravilna primjena.
|
Indikator |
Uputstvo |
Primjer dobre prakse |
Primjer loše prakse |
|
Definicija diskriminacije: Da li propis jasno definira diskriminaciju, uključujući direktne i indirektne oblike, u skladu sa definicijama iz Zakona o zabrani diskriminacije? |
Propis sadrži jasnu definiciju diskriminacije koja uključuje direktne i indirektne oblike diskriminacije i usklađena je sa definicijama iz Zakona o zabrani diskriminacije. |
Diskriminacija, u smislu ovog zakona, odnosi se na svaki oblik nepovoljnog postupanja, ponašanja, regulacije ili politike prema pojedincima ili grupama na osnovu njihovog spola, rase, boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, povezanosti sa nacionalnom manjinom, imovinskog stanja, rođenja, članstva u sindikatu, obrazovanja, socijalnog statusa, bračnog ili porodičnog statusa, starosne dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Ovo uključuje i direktne i indirektne oblike diskriminacije. Direktna diskriminacija se događa kada se pojedinac ili grupa nepovoljnije tretira od drugih u sličnoj situaciji na osnovu nekog od gore navedenih oblika. Indirektna diskriminacija se događa kada neutralna odredba, kriterij ili praksa dovodi do nepovoljnog učinka na pojedince ili grupu na osnovu gore navedenih oblika, osim ako ta odredba, kriterij ili praksa može biti objektivno opravdan legitimnim ciljem i sredstva za postizanje tog cilja su primjerena i nužna. |
Diskriminacija, u smislu ovog zakona, odnosi se na situacije "kada se pojedinac ili grupa nepovoljnije tretira od drugih u sličnoj situaciji." Ovaj primjer ne zadovoljava indikator jer ne sadrži jasnu definiciju diskriminacije koja uključuje direktne i indirektne oblike diskriminacije. Ova definicija je nedovoljno detaljna i ostavlja prostor za subjektivna tumačenja potencijalne zloupotrebe. |
|
Zaštićene kategorije: Da li propis prepoznaje sve zaštićene kategorije prema Zakonu o zabrani diskriminacije? |
Propis prepoznaje sve kategorije koje su zaštićene prema Zakonu o zabrani diskriminacije. |
Zaštita od diskriminacije na osnovu ovog Zakona odnosi se na "sva lica, bez obzira na njihovu rasu, boju kože, spol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno prijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovinski status, rođenje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, socijalni status, bračni ili porodični status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko nasljeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolnu orijentaciju." |
Zaštita od diskriminacije na osnovu ovog Zakona odnosi se na "sva lica, bez obzira na njihovu rasu, spol, jezik, vjeroispovijest, političko uvjerenje, nacionalno porijeklo, imovinski status, obrazovanje, bračni status, dob i zdravstveno stanje." Ovaj primjer predstavlja lošu praksu jer propis ne prepoznaje sve zaštićene kategorije prema Zakonu o zabrani diskriminacije, poput socijalnog statusa, članstva u sindikatu, veze sa nacionalnom manjinom, rođenja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Ovim se propis ne usklađuje potpuno sa tim Zakonom, stoga predstavlja lošu praksu. |
|
Jednakost: Da li propis osigurava jednakost svih građana nezavisno od rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze sa nacionalnom manjinom, imovinskog statusa, rođenja, članstva u sindikatu, obrazovanja, socijalnog statusa, bračnog ili porodičnog statusa, starosne dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije? |
Propis uključuje odredbe koje osiguravaju jednakost svih građana bez obzira na njihovu rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nacionalnom manjinom, imovinski status, rođenje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, socijalni status, bračni ili porodični status, starosnu dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolnu orijentaciju. |
Ovaj Zakon garantuje ravnopravnost svih građana i građanki, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, vezu sa nacionalnom manjinom, imovinski status, rođenje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, socijalni status, bračni ili porodični status, starosnu dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolnu orijentaciju. Svaka diskriminacija na osnovu ovih kategorija je zabranjena. |
Ovaj Zakon garantujeravnopravnost svih građana bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo. Ovaj primjer prikazuje lošu praksu jer propis ne prepoznaje sve zaštićene kategorije prema Zakonu o zabrani diskriminacije, kao što su veza sa nacionalnom manjinom, imovinski status, rođenje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, socijalni status, bračni ili porodični status, starosnu dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolnu orijentaciju. |
|
Mehanizmi zaštite i sankcioniranje: Da li propis uključuje efikasne mehanizme za zaštitu od diskriminacije, uključujući pravo na pravnu zaštitu, pristup pravdi i pravo na odštetu? Da li propis sadrži sankcije za kršenje odredbi o zabrani diskriminacije? |
Propis predviđa efikasne pravne i administrativne mehanizme za zaštitu od diskriminacije, uključujući pravo na pravnu zaštitu, pristup pravdi i pravo na odštetu. Također, uključuje odgovarajuće sankcije za kršenje odredbi o zabrani diskriminacije. |
Primjer 1: Svako lice koje smatra daje bilo žrtva diskriminacije ima pravo podnijeti žalbu Komisiji. Komisija je dužna prihvatiti i istragom utvrditi činjenice svake žalbe u roku od 60 dana od dana primanja žalbe. Primjer 2: Ako se utvrdi da je došlo do diskriminacije, Komisija može izreći nalog za prestanak diskriminatomog postupanja i narediti isplatu odštete žrtvi diskriminacije. Primjer 3: Žrtve diskriminacije imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć i pristup pravosudnom sistemu kako bi ostvarili svoja prava. Primjer 4: Svako kršenje odredbi o zabrani diskriminacije, kako je definirano ovim Zakonom, podliježe sankcijama. Ako se utvrdi da pravno lice krši odredbe o zabrani diskriminacije, izriče se novčana kazna u iznosu od (IZNOS) do (IZNOS). Ako je počinilac prekršaja fizičko lice, izriče se novčana kazna u iznosu od (IZNOS) do (IZNOS). U slučaju ponovljenog prekršaja, kazne se udvostručuju. Ako pravno lice, nakon što je kažnjeno za kršenje odredbi o zabrani diskriminacije, ponovi prekršaj u roku od (DEFINIRATI ROK), može mu se privremeno ili trajno oduzeti licenca za obavljanje djelatnosti. Pored navedenih kazni, počinilac prekršaja je obavezan obeštetiti žrtvu za štetu nastalu kao posljedica diskriminacije. Visina odštete određuje se na osnovu težine prekršaja i posljedica za žrtvu. |
Svako kršenje odredbi o zabrani diskriminacije prema ovom Zakonu bit će sankcionirano. Ovaj primjer je loša praksa jer u zakonu nisu jasno navedene konkretne sankcije za kršenje odredbi o zabrani diskriminacije, što znači da nema stvarne posljedice za počinioce. Ovo može rezultirati nedostatkom odvraćanja od diskriminatorskih postupaka i nedostatkom pravde za žrtve diskriminacije. |
|
Promocija jednakosti: Da li propis podstiče mjere usmjerene na promociju jednakosti, uključujući mjere pozitivne diskriminacije kojima se nastoji postići stvarna jednakost? |
Propis podstiče aktivnosti usmjerene na promociju jednakosti, uključujući mjere pozitivne diskriminacije kojima se nastoji postići stvarna jednakost. |
Firme se podstiču da u svojim politikama zapošljavanja primjene mjere koje podstiču različitost i uključivost. To može uključivati, ali nije ograničeno na, osiguravanje kvota za zapošljavanje lica iz marginaliziranih grupa, uspostavljanje programa mentorstva za ove grupe, ili implementaciju specijaliziranih obuka u cilju smanjenja predrasuda i diskriminacije. |
Generalno, loša je praksa kada propis propušta podsticati mjere za promociju jednakosti. Primjer 1: Firme trebaju poštivati zakone o zapošljavanju. Ovaj član je neodređen i ne uključuje specifične mjere za promociju jednakosti ili zaštitu protiv diskriminacije. Bez jasnih smjernica ili podsticanja na promociju jednakosti, firme možda neće preduzeti dodatne korake da se uključe u aktivnosti usmjerene na promociju jednakosti. Primjer 2: Pravo na stambeno zbrinjavanje imaju samo veterani i invalidi rata. Ovaj član predstavlja lošu praksu jer je diskriminatoran prema svim ostalim kategorijama stanovništva koje su u stanju potrebe, uključujući porodice sa slabim imovinskim stanjem, lica s invaliditetom koja nisu veterani, starija lica, itd. Nema pozitivne diskriminacije koja bi pomogla u postizanju stvarne jednakosti, već naprotiv, propis isključuje veliki broj lica koja bi mogla imati potrebu za stambenim zbrinjavanjem, |
|
Edukacija i obuka: Da li je predviđen program obuke i edukacije za one koji su zaduženi za primjenu propisa? |
Postoji predviđen program obuke i edukacije za one koji su zaduženi za primjenu propisa. |
U cilju efektivne primjene ovog zakona, svim zaposlenicima javne uprave koji su direktno ili indirektno uključeni u njegovu implementaciju, osigurat će se stručno usavršavanje i obuka. Obuka će se fokusirati na razumijevanje i primjenu principa nediskriminacije. Program obuke će se razvijati i implementirati u saradnji sa nadležnim institucijama za zaštitu ljudskih prava. |
|
5. PROCJENA UTICAJA PROPISA
Procjena uticaja propisa ima ključnu ulogu u kontekstu nediskriminacije. Ona omogućava obrađivačima i predlagačima propisa da analiziraju kako će predloženi propis uticati na različite segmente društva, uključujući različite rodove i druge društvene grupe. Time se osigurava da novi propisi ne samo da neće doprinijeti daljnjoj diskriminaciji, već će aktivno promovirati ravnopravnost i pravičnost.
Naime, procjena uticaja propisa može otkriti potencijalno diskriminirajuće učinke koje bi propis mogao imati na određene grupe. Na taj način, omogućava donosiocima odluka da izmjene propise kako bi se osiguralo daje on u skladu sa načelima zabrane diskriminacije. Ovo je suština ispravnog uključivanja nediskriminacije u bilo koji postupak donošenja propisa, bez obzira na fazu ili oblik.
Na primjer: U toku je izrada zakona o javnom prevozu. Ako se u zakonu predvidi da sva vozila javnog prevoza moraju biti opremljena stepenicama za pristup, ovo bi moglo biti diskriminirajuće za lica s invaliditetom.
Analiza bi pokazala da lica s invaliditetom, posebno ona sa ograničenim kretanjem, možda nisu u mogućnosti koristiti stepenice. Ovim zakonom, stvorili bi se uslovi u kojima lica s invaliditetom ne bi mogla koristiti javni prevoz jednako učinkovito kao lica bez invaliditeta, što je oblik diskriminacije.
Da bi se izbjegla takva diskriminacija, važno je da se zakonodavac preispita i prilagodi zakon tako da se osigura jednak pristup svim korisnicima javnog prevoza, uključujući i lica s invaliditetom. Na primjer, zakon bi se mogao mijenjati tako da se zahtijeva ugradnja pristupačnih rampi ili liftova na vozilima javnog prevoza, čime bi se omogućilo neometano korištenje usluga javnog prevoza za sve građane.
5.1. Proces procjene uticaja
Procjena uticaja propisa je proces kroz koji se procjenjuju efekti određenog zakona prilikom njegove izrade ili izmjene. Ova obaveza je formalizirana na svim nivoima vlasti u BiH. 4 Iako se detalji mogu razlikovati, ono što je zajedničko jeste da izrada propisa zahtijeva prethodnu procjenu trenutne situacije, postavljanje ciljeva i razmatranje opcija za rješenje problema.
Također, razlikuju se dvije vrste procjene uticaja propisa - sveobuhvatna i skraćena. U pravilu, sveobuhvatna se primjenjuje na propise kojima je cilj poboljšati sistemska rješenja u određenim oblastima, dok se skraćena koristi za sve ostale propise.
Proces procjene uticaja propisa obuhvata sljedeće faze:
- Pripremna faza: Ova faza uključuje identifikaciju problema, odnosno potreba za donošenjem novog propisa ili izmjenom postojećeg, definiranje ciljeva propisa i utvrđivanje opcija za njegovo rješavanje.
- Faza procjene: U ovoj fazi provodi se analiza uticaja svake od opcija za rješavanje identificiranog problema. To obuhvata ocjenu ekonomskih, socijalnih i ekoloških učinaka svake opcije, uključujući i uticaj na zabranu diskriminacije.
- Faza izrade nacrta propisa: Nakon procjene, priprema se nacrt propisa koji najbolje rješava identificirani problem i postiže ciljeve sa najmanje negativnih učinaka.
- Faza konsultacija: Ova faza uključuje široko savjetovanje sa svim relevantnim učesnicima. Konsultacije mogu uključivati javne rasprave, savjetovanje sa stručnjacima i druge oblike dijaloga sa zainteresiranim stranama.
- Faza donošenja propisa: Nakon konsultacija, nacrt propisa se finalizira i podnosi nadležnom organu na donošenje.
- Faza implementacije: Nakon donošenja, propis se implementira u praksi.
- Faza evaluacije: Nakon određenog vremena, propis se evaluira kako bi se utvrdilo je li postigao svoje ciljeve i da li je potrebno daljnje prilagođavanje.
Radi lakšeg razumijevanja procesa, u nastavku teksta kroz primjer je obrađena sveobuhvatna procjena uticaja propisa i svaka od faza procesa. Kroz primjer su obrađena i pitanja/smjernice koja su uobičajena za svaku od faza. Pitanja se prilagođavaju u zavisnosti od oblasti i teme koja se obrađuje pravnim propisom.
5.2. Faze procesa procjene uticaja
Pripremna faza
Pripremna faza je inicijalni korak u procesu procjene uticaja propisa. U ovom koraku se identificira i definira problem ili izazov koji je potrebno adresirati kroz propis, te se postavljaju ciljevi koje treba postići. Ova faza je ključna za uspjeh cijelog procesa procjene uticaja, jer postavlja osnove za daljnje korake. Njena realizacija zahtijeva multidisciplinarni pristup, uključivanje različitih učesnika i stručnjaka, te sistematično razumijevanje problema i konteksta u kojem se propis donosi.
Pripremna faza uključuje sljedeće aktivnosti:
Identifikacija i definiranje problema: Na početku, potrebno je razumjeti i jasno definirati problem koji propis treba riješiti. Ovo obično uključuje analizu situacije, prikupljanje relevantnih podataka i informacija, te utvrđivanje glavnih izazova i problema.
Definiranje ciljeva: Nakon što je problem jasno definiran, postavljaju se ciljevi koje novi propis treba postići. Ciljevi bi trebali biti jasno formulirani, mjerljivi, da se lako postižu, relevantni i vremenski ograničeni.
Identifikacija opcija: Nakon definiranja problema i ciljeva, identificiraju se moguće opcije za rješenje problema. Opcije mogu uključivati različite vrste mjera - od donošenja novih propisa do izmjena postojećih, ili možda samo promjena u praksi.
Izbor metode za procjenu: Na kraju pripremne faze, odabire se metoda za procjenu uticaja svake od identificiranih opcija. Ova metoda će se koristiti u sljedećoj fazi - procjeni.
- Definiranje problema
Identifikacija i definiranje problema podrazumijeva analizu trenutnog stanja i utvrđivanje potrebe za izradom pravnog propisa. U kontekstu nediskriminacije, obrađivač propisa analizira koliko trenutna situacija utiče na rodnu ravnopravnost i da li ta situacija stvara diskriminaciju po bilo kom osnovu. Tačnije, analiza trenutne situacije ispituje kako i koliko trenutna situacija, bilo pozitivno bilo negativno, utiče na prava, položaj i kvalitet života oba spola i drugih društvenih grupa.
Postoji niz uobičajenih pitanja koja se postavljaju tokom identifikacije problema kako bi se osiguralo da je problem potpuno razumljiv i pravilno definiran. Ta pitanja služe kao smjernice u daljnjem radu i mogu uključivati sljedeće:
- Koje specifične situacije, uslove ili trendove treba adresirati? Cilj ovog pitanja je identificirati specifične probleme koji bi mogli biti riješeni kroz izradu propisa.
- Ko su glavni učesnici pogođeni problemom? Ovo pomaže u identifikaciji ko bi mogao biti direktno ili indirektno pogođen problemom, uključujući javnost, privatne organizacije, vladine agencije itd.
- Koji su glavni uzroci problema? Identificiranje ključnih uzroka problema pomaže u razumijevanju osnovnih problema koji bi mogli biti riješeni kroz izradu propisa.
- Koje su posljedice? Koje su potencijalne posljedice, ukoliko se problem ne riješi? Ovo pomaže u procjeni važnosti problema i utvrđivanju prioriteta.
- Koliko ove uočene razlike utiču na svakodnevni život, položaj, ulogu i prava određene društvene grupe?
- Koje su moguće prepreke za rješavanje problema? Identificiranje prepreka može pomoći u razumijevanju mogućih izazova koji bi mogli uticati na implementaciju i učinkovitost propisa.
- Koje postojeće politike, zakonodavstvo ili prakse već se bave ovim problemom? Ovo pomaže identificirati moguće rupe u postojećem zakonodavnom okviru i pruža kontekst za nove propise.
- Kakvi su relevantni socijalni, ekonomski, pravni ili tehnički faktori povezani sa problemom? Da li su dostupni podaci koji uključuju socio-ekonomske pokazatelje? Ovo pruža širi kontekst problema, koji može pomoći u oblikovanju rješenja.
- Da li su eksperti za zabranu diskriminacije uključeni u definiranje problema? Da li je razmatrana potreba za angažiranjem vanjskih partnera, kao što su organizacije civilnog društva ili istraživački institut za analizu specifičnih pitanja? Stručnjaci za zabranu diskriminacije trebali bi biti uključeni u definiranje problema, kako bi se osiguralo uzimanje u obzir svih aspekata tih pitanja. Također, vanjski partneri kao što su organizacije civilnog društva ili istraživački instituti mogu pružiti dodatnu stručnost i perspektivu, što je posebno korisno za analizu specifičnih pitanja.
- Svaka faza u procesu identifikacije problema trebala bi biti pažljivo dokumentirana kako bi se omogućila transparentnost i odgovornost u procesu donošenja odluka.
PRIMJER: "Procjena uticaja Zakona o pristupačnosti objekata i usluga za lica s invaliditetom"
Nadležno Ministarsko je u periodu februar - juli 2023. godine provelo detaljnu procjenu uticaja propisa u vezi sa pristupačnošću objekata i usluga za lica s invaliditetom. Kao rezultat ove procjene, izrađen je Nacrt zakona o pristupačnosti objekata i usluga za lica s invaliditetom koji je upućen Parlamentarnoj skupštini na razmatranje i usvajanje.
U dokumentu procjene uticaja ovog propisa navedeno je: "Posebna pažnja posvećena je pitanju zabrane diskriminacije lica s invaliditetom, čija primjena je obavezna u svim sferama društva, pa tako i u sferi pristupačnosti objekata i usluga. Pristupačnost podrazumijeva uključivanje interesa lica s invaliditetom u sve političke, ekonomske i društvene sfere, u svim fazama programskog/projektnog ciklusa (od analize situacije, procjene potreba, planiranja, definiranja aktivnosti i programa, njihove implementacije i na kraju monitoringa i evaluacije), tako da je dobrobit za sve građane jednaka."
U procesu izrade Nacrta zakona o pristupačnosti objekata i usluga za lica s invaliditetom, stručnjaci za zabranu diskriminacije bili su aktivno uključeni u definiranje problema. Nadalje, vanjski partneri, uključujući organizacije civilnog društva i istraživačke institute, angažirani su u analizi specifičnih pitanja kako bi se osiguralo sistematično i sveobuhvatno razumijevanje izazova sa kojima se suočavaju lica s invaliditetom.
Definiranje problema
|
Pitanja/smjernice |
Potencijalni odgovori |
|
|
Koje specifične situacije, uslove ili trendove treba adresirati? |
Nedostatak pristupačnosti objekata i usluga za lica s invaliditetom, što dovodi do diskriminacije i ograničava njihovu punu participaciju u društvu. |
|
|
Ko su glavni učesnici pogođeni problemom? |
Lica sa invaliditetom, vlasnici objekata i pružaoci usluga, javne institucije, organizacije civilnog društva koje se bave pitanjima invaliditeta, šira javnost. |
|
|
Da li su stručnjaci za zabranu diskriminacije uključeni u definiranje problema? Da li je razmatrana potreba za angažiranjem vanjskih partnera, kao što su organizacije civilnog društva ili istraživački instituti za analizu specifičnih pitanja? |
Radna grpa za izradu procjene uticaja bila je sastavljena od devet članova, uključujući predtavnike organizacija lica s invaliditetom i stručnjake za antidiskriminaciju. U radu radne grupe učestvovao je predstavnik organizacije civilnog društva koja je pružala stručnu podršku u procesu integriranja pitanja pristupačnosti i nediskriminacije. |
|
|
Da li su dostupni podaci koji uključuju socioekonomske pokazatelje? Kakvi su relevantni socijalni, ekonomski, pravni ili tehnički faktori povezani sa problemom? |
Pri analizi stanja razmatrani su dostupni kvalitativni i kvantitativni pokazatelji za lica s invaliditetom. Socijalna stigmatizacija lica s invaliditetom, nedostatak ekonomskih resursa za prilagođavanje infrastrukture, zakonski zahtjevi za pristupačnost u skladu sa obavezama prema EU i međunarodnim ugovorima. |
|
|
Da li se oblast koju regulira propis odnosi na određene društvene grupe i koje su to grupe? |
Da. Propis se odnosi na lica s invaliditetom. |
|
|
Koliko ove uočene razlike utiču na svakodnevni život, položaj, ulogu i prava oba spola ili određene društvene grupe? |
Ključni problem je identificiran i definiran kao neadekvatna pristupačnost objekata i usluga za lica s invaliditetom. Identificirani su specifični problemi, uključujući nedostatak pristupačnosti u javnim objektima, prepreke u pristupu informacijama i uslugama i nedostatak jasnog zakonodavnog okvira koji promovira pristupačnost. |
|
|
Koji su uzroci? |
Nedostatak sveobuhvatne politike pristupačnosti, nedostatak implementacije postojećih propisa i nedostatak svijesti o potrebama lica s invaliditetom, nedostatak infrastrukture i usluga prilagođenih licima s invaliditetom. |
|
|
Koje su posljedice diskriminacije? Koje su potencijalne posljedice, ukoliko se problem ne riješi? |
Isključenost lica s invaliditetom iz mnogih aspekata društvenog života, uključujući obrazovanje, zaposlenje i učešće u javnom životu. Lica s invaliditetom nastavit će se suočavati sa diskriminacijom i izolacijom, što ograničava njihova prava i smanjuje kvalitet života. Također, to bi moglo dovesti do nepoštivanja obaveza Bosne i Hercegovine prema EU i međunarodnim ugovorima o pravima lica s invaliditetom. |
|
|
Koje su moguće prepreke za rješavanje problema? |
Nedostatak sredstava za adaptaciju postojećih objekata i usluga, otpor vlasnika objekata i pružalaca usluga, nedostatak edukacije i svijesti o potrebama lica s invaliditetom. |
|
|
Koje postojeće politike, zakonodavstvo ili prakse već se bave ovim problemom? |
Trenutno, postojeće regulative ne zadovoljavaju potrebe lica s invaliditetom u potpunosti, stoga je potrebno usvajanje novog Zakona o pristupačnosti objekata i usluga. |
|
|
Koliko javne politike mogu, i da li imaju uticaj na rješavanje identificiranih problema? |
Prikupljene su relevantne informacije i izvršena je analiza relevantnih strateških dokumenata i drugih izvora. |
Procjenom stanja utvrđeno je da objekti i usluge nisu u dovoljnoj mjeri pristupačni za lica s invaliditetom. Zaključeno je da je neophodno unaprijediti pristupačnost objekata i usluga u cilju povećanja efektivnosti i efikasnosti u stvaranju optimalnih pretpostavki za uključivanje lica s invaliditetom u društvo, u skladu sa principima zabrane diskriminacije.
- Definiranje ciljeva
Definiranje ciljeva podrazumijeva stvaranje slike željenog stanja u odnosu na prethodno identificirane probleme. Ciljevi bi trebali biti jasni, precizni, mjerljivi i vremenski ograničeni. U skladu sa problemom, formiraju se opći, specifični i operativni ciljevi.
U ovoj fazi, često postavljana pitanja koja služe kao vodič mogu uključivati:
- Da li je opisano željeno stanje u odnosu na ključni problem i specifične probleme u oblasti koja je regulirana propisom?
- Da li postoji jasna povezanost između definiranih ciljeva i identificiranih problema?
- Da li je određeno kakve se konkretne društvene promjene očekuju?
- Kako će ovi ciljevi doprinijeti širim socijalnim, ekonomskim ili političkim ciljevima?
- Kako se ovaj cilj odnosi na principe zabrane diskriminacije? Ako problem ili problemi ukazuju na diskriminaciju u pravima, položaju ili mogućnostima, da li definirani ciljevi doprinose smanjenju ili eliminiranju diskriminacije?
- Da li definirani ciljevi doprinose ostvarenju strateških ciljeva suzbijanju diskriminacije u određenom slučaju?
- Koji su očekivani rezultati za različite grupe ljudi (npr. prema spolu, starosti, invaliditetu)?
- Da li su ciljevi realni i mjerljivi, i kako će se pratiti i ocjenjivati napredak prema postizanju ovih ciljeva?
- Da li definirani ciljevi i njihovo obrazloženje jasno i razumljivo odražavaju napredak u oblasti zabrane diskriminacije?
- Kako su ciljevi usklađeni sa strategijama, politikama, međunarodnim ugovorima i prioritetima EU?
PRIMJER: "Procjena uticaja Zakona o pristupačnosti objekata i usluga za lica s invaliditetom"
Definiranje ciljeva
Željeno stanje bilo bi da sva lica s invaliditetom u Bosni i Hercegovini imaju jednaku i adekvatnu pristupačnost svim objektima i uslugama, kako javnim, tako i privatnim. Ovo podrazumijeva da je svaki objekat i svaka usluga dostupna, koristiva i funkcionalna za lica s invaliditetom na jednak način kao i za sve ostale građane. Lica s invaliditetom trebala bi biti u mogućnosti potpuno se integrirati u društvo, što podrazumijeva jednak pristup objektima i uslugama. Očekuje se da će ovo poboljšati kvalitet života lica s invaliditetom, smanjiti diskriminaciju i povećati uključenost.
Dakle, željeno stanje podrazumijeva: osigurati uključenost i stručno mišljenje organizacija za lica s invaliditetom i mehanizama za zaštitu prava invalida u izradi i praćenju implementacije strategija pristupačnosti (opće i sektorske) na svim nivoima vlasti u BiH; Osigurati učešće lica s invaliditetom i predstavnika/ca organizacija lica s invaliditetom, kao i organizacija koje se bave pitanjima lica s invaliditetom, u procesima izrade strategija (općih i sektorskih) na svim nivoima vlasti; Osigurati integriranje prava lica s invaliditetom i pristupačnosti u razmatranju suštinskih pitanja koja su obuhvaćena razvojnim strategijama (općim i sektorskim) i pratećim dokumentima za implementaciju strategija; Integrirati prava lica s invaliditetom i pristupačnost u mehanizme stručne i međuvladine koordinacije razvojnog planiranja i upravljanja razvojem (horizontalna i vertikalna koordinacija); Osnažiti pristup pristupačnosti i prava lica s invaliditetom u planiranju i utrošku finansijskih sredstava (pristupačnost i prava lica s invaliditetom u budžetu); Doprinijeti implementaciji strateških ciljeva koje su definirale organizacije za lica s invaliditetom, kao i ciljeva definiranih od strane EU.
Na kraju, poboljšan položaj lica s invaliditetom u svim sferama života kroz osiguranje stabilnog društveno-ekonomskog razvoja i potpune pristupačnosti.
|
Pitanja/smjernice |
Potencijalni odgovori |
|
Da li je opisano željeno stanje u odnosu na ključni problem i specifične probleme u oblasti koja je regulirana propisom? |
Propis želi eliminirati barijere koje ograničavaju pristup lica s invaliditetom javnim prostorima i uslugama, čime se poboljšava njihova socijalna inkluzija. |
|
Da li postoji jasna povezanost između definiranih ciljeva i identificiranih problema? |
Postoji jasna povezanost između definiranih ciljeva i identificiranih problema. Identificirani problem je nedostatak pristupačnosti objekata i usluga za lica s invaliditetom, a cilj je unaprijediti pristupačnost objekata i usluga kako bi lica s invaliditetom bila uključena u društvo. |
|
Da li su definirani opći, specifični i operativni ciljevi? |
Da. Opći cilj je poboljšanje pristupačnosti objekata i usluga za lica s invaliditetom u BiH u skladu sa principima zabrane diskriminacije. A specifični ciljevi: - Razvoj i usvajanje sveobuhvatnog Zakona o pristupačnosti objekata i usluga za lica s invaliditetom do kraja 2024. godine. - Poboljšanje pristupačnosti javnih objekata za lica s invaliditetom za 30% do kraja 2025. godine. - Povećanje dostupnosti informacija i usluga za lica s invaliditetom za 50% do kraja 2025. godine. - Izgradnja svijesti javnosti o potrebama lica s invaliditetom i njihovim pravima na pristupačnost do kraja 2024. godine. - Povećanje učešća lica s invaliditetom u procesu donošenja odluka u vezi sa pristupačnošću objekata i usluga za 50% do kraja 2024. godine |
|
Da li je određeno kakve se konkretne društvene promjene očekuju? |
Da, očekuje se povećana socijalna inkluzija lica s invaliditetom kroz poboljšan pristup objektima i uslugama. |
|
Kako će ovi ciljevi doprinijeti širim socijalnim, ekonomskim ili političkim ciljevima? |
Ovi ciljevi će doprinijeti širem socijalnom cilju uključivanja svih građana u društvene aktivnosti, nezavisno od njihovih fizičkih sposobnosti. Pored toga, postižu se i politički ciljevi zabrane diskriminacije. |