Ministarstvo komunikacija i prometa BiH
Uputstvo o postupanju sa licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću u civilnom zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine
Na osnovu člana 61. stav (2) Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", br. 32/02, 102/09 i 72/17), člana 65. Zakona o obligacionim odnosima u civilnom zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 51/15) i tačke 5.2 f) Programa olakšica u civilnom zračnom prometu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 35/23), generalni direktor Direkcije za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine donosi
UPUTSTVO
O POSTUPANJU SA LICIMA SA INVALIDITETOM I LICIMA SA SMANJENOM POKRETLJIVOŠĆU U CIVILNOM ZRAKOPLOVSTVU BOSNE I HERCEGOVINE
Član 1.Predmet Uputstva
Ovim uputstvom daju se smjernice:
- a)licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću;
- b)licima koja provode sigurnosni pregled lica, ručnog i odvojenog prtljaga - ključna načela za pregled lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću;
- c)u vezi sa pravilima ponašanja u pružanju pomoći prilikom prihvata i otpreme lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću;
- d)za pružanje pomoći na tlu licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću;
- e)u pogledu svijesti o invalidnosti i ravnopravnosti invaliditeta za kompletno aerodromsko osoblje i osoblje avio-prijevoznika koje radi sa putnicima;
- f)o obukama;
- g)za najavu lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću;
- h)na internet stranicama za lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću;
- i)u vezi sa savjetodavnim napomenama o procedurama za prijevoz lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću;
- j)u vezi sa usklađivanjem signalizacije koja označava pozivne tačke.
Član 2.Cilj Uputstva
Cilj ovog uputstva je utvrđivanje načina rada svih subjekata koji učestvuju u lancu putovanja zračnim prometom kako bi, u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima u civilnom zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 51/15) i ECAC dokumentom 30, Dio I, potrebe lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću bile zadovoljene na odgovarajući način.
Član 3.Obavezna primjena Uputstva
Operatori aerodroma i operatori zrakoplova su dužni da se pridržavaju ovog uputstva prilikom postupanja sa licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću koja koriste komercijalne putničke usluge u zračnom prometu pri odlasku sa, tranzitu kroz ili dolasku na aerodrom u Bosni i Hercegovini.
Član 4.Evidencija o broju lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću u dolasku i odlasku sa aerodroma u Bosni i Hercegovini
Operatori aerodroma u Bosni i Hercegovini su dužni na godišnjem nivou dostavljati Direkciji za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BHDCA) evidenciju o broju lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću u dolasku i odlasku sa aerodroma u Bosni i Hercegovini, kako bi BHDCA, u skladu sa zakonom koji uređuje pitanje civilnog zrakoplovstva Bosne i Hercegovine, mogla podnijeti zrakoplovne statističke izvještaje međunarodnim zrakoplovnim institucijama, a u skladu sa međunarodnim standardima.
Član 5.Aneksi
Aneksi I do X čine sastavni dio ovog uputstva.
Član 6.Stupanje na snagu
Ovo uputstvo stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".
Broj 1-3-02-2-918-8/24
26. decembra 2024. godine
Banja Luka
Generalni direktor
Zorislav Ivanović, s. r.
ANEKS I
LETAK SA UPUTSTVOM ZA LICA SA INVALIDITETOM I LICA SA SMANJENOM POKRETLJIVOŠĆU KOJA RIJETKO ILI PRVI PUT PUTUJU
1. UVOD
Kao lice sa invaliditetom ili lice sa smanjenom pokretljivošću (PRM) trebalo bi da imate iste mogućnosti prilikom putovanja zrakoplovom kao i sva druga lica.
U Bosni i Hercegovini vaša prava su zaštićena Zakonom o obligacionim odnosima u civilnom zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 51/15) (u daljem tekstu: Zakon). Ovim zakonom utvrđena je pomoć koju moraju pružiti i aerodrom i avio-prijevoznik i navedeno je da ova pomoć mora biti besplatna.
Većinu usluga koje su vam potrebne dobićete besplatno, npr. pomoć pri ukrcavanju u zrakoplov. Za svaki slučaj, prilikom rezerviranja karte, provjerite da li postoje dodatni troškovi.
Da bi sve prošlo dobro i da bi vaše putovanje bilo bez stresa i što ugodnije, trebalo bi ispoštovati ovih nekoliko jednostavnih tačaka:
a) Postarajte se da pribavite sve potrebne informacije prije nego što isplanirate putovanje.
b) Budite realni u pogledu svojih potreba, naročito ako ne možete dugo da hodate bez pomoći. Razdaljina između šaltera za registraciju za let i izlaza ka zrakoplovu može biti veoma velika.
c) Provjerite da li avio-prijevoznik ili organizator putovanja može da zadovolji vaše potrebe.
d) Pozovite ih da se uvjerite da su upoznati sa vašim posebnim potrebama, da ih razumiju i da mogu da ih ispune. Nemojte pretpostavljati da će pomoć biti dostupna "na zahtjev". Najbolje je da rezervaciju pomoći izvršite najmanje 48 sati unaprijed.
e) Nemojte pretpostavljati da osoblje zna najbolji način da vas preveze - ukoliko vas ne pitaju, recite im!
f) Iako bi trebalo da je u svim državama ECAA područja osoblje obučeno po pitanju sigurnog prijevoza, uvijek je najbolje da im ukažete koje su posebne potrebe i pogodnosti koje su vama neophodne.
Upravni organ aerodroma ima odgovornost da vam pruži pomoć pri kretanju kroz aerodrom i pri ulasku u i izlasku iz zrakoplova, uključujući, ako je potrebno, i pri smještanju na sjedište u zrakoplovu. Avio-prijevoznik takođe ima obaveze prema vama kao putniku. Svako mora odigrati svoju ulogu da bi putovanje bilo što ugodnije i bez stresa.
Prema međunarodnim sporazumima i zakonima ECAA područja nadoknada za izgubljeni ili oštećeni lični prtljag (uključujući i opremu za kretanje) podliježe ograničenjima koja možda neće pokriti stvarne troškove zamjene ili popravke. Preporučuje se da prije putovanja provjerite limit vašeg putnog osiguranja i uvjerite se da vaše putno osiguranje pokriva vašu opremu za kretanje. Možda ćete morati da produžite svoju polisu osiguranja u tom smislu.
2. PRIBAVLJANJE POTREBNIH INFORMACIJA
2.1 POMOĆ
Određene organizacije u Bosni i Hercegovini, koje zastupaju lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću mogu da budu upoznate sa uslugama koje nude aerodromi i avio-prijevoznici, te vas o istim mogu posavjetovati.
Alternativno, možda biste željeli da koristite određenu putničku agenciju, agenta za rezervacije ili osoblje za posebnu pomoć avio-prijevoznika. Važno je da prilikom rezervacije agentu ili avio-prijevozniku ukažete da imate posebne potrebe u pogledu putovanja, da bi se one mogle unijeti u vašu rezervaciju. Preporučuje se da zatražite pismenu potvrdu da biste bili sigurni da su tačno zabilježili vaše zahtjeve.
Kako god da odlučite rezervirati svoj let, trebalo bi da svog avio-prijevoznika ili organizatora putovanja obavijestite o svojim potrebama najmanje 48 sati prije leta. Tako se omogućava organizatoru putovanja da obavijesti avio-prijevoznika, i/ili avio-prijevozniku da obavijesti upravni organ aerodroma prije vašeg dolaska na aerodrom.
2.2 Vaše potrebe
Avio-prijevoznici koriste međunarodno dogovoreni sistem kodova da bi odredili koji nivo pomoći je potreban svakom pojedinačnom licu sa invaliditetom i licu sa smanjenom pokretljivošću. Primjerak te liste nalazi se u prilogu.
Pitanja koja vam postavi agent (ili avio-prijevoznik, preko agenta) mogu djelovati nametljivo, ali su neophodna da biste dobili onu vrstu usluge koja vam je potrebna. Slijede primjeri mogućih pitanja:
- Koje su vaše potrebe?
- Da li možete da hodate aerodromskim terminalom do zrakoplova ili su vam potrebna invalidska kolica ili električno vozilo?
- Ako su vam invalidska kolica potrebna, da li ćete koristiti svoja?
- Da li su kolica:
o rasklopiva?
o na sopstveni pogon? 1
- Koliko su teška vaša kolica i koje su njihove dimenzije (širina i dužina)?
- Da li vam je potreban neko da vas gura u invalidskim kolicima?
- Da li možete da hodate uz, odnosno niz stepenice zrakoplova, ili vam je potrebna pomoć prilikom ukrcavanja i iskrcavanja? Da li možete da se premjestite iz invalidskih kolica bez pomoći?
- Da li možete da hodate unutar zrakoplova ili su vam neophodna invalidska kolica za kretanje u zrakoplovu, ako ih ima?
- Da li vam je potrebno da znate da li u zrakoplovu postoji toalet koji ima ulaz za invalidska kolica?
- Koja vrsta pomoći vam je potrebna tokom leta? Molimo da to pobliže odredite. Avio-prijevoznik vam ne može pomoći oko hranjenja, komuniciranja, uzimanja lijekova, niti prilikom korištenja toaleta. Ako vam je potrebna ta vrsta pomoći, moraćete putovati u pratnji.
- Neki avio-prijevoznici imaju kabinsko osoblje obučeno da vas podigne na invalidska kolica da odete do toaleta. Drugi avio-prijevoznici neće pomoći prilikom podizanja. Pribavite potrebne informacije prije nego što rezervirate let.
- Koja vrsta sjedišta vam najviše odgovara?
- Da li sa sobom nosite neku medicinsku opremu?
- Da li ste astmatičar ili imate druge teškoće pri disanju?
Ako je i vaše zdravstveno stanje ozbiljno, morate o tome obavijestiti avio-prijevoznika, a možda će biti potrebno i dostaviti potvrdu o "sposobnosti za letenje". Na aerodromu će vas možda pitati da potvrdite da ste sposobni za letenje.
2.3 Rezervacija
Dostupne su vam sve vrste karata, npr. u ekonomskoj, biznis i drugim klasama, ali ne možete na osnovu svih vrsta karata da dobijete pomoć koja vam je potrebna.
Na primjer, ako vam je potreban dodatni prostor za noge, sjedišta u ekonomskoj klasi vam možda neće odgovarati. Savjetujemo da unaprijed izvršite rezervaciju, ako je moguće i 7 dana ranije, ali najmanje 48 sati prije putovanja. Na ovaj način moći ćete da dobijete pomoć koja vam je potrebna, a i izbjeći ćete razočarenje. Neki avio-prijevoznici ograničavaju broj lica sa invaliditetom koja mogu biti na letu. Ova ograničenja postoje zbog veličine zrakoplova i nivoa pomoći koja je potrebna putniku. Ranijom rezervacijom povećavate mogućnost da otputujete kada to želite. Naravno, ako treba da otkažete rezervaciju, potrebno je da o tome obavijestite avio-prijevoznika što je prije moguće, da bi se vaše mjesto oslobodilo za drugo lice sa smanjenom pokretljivošću.
Ako putujete sa električnim invalidskim kolicima ili sa službenom životinjom 2 ili vam je potrebna oprema sa medicinskim kisikom tokom putovanja, o tome treba unaprijed da dostavite obavještenje najmanje 48 sati prije polaska, a ne da to prijavite po dolasku na aerodrom ili na šalter za prijavu na let.
2.4 Na aerodromu
Ako ste unaprijed planirali, trebalo bi da vam budu ispunjene sve potrebe u skladu sa rezervacijom.
Ako koristite invalidska kolica, treba da budete upoznati sa načinom na koji se sa njima postupa tokom leta.
Moguće je da će ručna, sklopiva invalidska kolica biti smještena u putničku kabinu ako postoji odgovarajući prostor za smještaj.
Međutim, vjerovatnije je da će vaša invalidska kolica biti smještena u prtljažnik zrakoplova, što će sigurno biti slučaj sa svim motornim invalidskim kolicima.
U oba slučaja, aerodromi i avio-prijevoznici bi trebalo da dozvole da ostanete u sopstvenim invalidskim kolicima do vrata zrakoplova. Oni treba i da dovezu vaša invalidska kolica do vrata zrakoplova po dolasku na odredište, kada je to izvodljivo i moguće. Avio-prijevoznici i njihove kompanije za prihvat i otpremu zrakoplova trebalo bi da daju sve od sebe da osiguraju odgovarajuću opremu za utovar i istovar vaših teških invalidskih kolica na električni pogon. Provjerite da li ste unaprijed najavili svoja invalidska kolica na električni pogon.
Takođe, treba da znate da postoje mjere sigurnosti koje se primjenjuju na sve putnike, što je posebno važno ako koristite opremu za kretanje ili sa sobom nosite lijekove tokom leta. Sva oprema za kretanje, uključujući invalidska kolica, podvrgava se rigoroznom sigurnosnom pregledu. Međutim, ove preglede treba provoditi na način da se neprijatnosti ili stres svedu na najmanju moguću mjeru.
Možete biti podvrgnuti i ručnom pretresu. Ako vam više odgovara da se to obavi nasamo zbog prirode vaše invalidnosti, možete zatražiti da vas odvedu u odvojeni prostor za preglede.
Na nekim aerodromima od vas će se zahtijevati da pređete u aerodromska invalidska kolica da biste prošli kroz sigurnosni skener, da bi mogli detaljno pregledati vaša kolica. Može se izvršiti i provjera sadržine vašeg ručnog prtljaga. Sve ovo bi trebalo da se uradi diskretno i da se stvari vrate na svoje mjesto.
Trenutno ograničenje u pogledu količine tečnosti koja se može unijeti u zrakoplov je najviše 100 ml po bočici. Međutim, dozvoljeno je da u okviru ručnog prtljaga unesete esencijalne lijekove u količini većoj od 100 ml, ali moraćete da imate odobrenje avio-prijevoznika i aerodroma polaska, kao i prateću dokumentaciju (npr. pismo ljekara ili recept).
Neophodne lijekove ponesite u ručnom prtljagu i pobrinite se da ste spakovali dovoljno lijekova ako dođe do kašnjenja leta ili za slučaj da se vaš prtljag izgubi ili zagubi.
2.5 U zrakoplovu
Ako vam je potrebno da koristite invalidska kolica koja se nalaze u zrakoplovu, to treba da naglasite prilikom rezervacije. Nećete biti u mogućnosti da u zrakoplovu koristite sopstvena invalidska kolica jer je prolaz između sjedišta previše uzak za kretanje vaših kolica. Ako imate senzorno oštećenje (npr. slijepi ste ili gluhi), osoblje avio-prijevoznika treba da vam se predstavi i ponudi odgovarajući nivo pomoći tokom leta. Na primjer, treba da vam objasne procedure u slučaju opasnosti i da vam pomognu sa otpakivanjem hrane. 3
Ako imate teškoće pri disanju i potreban vam je dodatni kisik tokom leta, avio-prijevoznik vam može osigurati dodatni kisik. Neki avio-prijevoznici ovu uslugu naplaćuju. Neki avio-prijevoznici će vam dozvoliti da ponesete sopstveni kisik, što treba uvijek unaprijed da provjerite sa predmetnim avio-prijevoznikom. Avio-prijevoznici nisu dužni da imaju kisik u svrhu prve pomoći, iako mnogi imaju. Jedino su dužni da imaju kisik za putnike u slučaju dekompresije kabine i za hitne medicinske slučajeve.
2.6 Na kraju putovanja
Ako upravni organ aerodroma i avio-prijevoznik ispune sve vaše potrebe u skladu sa rezervacijom, vaše putovanje bi trebalo da bude ugodno kao i svim ostalim putnicima. Ali ako se pojavi neki problem, potrebno je da o tome što prije obavijestite nadležne organe.
Za letove unutar ECAA područja ili koje obavlja avio-prijevoznik iz ECAA područja trebalo bi prvo da se žalite upravnom organu predmetnog aerodroma ili predmetnom avio-prijevozniku, ili organizatoru putovanja ako ne poznajete avio-prijevoznika. Zapamtite da je upravni organ aerodroma odgovoran za vaše putovanje kroz aerodrom, uključujući do i od vašeg sjedišta u zrakoplovu. Vaš avio-prijevoznik je dužan da proslijedi vaš zahtjev za pomoć upravnim organima aerodroma, da sigurno i pažljivo preveze vašu opremu za kretanje, kao i za vaš ugođaj tokom leta.
Ako niste zadovoljni postupanjem po vašoj žalbi putem navedenih kanala, možete se žaliti nacionalnim izvršnim organima predmetne države. Lista kontakata u pogledu tih organa u državama potpisnicama Sporazuma o ECAA objavljena je na internet stranici Evropske komisije 4 i na internet stranici BHDCA.
Za aerodrome i avio-prijevoznike izvan ECAA područja pratite istu proceduru, ali možda nećete imati isti nivo pravne zaštite na raspolaganju. Ako niste zadovoljni odgovorom koji dobijete, možete se obratiti BHDCA.
2.7 Kodovi avio-prijevoznika
Avio-prijevoznici su utvrdili kodove kojim se precizira stanje i posebne potrebe putnika koje prijevoze. Ovi kodovi, koji su standardizirani, važni su za svakog operatora (avio-prijevoznike, aerodrome) u lancu putovanja prilikom organiziranja neophodnih usluga.
Objašnjeni su u nastavku teksta, u informativne svrhe. Odabir odgovarajućeg koda ostaje isključiva odgovornost avio-prijevoznika.
Kodovi za identifikaciju pomoćnih usluga koje se pružaju putniku
- WCHR (invalidska kolica - R označava platformu /Ramp/) - Putnik koji može hodati uz i niz stepenice i kretati se samostalno do i od svog sjedišta u kabini zrakoplova, ali kojem su neophodna invalidska kolica za kretanje do i od zrakoplova, tj. preko platforme, avio-mosta ili do autobusa za prijevoz putnika na platformi, po potrebi. Kada je službena životinja u pratnji putnika, vrstu životinje treba navesti u slobodnom tekstu SSR stavke. Gdje je to primjenjivo - i prije bilateralnog sporazuma između upravnih organa aerodroma i putnika - putnik može biti ostavljen kod izlaza da se samostalno ukrca.
- WCHS (invalidska kolica - S označava stepenice /Steps/) - Putnik koji ne može hodati uz/niz stepenice, ali koji se može samostalno kretati do i od svog sjedišta u kabini zrakoplova, i kojem su neophodna invalidska kolica za kretanje do i od zrakoplova ili autobusa za prijevoz putnika na platformi, ili moraju imati asistenciju za kretanje uz/niz stepenice. Kada je službena životinja u pratnji putnika, vrstu životinje treba navesti u slobodnom tekstu SSR stavke.
- WCHC (invalidska kolica - C označava sjedište u kabini /Cabin Seat/) - Putnik kojem su neophodna invalidska kolica za kretanje do i od zrakoplova/autobusa za prijevoz putnika na platformi, i kojem se mora pružiti pomoć pri kretanju uz/niz stepenice i do/od sjedišta u kabini zrakoplova. Kada je službena životinja u pratnji putnika, vrstu životinje treba navesti u slobodnom tekstu SSR stavke. Napomena: U ovoj posljednjoj kategoriji asistencije, u rezervaciji treba navesti da li putnik putuje sa sopstvenim invalidskim kolicima i koristiti važeće kodove tj. WCBD, WCMP, WCLB ili WCBW, ili ako putnik traži invalidska kolica u zrakoplovu, koristiti kod WCOB.
- BLND - Slijepi ili slabovidi putnici. Kada službena životinja prati putnika, to treba navesti.
- DEAF - Putnik koji je gluh ili nagluh ili putnik koji je gluh i nijem. Kada službena životinja prati putnika, to treba navesti.
- DPNA - Putnik sa invaliditetom koji ima kognitivni ili skriveni invaliditet za koji je potrebna asistencija. Treba navesti pojedinosti.
Kodovi za identifikaciju vrste invalidskih kolica ili pomagala za kretanje sa kojima će putnik putovati, za potrebe rezervacije.
- WCBD (baterija koja ne može da iscuri) - transportuje putnik, što će zahtijevati prethodnu najavu i može zahtijevati pripremu/(de)montažu. Težina i dimenzije se mogu navesti. Invalidska kolica i baterija se moraju preuzeti i ponovo prijaviti na svakoj tački međulinijskog transfera (prema bilateralnom dogovoru).
- WCBW (baterija sa mokrom ćelijom) - transportuje putnik, što će zahtijevati prethodnu najavu i može zahtijevati pripremu/(de)montažu. Težina i dimenzije se mogu navesti. Invalidska kolica i baterija se moraju preuzeti i ponovo prijaviti na svakoj tački međulinijskog transfera (prema bilateralnom dogovoru).
- WCMP (ručni pogon) - transportuje putnik. Težina i dimenzije se mogu navesti (prema bilateralnom dogovoru).
- WCLB (litijum-jonska baterija) - transportuje putnik, što će zahtijevati prethodnu najavu/pripremu. Težina i dimenzije se mogu navesti. Invalidska kolica i baterija se moraju preuzeti i ponovo prijaviti na svakoj tački međulinijskog transfera (prema bilateralnom dogovoru).
- WCOB (invalidska kolica u zrakoplovu) - putnik koji je zatražio da invalidska kolica koristi u zrakoplovu - ako već nisu dostupna.
Kodovi za identifikaciju životinja koje prate putnika sa invaliditetom
Kada je službena životinja u pratnji putnika, vrstu životinje i pojedinosti treba navesti u slobodnom tekstu SSR stavke.
- ESAN - Putnik koji putuje sa životinjom za emocionalnu podršku/psihijatrijske usluge u kabini zrakoplova (prema bilateralnom dogovoru).
- SVAN - Putnik koji putuje sa službenom životinjom u kabini zrakoplova (prema bilateralnom dogovoru).
Kodovi za identifikaciju opreme koja prati putnika
- OXYG - (Kisik) - za putnike koji putuju bilo sjedeći ili na nosilima, kojima je potreban kisik tokom leta (koristi se samo u kombinaciji sa SSR kodom MEDA).
- AOXY - (Kisik koji osigurava avio-kompanija) - za putnike koji putuju bilo sjedeći ili na nosilima, kojima je potreban kisik tokom leta (koristi se samo u kombinaciji sa SSR kodom MEDA) (prema bilateralnom sporazumu).
- POXY - (Sopstveni kisik putnika) - za putnike koji putuju bilo sjedeći ili na nosilima, kojima je potreban kisik tokom leta (koristi se samo u kombinaciji sa SSR kodom MEDA). Podliježe propisima avio-kompanije i/ili vlade (prema bilateralnom sporazumu).
- PPOC - Lični prijenosni koncentrator kisika (prema bilateralnom sporazumu).
Dodatni kodovi koji se mogu koristiti za dokumentiranje pomoći
- LEGL (Noga u gipsu) - Putnik sa lijevom nogom u gipsu ili spojenim koljenom (koristi se samo u kombinaciji sa SSR kodom MEDA).
- LEGR (Noga u gipsu) - Putnik sa desnom nogom u gipsu ili spojenim koljenom (koristi se samo u kombinaciji sa SSR kodom MEDA).
- LEGB (Noga u gipsu) - Putnik sa obje noge u gipsu (koristi se samo u kombinaciji sa SSR kodom MEDA).
- MEDA (Medicinski slučaj) - možda će biti potrebno medicinsko odobrenje kompanije. Ne koristi se za putnike sa invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću kojima je potrebna samo pomoć ili provođenje, i kojima nije potrebno medicinsko odobrenje.
U slučaju gluhog i slijepog lica (npr. Ašerov sindrom), može se koristiti kod DEAF/BLND. U ovom scenariju, to lice bi trebalo uvijek da putuje sa pratiteljem.
ANEKS II
SMJERNICE ZA LICA KOJA PROVODE SIGURNOSNI PREGLED - KLJUČNA NAČELA ZA PREGLED LICA SA INVALIDITETOM I LICA SA SMANJENOM POKRETLJIVOŠĆU
1. UVOD
Lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću nisu izuzeta od sigurnosnog pregleda, ali je važno da se pregled obavi pažljivo i osjećajno.
2. OPŠTA PRAVILA
- -Uvijek budite diskretni
- -Koristite jednostavan i jasan govor, bez žargonskih riječi
- -Obraćajte se licu direktno i prirodno
- -Pažljivo razmislite o eventualnim posljedicama svojih radnji
- -U svim situacijama sigurnosni pregled treba obaviti na dostojanstven način
- -Objasnite zašto je potrebna primjena drugačijeg metoda sigurnosnog pregleda
- -Uvijek objasnite proceduru koju primjenjujete
- -Utvrdite da li su tačno prepoznate sve posebne potrebe
- -Ne namećite pomoć
3. PREGLED LICA
- -Imajte na umu da postoji mogućnost da putnik ima skriveni invaliditet, jer takvi invaliditeti nisu odmah primjetni.
- -Provjerite da li lice nosi neki token, kao npr. uzicu ili narukvicu koja pokazuje da lice ima skriveni invaliditet.
- -Da li ste sposobni da prepoznate uobičajena medicinska pomagala i da razumijete prikladne načine njihovog pregleda? Imajte na umu da medicinska pomagala mogu biti skrivena, kao npr. stoma ili fleš monitor glukoze. Koristite čvrste, ali nježne pokrete. Budite diskretni, naročito sa (skrivenim) pomagalima kao što je stoma ili fleš monitor glukoze koji lice nosi na svom tijelu.
- -Uvijek ponudite pregled nasamo van vidokruga drugih ljudi. Znak devijantnog ponašanja može ukazivati na nelagodu, provjerite da li postoji skriveni invaliditet tako što ćete pitati putnika o eventualnoj nelagodi.
- -Pitajte lice sa invaliditetom ili lice sa smanjenom pokretljivošću kako najbolje da mu pomognete i slušajte pažljivo njegove potrebe.
- -Zamolite lice sa invaliditetom ili lice sa smanjenom pokretljivošću da vam ukaže na eventualnu nelagodu i budite spremni da koristite druge tehnike ako je potrebno.
- -Kada pregledate lice u invalidskim kolicima, čučnite da biste bili na istoj visini dok mu govorite.
- -Provjerite da li lice može da stoji samostalno prije nego što mu uzmete štap, ram za hodanje ili štake radi sigurnosnog pregleda. Ako ne može samostalno da stoji, budite spremni da koristite drugu tehniku ako bude potrebno.
- -Dovedite vodiča za slijepo lice prije nego što mu uzmete bijeli štap ili službenu životinju.
- -Kad god je zbog zdravstvenih mjera potrebno pokriti lice, lica koja provode sigurnosni pregled bi trebalo da obrate posebnu pažnju na lica sa invaliditetom kada se pridržavaju protokola za zarazne bolesti, npr. ako pretresa gluhog putnika koji može samo da čita sa usana, lice koje provodi sigurnosni pregled može umjesto maske koristiti plastični štitnik za lice koji je u skladu sa zdravstvenim mjerama u Bosni i Hercegovini ili može koristiti druga adekvatna sredstva.
4. PREGLED INVALIDSKIH KOLICA / SLUŽBENE ŽIVOTINJE $$$Pogledati definiciju iz Dokumenta 30, Dio I, Odjeljak o "službenim životinjama".$$$
- -Aerodromska invalidska kolica treba redovno pregledati.
- -Na lična invalidska kolica treba primijeniti posebne procedure pregleda.
- -Prsnici koje nose službene životinje mogu aktivirati alarm na metal-detektorskim vratima.
5. PREGLED PRTLJAGA
- -Lice možda neće biti u mogućnosti da podigne prtljag ili da ga spusti sa trake rendgenskog uređaja.
- -Lice možda neće moći da čuje vaš povik "Čiji je ovo prtljag?" niti da vidi svoj prtljag radi identifikacije nakon sigurnosnog pregleda ili pretresa.
- -Uvijek pozovite svjedoka kad pregledate torbu slijepog lica.
- -Prepakujte torbe pažljivo. Važno je da se sadržina torbe slijepog lica vrati na isto mjesto.
- -Postarajte se da se svi lijekovi budu pažljivo vraćeni u torbu.
- -Budite diskretni, pogotovo kad rukujete medicinskim pomagalima i kad su vam potrebne dodatne informacije. Čuvajte povjerljivost informacija koje vam je saopštilo lice. Putnici možda ne žele da drugi putnici saznaju o kakvim je lijekovima riječ ili o drugim ličnim pitanjima.
- -Imajte na umu da bi medicinska pomagala mogli biti i predmeti u opštoj upotrebi, kao što su maramice, rukavice ili dodatno pakovanje odjeće ili donjeg veša.
- -Uvijek imajte na umu mogućnost pregleda nasamo.
- -Uvijek imajte na umu da sigurnosni pregled treba obaviti na dostojanstven način.
6. NAPOMENA
Zapamtite da je važno da budete temeljni, ali primjena procedure vas ne sprečava da budete pažljivi i osjećajni, sve dok zadatak obavljate u skladu sa potrebnim standardom.
7. OPŠTA NAČELA
DOSTOJANSTVO
- -Zapamtite da treba da se usredsredite na čovjeka, a ne na invaliditet. Prema svim putnicima se treba ophoditi sa poštovanjem.
PAŽLJIVOST
- -Pazite na skrivene invaliditete, nisu svi invaliditeti očigledni. Na primjer, neki putnici mogu biti gluhi ili nagluhi, a drugi mogu imati poteškoće u učenju zbog skrivenih tjelesnih oštećenja.
- -Uvijek pričajte jasno i gledajte direktno u putnika. Pričajte jednostavnim i direktnim jezikom - to će pomoći ljudima sa poteškoćama u učenju i drugima koji ne razumiju dobro jezik kojim govorite.
- -Pitajte kako možete da pomognete i POSLUŠAJTE savjet koji vam daju. Lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću najbolje znaju kako da im pomognete sa njihovim posebnim potrebama.
OSJETLJIVOST
- -Neki ljudi ne mogu da podignu ruku ili da se pomjere na određeni način. Kada utvrdite koje pokrete mogu da izvedu, saslušajte njihove komentare tokom procedure i radite u skladu sa njima. Loše obavljen pregled može dovesti do bolova koji potom mogu trajati satima, ponekad i danima.
- -Nakon pregleda prtljaga, sjetite se da vratite stvari iz torbi slijepih lica po redoslijedu u kojem ste ih zatekli.
DISKRECIJA
- -Imajte u vidu da postoje privatne prostorije u kojim se može obaviti pregled.
- -Kad vršite pregled ličnih stvari, naročito onih koje se odnose na higijenske ili druge invalidske potrebe, budite diskretni.
ANEKS III
PRAVILA PONAŠANJA U PRUŽANJU POMOĆI PRILIKOM PRIHVATA I OTPREME LICA SA INVALIDITETOM I LICA SA SMANJENOM POKRETLJIVOŠĆU
1. DEFINICIJA
"Lice sa invaliditetom" ili "lice sa smanjenom pokretljivošću" označava svako lice čija je pokretljivost u prijevozu smanjena zbog bilo kojeg tjelesnog oštećenja (senzornog ili lokomotornog, stalnog ili privremenog), intelektualnog invaliditeta ili oštećenja, odnosno bilo kojeg drugog uzroka invalidnosti, ili godina starosti, a čije stanje zahtijeva odgovarajuću pažnju i prilagođavanje njegovim posebnim potrebama u pogledu usluga koje su na raspolaganju svim putnicima.
Ova definicija ne obuhvata ljude koji su bolesni i kojima je potrebno, na primjer, da putuju na nosilima ili da u toku leta dobiju medicinsku pomoć.
2. UVOD
Lica sa invaliditetom čine značajan i sve veći postotak svjetskog stanovništva i čine najveću svjetsku manjinu. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) izvještava da se ovaj broj povećava kroz rast stanovništva, napredak medicine i proces starenja.
Sljedeća specifikacija pruža smjernice o opštoj prirodi i obimu usluga posebne pomoći koje se pružaju i isporučuju na aerodromu u skladu sa domaćim zakonodavstvom, sa ciljem da se osigura pružanje profesionalnih i besprijekornih usluga licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću.
Upravni organi aerodroma treba da rade u partnerstvu sa svim ostalim operatorima, uključujući avio-prijevoznike i kompanije za prihvat i otpremu zrakoplova, na lokalnom nivou kako bi organizirali posebnu pomoć licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću. Aranžmani za pružanje posebne pomoći treba da budu u skladu sa Zakonom, a licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću ne bi trebalo direktno naplaćivati pomoć koja im je potrebna. Ovo se ne odnosi na komercijalne medicinske usluge.
Lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću imaju ista prava kao i ostali građani na slobodu kretanja i slobodu izbora. Ovo se odnosi na putovanja zrakoplovom kao i na sve druge oblasti života.
Treba zabraniti diskriminaciju prema licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću u zračnom prometu. Licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću ne bi trebalo odbiti rezervaciju ili prijevoz zbog invaliditeta. Licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću ne treba direktno naplaćivati pomoć koja im je potrebna.
3. STRATEGIJA PRUŽANJA USLUGA POSEBNE POMOĆI
Upravni organi aerodroma i avio-prijevoznici treba da rade u partnerstvu na preispitivanju i izradi načina organiziranja usluga posebne pomoći licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću sa ciljem pružanja podrške načelu profesionalne i besprijekorne usluge koji je naveden u uvodu.
Ključne strategije:
Usluge se pružaju na usklađen, transparentan i nediskriminacijski način u skladu sa Zakonom.
Poboljšati nivoe korisničke usluge i sigurnosti za lica sa invaliditetom i lica sa ograničenom pokretljivošću, kroz besprijekornu uslugu od kvalitetnih dobavljača, implementiranu sa kvalitetnim osobljem, opremom i kvalitetnom organizacijskom strukturom, radeći tako da se ispune i premaše propisani standardi kvaliteta usluga i sigurnosti za korisnike.
4. OBIM
Usluge koje se pružaju treba da obuhvate:
- Uslugu rezervacije koja omogućava licu sa invaliditetom ili licu sa smanjenom pokretljivošću da najavi svoje posebne potrebe, koje se potom čuvaju u sistemu za rezervacije, i o njima se obavještavaju svi obuhvaćeni subjekti u lancu putovanja.
- Rezervaciju putnih karata unaprijed, putem svih uobičajenih i savremenih načina komunikacije (internet stranice, elektronska pošta, telefon, tekstualne poruke, itd., za sva lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću kojima je potrebna pomoć pri dolasku i odlasku).
- Pomoć od naznačenog mjesta za čekanje na aerodromu do šaltera za prijavu putnika na let.
- Pomoć prilikom prijavljivanja na let na šalteru i pri postupcima sigurnosnog pregleda.
- Pomoć pri kretanju do izlaza ka zrakoplovu radi dolaska u tačno vrijeme za ukrcavanje.
- Pomoć pri ukrcavanju i iskrcavanju, uključujući pružanje odgovarajuće pomoći za putnike kojima je potreban poseban pristup ka zrakoplovu i od zrakoplova.
- Pomoć pri podizanju prtljaga, kao i pri imigracijskim procedurama, uključujući sisteme za automatiziranu kontrolu granice tamo gdje su primjenjivi, te carinske postupke.
- Pomoć od/do povezanih letova kako na javnoj tako i na kontroliranog zoni, te za konekcije između terminala i unutar terminala.
- Pomoć do određene tačke za nastavak putovanja.
- Omogućavanje korisniku da dođe do toaleta i drugih aerodromskih objekata na zahtjev i u razumnim okvirima, pod uvjetom da za to postoji dovoljno vremena.
- Mogućnost da, na zahtjev, putnici dobiju invalidska kolica (bez pružanja pomoći).
Napomena: Upravni organ aerodroma ili pružatelj pomoći može zatražiti potvrdu zahtjeva.
- Odgovarajuću pomoć u slučaju (velikog) kašnjenja i/ili otkazivanja letova (kojom bi se obuhvatile trenutne potrebe lica sa invaliditetom ili lica sa smanjenom pokretljivošću).
5. NAČELA RADA
Međunarodni standardi i preporučena praksa u vezi sa olakšavanjem zračnog transporta lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću utvrđeni su u ICAO Aneksu 9 5, Poglavlje 8. "Priručnik o omogućavanju pristupa zračnom transportu licima sa invaliditetom" (ICAO Doc 9984) 6 konsolidira opšta načela u vezi sa olakšavanjem transporta lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću.
Tokom rada potrebno je primijeniti sljedeća načela:
- Rad u skladu sa odredbama utvrđenim u Zakonu. Smjernice za primjenu Uredbe (EZ) br. 1107/2006 Evropskog parlamenta i Vijeća o pravima osoba sa invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu, a koja je transponirana Zakonom, objavljene su 4.10.2024. godine, u Službenom listu Evropske unije.
- U skladu sa članom 59. Zakona, upravni organi aerodroma su odgovorni za pružanje pomoći licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću.
- Aerodrom ne bi trebalo da direktno naplati uslugu licu sa smanjenom pokretljivošću. U svakom slučaju, pružanje usluge treba da bude bar u skladu sa standardima utvrđenim u članu 67. Zakona, a oni su u skladu sa ECAC dokumentom 30, Dio I.
- Procedure "primopredaje" treba izbjeći kad god je to moguće. Ako ih nije moguće izbjeći, moraju se utvrditi procedure kojim se osigurava kontinuitet usluge i da putnik ne bude zaboravljen, odnosno, da ne bude sam duže vrijeme.
- Besprijekornu uslugu treba pružati kad god je to izvodljivo.
- Potrebno je uspostaviti djelotvoran sistem za određivanje prioriteta, rasporeda i pružanje blagovremene pomoći.
- Potrebno je izraditi jasne smjernice za korisnike sa ciljem da razumiju odredbe koje se tiču predmetnih usluga, kao i lako razumljivu verziju da bi se vodilo računa o potrebama lica sa različitim vrstama invaliditeta.
- Na strateškim tačkama unutar aerodroma treba odrediti odgovarajuće čekaonice i zone za sačekivanje.
- Korištenje električnih aerodromskih vozila se organizira tako da se osigura da budu što efikasnije iskorišteni.
- Potrebno je stalno pratiti i unapređivati rad na način da se koriste najdjelotvorniji procesi preraspodjele zaposlenih i opreme.
- Potrebno je, u saradnji sa organizacijama koje predstavljaju lica sa invaliditetom, razviti programe obuke na osnovu preporuka utvrđenih u ECAC dokumentu 30, Dio I, u skladu sa propisima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini (pogledati Nivo usluge).
- Potrebno je imati spremnu svu neophodnu opremu koja se koristi za pružanje pomoći licima sa smanjenom pokretljivošću, koju osigurava pružatelj usluga, u skladu sa propisima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- Aerodromi u Bosni i Hercegovini moraju dozvoliti slijepim i drugim putnicima koji koriste te aerodrome da budu u pratnji svojih certificiranih pasa vodiča unutar terminala dok borave na aerodromu.
6. RADNO VRIJEME I MJESTO RADA
Pružatelji usluga pružaju usluge u okviru radnog vremena u javnoj zoni, na terminalu i u kontroliranoj zoni u skladu sa lokalnim zahtjevima, kao i van radnog vremena ako je to potrebno zbog nepredviđenih letova ili usljed poremećaja u redu letenja.
Mjesta za čekanje i mjesta za prihvat ovih putnika obuhvataju glavni hol, javno parkiralište, taksi stajališta, autobuske i željezničke stanice ili druga mjesta za razmjenu putnika (kada takva mjesta postoje unutar granica aerodroma). U skladu sa članom 56. Zakona, takva mjesta moraju biti dogovorena na svakom aerodromu u saradnji sa organizacijama koje predstavljaju lica sa invaliditetom.
7. STANDARDI U PRUŽANJU USLUGA I PRAĆENJE REZULTATA
Trebalo bi da svi korisnici budu zadovoljni pruženom pomoći.
Na aerodromima koji opslužuju više od 150 000 putnika godišnje standarde treba razvijati u saradnji sa priznatim forumima lica sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini i treba ih uzajamno usaglasiti u okviru Komiteta korisnika aerodroma/komiteta za olakšice tamo gdje taj komitet postoji.
U skladu sa Zakonom, potrebno je objaviti standarde kvaliteta.
Ciljevi i standardi koji se odnose na nivo usluge treba da budu uvršteni u ugovor o nivou usluga.
Sljedeći standardi predstavljaju minimalne nivoe usluga koji se primjenjuju na postupanje sa licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću. Podložni su prilagođavanju koje usaglasi lokalni komitet korisnika aerodroma, ako postoji, i nakon konsultacija sa lokalnim grupama koje predstavljaju invalidna lica čije bi članstvo uključivalo korisnike aerodroma i sve druge zainteresirane strane, u skladu sa veličinom aerodroma i vrstom prometa. Lica sa smanjenom pokretljivošću i lica sa invaliditetom uvijek treba da dobiju pomoć što je prije moguće.
Za putnike u odlasku koji su unaprijed najavili svoje potrebe u pogledu putovanja
Kad se putnici po dolasku na aerodrom prijave na naznačena mjesta 7:
- 80% korisnika ne bi trebalo da čeka na pomoć duže od 10 minuta
- 90% ne bi trebalo da čeka duže od 20 minuta
- 100% ne bi trebalo da čeka duže od 30 minuta.
Za putnike u odlasku koji nisu unaprijed najavili svoje potrebe u pogledu putovanja
Kada se putnici po dolasku na aerodrom prijave da su stigli:
- 80% korisnika ne bi trebalo da čeka duže od 25 minuta
- 90% ne bi trebalo da čeka duže od 35 minuta
- 100% ne bi trebalo da čeka duže od 45 minuta.
Napomena: Čekanje od preko 15 minuta ovisi od raspoloživosti čekaonica kako je navedeno u tački 5 ovog aneksa prema načelima rada.
Napomena: U ovisnosti od toga da li su se unaprijed najavili, 100% korisnika u odlasku koji se u predviđenom vremenu nalaze na naznačenom mjestu i/ili šalteru za prijavu na let moraju stići do svog zrakoplova na vrijeme da bi im se omogućilo blagovremeno ukrcavanje prije ostalih putnika i polazak.
Za putnike u dolasku koji su unaprijed najavili svoje potrebe u pogledu putovanja
Pomoć treba da bude dostupna u čekaonici kod izlaza/kod zrakoplova za:
- 80% korisnika u roku od 5 minuta od potpunog zaustavljanja zrakoplova
- 90% u roku od 10 minuta
- 100% u roku od 20 minuta.
Za putnike u dolasku koji nisu unaprijed najavili svoje potrebe u pogledu putovanja
Pomoć treba da bude dostupna u čekaonici kod izlaza/kod zrakoplova za:
- 80% korisnika u roku od 25 minuta od potpunog zaustavljanja zrakoplova
- 90% u roku od 35 minuta
- 100% u roku od 45 minuta.
8. OBUKE
Redovna obuka za kompletno osoblje u lancu usluga avio-putovanja je od vitalnog značaja za pružanje kvalitetne usluge licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću na dosljedan način i uz puno poštovanje. Neophodno je da osoblje zna svoje obaveze i da je u stanju da ih izvršava. Obuka treba da se pozabavi preprekama izazvanim predrasudama, preprekama u okruženju, te fizičkim i organizacijskim preprekama koje utiču na lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću u zračnom prometu.
Obuka treba da pripremi osoblje za pružanje pomoći licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću na način koji poštuje njihovo dostojanstvo, i u vidu profesionalne usluge na koju lice ima pravo, a ne kao lična usluga ili gest saosjećanja.
Da bi se ispunili bar minimalni standardi koji su definirani u ECAC dokumentu 30, Dio I, treba osigurati obuku osoblju aerodroma i operatora zrakoplova, uključujući ugovorno osoblje, koje pruža pomoć putnicima, uključujući lica sa invaliditetom.
Obuka treba da poštuje načela utvrđena u Aneksu VII, a kurseve stručnog osposobljavanja treba razvijati u partnerstvu sa priznatim forumima lica sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini.
9. PRAĆENJE RADA I KVALITETA RADA
Radovno će se pratiti da li pružatelj usluga radi prema navedenim standardima i stalno će se unapređivati sistemi za praćenje rezultata rada. Rezultate rada u skladu sa nekim ili svim standardima treba iskoristiti da se pružene usluge predstave javnosti, a te usluge bi se mogle uvrstiti i u neku buduću povelju o putnicima.
Preporučuje se da upravni organi aerodroma provode redovne ankete putnika o licima sa smanjenom pokretljivošću. To će aerodromima dati potpuniju procjenu kvaliteta pomoći koja se pruža licima sa smanjenom pokretljivošću, posebno u oblastima kao što je stav i ponašanje osoblja, i vještine pružanja usluga korisnicima. Od pružatelja usluga treba očekivati da uvedu sopstvene sisteme za praćenje rada i da osiguraju odgovarajuće podatke kako to zahtijeva aerodromska zajednica.
10. PROMOCIJA SVIJESTI
Od operatora aerodroma će se očekivati da pruži korisne informacije javnosti i drugim aerodromskim organizacijama koje promoviraju svijest o dostupnim posebnim uslugama pomoći ili aranžmanima za pomoć.
Trebalo bi i da naglase važnost rezerviranja unaprijed i da iskoriste sve veću upotrebu interneta tako da dostavljene informacije distribuiraju u svim dostupnim formatima.
ANEKS IV
SMJERNICE ZA PRUŽANJE POMOĆI NA TLU LICIMA SA INVALIDITETOM I LICIMA SA SMANJENOM POKRETLJIVOŠĆU
SADRŽAJ
1. UVOD
2. MINIMALNI STANDARDI U PRUŽANJU USLUGA
2.1 Raspon usluga
2.2 Kvalitet usluge
- Minimalni zahtjevi u pogledu usluga
- Protokol i standardne radne procedure
- Uvjeti
- Postupanje sa pritužbama
2.3 Oprema
3. OBUKA OSOBLJA
3.1 Obuka osoblja koje direktno postupa sa putnicima
3.2 Obuka osoblja koje pomaže licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću (PRM)
1. UVOD
Aerodromi u Bosni i Hercegovini bi trebalo da osiguraju da se na aerodromima uspostave potrebne mjere za pružanje "besprijekorne" pomoći licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću (PRM) od strane osoblja obučenog i kvalificiranog da zadovolji njihove potrebe.
Posebnu pažnju treba posvetiti podizanju svijesti osoblja o specifičnim potrebama različitih grupa lica sa invaliditetom - tjelesnim, senzornim (sluh i vid), skrivenim ili kognitivnim. Najveću pažnju treba posvetiti nastojanju da se prema licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću ophode sa poštovanjem i dostojanstvom i da im se omogući da zadrže svoju samostalnost.
Pomoć treba da bude moguće dobiti od naznačenih tačaka za dolazne letove na aerodromu do tačke na kojoj se lice sa invaliditetom ili lice sa smanjenom pokretljivošću smješta u zrakoplov, i obrnuto. Odgovarajuća oprema za pomoć licu sa invaliditetom ili licu sa smanjenom pokretljivošću treba biti dostupna i osigurana kad god je neophodna.
Organizacije koje predstavljaju različite grupe lica sa invaliditetom treba konsultovati pri izradi programa obuke, politika i procedura.
Ispod su date detaljne smjernice.
2. MINIMALNI STANDARDI U PRUŽANJU USLUGA
2.1. Raspon usluga
Minimalni zahtjevi u pogledu usluga
Usluge na koje se ovaj odjeljak primjenjuje treba da obuhvataju pomoć i odredbe kako je navedeno u Aneksu III, odjeljak 4 Obim ovog uputstva. Raspon usluga treba da obuhvati i:
a) odgovarajuću pomoć u lociranju objekata, uključujući (ali ne ograničavajući se na) toalete, dostavu prtljaga, razmjenu novca, vidove prijevoza, sastajališta za putnike sa dolaznih letova, telefon ili druga dostupna sredstva komunikacije;
b) odgovarajuću pomoć pri transportu prtljaga do i sa naznačenih tačaka za čekanje na aerodromu.
2.2. Kvalitet usluge
Minimalni zahtjevi u pogledu usluga
Zahtjeve, koje treba da prati pružatelj pomoći licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću, treba dogovoriti nakon konsultacija sa zainteresiranim stranama, uključujući organizacije lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću, avio-prijevoznike i upravu aerodroma.
Putem tih konsultacija biće utvrđena i sastajališta za dolazne letove i mjesta iskrcavanja za lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću.
Ovi zahtjevi treba da budu osnova za izradu ugovora o nivou usluga (SLA).
Protokol i standardne radne procedure
Pružatelji usluga treba da u protokolu imaju propisane standardne radne procedure (SOP), koje uključuju radne procedure u uobičajenim okolnostima, radne procedure za nepredviđene slučajeve i radne procedure za hitne slučajeve.
Uvjeti
Pored Aneksa III, potrebno je posvetiti posebnu pažnju sljedećem:
a) Osoblje na aerodromu dužno je da svako lice sa smanjenom pokretljivošću pita koji je za njega najprikladniji način pružanja pomoći (npr. na koji način želi da ga osoblje vodi ili prati, šta mu nanosi bol ili izaziva nelagodu, itd.).
b) Podizanje i prenošenje putnika sa tjelesnim invaliditetom iz jednih invalidskih kolica u druga, i iz sjedišta/u sjedište unutar zrakoplova, treba uvijek da obavljaju dva službenika. Prebacivanje putnika treba da se obavi sa najvećim uvažavanjem tako da se ne ugrozi njegovo dostojanstvo, sigurnost i udobnost.
c) U uobičajenim okolnostima, osoblje koje pomaže licima sa tjelesnim invaliditetom ne treba nikad samostalno da ga podiže i nosi prilikom njegovog ukrcavanja ili iskrcavanja. Jedina okolnost u kojoj samostalno podizanje može primijeniti je ako se radi o zrakoplovu sa najviše 19 sjedišta gdje ne postoji druga mogućnost zbog manjka prostora. U tom slučaju mora se voditi računa o zdravlju i sigurnosti te o problemima koji se mogu javiti pri ručnom prenošenju tog lica.
d) Pružatelj usluga ne bi trebalo da ostavi putnika sa invaliditetom bez pratnje duže od 30 minuta, osim ako je drugačije dogovoreno sa tim putnikom.
Postupanje sa pritužbama
Pružatelj usluga mora odrediti posebno obučeno osoblje kojem će dužnost biti da ispituje i rješava pritužbe i nesuglasice.
2.3 Oprema
Za optimalnu pomoć preporučuju se sljedeće specifikacije opreme. Međutim, nije predviđeno da ove specifikacije budu isključive niti da ometaju razvoj novih projektnih rješenja:
a) Invalidska kolica (po mogućnosti nerasklopiva, koja imaju mogućnost samostalnog kretanja) sa čvrstim sjedištem, visokim naslonom za leđa, odvojivim naslonom za ruke, podesivim osloncem za noge, pokretnim osloncem za stopala, i odgovarajućom kočnicom.
b) Invalidska kolica za ukrcavanje, koja se koriste za prijevoz lica sa smanjenom pokretljivošću od/do sjedišta u zrakoplovu. Ova kolica treba da imaju sklopiv naslon za ruke, čvrsto sjedište i naslon za leđa, odgovarajući kočioni sistem i sigurnosne pojaseve.
c) Mini vozila (vozila na električni pogon) za prijevoz lica sa smanjenom pokretljivošću u okviru aerodromske zgrade kada je to neophodno zbog prostorne konfiguracije aerodroma. Korištenje ovih vozila mora biti u skladu sa propisima aerodromske uprave.
d) Pristupačna vozila za prijevoz lica sa smanjenom pokretljivošću između terminala i između zgrade terminala i udaljenih parkirališnih mjesta zrakoplova kada se ostali putnici prevoze autobusom. Ako autobusi koji su predviđeni za prijevoz putnika nisu pristupačni za lica sa smanjenom pokretljivošću (korisnike invalidskih kolica), treba osigurati posebna vozila koja su dostupna po istom osnovu. Osim ako se radi o niskopodnim vozilima u kojim nije potrebno pričvrstiti invalidska kolica, ova vozila moraju biti opremljena sistemom za sigurnosno zaključavanje invalidskih kolica na određenom mjestu koje ima sistem za sigurnosno vezivanje putnika, u skladu sa standardima za takve sisteme u predmetnoj državi. Ova vozila moraju biti opremljena i uređajem za ukrcavanje, tj. rampom ili liftom da bi se licu sa smanjenom pokretljivošću (korisniku invalidskih kolica) omogućilo da uđe u autobus i izađe iz autobusa. Vozila moraju biti projektovana za transport lica.
e) Vozilo za podizanje kojim je moguće podići lice sa smanjenom pokretljivošću/korisnika invalidskih kolica do praga vrata zrakoplova kada se zrakoplov nalazi na udaljenoj parkirališnoj poziciji. Ova vozila treba da ispunjavaju sve postojeće standarde i propise o sigurnosti.
Ova oprema treba da se koristi samo za lica sa invaliditetom ili lica sa smanjenom pokretljivošću kojima je potrebna.
Oprema koja se koristi za pomoć putnicima sa smanjenom pokretljivošću treba redovno da se pregleda i održava. Evidencija o održavanju treba uvijek da bude ažurna.
3. OBUKA OSOBLJA
Načela za stručno osposobljavanje koja su navedena ispod nisu konačna. Navedena su samo osnovna načela koja bi trebalo da, vremenom, budu dopunjena detaljnim priručnikom za stručno osposobljavanje. Obuka mora da bude prilagođena funkcijama zaposlenog. Ostale smjernice o obukama date su u Aneksu VII "Obuke".
Pri izradi programa obuke treba konsultovati organizacije koje predstavljaju različite grupe lica sa invaliditetima.
Obuka osoblja koje neposredno radi sa putnicima
Aerodromsko osoblje i osoblje avio-prijevoznika koje neposredno radi sa putnicima, uključujući i lica koja provode sigurnosni pregled, čuvare i portire, treba da bude obučeno tako da bude upoznato sa potrebama lica sa smanjenom pokretljivošću, i po potrebi, sposobno da ispuni te potrebe.
Za sve novozaposlene treba organizirati obuku o invalidnosti kada počnu da rade. Osoblje treba da prođe obuku za osvježavanje znanja najmanje svake dvije godine, a prisustvo na obuci treba evidentirati.
Ta obuka treba da bude usmjerena na razvijanje svijesti o invaliditetu, uključujući nastavu o:
a) poznavanju i odgovarajućem postupanju sa putnicima koji imaju tjelesne, čulne (sluh i vid), skrivena oštećenja ili teškoće u učenju, i o razlikovanju mogućnosti lica sa smanjenom pokretljivošću, orijentacijom u prostoru ili komunikacijom;
b) preprekama sa kojim se suočavaju lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću, u smislu ophođenja prema njima, okruženja, te fizičkih i organizacijskih prepreka;
c) službenim životinjama, uključujući njihovu ulogu i potrebu za njima;
d) snalaženju u neočekivanim okolnostima;
e) međuljudskim odnosima i načinima komunikacije sa gluhim i licima oštećenog sluha, slabovidim licima, licima sa govornim teškoćama i licima sa teškoćama u učenju;
f) uopštenom poznavanju preporuka ECAC, smjernicama IATA i Zakona, uključujući ECAC dokument 30, Dio I, Odjeljak 5 i njegove priloge, uključujući ovaj aneks;
g) pažljivom rukovanju invalidskim kolicima i drugim pomagalima za kretanje sa ciljem da se izbjegnu oštećenja (za sve osoblje koje odgovara za rukovanje prtljagom).
Obuka osoblja koje pomaže licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću
Za osoblje koje pomaže licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću, uključujući novozaposlene, treba organizirati obuku o invalidnosti kada počnu da rade. Obuka treba da bude i teorijska i praktična, sa npr. igranjem uloga o pružanju pomoći svim posebnim kategorijama putnika i njihovim situacijama. Najmanje jednom godišnje osoblje treba da prođe obuku za osvježavanje znanja o pružanju pomoći licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću. Prisustvo obukama treba evidentirati u ličnom dosijeu svakog člana osoblja.
Uz nastavne oblasti navedene u Odjeljku 2.1 iznad, sve osoblje koje pomaže licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću na aerodromu treba da bude sposobno da razlikuje različite vrste invaliditeta (i odgovarajući IATA kôd) i trebalo bi da poznaje najprikladniji način pružanja pomoći za svako lice, uključujući:
a) pomoć korisnicima invalidskih kolica da se premjeste iz invalidskih kolica i da se u njih smjeste;
b) sposobnost za pružanje pomoći licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću koja putuju sa službenom životinjom 8, uključujući ulogu i potrebe tih životinja;
c) sposobnost i poznavanje načina za pružanje pomoći licima sa različitim vrstama skrivenih invaliditeta;
d) tehnike za provođenje slijepih i slabovidih putnika te rukovanje psima-vodičima i drugim službenim životinjama, kao i tehnike njihovog prijevoza;
e) poznavanje vrsta opreme za pomoć licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću, i umijeće rukovanja tom opremom;
f) korištenje opreme za pomoć pri ukrcavanju i iskrcavanju i poznavanje odgovarajućih procedura za pružanje pomoći pri ukrcavanju i iskrcavanju kojima se ne ugrožava sigurnost i dostojanstvo lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću;
g) dovoljno poznavanje potreba za pružanjem pouzdane i profesionalne pomoći. Takođe, svijest o tome da je moguće da se lice sa invaliditetom osjeti ugroženo tokom putovanja obzirom da u potpunosti ovisi od pomoći.
h) prva pomoć.
ANEKS V
SMJERNICE U POGLEDU SVIJESTI O INVALIDNOSTI I RAVNOPRAVNOSTI INVALIDITETA ZA KOMPLETNO AERODROMSKO OSOBLJE I OSOBLJE AVIO-PRIJEVOZNIKA KOJE RADI SA PUTNICIMA
1. UVOD
Obuka o invalidnosti i obuka o ravnopravnosti invaliditeta za osoblje avio-prijevoznika i aerodromsko osoblje važna je da bi putnici sa invaliditetom dobili neophodnu pomoć i da bi se prema njima ophodilo sa poštovanjem. Ove obuke se zahtijevaju u skladu sa članom 62. Zakona.
Osoblje koje razumije invalidnost i vrste invaliditeta, te vrste prepreka sa kojim se lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću susreću u društvu, moći će bolje da pruži kvalitetnu uslugu kojom se poštuje sigurnost, samostalnost i dostojanstvo svakog putnika.
Svrha ovih smjernica je da budu izvor informacija za utvrđivanje najbolje prakse za osoblje koje je zaposleno u industriji zračnog prijevoza putnika i koje se direktno bavi putnicima. Smjernice su uglavnom fokusirane na prepreke izazvane predrasudama sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju u zračnom prometu, i za neke od njih nude rješenja.
Obuka mora da obuhvati sve vrste invaliditeta. Ovim smjernicama se pružaju informacije o tome kako najbolje ostvariti komunikaciju i pružiti pomoć licima sa raznim vrstama posebnih potreba. Obuku treba održati za sve zaposlene koji rade sa putnicima, uključujući i obuku za osvježavanje znanja, po potrebi. Potrebno je stalno analizirati povratne informacije od putnika, i sva neophodna poboljšanja unijeti u programe obuke. Najvažnije je zapamtiti da se pri pružanju pomoći i komunikaciji sa licima sa invaliditetom i licima sa smanjenom pokretljivošću mora tim licima ukazati poštovanje - najbitnije je pružiti visok nivo usluge, tome se daje prednost u odnosu na dosljedno pridržavanje ovih smjernica od riječi do riječi.
2. OPŠTI POJMOVI O INVALIDNOSTI
Lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću čine značajan postotak 9 stanovništva Evrope. Invalidna lica imaju isto pravo na nediskriminaciju i ravnopravan tretman kao i svi drugi građani, i imaju pravo da u potpunosti učestvuju u svim aspektima života, uključujući putovanje zračnim putem.
Lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću su kao i svi ostali. Važno je da zapamtimo da čovjek može imati neki invaliditet, ali nikada čovjeka ne smijemo poistovjetiti sa invaliditetom. Prema tome, kada komuniciramo sa invalidnim licem treba da budemo usredsređeni na čovjeka, a ne na invaliditet.
Lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću su raznolika grupa. Obuhvataju lica sa smanjenom pokretljivošću, slijepa ili slabovida lica, gluha ili nagluha lica, lica koje imaju poteškoće u učenju ili lica sa problemom mentalnog zdravlja. Takođe, ima mnogo ljudi koji imaju nevidljiv invaliditet ili hroničnu/dugotrajnu bolest ili neki poremećaj (npr. govorni poremećaj). Ovo obuhvata, na primjer, lica sa poteškoćama u učenju, demencijom, Alchajmerovim ili Daunovim sindromom, kao i lica sa (skrivenim) tjelesnim invaliditetima koji su rezultat Kronove bolesti, ulceroznog kolitisa, poznatog i kao upalna bolest crijeva (IBD) ili lica sa stoma vrećama zbog ileostomije, kolostomije ili urostomije.
Druga lica imaju kombinaciju dvije ili više vrsta invaliditeta. Važno je prepoznati ovu raznolikost i da će nečije poteškoće pri putovanju avionom varirati u ovisnosti od toga koliko je okruženje prilagođeno njihovom invaliditetu.
Pri komunikaciji sa licima sa invaliditetom, važno je da se direktno obratite tom licu kad god je moguće, a ne preko ličnog asistenta, tumača za znakovni jezik, ili bilo koga drugog u pratnji. Prilikom pružanja pomoći važno je poštovati privatnost tog lica.
Zapamtite da posebne potrebe svakog pojedinog putnika sa invaliditetom nisu uvijek vidljive i možda nisu u potpunosti obuhvaćene kodom, kao što je IATA klasifikacija invaliditeta. Kada je to primjereno, treba da ohrabrite lice sa invaliditetom da objasni svoje individualne potrebe u pogledu pomoći prilikom putovanja avionom da biste mu pružili odgovarajuću pomoć. Većina lica sa invaliditetom su pravi stručnjaci za svoje potrebe i upoznati su sa ovom procedurom. Nemojte pretpostavljati niti nametati ništa što putnik odbija ili oklijeva, jer bi to moglo uzrokovati neočekivano ponašanje kod putnika sa poteškoćama u učenju ili mentalnim invaliditetom.
Kada naiđemo na ljude koji su drugačiji od onoga na šta smo navikli, nismo sigurni kako da reagujemo i šta da mislimo. Odnos koji imamo prema životu, prema nama samima i prema svom okruženju utiče na naše ponašanje. Ako smo u stanju da promijenimo taj odnos, bićemo u stanju i da promijenimo svoje ponašanje.