Aktio

KONKURENCIJSKO VIJEĆE BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav (1), a u vezi sa članom 4. stav (1) i člana 10. stav 2. Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09), člana 105. Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16), u postupku pokrenutom po Zahtjevu za pokretanje postupka privrednog subjekta Telemach d.o.o. Džemala Bijedića 216, 71000 Sarajevo broj UP-02-26-3-024-1/19 od 23.08.2019. godine, zastupan po punomoćniku, advokatu Neveni Tomić Lučić, Ivana Frane Jukića 9, 78000 Banja Luka i advokatu Nihadu Sijerčiću Fra Anđela Zvizdović 1/B2, 71000 Sarajevo protiv privrednog subjekta Telekom Srbija a.d. Takovska 2, 11000 Beograd, Republika Srbija i Javne medijske ustanove Radio Televizija Srbije, Takovska 10, 11000 Beograd, Republika Srbija zbog sprječavanja, ograničavanja i narušavanja tržišne konkurencije u smislu člana 4. stav 1. tačka a), b), c), d) i e) i zloupotrebe dominantnog položaja iz člana 10. stav 2. tačka a), b), c) i d) Zakona o konkurenciji, a postupajući po Presudi Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 044011 22 U od 27.05.2024. godine, na 16. (šesnaestoj) sjednici održanoj dana 07.11. 2024 godine, je donijelo

RJEŠENJE

  • 1.
    Odbija se Zahtjev privrednog subjekata Telemach d.o.o. Džemala Bijedića 216, 71000 Sarajevo podnesen protiv privrednog subjekta Telekom Srbija a.d. Takovska 2, 11000 Beograd, Republika Srbija radi utvrđivanja zloupotrebe dominantnog položaja u smislu člana 10. stav 2) tačka a), b), c) i d) Zakona o konkurenciji na tržištu distribucije medijskih sadržaja RTS kanala putem OTT tehnologije kao neosnovan.
  • 2.
    Odbija se Zahtjev privrednog subjekata Telemach d.o.o. Džemala Bijedića 216, 71000 Sarajevo podnesen protiv privrednog subjekta Javne medijske ustanove Radio Televizija Srbije, Takovska 10, 11000 Beograd, Republika Srbija radi utvrđivanja zloupotrebe dominantnog položaja u smislu člana 10. stav 2. tačka a), b), c) i d) Zakona o konkurenciji na tržištu distribucije medijskih sadržaja RTS kanala putem OTT tehnologije kao neosnovan.
  • 3.
    Odbija se Zahtjev privrednog subjekata Telemach d.o.o. Džemala Bijedića 216, 71000 Sarajevo podnesen protiv privrednog subjekta Telekom Srbija a.d. Takovska 2, 11000 Beograd, Republika Srbija i Javne medijske ustanove Radio Televizija Srbije, Takovska 10, 11000 Beograd, Republika Srbija radi utvrđivanja zabranjenih konkurencijskih djelovanja, iz člana 4. stav (1) tač. a), b), c), d) i e) Zakona o konkurenciji na tržištu distribucije medijskih sadržaja RTS kanala putem OTT tehnologije kao neosnovan.
  • 4.
    Odbija se Zahtjev privrednog subjekata Telemach d.o.o. Džemala Bijedića 216, 71000 Sarajevo za nadoknadom troškova kao neosnovan.
  • 5.
    Obavezuje se privredni subjekat Telemach d.o.o. Džemala Bijedića 216, 71000 Sarajevo da plati administrativnu taksu u ukupnom iznosu od 3.000,00 KM u korist Budžeta institucija Bosne i Hercegovine.
  • 6.
    Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Obrazloženje

Ovim Rješenjem se izvršava presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud BiH), broj S1 3 U 044011 22 U od 27.05.2024 godine, kojom je Sud BiH uvažio tužbu i poništio osporeno Rješenje broj UP-02-26-3-024-96/19 od 05.08.2022 godine i predmet vratio tuženom organu na ponovno Rješavanje.

Navedenom presudom je naloženo da se Tužiocu isplate troškovi upravnog spora u izosu od 877,50 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Konkurencijsko vijeće je presudu Suda BiH zaprimilo dana 28.05.2024 godine, pod podneskom broj UP-02-26-3-024-104/19.

U skladu sa članom 37. stav 6. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) kad je tužba podnesena na osnovu člana 21. ovog zakona, a Sud nađe da je opravdana, presudom će uvažiti tužbu, poništiti osporeni upravni akt i odrediti u kom će smislu nadležna institucija donijeti rješenje ili će presudom sam riješiti upravnu stvar, a nadležna institucija je pri tome vezana pravnim shvatanjima Suda i primjedbama u pogledu postupka.

Hronologija postupanja u predmetnom postupku prije gore navedene Presude Suda BiH je bila sljedeća:

Konkurencijsko vijeće je dana 23.08.2019. godine zaprimilo Zahtjev za pokretanje postupka pod brojem UP-02-26-3-024-1/19 privrednog subjekta Telemach d.o.o. Džemala Bijedića 216, 71000 Sarajevo (u daljem tekstu: Podnosilac zahtjeva ili Telemach) zastupan po punomoćniku, advokatu Neveni Tomić Lučić, Vojvode Radomira Putnika 11, 78000 Banja Luka protiv privrednog subjekata Telekom Srbija a.d. Takovska 2, 11000 Beograd, Republika Srbija (u daljem tekstu: Telekom Srbija) i Javne medijske ustanove Radio Televizija Srbije, Takovska 10, 11000 Beograd, Republika Srbija (u daljem tekstu: RTS) radi utvrđivanja i sankcionisanja povrede konkurencije koja ima efekte na tržištu proizvodnje i emitovanja televizijskih kanala, odnosno na maloprodajnom tržištu distribucije medijskih sadržaja na teritoriji entiteta Republika Srpska, zbog sprječavanja, ograničavanja i narušavanja tržišne konkurencije u smislu člana 4. stav 1. tačka a), b), c), d) i e) i člana 10. stav 2. tačka a), b), c) i d) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09) (u daljem tekstu: Zakon).

Uvidom u podneseni Zahtjev, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da isti nije kompletan i uredan, u smislu člana 28. Zakona, te je zatražilo dopunu istog aktom broj UP-02-26-3-024-2/19 od 05.09.2019. godine.

Podnosilac Zahtjeva je podneskom zaprimljenim pod brojem UP-02-26-3-024-3/19 od 16.09.2019. godine dostavio tražene podatke/dokumentaciju.

Kompletiranjem Zahtjeva, Konkurencijsko vijeće je Podnosiocu zahtjeva izdalo Potvrdu o prijemu kompletnog i urednog Zahtjeva, u smislu člana 28. stav (3) Zakona, broj UP-02-26-3-024-4/19 od 10.10.2019. godine, te istu dostavilo Podnosiocu zahtjeva aktom broj UP-02-26-3-024-5/19.

Konkurencijsko vijeće je ocijenilo da povrede Zakona, na koje Podnosilac zahtjeva ukazuje, nije moguće utvrditi bez provođenja postupka, te je u skladu sa članom 32. stav (2) Zakona, na 60. (šezdesetoj) sjednici održanoj dana 10.10. 2019. godine donijelo Zaključak o pokretanju postupka broj UP-02-26-3-024-6/19.

U skladu sa članom 33. stav (1) Zakona, Konkurencijsko vijeće je dostavilo Zaključak Podnosiocu zahtjeva, aktom broj UP-02-26-3-024-10/19 dana 10.10.2019. godine, te istog dana dostavio Zahtjev i Zaključak na odgovor protivnim stranama u postupku: Telekomu Srbije aktom broj UP-02-26-3-024-12/19 i RTS-u aktom broj UP-02-26-3-024-11/19.

Imajući u vidu složenost predmeta, kao i da je za utvrđivanje činjeničnog stanja i ocjenu dokaza bilo potrebno izvršiti dodatne analize, Konkurencijsko vijeće je ocijenio da je rok za donošenje konačnog rješenja iz člana 41. stav (1) tačka a) i c) Zakona potrebno produžiti za dodatna tri mjeseca u smislu člana 41. stav (2) Zakona, te je dana 23.01.2020. godine donijelo Zaključak o produženju roka broj UP-02-26-3-024-36/19 koji je dostavljen strankama u postupku dana 27.01.2020. godine i to Podnosiocu zahtjeva aktom broj UP-02-26-3-024-37/19, privrednom subjektu Telekomu Srbije aktom broj UP-02-26-3-024-38/19 i RTS aktom broj UP-02-26-3-024-39/19.

Nakon prikupljanja svih relevantnih činjenica, i utvrđivanja činjeničnog stanja, odnosno nakon provedenog postupka po Zahtjevu Podnosioca zahtjeva, Konkurencijsko vijeće je na 68. (šezdesetosmoj) sjednici održanoj dana 23.04.2020. godine razmatralo Prijedlog konačnog rješenja.

Prilikom razmatranja i glasanja po Prijedlogu rješenja nisu postignuti uslovi predviđeni članom 24. stav (2) Zakona o konkurenciji, koji propisuje da se odluke Konkurencijskog vijeća donose većinom glasova prisutnih članova s tim da za svaku odluku mora glasati najmanje po jedan član iz reda konstitutivnih naroda. Iz navedenog proizilazi da Konkurencijsko vijeće nije donijelo konačnu odluku, pa su se s tim u vezi stekli uslovi za donošenje rješenja u skladu sa članom 11. stav (3) Zakona, ukoliko stranke podnesu zahtjev za isto.

Kako nisu bili ispunjeni zakonom propisani uslovi iz člana 24. stav (2) Zakona, Konkurencijsko vijeće je dana 30.04.2020. godine obavijestilo Podnosioca zahtjeva aktom broj UP-02-26-3-024-68/19, Telekom Srbije aktom broj UP-02-26-3-024-69/19 i RTS aktom broj UP-02-26-3-024-70/19 da konačno rješenje u postupku nije doneseno.

Članom 41. stav (1) tačka c) Zakona je propisano da je nakon donošenja zaključka o pokretanju postupka Konkurencijsko vijeće dužno donijeti konačno rješenje o utvrđivanju zloupotrebe dominantnog položaja u roku od 4 (četiri) mjeseca, a stavom (2) istog člana da se rok za donošenje konačnog rješenja može produžiti do tri mjeseca.

Nadalje, članom 11. stav (2) Zakona propisano je da ukoliko Konkurencijsko vijeće ne donese rješenje u roku iz člana 41. stav (1) tačka c) Zakona, smatra se da se zaključenim sporazumom odnosno postupanjem privrednog subjekta ne zloupotrebljava dominantni položaj.

Na poseban zahtjev privrednog subjekta, Konkurencijsko vijeće u skladu sa članom 11. stav (3) Zakona donosi rješenje da se postupanjem privrednog subjekta ne zloupotrebljava dominantan položaj.

Konkurencijsko vijeće iz naprijed navedenih razloga nije donijelo konačno rješenje u zakonskom roku iz člana 41. stav (1) tačka c) Zakona.

Privredni subjekat Telemach je putem advokata Nevene Tomić Lučić podnio Konkurencijskom vijeću poseban Zahtjev za donošenje rješenja u smislu člana 11. stav (3) Zakona, dana 06.05.2020. godine pod brojem UP-02-26-3-024-72/19.

Konkurencijsko vijeće je na 69. (šezdesetdevetoj) sjednici održanoj dana 28.05.2020. godine razmatralo Nacrt konačnog rješenja po posebnom Zahtjevu Podnosioca zahtjeva, međutim, kako nisu bili ispunjeni zakonski uslovi u smislu člana 24. stav (2) Zakona, isto nije usvojeno.

Sud Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud BiH) donio je Presudu broj S1 3 U 03619520 U od 20.04.2022. godine, kojom je Sud BiH uvažio tužbu i naložio Konkurencijskom vijeću da u roku od 30 dana od dana prijema presude odluči o zahtjevu tužioca od 23.08.2019. godine radi utvrđivanja postojanja zabranjenog sporazuma u smislu člana 4. stav 1. tačka a), b), c), d) i e) i zloupotrebe dominantnog položaja u smislu člana 10. stav 2. tačke a), b), c) i d) Zakona o konkurenciji.

Konkurencijsko vijeće je u datom roku od 30 dana predložilo Nacrt rješenja, međutim kako nisu bili ispunjeni zakonom propisani uslovi iz člana 24. stav (2) Zakona, Konkurencijsko vijeće je dana 30.05.2022 godine obavijestilo Podnosioca zahtjeva aktom broj UP-02-26-3-024-89/19, Telekom Srbije aktom broj UP-02-26-3-024-90/19 i RTS aktom broj UP-02-26-3-024-91/19 da konačno rješenje u postupku nije doneseno.

O istom je obavješten i Sud BiH aktom broj UP-02-26-3-024-92/19 od 30.05.2022 godine.

Na poseban zahtjev privrednog subjekta Telemach, Konkurencijsko vijeće u skladu sa članom 11. stav (3) Zakona donosi Rješenje broj UP-02-26-3-024-96/19 od 05.08.2022 godine da se postupanjem privrednog subjekta ne zloupotrebljava dominantan položaj.

Protiv navedenog Rješenja privredni subjekat Teleamch je podnio tužbu i pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH, te je Sud BiH i donio Presudu broj S1 3 U 044011 22 U od 27.05.2024 godine, kojom je Sud BiH uvažio tužbu i poništio osporeno Rješenje broj UP-02-26-3-024-96/19 od 05.08.2022 godine i predmet vratio tuženom organu na ponovno Rješavanje. Navedenom presudom je naloženo da se Tužiocu isplate troškovi upravnog spora u izosu od 877,50 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Kako je presuda Suda BiH obavezujuća za Konkurencijsko vijeće pri čemu je Podnosilac zahtjeva (podnesak broj UP-02-26-3-024-106/19 od 12.06.2024. godine) ostao kod podnesenog Zahtjeva, isto je nastavilo sa postupkom.

1. Stranke u postupku

Stranke u postupku su privredni subjekat Telemach d.o.o. Džemala Bijedića 216, 71000 Sarajevo, privredni subjekat Telekom Srbija a.d. Takovska 2, 11000 Beograd, Republika Srbija i Javna medijska ustanova Radio Televizija Srbije, Takovska 10, 11000 Beograd, Republika Srbija.

1.1. Privredni subjekat Telemach d.o.o. Džemala Bijedića 216, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Privredni subjekt Telemach društvo za pružanje usluga u oblasti telekomunikacija d.o.o. Sarajevo, ul. Džemala Bijedića br. 216, Sarajevo, registrovan je kod Općinskog suda u Sarajevu pod matičnim brojem 65-01-0620-08. Njegov osnivač je Bosnia Broadband S.a.r.l. iz Luksemburga, Rue de Rollingergund, L- 2440 Luksemburg.

Privredni subjekt Telemach je privredno društvo koje je aktivno u pružanju telekomunikacijskih usluga. Jedan je od telekomunikacijskih operatora u Bosni i Hercegovini koji distribuira medijski sadržaj preko kablovske tehničke platforme i pruža usluge pristupa internetu i povezane usluge kao i usluge fiksne telefonije pretplatnicima.

1.2. Privredni subjekat Telekom Srbija a.d. Takovska 2, 11000 Beograd, Republika Srbija

Privredni subjekat Telekom Srbija a.d., Takovska br. 2, 11000 Beograd, R. Srbija, upisan je pod matičnim brojem 17162543 Agencije za privredne registre R. Srbije, je dioničarko društvo čiji se upisani, autorizovani, izdati i uplaćeni dionički kapital sastoji od 1.000.000.000 običnih dionica, od kog broja se 58,10% nalazi u vlasništvu Republike Srbije, 20,00% u sopstvenom vlasništvu, a preostali broj u vlasništvu manjinskih dioničara.

Osnovna djelatnost Telekom Srbija je pružanje telekomunikacionih usluga, od kojih su najznačajnije usluge domaćeg i međunarodnog telefonskog saobraćaja, fiksne telefonske usluge, tranzitiranje saobraćaja, prenos podataka, zakup linija, usluge na cijelom mrežnom području, dodatne usluge u oblasti mobilne telefonije, internet i multimedijalne usluge.

Povezana društva privrednog subjekta Telekom Srbije u Bosni i Hercegovini su privredni subjekti Mtel a.d. Banja Luka i Logosoft d.o.o. Sarajevo.

1.3. Javna medijska ustanova Radio Televizija Srbije, Takovska 10, 11000 Beograd, Republika Srbija -RTS

RTS, sa registrovanim sjedištem na adresi ul. Takovska br. 10, registrovan je u Privrednom sudu u Beogradu pod matičnim brojem 17644661. RTS je javni medijski servis u smislu Zakona o javnim medijskim servisima ("Službeni glasnik RS", br. 83/2014, 103/2015 i 08/2016 ), nezavisan i samostalan pravni subjekt koji, u skladu sa članom 2. stav 1. ZJMS, obavljanjem svoje osnovne djelatnosti, omogućava ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja, i pruža opšte i sveobuhvatne medijske usluge koje podrazumevaju informativne, obrazovne, kulturne i zabavne sadržaje namjenjene svim dijelovima društva.

2. Pravni okvir predmetnog postupka

Konkurencijsko vijeće je u toku postupka primijenilo odredbe Zakona, Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta ("Službeni glasnik BiH", br.18/06 i 34/10), odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH" br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16) (u daljem tekstu: ZUP) u smislu člana 26. Zakona.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između evropskih zajednica i njegovih država članica, s jedne strane i Bosne i Hercegovine s druge strane ("Službeni glasnik BiH - međunarodni ugovori" br. 10/08 - u daljem tekstu: Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju) odredba čl. 71. o primjeni kriterija i pravne stečevine Evropske unije, te člana 43. stav (1) Zakona, omogućuju Konkurencijskom vijeću u svrhu ocjene datog slučaja, da se može koristiti sudskom praksom Evropskog suda pravde i odlukama Evropske komisije.

3. Postupak po Zahtjevu za pokretanje postupka

U svom Zahtjevu, Podnosilac zahtjeva, opisuje činjenično stanje i okolnosti, te prilaže dokaze za koje smatra da potkrepljuju navedeno, a koje su razlog za podnošenje Zahtjeva, te ukratko navodi slijedeće:

  • -
    da se Zahtjev podnosi protiv privrednih subjekata Telekom Srbija koje na teritoriji Bosne i Hercegovine ima zavisna društva privredni subjekat Telekomunikacije Republike Srpske a.d. Banja Luka (skraćene oznake firme Telekom Srpske a.d. Banja Luka i Mtel a.d. Banja Luka), sa sjedištem na adresi Ulica Vuka Karadžića broj 2, Banja Luka i Logosoft d.o.o. Sarajevo, sa sjedištem na adresi Igmanska 9, Sarajevo, te Javne medijske ustanove Radio-televizija Srbije, sa sjedištem na adresi Takovska 10, Beograd, Republika Srbija ("RTS");
  • -
    da se Zahtjev podnosi u skladu sa odredbama člana 28. Zakona o konkurenciji a u vezi sa odredbama članova 4. i 10. Zakona, radi pokretanja postupka ispitivanja povrede konkurencije;
  • -
    da Podnosilac zahtjeva smatra da se radnja učesnika na tržištu koja za cilj ili posljedicu ima ili može da ima značajno ograničavanje, narušavanje ili sprječavanje konkurencije može u konkretnom slučaju alternativno okarakterisati kao zabranjeni restriktivni sporazum ili kao zloupotreba dominantnog položaja RTS-a/Telekom Srbija na veleprodajnom tržištu distribucije medijskog (TV) sadržaja na teritoriji Republike Srpske, te Zahtjev podnosi sa alternativnim zahtjevom, a preciznu karakterizaciju predmetne povrede ostavlja Vijeću;
  • -
    da je Podnosilac zahtjeva telekomunikaciona kompanija koja djeluje kao operator digitalne i analogne kablovske televizije, pružalac usluge širokopojasnog interneta i kao operator fiksne telefonije, kao i da na teritoriji Bosne i Hercegovine, Podnosilac zahtjeva usluge pruža putem raznih tehnologija - putem kablovske infrastrukture, MMDS (Multichannel Multipoint Distribution Service), satelitski prenos DTH (Direct-to-Home) ili OTT (over the top) platforme;
  • -
    da od svih gore navedenih tehnologija, Podnosilac zahtjeva usluge na području entiteta Republika Srpska pruža isključivo putem DTH (Direct-to-Home) te OTT tehnologije, a u nedostatku vlastite kablovske infrastrukture;
  • -
    da kao što je napomenuto, Podnosilac je dio korporativne grupacije - United Group, koja pruža telekomunikacijske usluge, usluge vezane za proizvodnju i emitovanje televizijskih kanala, oglašavanje i povezane usluge u nekoliko zemalja u regionu;
  • -
    da je privredno društvo Telekom Srbija registrovano kao društvo čija je pretežna djelatnost kablovske telekomunikacije u Republici Srbiji i da se kao takvo bavi pružanjem telekomunikacionih usluga, od kojih su najznačajnije usluge domaćeg i međunarodnog telefonskog saobraćaja, usluge fiksnog telefonskog saobraćaja, tranzitiranje saobraćaja, prenos podataka, zakup linija, usluge na cijelom mrežnom području, dodatne usluge u oblasti mobilne telefonije, internet i multimedijalne usluge;
  • -
    da Telekom Srbija pruža i usluge u oblasti zakupa, izgradnje, upravljanja i zaštite telekomunikacione infrastrukture, izdaje telefonske imenike, pruža usluge poziva preko operatora i usluge korišćenja elektronskog imenika u oblasti fiksnih telefonskih usluga. Također posjeduje licence za mobilnu i fiksnu telefoniju, za fiksni bežični pristup, a upisano je kao operator u evidenciju koju vodi Regulatorna agencija za elektronske komunikacije i poštanske usluge (RATEL), i za usluge pristupa širokopojasnoj mreži, internet usluge, usluge distribucije medijskih sadržaja i dr.;
  • -
    da je većinski vlasnik Telekom Srbija Republika Srbija, sa učešćem od 58,1%. Društvo ima i 20% sopstvenih dionica, dok su manjinski dioničari vlasnici preostalih dionica. U Bosni i Hercegovini, Telekom Srbija je prisutna preko svojih zavisnih društava Telekomunikacije Republike Srpske, a.d. Banja Luka (skraćena oznaka firme Telekom Srpske a.d. Banja Luka i Mtel a.d. Banja Luka), sa sjedištem na adresi Ulica Vuka Karadžića broj 2, Banja Luka i Logosoft d.o.o. Sarajevo, sa sjedištem na adresi Igmanska 9, Sarajevo;
  • -
    da oba zavisna društva Telekom Srbija u BiH pružaju telekomunikacione usluge, uključujući fiksnu telefoniju, distribuciju audiovizuelnih medijskih usluga i usluga interneta, a Telekomunikacije Republike Srpske a.d. Banja Luka i uslugu mobilne telefonije;
  • -
    da je Telekom Srbija putem svojih zavisnih društava u BiH, dominantan na cijelom nizu telekomunikacionih tržišta, a ako se posmatra relevantno geografsko tržište entiteta Republika Srpska, ovaj privredni subjekt ima monopolski položaj ili izrazito dominantan položaj na praktično svim telekomunikacionim tržištima, nakon akvizicija poslovnih subjekata Telrad Net, Blicnet i najave preuzimanja poslovnog subjekta Elta-Kabel;
  • -
    da također Telekom Srbija je preko povezanog lica, HD-WIN d.o.o. Beograd, prisutan u proizvodnji i emitovanju televizijskih kanala ("Arena Sport") na tržištu Bosne i Hercegovine, a nakon zaključivanja sporazuma sa RTS-om, i u distribuciji televizijskih kanala javnog medijskog servisa Republike Srbije na teritoriji Bosne i Hercegovine;
  • -
    da smatraju bitnim napomenuti da je privredni subjekat HD-WIN, povezano lice Telekoma Srbija, po prijavi istoga Podnosioca već kažnjavano pred Konkurencijskim Vijećem za zloupotrebu dominantnog položaja u vezi sa emitovanjem kanala "Arena Sport" (za više detalja vidjeti rješenje broj 04-26-2-019-80-II15 od 16.02.2016. godine, koje je dostupno na službenoj stranici Konkurencijskog Vijeća: http://bihkonk.gov.ba/datoteka/RJEŠENJE-Telemach-HD-WIN-16022016-bos.pdf);
  • -
    da je RTS nacionalna medijska kuća u Republici Srbiji, odnosno medijski javni servis Republike Srbije, te da proizvodi i emituje različite programske sadržaje i kanale, posjeduje razgranatu mrežu dopisništava, teletekst i internet izdanje, muzičku produkciju, produkciju nosača zvuka (PGP), izdavačku djelatnost, istraživačku službu i dokumentacioni centar;
  • -
    da su Zakonom o javnim medijskim servisima Republike Srbije ("Službeni glasnik Republike Srbije", br. 83/2014, 103/2015 i 108/2016) u članu 7. definisani javni interesi i ciljevi koje treba ostvarivati RTS, a koji između ostalog uključuju i informisanje pripadnika srpskog naroda koji živi van teritorije Republike Srbije;
  • -
    da je RTS osnovana članom 2. Zakona o javnim medijskim servisima Republike Srbije te nije upisana u privredne registre, te stoga kao dokaz pravnog subjektiviteta ovog lica Podnosilac dostavlja navedeni zakon kojim je RTS osnovan;
  • -
    da je u maju 2018. godine, RTS objavio javni poziv za podnošenje ponuda za uspostavljanje poslovne saradnje na distribuciji programa RTS, odnosno re-emitovanje programa RTS na teritoriji Srbije i u inostranstvu sopstvenim distributivnim platformama i ustupanje prava na zaključivanje komercijalnih ugovora sa drugim operatorima medijskih sadržaja;
  • -
    da je Nacrt Ugovora o prenosu prava na distribuciju programa objavljen na Internet stranici RTS-a sadrži odredbe o ekskluzivnoj distribuciji u Srbiji i inostranstvu (član 2. Nacrta Ugovora). Nacrt Ugovora predviđa da se Ugovor zaključuje u periodu od tri godine od dana obostranog potpisivanja, po sprovedenoj proceduri pred Komisijom za zaštitu konkurencije Republike Srbije (član 9. Nacrta Ugovora);
  • -
    da prema informacijama dostupnim na internet strani Vijeća, RTS i Telekom Srbija nisu podnijeli zahtev za pojedinačno izuzeće sporazuma od zabrane u Bosni i Hercegovini;
  • -
    da je dana 23.10.2018. godine, Podnosilac zahtjeva primio Ponudu poslovne saradnje za uslugu distribucije RTS kanala od Telekom Srbija koji je u Ponudi naveo da je od 1. oktobra 2018. godine postao generalni zastupnik RTS televizijskih kanala;
  • -
    da je u novembru 2018. godine, Telekom Srbija dostavio Telemach-u model ugovora uz ponudu za distribuciju RTS kanala;
  • -
    da kako je inicijalna ponuda sadržavala diskriminatorne uslove za distribuciju RTS kanala putem DTH tehnologije, Podnosilac se već Vijeću obraćao sa zahtjevom za pokretanje postupka povodom naprijed navedenih radnji Telekom Srbija i/ili RTS;
  • -
    da nakon što je Konkurencijsko vijeće pod brojem predmeta: UP-02-26-2-46/18 počelo da preliminarno ispituje njihov zahtjev za pokretanje postupka, poslovni subjekt Telekom Srbija je dana 07.01.2019. godine dostavio novu ponudu od 28.12.2018. godine, kojom je cijenu za distribuciju sadržaja putem DTH platforme izjednačio sa cijenama koje su ponuđene za kablovsku i IPTV distribuciju medijskih sadržaja - kanala RTS-a;
  • -
    da vjerujući kako se radi o namjeri poslovnih subjekata Telekom Srbija i/ili RTS da svoju ponudu usklade sa Zakonom, Podnosilac je dana 19.03.2019. godine povukao svoj zahtjev, nakon čega je Konkurencijsko vijeće dana 07.05.2019. godine donijelo zaključak o obustavljanju postupka;
  • -
    da su nakon ovoga, Podnosilac zahtjeva i Telekom Srbija zaključili ugovor o distribuciji RTS kanala putem DTH platforme;
  • -
    da je u međuvremenu, dana 24.05.2019. godine, Podnosilac zahtjeva zatražio ponudu za distribuciju istih kanala putem OTT te da je poslovni subjekt Telekom Srbija dana 03.06.2019. godine poslao novu ponudu, kojom ponovo nudi diskriminatorne uslove (daleko višu cijenu) za distribuciju medijskih sadržaja - kanala RTS putem OTT platforme;
  • -
    da sve veći broj korisnika se opredjeljuje da medijske sadržaje prati preko OTT platformi, te je jasno da ta tehnologija predstavlja budućnost distribucije medijskih sadržaja;
  • -
    da je evidentno da OTT platforme već imaju značajnu ulogu na relevantnom tržištu, te da će naročito predstavljati značajan segment relevantnog tržišta u budućnosti pri čemu njihovo poslovanje i dostupnost već vrši značajan konkurentski pritisak na poslovanje konvencionalnih operatora;
  • -
    da je poslovni subjekt Telekom Srbija dostavio ponudu koja sadrži diskriminatorne uslove (znatno više cijene) za distribuciju RTS kanala OTT korisnicima u BiH u odnosu na one koji koriste druge tehnologije;
  • -
    da uzimajući u obzir značaj OTT tehnologija po uslove konkurencije na tržištu, naročito je opasan diskriminatorni tretman u pogledu novih platformi, jer povezano lice Telekom Srbija uskraćivanjem saradnje ili nepravičnim uslovima u odnosu na OTT platforme nastoji da spriječi njihov razvoj, odnosno konkurentski pritisak na poslovanje, a s obzirom da je preuzeo najveći dio kablovske infrastrukture na teritoriji Republike Srpske (imajući u vidu prethodno opisane akvizicije);
  • -
    da u dosadašnjim analizama tržišta, regulatori u regionu su konzistentno smatrali da je usluga distribucije medijskih sadržaja jedinstvena u pogledu vrste mreže preko koje se pruža, izuzimajući radiodifuziju;
  • -
    da različiti tretman OTT platforme i IPTV, kablovske i DTH platforme u pogledu komercijalnih uslova distribucije sadržaja predstavlja očiglednu diskriminaciju pružalaca usluge preko OTT platformi, bez opravdanja;
  • -
    da praksa regulatora jeste da se tržište distribucije medijskih sadržaja posmatra na tehnološki neutralnoj osnovi. Troškovi distribucije mogu biti samo manji u pogledu OTT platformi u odnosu na troškove konvencionalnih tehnologija distribucije. U pogledu tretmana OTT platforme u okviru relevantnih tržišta, regulatori u regionu (npr. Komisija za zaštitu konkurencije Republike Srbije) imaju konzistentnu i izričitu praksu kojom posmatraju navedeno tržište na tehnološki neutralnom osnovu (Rješenje broj 6/0-02-430/2018-8 pd 02.08.2018. godine - Telekom Srbija/Go4Yu II);
  • -
    da citiraju iz navedenog Rješenja: "Prvo tržište proizvoda određeno je kao maloprodajno tržište distribucije medijskih sadržaja, a Komisija je prilikom njegovog određivanja, za potrebe ispitivanja efekata prijavljene koncentracije, imala u vidu svoju dosadašnju praksu i praksu koja postoji u EU. Komisija je uslugu distribucije medijskih sadržaja posmatrala kao jedinstvenu, bez obzira na različite tehničke oblike distribucije medijskih sadržaja, odnosno bez obzira na vrstu mreže preko koje se pruža ova usluga. Zato je i maloprodajno tržište distribucije medijskih sadržaja posmatrala kao jedinstveno i tehnološki neutralno uzimajući u obzir pružanje usluge distribicije krajnjim korisnicima, iako ciljno društvo pruža usluge distribucije medijskog sadržaja preko interneta samo putem OTT platforme. Komisija je u relevantno tržište proizvoda uključila sve usluge distribucije medijskih sadržaja na teritoriji Republike Srbije koje, nezavisno od tehnologije, operatori pružaju pretplatnicima preko elektronskih komunikacionih mreža. U Republici Srbiji, usluge distribucije se pružaju preko kablovske mreže (koaksijalne, hibridne - KDS), javne fiksne telefonske mreže (IPTV), satelitske mreže (DTH-Direct-to-Home), bežične mreže, putem DTT (zemaljski digitalni prenos, zemaljska digitalna televizija), kao i putem OTT platforme";
  • -
    da s obzirom da OTT platforma predstavlja dio tržišta, ugovorne strane su dužne da je tretiraju nediskriminatorno u odnosu na druge distributivne platforme. Pored navedenih okolnosti, priroda OTT usluge, odnosno povezani troškovi emitovanja sadržaja preko interneta u pogledu na klasičnu distribuciju medijskih sadržaja, osnovano ukazuju da naplata naknade za distribuciju u konkretnom slučaju i za konkretni programski sadržaj zaista jeste nepravična, te da diskriminatorna struktura postojeće ponude za distribuciju predstavlja ograničavanje tržišta, tako što se onemogućava ili otežava razvoj OTT platformi koje predstavljaju alternativu povezanim licima distributera na teritoriji Bosne i Hercegovine;
  • -
    da s obzirom da OTT platforma ne zavisi od infrastrukture operatora, jasno je da Telekom Srbija navedenom politikom značajno otežava razvoj alternativnih platformi, nametanjem diskriminatornih i nepravičnih uslova u odnosu na sopstvenu ponudu;
  • -
    da ponuđena cijena od (..)** 1 za distribuciju putem OTT platforme značajno je viša od cijena za distribuciju putem ostalih tehnologija od (..)** EUR, za šta nema nikakvog tehničkog ni ekonomskog opravdanja;
  • -
    da u svom dopisu od 7.8.2019. godine, Podnosilac zahtjeva je upozorio na ovu diskriminaciju, ali do danas nije primio nikakav odgovor, niti korekciju ponude za distribuciju RTS kanala u BiH putem OTT platforme, te je prinuđen pokrenuti ovaj novi postupak kako bi zaštitio svoja prava, jer je po dosadašnjoj praksi očigledno da poslovne subjekte Telekom Srbija i RTS tek prijetnja postupkom pred Konkurencijskim vijećem može motivisati na usklađivanje ponude sa Zakonom;
  • -
    da se Zahtjev podnosi zbog diskriminatornih uslova sadržanih u Ponudi, a u odnosu na vrstu platforme za distribuciju medijskih sadržaja. U Bosni i Hercegovini, prema odredbama dosadašnjih ponuda od 23.10.2018. godine i 28.12.2018. godine, za IPTV, DTH i kablovsku distribuciju, kanali RTS 1, RTS 2 i RTS 3 se emituju besplatno ukoliko se kupi kanal RTS Svet (..)**, dok se za OTT kanali RTS1, RTS 2 i RTS 3 se emituju besplatno ukoliko se kupi kanal RTS Svet (..)**;
  • -
    da se može uočiti, u Bosni i Hercegovini Telekom Srbija pokušava da naplaćuje znatno višu cijenu za OTT distribuciju relevantnih RTS kanala u poređenju sa DTH, IPTV i kablovskom distribucijom istih kanala, iako za to ne postoji bilo kakvo tehničko ili ekonomsko opravdanje;
  • -
    da isto tako, npr. za distribuciju istih kanala putem iste (OTT) tehnologije, Telekom Srbija i/ili RTS nude značajno nižu cijenu i u samoj Srbiji, te ne postoji nikakvo racionalno opravdanje da na teritoriji Bosne i Hercegovine zahtijeva veću cijenu od (..)** po korisniku od teritorije gdje predmetni sadržaj predstavlja javni medijski servis, izuzev evidentne radnje zloupotrebe;
  • -
    da Podnosilac zahtjeva smatra da navedena struktura ponude predstavlja ili zabranjeni restriktivni sporazum ili zloupotrebu dominantnog položaja jednog ili drugog učesnika na tržištu (RTS-a ili Telekom Srbija), u zavisnosti od toga koji od navedenih učesnika na tržištu je definisao komercijalne uslove ponude;
  • -
    da predlažu da Konkurencijsko vijeće tokom postupka od Protivnih strana prikupi odgovarajuće informacije i dokumente kako bi se utvrdilo koja je Protivna strana formirala ovakvu nezakonitu komercijalnu ponudu;
  • -
    da konkretno, restriktivnim sporazumom bi se kršila odredba člana. 4 stav 1. tačka b), d) i e) Zakona (ograničavanje i kontrola proizvodnje, tržišta, tehničkog razvoja ili investicija; primjena različitih uslova za poslove iste vrste sa različitim učesnicima na istom tržištu, kojima se dovode u konkurentno nepovoljniji položaj; uslovljavanje zaključenja sporazuma prihvatanjem dodatnih obaveza druge ugovorne strane, koje po svojoj prirodi ili poslovnoj svrsi nisu u vezi sa predmetom sporazuma);
  • -
    da radnja zloupotrebe dominantnog položaja bi se ogledala u kršenju odredaba člana 10. stav 2. tačka a), b), c) i d) Zakona (neposredno ili posredno nametanje neopravdanih kupovnih ili prodajnih cijena ili drugih neopravdanih uslova poslovanja; ograničavanje tržišta ili tehničkog razvoja; primjena različitih uslova na poslove iste vrste sa drugim učesnicima na tržištu, čime se oni stavljaju u konkurentno nepovoljniji položaj; uslovljavanje zaključenja sporazuma uz prihvatanje dodatnih obaveza koje, po svojoj prirodi ili poslovnoj svrsi, nisu u vezi sa predmetom takvih sporazuma);
  • -
    da konačno, navedena diskriminacnja nije u skladu ni sa Nacrtom Ugovora. Prema članu 2. Nacrta Ugovora, RTS se obavezao da u potpunosti primjenjuje Zakon o zaštiti konkurencije Republike Srbije, kao i druge pozitivnopravne propise koji se odnose na zaštitu konkurencije, te da postupi u skladu sa odlukama nadležnih organa za zaštitu konkurencije;
  • -
    da se distributer obavezao da će ustupati pravo na reemitovanje operatorima uvažavajući tržišne parametre na svakoj teritoriji, usklađujući ponudu i ugovorne uslove sa propisima o zaštiti konkurencije. Pri tome, distributer se izričito obavezao da neće diskriminatorno tretirati pojedine operatore niti na bilo koji drugi način remetiti stabilnost tržišta, što se odnosi i na operatore OTT platformi;
  • -
    da ne postoji opravdanje za različiti tretman OTT platforme sadržan u Ponudi od 03.06.2019. godine, u odnosu na DTH, IPTV i kablovsku platformu. Zahtijevanjem plaćanja očigledno značajno veće naknade od strane OTT platformi, Telekom Srbija, odnosno RTS, vrše očiglednu diskriminaciju OTT operatora, čime se određeni operatori dovode u povoljniji položaj na tržištu;
  • -
    da s obzirom na prirodu OTT platforme i činjenicu da je sam Telekom Srbija (preko svojih povezanih lica - Mtel i Logosoft) prisutan na tržištu distribucije medijskih sadržaja i da ima široko rasprostranjenu pristupnu mrežu na teritoriji Republike Srpske, očigledno je da se ovakvim uslovima ograničava tržište i tehnički razvoj;
  • -
    da također, prema članu (..)**. Imajući u vidu da se radi o vertikalnom sporazumu, ugovornim stranama je zabranjeno da dogovaraju cijene po kojima će Telekom Srbija distribuirati RTS program operaterima u BiH zato što je održavanje preprodajnih cijena strogo ograničenje (hard core restriction), koje je zabranjeno bosanskohercegovačkim propisima o zaštiti konkurencije;
  • -
    da Podnosilac zahtjeva smatra da Konkurencijsko vijeće ima osnova da pokrene postupak ispitivanja nedozvoljenog utvrđivanja cijena u daljoj prodaji u pogledu predmetne Ponude;
  • -
    da Podnosilac smatra da se predmetna povreda konkurencije može okarakterisati bilo kao restriktivni sporazum, bilo kao zloupotreba dominantnog položaja, u zavisnosti od toga koja je od Protivnih strana donijela odluku o spornoj komercijalnoj politici;
  • -
    da prema članu (..)**;
  • -
    da je jasno da je RTS upoznat sa uslovima i detaljima predmetne ponude, odnosno da ponuda najvjerovatnije ne predstavlja unilateralni akt Telekom Srbija, već da su se ugovorne strane sporazumjele o predmetnoj povredi konkurencije, odnosno međusobno usaglasile diskriminatorni koncept ponude od 03.06.2019 godine. Dakle, ugovorne strane su, kako u svojstvu neposrednih konkurenata, tako i u svojstvu učesnika aktivnih na različitom nivou tržišta, zaključile sporazum kojim se sprovode opisana ograničenja konkurencije na tržištu;
  • -
    da međutim, imajući u vidu značaj RTS-a, kao javnog medijskog servisa Republike Srbije, odnosno njegovu must-have prirodu za operatore koji djeluju na teritoriji Republike Srpske (uključujući Podnosioca), te činjenicu da je Telekom Srbija istovremeno konkurent operatorima (uključujući Podnosioca) i isključivi distributer kanala (koji preuzima tržišnu snagu RTS-a), moglo bi se smatrati da predmetna ponuda od 03.06.2019 godine predstavlja i zloupotrebu dominantnog položaja;
  • -
    da Podnosilac zahtjeva posebno želi da istakne neposredni ekonomski interes Telekom Srbija, kao operatora koji je vertikalno integrisan i prisutan kako u distribuciji medijskih sadržaja, tako i u proizvodnji i emitovanju televizijskih kanala, da ograniči pristup alternativnih operatora programu RTS-a, odnosno onemogući konkurenciju u pogledu distribucije RTS kanala;
  • -
    da relevantna tržišta na kojima se manifestuju efekti predmetne povrede konkurencije su: (a) veleprodajno tržište distribucije medijskog (TV) sadržaja (tržište na kojem su aktivni RTS u proizvodnji i emitovanju kanala, odnosno Telekom Srbija u distribuciji kanala operatorima); (b) distribucija medijskih sadržaja (tržište na kojima su aktivni operatori kojima je upućena ponuda, odnosno sam Telekom Srbija u pružanju maloprodajne usluge korisnicima);
  • -
    da veleprodajno tržište distribucije medijskog (TV) sadržaja predstavlja tržište na kome se, na strani ponude, pojavljuju proizvođači/izdavači medijskih (TV) sadržaja, dok se na strani tražnje pojavljuju operatori - distributeri medijskog sadržaja, koji pravo distribucije medijskog (TV) sadržaja kupuju od proizvođača (direktno ili preko posrednika/zastupnika) i takav medijski (TV) sadržaj dalje distribuiraju, u maloprodaji, do krajnjih korisnika, posredstvom različitih distributavnih platformi.Proizvođači medijskog (TV) sadržaja - emiteri nabavljaju "sirov" medijski sadržaj, proizvodnjom sopstvenog sadržaja ili kupovinom prava na licenciranje specijalizovanog sadržaja, određenih filmova, sportskih i muzičkih događaja i uklapaju ovaj "sirov" sadržaj u određenu programsku šemu (kanal sa programom emitovanja). Pravo distribucije određenog kanala se potom prodaje distributerima medijskog sadržaja (operatorima), direktno ili preko zastupnika. Dalje se ti kanali zajedno sa svim drugim kanalima (terestrijalnim i kablovskim) distribuiraju do krajnjih korisnika. RTS, odnosno njegovi kanali kao takvi, imaju zadatak da informišu, obrazuju i zabave, ali predstavljaju i instituciju koja ima posebnu ulogu u društvenom, kulturnom i političkom životu Republike Srbije, ali i srpskog naroda koji živi van Srbije. U tom smislu, RTS održava vezu između građana drugih zemlja koji su srpske nacionalnosti sa Srbijom. Imajući to u vidu, jasno je da na datom tržištu ne postoji zamjenljiv proizvod, odnosno da se radi o "must have" proizvodu za operatore distribucije medijskih sadržaja u Republici Srpskoj. Takođe, treba imati u vidu i da je Telekom Srbija aktivna na srodnim tržištima putem sopstvene proizvodnje i distribucije "Arena Sport" kanala, odnosno da pored vertikalne integracije predstavlja i neposrednog konkurenta RTS-u;
  • -
    da u vezi maloprodajnog tržišta distribucije medijskih sadržaja u prošlosti, medijski sadržaji su se emitovali pretežno bežično, putem analognog zemaljskog radio prenosa. Emiteri su koristili tornjeve za emitovanje radi prenosa televizijskog i radio signala, a gledaoci su preko antena primali signal. Vremenom, razvoj tehnologije i infrastrukture je omogućio upotrebu analogne kablovske mreže (koaksijalni kablovi), kojima je bilo moguće dostaviti signal direktno do domaćinstva. Dodatno, satelitski prenos je omogućio da se medijski signal prenese preko velikih razdaljina. Sa razvojem digitalnih tehnologija, širenjem dostupnog protoka i trendom konvergencije u telekomunikacijama (mogućnost korištenja različitih tehnologija za suštinski iste ciljeve - slanje elektronske digitalne informacije od tačke A do tačke B i natrag), medijski sadržaj je sada moguće dostaviti pretplatnicima koristeći širok spektar različitih digitalnih tehnologija, uključujući zemaljski prenos (imajući u vidu i digitalni oblik, DTT), CATV - kablovsku infrastrukturu, IPTV (Internet protocol Television), MMDS (Multichannel Multipoint Distribution Service), satelitski prenos DTH (Direct-to-Home) ili OTT (over the top) platforme. U Republici Srpskoj, Telekom Srbija je aktivan na maloprodajnom tržištu distribucije medijskih sadržaja putem DTH i IPTV platforme, dok Podnosilac zahtjeva usluge na ovoj teritoriji pruža usluge isključivo putem DTH i OTT platforme. Efekti Ponude će se direktno odraziti na maloprodajnom nivou tržišta, s obzirom da uvođenje više naknade za emitovanje RTS-a na OTT platformi može dovesti do (a) povećanja troškova, pa potencijalno i cijena za korisnike OTT platformi; ili (b) isključenja RTS paketa iz ponude OTT platformi. Efekti Ponude u pogledu utvrđivanja cijena u daljoj prodaji evidentni su sami po sebi;
  • -
    da imajući u vidu karakteristike relevantnih usluga i predmet poslovne saradnje između Telekom Srbija i RTS-a, zakonski definisanu obavezu RTS-a da informiše pripadnike srpskog naroda van Srbije (uključujući Srbe u Republici Srpskoj), odnosno činjenicu da po opštepoznatim saznanjima, kanali RTS nemaju poseban značaj za gledaoce niti gledanost na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, Podnosilac zahtjeva predlaže da Konkurencijsko vijeće relevantna geografska tržišta definiše kao teritoriju entiteta Republika Srpska;
  • -
    da kako je ranije i naveo, predmetna povreda se može okarakterisati kao restriktivan sporazum ili kao zloupotreba dominantnog položaja, u zavisnosti od toga da li je komercijalna ponuda koja je Podnosiocu zahtjeva dostavljena od poslovnog subjekta Telekom Srbija kreirana samostalno ili predstavlja usaglašenu komercijalnu odluku ovog poslovnog subjekta i RTS;
  • -
    da premda iz navedenih činjenica proizilazi najvjerovatnije da su se ugovorne strane sporazumjele o predmetnoj povredi konkurencije, odnosno međusobno usaglasile diskriminatorski koncept Ponude, Podnosilac nema način da sazna kako je formirana ponuda protivnih strana (koja je od strana odgovorna za utvrđivanje komercijalnih uslova ponude), te da predlažu da Konkurencijsko vijeće utvrdi ove činjenice kroz upite protivnim stranama;
  • -
    da je iz navedenih razloga prisiljen da označi oba navedena osnova, a zadržava pravo da u nastavku postupka (u zavisnosti od izjašnjenja RTS i Telekom Srbija, te dokaza koje Konkurencijsko vijeće prikupi i dostavi Podnosiocu zahtjeva), evenutalno precizira zahtjev u odnosu na samo jedan od navedenih osnova;
  • -
    da ukoliko Konkurencijsko vijeće utvrdi da su poslovni subjekti Telekom Srbija i RTS zajednički utvrdili i Podnosiocu ponudili komercijalnu ponudu za distribuciju kanala RTS u BiH, to bi značilo da su ova dva poslovna subjekta nedozvoljeno dogovarali cijene u daljoj prodaji u pogledu Ponude Podnosiocu, što predstavlja zabranjeni sporazum poslovnih subjekata Telekom Srbija i RTS, kojim se direktno ili indirektno utvrđuju cijene odnosno drugi trgovinski uslovi, ograničava i kontroliše tržište, tehnički razvoj, narušava tržišnu konkurenciju na osnovu izvora snadbijevanja, te zaključuje sporazum kojim se druga strana uslovljava da prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom sporazuma, što predstavlja radnje povrede Zakona u odnosu na odredbe člana 4. stav 1. tačka a), b), c) i e) Zakona;
  • -
    da takođe, sporazum navedenih poslovnih subjekata o zajedničkom formulisanju cijene, predstavlja i "primjenu različitih uslova za identične transakcije s drugim privrednim subjektima, dovodeći ih u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju" iz člana 4. stav 1. tačka d) Zakona o konkurenciji, obzirom da je cijena za OTT tehnologiju viša u odnosu na uporedive tehnologije koje koriste ostali operateri u BiH;
  • -
    da Podnosilac zahtjeva skreće pažnju na brojnu praksu Konkurencijskog vijeća u pogledu utvrđivanja sličnih (ili čak manje očiglednih) radnji kao narušavanja konkurencije iz ove odredbe (npr. Sport Klub, Arena Sport, AMUS, itd);
  • -
    da prema tome, kada je u pitanju zaključenje zabranjenog sporazuma, ukoliko bi Konkurencijsko vijeće utvrdilo da je komercijalna politika za distribuciju kanala RTS predstavljala usaglašen prijedlog poslovnih subjekata Telekom Srbija i RTS, kao nezavisnih poslovnih subjekata, Podnosilac smatra da bi postojao zabranjeni sporazum iz člana 4. stav 1. tačka a), b), c), d) i e) Zakona. te je ovakav sporazum navedenih poslovnih subjekata ništavan u skladu sa članom 4. stav 2. Zakona;
  • -
    da ukoliko bi Konkurencijsko vijeće utvrdilo da je navedena ponuda bila formirana samostalno od bilo kojeg od ova dva poslovna subjekta, Podnosilac smatra da bi se takve radnje mogle smatrati zloupotrebom dominantnog položaja, a imajući u vidu da oba poslovna subjekta imaju dominantan položaj (kao što je detaljno obrazloženo u Zahtjevu) i to RTS na veleprodajnom tržištu distribucije kanala RTS u Republici Srpskoj, a Telekom Srbija na maloprodajnom tržištu distribucije kanala RTS u Republici Srpskoj;
  • -
    da ukoliko Telekom Srbija nije učestvovao u formiranju cijena, nego je samo provodio komercijalnu politiku RTS-a i na maloprodajnom nivou tržišta, to bi značilo da radnje zloupotrebe vrši RTS, posredstvom Telekom Srbija kao svog agenta (vidjeti odluke Konkurencijskog vijeća u predmetima Sport Klub i Arena Sport). Poslovna strana koja je donijela odluku o spornoj komercijalnoj politici i različitom tretmanu OTT platforme u odnosu na DTH, IPTV i kablovsku platformu, ovim radnjama čini povrede nametanjem nelojalnih kupovnih i prodajnih cijena i drugih trgovinskih uslova, kojima ograničava konkurenciju, ograničava tržište i tehnički razvoj na štetu potrošača, primjenjuje različite uslove za sličnu vrstu poslova sa ostalim stranama, te zaključuje sporazum kojim se druga strana uslovljava da prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom sporazuma. Navedene radnje predstavljaju povrede Zakona u odnosu na odredbe člana 10. stav 2. tačka a), b), c) i d) Zakona.

Na osnovu gore navedenog, Konkurencijsko vijeće je ocijenilo da povrede Zakona, na koje Podnosilac zahtjeva ukazuje, nije moguće utvrditi bez provođenja postupka, te je u skladu sa članom 32. stav (2) Zakona, na 60. (šezdesetoj) sjednici održanoj dana 10.10. 2019. godine donijelo Zaključak o pokretanju postupka broj UP-02-26-3-024-6/19 (u daljem tekstu: Zaključak).

Konkurencijsko vijeće je dostavilo Zaključak Podnosiocu zahtjeva, aktom broj UP-02-26-3-024-10/19 dana 10.10.2019. godine.

Konkurencijsko vijeće, u skladu sa članom 33. stav (1) Zakona, je dostavilo dana 10.10.2019. godine Zahtjev i Zaključak na odgovor protivnim stranama u postupku: Telekomu Srbije aktom broj UP-02-26-3-024-12/19 i RTS-u aktom broj UP-02-26-3-024-11/19.

Privredni subjekat Telekom Srbije se dana 28.10.2019. godine obratio Konkurencijskom vijeću za odobravanje dodatnog roka, aktom zaprimljenim pod brojem UP-02-26-3-024-15/19 (e-mailom poslali dana 25.10.2019. godine - zaprimljen pod brojem UP-02-26-3-024-14/19).

Konkurencijsko vijeće je aktom broj UP-02-26-3-024-16/19 od dana 29.10.2019. godine odobrilo produženje roka za dostavu odgovora, te je Telekom Srbije u odobrenom roku dostavilo odgovor na Zahtjev i Zaključak Konkurencijskom vijeću, u smislu člana 33. stav (3) Zakona, podneskom zaprimljenim putem e-maila dana 02.12.2019. godine pod brojem UP-02-26-3-024-20/19 i UP-02-26-3-024-21/19 (putem službene pošte isti akti su zaprimljeni dana 16.12.2019. godine pod brojevima: UP-02-26-3-024-25/19 i UP-02-26-3-024-26/19.

Konkurencijsko vijeće se aktom broj UP-02-26-3-024-22/19 dana 05.12.2019. godine obratilo Telekomu Srbije da dostave informaciju da li dijelove odgovora koje su označili kao poslovnom tajnom, mogu se dostaviti privrednom subjektu Telemach na uvid i očitovanje, te je privredni subjekat Telekom Srbije aktom zaprimljenim putem e-maila pod brojem UP-02-26-3-024-26/19 dana 17.12.2019. godine (putem službene pošte isti akt je zaprimljen dana 06.01.2020. godine pod brojem UP-02-26-3-024-28/19) dostavio odgovor da podaci sadržani u paragrafima 89. i 92. Izjašnjenja ostanu poslovna tajna u skladu sa odredbom člana 38. Zakona.

Telekom Srbije u dostavljenom odgovoru navodi sljedeće:

  • -
    da u Zahtjevu je navedeno da je u konkretnom slučaju, povreda konkurencije posljedica zloupotrebe dominantnog položaja ili zaključenja zabranjenog sporazuma;
  • -
    da navodna radnja povrede sastoji se u ponudi diskriminišućih uslova za distribuciju RTS kanala na tržištu distribucije medijskih (TV) sadržala na teritoriji entiteta Republika Srpska. Za navodnu povredu konkurencije je, prema Podnosiocu zahtjeva, odgovorno ili privredno društvo Telekom ili Javna medijska ustanova Radio-televizija Srbije ("RTS");
  • -
    da rezimiraju sljedeće: Telemach zloupotrebljava dominantan položaj na tržištu distribucije medijskog sadržaja putem svoje OTT platforme, tako što direktno nameće nelojalne cijene krajnjim korisnicima, čime ograničava konkurenciju na tržištu;
  • -
    da Telemach zloupotrebljava procesna ovlašćenja, imajući u vidu zakonsku obavezu Vijeća da pokrene postupak ispitivanja potencijalne povrede konkurencije nakon dobijanja kompletnog i urednog zahtijeva, na sljedeći način:
  • -
    EON TV paket koji je dostupan u Srbiji može se gledati u BiH prostim priključivanjem na internet;
  • -
    EON TV paket se takođe u BiH može gledati preko VPN-a, čija upotreba u BiH je dozvoljena;
  • -
    da specifičnost OTT usluge - navedene usluge ne predstavljaju usluge elektronskih komunikacija već, po svojim karakteristikama, predstavljaju distribuciju medijskog sadržaja koja se ne vrši u kontinuitetu, odnosno predstavljaju video-on-demand. Navedena usluga smatra se uslugom informacionog društva;
  • -
    da relevantno tržište proizvoda - imajući u vidu specifičnosti OTT usluga, kao i praksu Evropske komisije ("EK"), Podnosilac izjašnjenja smatra da relavantno tržište proizvoda mora biti definisano kao tržište distribucije medijskog sadržaja putem OTT platforme;
  • -
    da relevantno geografsko tržište:
  • -
    regionalno (BiH, Srbija, Crna Gora, Hrvatska i Sjeverna Makedonija), tako da isto obuhvata jezički homogene oblasti;
  • -
    alternativno, imajući u vidu diskreciono pravo Vijeća da relevantno geografsko tržište odredi uže, isto jedino može biti određeno kao teritorija BiH;
  • -
    da međutim, budući da su udjeli Telekoma i RTS-a na relevantnom tržištu proizvoda zanemarljivi kako na teritoriji BiH, tako i u regionu, pitanje relevantnog geografskog tržišta može ostati otvoreno.
  • -
    da udio Telekoma na relevantnom tržištu BiH iznosi (..)**%, dok je udio na regionalnom tržištu znatno niži;
  • -
    da udio RTS-a u Republici Srpskoj je (..)**%. S obzirom na ovako nizak udio RTS-a na teritoriji užoj od BiH, nedvosmisleno se može zaključiti (i) da je udio RTS na teritoriji BiH znatno manji, (ii) te da je udio RTS na višestruko širem regionalnom području nesumnjivo zanemarljiv.
  • -
    da zloupotreba dominantnog položaja - budući da Telekom ima zanemarljiv tržišni udio od svega (..)**% u BiH, a još niži regionalno, jasno je da isti nikako ne može imati dominantan položaj, koji bi mogao zloupotrijebiti;
  • -
    da restriktivni sporazum usljed zanemarljivih tržišnih udjela Telekoma i RTS-a, ugovor zaključen između njih predstavlja sporazum male vrijednosti i kao takav ne podliježe prijavi Vijeću.
  • -
    da u okviru distribucije medijskog sadržaja postoji značajna razlika između pravnih režima koji regulišu djelatnost distribucije usluga medijskih sadržaja putem: (i) elektronskih komunikacionih usluga i (ii) režima pružanja usluga informacionog društva,
  • -
    da elektronske komunikacione usluge pružaju se na jedan od sljedećih načina: KDS usluge (kablovski distribucioni sistem) - kablovski internet omogućava povezivanje na internet korišćenjem kablovske mreže, kojom se distribuira i televizijski program; DTT usluge (engl. Digital terrestrial television/digitalna zemaljska televizija) -tehnologija za zemaljsku televiziju u kojoj kopnene televizijske stanice emituju televizijski sadržaj radio talasima ka uređajima u kućama potrošača, u digitalnom formatu; DTH usluga (engl. Direct-to-Home /kablovsko - satelitski sistem prenosa TV kanala) - metoda prijema satelitske televizije pomoću signala koji se prenose sa satelita za direktno emitovanje; IPTV usluga (engl. Internet Protocol television/internet protokol televizija) - može se smatrati hibridom, jer se nalazi između distributera OTT sadržaja i distributera kablovske televizije. Ovo je u osnovi formalno strukturisana usluga na digitalnoj televiziji zasnovana na pretplati, a dostupna je potrošačima samo putem zatvorene internet mreže određenog provajdera (engl. Internet Service Provider ili ISP);
  • -
    da sa druge strane, OTT usluge (engl. Over the top) podrazumjevaju distribuciju medijskog sadržaja putem otvorene, javne internet mreže. Medijski sadržaj se gledaocima direktno distribuira kao samostalan proizvod, te se OTT podvodi pod režim pružanja usluga informacionog društva;
  • -
    da dodatno, razlike između elektronskih komunikacionih usluga i OTT usluga su izražene i sa aspekta krajnjih korisnika. Tako, na primjer, distributer medijskog sadržaja putem usluga informacionog društva (OTT usluge), koji ne uključi određeni TV program u svoju ponudu ne onemogućava korisnika na određenom području da prati taj program, jer njegova platforma nije tehnički ograničena samo na to područje, već taj TV program može biti dostupan korisnicima preko bilo koje druge platforme koja vrši distribuciju medijskog sadržaja putem usluga informacionog društva. Navedeno nije slučaj sa uslugama elektronskih komunikacija;
  • -
    da OTT predstavlja generični pojam za pružanje usluga putem otvorenog, javnog interneta, tako što pružalac usluge koristi postojeći pristup internetu da bi svojim korisnicima podijelio medijske sadržaje. Dakle, medijski sadržaj se distribuira korisnicima direktno putem otvorene internet mreže, potpuno zaobilazeći telekomunikacije, višekanalnu televiziju i potpuno nezavisno od postojanja bilo kakve infrastrukture;
  • -
    da naime, glavne karakteristike OTT usluge, koje istovremeno predstavljaju i prednost za korisnike, su sljedeće činjenice: (i) da je za distribuciju medijskog sadržaja potrebno da korisnik ima samo pristup redovnom, javnom internetu, kao i da (ii) korisnik može da upravlja medijskim sadržajem, odnosno, korisnik bira sadržaj kojem će da pristupi, kao i kad će mu pristupiti, te može "vratiti" određeni program;
  • -
    da budući da OTT ne predstavlja uslugu elektronskih komunikacija potrebno je precizno definisati šta navedena usluga predstavlja. U tom smislu, bitno je imati u vidu da se OTT, po svojim karakteristikama, može smatrati uslugom informacionog društva;
  • -
    da naime, Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu (ZEPPP) u članu 3. stav 1. tačka (h) definiše uslugu informacionog društva na sljedeći način:

"usluga informacionog društva; usluga koja se uobičajeno obavlja za naknadu, na daljinu, elektronskim sredstvima, i na pojedinačni zahtjev korisnika, a naročito: on-line prodaja roba i usluga, on-line nuđenje informacija, on-line reklamiranje, elektronski pretraživači i mogućnosti traženja podataka, kao i usluge kojima se prenose informacije putem elektronske mreže i omogućava pristup takvoj mreži, ili čuvaju informacije korisnika;"

  • -
    da pružanje navedenih usluga je slobodno i ne podliježe režimu odobrenja, a kako je propisano u članu 14. stav 1. ZEPPP: "Za preduzimanje i pružanje usluga davaocu usluga nije potrebna posebna službena dozvola, saalasnost, odobrenje ili koncesija, ili zadovoljavanje drugih zahtjeva jednakog pravnog djelovanja".
  • -
    da dakle, pružaocu usluge OTT nije potrebna nikakva dozvola niti odobrenje za preduzimanje takve usluge, odnosno ista ne podliježe obavezi ispunjenja posebnih regulatornih uslova;
  • -
    da dodatno, bitno je istaći da je u Izvještaju o napretku BiH za 2019. godinu eksplicitno potvrđeno da je ZEPPP usklađen sa relevantnim evropskim propisima:"[...] Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu (zakon o elektronskoj trgovini) na državnom nivou, [...] u velikoj mjeri usklađen sa Direktivom o elektronskoj trgovini.";
  • -
    da Direktiva o elektronskoj trgovini, na koju Izvještaj o napretku upućuje, kao i njene izmjene i dopune, jasno definišu usluge informacionog društva kako slijedi:"distribucija medijskog sadržaja u smislu Direktive EEC/89/552 putem televizije i radija ne predstavljaju uslugu od informacionog društva, budući da nisu pružene na pojedinačni zahtjev; s druge strane; usluge koje se pružaju od jedne do druge tačke (engl. point to point), kao što su usluge na zahtjev (engl. video-on-demand) ili komunikacione usluge putem elektronske mejl komunikacije, predstavljaju usluge informacionog društva";
  • -
    da takođe, Direktiva o uslugama informacionog društva u članu 1 (b) precizira pojam usluge informacionog društva, te ih definiše na sljedeći način:"usluga podrazumjeva bilo koju uslugu informacionog društva, tj. svaku uslugu koja se obično pruža za naknadu, na daljinu, elektronskim putem i na pojedinačan zahtjev primaoca usluga";
  • -
    da Direktiva o distribuciji medijskih sadržaja, koja je potom izmijenjena i dopunjena, u članu 1. (g) precizno definiše video-on-demand usluge, kako slijedi:"audio vizuelne medijske usluge na zahtjev [engl. video-on-demand] (odnosno audio vizuelne medijske usluge koje se ne pružaju u kontinuitetu) predstavljaju audio vizuelne medijske usluge pružaoca za gledanje programa na pojedinačni zahtjev, u trenutku koji je korisnik sam odabrao, na osnovu kataloga programa koji su ponuđeni od strane pružaoca usluge";
  • -
    da dakle, OTT usluga: (i) omogućava korisniku pristup audio vizuelnim medijskim uslugama, (ii) na njegov zahtjev (ili) u trenutku koji je sam odabrao, te program ne mora gledati u kontinuitetu, već istim može upravljati, shodno svojim preferencijama. Dakle, u skladu sa navedenim OTT usluge predstavljaju audio vizuelne medijske usluge na zahtjev (engl. video-on-demand);
  • -
    da je dakle jasno da se ova usluga značajno razlikuje od "klasične" distribucije medijskog sadržaja, koja podrazumjeva praćenje programa kontinuirano, bez izmjena, montaže i prekida, odnosno, bez mogućnosti prilagođavanja istog sopstvenim potrebama;
  • -
    da OTT, kao video-on-demand usluga, predstavlja izuzetno dinamičan i sve prisutniji oblik distribucije medijskog sadržaja, čiji broj korisnika ubrzano raste, budući da krajnji korisnik može, na zahtjev, da: (i) odabere i pogleda video sadržaj (ii) kontroliše vremenski redoslijed u kojem se video sadržaj gleda;
  • -
    da shodno tome, jasno je da distribucija medijskog sadržaja putem OTT-a danas postaje sve zastupljenija, te su samo neki od najvećih učesnika na tržištu Netflix. Amazon Prime Video. HBO GO. HBO Now. HBO Max. Hulu. YouTube TV. YouTube Premium. Disnev+. Apple TV+. Crunchyroll. DC Universe. FunimationNow. Google Play Movies & TV. PlayStation Vue. Pluto TV. Sling TV. VRV. NetTV Plus. BritBox, SKY On Demand. Chili. Mediaset Premium. Videoland. Ziggo GO. NPO Start. RTL XL, Showmax. iflix. lovn. Oovala. Now TV. SPM Plus i dr;
  • -
    da kako bi se nadmetali sa dominantnim igračima na ovom polju, poput gore navedenih, neki emiteri, kao što su ProSiebenSat.l i RTL, su 2018, godine počeli planiranje svojih OTT platformi, te je očigledno da tamo gdje je nekada dominirala "tradicionalna" (free-to-air, kablovska, satelitska) televizija, danas je vidljiv rast različitih vrsta video-on-demand usluga;
  • -
    da specifičnost OTT usluga je prepoznata i od strane Evropskog regulatora za elektronske komunikacije ("BEREC"), koji je u svom izvještaju naveo da regulativa EU do sada nije precizirala šta bi bio jasan pokazatelj da određene vrste usluga potpadaju pod definiciju usluga elektronskih komunikacija (npr. KDS, DTT, DTH i IPTV), te je tačno određenje ostavljeno nacionalnim regulatornim tijelima. Međutim, BEREC je napravio razliku između regulatornog tretmana usluga elektronskih komunikacija i OTT usluga;
  • -
    da u tom smislu, BEREC je definisao OTT kao usluge koje obuhvataju distribuciju sadržaja i aplikacija preko interneta, sadržaja koji se nalazi na internetu, pretraživače, hosting usluge, e-mail usluge, instant poruke, video i multimedijalni sadržaji, itd;
  • -
    da takođe, precizirao je da se OTT odnosi na sadržaj koji obično dolazi od trećeg lica (OTT distributera), a ne od strane pružaoca usluge interneta sa kojim je zaključen ugovor (MP -Internet access provider, tj. ISP - Internet Service Provider,). Naime, radi boljeg razumjevanja, bitno je ukazati da je u slučaju pružanja usluge putem IPTV, isto lice distributer medijskog sadržaja i pružalac usluge interneta;