Aktio

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine

Zakon o proglašenju zakona o poljoprivrednom zemljištu

Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim

ZAKON
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU

Proglašava se Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavničkog doma od 3. juna 2009. godine i na sjednici Doma naroda od 28. aprila 2009. godine.

ZAKON

O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU

Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Stjepan Krešić, s. r.

Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Safet Softić, s. r.

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom utvrđuju se: definicije, osnovni principi i upravljanje, zaštita, korištenje, uređenje, raspolaganje, evidencije, nadzor nad provođenjem ovog Zakona, krivične odredbe, prijelazne i završne odredbe, kao i ostala značajna pitanja koja se odnose na poljoprivredno zemljište na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

Član 2.

Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od općeg interesa za Federaciju i Bosnu i Hercegovinu, uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.

Član 3.

Cilj donošenja zakona je očuvanje, namjensko korištenje, povećanje proizvodne sposobnosti i unapređenje gospodarenja poljoprivrednim zemljištem kao ograničenog i neobnovljivog prirodnog resursa, bez obzira na to u čijem je vlasništvu, te usklađivanje interesa svih subjekata u korištenju poljoprivrednog zemljišta u privrednom i ekonomskom razvoju zemlje.

Realizacija cilja iz stava 1. ovog člana ostvarit će se putem Strategije gospodarenja poljoprivrednim zemljištem (u daljnjem tekstu: Strategija), Programa unapređenja gospodarenja poljoprivrednim zemljištem (u daljnjem tekstu: Program gospodarenja) i drugih programa i projekata.

Član 4.

Poljoprivredno zemljište, u smislu ovog Zakona, jeste zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju: oranice (njive), vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici, močvare i drugo zemljište koje bi se, prema svojim prirodnim i ekonomskim osobinama, najbolje moglo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju.

Poljoprivrednim zemljištem smatraju se i zemljišta u inundacionim područjima (zemljišta između nasipa za odbranu od voda i vodotoka rijeka) na udaljenosti većoj od 10 metara od nožice nasipa, a služe za poljoprivrednu proizvodnju.

Obradivim poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog Zakona smatraju se: oranice (njive), vrtovi, voćnjaci, vinogradi i livade.

Oraničnim poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog Zakona smatraju se oranice (njive) i vrtovi.

Neobradivim poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog Zakona smatraju se pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare.

Neobradivo poljoprivredno zemljište može se odgovarajućim agrotehničkim mjerama pretvoriti u obradivo, ako bi time služilo interesima povećanja poljoprivredne proizvodnje.

Katastarska kultura poljoprivrednog zemljišta iz stava 1. ovog člana utvrđuje se prema podacima iz zemljišne knjige, odnosno katastra nekretnina i katastra zemljišta dok se ne dokaže suprotno.

Član 5.

Minirano poljoprivredno zemljište kao i zemljište za koje se opravdano sumnja da je minirano smatra se poljoprivrednim zemljištem, ali se ne može koristiti za poljoprivrednu proizvodnju do dana uklanjanja mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava, odnosno njegovog deminiranja ili do obavljanja stručnog uviđaja i davanja nalaza od ovlaštene institucije.

Šumsko, građevinsko i/ili drugo nepoljoprivredno zemljište nakon privođenja kulturi, odnosno poljoprivrednoj proizvodnji, smatrju se poljoprivrednim i uvrštavaju se u jednu od kategorija poljoprivrednog zemljišta.

Neizgrađeno građevinsko zemljište do privođenja konačnoj namjeni mora se održavati sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju, odnosno poljoprivredno zemljište kojem je planom prostornog uređenja utvrđena druga namjena koristi se za poljoprivrednu proizvodnju sve dok rješenje o odobrenju za građenje objekata, odnosno izvođenje drugih radova ne postane konačno.

Član 6.

Ukoliko je odredbama posebnog zakona utvrđen manji stepen zaštite poljoprivrednog zemljišta u odnosu na zaštitu utvrđenu ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe ovog Zakona.

Član 7.

Nosioci prava vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem iz člana 4. ovog Zakona ne mogu biti strana fizička i pravna lica, osim ako međunarodnim državnim ugovorom nije drugačije određeno.

II. DEFINICIJE

Član 8.

Termini u smislu ovog Zakona imaju sljedeća značenja:

  • 1.
    zemljište (FAO 1976.) obuhvata fizikalni prostor: tlo, klimu, hidrologiju, geologiju, vegetaciju u obimu koji utiče na mogućnost njegovog korištenja te rezultate prošle i sadašnje aktivnosti čovjeka, kao i društveno-ekonomske parametre;
  • 2.
    tlo je trodimenzionalno tijelo, rastresiti površinski sloj Zemljine kore nastao pod uticajem pedogenetskih faktora kroz procese pedogeneze, a determinira se na osnovu njegovih unutrašnjih osobina;
  • 3.
    višenamjensko vrednovanje zemljišta je dio procesa planiranja korištenja zemljišta i bazna podloga za razvoj poljoprivrede;
  • 4.
    plodnost tla (zemljišta) je sposobnost tla da biljci pruži istovremeno, kontinuirano i optimalno hraniva, vodu, zrak, toplinu i medij za ukorjenjivanje;
  • 5.
    plodni i potencijalno plodni sloj tla obuhvata oranični i podoranični sloj tla koji se karakterizira kvalitetnim fizičko-hemijskim osobinama, odnosno plodnošću;
  • 6.
    sistemska kontrola plodnosti tla podrazumijeva skup mjera kojima se vrši utvrđivanje stanja plodnosti tla i izrada planova za gnojidbu gajenih kultura kako bi se uz optimalnu gnojidbu ostvario adekvatan prinos, a da pri tome ne dođe do zagađenja okoliša;
  • 7.
    zapušteno poljoprivredno zemljište je neobrađeno zemljište koje je zakorovljeno i obraslo samoniklim i šumskim raslinjem na kojem je vegetacijsko proizvodni ostatak duže od dvije godine;
  • 8.
    zaštita poljoprivrednog zemljišta podrazumijeva sistem mjera prevencije i sanacije kojima se omogućava sprečavanje neželjenih stanja i uklanjanje evidentnih oštećenja nastalih na poljoprivrednom zemljištu;
  • 9.
    štetnim i opasnim materijama u poljoprivrednom zemljištu smatraju se materije koje mogu prouzrokovati promjene fizičkih, hemijskih i bioloških osobina tla uslijed čega se umanjuje njegova proizvodna sposobnost, odnosno onemogućava njegovo korištenje za poljoprivrednu proizvodnju;
  • 10.
    onečišćenje poljoprivrednog zemljišta podrazumijeva sve materije i otpad od drveta, kamena, plastike, kovina, nemetala, te tečne i druge ostatke, ako su ostavljeni na poljoprivrednoj površini;
  • 11.
    oštećenje zemljišta podrazumijeva narušavanje fizičkih, hemijskih i bioloških osobina zemljišta, a manifestira se kroz sljedeće oblike: infekcija, kontaminacija, degradacija i destrukcija;
  • 12.
    infekcija (biološka kontaminacija) podrazumijeva poseban oblik zagađenja tla izazvan uzročnicima zaraznih bolesti, koji se mogu prenijeti na životinje i ljude - virusi, bakterije, paraziti, gljivice, rikecije i dr.;
  • 13.
    kontaminacija tla podrazumijeva unošenje različitih čvrstih, tečnih i gasovitih materija, te radioaktivnih elemenata koji dovode do promjene prirodnih osobina tla, kao i do akumulacije štetnih i opasnih materija na poljoprivrednim kulturama;
  • 14.
    degradacija predstavlja poseban oblik oštećenja zemljišta, a manifestira se kroz kvarenje strukture, zbijanje i odnošenje površinskom erozijom plodnog sloja tla uslijed nepravilne obrade, neadekvatnog načina korištenja i gole sječe;
  • 15.
    erozija tla predstavlja poseban oblik odnošenja zemljišta koje može biti izazvano vodom, vjetrom i antropogenim djelovanjem, a javlja se kao površinska, brazdasta i jaružna;
  • 16.
    destrukcija predstavlja najteži oblik oštećenja zemljišta gdje se zemljište fizički uništava pri čemu mu se trajno mijenja namjena korištenja, odnosno njegove ekološke funkcije pretvaraju se u tehničke;
  • 17.
    korištenje poljoprivrednog zemljišta podrazumijeva: baznu i dopunsku obradu zemljišta, uzgoj i održavanje voćnjaka, vinograda, livada i pašnjaka, kao i druge radove racionalnog korištenja poljoprivrednog zemljišta u cilju povećanja poljoprivredne proizvodnje;
  • 18.
    upotrebna vrijednost poljoprivrednog zemljišta podrazumijeva određivanje kvaliteta zemljišta prema bonitetnim kategorijama u odnosu na mogućnost njegova korištenja za poljoprivrednu proizvodnju, uzimajući u obzir njegove prirodne osobine, plodnost i zdravstveno stanje;
  • 19.
    poljoprivredna saglasnost podrazumijeva izdavanje odobrenja za promjenu namjene korištenja zemljišta, ukoliko su ispunjeni svi zakonski osnovi i izvršena nadoknada troškova, a izdaje se u formi rješenja;
  • 20.
    održavanje poljoprivrednog zemljišta sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju smatra se korištenje, sprečavanje njegove zakorovljenosti i obrastanje samoniklim višegodišnjim raslinjem;
  • 21.
    trajna promjena namjene poljoprivrednog zemljišta podrazumijeva svako korištenje poljoprivrednog zemljišta za: izgradnju naselja, industrijskih objekata, vodenih akumulacija, željezničkih pruga, saobraćajnica, sportskih terena, za pošumljavanje ili izvođenje drugih radova kojima se trajno onemogućava korištenje tog zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju;
  • 22.
    privremena promjena namjene poljoprivrednog zemljišta podrazumijeva promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta za određeni period poslije čega se poljoprivredno zemljište može ponovo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju;
  • 23.
    kapitalni objekti od općeg interesa su: saobraćajnice, željeznice, aerodromi, hidroakumulacije, vodoprivredni objekti za odbranu od poplava i objekti za iskorištavanje industrijskih i ostalih mineralnih materija površinskim kopom;
  • 24.
    naknada zbog promjene namjene poljoprivrednog zemljišta podrazumijeva adekvatnu protuvrijednost u novcu na ime umanjenja vrijednosti i izgubljenog obima poljoprivredne proizvodnje;
  • 25.
    taksa za zapušteno poljoprivredno zemljište podrazumijeva protuvrijednost u novcu na ime umanjenja vrijednosti i izgubljenog obima poljoprivredne proizvodnje;
  • 26.
    privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta podrazumijeva njegovu upotrebu kroz ograničeno davanje u zakup radi ublažavanja posljedica umanjenja vrijednosti i izgubljenog obima poljoprivredne proizvodnje;
  • 27.
    agrotehničke mjere podrazumijevaju postupke kojima se: sprečavaju procesi erozije, sprečava zakorovljenost, servisiranje poljoprivrednih strojeva i oruđa, vrši čišćenje kanala, provode zabrane, odnosno obaveze uzgoja pojedinih vrsta bilja na određenom području, poduzimaju mjere za zaštitu od poljskih šteta, iskorištavanje i uništavanje biljnih otpadaka, održavanje živica i međa, održavanje poljskih puteva, sprečavanje zasjenjivanja susjednih čestica, sadnja i održavanje vjetrozaštitnih pojasa i dr.;
  • 28.
    pašnjaci obuhvataju travnate površine koje se ne obrađuju već se isključivo koriste za ispašu stoke;
  • 29.
    nomadska ispaša stoke podrazumijeva ispašu stoke gonjenjem preko poljoprivrednog zemljišta, ispašu stoke na poljoprivrednom zemljištu van mjesta prebivališta, odnosno sjedišta držaoc stoke, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno;
  • 30.
    uređenje zemljišta podrazumijeva skup tehničkih, hidrotehničkih, agrotehničkih i bioloških mjera za poboljšanje uvjeta poljoprivredne proizvodnje, te povećava plodnost i proizvodni potencijal zemljišta;
  • 31.
    arondacija je postupak zamjene, razmjene ili kupovine zemljišta među subjektima unutar arondacionog područja i pripajanje tog zemljišta u korist drugog subjekta zbog okrupnjavanja parcela i racionalizacije obrade zemljišta;
  • 32.
    komasacija podrazumijeva skup mjera i postupaka kompleksnog uređenja zemljišta kojom se određeno šire područje uređuje: infrastrukturom, saobraćajnom mrežom, kanalima, oblikovanjem parcela, okrupnjavanjem posjeda, tabliranjem i drugim pratećim objektima u cilju postizanja optimalnije i racionalnije poljoprivredne proizvodnje;
  • 33.
    eksproprijacija je oduzimanje ili ograničavanje prava vlasništva na nekretninama uz naknadu prema tržišnoj vrijednosti u cilju izgradnje objekata ili izvođenja radova za koje je utvrđen opći interes;
  • 34.
    rekultivacija tla podrazumijeva sistem tehničkih, agrotehničkih i bioloških mjera i postupaka kojima se narušeno zemljište vraća u prvobitnu namjenu;
  • 35.
    vođenje evidencije podrazumijeva sistemsko reguliranje i digitalnu obradu podataka o poljoprivrednom zemljištu;
  • 36.
    minirano poljoprivredno zemljište je ono zemljište koje je kontaminirano ili se sumnja da je kontaminirano minama i eksplozivnim sredstvima;
  • 37.
    odštetni cjenik podrazumijeva procijenjenu vrijednost štete za poljoprivredno zemljište i gajene kulture nanesenu poljoprivrednom proizvođaču;
  • 38.
    monitoring zemljišta podrazumijeva sistemsko i permanentno praćenje stanja i promjena u zemljištu i na zemljištu;
  • 39.
    zemljišno-informacioni sistem (ZIS) je sistem registriranja, analize i obrade numeričke baze podataka uvezane sa topografskim i satelitskim grafičkim prikazom na bazi GIS tehnologije.

III. OSNOVNI PRINCIPI I UPRAVLJANJE

Član 9.

Poljoprivredno zemljište kao osnovno sredstvo poljoprivredne proizvodnje ima prvenstvo korištenja za poljoprivrednu proizvodnju u odnosu na sve druge funkcije i namjene.

Član 10.

Poslovi upravljanja, zaštite, uređenja i racionalnog korištenja poljoprivrednog zemljišta su poslovi od općeg interesa za Bosnu i Hercegovinu, Federaciju, kantone i gradske- općinske organe uprave nadležne za poslove poljoprivrede (u daljnjem tekstu: općina).

Član 11.

Interesi očuvanja i zaštite poljoprivrednog zemljišta moraju se uzeti u obzir pri utvrđivanju strateških opredjeljenja, dokumenata prostornog uređenja, razvojnih programa, akcionih planova, donošenja propisa i poduzimanje mjera od nadležnih organa.

Član 12.

Materijalni i drugi uvjeti za upravljanje, zaštitu i uređenje poljoprivrednog zemljišta osiguravaju se putem Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), kantonalnih ministarstava nadležnih za poslove poljoprivrede (u daljnjem tekstu: kantonalno ministarstvo) i općina.

Član 13.

Nadležni organi uprave u Federaciji, kantonima i općinama, koji upravljaju poljoprivrednim zemljištem, dužni su sarađivati i zajednički djelovati, te osigurati da se poljoprivredno zemljište koristi u skladu sa odredbama ovog Zakona.

Član 14.

Vlasnik, odnosno korisnik poljoprivrednog zemljišta odgovoran je za sve aktivnosti koje imaju uticaja na poljoprivredno zemljište, u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima.

Član 15.

Korištenje poljoprivrednog zemljišta može se vršiti samo do stepena na kojem se ne umanjuju njegove prirodne osobine (fizička, hemijska i biološka) i proizvodna sposobnost.

Svako korištenje poljoprivrednog zemljišta vrši se uz naučnu i stručnu podlogu.

Član 16.

Sva fizička i pravna lica kao i druge organizacije dužni su štititi poljoprivredno zemljište na način da sprečavaju aktivnosti koje mogu ugroziti ili oštetiti poljoprivredno zemljište, ublažiti svaku takvu štetu, eliminisati posljedice takve štete, sanirati oštećeno poljoprivredno zemljište i dovesti ga u stanje u kojem je bilo prije pojave štete.

Član 17.

Zagađivači poljoprivrednog zemljišta dužni su platiti troškove kontrole, prevencije od zagađenja i zagađenja, odnosno platiti troškove za provođenje aktivnosti saniranja poljoprivrednog zemljišta od štetnih materija koje mogu prouzrokovati ili su prouzrokovale štetu na poljoprivrednom zemljištu.

Član 18.

Trajnu i privremenu promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u druge svrhe moguće je provesti samo na osnovu bonitetne kategorije zemljišta.

Za svaku trajnu i privremenu promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u druge svrhe plaća se naknada.

Član 19.

Svaki pojedinac i organizacija moraju imati odgovarajući pristup informacijama koje se odnose na poljoprivredno zemljište, a kojima raspolažu organi uprave.

Član 20.

Pri prometu poljoprivrednog zemljišta obavezno se utvrđuje pravo prvenstva, prema redoslijedu utvrđenom u ovom Zakonu.

Akt o promjeni statusa poljoprivrednog zemljišta donesen suprotno proceduri utvrđenoj ovim Zakonom smatra se ništavnim.

IV. ZAŠTITA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA

Član 21.

Radi očuvanja, namjenskog i racionalnog korištenja poljoprivrednog zemljišta, sprečavanja korištenja u nepoljoprivredne svrhe, proizvodnje zdravstveno ispravne hrane, zaštite zdravlja ljudi, životinjskog i biljnog svijeta, nesmetanog korištenja i zaštite okoliša, provode se mjere zemljišne politike i poslovi zaštite poljoprivrednog zemljišta.

Član 22.

Mjerama zemljišne politike utiče se na namjensko i racionalno gospodarenje poljoprivrednim zemljištem kao dobrom od općeg interesa za Federaciju, kantone i općine u skladu sa važećim propisima i uz sistemsku zaštitu okoliša.

Mjere zemljišne politike su:

  • 1.
    Strategija i Program gospodarenja;
  • 2.
    višenamjensko vrednovanje, zaštita i optimalno korištenje zemljišta (u daljnjem tekstu: Projekt višenamjenskog vrednovanja);
  • 3.
    korištenje poljoprivrednog zemljišta;
  • 4.
    promet poljoprivrednog zemljišta;
  • 5.
    zaštita poljoprivrednog zemljišta;
  • 6.
    programi uređenja poljoprivrednog zemljišta;
  • 7.
    gospodarenje poljoprivrednim zemljištem;
  • 8.
    zemljišni monitoring, odnosno praćenje stanja i promjena na zemljištu i u zemljištu;
  • 9.
    zemljišno-informacioni sistem;
  • 10.
    ostale mjere.

Mjere zemljišne politike provodi Federalno ministarstvo i nadležna kantonalna ministarstva, u saradnji sa Federalnim zavodom za agropedologiju (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) i Federalnom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Geodetska uprava), kao i naučno-stručnim institucijama iz oblasti poljoprivrede (u daljnjem tekstu: naučno-stručne institucije).

Član 23.

Zaštita poljoprivrednog zemljišta od gubitka raspoloživih površina i nenamjenskog korištenja provodi se kroz obavezu vlasnika, zakupca ili drugih korisnika da moraju: obrađivati poljoprivredno zemljište na propisan način, prilagoditi poljoprivrednu proizvodnju propisanim standardima, koristiti metode primjerene zemljištu, sprečavati sabijanje, erozije i zagađenje zemljišta, te osigurati plodnost i produktivnost zemljišta.

Poslovi zaštite, uređenja i korištenja poljoprivrednog zemljišta, u smislu ovog Zakona, su:

  • 1.
    izrada Strategije i Programa gospodarenja (zaštita, korištenje, uređenje, raspolaganje);
  • 2.
    izrada Projekta višenamjenskog vrednovanja;
  • 3.
    izrada karte upotrebne vrijednosti zemljišta;
  • 4.
    pedološki i drugi studijsko-istraživački radovi;
  • 5.
    trajno praćenje stanja (monitoring) poljoprivrednog zemljišta;
  • 6.
    uspostava i održavanje zemljišno-informacionog sistema;
  • 7.
    kontrola plodnosti zemljišta;
  • 8.
    poboljšanje kvaliteta obradivog poljoprivrednog zemljišta;
  • 9.
    izgradnja meliorativnih sistema na poljoprivrednom zemljištu;
  • 10.
    rekultivacija poljoprivrednog zemljišta koje je korišteno za eksploataciju mineralnih materija, odlaganje jalovine, pepela i šljake;
  • 11.
    utvrđivanje količina opasnih i štetnih materija u poljoprivrednom zemljištu i vodi u sistemima za navodnjavanje i odvodnjavanje;
  • 12.
    pretvaranje neobradivog poljoprivrednog zemljišta u obradivo;
  • 13.
    izgradnja odbrambenih nasipa;
  • 14.
    zaštita zemljišta od erozije vodom i vjetrom;
  • 15.
    zaštita od prirodnih nepogoda (poplave, vjetar, grad, oborine, suša, mraz, klizište, masovna pojava životinjskih i biljnih bolesti);
  • 16.
    program okrupnjavanja i zabrana usitnjavanja poljoprivrednih parcela;
  • 17.
    edukacija i stručno osposobljavanje.

Član 24.

U cilju osiguranja poslova iz člana 23. stav 2. ovog Zakona donosi se Program gospodarenja i Projekt višenamjenskog vrednovanja za teritorij Federacije, kantona i općina.

Programom gospodarenja iz stava 1. ovog člana planira se: korištenje, rajonizacija, uređenje, monitoring, zaštita poljoprivrednog zemljišta i površina koje su staništa divljih biljnih i životinjskih vrsta, a kojima se ne može promijeniti namjena zbog očuvanja prirodne ravnoteže, utvrđivanja površina za proizvodnju hrane i dr.

Programi iz stava 1. ovog člana moraju biti međusobno usaglašeni u dijelu korištenja poljoprivrednog zemljišta, a posebno za korištenje u nepoljoprivredne svrhe.

Projektom višenamjenskog vrednovanja iz stava 1.ovog člana izvršit će se analiza sadašnjeg načina korištenja, te procjena sadašnje i potencijalne pogodnosti tla/zemljišta za višenamjensko korištenje u poljoprivredi (povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, ratarstvo, stočarstvo, ribarstvo i dr.), izdvojit će se rajoni i podrajoni prioritetnog korištenja i dat će se preporuke za uređenje i zaštitu.

Sastavni dio projekta višenamjenskog vrednovanja su karte pogodnosti zemljišta i druge tematske karte izrađene GIS tehnologijom prema normativima izrade karata.

Federalni ministar će donijeti pravilnik o jedinstvenoj metodologiji za razvrstavanje zemljišta u kategorije pogodnosti.

Član 25.

Zaštita poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja i oštećenja provodi se zabranom, ograničavanjem i sprečavanjem od direktnog unosa, te unošenja vodom i zrakom štetnih i opasnih materija i poduzimanjem drugih mjera za očuvanje i poboljšanje njegove proizvodne sposobnosti.

Sva onečišćenja, kontaminacija i infekcija moraju se sanirati u roku od 60 dana od dana izdavanja naloga od nadležne inspekcije.

Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: federalni ministar) propisat će koje se materije smatraju štetnim i opasnim te granične vrijednosti dozvoljenih količina štetnih i opasnih materija u tlu, monitoring i metode njihovog ispitivanja, prevencije, zaštite i sanacije.

Federalni ministar donijet će provedbeni propis o mineralnim i organskim gnojivima i supstratima i o upisu u registar gnojiva i supstrata.

Član 26.

Zabranjeno je ispuštanje štetnih i opasnih materija koje mogu oštetiti i promijeniti proizvodnu sposobnost poljoprivrednog zemljišta kao i upotreba mineralnih i organskih gnojiva, te sredstava za zaštitu bilja u količini većoj od dozvoljene.

Pravna ili fizička lica koja onečiste poljoprivredno zemljište štetnim i opasnim materijama tako da je poljoprivredna proizvodnja na tom zemljištu umanjena ili onemogućena, dužni su platiti naknadu štete vlasnicima ili korisnicima zemljišta u iznosu koji utvrde sporazumno ili prema odštetnom cjenovniku.

Tužbeni zahtjev iz stava 2. ovog člana podnose vlasnici ili korisnici poljoprivrednog zemljišta, a razlog za podnošenje tužbe može biti i nepostizanje sporazuma i nepostupanje po odštetnom cjeniku.

Odštetni cjenik iz stava 2. ovog člana, kao i za sve štete pričinjene poljoprivrednom zemljištu i na poljoprivrednom zemljištu propisuje federalni ministar.

Ako se ne postigne sporazum, visinu naknade određuje nadležni sud.

Član 27.

Ako dođe do zagađenja i onečišćenja poljoprivrednog zemljišta u količini većoj od dozvoljene, ispuštanjem opasnih i štetnih materija, počinitelj štete snosi troškove radova na ispitivanju i dekontaminaciji, odnosno sanaciji poljoprivrednog zemljišta.

Ako lica iz stava 1. ovog člana u određenom roku ne saniraju poljoprivredno zemljište, sanaciju će provesti pravno ili fizičko lice koje rješenjem odredi kantonalno ministarstvo i to na trošak pravnog ili fizičkog lica koje je to bilo dužno učiniti.

Rješenje iz stava 2. ovog člana izvršno je danom donošenja tog rješenja, a žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Plaćanje troškova ispitivanja i dekontaminacije, odnosno sanacije zagađenog zemljišta od počinioca štete ne isključuje odgovornost počinioca štete i prema drugim propisima.

Član 28.

Ispitivanje poljoprivrednog zemljišta u cilju utvrđivanja količine štetnih i opasnih materija u zemljištu vrši se prema programu koji donosi kantonalno ministarstvo.

Ispitivanje poljoprivrednog zemljišta iz stava 1. ovog člana vrši organizacija koja u pogledu kadrova i opreme ispunjava propisane uvjete.

Izvještaji o rezultatima ispitivanja dostavljaju se kantonalnom ministarstvu u roku od 15 dana od dana završetka ispitivanja.

Ukoliko rezultati ispitivanja to zahtijevaju kantonalno ministarstvo dužno je, na prijedlog općinskog organa ili inspekcije, zabraniti, odnosno ograničiti proizvodnju određenih poljoprivrednih proizvoda i upotrebu sredstava za zaštitu bilja i drugih sredstava na kontaminiranom zemljištu.

O poduzetim mjerama kantonalno ministarstvo obavezno je obavijestiti i dostaviti rezultate ispitivanja Federalnom ministarstvu zbog uvođenja u sistem evidencije i praćenja stanja poljoprivrednog zemljišta.

Član 29.

Zemljišno-informacioni sistem Federacije je sistem evidencija i praćenja stanja poljoprivrednog zemljišta koji se uspostavlja i vodi u Federalnom ministarstvu i Federalnom zavodu zbog: ustanovljavanja službene evidencije i baze podataka sa podacima iz člana 30. ovog Zakona, osiguranja podataka o poljoprivrednom zemljištu, izvršavanja mjera poljoprivredne politike, pristupa i razmjene informacija između subjekata sistema, planiranja i programiranja razvoja informacionog sistema, organizacije i koordinacije rada na razvoju i funkcioniranju pojedinih podsistema i primjene jedinstvenih standarda, definicija, klasifikacija i šifara i utvrđivanja standarda za korištenje informacionih tehnologija.

Federalni ministar donijet će provedbeni propis o jedinstvenoj metodologiji monitoringa i zemljišno-informacionog sistema.

Član 30.

Zemljišno-informacioni sistem treba objediniti sve informacije o zemljištu iz sljedećih izvora:

  • 1.
    baze podataka Geodetske uprave:
    • a)
      o parcelama: broju i vlasničkim udjelima, njihovoj površini, katastarskoj kulturi i klasi, položaju parcela (iz kopije mape zemljišnog katastra, odnosno digitaliziranog nacrta i iz topografskih karata, topografskih nacrta i digitalnog modela terena sa visinama);
  • 2.
    baze podataka Federalnog zavoda:
    • a)
      o zemljištima: iz pedološke karte, zračnih fotosnimaka i postojećih satelitskih snimaka i podataka sistemskog praćenja i analiziranja plodnosti poljoprivrednog zemljišta,
    • b)
      o zagađenju i oštećenju: iz podataka sistemskog praćenja poljoprivrednog zemljišta, poljoprivrednih biljaka i podzemnih voda;
  • 3.
    baze podataka Federalnog hidrometeorološkog zavoda:
    • a)
      o klimi;
  • 4.
    baze podataka zemljišno-knjižnih ureda:
    • a)
      o vlasnicima: fizičkim i pravnim licima sa svim relevantnim podacima;
  • 5.
    podaci iz drugih baza podataka.

Podaci se u bazu podatka dostavljaju i pribavljaju besplatno, osim u slučajevima neposrednih izdataka za potrebna dodatna izvođenja.

Federalni ministar propisat će oblik, sadržaj, način vođenja i pristup bazi podataka.

Član 31.

Sistem kontrole plodnosti zemljišta vrši se u cilju očuvanja i poboljšanja fizičkih, hemijskih i bioloških osobina i osiguranja pravilne upotrebe mineralnih i organskih gnojiva.

Fizička i pravna lica, vlasnici ili korisnici upisani u registar poljoprivrednih gazdinstava, a koji su korisnici poljoprivrednog zemljišta - dužni su provoditi sistemsku kontrolu plodnosti zemljišta koje je katastarskim klasiranjem svrstano od 1. do 4. katastarske klase obradivog poljoprivrednog zemljišta površine veće od 0,2 ha.

Ispitivanje plodnosti tla vrši se svakih pet godina.

Sistemsku kontrolu plodnosti zemljišta vrši organizacija koja u pogledu kadrova i opreme ispunjava propisane uvjete.

Pravna lica iz stava 4. ovog člana dužni su o rezultatima ispitivanja podnositi izvještaje vlasniku, odnosno korisniku zemljišta i nadležnom kantonalnom ministarstvu u pisanoj i elektronskoj formi u roku od 15 dana od dana završetka ispitivanja.

Nadležna kantonalna ministarstva dužna su na kraju svake kalendarske godine dostaviti kopiju izvještaja kontrole o plodnosti tla (u pisanoj i elektronskoj formi) Federalnom ministarstvu zbog uvođenja u sistem evidencije i praćenja stanja poljoprivrednog zemljišta.

Postupak, radnje i uvjete iz st. 1., 2. i 4. ovog člana propisuje federalni ministar.

Član 32.

Vlasnici i korisnici poljoprivrednog zemljišta u erozivnim područjima dužni su provoditi propisane protuerozivne mjere.

Pod protuerozivnim mjerama podrazumijevaju se: ograničenja ili potpuna zabrana sječe voćaka osim sječe iz agrotehničkih razloga, održavanje dugogodišnjih zasada podignutih radi zaštite od erozije na zemljištu, ograničavanje iskorištavanja pašnjaka propisivanjem vrste i broja stoke, te vremena i načina ispaše, zabrana skidanja humusnog, odnosno oraničnog sloja poljoprivrednog zemljišta, zabrana preoravanja livada, pašnjaka i neobrađenih površina na strmim zemljištima i njihovo pretvaranje u oranice zasijane jednogodišnjim biljnim vrstama, određivanje obaveznog zatravnjivanja i sadnje višegodišnjih kultura na strmom zemljištu sa nagibom većim od 25%, podizanje ili uzgoj poljozaštitnih pojaseva i druge mjere.

Član 33.

Primjenu propisanih protuerozivnih mjera utvrđuje općinski organ prema Programu gospodarenja općine iz člana 24. stav 2. ovog Zakona.

Prilikom utvrđivanja protuerozivnih mjera i njihovog provođenja mora se osigurati da se:

  • 1.
    tereni sa nagibom većim od 10% konturno obrađuju, na takvim terenima i u slivovima pojedinih bujica strukturom sjetve osigurati da najmanje jedna trećina ukupne površine bude zasijana ili zasađena višegodišnjim nasadima i da se tereni sa nagibom većim od 25% ne koriste kao oranice;
  • 2.
    u svakoj općini za područja podložna, napadnuta ili ugrožena eolskom erozijom, zavisno od specifičnosti područja i stepena ugroženosti a u skladu sa programom, utvrdi program zaštite zemljišta od eolske erozije podizanjem vjetrozaštitnih pojaseva, višegodišnjih usjeva i zasada ili primjenom drugih oblika zaštite te da se predvidi dinamika prema godinama za izvršenje ovog programa;
  • 3.
    svake godine poduzmu protuerozione biološke mjere na najmanje 2% novih površina od ukupnih površina napadnutih, podložnih ili ugroženih erozijom.

Troškove provedbe protuerozivnih mjera snose fizička i pravna lica čije se zemljište štiti ovim mjerama, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 34.

Na obradivom poljoprivrednom zemljištu koje nije uređeno putem arondacije i komasacije fizička dioba parcele može se vršiti samo ako se načini parcela najmanje od 0,5 ha, odnosno u kraškim krajolicima 0,2 ha, osim ako to zahtijeva opći interes utvrđen zakonom.

Obradivo poljoprivredno zemljište uređeno arondacijom i komasacijom ne može se fizičkom diobom usitniti na parcele čija je površina manja od jednog hektara, osim u postupku izgradnje meliorativnih sistema, javnih objekata i vraćanja zemljišta prema zakonskim propisima.

Član 35.

Poljskom štetom, u smislu ovog Zakona, smatra se uništavanje i oštećenje usjeva, sadnica, stabala i poljoprivredne mehanizacije na imanjima, kao i svako drugo oštećenje na poljoprivrednom zemljištu koje dovodi do smanjenja produktivnosti, strukture ili slojeva poljoprivrednog zemljišta, ako se utvrdi kao poljska šteta.

Općina svojim Programom gospodarenja iz člana 24. stav 2. ovog Zakona, uz saglasnost kantonalnog ministarstva, propisuje vrste i mjere za suzbijanje poljskih šteta, a posebno: vrste poljskih šteta, način progona stoke putevima koji vode pored poljoprivrednog zemljišta, način korištenja sezonskih puteva, rok do kojeg se planinske livade moraju pokositi, uvjete korištenja poljoprivredne mehanizacije, uvjete sječe ili zabrane sječe voćnih stabala, krčenje međa i živica, način organiziranja službe za zaštitu poljoprivrednog zemljišta od poljskih šteta, postupak sa uhvaćenom stokom bez pastira ili čiji je vlasnik nepoznat, učestvovanje građana u troškovima čuvanja njihovog poljoprivrednog zemljišta, način procjene i naknade štete, kao i druga pitanja u vezi sa suzbijanjem poljskih šteta.

Mjere iz stava 2. ovog člana mogu se propisati ako su prethodno osigurani uvjeti za primjenu tih mjera, a primjenjivat će se dok ti uvjeti postoje.

Na poljoprivrednom zemljištu zabranjeno je spaljivanje organskih ostataka poslije žetve usjeva.

Član 36.

Edukacijske programe u više nivoa radi stručnog osposobljavanja za zaštitu, uređenje i optimalno korištenje poljoprivrednog zemljišta vrše srednje poljoprivredne škole i poljoprivredni fakulteti, uz saglasnost nadležnog kantonalnog ministarstva.

V. KORIŠTENJE POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA

Član 37.

Pravna lica koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom na zemljištu, fizička lica koja su vlasnici zemljišta i drugi korisnici poljoprivrednog zemljišta dužni su poljoprivredno zemljište koristiti i obrađivati na način propisan ovim Zakonom.

Vlasnici i korisnici poljoprivrednog zemljišta moraju ga koristiti na način koji najviše odgovara prirodnim osobinama zemljišta i postojećim privredno-ekonomskim i agrotehničkim uvjetima, te poljoprivrednu proizvodnju prilagoditi ekološkim standardima i standardima za zemljište.

Član 38.

Korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države vrši se u skladu sa Strategijom i Programom gospodarenja.

Strategiju iz stava 1. ovog člana donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) na prijedlog Federalnog ministarstva.

Strategija kao dio poljoprivredne strategije Federacije treba biti osnova koja će poslužiti kantonima i općinama da donesu svoje programe gospodarenja iz člana 24. stav 2. ovog Zakona.

Strategija mora sadržavati: uvodni dio sa stanjem zemljišnih resursa u Federaciji, agrarnu strukturu, korištenje poljoprivrednog zemljišta, osnovne principe i oblike raspolaganja, ciljeve zemljišne politike, zaštitu poljoprivrednog zemljišta i dr.

Program gospodarenja iz stava 1. ovog člana sadrži: površine zemljišta u vlasništvu države po katastarskim općinama, ukupnu površinu, način korištenja, podatke o korisnicima poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, podatke o stanju, uređenju i korištenju zemljišta, površinu zemljišta planiranu za davanje u zakup, koncesiju, promet i elemente navedene u članu 24. stav 2. ovog Zakona.

Član 39.

Korisnici poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države donose dugoročni program korištenja tog zemljišta, uz saglasnost kantonalnog ministarstva (u daljnjem tekstu: program korištenja), kojim se utvrđuju i ona zemljišta na kojima nije moguće organizirati poljoprivrednu proizvodnju.

Program korištenja iz stava 1. ovog člana sadrži sljedeće mjere:

  • 1.
    način korištenja;
  • 2.
    agrotehničke mjere;
  • 3.
    mjere zaštite i održavanja (sprečavanje erozije, zakorovljenosti, održavanje i čišćenje kanala, živica i međa, drvoreda i poljskih puteva, suzbijanje bolesti i štetnika, korištenje i uništavanje biljnih otpadaka nakon berbe a najkasnije do 01. aprila tekuće godine, obaveza uzgoja pojedinih vrsta biljaka na određenom području, sprečavanje zasjenjivanja susjednih parcela i sl.);
  • 4.
    ostale mjere (zabrana odlaganja smeća i drugih otpadaka, životinjskih lešina, sprečavanje smanjenja prohodnosti puteva, zaštita od požara i plavljenja i dr.).

Troškovi mjera iz stava 2. ovog člana padaju na teret korisnika poljoprivrednog zemljišta.

Programom korištenja iz stava 1. ovog člana zemljišta na kojima nije moguće organizirati poljoprivrednu proizvodnju mogu se ustupiti općini radi njihovog korištenja za pošumljavanje ili druge namjene.

Član 40.

Korisnik poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dužan je koristiti poljoprivredno zemljište u skladu sa odredbama člana 37. ovog Zakona.

Korisnik poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dužan je sklopiti ugovor o zakupu ili koncesiji u skladu sa odredbama ovog Zakona koje se odnose na zakup i koncesiju poljoprivrednog zemljišta, te koristiti poljoprivredno zemljište u skladu sa odredbama člana 37. ovog Zakona.

Ako korisnik poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države nije u mogućnosti koristiti poljoprivredno zemljište u skladu sa odredbama člana 37. ovog Zakona, dužan je i obavezan o tome obavijestiti kantonalno ministarstvo.

Korisnik poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države ne može davati poljoprivredno zemljište u podzakup.

Član 41.

Ako korisnici ne koriste poljoprivredno zemljište na način propisan u članu 37. ovog Zakona, kantonalno ministarstvo može propisati mjere za upotrebu tog zemljišta.

Pored mjera iz stava 1. ovog člana općina može propisati pružanje usluga poljoprivrednim strojevima i oruđima, mjere za zaštitu od poljskih šteta, mraza, tuče, požara i poplava, određivati sječu, odnosno zabranu sječe voćnih stabala, krčenje međa i živica kao i odvodnju na određenim površinama poljoprivrednog zemljišta.

Mjere iz stava 2. ovog člana mogu se propisati ako su prije toga osigurani uvjeti za primjenu tih mjera, a primjenjivat će se dok ti uvjeti postoje.

Član 42.

Ako vlasnik privatnog poljoprivrednog zemljišta nije u mogućnosti koristiti poljoprivredno zemljište u skladu sa članom 37. ovog Zakona, dužan je osigurati njegovo korištenje putem davanja zemljišta u zakup ili na drugi način, u skladu sa propisima kojima su utvrđena pitanja davanja nekretnina u zakup.

Ako vlasnik privatnog poljoprivrednog zemljišta ne može osigurati korištenje zemljišta na način iz stava 1. ovog člana, dužan je o tome obavijestiti općinski organ o mjestu, katastarskoj općini, čestici, klasi, kulturi i površini, te udjelu u vlasništvu najkasnije do 31. marta godine za koju se utvrđuje taksa.

Danom obavještavanja općinskog organa iz člana 42. stav 2. ovog Zakona vlasnik privatnog poljoprivrednog zemljišta oslobađa se plaćanja takse iz člana 46. ovog Zakona.

Član 43.

Ako korisnik ne koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države duže od jedne godine ili ne osigura korištenje tog zemljišta u skladu sa članom 40. ovog Zakona, kantonalno ministarstvo će po službenoj dužnosti ili na zahtjev korisnika zemljišta donijeti rješenje o oduzimanju tog zemljišta radi davanja na korištenje drugim pravnim i fizičkim licima kojima je poljoprivredna djelatnost osnovna djelatnost.

Ako vlasnik privatnog poljoprivrednog zemljišta ne koristi poljoprivredno zemljište duže od tri ekonomske godine ili ne osigura korištenje tog zemljišta u skladu sa članom 42. ovog Zakona (ne može ga sam obrađivati ili ga ne da u zakup), općinski organ može provesti postupak davanja tog zemljišta na privremeno korištenje drugim pravnim i fizičkim licima kojima je poljoprivredna djelatnost osnovna djelatnost (registriranim proizvođačima).

Vrijeme za koje se privremeno dodjeljuje poljoprivredno zemljište iz st. 1. i 2. ovog člana je do pet godina i za to vrijeme ne može promijeniti namjenu.

Odluku o davanju zemljišta u zakup donosi općinsko, odnosno gradsko vijeće protiv koje se može uložiti prigovor u roku od osam dana od dana dostavljanja. O prigovoru odlučuje općinsko, odnosno gradsko vijeće. Ugovor o zakupu sa zakupoprimcem potpisuje načelnik, odnosno gradonačelnik.

Član 44.

Ugovor o dodjeli poljoprivrednog zemljišta na privremeno korištenje iz člana 43. st. 1. i 2. ovog Zakona sadrži: podatke o zemljištu, namjeni i vrijeme upotrebe, iznos naknade koju korisnik kome je poljoprivredno zemljište dato na privremeno korištenje plaća vlasniku zemljišta, kao i uvjete za raskid ugovora, prava i obaveze posrednika u vezi sa prijevremenim raskidom ugovora.

Član 45.

Vlasniku poljoprivrednog zemljišta može se, na njegov pisani zahtjev, vratiti poljoprivredno zemljište i prije isteka ugovorenog roka ako su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora, ali vraćanje u posjed nije moguće prije isteka ekonomske godine.

Ekonomskom godinom, u smislu ovog Zakona, smatra se period od početka jesenjih radova u tekućoj godini do vremena završetka berbe kasnih usjeva u sljedećoj godini.

Član 46.

Ako korisnik obradivog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države ne obavijesti kantonalno ministarstvo u skladu sa članom 40. stav 3., ili vlasnik ne obavijesti općinski organ na osnovu člana 42. stav 2. ovog Zakona, plaća taksu za neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište za tekuću godinu i to za:

  • -
    I. katastarsku klasu 300,00 KM/ha,
  • -
    II. katastarsku klasu 250,00 KM/ha,
  • -
    III. katastarsku klasu 200,00 KM/ha,
  • -
    IV. katastarsku klasu 150,00 KM/ha,
  • -
    V. katastarsku klasu 100,00 KM/ha,
  • -
    VI. katastarsku klasu 50,00 KM/ha.

Korisnik obradivog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države i vlasnik koji se ne bavi poljoprivrednom proizvodnjom kao osnovnom djelatnošću, plaća posebnu taksu u visini od 200,00 KM po hektaru za podignute a za zapuštene plantažne voćnjake i vinograde, odnosno za plantaže gdje su podignuti i sistemi za navodnjavanje plaća se posebna taksa u visini od 300,00 KM po hektaru.

Općinski organ na kraju svake godine utvrđuje obveznike plaćanja taksi iz st. 1. i 2. ovog člana, u saradnji sa Geodetskom upravom i nadležnom poreznom upravom.

Naplaćene naknade na osnovu uplate taksi za neobrađeno poljoprivredno zemljište iz stava 1. ovog člana su namjenska vrsta prihoda budžeta općine, a mogu se koristiti za razvoj, poticaj i intenziviranje poljoprivredne proizvodnje na području općine gdje su takse prikupljene.

1. Promjena namjene poljoprivrednog zemljišta

Član 47.

Promjena namjene poljoprivrednog zemljišta može biti trajna i privremena.

Pod trajnom promjenom namjene poljoprivrednog zemljišta smatra se fizičko nestajanje zemljišta izazvano gradnjom ili drugim načinom korištenja, pri čemu se zemljište trajno gubi za poljoprivrednu proizvodnju.

Pod privremenom promjenom namjene poljoprivrednog zemljišta smatra se promjena namjene na određeni period poslije kojeg se to zemljište može ponovo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju.

Privremena promjena namjene poljoprivrednog zemljišta može se utvrditi na period od jedne do pet godina za podizanje građevina privremenog karaktera za potrebe gradilišta, organiziranje sajmova, javnih manifestacija, objekata za eksploataciju vjetra, golf terena i sl.

Privremenom promjenom namjene poljoprivrednog zemljišta smatra se i površinska eksploatacija industrijskih mineralnih materija i ostalih mineralnih materija i treseta predviđenih rudarskim planovima i projektima, te stvaranje odlagališta čvrstog i tečnog otpada i drugih mineralnih materija, do okončanja eksploatacije.

Ako se radi o gradnji objekta čija se gradnja odobrava na osnovu prostornog izvedbenog nacrta, smatra se da je za redovnu upotrebu objekta određeno cjelokupno zemljište koje po prostornom izvedbenom nacrtu pripada objektu.

Član 48.

Promjena namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe provodi se u skladu sa planovima prostornog uređenja i aktima određenim ovim Zakonom.

Namjena zemljišta u planovima prostornog uređenja utvrđuje se na osnovu karte upotrebne vrijednosti poljoprivrednog zemljišta i to:

  • 1.
    zemljište od 1. do 4. bonitetne kategorije utvrđuje se isključivo kao poljoprivredno zemljište;
  • 2.
    zemljište od 5. do 6. bonitetne kategorije utvrđuje se kao poljoprivredno zemljište i samo izuzetno, kao zemljište za ostale namjene;
  • 3.
    zemljište od 7. do 8. bonitetne kategorije utvrđuje se kao zemljište koje će se, prema potrebama, koristiti i za druge namjene.

Izuzetno, kada ne postoje druge mogućnosti, kada to zahtijeva opći interes koji utvrđuje vlada kantona i kada nema manje vrijednog poljoprivrednog zemljišta, poljoprivredno zemljište od 1. do 4. bonitetne kategorije može se utvrditi kao zemljište za izgradnju kapitalnih objekata iz člana 8. stav 1. tačka 23. ovog Zakona.

Ukoliko za neka područja ne postoje utvrđene bonitetne kategorije zemljišta, odnosno postoje samo podaci o katastarskim klasama i kulturama, Federalni zavod i naučno-stručne institucije će na zahtjev naručioca izvršiti potrebna istraživanja i utvrditi bonitetnu kategoriju.

Federalni ministar propisat će jedinstvenu metodologiju za razvrstavanje poljoprivrednog zemljišta u bonitetne kategorije.

Član 49.

Federalno ministarstvo daje saglasnost na plan prostornog uređenja kantona (u daljnjem tekstu: prostorni plan kantona).

Prostorni plan kantona ne može se provoditi, ako za njega nije pribavljena saglasnost iz stava 1. ovog člana.

Skupština kantona daje saglasnost na planove prostornog uređenja za manje prostorne cjeline unutar kantona (područje općine, posebno područje, gradovi, naselja).

Planovi prostornog uređenja iz stava 3. ovog člana ne mogu se provoditi ukoliko za njih nije pribavljena saglasnost skupštine kantona.

Saglasnost iz stava 1. ovog člana izdaje se uz prethodno pribavljeni stručni nalaz i mišljenje Federalnog zavoda.

Član 50.

Poljoprivredno zemljište ne može se koristiti u nepoljoprivredne svrhe niti mu se može promijeniti namjena ukoliko nije usaglašena prostorno-planska dokumentacija Federacije i kantona u skladu sa odredbama Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/06, 72/07 i 32/08) i ako nije pribavljena poljoprivredna saglasnost na osnovu ovog Zakona.

Urbanističku saglasnost izdaje organ nadležan za poslove prostornog uređenja nakon pribavljene poljoprivredne saglasnosti po službenoj dužnosti.

Uz zahtjev za izdavanje poljoprivredne saglasnosti na promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta investitor dostavlja: izvod iz prostornog plana za to područje, kopiju katastarskog plana parcela koje čini građevinsku parcelu, zemljišno-knjižni izvadak i posjedovni list (dokaz o vlasništvu), zapisnik poljoprivrednog inspektora o postojećem stanju u pogledu načina korištenja poljoprivrednog zemljišta za koje se traži saglasnost, dokaz o plaćenoj administrativnoj taksi i projekt rekultivacije, ako se promjena namjene vrši na određeno vrijeme.

Poljoprivredna saglasnost je upravni akt, izdaje se na zahtjev stranke i donosi se u formi rješenja nakon dostavljanja dokaza o uplati naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Ukoliko se radi o privremenoj promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta, poljoprivrednom saglasnošću utvrđuje se rok do kada se predmetno zemljište mora vratiti poljoprivrednoj proizvodnji.

Za korištenje poljoprivrednog zemljišta za izgradnju ribnjaka, staklenika i drugih objekata prvog stepena poljoprivredne proizvodnje potrebno je pribaviti poljoprivrednu saglasnost iz stava 4. ovog člana.

Primjerak poljoprivredne saglasnosti dostavlja se Federalnom ministarstvu zbog uvođenja u sistem evidencije i praćenja stanja poljoprivrednog zemljišta.

Član 51.

Ako fizičko ili pravno lice promijeni namjenu poljoprivrednog zemljišta na osnovu propisane dozvole ili drugog upravnog akta, ili ako promijeni namjenu u suprotnosti sa propisima tako da zemljište ne koristi za poljoprivrednu proizvodnju, plaća naknadu zbog promjene namjene poljoprivrednog zemljišta.

Naknada iz stava 1. ovog člana plaća se za cijelu građevinsku parcelu koja je prema propisanoj dozvoli određena za gradnju objekta.

Visina naknade za privremenu promjenu namjene obradivog poljoprivrednog zemljišta plaća se godišnje i ne može biti manja od 5 % tržišne vrijednosti tog zemljišta na dan podnošenja zahtjeva.

Visina naknade za trajnu promjenu plaća se jednokratno i ne može biti manja od 20% tržišne vrijednosti obradivog poljoprivrednog zemljišta na dan podnošenja zahtjeva, a za individualnu stambenu izgradnju 5 % od tržišne vrijednosti.

Visina naknade za trajnu promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta ne može biti manja od stostrukog katastarskog prihoda utvrđenog za to zemljište.

Visina naknade za privremenu promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta ne može biti manja od desetostrukog katastarskog prihoda utvrđenog za to zemljište.

Plaćanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta gradnjom, u suprotnosti sa pozitivnim zakonskim propisima, ne utiče na legalizaciju objekta.

Tržišnu cijenu iz st. 2. i 3. ovog člana utvrđuje nadležna porezna uprava u saradnji sa kantonalnim ministarstvom.

Član 52.

Pravna i fizička lica koja trajno ili privremeno mijenjaju namjenu poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe plaćaju naknadu, osim u slučajevima iz člana 53. ovog Zakona.

Naknada se plaća za svaku promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, bez obzira na to što je ona utvrđena općim interesom i prostorno-planskom dokumentacijom.

Organi nadležni za izdavanje odobrenja za gradnju objekata ili izvođenje radova ne mogu izdati odobrenje dok stranka (korisnik, investitor) ne priloži poljoprivrednu saglasnost za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe.

Naknada za korištenje poljoprivrednog zemljišta kojem se privremeno mijenja namjena plaća se za svaku godinu i to: prvi put u postupku izdavanja poljoprivredne saglasnosti, a za ostale godine do 31. januara tekuće godine u kojoj se zemljište koristi sve dok se zemljište ne privede kulturi prema uvjetima utvrđenim u urbanističkoj saglasnosti, odobrenju za građenje i odobrenom projektu.

Poljoprivredno zemljište ne može se početi koristiti u nepoljoprivredne svrhe dok se ne izvrši uplata naknade iz stava 1. ovog člana.

Član 53.

Naknada se ne plaća kada se izdaje poljoprivredna saglasnost za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe za:

  • 1.
    izgradnju, adaptaciju i rekonstrukciju stambenih i pomoćnih objekata poljoprivrednog gazdinstva;
  • 2.
    izgradnju objekata koji služe za odbranu od poplava, za odvodnju i navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta, uređenje bujica i zaštitu poljoprivrednog zemljišta od erozije;
  • 3.
    izgradnju objekata namijenjenih isključivo za proizvodnju proizvoda biljne proizvodnje, stočarstva i ribarstva te proizvoda prvog stepena njihove prerade;
  • 4.
    pošumljavanje poljoprivrednog zemljišta pod nagibom i zemljišta male proizvodne sposobnosti kada je obavezu pošumljavanja tih površina propisalo svojom odlukom kantonalno ministarstvo ili općinski organ, odnosno kad pošumljavanje takvih zemljišta zatraži vlasnik;
  • 5.
    proširenje pristupnih poljskih puteva u funkciji poljoprivredne proizvodnje;
  • 6.
    izgradnju poljozaštitnih pojaseva.

Član 54.

Naplaćena naknada na osnovu promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe posebna je vrsta prihoda budžeta kantona i vodi se na posebnom računu, a može se koristiti samo u sljedeće svrhe:

  • 1.
    izradu osnova, programa i projekata zaštite, korištenja i uređenja poljoprivrednog zemljišta;
  • 2.
    provođenje mjera zaštite, korištenja i uređenja poljoprivrednog zemljišta i za inundaciona područja;
  • 3.
    uspostavu informacionog sistema za zemljište;
  • 4.
    zemljišni monitoring;
  • 5.
    izradu karte upotrebne vrijednosti zemljišta;
  • 6.
    izradu projekta višenamjenskog vrednovanja;
  • 7.
    realizaciju poslova utvrđenih Strategijom i Programom gospodarenja;
  • 8.
    dekontaminaciju zemljišta i podizanje zaštitnih pojaseva u neposrednoj blizini putnih komunikacija.

Član 55.

Pored plaćanja naknade iz člana 51. ovog Zakona investitor je dužan prije početka izvođenja radova na poljoprivrednom zemljištu skinuti i deponirati plodni i potencijalno plodni sloj tla za potrebe uređenja zemljišta.

Obaveza općinskog organa je da odredi lokaciju za čuvanje izdvojenog plodnog sloja tla koji je skinut kod izgradnje industrijskih i drugih objekata i koristi ga u skladu sa projektom uređenja zemljišta i po odobrenju kantonalnog ministarstva za osposobljavanje manje plodnog i neplodnog zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju.

Član 56.

Poljoprivredno zemljište koje je privremeno promijenilo namjenu, odnosno korišteno je za druge svrhe koje nemaju trajni karakter privodi se prvobitnoj namjeni ili osposobljava za poljoprivrednu proizvodnju prema projektu rekultivacije.

Investitor, odnosno korisnik poljoprivrednog zemljišta iz stava 1. ovog člana dužan je prije početka korištenja poljoprivrednog zemljišta kantonalnom ministarstvu priložiti ovjeren projekt rekultivacije.

Član 57.

Korisnik ili investitor dužan je radi osiguranja rekultivacije poljoprivrednog zemljišta uplatiti na račun koji odredi kantonalno ministarstvo iznos od najmanje 30% potrebnih sredstava za rekultivaciju zemljišta i to prije nego korisnik stupi u privremeni posjed dodijeljenog mu zemljišta, a preostali dio u roku od godinu dana od dana uvođenja u posjed.

Sredstva iz stava 1. ovog člana mogu se koristiti isključivo za rekultivaciju zemljišta.

Ukoliko se eksploatacijom industrijskih i ostalih mineralnih materija naruši vodni režim, odnosno dođe do procesa plavljenja i zadržavanja vode, korisnik industrijskih i ostalih mineralnih materija dužan je izvršiti hidrotehničke radove kojima će se uspostaviti prvobitan vodni režim u tlu.

Po završenoj eksploataciji industrijskih i ostalih mineralnih materija kantonalno ministarstvo dužno je u roku od 60 dana raspisati javni konkurs i odabrati organizaciju koja će izvršiti rekultivaciju poljoprivrednog zemljišta u skladu sa priloženim projektom rekultivacije.

Uputstvo o obaveznoj jedinstvenoj metodologiji za izradu projekata rekultivacije donosi federalni ministar.

2. Korištenje pašnjaka

Član 58.

Pašnjakom se smatra zemljište obraslo prirodnom travnom vegetacijom i koristi se za izgon, ispašu i odmaranje stoke.

Pašnjakom, u smislu ovog Zakona, smatra se i zemljište koje služi za izgon, ispašu i odmaranje stoke a nalazi se u poljoprivrednom ili šumskom kompleksu.

Član 59.

Pašnjacima u vlasništvu države, a na području Federacije, upravljaju kantoni.